19/Sv. 13

HR

Službeni list Europske unije

172

L 343/10

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Unija si je postavila za cilj održavanje i razvoj područja slobode, sigurnosti i pravde u kojemu je osigurano slobodno kretanje osoba. Radi postupne uspostave takvog područja, Unija mora donijeti mjere koje se odnose na pravosudnu suradnju u građanskim stvarima koje imaju prekogranične učinke, posebno kada su potrebne za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(2)

U skladu s člankom 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, te mjere trebaju uključivati mjere namijenjene osiguranju usklađenosti pravila koja se u državama članicama primjenjuju kod sukoba zakona.

(3)

Komisija je 14. ožujka 2005. usvojila Zelenu knjigu o primjenljivom pravu i nadležnosti u pitanjima razvoda braka. Zelena je knjiga pokrenula opsežna javna savjetovanja o mogućim rješenjima za probleme koji mogu nastati u trenutačnoj situaciji.

(4)

Komisija je 17. srpnja 2006. predložila Uredbu o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 (2) u pogledu nadležnosti i o uvođenju pravila koja se odnose na primjenljivo pravo u bračnim sporovima.

(5)

Vijeće je na svom sastanku u Luxembourgu 5. i 6. lipnja 2008. zaključilo da postoji manjak jednoglasnosti o prijedlogu i da postoje nesavladive poteškoće koje jednoglasnost onemogućuju i tada i u skoroj budućnosti. Utvrdilo je da se ciljevi prijedloga ne mogu ostvariti u opravdanom razdoblju primjenom odgovarajućih odredaba ugovorâ.

(6)

Belgija, Bugarska, Njemačka, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Latvija, Luksemburg, Mađarska, Malta, Austrija, Portugal, Rumunjska i Slovenija naknadno su poslale zahtjev Komisiji, navodeći da namjeravaju uspostaviti pojačanu suradnju među njima u području primjenljivog prava u bračnim sporovima. Grčka je 3. ožujka 2010. povukla svoj zahtjev.

(7)

Vijeće je 12. srpnja 2010. donijelo Odluku Vijeća 2010/405/EU o odobravanju pojačane suradnje u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu.

(8)

U skladu s člankom 328. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pojačana suradnja nakon njezine uspostave treba biti otvorena za sve države članice, podložno ispunjavanju svih uvjeta sudjelovanja utvrđenih odlukom o odobrenju. Također im treba biti otvorena i u svakom drugom trenutku, podložno ispunjavanju akata koji su u tom okviru već doneseni, zajedno uz te uvjete. Komisija i države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji osiguravaju da potiču sudjelovanje što je moguće više država članica. Ova Uredba treba biti u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjivati samo u državama članicama sudionicama u skladu s ugovorima.

(9)

Ovom se Uredbom treba stvoriti jasan i sveobuhvatan pravni okvir u području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu u državama članicama sudionicama, osigurati građanima odgovarajuće rezultate u pogledu pravne sigurnosti, predvidivosti i fleksibilnosti te spriječiti nastanak situacije u kojoj jedan bračni drug podnese zahtjev za razvod braka prije drugoga kako bi osigurao da se postupak vodi u skladu s pravom koji on ili ona smatra povoljnijim za vlastite interese.

(10)

Materijalno područje primjene i normativni dio ove Uredbe trebaju biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 2201/2003. Međutim, ona se ne bi trebala primjenjivati na poništenje braka.

Ova se Uredba treba primjenjivati samo na raskidanje ili popuštanje bračnih veza. Pravo utvrđeno na temelju kolizijskih pravila iz ove Uredbe treba se primjenjivati na razloge za razvod braka i zakonsku rastavu.

Preliminarna pitanja poput pravne sposobnosti i valjanosti braka te pitanja poput posljedica razvoda braka ili zakonske rastave na imovinu, ime, roditeljsku odgovornosti, obveze uzdržavanja ili bilo koje druge pomoćne mjere trebaju se utvrditi na temelju kolizijskih pravila primjenljivih u dotičnoj državi članici sudionici.

(11)

Kako bi se jasno ograničilo teritorijalno područje primjene ove Uredbe, treba odrediti države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji.

