15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

1

---

---

/

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

---

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007. U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

3

---

31985L0577

---

L 372/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

20.12.1985.

---

DIREKTIVA VIJEĆA

od 20. prosinca 1985.

za zaštitu potrošača u pogledu ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija

(85/577/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da je uobičajeni oblik trgovačke prakse u državama članicama da se sklapanje ugovora ili jednostranog angažmana između trgovca i kupca obavlja izvan poslovnih prostorija trgovca i budući da takvi ugovori i angažmani predstavljaju predmet zakonodavstva koje se razlikuje od jedne do druge države članice;

budući da se svaka različitost u takvom zakonodavstvu može izravno odraziti na funkcioniranje zajedničkog tržišta; budući da je stoga potrebno uskladiti zakone u tom području;

budući da preliminarni program Europske gospodarske zajednice za zaštitu potrošača i politiku informiranja (4), između ostalog, predviđa, prema stavcima 24. i 25. poduzimanje odgovarajućih mjera kako bi se zaštitilo potrošače od nepoštene trgovačke prakse koja se odnosi na prodaju od vrata do vrata; budući da je drugi program Europske gospodarske zajednice za zaštitu potrošača i politiku informiranja (5) potvrdio da će ustrajati na djelovanju i prioritetima definiranima u preliminarnom programu;

budući da je posebno obilježje ugovora sklopljenih izvan poslovnih prostorija trgovca da je u pravilu trgovac taj koji pokreće pregovore sklapanja ugovora za koje je potrošač nepripremljen ili koje ne prihvaća; budući da potrošač često nije u mogućnosti usporediti kvalitetu i cijenu ponude s drugim ponudama; budući da taj element iznenađenja općenito postoji ne samo kod ugovora sklopljenih pred vratima nego i kod drugih oblika ugovora koje trgovac sklapa izvan svojih poslovnih prostorija;

budući da bi potrošaču trebalo dati pravo raskida ugovora u roku od najmanje sedam dana kako bi mogao procijeniti obveze koje proizlaze iz ugovora;

budući da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da potrošač bude u pisanom obliku obaviješten o tom roku za promišljanje;

budući da to ne smije utjecati na slobodu država članica da zadrže ili uvedu ukupnu ili djelomičnu zabranu sklapanja ugovorâ izvan poslovnih prostorija, u mjeri u kojoj smatraju da je to u interesu potrošačâ,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1.   Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore prema kojima trgovac dostavlja robu ili pruža usluge potrošaču i koji su sklopljeni:

—	za vrijeme izleta organiziranog od strane trgovca izvan njegovih poslovnih prostorija, ili

—	za vrijeme posjete trgovca i. domu potrošača ili domu drugog potrošača; ii. radnom mjestu potrošača; kada do posjeta nije došlo na izričiti zahtjev potrošača.

2.   Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovore za nabavu robe ili pružanje usluga izuzev onih za koje je potrošač tražio posjet trgovca, pod uvjetom da potrošač, kada je tražio posjet, nije znao ili opravdano nije mogao znati da je ponuda tih drugih roba ili usluga sastavni dio trgovačke ili profesionalne aktivnosti trgovca.

3.   Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovore za koje je potrošač dao ponudu pod uvjetima sličnima uvjetima opisanima u stavku 1. ili stavku 2., iako ponuda nije bila obvezujuća za potrošača dok je trgovac nije prihvatio.

4.   Ova se Direktiva primjenjuje i na ugovorne ponude koje potrošač daje pod uvjetima sličnima uvjetima opisanima u stavku 1. ili stavku 2., kada je ponuda koju daje obvezujuća za potrošača.

Članak 2.

Za potrebe ove Direktive:

„potrošač” znači fizička osoba koja, u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom, djeluje za potrebe koje se mogu smatrati da su izvan njegove poslovne aktivnosti ili profesije;

„trgovac” znači fizička ili pravna osoba koja, u toj transakciji djeluje u okviru svoje poslovne aktivnosti ili profesije, kao i svatko tko djeluje u ime ili u korist trgovca.

Članak 3.

1.   Države članice mogu odlučiti da se ova Direktiva primjenjuje samo na one ugovore kod kojih plaćanje treba izvršiti potrošač, a koje prelazi određeni iznos. Taj iznos ne smije prelaziti 60 ECU.

Vijeće, na prijedlog Komisije, razmatra i ako je potrebno ispravlja ovaj iznos po prvi put najkasnije četiri godine od priopćenja Direktive, a nakon toga svake dvije godine uzimajući u obzir gospodarska i monetarna kretanja u Zajednici.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

(a)	ugovore o gradnji, prodaji i iznajmljivanju nekretnina ili ugovore koji se odnose na druga prava vezana uz nekretnine. Ugovori za nabavu robe i njezinu ugradnju u nekretnine ili ugovori za obnavljanje nekretnina ulaze u područje primjene ove Direktive;

(b)	ugovore za nabavu hrane ili pića ili drugih roba namijenjenih za potrošnju u kućanstvu koju dostavljaju obični dostavljači;

(c)

ugovore za nabavu robe ili pružanje usluga, pod uvjetom da su ispunjena sva tri sljedeća uvjeta: i. ugovor je sklopljen na temelju kataloga trgovca koji je potrošač imao priliku pročitati u odsutnosti predstavnika trgovca; ii. da postoji namjera kontinuiranog ugovora između predstavnika trgovca i potrošača u odnosu na ovu ili bilo koju sljedeću transakciju; iii. i katalog i ugovor jasno informiraju potrošača o njegovom pravu da vrati robu dobavljaču u roku koji nije kraći od sedam dana od primitka ili da u protivnom može raskinuti ugovor u tom roku bez ikakve obveze osim da na razuman način vodi brigu o robi;

(d)	ugovore o osiguranju;

(e)	ugovore za vrijednosne papire.

3.   Odstupajući od članka 1. stavka 2., države članice mogu se suzdržati od primjene ove Direktive na ugovore za nabavu robe ili pružanje usluga koji su izravno u vezi s robom ili uslugama za koje je potrošač tražio da ga trgovac posjeti.

Članak 4.

U slučaju transakcija u okviru područja primjene članka 1., od trgovaca se traži da potrošačima daju obavijest u pisanom obliku o njihovom pravu na raskid ugovora u roku utvrđenom u članku 5., zajedno s imenom i adresom osobe u odnosu na koju se to pravo može izvršavati.

Takva je obavijest označena datumom i pojedinostima po kojima se može identificirati ugovor. Daje se potrošaču:

(a)	u slučaju članka 1. stavka 1., u trenutku sklapanja ugovora;

(b)	u slučaju članka 1. stavka 2., ne kasnije od trenutka sklapanja ugovora;

(c)	u slučaju članka 1. stavaka 3. i 4., kada ponudu daje potrošač.

Države članice osiguravaju da su odgovarajuće mjere za zaštitu potrošača utvrđene u njihovom nacionalnom zakonodavstvu u slučajevima kada informacije iz ovog članka nisu dane.

Članak 5.

1.   Potrošač ima pravo odreći se učinaka svoje obveze tako da pošalje obavijest o raskidu u roku ne kraćem od sedam dana nakon što je primio obavijest iz članka 4., a sukladno postupku utvrđenom nacionalnim pravom. Dovoljno je ako je obavijest otpremljena prije isteka tog roka.

2.   Davanje obavijesti ima učinak oslobođenja potrošača svih obveza iz raskinutog ugovora.

Članak 6.

Potrošač se ne može odreći prava koja su mu dodijeljena ovom Direktivom.

Članak 7.

Ako potrošač ostvari pravo na odricanje, pravne učinke tog odricanja uređuju nacionalni zakoni, a posebno u vezi s nadoknadom troškova plaćanja za predviđenu robu i usluge i povrat zaprimljene robe.

Članak 8.

Ova Direktiva ne sprečava države članice da usvoje ili zadrže povoljnije odredbe za zaštitu potrošača u području na koje se ona odnosi.

Članak 9.

1.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od 24 mjeseca od priopćenja (6). One o tom odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Države članice osiguravaju da se Komisiji dostave tekstovi glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 10.

Ova je direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 22, 29.1.1977., str. 6.; SL C 127, 1.6.1978., str. 6.

(2)  SL C 241, 10.10.1977., str. 26.

(3)  SL C 180, 18.7.1977., str. 39.

(4)  SL C 92, 25.4.1975., str. 2.

(5)  SL C 133, 3.6.1981., str. 1.

(6)  Ova je Direktiva priopćena državama članicama 23. prosinca 1985.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

6

---

31994D0010

---

L 007/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

21.12.1993.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 21. prosinca 1993.

o standardnom sažetom obrascu za obavijest o odluci o dodjeli znaka za okoliš Zajednice

(94/10/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 880/92 od 23. ožujka 1992. o programu dodjele znaka za okoliš Zajednice (1), a posebno njezin članak 10. stavak 3.,

budući da se člankom 10. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 880/92 propisuje da odluku o dodjeli znaka za okoliš donosi nadležno tijelo države članice nakon procjene proizvoda; budući da se propisuje da se o takvoj odluci obavješćuje Komisija i prilažu svi rezultati navedene procjene kao i sažetak procjene;

budući da bi standardni sažeti obrazac trebao doprinijeti transparentnosti procjene proizvoda i postupaka dodjele;

budući da su mjere utvrđene ovom Odlukom u skladu s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 7. Uredbe (EEZ) br. 880/92,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ovime se uspostavlja standardni sažeti obrazac iz članka 10. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 880/92 u obliku obrasca prikazanog u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 99, 11.4.1992., str. 1.

---

PRILOG

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

9

---

32000D0728

---

L 293/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.11.2000.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 10. studenoga 2000.

o utvrđivanju naknade za podnošenje zahtjeva i godišnje naknade za znak za okoliš Zajednice

(priopćena pod brojem dokumenta C(2000) 3279)

(Tekst značajan za EGP)

(2000/728/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1980/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o revidiranom programu dodjele znaka za okoliš Zajednice (1), a posebno njezin članak 12. i Prilog V.,

budući da:

(1)	Člankom 12. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da bi svaki zahtjev za dodjelu znaka za okoliš trebao biti podložan plaćanju naknade povezane s troškovima obrade zahtjeva i da bi za uporabu znaka za okoliša podnositelj zahtjeva trebao plaćati godišnju naknadu.

(2)	Člankom 12. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da bi visinu naknade za podnošenje zahtjeva i godišnje naknade trebala odrediti Komisija, u skladu s Prilogom V. i prema postupku utvrđenom u članku 17. navedene Uredbe.

(3)

Prilogom V. Uredbi (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da bi trebalo odrediti najnižu i najvišu naknadu za podnošenje zahtjeva i da bi, kada su u pitanju mala i srednja poduzeća (2), kao i proizvođači i pružatelji usluga iz zemalja u razvoju, naknadu za podnošenje zahtjeva trebalo smanjiti za najmanje 25 %.

(4)	Prilogom V. Uredbi (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da bi godišnju naknadu trebalo izračunavati u odnosu na godišnji opseg prodaje, unutar Zajednice, proizvoda kojemu je dodijeljen znak za okoliš i da bi trebalo odrediti najnižu i najvišu naknadu.

(5)	Prilogom V. Uredbi (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da, kada su u pitanju mala i srednja poduzeća, kao i proizvođači i pružatelji usluga iz zemalja u razvoju, godišnju bi naknadu trebalo smanjiti za najmanje 25 %.

(6)	Prilogom V. Uredbi (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da se podnositeljima zahtjeva koji su već dobili certifikat EMAS ili ISO 14001 mogu odobriti dodatna smanjenja godišnje naknade.

(7)	Prilogom V. Uredbi (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da se dodatna smanjenja mogu razmatrati prema postupku utvrđenom u članku 17. navedene Uredbe.

(8)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 1980/2000,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Zahtjev za dodjelu znaka podliježe plaćanju naknade vezane uz troškove obrade zahtjeva.

2.   Najniža naknada za podnošenje zahtjeva iznosi 300 eura. Najviša naknada za podnošenje zahtjeva iznosi 1 300 eura.

3.   Kada su u pitanju mala i srednja poduzeća, kao i proizvođači i pružatelji usluga iz zemalja u razvoju, naknada za podnošenje zahtjeva smanjuje se za 25 %. Oba su smanjenja kumulativna i primjenjuju se također na najnižu i najvišu naknadu za podnošenje zahtjeva.

Članak 2.

1.   Svaki podnositelj zahtjeva kojemu je dodijeljen znak za okoliš plaćat će godišnju naknadu za upotrebu znaka nadležnom tijelu koje mu je znak dodijelilo.

2.   Razdoblje obuhvaćeno naknadom započinje s datumom dodjele znaka za okoliš podnositelju zahtjeva.

3.   Iznosi godišnjeg opsega prodaje temelje se na cijenama franko tvornica kada robu čine proizvodi kojima je dodijeljen znak za okoliš. Kada se odnose na usluge, ti se iznosi temelje na cijeni isporuke.

4.   Godišnja naknada iznosi 0,15 % godišnjeg opsega prodaje, unutar Zajednice, proizvoda kojemu je dodijeljen znak za okoliš.

5.   Najniža godišnja naknada iznosi 500 eura po skupini proizvoda po podnositelju zahtjeva. Najviša godišnja naknada iznosi 25 000 eura po skupini proizvoda po podnositelju zahtjeva.

6.   Kada su u pitanju mala i srednja poduzeća, kao i proizvođači i pružatelji usluga iz zemalja u razvoju, godišnja se naknada smanjuje za 25 %. Oba su smanjenja kumulativna.

7.   Godišnja se naknada smanjuje za 15 % za podnositelje zahtjeva koji su registrirani kao mala ili srednja poduzeća i/ili imaju certifikat ISO 14001. Uvjet za ovo smanjenje je da se podnositelj zahtjeva u svojoj okolišnoj politici izričito obveže da će tijekom cijelog razdoblja važenja ugovora osigurati potpunu sukladnost svojih proizvoda koji nose znak za okoliš s mjerilima za dodjelu znaka i da će ta obveza na odgovarajući način biti ugrađena u detaljno razrađene okolišne ciljeve. Podnositelji zahtjeva koji imaju ISO 14001 svake godine moraju dokazivati da ispunjavaju tu obvezu. Oni koji imaju EMAS svake godine moraju dostaviti ovjerenu kopiju svoga izvješća o okolišu.

8.   Nadležna tijela mogu odobriti smanjenja do 25 % za prva tri podnositelja zahtjeva iz svake države članice, kojima je dodijeljen znak za okoliš za određenu skupinu proizvoda.

9.   Sva su ta smanjenja kumulativna i primjenjuju se na najnižu i najvišu naknadu za podnošenje zahtjeva, ali ukupno ne smiju prijeći 50 %.

10.   Za proizvode za čije su poluproizvode godišnje naknade već plaćene, naknada se plaća prema vrijednosti godišnje prodaje proizvoda, umanjenoj za cijenu koštanja tih poluproizvoda.

Članak 3.

Ni naknada za podnošenje zahtjeva ni godišnja naknada ne uključuju nikakve troškove vezane uz ispitivanja i verifikacije koji mogu biti potrebni za proizvode koji su predmet tih zahtjeva. Podnositelji zahtjeva sami snose troškove takvog ispitivanja i verifikacije.

Članak 4.

Ugovori o uporabi znaka za okoliš koji su sklopljeni prije stupanja ove Odluke na snagu mogu se na zahtjev nositelja dozvole izmijeniti kako bi se uzele u obzir odredbe iz ove Odluke.

Članak 5.

Usvajanje ili revidiranje skupina proizvoda kojima se dodjeljuje znak za okoliš EU, koje Zajednica obavlja u skladu s postupkom utvrđenim u članku 6. Uredbe (EZ) br. 1980/2000, može dovesti do promjena u provedbi trenutačno važeće odluke o utvrđivanju troškova i naknada za određenu skupinu proizvoda. Takve promjene trebaju biti izričito predviđene odlukom kojom se uspostavljaju ekološka mjerila za predmetnu skupinu proizvoda.

Članak 6.

Odluka Komisije 93/326/EEZ od 13. svibnja 1993. o utvrđivanju indikativnih smjernica za određivanje troškova i naknada vezanih uz znak za okoliš Zajednice (3) ovime se stavlja izvan snage.

Članak 7.

U roku od dvije godine Komisija može preispitati i ocijeniti provedbu ove Odluke i može predložiti da je prema potrebi prilagodi.

Članak 8.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 237, 21.9.2000., str. 1.

(2)  SME (mala i srednja poduzeća) kako su definirana u Preporuci Komisije 96/280/EZ (SL L 107, 30.4.1996., str. 4.).

(3)  SL L 129, 27.5.1993., str. 23.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

11

---

32000D0729

---

L 293/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.11.2000.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 10. studenoga 2000.

o standardnom ugovoru koji se odnosi na uvjete uporabe znaka za okoliš Zajednice

(priopćena pod brojem dokumenta C(2000) 3278)

(Tekst značajan za EGP)

(2000/729/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1980/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o revidiranom programu dodjele znaka za okoliš Zajednice (1), a posebno njezin članak 9.,

budući da:

(1)	Člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je usvajanje standardnog ugovora u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17.

(2)	Da bi se ne samo izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja već i osigurala zaštita interesa potrošača i korisnika, primjereno je da uvjeti uporabe znaka za okoliš budu jedinstveni u cijeloj Zajednici.

(3)	Međutim, nadležna tijela trebaju moći u ugovor uključivati dodatne odredbe, uz uvjet da one budu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1980/2000.

(4)	Primjereno je da ugovor uključuje odredbe o nadzoru ispunjavanja uvjeta, koje nadležnom tijelu trebaju omogućiti da osigura da se znak koristi samo za proizvode koji ispunjavaju ciljeve i načela navedena u članku 1. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 i koji su u skladu s uvjetima ugovora.

(5)	Nadalje je primjereno da se u slučajevima nesukladnosti s ciljevima i načelima iz navedene Uredbe i uvjetima ugovora donesu odredbe o privremenom ili trajnom ukidanju odluke o dodjeli znaka.

(6)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem odbora osnovanog u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 1980/2000,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ugovor između nadležnog tijela i svakog podnositelja zahtjeva u skladu s člankom 9. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 sklapa se u obliku koji je utvrđen Prilogom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ne dovodeći u pitanje članak 1., nadležno tijelo u ugovor može uključiti dodatne odredbe pod uvjetom da su te dodatne odredbe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1980/2000.

Članak 3.

Odluka Komisije 93/517/EEZ od 15. rujna 1993. o standardnim ugovorima koji se odnose na uvjete uporabe znaka za okoliš Zajednice (2) ovime se stavlja izvan snage.

Članak 4.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 237, 21.9.2000., str. 1.

