UREDBA (EU) 2019/452 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 19. ožujka 2019.

o uspostavi okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Izravnim stranim ulaganjima doprinosi se rastu Unije jačanjem njezine konkurentnosti, stvaranjem radnih mjesta i ekonomije razmjera, dovođenjem kapitala, tehnologija, inovacija i stručnog znanja te otvaranjem novih tržišta za izvoz iz Unije. Izravnim stranim ulaganjima podupiru se ciljevi Plana ulaganja za Europu i doprinosi drugim projektima i programima Unije.

(2)

U članku 3. stavku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) navodi se da Unija u svojim odnosima s ostatkom svijeta čuva i promiče svoje vrijednosti i interese te doprinosi zaštiti svojih građana. Nadalje, u Uniji i državama članicama vlada okružje otvoreno za ulaganja i to je načelo sadržano u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te ugrađeno u međunarodne obveze Unije i njezinih država članica u pogledu izravnih stranih ulaganja.

(3)

U skladu s međunarodnim obvezama preuzetima u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj te sporazuma o trgovini i ulaganjima sklopljenih s trećim zemljama, moguće je da Unija i države članice donesu mjere ograničavanja u vezi s izravnim stranim ulaganjima iz razloga sigurnosti ili javnog poretka, uz određene uvjete. Okvir koji se uspostavlja ovom Uredbom odnosi se na izravna strana ulaganja u Uniji. Vanjska ulaganja i pristup tržištima trećih zemalja uređeni su u okviru drugih instrumenata politike u području trgovine i ulaganja.

(4)

Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje pravo država članica da odstupe od slobodnog kretanja kapitala kako je predviđeno člankom 65. stavkom 1. točkom (b) UFEU-a. Nekoliko je država članica uvelo mjere na temelju kojih mogu ograničiti to kretanje iz razloga javne politike ili javne sigurnosti. Tim mjerama odražavaju se ciljevi i zabrinutost država članica u pogledu izravnih stranih ulaganja i one bi mogle rezultirati mehanizmima koji se razlikuju u smislu područja primjene i postupka. Države članice koje žele uspostaviti takve mehanizme u budućnosti mogle bi uzeti u obzir funkcioniranje, iskustvo i primjere najbolje prakse postojećih mehanizama.

(5)	Trenutačno ne postoji sveobuhvatan okvir na razini Unije za provjeru izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti ili javnog poretka, a glavni trgovinski partneri Unije već su razvili takve okvire.

(6)	Izravna strana ulaganja pripadaju području zajedničke trgovinske politike. U skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (e) UFEU-a Unija ima isključivu nadležnost u pogledu zajedničke trgovinske politike.

(7)

Važno je pružiti pravnu sigurnost za mehanizme država članica za provjeru iz razloga sigurnosti i javnog poretka te osigurati koordinaciju i suradnju na razini cijele Unije u vezi s provjerom izravnih stranih ulaganja koja mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak. Tim zajedničkim okvirom ne dovodi se u pitanje isključiva odgovornost država članica za zaštitu vlastite nacionalne sigurnosti, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 2. UEU-a. Njime se ne dovodi u pitanje ni zaštita njihovih osnovnih sigurnosnih interesa u skladu s člankom 346. UFEU-a.

(8)

Okvirom za provjeru izravnih stranih ulaganja i suradnju državama članicama i Komisiji trebalo bi pružiti sredstvo za sveobuhvatno uklanjanje rizika za sigurnost ili javni poredak te prilagodbu promjenjivim okolnostima uz istodobno zadržavanje potrebne fleksibilnosti kako bi se državama članicama omogućilo da provode provjeru izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti i javnog poretka uzimajući u obzir svoju pojedinačnu situaciju i nacionalne posebnosti. Odluka o tome hoće li uspostaviti mehanizam za provjeru ili provesti provjeru određenoga izravnog stranog ulaganja ostaje isključivoj nadležnosti dotične države članice.

(9)

Ovom Uredbom trebao bi biti obuhvaćen širok raspon ulaganja kojima se uspostavljaju ili održavaju trajne i izravne veze između ulagatelja iz trećih zemalja, uključujući državna tijela, i poduzetnika koji obavljaju gospodarsku djelatnost u državi članici. Ona, međutim, ne bi trebala obuhvaćati portfeljna ulaganja.

(10)

Države članice koje imaju uspostavljen mehanizam za provjeru trebale bi omogućiti potrebne mjere u skladu s pravom Unije radi sprječavanja izbjegavanja njihovih mehanizama za provjeru i odluka na temelju provjere. Time bi trebalo obuhvatiti ulaganja koja se provode iz Unije na temelju umjetnih dogovora koji ne odražavaju gospodarsku stvarnost i kojima se izbjegavaju mehanizmi za provjeru i odluke na temelju provjere u slučajevima kada je ulagatelj u krajnjem vlasništvu ili pod krajnjom kontrolom fizičke osobe ili poduzetnika iz treće zemlje. Time se ne dovodi u pitanje sloboda poslovnog nastana i slobodno kretanje kapitala koji su ugrađeni u UFEU.

(11)	Državama članicama trebalo bi omogućiti da procjenjuju rizike za sigurnost ili javni poredak koji proizlaze iz znatnih promjena vlasničke strukture ili ključnih karakteristika stranog ulagatelja.