(12)

Ova Uredba treba biti univerzalna, tj. treba postojati mogućnost da njezina kolizijska pravila utvrde pravo države članice sudionice, pravo države članice nesudionice ili pravo države koja nije članica Europske unije.

(13)

Ova se Uredba treba primjenjivati bez obzira na prirodu suda ili sudišta kojemu je predmet predložen. Kada je primjenljivo, treba smatrati da je pred sudom pokrenut postupak u skladu s Uredbom (EZ) 2201/2003.

(14)

Kako bi se bračnim drugovima omogućio izbor primjenljivog prava s kojim su blisko povezani ili, u nedostatku takvog izvora, kako bi se to pravo moglo primjenjivati na njihov razvod braka ili zakonsku rastavu, dotično pravo treba se primjenjivati čak i kada to nije pravo države članice sudionice. Kada je određeno pravo druge države članice, mreža stvorena Odlukom Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o uspostavi Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima (3) mogla bi igrati ulogu u pomaganju sudovima u pogledu sadržaja stranog prava.

(15)

Povećanje mobilnosti građana zahtijeva veću fleksibilnost i pravnu sigurnost. Kako bi se ostvario taj cilj, ovom se Uredbom treba povećati autonomnost stranaka u područjima razvoda braka i zakonske rastave dajući im ograničenu mogućnost odabira prava primjenljivog na njihov razvod ili zakonsku rastavu.

(16)

Bračni drugovi trebaju moći odabrati pravo zemlje s kojom su posebno povezani ili pravo suda pred kojim se vodi postupak kao pravo primjenljivo na razvod braka ili zakonsku rastavu. Pravo koje su bračni drugovi odabrali mora biti u skladu s temeljnim pravima koja su priznata u ugovorima i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije.

(17)

Prije određivanja primjenljivog prava važno je da bračni drugovi imaju pristup ažuriranim informacijama o bitnim aspektima nacionalnog prava i prava Unije te o postupcima kojima se uređuje razvod braka i zakonska rastava. Kako bi se osigurao takav pristup odgovarajućim i kvalitetnim informacijama, Komisija ih redovito ažurira u internetskom informacijskom sustavu za javnost koji je uspostavljen Odlukom Vijeća 2001/470/EZ.

(18)

Informirani odabir oba bračna druga temeljno je načelo ove Uredbe. Svaki bračni drug treba točno znati pravne i socijalne posljedice odabira primjenljivog prava. Mogućnost sporazumnog odabira primjenljivog prava ne bi smjela dovoditi u pitanje prava obaju bračnih drugova i njihove jednake mogućnosti. Zato suci u državama članicama sudionicama trebaju biti svjesni važnosti informiranog odabira obaju bračnih drugova u pogledu pravnih posljedica sklopljenog sporazuma o izboru prava.

(19)

Treba definirati pravila o materijalnoj i formalnoj valjanosti kako bi se bračnim drugovima omogućio informirani odabir i kako bi se njihova suglasnost poštovala s ciljem osiguravanja pravne sigurnosti i boljeg pristupa pravosuđu. Što se tiče formalne valjanosti, treba uvesti određene zaštite kako bi se osiguralo da su bračni drugovi svjesni posljedica svog odabira. Sporazum o odabiru primjenljivog prava treba se barem izraziti u pisanom obliku, s datumom i potpisom obiju stranaka. Međutim, ako su u pravu države članice sudionice u kojoj oba bračna druga imaju uobičajeno boravište u trenutku sklapanja sporazuma određena dodatna formalna pravila, ta se pravila trebaju poštovati. Na primjer, takva dodatna formalna pravila mogu postojati u državi članici sudionici kada je sporazum umetnut u bračni ugovor. Ako bračni drugovi u trenutku sklapanja sporazuma imaju uobičajeno boravište u različitim državama članicama sudionicama u kojima su određena različita formalna pravila, dovoljno bi bilo poštovati formalna pravila jedne od tih država. Ako u trenutku sklapanja sporazuma samo jedan bračni drug ima uobičajeno boravište u državi članici sudionici u kojoj su određena dodatna formalna pravila, ta se pravila trebaju poštovati.