(2)  SL L 243, 29.9.1993., str. 13.

---

PRILOG

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

15

---

32000D0731

---

L 293/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.11.2000.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 10. studenoga 2000.

o utvrđivanju poslovnika Savjetodavnog foruma u okviru revidiranog programa dodjele znaka za okoliš Zajednice

(priopćena pod brojem dokumenta C(2000) 3281)

(Tekst značajan za EGP)

(2000/731/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1980/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja o revidiranom programu dodjele znaka za okoliš Zajednice (1), a posebno njezin članak 15.,

budući da:

(1)	Člankom 13. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da Komisija treba osnovati Odbor Europske unije za znak za okoliš, dalje u tekstu „EUEB”, koji će se sastojati od nadležnih tijela iz članka 14. i od Savjetodavnog foruma iz članka 15.

(2)

Člankom 15. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da Komisija treba osigurati da EUEB u svojim aktivnostima vezanim uz svaku skupinu proizvoda vodi računa o uravnoteženom sudjelovanju svih relevantnih zainteresiranih strana koje se bave predmetnom skupinom proizvoda, kao što su proizvođači i pružatelji usluga, uključujući mala i srednja poduzeća, obrte i njihove poslovne ogranizacije, sindikate, trgovce na veliko i malo, uvoznike, skupine za zaštitu okoliša i organizacije potrošača.

(3)	Člankom 15. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da se te strane sastaju na Savjetodavnom forumu.

(4)	Člankom 15. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da Komisija utvrđuje poslovnik Savjetodavnog foruma u skladu s postupkom utvrđenim u članku 17.

(5)	U uvodnoj izjavi 5. Uredbe (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da je za prihvaćanje sustava dodjele znaka za okoliš Zajednice u javnosti bitno da nevladine organizacije za okoliša i organizacije potrošača imaju važnu ulogu u razvijanju i utvrđivanju mjerila za dodjelu znaka za okoliš Zajednice.

(6)

Stavkom 1. Priloga IV. Uredbi (EZ) br. 1980/2000 predviđeno je da će se za razvijanje mjerila za dodjelu znaka za okoliš Zajednice za svaku skupinu proizvoda u okviru EUEB-a osnovati posebna ad hoc radna skupina u kojoj će sudjelovati zainteresirane strane iz članka 15. i nadležna tijela iz članka 14.

(7)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog u skladu s člankom 17. Uredbe (EZ) br. 1980/2000.,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Ovim se usvaja poslovnik Savjetodavnog foruma, koji je naveden u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Odluka Komisije od 18. studenoga 1992. o utvrđivanju poslovnika Savjetodavnog foruma za Program dodjele znaka za okoliš Zajednice (2) ovim se stavlja izvan snage.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 237, 21.9.2000., str. 1.

(2)  C(92) 2314 konačna verzija, 18.11.1992.

---

PRILOG

Poslovnik Savjetodavnog foruma

1.   Utvrđuje se poslovnik Savjetodavnog foruma (dalje u tekstu Forum) iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 1980/2000. Forum djeluje u skladu s navedenom Uredbom.

2.   Savjetodavni forum i njegovi članovi su članovi Odbora Europske unije za dodjelu znaka za okoliš (EUEB-a) i sudjeluju u svim aktivnostima EUEB-a, a posebno u:

—	podnošenju zahtjeva Komisiji da pokrene postupak za utvrđivanje ekoloških mjerila, kao i s njima povezanih zahtjeva za procjenjivanje i verifikaciju usklađenosti skupine proizvoda,

—	utvrđivanju i preispitivanju mjerila za dodjelu znaka za okoliš kao i s njima povezanih zahtjeva za procjenjivanje i verifikaciju usklađenosti skupine proizvoda,

—	savjetovanju s Komisijom o radnom planu za znak za okoliš Zajednice,

—	promicanju i uporabi znaka za okoliš Zajednice.

3.   Sljedeće organizacije koje, između ostalih, predstavljaju zainteresirane strane iz članka 15. spomenute Uredbe, članice su Foruma, a time i EUEB-a:

—	Coface (potrošači, predstavljeni su i BEUC, Eurocoop i AEC),

—	EEB (zaštita okoliša),

—	ETUC (sindikati),

—	UNICE (industrija),

—	UEAPME (mala i srednja poduzeća, obrti),

—	Eurocommerce (trgovina).

Kako bi osigurao uravnoteženo sudjelovanje svih relevantnih zainteresiranih strana, EUEB može prema potrebi to članstvo prilagođavati, ili na zahtjev Komisije ili na vlastitu inicijativu koja podliježe odobrenju Komisije.

4.   Svaki član Foruma mora odrediti po jednu osobu za kontakt.

5.   Forum se sastaje na zasjedanjima EUEB-a.

6.   Osim predstavnika za opća pitanja, koji trebaju prisustvovati sastancima EUEB-a, svaki član Foruma treba imenovati barem jednog tehničkog predstavnika za svaku skupinu proizvoda, koji će sudjelovati u ad hoc radnim skupinama koje EUEB osniva za posebne skupine proizvoda, kao i na sastancima EUEB-a na kojima se raspravlja o svim pojedinostima predmetne skupine proizvoda. Ti tehnički predstavnici trebaju, koliko je to moguće, imati visoku razinu stručnosti i znanja o predmetnoj skupini proizvoda.

7.   Članovi Foruma i njihovi predstavnici za opća i tehnička pitanja postupaju u skladu s ciljevima i načelima utvrđenim u članku 1. navedene Uredbe kao i proceduralnim načelima utvrđenim u Prilogu IV. navedenoj Uredbi.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

17

---

32001L0042

---

L 197/30

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.2001.

---

DIREKTIVA 2001/42/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. lipnja 2001.

o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske Zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (4), s obzirom na zajednički tekst koji je Odbor za mirenje odobrio 21. ožujka 2001.,

budući da:

(1)

Člankom 174. Ugovora propisuje se da politika Zajednice o okolišu treba doprinijeti, inter alia, očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša, zaštiti zdravlja ljudi i promišljenoj i racionalnoj uporabi prirodnih bogatstava te da se treba temeljiti na načelu predostrožnosti. Člankom 6. Ugovora propisuje se da uvjete zaštite okoliša treba uključiti u definiciju politika i aktivnosti Zajednice, s ciljem posebno promicanja održivog razvoja.

(2)	Peti program djelovanja za okoliš: Ususret održivosti – program Europske zajednice o politici i djelovanju vezano za okoliš i održivi razvoj (5) dopunjen Odlukom Vijeća br. 2179/98/EZ (6) o njegovoj reviziji potvrđuje važnost procjenjivanja mogućih učinaka planova i programa na okoliš.

(3)	Konvencija o biološkoj raznolikosti zahtijeva od stranaka da u relevantne sektorske i međusektorske planove i programe koliko je moguće i primjereno uključuju očuvanje i održivu uporabu biološke raznolikosti.

(4)

Procjena okoliša važan je instrument za uključivanje pitanja okoliša u izradu i usvajanje određenih planova i programa koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš u državama članicama jer omogućava da se ti učinci provođenja planova i programa uzmu u obzir tijekom njihove izrade i prije njihovog usvajanja.

(5)

Usvajanje postupaka procjene okoliša na razini izrade planova i programa trebalo bi koristiti poduzećima jer kroz uključivanje relevantnih informacija o okolišu u donošenje odluka pruža dosljedniji okvir djelovanja. Uključivanje šireg skupa čimbenika u donošenje odluka trebalo bi doprinijeti održivijim i učinkovitijim rješenjima.

(6)	Različiti sustavi procjene okoliša koji funkcioniraju unutar država članica trebaju sadržavati skup zajedničkih postupovnih zahtjeva potrebnih za doprinos visokom stupnju zaštite okoliša.

(7)

Konvencija Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica od 25. veljače 1991., koja se odnosi i na države članice i na druge zemlje, podupire stranke Konvencije da njezina načela primijene i na planove i programe; na drugom sastanku stranaka Konvencije u Sofiji 26. i 27. veljače 2001. odlučeno je da se izradi pravno obvezujući protokol o strateškoj procjeni okoliša koji bi dopunio postojeće odredbe o procjeni utjecaja na okoliš u prekograničnom kontekstu, s ciljem njegovog usvajanja tijekom 5. Ministarske konferencije „Okoliš za Europu” na izvanrednom sastanku stranaka Konvencije zakazanom za svibanj 2003. u Kijevu u Ukrajini. Sustavi za procjenu planova i programa na okoliš koji funkcioniraju unutar Zajednice trebaju osigurati odgovarajuća prekogranična savjetovanja kada bi provođenje plana ili programa izrađenog u jednoj državi članici moglo imati značajne učinke na okoliš druge države članice. Informacije o planovima i programima koji imaju značajne učinke na okoliš drugih država treba prosljeđivati na uzajamnoj i ekvivalentnoj osnovi, unutar odgovarajućeg pravnog okvira između dvije države članice i tih drugih država.

(8)

Stoga treba djelovati na razini Zajednice kako bi se utvrdio osnovni okvir za procjenu okoliša u kojem bi se, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti, odredila općenita načela sustava procjene okoliša, a pojedinosti prepustile državama članicama. Djelovanje na razini Zajednice ne bi trebalo ići dalje od onog što je potrebno za postizanje ciljeva koji su utvrđeni u Ugovoru.

(9)

Ova je Direktiva postupovne prirode i njezine zahtjeve treba ili uključiti u postojeće postupke u državama članicama ili ugraditi u posebno uspostavljene postupke. S ciljem izbjegavanja udvostručivanja procjene, države članice, kada je to moguće, uzimaju u obzir činjenicu da će se procjene planova i programa obavljati na različitim hijerarhijskim razinama.

(10)

Svi planovi i programi koji su izrađeni za više sektora i kojima se određuje okvir za buduće odobravanje provedbe projekata navedenih u prilozima I. i II. Direktivi Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (7) i svi planovi i programi za koje je utvrđeno da zahtijevaju procjenu prema Direktivi Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (8), mogli bi imati značajan učinak na okoliš i u pravilu bi trebali biti podložni sustavnoj procjeni okoliša. Kada se njima određuje uporaba malih površina na lokalnoj razini ili predstavljaju manje promjene gore navedenih planova ili programa, treba ih procjenjivati samo ako države članice utvrde da bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

(11)	Moguće je da ostali planovi i programi koji određuju okvir za buduće odobravanje provedbe projekata nemaju značajne učinke na okoliš u svim slučajevima pa ih treba procjenjivati samo ako države članice utvrde da bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

(12)	Kada to određuju, države članice trebaju uzeti u obzir relevantne kriterije određene ovom Direktivom.

(13)	Zbog svojih specifičnih karakteristika, neki planovi ili programi nisu podložni ovoj Direktivi.

(14)

Kada se ovom Direktivom zahtijeva procjena, potrebno je sastaviti izvješće o okolišu koje sadržava sve relevantne informacije kako je utvrđeno u ovoj Direktivi, koje utvrđuje, opisuje i ocjenjuje moguće značajne učinke provođenja planova i programa na okoliš i razumna alternativna rješenja, uzimajući u obzir ciljeve i zemljopisno područje primjene plana i programa; država članica treba prijaviti Komisiji sve mjere koje provodi, a tiču se kvalitete izvješća o okolišu.

(15)

Kako bi se doprinijelo transparentnom donošenju odluka, a s ciljem osiguranja sveobuhvatnosti i pouzdanosti informacija koje se dostavljaju za procjenu, potrebno je osigurati da se tijekom procjene planova i programa provode savjetovanja s tijelima koja imaju odgovarajuće odgovornosti za okoliš i s javnošću i da su postavljeni odgovarajući rokovi koji omogućuju dovoljno vremena za savjetovanje, uključujući i izražavanje mišljenja.

(16)

Kada bi provođenje plana ili programa izrađenog u jednoj državi članici moglo imati značajni učinak na okoliš druge države članice, potrebno je predvidjeti da se dotične države članice priključe savjetovanjima i da se relevantna tijela i javnost informiraju te da im se omogući da izraze svoje mišljenje.

(17)	Tijekom izrade plana i programa i prije nego što se on usvoji ili uputi u zakonodavni postupak, potrebno je uzeti u obzir izvješće o okolišu i mišljenja koja su iznijele odgovorna tijela i javnost, kao i rezultate svih prekograničnih savjetovanja.

(18)	Države članice trebaju osigurati da su, kada se plan i program usvoji, odgovorna tijela i javnost informirani i da im je omogućen pristup relevantnim informacijama.

(19)

Kada obveza provođenja procjena učinaka na okoliš proizlazi istodobno iz ove Direktive i drugog zakonodavstva Zajednice, npr. Direktive Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (9), Direktive 92/43/EEZ ili Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (10), države članice mogu omogućiti koordinirane ili zajedničke postupke koji ispunjavaju zahtjeve odgovarajućeg zakonodavstva Zajednice, kako bi se izbjeglo udvostručivanje procjene.

(20)

Prvo izvješće o primjeni i učinkovitosti ove Direktive Komisija bi trebala podnijeti pet godina od stupanja ove Direktive na snagu, te nakon toga svakih sedam godina. S ciljem daljnjeg uključivanja zahtjeva zaštite okoliša i uzimajući u obzir stečeno iskustvo, prvo izvješće, ako je to moguće, trebaju pratiti prijedlozi izmjena ove Direktive, posebno vezano za mogućnost proširenja njezinog područja primjene na druga područja ili sektore, te druge vrste planova i programa,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ciljevi

Cilj ove Direktive je osigurati visok stupanj zaštite okoliša i doprinijeti uključivanju pitanja okoliša u izradu i usvajanje planova i programa s ciljem poticanja održivog razvoja, osiguravajući, u skladu s ovom Direktivom, da se za određene planove i programe koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš provede procjena okoliša.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

(a)

„planovi i programi” znači planovi i programi, uključujući i one koje sufinancira Europska zajednica, kao i sve njihove promjene: — koji podliježu izradi i/ili usvajanju od strane tijela na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini ili koje je tijelo izradilo za usvajanje u zakonodavnom postupku Parlamenta ili Vlade, i — koji su propisani zakonodavnim, regulatornim ili administrativnim odredbama;

(b)	„procjena okoliša” znači izrada izvješća o okolišu, obavljanje savjetovanja, uzimanje u obzir izvješća o okolišu i rezultata savjetovanja u donošenju odluka, te prikupljanje informacija o odluci u skladu s člancima 4. do 9;

(c)	„izvješće o okolišu” znači dio dokumentacije plana ili programa koja sadrži informacije koji se zahtijevaju u članku 5. i Prilogu I.;

(d)	„javnost” znači jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba i, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili praksom, njihove udruge, organizacije ili skupine.

Članak 3.

Područje primjene

1.   Procjena okoliša u skladu s člancima 4. do 9. provodi se za planove i programe iz stavaka 2. do 4. koji bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

2.   Podložno stavku 3., procjena okoliša provodi se za sve planove i programe:

(a)

koji su izrađeni za poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, energetiku, industriju, prijevoz, gospodarenje otpadom, gospodarenje vodama, telekomunikacije, turizam, prostorno planiranje ili uporabu zemlje i koji određuju okvir za buduće odobravanje za provedbu projekata navedenih u prilozima I. i II. Direktivi 85/337/EEZ; ili

(b)	za koje je, s obzirom na moguć učinak na područja, utvrđeno da zahtijevaju procjenu prema članku 6. ili 7. Direktive 92/43/EEZ.

3.   Za planove i programe iz stavka 2. kojima se određuje uporaba malih površina na lokalnoj razini i manje promjene planova i programa iz stavka 2. potrebna je procjena okoliša samo ako država članica utvrdi da bi mogli imati značajne učinke na okoliš.

4.   Države članice utvrđuju da li bi planovi i programi, osim onih iz stavka 2., kojima se određuje okvir za buduće odobravanje provedbe projekata, mogli imati značajne učinke na okoliš.

5.   Države članice utvrđuju da li bi planovi ili programi iz stavaka 3. i 4. mogli imati značajne učinke na okoliš, i to ili preispitivanjem pojedinačnih slučajeva ili određivanjem vrsta planova i programa ili kombinacijom oba pristupa. U tu svrhu države članice u svim slučajevima uzimaju u obzir odgovarajuće kriterije utvrđene u Prilogu II. kako bi osigurale da su planovi i programi s mogućim značajnim učincima na okoliš obuhvaćeni ovom Direktivom.

6.   Prilikom pojedinačnog preispitivanja slučajeva te prilikom određivanja vrsta planova i programa u skladu sa stavkom 5. traži se mišljenje tijelâ iz članka 6. stavka 3.

7.   Države članice osiguravaju da su njihovi zaključci prema stavku 5., uključujući i razloge zbog kojih nije potrebno provesti procjenu okoliša prema člancima 4. do 9., dostupni javnosti.

8.   Sljedeći planovi i programi ne podliježu ovoj Direktivi:

—	planovi i programi koji služe isključivo u svrhe nacionalne obrane ili u civilnim hitnim slučajevima,

—	planovi i programi koji se odnose na financije i proračun.

9.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na planove i programe sufinancirane u okviru odgovarajućih postojećih programskih razdoblja (11) za uredbe Vijeća (EZ) br. 1260/1999 (12) i (EZ) br. 1257/1999 (13).

Članak 4.

Opće obveze

1.   Procjena okoliša iz članka 3. obavlja se tijekom izrade plana ili programa, te prije njegovog usvajanja ili upućivanja u zakonodavni postupak.

2.   Zahtjevi ove Direktive se ili uključuju u postojeće postupke država članica za usvajanje planova i programa ili se ugrađuju u postupke uspostavljene za usklađivanje s ovom Direktivom.

3.   Kada planovi i programi čine dio hijerarhije, s ciljem izbjegavanja udvostručivanja procjene države članice uzimaju u obzir činjenicu da se, u skladu s ovom Direktivom, procjena provodi na različitim razinama hijerarhije. Radi, inter alia, izbjegavanja udvostručivanja procjene države članice primjenjuju članak 5. stavke 2. i 3.

Članak 5.

Izvješće o okolišu

1.   Kada se procjena okoliša zahtijeva prema članku 3. stavku 1. sastavlja se izvješće o okolišu u kojem se utvrđuju, opisuju i procjenjuju mogući značajni učinci provođenja plana ili programa na okoliš kao i razumna alternativna rješenja, uzimajući u obzir ciljeve i zemljopisno područje primjene plana i programa. Informacije koje se u tu svrhu daju navedene su u Prilogu I.

2.   Izvješće o okolišu sastavljeno prema stavku 1. sadrži informacije koje se mogu razumno zahtijevati, uzimajući u obzir trenutačna saznanja i metode procjene, sadržaje i razinu obuhvata plana ili programa, njegovu fazu u postupku donošenja i razmjer u kojem se određena pitanja primjerenije procjenjuju na različitim razinama u tom postupku, kako bi se izbjeglo udvostručivanje procjene.