(12)

Kao pomoć državama članicama i Komisiji pri primjeni ove Uredbe primjereno je osigurati popis čimbenika koji bi se mogli uzeti u obzir pri utvrđivanju može li izravno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni poredak. Tim će se popisom ujedno povećati transparentnost mehanizama država članica za provjeru za ulagatelje koji razmatraju ili su proveli izravna strana ulaganja u Uniji. Popis čimbenika koji mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak ne bi trebao biti konačan.

(13)

Pri utvrđivanju može li izravno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni poredak, državama članicama i Komisiji trebalo bi omogućiti da uzmu u obzir sve relevantne čimbenike, uključujući učinke na kritičnu infrastrukturu, tehnologije (među ostalim i ključne razvojne tehnologije), te resurse koji su bitni za sigurnost ili održavanje javnog poretka čije bi narušavanje, neostvarenje, gubitak ili uništenje imalo znatan učinak u državi članici ili u Uniji. U tom bi pogledu državama članicama i Komisiji također trebalo omogućiti da uzmu u obzir kontekst i okolnosti izravnog stranog ulaganja, posebno činjenicu je li strani ulagatelj izravno ili neizravno pod kontrolom vlade treće zemlje, primjerice putem znatnih financijskih sredstava, uključujući subvencije, ili se bavi vanjskim projektima ili programima pod vodstvom države.

(14)	Države članice ili Komisija, prema potrebi, mogle bi razmotriti relevantne informacije primljene od gospodarskih subjekata, organizacija civilnog društva ili socijalnih partnera kao što su sindikati u odnosu na izravno strano ulaganje koje može utjecati na sigurnost ili javni poredak.

(15)

Primjereno je utvrditi ključne elemente okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja u državi članici kako bi se ulagateljima, Komisiji i drugim državama članicama omogućilo da razumiju kako bi se mogla provesti provjera takvog ulaganja. Ti bi elementi trebali obuhvaćati barem vremenske okvire za provjeru te mogućnost da strani ulagatelji zatraže pravnu zaštitu u pogledu odluka na temelju provjere. Pravila i postupci u vezi s mehanizmima za provjeru trebali bi biti transparentni i njima se ne bi trebalo diskriminirati među trećim zemljama.

(16)

Trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim se državama članicama omogućuje da surađuju i uzajamno si pomažu u slučaju kada bi izravno strano ulaganje u jednoj državi članici moglo utjecati na sigurnost ili javni poredak u drugim državama članicama. Državama članicama trebalo bi omogućiti da dostave primjedbe državi članici u kojoj se planira provesti ili je provedeno takvo ulaganje, neovisno o tome je li u toj državi članici uspostavljen mehanizam za provjeru ili je to ulaganje u postupku provjere. Zahtjeve za dobivanje informacija, odgovore i primjedbe država članica trebalo bi proslijediti i Komisiji. Komisija bi trebala imati mogućnost da, prema potrebi, izda mišljenje u smislu članka 288. UFEU-a državi članici u kojoj se planira provesti ili je provedeno ulaganje. Državi članici trebalo bi također omogućiti da od Komisije zatraži da izda mišljenje ili da od drugih država članica zatraži da dostave primjedbe o izravnom stranom ulaganju koje se provodi na njezinu državnom području.

(17)

Kada dobije primjedbe drugih država članica ili mišljenje Komisije, država članica trebala bi te primjedbe ili mišljenja razmotriti, prema potrebi, putem mjera dostupnih u okviru svojeg nacionalnog prava ili u svojem širem oblikovanju politika, u skladu sa svojom obvezom lojalne suradnje utvrđenom u članku 4. stavku 3. UEU-a.

Konačna odluka u odnosu na bilo koje izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere ili bilo koju mjeru poduzetu u vezi s izravnim stranim ulaganjem koje nije u postupku provjere ostaje u isključivoj nadležnosti države članice u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

(18)

Mehanizam za suradnju trebao bi se primjenjivati samo u svrhu zaštite sigurnosti ili javnog poretka. Iz tog razloga države članice trebale bi propisno obrazložiti svaki zahtjev za informacije u vezi s određenim izravnim stranim ulaganjem u drugoj državi članici, kao i sve primjedbe koje upute toj državi članici. Isti bi se zahtjevi trebali primjenjivati kada Komisija zatraži informacije o određenom izravnom stranom ulaganju ili izda mišljenje državi članici. Usklađenost s tim zahtjevima također je važna u situacijama u kojima se ulagatelj iz neke države članice natječe s ulagateljima iz trećih zemalja za ulaganje u drugoj državi članici kao što je stjecanje imovine.

(19)

Nadalje, Komisija bi trebala imati mogućnost da izda mišljenje u smislu članka 288. UFEU-a u odnosu na izravna strana ulaganja koja mogu utjecati na projekte i programe u interesu Unije iz razloga sigurnosti ili javnog poretka. Komisija bi tako na raspolaganju imala instrument za zaštitu projekata i programa koji služe Uniji u cjelini i predstavljaju važan doprinos njezinu gospodarskom rastu, zapošljavanju i konkurentnosti. To bi posebno trebali biti projekti i programi koji uključuju znatna financijska sredstva Unije ili su uspostavljeni na temelju prava Unije o kritičnoj infrastrukturi, kritičnim tehnologijama ili kritičnim resursima. Te projekte ili programe od interesa za Uniju trebalo bi navesti u popisu u ovoj Uredbi. Mišljenje koje je upućeno državi članici koja provodi provjeru trebalo bi istodobno poslati i drugim državama članicama.

