Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52019IR0973

Mišljenje Europskog odbora regija – Provedba strategije EU-a za šume

OJ C 275, 14.8.2019, p. 5–8 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

14.8.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 275/5


Mišljenje Europskog odbora regija – Provedba strategije EU-a za šume

(2019/C 275/02)

Glavni izvjestitelj

:

Ossi Martikainen (FI/ALDE), član Općinskog vijeća Lapinlahtija

Referentni dokument

:

Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Napredak u provedbi strategije EU-a za šume „Nova strategija za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama”

COM(2018) 811 final

PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

1.

pozdravlja i prepoznaje potrebu za izvješćem Europske komisije o provedbi strategije za šume, koje je objavljeno 7. prosinca 2018. i zahvaljujući kojem Odbor smatra da je strategija za šume koristan alat za koordinaciju raznih politika. Odabir prioritetnih područja strategije pokazao se uspješnim i općenito je ostvaren napredak u postizanju ciljeva. Međutim, još se više može postići daljnjim dosljednim djelovanjem u državama članicama, na regionalnoj i lokalnoj razini, kao i u kontekstu vanjskih odnosa;

2.

kao i u svojem prethodnom mišljenju (1), koje je u mnogim aspektima u skladu s procjenama Komisije, Odbor potiče Komisiju na daljnji razvoj dosljednosti područja politika i mjera povezanih sa šumama kako bi se bolje uzeo u obzir cijeli vrijednosni lanac, bioraznolikost i višestruke funkcije šuma. Važno je da se Stalni odbor za šumarstvo uključi u izradu politika koje se odnose na šume, uključujući one koje se na njih odnose neizravno;

3.

poziva Komisiju da ispita jesu li trenutačno upravljanje pitanjima povezanim sa šumama i pristup tim pitanjima, kao i resursi u EU-u, primjereni i ažurirani te u kojoj mjeri oni imaju stvaran učinak na vrijednosni lanac s obzirom na sve veću važnost šuma, kako u kontekstu globalnih politika održivosti tako i za države članice i njihove regije;

4.

imajući u vidu jasnu ekološku ulogu koja se pripisuje sektoru šumarstva, smatra da bi Komisija trebala predstaviti novu, ažuriranu strategiju za šume za razdoblje nakon 2020. s još snažnijom ulogom usmjeravanja, koja predviđa kultivirane šume kao zasebnu kategoriju i smatra strateškom potrebu za pošumljavanjem područja izloženih opasnosti od dezertifikacije. To bi među ostalim moglo iziskivati ponovnu procjenu načina dodjele proračuna i njegovih učinaka;

5.

poziva Komisiju da osigura da države članice, regije i stručnjaci, istraživački instituti i organizacije u području šumarstva budu dovoljno zastupljeni u postupku izrade gore navedene strategije kako bi se postigli željeni rezultati i uključivost samog postupka;

6.

u cilju ocjene provedbe strategije za šume, Odbor iznosi sljedeća stajališta o tim prioritetima iz izvješća Komisije koja se posebno odnose na mandat OR-a:

7.   Financije i administracija

7.1

lokalne i regionalne vlasti moraju biti u velikoj mjeri uključene u osmišljavanje i provedbu mjera u šumarskom sektoru koje predvodi i financira EU. Vlasnici šuma i subjekti odgovorni za gospodarenje šumama i administraciju, uključujući općine i regionalne vlade, igraju ključnu ulogu u jačanju održivog korištenja šuma i svoje jasne predanosti ruralnom stanovništvu i gospodarstvu;

7.2

lokalne i regionalne vlasti mogu igrati ulogu u jačanju dosljednosti i djelotvornosti mjera u šumarskom sektoru i djelovati kao poveznica u kontekstu u kojem privatno vlasništvo nad šumom postaje sve rjeđe, rascjepkano i sektorizirano u mnogim državama članicama kao posljedica strukturnih promjena u društvima. Potencijalne mjere koje bi lokalne i regionalne vlasti mogle razmotriti uključuju promicanje zajedničkih modela kao što su šumarski klasteri i udruge te razvijanje uloge proaktivnog šumara. Lokalne i regionalne vlasti stoga trebaju pružati potporu suradnji u šumarskom sektoru; trebala bi postojati javna potpora za studije izvedivosti, regionalna događanja i promidžbene aktivnosti kako bi se razvila višestruka dobra i usluge ekosustava koje pruža taj sektor;

7.3

šumarski sektor iziskuje odgovarajuća financijska sredstva u okviru ZPP-a, posebno sredstva za ruralni razvoj koja mnogi regionalni i lokalni dionici koriste za jačanje šumarstva u svojim regijama, kao i za poticanje održivog korištenja šuma. Budući da ZPP na nacionalnoj razini postaje fleksibilniji, šumarski sektor u mnogim regijama može imati još veću ulogu u mjerama ruralnog razvoja koja se, s druge strane, može smanjiti. To je važno za zapošljavanje u ruralnim područjima, regionalna gospodarstva i održivi razvoj. Stoga je to ključni trenutak za osiguravanje odgovarajućeg financiranja mjera za šumarstvo u okviru ZPP-a u području ruralnog razvoja. Kako bi se nacionalnim programima ZPP-a postigao utjecaj na klimu i okoliš, treba osigurati doprinos regionalnih i lokalnih vlasti, kao i suradnju među različitim razinama upravljanja. Informacije o mogućnostima financiranja za šumarski sektor također bi trebale biti dostupne na svim razinama vlasti kako bi se osiguralo potpuno i primjereno korištenje tih mogućnosti;