3.   Relevantne informacije koje su dostupne o učincima planova i programa na okoliš i koje su dobivene na drugim razinama donošenja odluka ili kroz drugo zakonodavstvo Zajednice mogu se upotrijebiti za pružanje informacija iz Priloga I.

4.   Pri odlučivanju o sadržaju i razini obuhvata informacija koje se moraju uključiti u izvješće o okolišu, savjetuju se tijelâ iz članka 6. stavka 3.

Članak 6.

Savjetovanja

1.   Nacrt plana ili programa i izvješće o okolišu sastavljeno u skladu s člankom 5. dostupni su tijelima iz stavka 3. ovog članka i javnosti.

2.   Tijelima iz stavka 3. i javnosti iz stavka 4. osigurava se pravovremena i učinkovita prilika u odgovarajućim vremenskim okvirima da prije usvajanja plana ili programa ili njegovog upućivanja u zakonodavni postupak izraze svoje mišljenje o nacrtu plana ili programa i priloženom izvješću o okolišu.

3.   Države članice određuju tijela s kojima se treba savjetovati, a koja bi, zbog svojih specifičnih odgovornosti za okoliš, mogla biti nadležna za učinke provođenja planova i programa na okoliš.

4.   Države članice utvrđuju tko se smatra javnošću za potrebe stavka 2., uključujući i javnost na koju utječe ili bi moglo utjecati ili koja ima interes u donošenju odluka podložno ovoj Direktivi, uključujući relevantne nevladine organizacije, kao što su one koje promiču zaštitu okoliša i druge zainteresirane organizacije.

5.   Države članice utvrđuju detaljne aranžmane za informiranje tijelâ i javnosti i savjetovanje s njima.

Članak 7.

Prekogranično savjetovanje

1.   Kada država članica smatra da bi provođenje plana ili programa koji se izrađuje u odnosu na njezino državno područje moglo imati značajne učinke na okoliš druge države članice ili kada država članica na koju bi to moglo značajno utjecati to zatraži, država članica na čijem se državnom području plan ili program izrađuje, prije njegovog usvajanja ili upućivanja u zakonodavni postupak drugoj državi članici dostavlja presliku nacrta plana i programa i odgovarajuće izvješće o okolišu,.

2.   Kada se državi članici pošalje primjerak nacrta plana ili programa i izvješća o okolišu iz stavka 1., ona drugoj državi članici javlja želi li prije usvajanja plana ili programa ili njegovog upućivanja u zakonodavni postupak započeti savjetovanje i, ako tako navede, dotična država članica započinje savjetovanje oko mogućih prekograničnih učinaka provođenja plana ili programa na okoliš i predviđenih mjera za smanjenje ili uklanjanje takvih učinaka.

Kada dođe do takvih savjetovanja, dotične države članice usuglašavaju se o detaljnim postupcima kako bi se osiguralo da se tijela iz članka 6. stavka 3. i javnost iz članka 6. stavka 4. države članice na koju bi to moglo značajno utjecati, informiraju i da im se pruži prilika da dostave svoje mišljenje unutar razumnog vremenskog okvira.

3.   Kada su države članice dužne započeti savjetovanje prema ovom članku, one se na početku takvih savjetovanja usuglašavaju o razumnom vremenskom okviru za njihovo trajanje.

Članak 8.

Donošenje odluka

U tijeku izrade plana ili programa i prije njegovog usvajanja ili upućivanja u zakonodavni postupak, uzima se u obzir izvješće o okolišu sastavljeno prema članku 5., mišljenja izražena prema članku 6. i rezultate bilo kojih započetih prekograničnih savjetovanja prema članku 7.

Članak 9.

Informiranost o odluci

1.   Države članice osiguravaju da se, kada se plan ili program usvoji, tijela iz članka 6. stavka 3., javnost i država članica uključeni u savjetovanje na temelju članka 7. informiraju i da im je dostupno sljedeće:

(a)	plan i program kako je usvojen;

(b)

izjava u kojoj je sažeto izneseno kako su pitanja okoliša uključena u plan ili program i kako se izvješće o okolišu sastavljeno prema članku 5., mišljenja izražena prema članku 6. i rezultati savjetovanja poduzetih prema članku 7. uzimaju u obzir u skladu s člankom 8., i koji su razlozi za odabir plana ili programa kako je usvojen, s obzirom na ostala razmotrena razumna alternativna rješenja; te

(c)	mjere o praćenju o kojima je odluka donesena u skladu s člankom 10.

2.   Detaljne odredbe u pogledu informiranja iz stavka 1. određuju države članice.

Članak 10.

Praćenje

1.   Države članice prate značajne učinke provođenja plana i programa na okoliš kako bi, inter alia, u ranoj fazi utvrdile nepredviđene nepovoljne učinke i bile u mogućnosti poduzeti prikladne mjere otklanjanja.

2.   Radi zadovoljavanja uvjeta iz stavka 1., postojeće odredbe o praćenju, ako su odgovarajuće, mogu se koristiti s ciljem izbjegavanja udvostručivanja praćenja.

Članak 11.

Odnos s ostalim zakonodavstvom Zajednice

1.   Procjena okoliša koja se provodi na temelju ove Direktive ne dovodi u pitanje zahtjeve iz Direktive 85/337/EEZ kao ni bilo koje druge zahtjeve prava Zajednice.

2.   Države članice mogu omogućiti koordinirane ili zajedničke postupke ispunjavanja zahtjeva relevantnog zakonodavstva Zajednice za planove i programe za koje obveza provođenja procjena učinaka na okoliš proizlazi istodobno iz ove Direktive i ostalog zakonodavstva Zajednice kako bi, inter alia, izbjegle udvostručivanje procjene.

3.   Za planove i programe koje sufinancira Europska zajednica procjena okoliša u skladu s ovom Direktivom provodi se u skladu s posebnim odredbama u relevantnom zakonodavstvu Zajednice.

Članak 12.

Informiranje, izvješćivanje i preispitivanje

1.   Države članice i Komisija razmjenjuju informacije o iskustvu stečenom u primjeni ove Direktive.

2.   Države članice osiguravaju da su izvješća o okolišu zadovoljavajuće kvalitete kako bi ispunili zahtjeve ove Direktive, te obavješćuju Komisiju o mjerama koje poduzimaju u vezi s kvalitetom tih izvješća.

3.   Prvo izvješće o primjeni i učinkovitosti ove Direktive Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću prije 21. srpnja 2006.

S ciljem daljnjeg uključivanja zahtjeva zaštite okoliša u skladu s člankom 6. Ugovora te uzimajući u obzir iskustvo stečeno u primjeni ove Direktive u državama članicama, takvom se izvješću prilažu prijedlozi za izmjenu ove Direktive, ako je to prikladno., Komisija će razmotriti posebno mogućnost proširenja područja primjene ove Direktive na druge sektore i druge vrste planova i programa.

Novo izvješće o procjeni slijedi svakih sedam godina.

4.   Komisija izvješćuje o odnosu između ove Direktive i uredaba (EZ) br. 1260/1999 i (EZ) br. 1257/1999 znatno prije isteka programskih razdoblja predviđenih tim uredbama, s ciljem osiguranja koherentnog pristupa s obzirom na ovu Direktivu i sljedeće uredbe Zajednice.

Članak 13.

Provedba Direktive

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s odredbama ove Direktive prije 21. srpnja 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2.   Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

3.   Obveza iz članka 4. stavka 1. primjenjuje se na planove i programe čiji je prvi formalni pripremni akt kasniji od datuma navedenog u stavku 1. Planovi i programi čiji je prvi formalni pripremni akt raniji od tog datuma, a koji su usvojeni ili upućeni u zakonodavni postupak više od 24 mjeseca nakon toga, podliježu obvezi iz članka 4. stavka 1, osim ako države članice odluče u svakom pojedinačnom slučaju da to nije izvedivo, te informiraju javnost o svojoj odluci.

4.   Povrh mjera iz stavka 1. države članice prije 21. srpnja 2004. Komisiji dostavljaju odvojene informacije o vrstama planova i programa koji u skladu s člankom 3. mogu biti podložni procjeni okoliša na temelju ove Direktive. Komisija stavlja na raspolaganje te informacije državama članicama. Informacije će se redovno ažurirati.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 15.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 129, 25.4.1997., str. 14. i

SL C 83, 25.3.1999., str. 13.

(2)  SL C 287, 22.9.1997., str. 101.

(3)  SL C 64, 27.2.1998., str. 63. i

SL C 374, 23.12.1999., str. 9.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 20. listopada 1998. (SL C 341, 9.11.1998., str. 18.), potvrđeno 16. rujna 1999. (SL C 54, 25.2.2000., str. 76.), Zajedničko stajalište Vijeća od 30. ožujka 2000. (SL C 137, 16.5.2000., str. 11.) i Odluka Europskog parlamenta od 6. rujna 2000. (SL C 135, 7.5.2001., str. 155.). Odluka Europskog parlamenta od 31. svibnja 2001. i Odluka Vijeća od 5. lipnja 2001.

(5)  SL C 138, 17.5.1993., str. 5.

(6)  SL C 275, 10.10.1998., str. 1.

(7)  SL L 175, 5.7.1985., str. 40. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/11/EZ (SL L 73, 14. ožujka 1997., str. 5.).

(8)  SL L 206, 22.7.1992., str. 7. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/62/EZ (SL L 305, 8. studenoga 1997., str. 42.).

(9)  SL L 103, 25.4.1979., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 97/49/EZ (SL L 223, 13.8.1997., str. 9.).

(10)  SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

(11)  Programsko razdoblje od 2000. do 2006. za Uredbu Vijeća (EZ) br. 1260/1999 te programska razdoblja od 2000. do 2006. i od 2000. do 2007. za Uredbu Vijeća (EZ) br. 1257/1999.

(12)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1260/1999 od 21. lipnja 1999. o utvrđivanju općih odredaba o strukturnim fondovima (SL L 161, 26. lipnja 1999., str. 1.).

(13)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/1999 od 17. svibnja 1999. o potpori Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) ruralnom razvoju kojom se izmjenjuju i stavljaju izvan snage određene uredbe (SL L 160, 26. lipnja 1999., str. 80.).

---

PRILOG I.

Informacije iz članka 5. stavka 1.

Sljedeće informacije treba pribaviti prema članku 5. stavku 1., podložno članku 5. stavcima 2. i 3.:

(a)	kratki pregled sadržaja, glavnih ciljeva plana ili programa i odnosa s drugim relevantnim planovima i programima;

(b)	relevantni aspekt postojećeg stanja okoliša i mogući razvoj okoliša ako ne dođe do provedbe plana ili programa;

(c)	značajke okoliša područjâ na koja bi se moglo značajno utjecati;

(d)	svi postojeći problemi okoliša koji su važni za plan ili program, posebno uključujući one koji se odnose na područja posebnog ekološkog značaja, kao što su područja određena na temelju direktiva 79/409/EEZ i 92/43/EEZ;

(e)	ciljevi zaštite okoliša uspostavljeni na međunarodnoj razini, razini Zajednice ili razini države članice, koji su važni za plan ili program i način na koji su se ti ciljevi i druga pitanja okoliša uzeli u obzir tijekom izrade plana ili programa;

(f)	mogući značajni učinci (1) na okoliš, uključujući biološku raznolikost, stanovništvo, zdravlje ljudi, faunu, floru, tlo, vode, zrak, klimatske čimbenike, materijalnu imovinu, kulturno-povijesnu baštinu, uključujući arhitektonsku i arheološku baštinu, krajobraz i međusobni odnos navedenih čimbenika;

(g)	mjere čija je namjena spriječiti, smanjiti i maksimalno neutralizirati sve nepovoljne značajne učinke provedbe plana ili programa na okoliš;

(h)	kratki pregled razlogâ za odabir razmotrenih alternativnih rješenja i opis načina provođenja procjene, uključujući eventualne poteškoće (kao što su tehnički nedostaci ili nedostatak znanja i iskustva) na koje se naišlo pri prikupljanju potrebnih informacija;

(i)	opis predviđenih mjera praćenja u skladu s člankom 10.;

(j)	sažetak informacija koje nisu tehničke prirode, a pribavljene su na temelju prethodnih točaka.

---

(1)  Ovi učinci trebaju uključivati sekundarne, kumulativne, sinergijske, kratkoročne, srednjoročne i dugoročne stalne i privremene, pozitivne i negativne učinke.

---

PRILOG II.

Kriteriji za utvrđivanje mogućih značajnih učinaka na okoliš iz članka 3. stavka 5.

1.

Karakteristike planova i programa, uzimajući u obzir posebno: — stupanj do kojeg plan ili program određuje okvir za projekte i druge aktivnosti bilo u odnosu na lokaciju, prirodu, veličinu i radne uvjete bilo po alociranju sredstava, — stupanj do kojeg plan ili program utječe na druge planove ili programe, uključujući i one u hijerarhiji, — relevantnost plana ili programa za uključivanje pitanja okoliša, posebno s ciljem promicanja održivog razvoja, — probleme okoliša relevantne za plan ili program, — relevantnost plana ili programa za provedbu zakonodavstva Zajednice u području okoliša (npr. planovi i programi vezani za gospodarenje otpadom ili zaštitu voda).

2.

Karakteristike učinaka i područja koje može biti pogođeno, uzimajući u obzir osobito: — vjerojatnost, trajanje, učestalost i reverzibilnost učinaka, — kumulativnu prirodu učinaka, — prekograničnu prirodu učinaka, — rizike za zdravlje ljudi ili okoliš (npr. zbog izvanrednih događaja), — veličinu i područje prostiranja učinaka (zemljopisno područje i broj stanovnika na koje će vjerojatno utjecati), — vrijednost i osjetljivost područja na koje će vjerojatno utjecati zbog: — posebnih prirodnih karakteristika ili kulturne baštine, — prekoračenja standarda kvalitete okoliša ili graničnih vrijednosti, — intenzivnog korištenja zemlje, — učinaka na područja ili krajobraze priznatog zaštićenog statusa na nacionalnoj razini, razini Zajednice ili međunarodnoj razini.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

25

---

32002L0096

---

L 037/24

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.01.2003.

---

DIREKTIVA 2002/96/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 27. siječnja 2003.

o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora s obzirom na zajednički tekst koji je 8. studenoga 2002. odobrio Odbor za mirenje (4),

budući da:

(1)

Ciljevi politike zaštite okoliša Zajednice posebno su očuvanje, zaštita i poboljšanje kakvoće okoliša, zaštita zdravlja ljudi te razborito i razumno korištenje prirodnih resursa. Ta se politika temelji na načelu predostrožnosti i načelima da je potrebno poduzeti akciju sprečavanja, da se šteta u okolišu treba prvenstveno ispraviti na izvoru i da onečišćivač treba štetu platiti.

(2)

Programom politike i djelovanja Zajednice u odnosu na okoliš i održivi razvoj (Peti akcijski program o okolišu) (5) utvrđuje se da postizanje održivog razvoja zahtijeva znatne promjene u tekućim modelima razvoja, proizvodnje, potrošnje i ponašanja te između ostalog zagovara smanjenje otpada pri korištenju prirodnih resursa i sprečavanje onečišćenja. On navodi otpadnu električnu i elektroničku opremu (OEEO) kao jedno od ciljnih područja koja treba urediti primjenom načela sprečavanja, obnavljanja i sigurnog uklanjanja otpada.

(3)	Priopćenje Komisije od 30. srpnja 1996. o preispitivanju strategije Zajednice u gospodarenju otpadom navodi da se, u slučaju kad se stvaranje otpada ne može izbjeći, otpad svojim materijalom ili energijom treba ponovno upotrijebiti ili obnoviti.

(4)

Vijeće je u svojoj Rezoluciji od 24. veljače 1997. o strategiji Zajednice o gospodarenju otpadom (6) naglasilo potrebu promicanja oporabe otpada s ciljem smanjenja količine otpada za odlaganje i očuvanja prirodnih resursa, posebno ponovnom uporabom, preradom, kompostiranjem i ponovnim dobivanjem energije iz otpada te je uočilo da se izborom opcija u svakome pojedinom slučaju moraju uzeti u obzir učinci na okoliš i gospodarstvo, ali da dok se ne postigne daljnji znanstveni i tehnološki napredak i obavi analiza ciklusa trajanja, ponovna uporaba i obnavljanje gradiva trebaju imati prednost ako su to najbolje opcije za okoliš. Vijeće također poziva Komisiju da čim prije razvije odgovarajući nastavak projekata programa prioritetnih tokova otpada, uključujući i OEEO.

(5)

Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 14. studenoga 1996. (7) traži da Komisija predstavi prijedloge direktiva o prioritetnim tokovima otpada, uključujući električni i elektronički otpad, te da takve prijedloge temelji na načelu odgovornosti proizvođača. Europski parlament u istoj Rezoluciji zahtijeva od Vijeća i Komisije isticanje prijedloga za smanjenje količine otpada.

(6)	Direktivom Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (8) predviđa se da se u posebnim direktivama mogu donijeti specifična pravila za određene slučajeve ili dopuna onih iz Direktive 75/442/EEZ o gospodarenju pojedinim vrstama otpada;

(7)	Količina OEEO-a nastalog u Zajednici brzo raste. Sadržaj opasnih komponenata u električnoj i elektroničkoj opremi (EEO) velik je problem u fazi gospodarenja otpadom, a recikliranje OEEO-a ne provodi se u dostatnoj mjeri.

(8)

Cilj poboljšanja gospodarenja OEEO-om države članice ne mogu djelotvorno postići same. Posebno različite nacionalne primjene načela o odgovornosti proizvođača mogu dovesti do bitno različitoga financijskog opterećenja gospodarskih operatora. Različite nacionalne politike gospodarenja OEEO-om smanjuju učinkovitost politike recikliranja. Zbog toga se bitni kriteriji trebaju donijeti na razini Zajednice.

(9)

Odredbe ove direktive trebaju se primjenjivati na proizvode i proizvođače bez obzira na prodajnu tehniku, uključujući daljinsku i elektroničku prodaju. U vezi s time, obveze proizvođača i distributera koji upotrebljavaju daljinske i elektroničke prodajne kanale trebaju, ako je praktično, imati isti oblik i provesti se na isti način kako bi se izbjegli drugi distribucijski kanali u kojima se na temelju odredaba ove direktive trebaju snositi troškovi u vezi s otpadnom električnom i elektroničkom opremom prodanom daljinskim ili elektroničkim putem;

(10)

Ova direktiva treba obuhvaćati svu električnu i elektroničku opremu koju upotrebljavaju potrošači te električnu i elektroničku opremu namijenjenu profesionalnoj uporabi. Ova se direktiva treba primjenjivati ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice o sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima koji štite sve sudionike u doticaju s OEEO-om kao ni određeno zakonodavstvo Zajednice o gospodarenju otpadom, posebno Direktivu Vijeća 91/157/EEZ od 18. ožujka 1991. o baterijama i akumulatorima koji sadrže određene opasne tvari (9).