Država članica trebala bi u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir mišljenje primljeno od Komisije, prema potrebi, mjerama dostupnima u okviru svojeg nacionalnog prava ili u svojem širem oblikovanju politika, i dostaviti obrazloženje Komisiji u slučaju nepridržavanja tog mišljenja, u skladu sa svojom obvezom lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UEU-a. Konačna odluka u odnosu na bilo koje izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere ili bilo koju mjeru poduzetu u vezi s izravnim stranim ulaganjem koje nije u postupku provjere ostaje isključiva odgovornost države članice u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

(20)

Kako bi se u obzir uzele promjene u vezi s projektima i programima u interesu Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene popisa projekata i programa u interesu Unije iz Priloga ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (4) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(21)

Kako bi se osigurala veća sigurnost za ulagatelje, države članice trebale bi imati mogućnost dati primjedbe, a Komisija bi trebala imati mogućnost izdati mišljenje u vezi s provedenim ulaganjima koja nisu u postupku provjere u razdoblju od najviše 15 mjeseci nakon što je provedeno izravno strano ulaganje. Mehanizam za suradnju ne bi se trebao primjenjivati na izravna strana ulaganja provedena prije 10. travnja 2019.

(22)

Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o svojim mehanizmima za provjeru i svim njihovim izmjenama te izvješćivati o primjeni svojih mehanizama za provjeru na godišnjoj razini, među ostalim o odlukama o dopuštanju ili zabrani izravnih stranih ulaganja ili o njihovom podvrgavanju uvjetima ili mjerama za ublažavanje rizika te o odlukama o izravnim stranim ulaganjima koja mogu utjecati na projekte ili programe u interesu Unije. Sve države članice trebale bi izvješćivati o izravnim stranim ulaganjima provedenima na njihovu državnom području na temelju informacija koje su im dostupne. Kako bi se poboljšala kvaliteta i usporedivost informacija koje dostavljaju države članice te kako bi se olakšalo ispunjavanje obveze obavješćivanja i izvješćivanja, Komisija bi trebala osigurati standardizirane obrasce uzimajući u obzir, među ostalim, odgovarajuće obrasce koji se primjenjuju za potrebe izvješćivanja Eurostatu, prema potrebi.

(23)

Kako bi se osigurala učinkovitost mehanizma za suradnju, važno je osigurati i minimalnu razinu informacija i usklađenosti u pogledu izravnih stranih ulaganja koja su obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe u svim državama članicama. Države članice trebale bi staviti na raspolaganje te informacije za izravna strana ulaganja koja su u postupku provjere kao i, na zahtjev, za druga izravna strana ulaganja. Relevantne informacije trebale bi uključivati aspekte kao što su vlasnička struktura stranog ulagatelja i financiranje planiranog ili provedenog ulaganja, uključujući, ako su dostupne, informacije o subvencijama koje su odobrile treće zemlje. Države članice trebale bi nastojati pružiti točne, potpune i pouzdane informacije.

(24)

Na zahtjev države članice, ako se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno, dotični strani ulagatelj ili poduzetnik trebao bi dostaviti zatražene informacije. U iznimnim okolnostima, ako unatoč svojim nastojanjima država članica ne može dobiti te informacije, trebala bi bez odgode obavijestiti dotične države članice ili Komisiju. U tom slučaju, trebalo bi omogućiti da se svaka primjedba koju dostavi druga država članica ili svako mišljenje koje izda Komisija u okviru mehanizma za suradnju temelji na informacijama koje su im dostupne.

(25)	Kada stavljaju na raspolaganje zatražene informacije, države članice moraju poštovati pravo Unije i nacionalno pravo koje je u skladu s pravom Unije.

(26)	Komunikaciju i suradnju na razini država članica i Unije trebalo bi ojačati uspostavom kontaktne točke za provedbu ove Uredbe u svakoj državi članici i Komisiji.

(27)

Kontaktne točke koje uspostave države članice i Komisija trebale bi imati odgovarajuće mjesto u dotičnoj upravi te bi trebale imati kvalificirano osoblje i ovlasti koje su potrebne za obavljanje njihovih funkcija u okviru mehanizma za koordinaciju i osiguravanje ispravnog postupanja s povjerljivim informacijama.

(28)

Oblikovanje i provedbu sveobuhvatnih i učinkovitih politika trebala bi podupirati Komisijina skupina stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji osnovana Odlukom Komisije od 29. studenoga 2017. (5), sastavljena od predstavnika država članica. Ta bi skupina trebala posebno raspravljati o pitanjima povezanima s provjerom izravnih stranih ulaganja, dijeliti primjere najbolje prakse i stečeno znanje te razmjenjivati mišljenja o trendovima i pitanjima od zajedničkog interesa u vezi s izravnim stranim ulaganjima. Komisija bi trebala razmotriti da zatraži savjet te skupine o sistemskim pitanjima u vezi s provedbom ove Uredbe. Komisija bi se trebala savjetovati sa stručnom skupinom u vezi s nacrtima delegiranih akata u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

(29)

Države članice i Komisiju trebalo bi poticati na suradnju s nadležnim tijelima trećih zemalja koje dijele slične stavove na pitanjima povezanima s provjerom izravnih stranih ulaganja koja mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak. Cilj takve administrativne suradnje trebao bi biti jačanje učinkovitosti okvira za provjeru izravnih stranih ulaganja od strane država članica i suradnje između država članica i Komisije u skladu s ovom Uredbom. Trebalo bi također omogućiti Komisiji da prati razvoj događaja u pogledu mehanizama za provjeru u trećim zemljama.