(20)

Sporazum kojim se određuje primjenljivo pravo treba biti moguće sklopiti i treba ga se moći izmijeniti najkasnije do pokretanja postupka pred sudom, čak i tijekom postupka ako tako predviđa pravo ili sud pred kojim se vodi postupak. U tom slučaju treba biti dovoljno da se takvo određivanje zabilježi na sudu u skladu s pravom suda pred kojim se vodi postupak.

(21)

Ako primjenljivo pravo nije izabrano te s ciljem osiguranja pravne sigurnosti i predvidivosti i sprečavanja nastanka situacije u kojoj jedan bračni drug podnese zahtjev za razvod braka prije drugoga kako bi osigurao da se postupak vodi u skladu s pravom koji on ili ona smatra povoljnijim za vlastite interese, ovom se Uredbom trebaju uvesti usklađena kolizijska pravila na temelju različitih povezanih čimbenika koji se temelje na postojanju bliske veze između bračnih drugova i dotičnog prava. Takvi povezani čimbenici trebaju se odabrati kako bi se osiguralo da se postupci koji se odnose na razvod braka ili zakonsku rastavu vode u skladu s pravom s kojim su bračni drugovi blisko povezani.

(22)

Kada se u ovoj Uredbi državljanstvo navodi kao povezni čimbenik za primjenu prava države, pitanje kako postupati sa slučajevima višestrukog državljanstva treba ostaviti nacionalnom pravu, u potpunosti poštujući opća načela Europske unije.

(23)

Ako je pred sudom pokrenut postupak s ciljem konverzije zakonske rastave u razvod braka i ako stranke nisu odabrale primjenljivo pravo, pravo koje se primjenjivalo na zakonsku rastavu treba se primjenjivati i na razvod braka. Takvim kontinuitetom promicala bi se predvidivost za stranke i povećala bi se pravna sigurnost. Ako se pravom koje se primjenjivalo na zakonsku rastavu ne predviđa konverzija zakonske rastave u razvod braka, razvod braka treba se uređivati kolizijskim pravilima koja se primjenjuju u nedostatku odabira stranaka. To ne bi smjelo spriječiti bračne drugove da zatraže razvod braka na temelju drugih pravila iz ove Uredbe.

(24)

U određenim situacijama, primjerice kada se primjenljivim pravom ne predviđa razvod braka ili ako se njime jednom od bračnih drugova ne odobrava jednaki pristup razvodu ili zakonskoj rastavi na temelju spola, svejedno se treba primjenjivati pravo suda pred kojim je pokrenut postupak. To, međutim, ne bi trebalo dovoditi u pitanje odredbu o javnom poretku.

(25)

Razlozi javnog interesa trebaju sudovima u državama članicama u izvanrednim okolnostima omogućiti zanemarivanje primjene odredaba stranog prava ako bi to u dotičnom slučaju bilo očigledno u suprotnosti s javnim poretkom države u kojoj se nalazi sud pred kojim je pokrenut postupak. Međutim, sudovi ne bi trebali moći primjenjivati izuzeće od javnog poretka s ciljem zanemarivanja odredbe prava druge države kada bi to bilo u suprotnosti s Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, a posebno s njezinim člankom 21., kojim se zabranjuju svi oblici diskriminacije.

(26)

Kada se ova Uredba odnosi na činjenicu da pravo države članice sudionice pred čijim sudom je pokrenut postupak ne predviđa razvod braka, to se treba tumačiti tako da pravo te države članice ne poznaje institut razvoda braka. U tom slučaju, sud ne bi trebao biti obvezan izreći razvod braka na temelju ove Uredbe.

Kada se ova Uredba odnosi na činjenicu da pravo države članice sudionice pred čijim sudom je pokrenut postupak ne smatra dotični brak valjanim za potrebe brakorazvodnog postupka, to se treba tumačiti tako da, između ostalog, takav brak ne postoji u pravu te države članice. U tom slučaju, sud ne bi trebao biti obvezan izreći razvod braka ili zakonsku rastavu na temelju ove Uredbe.