(11)	Direktivu 91/157/EEZ treba što prije revidirati, posebno u smislu ove direktive.

(12)	Uspostavljanje odgovornosti proizvođača ovom direktivom jedan je od načina poticanja razvoja i proizvodnje električne i elektroničke opreme koji u potpunosti uključuje i omogućuje njezin popravak, moguću dogradnju, ponovnu uporabu, razgradnju i preradu.

(13)

Da bi se jamčila sigurnost i zdravlje distributerova osoblja koje je uključeno u povrat i postupanje s OEEO-om, države članice u skladu sa zakonodavstvom Zajednice i svojim zakonodavstvom o sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima trebaju utvrditi uvjete pod kojima distributeri mogu odbiti povrat opreme.

(14)

Države članice trebaju poticati razvoj i proizvodnju električne i elektroničke opreme koja vodi računa i omogućuje rastavljanje i oporabu, a posebno ponovnu uporabu i recikliranje OEEO-a, njihovih komponenata i materijala. Posebnom konstrukcijom ili proizvodnim postupcima proizvođači ne trebaju sprečavati ponovnu uporabu OEEO-a, osim ako ta konstrukcija ili proizvodni postupci ne predstavljaju prevladavajuće prednosti, npr. u pogledu zaštite okoliša i/ili sigurnosnih zahtjeva.

(15)

Odvojeno prikupljanje preduvjet je osiguranja posebne obrade i recikliranja OEEO-a i neophodno je za postizanje odabrane razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša u Zajednici. Potrošači trebaju djelatno pridonositi uspjehu takvoga prikupljanja i trebaju se poticati na vraćanje OEEO-a. U tu se svrhu trebaju postaviti prikladna sredstva za vraćanje OEEO-a, uključujući javne sabirne točke, gdje privatna kućanstva barem besplatno mogu vratiti svoj otpad.

(16)

Da bi se postigla odabrana razina zaštite i usklađeni ciljevi za okoliš u Zajednici, države članice trebaju donijeti odgovarajuće mjere za smanjenje na najmanju mjeru zbrinjavanja OEEO-a kao nerazvrstanog mjesnog otpada kao i za postizanje visoke razine odvojenog prikupljanja OEEO-a. Da bi se osiguralo nastojanje država članica da uspostave djelotvorne sabirne sheme, od njih se treba tražiti postizanje visoke razine prikupljanja OEEO-a od privatnih kućanstava.

(17)

Posebna obrada OEEO-a prijeko je potrebna da bi se izbjeglo širenje onečišćivača u prerađeni materijal ili tok otpada. Takva je obrada najdjelotvorniji način osiguranja poštovanja odabrane razine zaštite okoliša Zajednice. Svako postrojenje ili pogoni koji provode recikliranje i operacije obrade trebaju poštovati minimalne norme za sprečavanje negativnih učinaka na okoliš koji su u vezi s obradom OEEO-a. Trebaju se upotrijebiti najbolje raspoložive tehnike obrade, oporabe i recikliranja, pod uvjetom da one osiguravaju zdravlje ljudi i visoku razinu zaštite okoliša. Najbolje raspoložive tehnike obrade, oporabe i recikliranja mogu se dalje odrediti u skladu s postupcima iz Direktive 96/61/EZ.

(18)

Kad je prikladno, prednost treba dati ponovnoj uporabi OEEO-a te njegovih komponenata, podsklopova i potrošnih materijala. Kad se ne preporučuje ponovna uporaba, sav se odijeljeno prikupljen OEEO treba poslati na oporabu tijekom koje se treba postići visoka razina recikliranja i oporabe. Dodatno, proizvođače treba poticati da reciklirani materijal ugrade u novu opremu.

(19)	Temeljna načela u odnosu na financiranje gospodarenja OEEO-om trebaju se uspostaviti na razini Zajednice, a sheme financiranja trebaju pridonositi visokoj stopi prikupljanja, kao i provedbi načela proizvođačeve odgovornosti.

(20)

Korisnici električne i elektroničke opreme u privatnim kućanstvima trebaju imati mogućnost barem besplatnog vraćanja OEEO-a. Proizvođači trebaju stoga financirati prikupljanje sa sabirnih mjesta te obradu, oporabu i zbrinjavanje OEEO-a. Da bi dao najveći učinak konceptu proizvođačeve odgovornosti, svaki proizvođač treba biti odgovoran za financiranje gospodarenja otpadom od svojih vlastitih proizvoda. Proizvođač treba imati mogućnost izbora ispunjenja te obveze pojedinačno ili pristupanjem kolektivnoj shemi. Pri stavljanju proizvoda na tržište svaki proizvođač treba dati financijsko jamstvo za sprečavanje da troškovi gospodarenja OEEO-om za proizvode bez vlasnika ne padnu na društvo ili na ostale proizvođače. Odgovornost za financiranje gospodarenja starim otpadom treba podijeliti na sve postojeće proizvođače prema kolektivnim financijskim shemama kojima svi proizvođači koji su na tržištu kad nastane trošak pridonose razmjerno. Kolektivne financijske sheme ne trebaju imati učinak isključivanja specijaliziranih i maloserijskih proizvođača, uvoznika te novih tržišnih sudionika. U prijelaznome periodu proizvođačima treba dopustiti da pri prodaji novih proizvoda kupcima dragovoljno prikažu troškove za okoliš povoljnoga prikupljanja, obrade i zbrinjavanja starog otpada. Proizvođači koji koriste tu odredbu trebaju osigurati da prikazani troškovi ne prelaze stvarne nametnute troškove;

(21)

Obavijesti korisnicima o zahtjevu da ne odlažu OEEO kao nerazvrstani gradski otpad i, da prikupljaju OEEO zasebno, te o sustavima prikupljanja i o njihovoj ulozi u gospodarenju OEEO-om, prijeko su potrebne za uspješnost prikupljanja OEEO-a. Takve obavijesti podrazumijevaju ispravno označivanje električne i elektroničke opreme koja može završiti u posudama za smeće ili u sličnome prikupljanju gradskog otpada.

(22)	Obavijest o prepoznavanju komponenata i materijala koju daju proizvođači važna je za omogućivanje gospodarenja, a posebno obrade i oporabe/recikliranja OEEO-a.

(23)

Države članice trebaju osigurati da inspekcija i infrastruktura praćenja omogući ispravnu provedbu ove direktive, uzimajući između ostalog u obzir Preporuku 2001/331/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o minimalnim kriterijima za inspekcijske nadzore zaštite okoliša u državama članicama (10).

(24)

Za praćenje postizanja ciljeva ove direktive neophodna je informacija o težini ili, ako to nije moguće, o broju primjeraka električne i elektroničke opreme stavljene na tržište u Zajednici i o stopama prikupljanja, ponovne uporabe (uključujući što je moguće više ponovnu uporabu cijelih proizvoda), oporabe/recikliranja i izvoza OEEO-a prikupljenog u skladu s ovom direktivom.

(25)	Države članice mogu provedbu određenih odredaba ove direktive odabrati postizanjem sporazuma između nadležnih tijela i odgovarajućih gospodarskih sektora pod uvjetom da su zadovoljeni određeni zahtjevi.

(26)

Komisija treba u odborskome postupku provesti prilagodbu znanstvenog i tehničkog napretka, određenih odredaba direktive, popisa proizvoda po kategorijama navedenim u Prilogu I.A, selektivne obrade materijala i komponenata OEEO-a, tehničkih zahtjeva za pohranu i obradu OEEO-a te označivanja električne i elektroničke opreme.

(27)	Mjere potrebne za provedbu ove direktive trebaju se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11),

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU

Članak 1.

Ciljevi

Svrha ove direktive je u prvome redu sprečavanje nastanka otpadne električne i elektroničke opreme (OEEO) i, osim toga, ponovna uporaba, recikliranje i drugi načini oporabe takvog otpada da bi se smanjilo zbrinjavanje otpada. Njome se također traži poboljšanje ponašanja u zaštiti okoliša svih operatora uključenih u životni ciklus električne i elektroničke opreme, npr. proizvođača, distributera i potrošača, a posebno onih operatora koji su izravno uključeni u obradu otpada električne i elektroničke opreme.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se direktiva primjenjuje na električnu i elektroničku opremu koja pripada vrstama navedenim u Prilogu I.A pod uvjetom da ta oprema nije dio drugoga tipa opreme koja nije obuhvaćena područjem primjene ove direktive. Prilog I.B sadrži popis proizvoda koji pripadaju vrstama navedenim u Prilogu I.A.

2.   Ova se direktiva primjenjuje ne dovodeći u pitanje zakonodavstvo Zajednice o sigurnosnim i zdravstvenim zahtjevima, ni posebno zakonodavstvo Zajednice o gospodarenju otpadom.

3.   Oprema koja je povezana sa zaštitom bitnih interesa sigurnosti država članica, naoružanja, streljiva i ratnog materijala izuzeta je iz ove direktive. To se, međutim, ne odnosi na proizvode koji nisu posebno namijenjeni za vojne svrhe.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„električna i elektronička oprema” ili „EEO” znači oprema čiji normalan rad ovisi o električnim strujama ili elektromagnetskim poljima te oprema za proizvodnju, prijenos i mjerenje takvih struja ili polja koji pripadaju vrstama navedenim u Prilogu I.A i koji su namijenjeni uporabi za naponske iznose do 1 000 V izmjenične struje i 1 500 V istosmjerne struje;

(b)	„otpadna električna i elektronička oprema” ili „OEEO” znači električna ili elektronička oprema koja predstavlja otpad u smislu članka 1. točke (a) Direktive 75/442/EEZ, što uključuje sve komponente, podsklopove i potrošne materijale koji su u trenutku odlaganja dio proizvoda;

(c)	„sprečavanje” znači mjere s ciljem smanjenja količine i štetnosti za okoliš OEEO-a te materijala i tvari koje on sadrži;

(d)	„ponovna uporaba” znači svako djelovanje pri kojemu se OEEO-i ili njegove komponente upotrebljavaju za istu svrhu za koju je ta oprema bila zamišljena, što uključuje stalnu uporabu opreme ili njezinih komponenata, koja je vraćena na sabirne točke te distributerima, prerađivačima ili proizvođačima;

(e)

„recikliranje” znači ponovno procesiranje otpadnog materijala u proizvodnome postupku za izvorne ili druge svrhe, ali se pritom isključuje energetska oporaba koja predstavlja uporabu gorivog otpada za proizvodnju energije izravnim spaljivanjem zajedno s drugim otpadom ili bez njega, ali uz obnavljanje topline;

(f)	„oporaba” znači sva primjenjiva djelovanja navedena u Prilogu II.B Direktivi 75/442/EEZ;

(g)	„zbrinjavanje” znači sva primjenjiva djelovanja navedena u Prilogu II.A Direktivi 75/442/EEZ;

(h)	„obrada” znači svako djelovanje nakon što se OEEO preda na mjesta za uklanjanje onečišćenja, rastavljanje, sitnjenje, oporabu ili pripremu za zbrinjavanje te sva ostala djelovanja koja se provode za oporabu i/ili zbrinjavanje OEEO-a;

(i)

„proizvođač” znači svaka osoba koja, bez obzira na upotrijebljenu prodajnu tehniku, što uključuje i daljinsku komunikaciju u skladu s Direktivom 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 1997. o zaštiti potrošača s obzirom na sklapanje ugovora na daljinu (12): i. proizvodi i prodaje električnu i elektroničku opremu pod vlastitim zaštitnim znakom; ii. preprodaje pod svojim zaštitnim znakom opremu koju proizvode drugi dobavljači, pri čemu se preprodavač ne smatra „proizvođačem” ako se proizvođačev zaštitni znak na opremi pojavljuje kao u podtočki i.; ili iii. na profesionalnoj osnovi, u državu članicu uvozi ili izvozi električnu i elektroničku opremu. Tko po bilo kojemu ili slijedom bilo kojega financijskog sporazuma isključivo pruža financiranje, ne smije se smatrati „proizvođačem” osim ako ne djeluje i kao proizvođač u smislu alineja i. do iii.;

(j)	„distributer” znači svaka osoba koja električnu ili elektroničku opremu na trgovinskoj osnovi pruža stranci koja je upotrebljava;

(k)	„OEEO iz privatnih kućanstava” znači OEEO koji dolazi iz privatnih kućanstava te iz trgovačkih, industrijskih, institucijskih i ostalih izvora koji su svojom vrstom i količinom otpada slični privatnim kućanstvima;

(l)	„opasna tvar ili pripravak” znači svaka tvar ili pripravak koja se smatra opasnom prema Direktivi Vijeća 67/548/EEZ (13) ili Direktivi 1999/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14);

(m)

„financijski sporazum” znači svaki sporazum o zajmu, zakupu, najmu ili odgođenoj prodaji ili dogovor koji se odnosi na bilo koju opremu bez obzira na to određuju li uvjeti toga sporazuma ili dogovora ili kakvoga popratnog ugovora ili dogovora da će se dogoditi ili se može dogoditi prijenos vlasništva te opreme.

Članak 4.

Konstrukcija proizvoda

Države članice poticat će konstrukciju i proizvodnju električne i elektroničke opreme kojima se uzima u obzir i omogućuje rastavljanje i oporaba, a posebno ponovnu uporabu i preradu OEEO-a, njegovih komponenata i materijala. U tome smislu, države članice će poduzeti odgovarajuće mjere da proizvođači posebnom konstrukcijom ili proizvodnim postupcima ne sprječavaju ponovnu uporabu OEEO-a, osim ako ta posebna konstrukcija ili proizvodni postupci ne predstavljaju prevladavajuće prednosti, npr. u pogledu zaštite okoliša i/ili sigurnosnih zahtjeva.

Članak 5.

Odvojeno prikupljanje

1.   Države članice donose odgovarajuće mjere kako bi svele na najmanju mjeru zbrinjavanje otpadne električne i elektroničke opreme kao nerazvrstanog komunalnog otpada kao i postigle visoku razinu odvojenog prikupljanja.

2.   Za OEEO-e iz privatnih kućanstava države članice će do 13. kolovoza 2005. osigurati da:

(a)	se uspostave sustavi koji će krajnjim korisnicima i distributerima omogućiti barem besplatan povrat takvog otpada. Države članice osiguravaju raspoloživost potrebnih sabirališnih mjesta i pristup do njih, uzimajući posebno u obzir gustoću naseljenosti;

(b)

kod isporuke novog proizvoda distributeri su dužni osigurati da se takav otpad na osnovi „jedan za jedan” besplatno vrati distributeru ako je oprema odgovarajućega tipa te ako obavlja iste funkcije kao isporučena oprema. Države članice mogu od te odredbe odstupiti ako je pritom sigurno da povrat OEEO-a za krajnjega korisnika nije otežan i pod uvjetom da ti sustavi ostaju za krajnjega korisnika besplatni. Ako države članice tom odredbom pribavljaju korist, o tome moraju obavijestiti Komisiju;

(c)	se ne dovodeći u pitanje odredbe u podtočkama (a) i (b), proizvođačima dopusti uspostavljanje i rad sustava pojedinačnog ili skupnog povrata OEEO-a od privatnih kućanstava pod uvjetom da se oni podudaraju s ciljevima ove Direktive;

(d)	uzimajući u obzir zdravstvene i sigurnosne nacionalne norme kao i norme Zajednice, OEEO koji zbog onečišćenja predstavlja zdravstvenu ili sigurnosnu opasnost za osoblje, može za povrat prema točkama (a) i (b) biti odbijen. Za takav OEEO države članice moraju ostvariti posebne dogovore.

Države članice mogu predvidjeti posebne dogovore za povrat OEEO-a prema točkama (a) i (b) ako oprema ne sadrži bitne komponente ili ako oprema sadrži otpad različit od OEEO-a.

3.   U slučaju OEEO-a različitog od OEEO-a iz privatnih kućanstava, ne dovodeći u pitanje članak 9., države članice će osigurati da proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime omoguće prikupljanje takvog otpada.

4.   Države članice osiguravaju da se svi OEEO-i prikupljeni prema gornjim stavcima 1., 2. i 3. prevezu na mjesta za obradu koja su dopuštena na temelju članka 6., osim ako se proizvodi ponovno ne upotrebljavaju u cijelosti. Države članice moraju osigurati da predviđena ponovna uporaba ne dovede do onemogućavanja ove direktive, s obzirom na članke 6. i 7. Prikupljanje i prijevoz zasebno prikupljenih OEEO-a provodi se na način koji najbolje omogućuje ponovnu uporabu i preradu onih komponenata ili cijelih uređaja koji se mogu ponovno upotrijebiti ili preraditi.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice osiguravaju da se najkasnije do 31. prosinca 2006. postigne prosječna stopa odvojenoga prikupljanja OEEO-a iz privatnih kućanstava od prosječno četiri kilograma po stanovniku godišnje.

Djelujući prema prijedlogu Komisije te uzimajući u obzir tehničko i gospodarsko iskustvo u državama članicama, Europski parlament i Vijeće utvrđuju novi obavezni cilj do 31. prosinca 2008. To može biti u obliku postotka količina električne i elektroničke opreme prodane privatnim kućanstvima prethodnih godina.

Članak 6.

Obrada

1.   Države članice osiguravaju da proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, uspostave sustave koji će omogućiti obradu OEEO-a uporabom najboljih raspoloživih tehnika obrade, obnavljanja i prerade. Te sustave mogu uspostaviti proizvođači pojedinačno i/ili zajednički. Da bi se osiguralo poštovanje članka 4. Direktive 75/442/EEZ, ta obrada mora u najmanju ruku uključivati odvođenje svih tekućina te selektivnu obradu u skladu s Prilogom II. ovoj direktivi.

Druge tehnologije obrade koje osiguravaju najmanje istu razinu zaštite zdravlja ljudi i okoliša mogu se prema postupku navedenome u članku 14. stavku 2. uključiti u Prilog II.

Za potrebe zaštite okoliša, države članice mogu utvrditi norme za minimalnu kakvoću obrade prikupljenog OEEO-a. Države članice koje se odluče za takve norme kakvoće, obavješćuju o tome Komisiju koja će te norme objaviti.

2.   Države članice osiguravaju da svako postrojenje ili pogon koji provodi obradu dobije za to dopuštenje nadležnih vlasti u skladu s člancima 9. i 10. Direktive 75/442/EEZ.