(30)

Države članice i Komisija trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi se osigurala zaštita povjerljivih informacija posebno u skladu s Odlukom Komisije (EU, Euratom) 2015/443 (6), Odlukom Komisije (EU, Euratom) 2015/444 (7) i Sporazumom među državama članicama Europske unije, koje su se sastale u okviru Vijeća, o zaštiti klasificiranih podataka koji se razmjenjuju u interesu Europske unije (8). To posebno uključuje obvezu da se klasificiranim podacima ne umanji stupanj povjerljivosti ili da se s njih ne skine oznaka tajnosti bez prethodnog pisanog pristanka autora (9). Sa svim neklasificiranim osjetljivim podacima ili podacima koji se dostavljaju na povjerljivoj osnovi nadležna tijela trebala bi na odgovarajući način postupati.

(31)

Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom trebala bi biti u skladu s primjenjivim pravilima o zaštiti osobnih podataka. Obrada osobnih podataka koju provode kontaktne točke ili drugi subjekti u državama članicama trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Obrada osobnih podataka koju provodi Komisija trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(32)

Na temelju, među ostalim, godišnjih izvješća koje su podnijele sve države članice, i uz dužno poštovanje povjerljivosti određenih informacija iz tih izvješća, Komisija bi trebala sastaviti godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe i podnijeti ga Europskom parlamentu i Vijeću. Radi veće transparentnosti izvješće bi se trebalo objaviti.

(33)	Europski parlament trebao bi imati mogućnost pozvati Komisiju na sastanak svog nadležnog odbora kako bi ona predstavila i objasnila sistemska pitanja povezana s provedbom ove Uredbe.

(34)

Do 12. listopada 2023. i svakih pet godina nakon toga Komisija bi trebala ocjenjivati funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe i podnositi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. To bi izvješće trebalo uključivati procjenu je li potrebna izmjena ove Uredbe. Ako se u izvješću preporučuje izmjena ove Uredbe, uz njega se može priložiti zakonodavni prijedlog.

(35)

Provedba ove Uredbe od strane Unije i država članica trebala bi biti u skladu s odgovarajućim zahtjevima za uvođenje mjera ograničavanja iz razloga sigurnosti i javnog poretka u sporazume WTO-a, uključujući posebno članak XIV. točku (a) i članak XIV.a Općeg sporazuma o trgovini uslugama (12) (GATS). Također bi trebala biti u skladu s pravom Unije i obvezama preuzetima u okviru drugih sporazuma o trgovini i ulaganjima čije su stranke Unija ili države članice i aranžmana o trgovini i ulaganjima čije su sudionice Unija ili države članice.

(36)

Ako izravno strano ulaganje čini koncentraciju koja je obuhvaćena područjem primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (13), primjenom ove Uredbe ne bi se trebala dovoditi u pitanje primjena članka 21. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 139/2004. Ova Uredba i članak 21. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 139/2004 trebali bi se dosljedno primjenjivati. U slučaju preklapanja odgovarajućeg područja primjene tih dviju uredaba razloge za provjeru iz članka 1. ove Uredbe i pojam pravno utemeljenih interesa u smislu članka 21. stavka 4. trećeg podstavka Uredbe (EZ) br. 139/2004 trebalo bi tumačiti dosljedno, ne dovodeći u pitanje procjenu usklađenosti nacionalnih mjera kojima je cilj zaštita tih interesa s općim načelima i drugim odredbama prava Unije.

(37)	Ovom Uredbom ne utječe se na pravila Unije o bonitetnoj procjeni stjecanja kvalificiranih udjela u financijskom sektoru, koja je zaseban postupak s posebnim ciljem (14).

(38)	Ova je Uredba u skladu s drugim postupcima obavješćivanja i provjere utvrđenima u sektorskom pravu Unije te se oni njome ne dovode u pitanje,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom uspostavlja okvir za provjeru izravnih stranih ulaganja u Uniji koju države članice provode iz razloga sigurnosti ili javnog poretka i za mehanizam za suradnju među državama članicama i između država članica i Komisije u odnosu na izravna strana ulaganja koja mogu utjecati na sigurnost ili javni poredak. On uključuje mogućnost da Komisija izda mišljenja o takvim ulaganjima.

2. Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje da svaka država članica ima isključivu odgovornost za vlastitu nacionalnu sigurnost, kako je predviđeno člankom 4. stavkom 2. UEU-a, ni pravo svake države članice da zaštiti svoje osnovne sigurnosne interese u skladu s člankom 346. UFEU-a.

3. Ničim u ovoj Uredbi ne ograničava se pravo svake države članice da odluči hoće li ili neće provesti provjeru određenoga izravnog stranog ulaganja u okviru ove Uredbe.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

„izravno strano ulaganje” znači ulaganje bilo koje vrste koje provodi strani ulagatelj s ciljem uspostave ili održavanja trajnih i izravnih veza između stranog ulagatelja i poduzetnika ili poduzeća kojim se stavlja na raspolaganje kapital radi obavljanja gospodarske djelatnosti u državi članici, uključujući ulaganja koja omogućuju učinkovito sudjelovanje u upravljanju poduzećem koje obavlja gospodarsku djelatnost ili sudjelovanje u kontroli nad tim poduzećem;

2.	„strani ulagatelj” znači fizička osoba iz treće zemlje ili poduzetnik iz treće zemlje koji namjerava provesti ili je proveo izravno strano ulaganje;

3.	„provjera” znači postupak koji omogućuje ocjenjivanje, istragu, odobravanje, uvjetovanje, zabranu ili poništavanje izravnih stranih ulaganja;

„mehanizam za provjeru” znači instrument opće primjene, kao što je zakon ili propis, te prateći administrativni zahtjevi, provedbena pravila ili smjernice, kojima se utvrđuju uvjeti i postupci za ocjenjivanje, istragu, odobravanje, uvjetovanje, zabranu ili poništavanje izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti ili javnog poretka;

5.	„izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere” znači izravno strano ulaganje koje je u postupku formalne procjene ili istrage u skladu s mehanizmom za provjeru;

6.	„odluka na temelju provjere” znači mjera donesena na temelju primjene mehanizma za provjeru;

7.	„poduzetnik iz treće zemlje” znači poduzetnik osnovan ili na drugi način organiziran u skladu sa zakonima treće zemlje.