(27)

Budući da u državama i državama članicama sudionicama istodobno postoje dva ili više sustava prava ili skupa pravila u pogledu pitanja koja se uređuju ovom Uredbom, treba postojati odredba kojom se uređuje mjera u kojoj se ova Uredba primjenjuje u različitim teritorijalnim jedinicama tih država i država članica sudionica ili na različite kategorije osoba iz tih država i država članica sudionica.

(28)

U nedostatku pravila kojima se određuje primjenljivo pravo, stranke koje odabiru pravo države čiji je jedna stranka državljanin trebaju istodobno navesti o kojem su se pravu teritorijalne jedinice usuglasili u slučaju da se država čije su pravo odabrale sastoji od više teritorijalnih jedinica, od kojih svaka ima svoj vlastiti sustav prava ili skup pravila u pogledu razvoda braka.

(29)

Budući da ciljeve ove Uredbe, naime povećanje pravne sigurnosti, predvidivosti i fleksibilnosti u međunarodnim bračnim postupcima, a time i olakšanje slobodnog kretanja osoba unutar Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se zbog opsega i učinaka ove Uredbe može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere, prema potrebi pojačanom suradnjom, u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(30)

Ovom se Uredbom priznaju temeljna prava i poštuju načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, a posebno u njezinom članku 21., u kojem se zabranjuje svaka diskriminacija na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetičkih obilježja, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije. Ovu Uredbu trebaju primjenjivati sudovi država članica sudionica u skladu s tim pravima i načelima.

(a)

pravnu sposobnost fizičkih osoba;

(b)

postojanje, valjanost ili priznavanje braka;

(c)

poništaj braka;

(d)

ime bračnih drugova;

(e)

imovinske posljedice braka;

(f)

roditeljsku odgovornost;

(g)

obveze uzdržavanja;

(h)

određivanje upravitelja imovinom ili nasljeđivanje.

1.

„država članica sudionica” znači država članica koja sudjeluje u pojačanoj suradnji na području prava primjenljivog na razvod braka i zakonsku rastavu na temelju Odluke 2010/405/EU ili na temelju odluke donesene u skladu s drugim ili trećim podstavkom članka 331. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

2.

izraz „sud” označava sva tijela u državama članicama sudionicama nadležna u stvarima koje pripadaju u područje primjene ove Uredbe.

(a)

pravo države u kojoj bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku sklapanja sporazuma; ili

(b)

pravo države u kojoj su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, ako jedan od njih i dalje ima isto boravište u trenutku sklapanja sporazuma; ili

(c)

pravo države čiji je bilo koji bračni drug bio državljanin u trenutku sklapanja sporazuma; ili

(d)

pravo suda pred kojim se vodi postupak.

(a)

u kojoj bračni drugovi imaju uobičajeno boravište u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili, ako to nije moguće

(b)

u kojoj su bračni drugovi imali zadnje uobičajeno boravište, pod uvjetom da boravište nije završilo više od 1 godine prije pokretanja postupka pred sudom, ako jedan bračni drugi i dalje ima boravište u toj državi u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili, ako to nije moguće

(c)

čiji su oba bračna druga državljani u trenutku pokretanja postupka pred sudom; ili, ako to nije moguće

(d)

u kojoj je pokrenut postupak.

(a)

svako upućivanje na pravo takve države tumači se, za potrebe određivanja prava primjenljivog na temelju ove Uredbe, kao upućivanje na pravo koje je na snazi u odgovarajućoj teritorijalnoj jedinici;

(b)

svako upućivanje na uobičajeno boravište u toj državi članici tumači se kao upućivanje na uobičajeno boravište u teritorijalnoj jedinici;

(c)

svako upućivanje na državljanstvo odnosi se na teritorijalnu jedinicu određenu na temelju prava te države ili, u nedostatku odgovarajućih pravila, na teritorijalnu jedinicu koju su stranke odabrale ili, u nedostatku odabira, na teritorijalnu jedinicu s kojom bračni drug ili bračni drugovi ima(ju) najbližu vezu.

(a)

formalnih uvjeta primjenljivih na sporazume o odabiru primjenljivog prava u skladu s člankom 7. stavcima od 2. do 4; i

(b)

mogućnosti određivanja primjenljivog prava u skladu s člankom 5. stavkom 3.