Izuzeće od zahtjeva za dopuštenje prema članku 11. stavku 1. točki (b) Direktive 75/442/EEZ može se primijeniti na oporabu OEEO-a kad nadležne vlasti izvrše inspekciji nadzor prije registracije u svrhu osiguranja poštivanja članka 4. Direktive 75/442/EEZ.

Inspekcija mora provjeriti:

(a)	tip i količine otpada koji se tretira;

(b)	opće tehničke zahtjeve koje treba zadovoljiti; i

(c)	mjere predostrožnosti koje treba poduzeti.

Inspekcija se provodi barem jednom godišnje, a države članice rezultate dostavljaju Komisiji.

3.   Države članice osiguravaju da svako postrojenje ili pogon koji provodi operacije obrade skladišti i obrađuje OEEO zadovoljavajući tehničke zahtjeve utvrđene u Prilogu III.

4.   Države članice osiguravaju da dopuštenje ili registracija navedena u stavku 2. uključuje sve uvjete potrebne za zadovoljavanje zahtjeva iz stavaka 1. i 3. te postizanje ciljeva obnavljanja izloženih u članku 7.

5.   Izvođenje obrade može se također poduzimati izvan pojedine države članice ili Zajednice pod uvjetom da otprema OEEO-a bude u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 259/93 od 1. veljače 1993. o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar Europske zajednice, ulaze u nju, ili iz nje izlaze (15).

Kad se OEEO iz Zajednice izvozi, u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 259/93 i Uredbom Vijeća (EZ) br. 1420/1999 (16) od 29. travnja 1999. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i postupaka koji se primjenjuju na pošiljke određenih vrsta otpada u određene zemlje koje nisu članice OECD-a i u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 1547/1999 (17) od 12. srpnja 1999. o utvrđivanju postupaka nadzora sukladno Uredbi Vijeća (EEZ) br. 259/93, koji se primjenjuju na pošiljke određenih vrsta otpada u određene zemlje na koje se ne primjenjuje konačan tekst Odluke OECD C(92)39, taj se OEEO može smatrati ispunjenjem obveza i ciljeva iz članka 7. stavaka 1. i 2. ove direktive samo ako izvoznik može dokazati da su oporaba, ponovna uporaba i/ili recikliranje izvedeni pod uvjetima koji su istovrijedni kao i zahtjevi ove direktive.

6.   Države članice potiču poslovne nastane ili poduzeća koja vrše obradu da uvedu potvrđene sustave gospodarenja okolišem u skladu s Uredbom (EZ) br. 761/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2001. o dopuštanju dobrovoljnog sudjelovanja organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (18).

Članak 7.

Oporaba

1.   Države članice osiguravaju da proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime, u skladu sa zakonodavstvom Zajednice, uspostave na pojedinačnoj i/ili zajedničkoj osnovi sustave koji će omogućiti obnavljanje OEEO-a prikupljenoga zasebno u skladu s člankom 5. Države članice će dati prednost ponovnoj uporabi cijelih uređaja. Do datuma navedenog u stavku 4. takvi se uređaji ne uzimaju u obzir za izračunavanje ciljeva izloženih u stavku 2.

2.   U pogledu OEEO-a poslanog na obradu u skladu s člankom 6., države članice osiguravaju da proizvođači do 31. prosinca 2006. postignu sljedeće ciljeve:

(a)	za OEEO koji pripada kategorijama 1. i 10. iz Priloga I.A — stopa oporabe povećat će se do najmanje 80 % prosječne težine po uređaju, a — ponovna uporaba i recikliranje komponenata, materijala i tvari povećat će se do najmanje 75 % prosječne težine po uređaju;

(b)	za OEEO koji pripada kategorijama 3. i 4. iz Priloga I.A — stopa obnavljanja povećat će se do najmanje 75 % prosječne težine po uređaju, a — ponovna uporaba i recikliranje komponenata, materijala i tvari povećat će se do najmanje 65 % prosječne težine po uređaju;

(c)	za OEEO koji pripada kategorijama 2., 5., 6., 7. i 9. iz Priloga I.A — stopa oporabe povećat će se do najmanje 70 % prosječne težine po uređaju, a — ponovna uporaba i recikliranje komponenata, materijala i tvari povećat će se do najmanje 50 % prosječne težine po uređaju;

(d)	za svjetiljke s plinskim izbijanjem, stopa ponovne uporabe i recikliranja komponenata, materijala i tvari povećat će se do najmanje 80 % prosječne težine svjetiljaka.

3.   Države članice osiguravaju da za svrhe izračunavanja tih ciljeva, proizvođači ili treće strane koje djeluju u njihovo ime, čuvaju zapise o masi OEEO-a, njegovih komponenata, materijala ili tvari pri ulasku (ulaz) i izlasku (izlaz) s mjesta za obradu i/ili pri ulasku (ulaz) na mjesto za oporabu ili recikliranje.

U skladu s postupkom predviđenim u članku 14. stavku 2., Komisija utvrđuje podrobna pravila praćenja kako bi se vidjelo pridržavaju li se države članice ciljeva izloženih u stavku 2., uključujući i specifikacije materijala. Komisija će tu mjeru usvojiti do 13. kolovoza 2004.

4.   Djelujući prema prijedlogu Komisije, Europski parlament i Vijeće će do 31. prosinca 2008. utvrditi nove ciljeve za oporabu i ponovnu uporabu/recikliranje, uključujući ako je moguće i ponovnu uporabu cijelih uređaja, kao i za proizvode koji pripadaju kategoriji 8. iz Priloga I.A. To se obavlja uzimajući u obzir da je prednost za okoliš što električna i elektronička oprema ostaje u uporabi jer se time povećava djelotvornost izvora koja rezultira iz razvoja u području materijala i tehnologije. Također se mora uzeti u obzir tehnički napredak u ponovnoj uporabi, oporabi i recikliranju proizvoda i materijala te iskustvo koje su postigle države članice i industrija.

5.   Države članice potiču razvoj novih tehnologija oporabe, recikliranja i obrade.

Članak 8.

Financiranje koje se odnosi na OEEO iz privatnih kućanstava

1.   Države članice osiguravaju da od 13. kolovoza 2005. proizvođači omoguće barem financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a iz privatnih kućanstava spremljenog na mjestima prikupljanja, postavljenim u skladu s člankom 5. stavkom 2.

2.   Za proizvode stavljene na tržište nakon 13. kolovoza 2005. svaki proizvođač mora biti odgovoran za financiranje radnji iz stavka 1. koje se odnose na otpad njegovih vlastitih proizvoda. Proizvođač može odabrati ispunjenje te obveze pojedinačno ili pristupanjem kolektivnoj shemi.

Države članice osiguravaju da svaki proizvođač pri stavljanju proizvoda na tržište pruži jamstvo iz kojega se vidjeti da će gospodarenje svim OEEO-om biti financirano i da proizvođači jasno označuju svoje proizvode u skladu s člankom 11. stavkom 2. To jamstvo mora osigurati da će radnje navedene u stavku 1. koje se odnose na taj proizvod biti financirane. Jamstvo može imati oblik sudjelovanja proizvođača u odgovarajućim sustavima za financiranje gospodarenja OEEO-om, osiguravanja recikliranja ili blokiranog bankovnog računa.

Troškovi prikupljanja, obrade i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja ne smiju u vrijeme prodaje novih proizvoda biti odvojeno prikazani kupcima.

3.   Odgovornost za financiranje troškova gospodarenja otpadnim električnih i elektroničkih proizvoda stavljenih na tržište prije datuma navedenog u stavku 1. (stari otpad) ostvarit će se pomoću jednog ili više sustava, kojima svi proizvođači koji su na tržištu kad nastanu pojedini troškovi, pridonose razmjerno, npr. u razmjeru prema njihovome pojedinačnom udjelu na tržištu pojedinog tipa opreme.

Države članice osiguravaju da u prijelaznome razdoblju od osam godina (10 godina za kategoriju 1. iz Priloga I.A) nakon stupanja na snagu ove direktive, proizvođačima bude u vrijeme prodaje novih proizvoda dopušteno prikazati kupcima troškove prikupljanja, obrade i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja. Spomenuti troškovi ne smiju prelaziti stvarne troškove.

4.   Države članice osiguravaju da proizvođači koji isporučuju električnu ili elektroničku opremu daljinskom komunikacijom također zadovoljavaju zahtjeve navedene u ovome članku za opremu isporučenu u državu članicu u kojoj boravi kupac opreme.

Članak 9.

Financiranje koje se odnosi na korisnike OEEO-a koji nisu iz privatnih kućanstava

Države članice osiguravaju da od 13. kolovoza 2005. proizvođači omoguće financiranje prikupljanja, obrade, oporabe i za okoliš prihvatljivog zbrinjavanja OEEO-a od korisnika koji nisu privatna kućanstva, koji se sastoji od proizvoda stavljenih na tržište nakon 13. kolovoza 2005.

Za OEEO koji se sastoji od proizvoda stavljenih na tržište prije 13. kolovoza 2005., (stari otpad) troškove financiranja zbrinjavanja snose proizvođači. Države članice mogu kao drugu mogućnost predvidjeti da korisnici koji nisu privatna kućanstva, djelomično ili potpuno, budu odgovorni za to financiranje.

Proizvođači te korisnici koji nisu privatna kućanstva, ne dovodeći u pitanje ovu direktivu, mogu zaključivati sporazume koji određuju druge metode financiranja.

Članak 10.

Obavijesti za korisnike

1.   Države članice osiguravaju da korisnici električne i elektroničke opreme u privatnim kućanstvima dobiju potrebne obavijesti o:

(a)	zahtjevu da ne odlažu OEEO kao nerazvrstani komunalni otpad i da takav OEEO prikupljaju odvojeno;

(b)	sustavima vraćanja i prikupljanja koji su im dostupni;

(c)	njihovoj ulozi u pridonošenju ponovnoj uporabi, recikliranju i drugim načinima oporabe OEEO-a;

(d)	mogućim učincima na okoliš i zdravlje ljudi koji nastaju zbog prisutnosti opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi;

(e)	značenju oznake prikazane u Prilogu IV.

2.   Države članice usvajaju odgovarajuće mjere kako bi potrošači sudjelovali u prikupljanju OEEO-a i potaknuli ih da omogućuju postupak ponovne uporabe, obrade i recikliranja.

3.   Da bi se na najmanju mjeru smanjilo odlaganje OEEO-a kao nerazvrstanoga komunalnog otpada i omogućilo njegovo zasebno prikupljanje, države članice osiguravaju da proizvođači prikladno označe električnu i elektroničku opremu koja se stavlja na tržište poslije 13. kolovoza 2005. oznakom prikazanom u Prilogu IV. U iznimnim slučajevima, kad je potrebno zbog veličine ili funkcije proizvoda, znak će se otisnuti na pakiranju, na uputama za uporabu i na jamstvenome listu električne i elektroničke opreme.

4.   Države članice mogu zahtijevati da neke ili sve obavijesti navedene u stavcima od 1. do 3. moraju dati proizvođači i/ili distributeri, npr. u uputama za uporabu ili na prodajnome mjestu.

Članak 11.

Obavijesti za mjesta obrade

1.   Kako bi se omogućila ponovna uporaba te ispravna i za okoliš prihvatljiva obrada OEEO-a, uključujući održavanje, dogradnju, dotjerivanje i recikliranje, države članice poduzimaju potrebne mjere da proizvođači, unutar godine dana nakon stavljanja opreme na tržište, pruže obavijesti za ponovnu uporabu i obradu za svaki tip nove električne i elektroničke opreme (EEO). Te obavijesti moraju utvrditi, u mjeri koja je potrebna za poštovanje odredaba ove direktive u centrima za ponovnu uporabu te na mjestima obrade i recikliranja, različite komponente i materijale EEO-a kao i položaje gdje se u EEO-u nalaze opasne tvari i pripravci. Proizvođači ih moraju učiniti dostupnima u obliku priručnika ili pomoću elektroničkih medija (npr. CD-ROM-a, ili usluga na mreži) u centrima za ponovnu uporabu te na mjestima obrade i recikliranja.

2.   Države članice osiguravaju da svaki proizvođač električnog ili elektroničkog uređaja stavljenog na tržište nakon 13. kolovoza 2005. bude jasno prepoznatljiv pomoću oznaka na uređaju. Nadalje, da bi se nedvosmisleno utvrdio datum kad je uređaj stavljen na tržište, oznaka na uređaju mora specificirati da je ista stavljena na tržište poslije 13. kolovoza 2005. Komisija za tu svrhu promiče pripremu europskih normi.

Članak 12.

Obavješćivanje i izvješćivanje

1.   Države članice sastavljaju popis proizvođača i prikupljaju godišnje podatke, uključujući i potkrijepljene procjene, o količinama i kategorijama električne i elektroničke opreme stavljene na njihovo tržište, koja je svim putovima prikupljena, ponovno upotrijebljena, reciklirana i oporabljena unutar država članica te o izvozu prikupljenog otpada, po težini, ili ako to nije moguće, brojčano.

Države članice osiguravaju da proizvođači koji isporučuju električnu i elektroničku opremu daljinskom komunikacijom pruže obavijest o zadovoljavanju zahtjeva iz članka 8. stavka 4. te o količinama i kategorijama električne i elektroničke opreme stavljene na tržište države članice u kojoj kupac opreme boravi.

Države članice osiguravaju da se tražene obavijesti proslijede Komisiji dvogodišnje, 18 mjeseci nakon isteka tog razdoblja. Prva skupina podataka mora obuhvatiti 2005. i 2006. godinu. Te će se obavijesti dati u obliku koji se mora utvrditi unutar jedne godine nakon stupanja na snagu ove direktive i u skladu s postupkom navedenim u članku 14. stavku 2. u smislu uspostavljanja baza podataka o OEEO-u i njegovoj obradi.

Kako bi se pridržavale ovog stavka, države članice omogućuju odgovarajuću razmjenu podataka, posebno o radnjama obrade prema članku 6. stavku 5.

2.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavka 1, države članice svake tri godine Komisiji šalju izvješće o provedbi ove direktive. Izvješće se sastavlja na temelju upitnika ili pregleda koji izrađuje Komisija u skladu s postupkom utvrđenim u članku 6. Direktive Vijeća 91/692/EEZ od 23. prosinca 1991. o standardiziranju i racionaliziranju izvješća o provedbi određenih direktiva koje se odnose na okoliš (19). Upitnik ili pregled šalje se državama članicama šest mjeseci prije početka razdoblja obuhvaćenog izvješćem. Izvješće se Komisiji mora učiniti dostupnim unutar devet mjeseci od kraja trogodišnjeg razdoblja koje ono obuhvaća.

Prvo trogodišnje izvješće mora obuhvatiti razdoblje od 2004. do 2006.

Komisija objavljuje izvješće o provođenju ove direktive unutar devet mjeseci nakon primitka izvješća od država članica.

Članak 13.

Prilagodba znanstvenom i tehničkom napretku

Sve izmjene potrebne za prilagodbu znanstvenom i tehničkom napretku članka 7. stavka 3. Priloga I.B (posebno u pogledu mogućeg dodavanja svjetiljaka u kućanstvima, žarulja sa žarnom niti i fotonaponskih proizvoda, tj. sunčanih panela), Priloga II. (uzimajući posebno u obzir novi tehnički razvoj obrade OEEO-a) te Priloga III. i IV. moraju se donijeti u skladu s postupkom navedenim u članku 14. stavku 2.

Prije izmjene priloga Komisija, između ostalog, traži mišljenje proizvođača električne i elektroničke opreme, prerađivača, izvršitelja obrade, organizacija za okoliš te udruga zaposlenika i potrošača.

Članak 14.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor osnovan prema članku 18. Direktive 75/442/EEZ.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir njezin članak 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ mora se utvrditi na tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

Članak 15.

Kazne

Države članice određuju kazne koje se mogu primijeniti zbog kršenja nacionalnih odredaba usvojenih na temelju ove direktive. Tako određene kazne moraju biti djelotvorne, primjerene i odvraćajuće.

Članak 16.

Inspekcijski nadzor i praćenje

Države članice osiguravaju da inspekcijski nadzor i praćenje omoguće ispravnu provjeru provedbe ove direktive.

Članak 17.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom direktivom do 13. kolovoza 2004. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova direktiva.

3.   Pod uvjetom da se postignu ciljevi utvrđeni ovom direktivom, države članice mogu prenijeti odredbe navedene u članku 6. stavku 6., članku 10. stavku 1. i članku 11. pomoću sporazuma između nadležnih tijela i odgovarajućih gospodarskih sektora. Takvi sporazumi moraju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

(a)	moraju biti provedivi;

(b)	moraju točno određivati ciljeve s određenim rokovima;

(c)	moraju se objaviti u nacionalnom službenom listu ili u službenom dokumentu jednako dostupnom javnosti, i prenijeti Komisiji;

(d)	postignuti rezultati moraju se redovito pratiti, dojavljivati nadležnim tijelima i Komisiji te učiniti dostupnima javnosti pod uvjetima navedenim u sporazumu;

(e)	nadležna tijela moraju osigurati da se ispita napredak postignut prema sporazumu;

(f)	u slučaju nepoštovanja sporazuma, države članice provode odgovarajuće odredbe ove direktive zakonodavnim i drugim mjerama.

4.

(a) Grčka i Irska koje zbog svojeg ukupnog: — manjka infrastrukture prerade, — zemljopisnih okolnosti, kao što su velik broj malih otoka te postojanje seoskih i planinskih područja, — male gustoće naseljenosti, i — niske razine potrošnje električne i elektroničke opreme ne mogu postići cilj prikupljanja spomenut u prvom podstavku članka 5. stavka 5. niti ciljeve oporabe spomenute u članku 7. stavku 2. i koje prema trećemu podstavku članka 5. stavka 2. Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (20) mogu pokrenuti zahtjev za produljenje roka spomenutog u tome članku, mogu produljiti razdoblja navedena u članku 5. stavku 5. i članku 7. stavku 2. ove Direktive do 24 mjeseca. Te države članice obavješćuju Komisiju o svojim odlukama najkasnije do vremena prenošenja ove direktive. (b) Komisija o tim odlukama obavješćuje ostale države članice i Europski parlament.

5.   U roku od pet godina od stupanja na snagu ove direktive, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće temeljeno na iskustvu u primjeni ove direktive, posebno u pogledu odvojenoga prikupljanja, obrade, oporabe i sustava financiranja. Izvješće se, nadalje, mora temeljiti na razvoju stanja tehnologije, prikupljenome iskustvu, zahtjevima okoliša i financiranju unutarnjega tržišta. Izvješće se, prema potrebi, prilaže prijedlozima za reviziju odgovarajućih odredaba ove direktive.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Adresati

Ova je direktiva upućena državama članicama.