Članak 3.

Mehanizmi država članica za provjeru

1. U skladu s ovom Uredbom države članice mogu primjenjivati, izmijeniti ili donijeti mehanizme za provjeru izravnih stranih ulaganja na svome državnom području iz razloga sigurnosti ili javnog poretka.

2. Pravila i postupci u vezi s mehanizmima za provjeru, uključujući odgovarajuće vremenske okvire, moraju biti transparentni i njima se ne smije diskriminirati među trećim zemljama. Države članice posebno utvrđuju okolnosti u kojima se pokreće provjera, razloge za provjeru te primjenjiva detaljna postupovna pravila.

3. Države članice unutar svojih mehanizama za provjeru primjenjuju vremenske okvire. Mehanizmima za provjeru omogućuje se državama članicama da uzmu u obzir primjedbe drugih država članica iz članaka 6. i 7. i mišljenja Komisije iz članaka 6., 7. i 8.

4. Povjerljive informacije, uključujući poslovno osjetljive informacije, koje su stavljene na raspolaganje državi članici koja provodi provjeru moraju biti zaštićene.

5. Dotični strani ulagatelji i dotični poduzetnici moraju imati mogućnost tražiti pravnu zaštitu u pogledu odluka na temelju provjere koje su donijela nacionalna tijela.

6. Države članice koje imaju uspostavljen mehanizam za provjeru primjenjuju, izmjenjuju ili usvajaju mjere potrebne za utvrđivanje i sprječavanje izbjegavanja mehanizama za provjeru i odluka na temelju provjere.

7. Države članice obavješćuju Komisiju o svojim postojećim mehanizmima za provjeru do 10. svibnja 2019. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj uspostavi novog mehanizma za provjeru ili o svakoj izmjeni postojećeg mehanizma za provjeru u roku od 30 dana od stupanja na snagu novog mehanizma za provjeru ili bilo koje izmjene postojećeg mehanizma za provjeru.

8. Najkasnije tri mjeseca nakon zaprimanja obavijesti iz stavka 7. Komisija objavljuje popis mehanizama država članica za provjeru. Komisija ažurira taj popis.

Članak 4.

Čimbenici koje u obzir mogu uzeti države članice ili Komisija

1. Pri utvrđivanju može li izravno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni poredak, države članice i Komisija mogu razmotriti njegove moguće učinke na, među ostalim:

(a)

kritičnu infrastrukturu, i fizičku i virtualnu, uključujući energetsku, prometnu, vodnu, zdravstvenu, komunikacijsku i medijsku infrastrukturu, infrastrukturu za obradu ili pohranu podataka, zrakoplovstvo i istraživanje svemira te obrambenu, izbornu ili financijsku infrastrukturu i osjetljive objekte, kao i zemljišta i nekretnine, koji su ključni za upotrebu takve infrastrukture;

(b)

kritične tehnologije i robu s dvojnom namjenom, kako je definirano u članku 2. točki 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 428/2009 (15), uključujući umjetnu inteligenciju, robotiku, poluvodiče, kibersigurnost, zrakoplovstvo i istraživanje svemira, obranu, pohranu energije, kvantnu i nuklearnu tehnologiju, kao i nanotehnologiju i biotehnologiju;

(c)	opskrbu kritičnim resursima, uključujući energiju ili sirovine, kao i sigurnost opskrbe hranom;

(d)	pristup osjetljivim informacijama, uključujući osobne podatke, ili mogućnost kontroliranja takvih informacija ili

(e)	slobodu i pluralizam medija.

2. Pri utvrđivanju može li izravno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni poredak, države članice i Komisija osobito mogu uzeti u obzir i sljedeće:

(a)	je li strani ulagatelj pod izravnom ili neizravnom kontrolom vlade, uključujući državna tijela ili oružane snage treće zemlje, među ostalim putem vlasničke strukture ili znatnih financijskih sredstava;

(b)	je li strani ulagatelj već uključen u aktivnosti kojima se utječe na sigurnost ili javni poredak u nekoj državi članici; ili

(c)	postoji li ozbiljan rizik da je strani ulagatelj uključen u nezakonite ili kriminalne aktivnosti.

Članak 5.

Godišnje izvješćivanje

1. Do 31. ožujka svake godine države članice Komisiji na temelju dostupnih informacija podnose godišnje izvješće za prethodnu kalendarsku godinu koje sadrži objedinjene informacije o izravnim stranim ulaganjima koja su provedena na njihovu državnom području, kao i objedinjene informacije o zaprimljenim zahtjevima drugih država članica u skladu s člankom 6. stavkom 6. i člankom 7. stavkom 5.

2. Za svako razdoblje izvješćivanja države članice koje primjenjuju mehanizam za provjeru, osim informacija iz stavka 1., dostavljaju objedinjene informacije o primjeni svojih mehanizama za provjeru.