---

(1)  SL C 365 E, 19.12.2000., str. 184. i SL C 240 E, 28.8.2001., str. 298.

(2)  SL C 116, 20.4.2001., str. 38.

(3)  SL C 148, 18.5.2001., str. 1.

(4)  Mišljenje Europskog parlamenta od 15. svibnja 2001. (SL C 34 E, 7.2.2002., str. 115.), Zajedničko stajalište Vijeća od 4. prosinca 2001. (SL C 110 E, 7.5.2002., str. 1.) i Odluka Europskog parlamenta od 10. travnja 2002. (još nije objavljena u Službenom listu). Odluka Europskog parlamenta od 18. prosinca 2002. i Odluka Vijeća od 16. prosinca 2002.

(5)  SL C 138, 17.5.1993., str. 5.

(6)  SL C 76, 11.3.1997., str. 1.

(7)  SL C 362, 2.12.1996., str. 241.

(8)  SL L 194, 25.7.1975., str. 47. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 96/350/EZ (SL L 135, 6.6.1996., str. 32.).

(9)  SL L 78, 26.3.1991., str. 38. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 98/101/EZ (SL L 1, 5.1.1999., str. 1.).

(10)  SL L 118, 27.4.2001., str. 41.

(11)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(12)  SL L 144, 4.6.1997., str. 19.

(13)  SL 196, 16.8.1967., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2001/59/EZ (SL L 225, 21.8.2001., str. 1.)

(14)  SL L 200, 30.7.1999., str. 1. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom Komisije 2001/60/EZ (SL L 226, 22.8.2001., str. 5.)

(15)  SL L 30, 6.2.1993., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2557/2001 (SL L 349, 31.12.2001., str. 1.).

(16)  SL L 166, 1.7.1999., str. 6. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2243/2001 (SL L 303, 20.11.2001., str. 11.).

(17)  SL L 185, 17.7.1999., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2243/2001.

(18)  SL L 114, 24.4.2001., str. 1.

(19)  SL L 377, 31.12.1991., str. 48.

(20)  SL L 182, 16.7.1999., str. 1.

---

PRILOG I.A

Vrste električne i elektroničke opreme obuhvaćene ovom Direktivom

1.	Veliki kućanski uređaji

2.	Mali kućanski uređaji

3.	Oprema informatičke tehnike (IT) i oprema za telekomunikacije

4.	Oprema za široku potrošnju

5.	Rasvjetna oprema

6.	Električni i elektronički alati (osim velikih nepokretnih industrijskih alata)

7.	Igračke, oprema za sport i rekreaciju

8.	Medicinski proizvodi (osim svih implantiranih i inficiranih proizvoda)

9.	Instrumenti za nadzor i upravljanje

10.	Samoposlužni aparati

---

PRILOG I.B

Popis proizvoda koji se uzimaju u obzir za potrebe ove Direktive i koji pripadaju kategorijama iz Priloga I.A

1.   Veliki kućanski uređaji

Veliki rashladni uređaji

Hladnjaci

Ledenice

Ostali veliki uređaji za hlađenje, konzerviranje i spremanje hrane

Strojevi za pranje rublja

Sušilice rublja

Strojevi za pranje posuđa

Kuhinjske peći

Električni štednjaci

Električne ploče za grijanje

Mikrovalni uređaji

Ostali veliki uređaji za kuhanje i ostalu pripremu hrane

Električni uređaji za grijanje

Električni radijatori

Ostali veliki uređaji za grijanje soba, kreveta i namještaja za sjedenje

Električni ventilatori

Klima-uređaji

Ostali uređaji za ventilaciju, odzračivanje i klimatizaciju

2.   Mali kućanski uređaji

Usisavači

Uređaji za čišćenje tepiha

Ostali uređaji za čišćenje

Uređaji za šivanje, pletenje, tkanje i ostalu obradu tkanine

Glačala i ostali uređaji za glačanje, izažimanje i drugo uređivanje odjeće

Tosteri

Pržilice

Mlinci, aparati za kavu i uređaji za otvaranje i zatvaranje spremnica i pakiranja

Električni noževi

Uređaji za šišanje, sušenje kose, pranje zubi, brijanje, masiranje i ostali uređaji za njegu tijela

Satovi, ručni satovi i uređaji za mjerenje, pokazivanje i zapisivanje vremena

Vage

3.   Oprema informatičke tehnike (IT) i oprema za telekomunikacije

Središnja obrada podataka:

Velika računala

Mini računala

Pisači

Osobna računalna oprema:

Osobna računala (CPU, miš, zaslon i tipkovnica)

Laptop računala (CPU, miš, zaslon i tipkovnica)

Notebook računala

Notepad računala

Pisači

Kopirna oprema

Električni i elektronički pisaći strojevi

Džepni i stolni kalkulatori

i ostali proizvodi ili oprema za prikupljanje, spremanje, obradu, predstavljanje ili prenošenje podataka elektroničkim putem

Korisnički terminali i sustavi

Faks uređaji

Teleks uređaji

Telefoni

Telefoni s karticama i kovanicama

Bežični telefoni

Mobilni telefoni

Sustavi odgovora na poziv

i ostali proizvodi ili oprema za telekomunikacijski prijenos zvuka, slika ili drugih podataka

4.   Oprema za široku potrošnju

Radioaparati

Televizijski aparati

Videokamere

Videorekorderi

Hi-fi-uređaji

Audiopojačala

Glazbeni instrumenti

i ostali proizvodi ili oprema za snimanje ili reprodukciju zvuka ili slika, uključujući signale, ili druge tehnologije, osim telekomunikacijskih, za raspodjelu zvuka i slike

5.   Rasvjetna oprema

Rasvjetna tijela za fluorescentne svjetiljke, osim svjetiljaka za kućanstvo

Ravne fluorescentne svjetiljke

Kompaktne fluorescentne svjetiljke

Svjetiljke s izbijanjem, uključujući visokotlačne svjetiljke s natrijevim parama i svjetiljke s metalnim parama

Niskotlačne natrijeve svjetiljke

Ostala rasvjetna oprema ili oprema za širenje ili upravljanje svjetla, osim žarulja sa žarnom niti

6.   Električni i elektronički alati (osim velikih nepokretnih industrijskih alata)

Bušilice

Pile

Šivaći strojevi

Oprema za okretanje, mljevenje, brušenje, poliranje, piljenje, rezanje, sječenje, bušenje, prošupljivanje, probijanje, previjanje, savijanje ili za sličnu obradu drveta, metala i drugih materijala

Alati za zakivanje, spajanje čavlima, spajanje vijcima, alati za skidanje zakovica, čavala ili vijaka ili za slične namjene

Alati za zavarivanje, lemljenje i sličnu uporabu

Oprema za prskanje, nanošenje, raspršivanje i ostalu drukčiju obradu tekućih ili plinovitih tvari

Alati za košenje ili za druge vrtne poslove

7.   Igračke, oprema za sport i rekreaciju

Električni kompleti s tračnicama ili automobilima

Ručne konzole za videoigre

Videoigre

Računala za biciklizam, ronjenje, trčanje, veslanje itd.

Sportska oprema s električnim ili elektroničkim komponentama

Automati s kovanicama za igranje

8.   Medicinski proizvodi (osim svih implantiranih i inficiranih proizvoda)

Radioterapijska oprema

Kardiološki uređaji

Uređaji za dijalizu

Plućni ventilatori

Uređaji nuklearne medicine

Laboratorijska oprema za dijagnostiku in vitro

Analizatori

Ledenice

Uređaji za ispitivanje oplodnje

Ostali uređaji za otkrivanje, sprečavanje, nadgledanje, obradu, ublaživanje bolesti, povreda ili nemoći

9.   Instrumenti za nadzor i upravljanje

Otkrivala dima

Regulatori grijanja

Termostati

Uređaji za mjerenje, vaganje ili ugađanje za kućanstvo ili laboratorije

Ostali instrumenti za nadziranje i upravljanje koji se upotrebljavaju u industrijskim instalacijama (npr. na kontrolnim pločama)

10.   Samoposlužni aparati

Automatski uređaji za izdavanje toplih napitaka

Automatski uređaji za izdavanje toplih i hladnih boca ili kutija

Automatski uređaji za izdavanje čvrstih proizvoda

Automatski uređaji za izdavanje novca

Svi uređaji koji automatski izdaju sve vrste proizvoda.

---

PRILOG II.

Selektivna obrada materijala i komponenata iz otpadne električne i elektroničke opreme u skladu s člankom 6. stavkom 1.

1.   Iz odvojeno prikupljenog OEEO-a trebaju se odstraniti najmanje sljedeće tvari, pripravci i komponente:

—	kondenzatori koji sadrže poliklorirane bifenile (PCB) u skladu s Direktivom Vijeća 96/59/EZ od 16. rujna 1996. o odlaganju polikloriranih bifenila i polikloriranih terfenila (PCB/PCT) (1),

—	komponente koje sadrže živu, kao što su sklopke ili pozadinska svjetla,

—

baterije,

—	tiskane ploče mobilnih telefona općenito te ostalih uređaja ako je površina tiskane ploče veća od 10 kvadratnih centimetara,

—	tonerski ulošci, tekući ili s pastom, kao i toneri za boju,

—	plastika koja sadrži bromirana sredstva za suzbijanje plamena,

—	azbestni otpad i komponente koje sadrže azbest,

—	katodne cijevi,

—	klorofluorkarboni (CFC), hidroklorofluorkarboni (HCFC) ili hidrofluorkarboni (HFC), hidrokarboni (HC),

—	plinske izbojne svjetiljke,

—	predočnici s tekućim kristalom (kad je potrebno sa svojim kućištem) površine veće od 100 kvadratnih centimetara i pozadinski osvijetljeni plinskim izbojnim svjetlima,

—	vanjski električni kabeli,

—	komponente koje sadrže vatrootporna keramička vlakna prema Direktivi Komisije 97/69/EZ od 5. prosinca 1997. o prilagodbi tehničkom napretku Direktive Vijeća 67/548/EEZ koja se odnosi na razvrstavanje, pakiranje i označivanje opasnih tvari (2),

—

komponente koje sadrže radioaktivne tvari, osim komponenata koje su ispod pragova izuzeća utvrđenih člankom 3. i Prilogom I. Direktivi Vijeća 96/29/Euratom od 13. svibnja 1996. o utvrđivanju osnovnih sigurnosnih normi za zaštitu zdravlja radnika i stanovništva od opasnosti od ionizirajućeg zračenja (3),

—	elektrolitski kondenzatori koji sadrže zabrinjavajuće tvari (visina > 25 mm, promjer > 25 mm ili razmjerno sličan obujam kondenzatora).

Te tvari, pripravci i komponente moraju se odstraniti ili obnoviti u skladu s člankom 4. Direktive Vijeća 75/442/EEZ.

2.   Iz odvojeno prikupljenog OEEO-a sljedeće komponente trebaju se obraditi kako je navedeno:

—	katodne cijevi: treba se odstraniti fluorescentni sloj,

—

oprema sa sadržajem plinova koji oštećuju ozon ili s potencijalom globalnoga zagrijavanja (GWP) iznad 15, kao što su oni u pjenama i rashladnim krugovima: plinovi se moraju ispravno izdvojiti i ispravno obraditi. Plinovi koji iscrpljuju ozon moraju se obraditi u skladu s Uredbom (EZ) br. 2037/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o tvarima koje oštećuju ozonski sloj (4),

—	plinske izbojne svjetiljke: treba se odstraniti živa.

3.   Uzimajući u obzir pitanja zaštite okoliša te poželjnost ponovne uporabe i oporabe, stavci 1. i 2. moraju se primijeniti na takav način da se ne spriječi za okoliš prihvatljiva ponovna uporaba i recikliranje komponenata ili cijelih uređaja.

4.   U okviru postupka iz članka 14. stavka 2., Komisija prioritetno procjenjuje trebaju li se izmijeniti ulazi koji se odnose na:

—	ploče tiskanih krugova i

—	predočnike s tekućim kristalom.

---

(1)  SL L 243, 24.9.1996., str. 31.

(2)  SL L 343, 13.12.1997., str. 19.

(3)  SL L 159, 29.6.1996., str. 1.

(4)  SL L 244, 29.9.2000., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2039/2000 (SL L 244, 29.9.2000., str. 26.).

---

PRILOG III.

Tehnički zahtjevi u skladu s člankom 6. stavkom 3.

1.

Mjesta za skladištenje (uključujući privremeno skladištenje) OEEO-a prije njegove obrade (ne dovodeći u pitanje zahtjeve Direktive Vijeća 1999/31/EZ) trebaju imati: — odgovarajuća područja s nepropusnim plohama i uređajima za prikupljanje rasutog materijala te, gdje je potrebno, uređajima za odstranjivanje izlivenih tekućina i čišćenje s odmašćivanjem, — pokrov koji potrebne površine štiti od nevremena.

2.

Mjesta za obradu OEEO-a trebaju imati: — vage za mjerenje težine otpada koji se obrađuje, — odgovarajuća područja s nepropusnim plohama i pokrovom za zaštitu od nevremena, uređajima za prikupljanje rasutog materijala i, gdje je potrebno, uređajima za odstranjivanje izlivenih tekućina za čišćenje s odmašćivanjem, — odgovarajući skladišni prostor za pojedine skinute rezervne dijelove, — odgovarajuće spremnike za skladištenje baterija, kondenzatora sa sadržajem PCB-a/PCT-a i drugoga opasnog otpada kao što je radioaktivni otpad, — opremu za obradu vode prema propisima za zdravlje i okoliš.

---

PRILOG IV.

Oznaka za označivanje električne i elektroničke opreme

Oznaka za zasebno prikupljanje električne i elektroničke opreme sastoji se od niže prikazane prekrižene kante s kotačima. Ta oznaka mora biti otisnuta vidljivo, jasno i neizbrisivo.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

40

---

32003D0393

---

L 135/31

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

22.05.2003.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 22. svibnja 2003.

o izmjeni Odluke 2000/728/EZ o utvrđivanju naknade za podnošenje zahtjeva i godišnje naknade za znak zaštite okoliša Zajednice

(priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 1780)

(Tekst značajan za EGP)

(2003/393/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1980/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o revidiranom programu dodjele znaka zaštite okoliša Zajednice (1), a posebno njezin članak 12. i Prilog V.,

budući da:

(1)	U skladu s radnim planom utvrđenim Odlukom Komisije 2002/18/EZ (2), struktura naknada za znak zaštite okoliša Zajednice treba ponuditi odgovarajuću inicijativu za poticanje uporabe znaka u okviru programa Zajednice i u okviru ostalih programa dodjele znaka zaštite okoliša.

(2)

Zato Odluku Komisije 2000/728/EZ od 10. studenoga 2000. o utvrđivanju naknade za podnošenje zahtjeva i godišnje naknade za znak zaštite okoliša Zajednice (3) treba izmijeniti kako bi se omogućila smanjenja naknada i za proizvode kojima je dodijeljen neki drugi znak zaštite okoliša u skladu s općim zahtjevima norme ISO 14024.

(3)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 17. Uredbe (EZ) br. 1980/2000,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

U članku 2. Odluke 2000/728/EZ umeće se sljedeći stavak 8.a:

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama i tijelima Zajednice koja su nadležna za znak zaštite okoliša.

---

(1)  SL L 237, 21.9.2000., str. 1.

(2)  SL L 7, 11.1.2002., str. 28.

(3)  SL L 293, 22.11.2000., str. 18.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

41

---

32004D0249

---

L 078/56

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

11.03.2004.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 11. ožujka 2004.

o upitniku za izvješća država članica o provedbi Direktive 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi

(priopćena pod brojem dokumenta C(2004) 714)

(Tekst značajan za EGP)

(2004/249/EZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu 2002/96/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. siječnja 2003. (1) o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi, a posebno njezin članak 12.,

budući da:

(1)	Na temelju Direktive 2002/96/EZ države članice su obvezne poslati Komisiji izvješće o provedbi te Direktive.

(2)	Izvješće bi trebalo obuhvaćati pojedinosti o uključivanju Direktive u nacionalne propise i o njezinoj provedbi. Izvješće bi trebalo sastaviti na temelju upitnika iz ove Odluke.

(3)	Mjere utvrđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora utvrđenog u skladu s člankom 6. Direktive 91/692/EEZ (2),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Države članice sastavljaju svoja izvješća o provedbi Direktive 2002/96/EZ na temelju upitnika iz Priloga.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 37, 13.2.2003., str. 24. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2003/118/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 106.).

(2)  SL L 377, 23.12.1991., str. 48. Direktiva kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

---

PRILOG

UPITNIK

za izvješće država članica o prenošenju i provedbi Direktive 2002/96/EZ o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi

Nema potrebe za ponavljanjem podataka koji su već dostavljeni, nego molimo da navedete gdje su i kad dostavljeni ti podaci.

1.   UKLJUČENJE U NACIONALNO PRAVO

1.1.   Jesu li Komisiji dostavljeni nacionalni zakoni i propisi kojima se Direktiva provodi u nacionalno pravo? (Da/Ne)

1.1.1.

Ako je odgovor na pitanje 1.1 „Da”, navedite pojedinosti.

1.1.2.

Ako je odgovor na pitanje 1.1. „Ne”, navedite razloge.

1.2.   Je li država članica preuzela bilo koju odredbu navedenu u članku 17. stavku 3. u vezi s preuzimanjem putem sporazuma između nadležnih tijela i pojedinog gospodarskog sektora? (Da/Ne)

1.2.1.

Ako je odgovor na pitanje 1.2. „Da”, navedite pojedinosti.

2.   PROVEDBA DIREKTIVE

Podaci o odvojenom sakupljanju, ponovnoj uporabi, oporabi i recikliranju prijavljuju se zasebno u formatu koji će se utvrditi u skladu s člankom 12. stavkom 1.

2.1.   Jesu li poduzete mjere u skladu s člankom 4. u vezi s oblikovanjem proizvoda? (Da/Ne)

2.1.1.   Ako je odgovor na pitanje 2.1. „Da”, navedite pojedinosti o poduzetim mjerama.

Te mjere obuhvaćaju one mjere koje se poduzimaju kako proizvođači ne bi sprečavali ponovnu uporabu otpadne električne i elektroničke opreme.

2.1.2.   Ako je odgovor na pitanje 2.1. „Ne”, navedite razloge.

2.1.3.   Navedite ocjenu pozitivnih i negativnih iskustava s ovim člankom.

2.2.   Jesu li uspostavljeni sustavi koji omogućuju osobama koje posjeduju otpadnu električnu i elektroničku opremu i distributerima takve opreme barem besplatan povrat u skladu s člankom 5. Direktive? (Da/Ne)

2.2.1.