3. Komisija podnosi godišnje izvješće o provedbi ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću. To se izvješće objavljuje.

4. Europski parlament može pozvati Komisiju na sastanak svojeg nadležnog odbora kako bi ona predstavila i objasnila sistemska pitanja povezana s provedbom ove Uredbe.

Članak 6.

Mehanizam za suradnju u odnosu na izravna strana ulaganja koja su u postupku provjere

1. Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o svim izravnim stranim ulaganjima na svojem državnom području koja su u postupku provjere dostavljanjem informacija iz članka 9. stavka 2. ove Uredbe što je prije moguće. U obavijesti može biti sadržan popis država članica za koje se smatra da izravna strana ulaganja mogu utjecati na njihovu sigurnost ili javni poredak. Država članica koja provodi provjeru u sklopu obavješćivanja i, ako je to potrebno, nastoji navesti smatra li da izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere može biti obuhvaćeno područjem primjene Uredbe (EZ) br. 139/2004.

2. Ako država članica smatra da izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere u drugoj državi članici može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak, ili posjeduje informacije relevantne za takvu provjeru, može dostaviti primjedbe državi članici koja provodi provjeru. Država članica koja dostavi primjedbe te primjedbe istodobno šalje i Komisiji.

Komisija obavješćuje druge države članice da su primjedbe dostavljene.

3. Ako Komisija smatra da izravno strano ulaganje koje je u postupku provjere može utjecati na sigurnost ili javni poredak u više od jedne države članice, ili posjeduje relevantne informacije u odnosu na to izravno strano ulaganje, može izdati mišljenje upućeno državi članici koja provodi provjeru. Komisija može izdati mišljenje neovisno o tome jesu li druge države članice dostavile primjedbe. Komisija može izdati mišljenje nakon što druge države članice dostave svoje primjedbe. Komisija izdaje takvo mišljenje kada je to opravdano, ako najmanje jedna trećina država članica smatra da izravno strano ulaganje može utjecati na njihovu sigurnost ili javni poredak.

Komisija obavješćuje druge države članice da je mišljenje izdano.

4. Država članica koja opravdano smatra da izravno strano ulaganje na njezinu državnom području može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak može zatražiti od Komisije da izda mišljenje ili od drugih država članica da dostave primjedbe.

5. Primjedbe iz stavka 2. i mišljenja iz stavka 3. moraju biti propisno obrazloženi.

6. Najkasnije 15 kalendarskih dana nakon primitka informacija iz stavka 1. druge države članice i Komisija obavješćuju državu članicu koja provodi provjeru o svojoj namjeri da dostave primjedbe u skladu sa stavkom 2. ili mišljenje u skladu sa stavkom 3. Obavijest može sadržavati zahtjev za dodatne informacije uz informacije iz stavka 1.

Svaki zahtjev za dodatne informacije mora biti propisno obrazložen, ograničen na informacije potrebne za dostavljanje primjedaba u skladu sa stavkom 2. ili za izdavanje mišljenja u skladu sa stavkom 3., razmjerno svrsi zahtjeva i ne smije predstavljati nepotrebno opterećenje za državu članicu koja provodi provjeru. Zahtjevi za informacije i odgovori koje dostave države članice istodobno se šalju Komisiji.

7. Primjedbe iz stavka 2. ili mišljenja iz stavka 3. upućuju se državi članici koja provodi provjeru i šalju joj se u razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije u roku od 35 kalendarskih dana od primitka informacija iz stavka 1.

Neovisno o prvom podstavku, ako su zatražene dodatne informacije u skladu sa stavkom 6., takve primjedbe dostavljaju se, odnosno, takva mišljenja izdaju se najkasnije u roku od 20 kalendarskih dana nakon primitka dodatnih informacija ili obavijesti u skladu s člankom 9. stavkom 5.

Neovisno o stavku 6. Komisija može izdati mišljenje nakon što druge države članice dostave svoje primjedbe, ako je to moguće, u rokovima iz ovog stavka, a u svakom slučaju najkasnije pet kalendarskih dana nakon isteka tih rokova.

8. U iznimnom slučaju, kada smatra da je za zaštitu njezine sigurnosti ili javnog poretka potrebno hitno djelovati, država članica koja provodi provjeru obavješćuje druge države članice i Komisiju o svojoj namjeri da donese odluku na temelju provjere prije vremenskih okvira iz stavka 7. te propisno obrazlaže potrebu za hitnim djelovanjem. Druge države članice i Komisija nastoje u najkraćem mogućem roku dostaviti primjedbe ili izdati mišljenje.

9. Država članica koja provodi provjeru uzima u obzir primjedbe drugih država članica iz stavka 2. i mišljenje Komisije iz stavka 3. Konačnu odluku na temelju provjere donosi država članica koja provodi provjeru.

10. Suradnja na temelju ovog članka odvija se putem kontaktnih točaka uspostavljenih u skladu s člankom 11.

Članak 7.

Mehanizam za suradnju u odnosu na izravna strana ulaganja koja nisu u postupku provjere

1. Ako država članica smatra da izravno strano ulaganje koje se planira provesti ili je provedeno u drugoj državi članici, koje nije u postupku provjere u toj državi članici, može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak, ili posjeduje relevantne informacije u odnosu na to izravno strano ulaganje, može dostaviti primjedbe toj drugoj državi članici. Država članica koja dostavi primjedbe te primjedbe istodobno šalje i Komisiji.

Komisija obavješćuje ostale države članice da su primjedbe dostavljene.

2. Ako Komisija smatra da izravno strano ulaganje koje se planira provesti ili je provedeno u državi članici, koje nije u postupku provjere u toj državi članici, može utjecati na sigurnost ili javni poredak u više od jedne države članice, ili posjeduje relevantne informacije u odnosu na to izravno strano ulaganje, može izdati mišljenje upućeno državi članici u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno. Komisija može izdati mišljenje neovisno o tome jesu li druge države članice dostavile primjedbe. Komisija može izdati mišljenje nakon što druge države članice dostave svoje primjedbe. Komisija izdaje takvo mišljenje kada je to opravdano, ako najmanje jedna trećina država članica smatra da izravno strano ulaganje može utjecati na njihovu sigurnost ili javni poredak.

Komisija obavješćuje ostale države članice da je mišljenje izdano.

3. Država članica koja opravdano smatra da izravno strano ulaganje na njezinu državnom području može utjecati na njezinu sigurnost ili javni poredak može zatražiti od Komisije da izda mišljenje ili od drugih država članica da dostave primjedbe.

4. Primjedbe iz stavka 1. i mišljenja iz stavka 2. moraju biti propisno obrazloženi.

5. Ako država članica ili Komisija smatraju da izravno strano ulaganje koje nije u postupku provjere može utjecati na sigurnost ili javni poredak iz stavka 1. ili 2., mogu od države članice u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno zatražiti informacije iz članka 9.

Svaki zahtjev za informacije mora biti propisno obrazložen, ograničen na informacije potrebne za dostavljanje primjedaba u skladu sa stavkom 1. ili za izdavanje mišljenja u skladu sa stavkom 2., razmjerno svrsi zahtjeva i ne smije predstavljati nepotrebno opterećenje za državu članicu u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

Zahtjevi za informacije i odgovori koje dostave države članice istodobno se šalju Komisiji.

6. Primjedbe u skladu sa stavkom 1. ili mišljenja u skladu sa stavkom 2. upućuju se državi članici u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno te joj se šalju u razumnom roku, a u svakom slučaju najkasnije u roku od 35 kalendarskih dana od primitka informacija iz stavka 5. ili obavijesti u skladu s člankom 9. stavkom 5. U slučaju kada izda mišljenje nakon što druge države članice dostave primjedbe, Komisija za izdavanje tog mišljenja ima na raspolaganju dodatnih 15 kalendarskih dana.

7. Država članica u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno uzima u obzir primjedbe drugih država članica te mišljenje Komisije.

8. Države članice mogu dostaviti primjedbe u skladu sa stavkom 1. i Komisija može dostaviti mišljenje u skladu sa stavkom 2. najkasnije 15 mjeseci nakon što je provedeno izravno strano ulaganje.

9. Suradnja u skladu s ovim člankom provodi se putem kontaktnih točaka uspostavljenih u skladu s člankom 11.

10. Ovaj članak ne primjenjuje se na izravna strana ulaganja provedena prije 10. travnja 2019.

Članak 8.

Izravna strana ulaganja koja mogu utjecati na projekte ili programe u interesu Unije

1. Ako smatra da bi izravno strano ulaganje moglo utjecati na projekte ili programe u interesu Unije iz razloga sigurnosti ili javnog poretka, Komisija može izdati mišljenje upućeno državi članici u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

2. Postupci utvrđeni u člancima 6. i 7. primjenjuju se mutatis mutandis, podložno sljedećim izmjenama:

(a)	kao dio obavijesti iz članka 6. stavka 1. ili primjedaba iz članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 1., država članica može navesti smatra li da izravno strano ulaganje može utjecati na projekte i programe u interesu Unije;

(b)	mišljenje Komisije šalje se drugim državama članicama;

(c)	država članica u kojoj se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno uzima u obzir mišljenje Komisije u najvećoj mogućoj mjeri, a u slučaju nepridržavanja njezina mišljenja dostavlja obrazloženje.

3. Za potrebe ovog članka projekti ili programi u interesu Unije uključuju projekte i programe sa znatnim iznosom ili znatnim udjelom financijskih sredstava Unije, ili koji su obuhvaćeni pravom Unije u pogledu kritične infrastrukture, kritičnih tehnologija ili kritičnih resursa koji su bitni za sigurnost ili javni poredak. Popis projekata ili programa u interesu Unije naveden je u Prilogu.

4. Komisija izdaje delegirane akte u skladu s člankom 16. radi izmjene popisa projekata i programa u interesu Unije.

Članak 9.

Zahtjevi za informacije

1. Države članice osiguravaju da se informacije dostavljene u skladu s člankom 6. stavkom 1. ili koje zatraže Komisija i druge države članice u skladu s člankom 6. stavkom 6. i člankom 7. stavkom 5. dostave bez nepotrebne odgode Komisiji i državama članicama koje su ih zatražile.

2. Informacije iz stavka 1. uključuju:

(a)	vlasničku strukturu stranog ulagatelja i poduzetnika u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno, uključujući informacije o krajnjem ulagatelju i sudjelovanju u kapitalu;

(b)	približnu vrijednost izravnog stranog ulaganja;

(c)	proizvode, usluge i poslovne djelatnosti stranog ulagatelja i poduzetnika u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno;

(d)	države članice u kojima strani ulagatelj i poduzetnik u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno obavljaju relevantnu poslovnu djelatnost;

(e)	financiranje ulaganja i njegov izvor, na temelju najboljih informacija koje su dostupne državi članici;

(f)	datum na koji se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno.