Ako je odgovor na pitanje 2.2. „Da”, navedite pojedinosti. To obuhvaća: — opći opis tih sustava, — način na koji se primjenjuje besplatan povrat distributerima na osnovi „jedan za jedan” i jesu li poduzete alternativne mjere u skladu s člankom 5. stavkom 2b, te koje su to mjere, — jesu li proizvođači uspostavili i vode li pojedinačne i/ili kolektivne sustave povrata otpadne električne i elektroničke opreme iz kućanstava, — jesu li izvršeni aranžmani za kontaminiranu otpadnu električnu i elektroničku opremu i onu električnu i elektroničku opremu koja ne sadrži ključne komponente i koji su to aranžmani, — pored toga, traže se podaci o sustavima sakupljanja za otpadnu električnu i elektroničku opremu iz izvora različitih od kućanstava.

2.2.2.

Ako je odgovor na pitanje 2.2. „Ne”, navedite razloge.

2.2.3.

Navedite ocjenu pozitivnih i negativnih iskustava s provedbom mjera iz ovog članka.

2.3.   Jesu li poduzete potrebne mjere za osiguranje ekološke obrade otpadne električne i elektroničke opreme u skladu s člankom 6.?

2.3.1.

Ako je odgovor na pitanje 2.3. „Da”, navedite pojedinosti. To obuhvaća: — opći opis sustava obrade koji su na raspolaganju u državama članicama, — ako se zahtjevi obrade ili minimalne norme kvalitete za obradu sakupljene otpadne električne i elektroničke opreme u državi članici razlikuju od Priloga II. Direktivi ili su veći od onih iz tog Priloga, opis tih zahtjeva ili normi, — ako se odstupanje od zahtjeva dozvole iz članka 11. stavka 1.b Direktive 75/442/EEZ (1) primjenjuje na postupke oporabe u vezi s otpadnom električnom i elektroničkom opremom, opis uvjeta na temelju kojih se primjenjuje to odstupanje i kako se provode predviđene inspekcije na temelju članka 6. stavka 2. Direktive 2002/96/EZ, — ako su zahtjevi za skladištenje i obradu veći od onih utvrđenih u Prilogu III., njihov opis, — kratak opis pravila, postupaka i nadzora primijenjenih na otpadnu električnu i elektroničku opremu izvezenu iz Zajednice, koji će se ubrajati u ispunjavanje obveza i ciljeva iz članka 7. stavaka 1. i 2. Direktive, uzimajući u obzir članak 6. stavak 5. Direktive.

2.3.2.

Ako je odgovor na pitanje 2.3. „Ne”, navedite razloge.

2.3.3.

Navedite ocjenu pozitivnih i negativnih iskustava s provedbom mjera na temelju ovog članka.

2.4.   Jesu li poduzete potrebne mjere za osiguranje ekološke ponovne uporabe, oporabe i recikliranja otpadne električne i elektroničke opreme u skladu s člankom 7. Direktive?

2.4.1.

Ako je odgovor na pitanje 2.4. „Da”, navedite opći opis nacionalnih mjera za poticanje ostvarenja ciljeva ponovne uporabe, oporabe i recikliranja.

2.4.2.

Ako je odgovor na pitanje 2.4. „Ne”, navedite razloge.

2.4.3.

Navedite svaku mjeru poduzetu u vezi s člankom 7. stavkom 5. Direktive.

2.4.4.

Navedite ocjenu pozitivnih i negativnih iskustava s provedbom mjera na temelju ovog članka.

2.5.   Jesu li poduzete potrebne mjere za osiguranje financijskih sredstava u vezi s otpadnom električnom i elektroničkom opremom u skladu s člancima 8. i 9. Direktive?

2.5.1.

Ako je odgovor na pitanje 2.5. „Da”, navedite pojedinosti. To obuhvaća: — opći pregled financijskih aranžmana u državi članici i glavnih sustava za primjenu zahtjeva financiranja, — pojedinosti o uporabi vidljivih naknada za prethodni otpad iz kućanstava, ako se primjenjuju, — pojedinosti o posebnim aranžmanima za proizvođače koji isporučuju električnu i elektroničku opremu pomoću sredstava udaljenog komuniciranja, ako postoje takvi aranžmani.

2.5.2.

Ako je odgovor na pitanje 2.5. „Ne”, navedite razloge.

2.5.3.

Navedite ocjenu pozitivnih i negativnih iskustava s provedbom mjera na temelju ovog članka.

2.6.   Jesu li poduzete potrebne mjere za obavješćivanje korisnika električne i elektroničke opreme i poticanje njihova sudjelovanja u zbrinjavanju otpadne električne i elektroničke opreme u skladu s člankom 10. Direktive?

2.6.1.

Ako je odgovor na pitanje 2.6. „Da”, navedite pojedinosti.

2.6.2.

Ako je odgovor na pitanje 2.6. „Ne”, navedite razloge.

2.6.3.

Navedite ocjenu pozitivnih i negativnih iskustava s provedbom mjera na temelju ovog članka.

2.7.   Jesu li poduzete potrebne mjere za obavješćivanje postrojenja za obradu otpadne električne i elektroničke opreme u skladu s člankom 11. Direktive?

2.7.1.

Ako je odgovor na pitanje 2.7. „Da”, navedite pojedinosti, posebno u vezi s vrstom podataka koji se dostavljaju i medijima preko kojih se ti podaci dostavljaju.

2.7.2.

Ako je odgovor na pitanje 2.7. „Ne”, navedite razloge.

2.7.3.

Navedite ocjenu pozitivnih i negativnih iskustava s provedbom mjera na temelju ovog članka.

2.8.   Navedite pojedinosti o sustavima inspekcije i praćenja koji se primjenjuju u državama članicama za provjeru pravilne primjene ove Direktive.

---

(1)  SL L 194, 25.7.1975., str. 39.

---

15/Sv. 013

HR

Službeni list Europske unije

45

---

32004D0277

---

L 087/20

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.12.2003.

---

ODLUKA KOMISIJE

od 29. prosinca 2003.

o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke Vijeća 2001/792/EZ, Euratom o uspostavi mehanizma Zajednice za olakšavanje pojačane suradnje u intervencijama pomoći civilne zaštite

(priopćena pod brojem dokumenta C(2003) 5185)

(Tekst značajan za EGP)

(2004/277/EZ, Euratom)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2001/792/EZ, Euratom od 23. listopada 2001. o uspostavi mehanizma Zajednice u svrhu olakšavanja pojačane suradnje u intervencijama pomoći civilne zaštite (1), a posebno njezin članak 8. stavak 2. točke (a) do (e) i (g),

budući da:

(1)

Svrha mehanizma Zajednice uspostavljenog Odlukom 2001/792/EZ, dalje u tekstu „mehanizam”, pružanje je podrške u izvanrednim situacijama većih razmjera koji zahtijevaju hitno djelovanje, uključujući izvanredne situacije u kontekstu upravljanja krizama navedene u glavi V. Ugovora o Europskoj uniji. U potonjem slučaju uzet će se u obzir Zajednička deklaracija Vijeća i Komisije o korištenju mehanizma civilne zaštite Zajednice za upravljanje u krizama iz glave V. Ugovora o Europskoj uniji.

(2)

Svrha mehanizma je pomoć u osiguravanju bolje zaštite, prije svega ljudi, ali i okoliša i imovine u slučaju izvanredne situacije većih razmjera, uključujući iznenadno onečišćenje mora, u skladu s Odlukom br. 2850/2000/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2000. o uspostavljanju okvira Zajednice za suradnju u području slučajnog ili namjernog onečišćenja mora (2).

(3)

Sudjelovanje u mehanizmu Zajednice otvoreno je za države članice, ali trebalo bi biti otvoreno i za Norvešku, Island i Lihtenštajn u skladu s Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 135/2002 od 27. rujna 2002. o izmjeni Protokola 31. Sporazuma EGP-a o suradnji u specifičnim područjima izvan četiri slobode (3). S obzirom na države kandidatkinje, sudjelovanje mora biti otvoreno onim državama koje su s Komisijom potpisale memorandum o razumijevanju.

(4)

Treba uspostaviti postupak prikupljanja ažuriranih informacija o dostupnim resursima država koje sudjeluju u mehanizmu za različite vrste intervencija kako bi se u izvanrednim situacijama olakšala mobilizacija interventnih ekipa, stručnjaka i drugih resursa te kako bi se osiguralo njihovo bolje korištenje.

(5)	Treba osnovati centar za praćenje i informiranje koji 24 sata dnevno treba biti dostupan i osposobljen za brzo djelovanje s ciljem potpore državama koje sudjeluju u mehanizmu te Komisiji.

(6)

Centar za praćenje i informiranje ključan je element mehanizma jer omogućuje neprekinute veze s operativnim kontaktnim točkama civilne zaštite država koje sudjeluju u mehanizmu. Centar za praćenje i informiranje treba u izvanrednim situacijama omogućiti brzi pristup bitnim informacijama o stručnjacima, interventnim ekipama i ostaloj podršci intervenciji koja stoji na raspolaganju.

(7)	Treba uspostaviti zajednički komunikacijsko-informacijski sustav u izvanrednim situacijama (CECIS) radi komunikacije i razmjene informacija između centra za praćenje i informiranje i utvrđenih kontaktnih točaka.

(8)	CECIS je ključna sastavnica mehanizma jer treba jamčiti vjerodostojnost, potpunost i povjerljivost informacija koje države sudionice u mehanizmu razmjenjuju u uobičajenim uvjetima kao i u izvanrednim situacijama.

(9)

CECIS treba uspostaviti prema globalnom planu provedbe (GIP-u) kao dio projekta PROCIV-NET-a koji se provodi i financira u kontekstu programa razmjene podataka između administracija, Programa IDA kako je predviđen u Odluci br. 1719/1999/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 1999. o nizu smjernica, uključujući određivanje projekata od zajedničkog interesa, za transeuropske mreže za elektroničku razmjenu podataka između administracija (IDA) (4), kako je zadnje izmijenjena Odlukom br. 2046/2002/EZ (5) i Odlukom br. 1720/1999/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 1999. o usvajanju niza aktivnosti i mjera s ciljem osiguranja međudjelovanja i pristupa transeuropskim mrežama za elektroničku razmjenu podataka između administracija (IDA) (6), kako je zadnje izmijenjena Odlukom br. 2045/2002/EZ (7).

(10)	Važna sastavnica mehanizma Zajednice je dostupnost stručnjaka za organiziranje i koordiniranje interventnih ekipa. Kako bi se omogućio učinkoviti odabir potrebnih stručnjaka, potreban je dogovor o zajedničkim kriterijima za odabir.

(11)	Treba odrediti zadaće stručnjaka i postupak njihovog pozivanja i slanja u intervencije.

(12)

Treba uspostaviti program obuke kako bi se poboljšala koordinacija tijekom intervencija pomoći civilne zaštite kroz osiguravanje kompatibilnosti i komplementarnosti interventnih ekipa i bolju osposobljenost stručnjaka. Program treba sadržavati zajedničke tečajeve i vježbe te sustav razmjene, u kombinaciji s predavanjima, analizama slučajeva, radnim skupinama, simulacijama i praktičnim vježbama prilagođenim sadržaju svake intervencije. Uspostavljanje takvog programa obuke je isto tako u duhu Odluke Vijeća 2002/C 43/01 od 28. siječnja o jačanju suradnje u području obuke u civilnoj zaštiti (8).

(13)	U okviru mehanizma Zajednice važno je odrediti jasna pravila intervencije kako bi se osigurala učinkovita pomoć u izvanrednim situacijama.

(14)	Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanim na temelju članka 4. stavka 1. Odluke Vijeća 1999/847/EZ (9),

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovom se Odlukom uspostavljaju pravila provođenja Odluke 2001/792/EZ, Euratom, u pogledu sljedećeg:

1.	informiranje o relevantnim resursima dostupnim za intervencije pomoći civilne zaštite;

2.	osnivanje centra za praćenje i informiranje;

3.	uspostava zajedničkog komunikacijsko-informacijskog sustava u izvanrednim situacijama, dalje u tekstu „CECIS”;

4.	ekipa za procjenu i/ili koordinaciju, uključujući i kriterije za odabir stručnjaka;

5.	uspostava programa obuke;

6.	intervencije unutar i izvan Zajednice.

Članak 2.

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„države sudionice” znači države članice, države kandidatkinje koje su s Komisijom potpisale memorandum o razumijevanju te Norveška, Island i Lihtenštajn;

(b)	„treće zemlje” znači zemlje koje ne sudjeluju u mehanizmu.

POGLAVLJE II.

RASPOLOŽIVI RESURSI

Članak 3.

1.   Države sudionice Komisiji dostavljaju sljedeće informacije o raspoloživim resursima za intervencije pomoći u civilnoj zaštiti:

(a)

o ekipama za intervenciju imenovanima u skladu s člankom 3. točkom (a) Odluke 2001/792/EZ, Euratom, a posebno o: i. veličini ekipa i predviđenom vremenu mobilizacije; ii. njihovoj dostupnosti za intervencije u državama sudionicama i trećim zemljama; iii. dostupnosti za kratkoročne, srednjoročne ili dugoročne misije; iv. prijevoznim sredstvima i stupnju samodostatnosti; v. ostale relevantne informacije;

(b)	o stručnjacima odabranima u skladu s člankom 3. točkom (b) Odluke 2001/792/EZ, Euratom.

2.   Informacije iz stavka 1. redovito se ažuriraju.

3.   Centar za praćenje i informiranje osnovan u skladu s člankom 4. prikuplja informacije iz stavka 1. ovog članka te ih daje na raspolaganje putem CECIS-a uspostavljenog u skladu s člankom 7.

4.   Informacije iz stavka 1. temelje se na pristupu scenarija misije u državama sudionicama i izvan njih.

POGLAVLJE III.

CENTAR ZA PRAĆENJE I INFORMIRANJE

Članak 4.

Uspostavlja se centar za praćenje i informiranje koji je dostupan 24 sata dnevno i može odmah reagirati, sa sjedištem u prostorijama Komisije.

Članak 5.

Svakodnevne zadaće Centra za praćenje i informiranje uključuju, posebno:

1.

redovito ažuriranje informacija koje dostavljaju države sudionice o interventnoj ekipi i stručnjacima koji su određeni i odabrani u skladu s člankom 3. točkama (a) i (b) Odluke 2001/792/EZ, Euratom, kao i o ostaloj podršci za intervencije i medicinskim sredstvima koja su raspoloživa za intervencije;

2.

prikupljanje informacija o sposobnostima država sudionica za održavanje proizvodnje seruma, cjepiva ili drugih potrebnih medicinskih sredstava kao i o zalihama država članica koje se mogu staviti na raspolaganje za intervenciju u izvanrednim situacijama većih razmjera i objedinjavanje tih informacija u informativni sustav s odgovarajućom razinom zaštite;

3.	redovito ažuriranje radnih postupaka i postupaka u izvanrednim situacijama;

4.	stupanje u vezu s kontaktnim točkama država sudionica s ciljem, ako je potrebno, sastavljanja izvješća o izvanrednim situacijama većih razmjera;

5.	sudjelovanje u programima „naučenih lekcija” i diseminacija njihovih rezultata;

6.	uključenost u pripremu, organizaciju i praćenje tečajeva obuke;

7.	uključenost u pripremu, organizaciju i praćenje terenskih i stožernih vježbi.

Članak 6.

U izvanrednim situacijama većih razmjera Centar za praćenje i informiranje djeluje u skladu s odredbama iz poglavlja VII.

POGLAVLJE IV.

ZAJEDNIČKI KOMUNIKACIJSKO-INFORMACIJSKI SUSTAV U IZVANREDNIM SITUACIJAMA

Članak 7.

Ovime se uspostavlja zajednički komunikacijsko-informacijski sustav u izvanrednim situacijama (CECIS).

Članak 8.

CECIS čine sljedeće tri sastavnice:

(a)	razina mreže, koja se sastoji od fizičke mreže koja povezuje nadležna tijela i kontaktne točke u državama sudionicama i Centar za praćenje i informiranje;

(b)

razina primjene, koja se sastoji od baza podataka i ostalih informacijskih sustava potrebnih za funkcioniranje intervencija pomoći civilne zaštite, pogotovo onih potrebnih za: i. priopćavanje obavijesti; ii. osiguravanje komunikacije i razmjene informacija između Centra za praćenje i informiranje, nadležnih tijela i kontaktnih točaka; iii. prikupljanje informacija o serumima i cjepivima ili drugim medicinskim sredstvima te zalihama; iv. širenje iskustva stečenog iz lekcija naučenih iz intervencija;

(c)	sigurnosna razina, koja se sastoji od niza sustava, pravila i postupaka za osiguranje povjerljivosti podataka koji se pohranjuju i razmjenjuju putem CECIS-a.

Članak 9.

1.   CECIS se uspostavlja i funkcionira u skladu s Odlukom br. 1719/1999/EZ i Odlukom br. 1720/1999/EZ.

2.   Razina mreže funkcionira putem transeuropskih usluga za telematiku između administracija (TESTA), generičke usluge IDA kako je određena u članku 4. Odluke br. 1720/1999/EZ.

3.   Razina primjene je višejezična baza podataka osposobljena za web, dostupna putem TESTA-e uz korištenje obične SMTP aplikacije elektroničke pošte.

4.   Sigurnosna razina zasniva se na infrastrukturi javnog ključa za zatvorene korisničke skupine (IDA PKI-CUG), generičkoj usluzi IDA kako je određena u članku 4. Odluke br. 1720/1999/EZ.

Članak 10.

Rad s dokumentima, bazama podataka i informacijskim sustavima klasificiranima sve do razine „EU OGRANIČENO” u okviru CECIS-a mora biti u skladu s odredbama Odluke Vijeća 2001/264/EZ (10) i Odluke Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (11).

Dokumenti i informacije klasificirani kao „EU POVJERLJIVO” ili više prenose se u skladu s posebnim dogovorima između stvaratelja i jednog ili više primatelja.

Sigurnosna klasifikacija CECIS-a povećava se prema potrebi.

Članak 11.

1.   Države sudionice dostavljaju Komisiji potrebne informacije putem „country card” predloška koji se nalazi u Prilogu.

2.   Države sudionice dostavljaju informacije o kontaktnim točkama u kontekstu civilne zaštite i, prema potrebi, o drugim službama koje se bave prirodnim, tehnološkim, radiološkim ili okolišnim akcidentima, uključujući iznenadno onečišćenje mora.

3.   Države sudionice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o promjenama informacija iz stavaka 1. i 2.

Članak 12.

Uspostavlja se korisnička skupina koja se sastoji od predstavnika koje su imenovale države sudionice. Skupina pomaže Komisiji u vrednovanju i ispitivanju CECIS-a.

Članak 13.