3. Države članice nastoje bez nepotrebne odgode dostaviti sve dodatne informacije uz one iz stavaka 1. i 2., ako su dostupne, državama članicama koje su ih zatražile i Komisiji.

4. Države članice u kojima se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno mogu zatražiti da strani ulagatelj ili poduzetnik u kojem se izravno strano ulaganje planira provesti ili je provedeno dostavi informacije iz stavka 2. Dotični strani ulagatelj ili poduzetnik bez nepotrebne odgode dostavlja zatražene informacije.

5. Država članica bez odgode obavješćuje Komisiju i druge države članice kojih se to tiče, ako u iznimnim okolnostima, unatoč svojim najboljim nastojanjima, ne može dobiti informacije iz stavka 1. U toj obavijesti ta država članica propisno obrazlaže razloge zbog kojih nije dostavila te informacije te objašnjava napore koje je uložila kako bi dobila zatražene informacije, uključujući zahtjev u skladu sa stavkom 4.

Ako informacije nisu dostavljene, svaka primjedba koju je dostavila druga država članica ili svako mišljenje koje je izdala Komisija može se temeljiti na informacijama koje su im dostupne.

Članak 10.

Povjerljivost proslijeđenih informacija

1. Informacije dobivene u okviru primjene ove Uredbe upotrebljavaju se samo u svrhu za koju su zatražene.

2. Države članice i Komisija osiguravaju zaštitu povjerljivih informacija dobivenih u okviru primjene ove Uredbe u skladu s pravom Unije i relevantnim nacionalnim pravom.

3. Države članice i Komisija osiguravaju da se klasificiranim podacima dostavljenima ili razmijenjenima u skladu s ovom Uredbom ne umanji stupanj povjerljivosti ili da se s njih ne skine oznaka tajnosti bez prethodnog pisanog pristanka autora.

Članak 11.

Kontaktne točke

1. Svaka država članica i Komisija uspostavljaju kontaktnu točku za provedbu ove Uredbe. Države članice i Komisija uključuju te kontaktne točke u sva pitanja povezana s provedbom ove Uredbe.

2. Komisija osigurava siguran i šifriran sustav kako bi se pružila potpora izravnoj suradnji i razmjeni informacija među kontaktnim točkama.

Članak 12.

Skupina stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji

Skupina stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji koja savjetuje Komisiju te s njom dijeli stručno znanje i dalje raspravlja o pitanjima povezanima s provjerom izravnih stranih ulaganja, dijeli primjere najbolje prakse i stečeno znanje te razmjenjuje mišljenja o trendovima i pitanjima od zajedničkog interesa u vezi s izravnim stranim ulaganjima. Komisija razmatra i traženje savjeta te skupine o sistemskim pitanjima u vezi s provedbom ove Uredbe.

Rasprave u toj skupini povjerljive su naravi.

Članak 13.

Međunarodna suradnja

Države članice i Komisija mogu surađivati s nadležnim tijelima trećih zemalja u pogledu pitanja povezanih s provjerom izravnih stranih ulaganja iz razloga sigurnosti i javnog poretka.

Članak 14.

Obrada osobnih podataka

1. Svaka obrada osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Uredbom (EU) 2018/1725 i samo ako je to potrebno da države članice provjere izravno strano ulaganje i kako bi se osigurala učinkovitost suradnje osigurane ovom Uredbom.

2. Čuvanje osobnih podataka u vezi s provedbom ove Uredbe ograničeno je na vrijeme potrebno za postizanje svrhe u koju su prikupljeni.

Članak 15.

Evaluacija

1. Do 12. listopada 2023. i svakih pet godina nakon toga Komisija ocjenjuje funkcioniranje i učinkovitost ove Uredbe te podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Države članice sudjeluju u tom postupku te prema potrebi Komisiji dostavljaju dodatne informacije potrebne za pripremu tog izvješća.

2. Ako se u izvješću preporučuju izmjene ove Uredbe, uz njega se može priložiti odgovarajući zakonodavni prijedlog.

Članak 16.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 10. travnja 2019.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 4. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba primjenjuje se od 11. listopada 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 262, 25.7.2018., str. 94.

(2) SL C 247, 13.7.2018., str. 28.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 14. veljače 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. ožujka 2019.

(4) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(5) Odluka Komisije od 29. studenoga 2017. o osnivanju skupine stručnjaka za provjeru izravnih stranih ulaganja u Europskoj uniji (nije objavljena u Službenom listu), C(2017) 7866 final.

(6) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/443 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosti u Komisiji (SL L 72, 17.3.2015., str. 41.).

(7) Odluka Komisije (EU, Euratom) 2015/444 оd 13. ožujka 2015. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 72, 17.3.2015., str. 53.).

(8) SL C 202, 8.7.2011., str. 13.

(9) Članak 4. stavak 1. točka (a) Sporazuma među državama članicama Europske unije, koje su se sastale u okviru Vijeća, o zaštiti klasificiranih podataka koji se razmjenjuju u interesu Europske unije i članak 4. stavak 2. Odluke (EU, Euratom) 2015/444.

(10) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(11) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(12) SL L 336, 23.12.1994., str. 191.

(13) Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(14) Kako su uvedena Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.); Direktivom 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.); Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).

(15) Uredba Vijeća (EZ) br. 428/2009 od 5. svibnja 2009. o uspostavljanju režima Zajednice za kontrolu izvoza, prijenosa, brokeringa i provoza robe s dvojnom namjenom, (SL L 134, 29.5.2009., str. 1.).