1.   Ovime se za provedbu CECIS-a utvrđuje globalni plan provedbe (GIP). Prema GIP-u Komisija:

(a)	utvrđuje posebne dogovore u kontekstu odgovarajućih okvirnih ugovora IDA za provedbu razine mreže i sigurnosne razine;

(b)	na temelju otvorenog poziva na javne natječaje, utvrđuje dogovore o razvoju i vrednovanju razine primjene kao i studija izvedivosti;

(c)	osigurava da sve osobe uključene u faze razvoja i vrednovanja kao i u naknadne studije o izvedivosti imaju sigurnosnu provjeru koja im omogućava rad s informacijama klasificiranim najmanje kao „EU POVJERLJIVO”, prema Odluci 2001/264/EZ i Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom;

(d)	osigurava vođenje projekta u pogledu konačnog uvođenja CECIS-a. U tom pogledu Komisija sastavlja i ažurira opći plan i koordinira faze razvoja, vrednovanja i provedbe s državama sudionicama i odabranim izvođačima. Komisija uzima u obzir i potrebe i zahtjeve država sudionica;

(e)	uz pomoć korisničke skupine prati, ocjenjuje i ispituje razine i dovršeni CECIS;

(f)	osigurava obuku predavača i redovito obavješćuje države sudionice o napredovanju projekta;

(g)	osigurava zaštitu projekta ne dopuštajući neovlaštenu diseminaciju osjetljivih informacija;

(h)	osigurava putem Centra za podatke Komisije pravilnu povezanost servera i TESTA-e i dostupnost servera barem na istoj razini usluge kao i u ostatku mreže;

(i)	osigurava provedbu PKI-a putem Centra za telekomunikacije;

(j)	daje svu potrebnu podršku u fazi provedbe projekta i osigurava održavanje i podršku nakon toga.

2.   Države sudionice osiguravaju ispunjenje obveza prihvaćenih u „country card” predlošku, poput veze s mrežom TESTA II., dostupnost podržanih web pretraživača i e-mail klijenta i provedbu PKI postupaka, u skladu s odobrenim planiranjem.

POGLAVLJE V.

EKIPE ZA PROCJENU I/ILI KOORDINACIJU, UKLJUČUJUĆI KRITERIJE ZA ODABIR STRUČNJAKA

Članak 14.

Države sudionice dostavljaju i redovno ažuriraju svoje informacije o stručnjacima odabranim u skladu s člankom 3. točkom (b) Odluke 2001/792/EZ, Euratom.

Članak 15.

1.   Stručnjaci se razvrstavaju u sljedeće kategorije:

(a)	tehnički stručnjaci;

(b)	stručnjaci za procjenu;

(c)	članovi ekipe za koordinaciju;

(d)	voditelj koordinacije.

Članak 16.

1.   Tehnički stručnjaci sposobni su davati savjete o specifičnim, visoko tehničkim pitanjima i rizicima i na raspolaganju su za misije.

2.   Stručnjaci za procjenu sposobni su provesti procjenu situacije i davati savjete o prikladnim akcijama i raspolaganju su za misije.

3.   Ekipu za koordinaciju mogu činiti zamjenik voditelja koordinacije, osobe odgovorne za logistiku i komunikacije te drugo osoblje prema potrebi. Na zahtjev, tehnički stručnjaci i stručnjaci za procjenu mogu biti u ekipi za koordinaciju kao pomoć voditelju tijekom čitave misije.

4.   Tijekom intervencije voditelj koordinacije odgovara za vođenje ekipe za procjenu i koordinaciju. Voditelj/ica uspostavlja odgovarajuću vezu s nadležnim tijelima pogođene države, Centrom za praćenje i informiranje, drugim međunarodnim organizacijama a, u slučaju intervencija pružanja pomoći u civilnoj zaštiti izvan država sudionica, i s državom članicom koja predsjeda Vijećem Europske unije ili njezinim predstavnikom i delegacijom Komisije u toj državi kao i s Uredom ili službenim predstavnikom Ureda za humanitarnu pomoć Europske zajednice (ECHO) u toj zemlji.

Članak 17.

Komisija objedinjava informacije o stručnjacima u bazi podataka stručnjaka koje su dostupne putem CECIS-a.

Članak 18.

Prema potrebi stručnjaci pohađaju program obuke uspostavljen u skladu s člankom 21.

Članak 19.

U slučaju zahtjeva za pomoć, države sudionice odgovorne su za mobilizaciju dostupnih stručnjaka i njihovo povezivanje s Centrom za praćenje i informiranje.

Članak 20.

1.   Centar za praćenje i informiranje sposoban je u vrlo kratkom roku mobilizirati i slati na teren odabrane stručnjake nakon što ih države sudionice aktiviraju.

2.   Centar za praćenje i informiranje prati postupak slanja na teren na temelju potvrde za misiju koju Komisija izdaje za upućivanje stručnjaka u izvanrednim situacijama, a ona sadrži sljedeće:

(a)	pismenu potvrdu o misiji;

(b)	ciljeve misije;

(c)	predviđeno trajanje misije;

(d)	podatke o lokalnoj kontakt-osobi;

(e)	uvjete osiguranja;

(f)	dnevnicu za pokrivanje troškova;

(g)	specifične uvjete plaćanja;

(h)	smjernice za tehničke stručnjake, stručnjake za procjenu, koordiniranje i voditelje.

POGLAVLJE VI.

PROGRAM OBUKE

Članak 21.

1.   Uspostavljen je program obuke koji obuhvaća intervencije pomoći u civilnoj zaštiti. Program uključuje opće i specifične tečajeve, vježbe i sustav razmjene stručnjakâ. Program je namijenjen ciljanim skupinama određenim u članku 22.

2.   Komisija je odgovorna za koordinaciju i organiziranje programa obuke i određivanje sadržaja i rasporeda programa obuke.

Članak 22.

Ciljane skupine programa obuke su:

(a)	ekipe za intervenciju država sudionica;

(b)	voditelji ekipa za intervenciju država sudionica, njihovi zamjenici i časnici za veze;

(c)	stručnjaci država sudionica kako su određeni u članku 15.;

(d)	osoblje nacionalnih kontaktnih točaka;

(e)	službenici institucija Zajednice.

Članak 23.

Opći i specifični tečajevi namijenjeni su ciljanim skupinama određenima u članku 22. točkama (b) do (e).

Članak 24.

Vježbe, pogotovo u pogledu ciljanih skupina određenih u članku 22. točki (a), teže:

(a)	poboljšanju sposobnosti odaziva i osiguravanju uvježbanosti ekipa potrebne za ispunjavanje kriterija sudjelovanja u intervencijama pomoći u civilnoj zaštiti;

(b)	poboljšanju i provjeri postupaka te uspostavljanju zajedničkog jezika za koordinaciju intervencija pružanja pomoći u civilnoj zaštiti i skraćivanje vremena odaziva na intervenciju u izvanrednim situacijama većih razmjera;

(c)	jačanju operativne suradnje između službi civilne zaštite država sudionica;

(d)	razmjeni stečenog znanja.

Članak 25.

Sustav razmjene obuhvaća razmjenu stručnjaka između država sudionica i/ili Komisije, s ciljem da se stručnjacima omogući:

1.	stjecanje iskustva u drugim područjima;

2.	upoznavanje s raznim tehnikama i radnim postupcima;

3.	proučavanje pristupa drugih hitnih službi i institucija koje sudjeluju u programu.

Članak 26.

Prema potrebi omogućuje se dodatna obuka za ispunjavanje utvrđenih potreba za nesmetan i učinkovit rad intervencija pomoći u civilnoj zaštiti.

Članak 27.

1.   Komisija omogućava usuglašenost razine obuke i njezinog sadržaja.

2.   Države sudionice i Komisija određuju sudionike za svaki pojedini tečaj obuke.

3.   Komisija uspostavlja adekvatni sustav vrednovanja organiziranih vježbi.

POGLAVLJE VII.

INTERVENCIJE UNUTAR I IZVAN ZAJEDNICE

Članak 28.

Faza pripravnosti

1.   U izvanrednim situacijama većih razmjera u državama sudionicama ili u slučaju neposredne opasnosti od izvanredne situacije većih razmjera koja ima ili može imati prekogranične učinke ili koja može rezultirati traženjem pomoći od jedne ili više država putem Centra za praćenje i informiranje, nadležno tijelo i/ili kontaktne točke države u kojoj je nastala izvanredna situacija ili postoji prijeteća opasnost od izvanredne situacije bez odlaganja obavješćuje Centar za praćenje i informiranje putem uspostavljenih komunikacijskih kanala.

2.   Ako je Komisija obaviještena o nastanku izvanredne situacije većih razmjera u trećoj zemlji, zbog koje je moguće traženje pomoći civilne zaštite, Centar za praćenje i informiranje stupa u kontakt s nadležnim tijelima države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije i s drugim relevantnim službama Komisije kako bi ih izvijestio o situaciji.

3.   Centar za praćenje i informiranje prikuplja neophodne informacije o ranim upozorenjima te ih putem uspostavljenih komunikacijskih kanala i mreža prenosi nadležnim tijelima civilne zaštite država sudionica i/ili njihovim kontaktnim točkama.

4.   Država sudionica pogođena izvanrednom situacijom većih razmjera redovito obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o razvoju situacije ako se pojavi opasnost od prekograničnih učinaka. Zatim Centar za praćenje i informiranje obavješćuje ostale države sudionice i relevantne službe Komisije te redovito ažurira informacije o razvoju situacije.

Članak 29.

Traženje pomoći

1.   Ako je potrebna pomoć putem mehanizma Zajednice, država sudionica ili treća zemlja pogođena izvanrednom situacijom većeg razmjera upućuje Centru za praćenje i informiranje službeni zahtjev za pomoć u civilnoj zaštiti.

2.   Kod izvanrednih situacija u trećoj zemlji, za koje može biti potrebna pomoć civilne zaštite, Komisija može na vlastitu inicijativu odlučiti obavijestiti treću zemlju o potencijalnoj pomoći koju može pružiti Zajednica. Centar za praćenje i informiranje redovito obavješćuje državu članicu koja predsjeda Vijećem Europske unije o razvoju situacije.

3.   Država koja traži pomoć dostavlja Centru za praćenje i informiranje potrebne informacije o stanju, posebno o specifičnim potrebama, traženoj pomoći i lokaciji.

Ako je potrebna pomoć stručnjaka i/ili ekipa za intervenciju te sredstava, država koja traži pomoć obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o okvirnom vremenu i lokaciji dolaska pomoći te o operativnoj kontakt točki na lokaciji zaduženoj za upravljanje izvanrednom situacijom.

4.   Nakon koordinacije između Centra za praćenje i informiranje i države koja traži pomoć, Centar za praćenje i informiranje prosljeđuje zahtjev za pomoć državama sudionicama i prema potrebi provjerava bazu podataka o resursima te obavješćuje relevantne službe Komisije. O svim eventualnim promjenama u prvotnom traženju pomoći države koja traži pomoć odmah se obavješćuju sve države sudionice.

5.   Nakon službenog zahtjeva države sudionice odmah obavješćuju Centar za praćenje i informiranje o trenutnim mogućnostima pružanja pomoći, njihovom opsegu i uvjetima.

6.   Centar za praćenje i informiranje odmah objedinjuje informacije iz stavka 5. te ih prenosi državi koja traži pomoć i ostalim državama sudionicama.

7.   Država koja traži pomoć obavješćuju Centar za praćenje i informiranje o odabranim interventnim ekipama i sredstvima.

8.   S obzirom na zahtjeve za interventnim ekipama i sredstvima, Centar za praćenje i informiranje obavješćuje države sudionice o odabiru države koja traži pomoć. Države sudionice koje pružaju pomoć redovito obavješćuju Centar za praćenje i informiranje o statusu interventnih ekipa i sredstava na terenu.

9.   S obzirom na zahtjeve za stručnjacima, Centar za praćenje i informiranje:

(a)	stupa u vezu s državama sudionicama pomoću „baze podataka stručnjaka” sastavljene u skladu s člankom 17. i kad god je to potrebno, istražuje dostupnost stručnjaka spremnih na polazak u roku od tri sata nakon što su odabrani;

(b)	nakon savjetovanja s državom koja traži pomoć radi selekciju među stručnjacima koji su stavljeni na raspolaganje i o tome obavješćuje države sudionice;

(c)	odmah stupa u vezu sa stručnjacima i počinje ih slati na teren u skladu s postupkom iz članka 20. stavka 2.;

(d)	na temelju ažuriranog izvješća države koja traži pomoć, Centar za praćenje i informiranje organizira brifing za stručnjake i voditelje interventnih ekipa prije njihovog slanja.

10.   U slučaju izvanredne situacije većih razmjera u trećoj zemlji Centar za praćenje i informiranje tijesno surađuje s državom članicom koja predsjeda Vijećem Europske unije i s relevantnim službama Komisije.

11.   Država koja traži pomoć pokreće svoje vlastite postupke za koordinaciju primljene pomoći na državnoj ili regionalnoj razini. Država koja traži pomoć olakšava prelaske granica za intervencije i pruža logističku podršku.

Članak 30.

Vođenje intervencija

1.   U slučaju izvanredne situacije većih razmjera u Zajednici, država koja traži pomoć vodi intervencije pomoći u skladu s člankom 5. stavcima 3. i 4. Odluke 2001/792/EZ, Euratom.

2.   U slučaju izvanredne situacije većih razmjera izvan Zajednice ekipe za procjenu i koordinaciju izvršava svoje zadaće u skladu s člankom 16. Koordinaciju osigurava država članica koja predsjeda Vijećem Europske unije ili njezin izabrani predstavnik.

Članak 31.

Intervencije u trećim zemljama

U trećim zemljama intervencija pomoći Zajednice može se provoditi kao nezavisna operacija između zahvaćene treće zemlje i Centra za praćenje i informiranje i predstavnika države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije, ili kao doprinos intervenciji koju vodi EU ili neka međunarodna organizacija.

Članak 32.

Misije stručnjaka

1.   Poslani stručnjaci izvršavaju zadaće iz članka 16. Oni redovito izvješćuju nadležna tijela države koja traži pomoć i Centar za praćenje i informiranje.

2.   Centar za praćenje i informiranje obavješćuje države sudionice o napretku misije stručnjaka.

3.   S obzirom na napredak misija stručnjaka u trećim zemljama, Centar za praćenje i informiranje obavješćuje delegaciju Komisije u dotičnoj državi i predstavnika države članice koja predsjeda Vijećem Europske unije kao i relevantne službe Komisije.

4.   Država koja traži pomoć redovito obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o odvijanju aktivnosti na mjestu pogođenom izvanrednom situacijom.

5.   Kod intervencija u trećim zemljama voditelj koordinacije redovito obavješćuje Centar za praćenje i informiranje o razvoju događaja na mjestu pogođenom izvanrednom situacijom.

6.   Centar za praćenje i informiranje objedinjuje sve dobivene informacije te ih prosljeđuje kontaktnim točkama i nadležnim tijelima država sudionica.

Članak 33.

Prekid operacija

1.   Država koja traži pomoć ili bilo koja od država sudionica koja pruža pomoć obavješćuje Centar za praćenje i informiranje, raspodijeljene stručnjake Zajednice i pomoćne ekipe kada njihova pomoć više nije potrebna ili se ona ne može više pružati. Država koja traži pomoć i države sudionice na primjeren način organiziraju učinkoviti prekid operacija; o tome obavješćuju Centar za praćenje i informiranje.

2.   U trećim zemljama voditelji koordinacije obavješćuju Centar za praćenje i informiranje kada pomoć više nije potrebna ili se ona ne može više pružati. Centar za praćenje i informiranje prenosi te informacije delegaciji Komisije u toj državi i predstavniku države članice koja predsjeda vijećem Europske unije te relevantnim službama Komisije. Centar za praćenje i informiranje u koordinaciji s državom članicom koja predsjeda Vijećem Europske unije i državom koja traži pomoć osigurava prekid operacija.

Članak 34.

Izvješća i naučene lekcije

1.   Nakon pružanja pomoći nadležna tijela države koja traži pomoć i država sudionica te angažirani stručnjaci Zajednice dostavljaju Centru za praćenje i informiranje svoje zaključke o svim aspektima intervencije. Centar za praćenje i informiranje zatim sastavlja zbirno izvješće s pregledom pružane pomoći.

2.   Centar za praćenje i informiranje širi iskustvo stečeno kroz naučene lekcije, u svrhu ocjene i poboljšanja intervencija pomoći u civilnoj zaštiti.

Članak 35.

Troškovi

1.   Ako nije drukčije dogovoreno, država koja traži pomoć snosi troškove pomoći država sudionica.

2.   Država sudionica koja pruža pomoć može, imajući na umu prije svega vrstu izvanredne situacije i količinu štete, pomoć ponuditi potpuno ili djelomično besplatno. Država se uvijek može odreći čitavog ili djelomičnog povrata troškova.

3.   Ako nije drukčije dogovoreno, za trajanja intervencije država koja traži pomoć pruža smještaj i prehranu ekipama pomoći država sudionica i, ako im ponestane zaliha i sredstava, dopunjuje ih na vlastiti trošak. Ipak, ekipe pomoći u početku su logistički neovisne i samodostatne u razumnom vremenskom razdoblju ovisno o iskorištenim sredstvima, o čemu obavješćuju Centar za praćenje i informiranje.

4.   Troškovi slanja stručnjaka Zajednice rješavaju se u skladu s člankom 20. Te troškove snosi Komisija.

Članak 36.

Naknada štete

1.   Država koja traži pomoć usteže se od traženja nadoknade od država sudionica za štetu učinjenu na njezinoj imovini ili njezinom osoblju kada je ta šteta posljedica intervencije pomoći predviđene ovom Odlukom, osim ako je dokazano da je šteta posljedica prijevare ili teže povrede dužnosti.

2.   U slučaju štete prouzročene trećim stranama koja je rezultat intervencija pomoći, država koja traži pomoć i država koja pruža pomoć surađuju radi lakše nadoknade štete.

Članak 37.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

---

(1)  SL L 1, 5.11.2001., str. 7.

(2)  SL L 332, 28.12.2000., str. 1.

(3)  SL L 336, 12.12.2002., str. 36.

(4)  SL L 203, 3.8.1999., str. 1.

(5)  SL L 316, 20.11.2002., str. 4.

(6)  SL L 203, 3.8.1999., str. 9.

(7)  SL L 316, 20.11.2002., str. 1.

(8)  SL C 43, 16.2.2002., str. 1.

(9)  SL L 327, 21.12.1999., str. 53.

(10)  SL L 101, 11.4.2001., str. 1.

(11)  SL L 317, 3.12.2001., str. 1.

---

PRILOG

---