7.4

OR ističe da mnoge države članice EU-a imaju veoma lošu mrežu šumskih cesta i u tom smislu ističe potrebu za financiranjem europske studije o evaluaciji mreže šumskih cesta;

7.5

šumarski sektor također nudi znatan potencijal za korištenje sredstava u okviru istraživačkih i inovacijskih programa EU-a, kao i prijašnjih alata koji se uglavnom odnose na ZPP; osim ZPP-a, šumarski sektor također mora biti u stanju iskoristiti posebne resurse u okviru programa Obzor i LIFE+, Erasmus+ te strukturnih fondova i Fonda solidarnosti;

8.   Lokalna i regionalna gospodarstva, zeleno gospodarstvo, zapošljavanje

8.1

šume imaju ključnu ulogu u razvoju biogospodarstva i bioraznolikosti Europe i njezinih regija te u prijelazu na niskougljično, zeleno gospodarstvo. Lokalne i regionalne vlasti mogle bi doprinijeti, među ostalim, regionalnim planovima održivog razvoja, strategijama za biogospodarstvo, obrazovanju, ekološki održivoj izgradnji, sekvestraciji ugljika u drvnim proizvodima s dugim životnim vijekom, upotrebi energije iz obnovljivih izvora i promicanju poduzetništva MSP-ova u sektoru šumarstva. U tom bi sektoru, tamo gdje je to prikladno, trebalo osnovati skupine za regionalnu suradnju koje bi, pored šumarskih poduzeća, vlasnika šuma te regionalnih i lokalnih vlada, uključivale općine i regionalne vlasti, regionalne akademije, sveučilišta i nevladine organizacije te privatna poduzeća u sektorima u kojima se upotrebljavaju šumarske sirovine i proizvodi;

8.2

mnoga europska ruralna područja suočena su s depopulacijom i gubitkom radnih mjesta. Prijelaz na šumarske proizvode, primjerice u građevinarstvu i proizvodnji energije, doveo bi do stvaranja radnih mjesta i prihoda od poreza i u rijetko naseljenim regijama. Isto vrijedi i za zeleno gospodarstvo u širem smislu u okviru kojeg šume također predstavljaju važan čimbenik za turizam, bioraznolikost, rekreaciju i dobrobit građana. Kao treći najveći poslodavac u Europskoj uniji (s više od 3,5 milijuna radnih mjesta), šumarski sektor znatno utječe na socijalnu i teritorijalnu konvergenciju Europe. Strategijom za šume mora se također omogućiti razvoj svih šumarskih proizvoda i usluga ekosustava kako bi se dao nov poticaj i potpora gospodarstvu;

8.3

očekivano povećanje potražnje za drvom i biomasom mora pratiti održivo gospodarenje šumama, koje za javne šume može certificirati šumarska uprava odnosno privatni mehanizmi za certificiranje u slučaju privatnih šuma;

8.4

potrebna je suradnja na različitim administrativnim razinama: dobre prakse i rezultati na regionalnoj razini trebali bi utjecati na način na koji EU i države članice dodjeljuju sredstva za promicanje inovacija i tehnologije u šumarskom sektoru i povezivanje različitih načina korištenja šuma. Tako bi također mogli nastati funkcionalni i pristupačniji financijski instrumenti za regije u cilju razvoja šumarskog sektora. Nove, dobro usmjerene mjere potrebne su u šumarskom sektoru kako bi se postigao cilj ugljično neutralne Europe do 2050. Zadaće i ovlasti lokalnih i regionalnih vlasti razlikuju se među državama članicama, no svugdje treba težiti sveobuhvatnom i dosljednom strateškom pristupu koji objedinjuje zajedničke ciljeve i potrebe različitih razina s obzirom na pitanja koja uključuju infrastrukturu, informacijske sustave i razmjenu informacija, ali i zadaće vlasti poput izdavanja dozvola i nadzora. Sve države članice i gospodarski sektori trebali bi doprinijeti postizanju ciljeva smanjenja emisija CO2, pri čemu u obzir treba uzeti ravnotežu između pravednosti i solidarnosti;

8.5

smatra da poboljšana komunikacija o važnosti održivog gospodarenja šumskim područjima – uz mogućnost proširenja, provedbe i koordinacije informativnih kampanja o višenamjenskoj naravi šuma i brojnim gospodarskim, socijalnim i okolišnim koristima koje proizlaze iz gospodarenja šumama – postaje zajednička potreba svih institucionalnih razina EU-a;

9.   Biološka raznolikost, klimatske promjene, zdravlje šuma

9.1

OR naglašava ključnu važnost promicanja pravilnog gospodarenja šumama i integriranja poljoprivredne i šumarske politike s politikama upravljanja hidrogeološkim i klimatskim rizicima;

9.2

OR prima na znanje napomenu Komisije da, kad je riječ o biološkoj raznolikosti, željeni napredak nije ostvaren unatoč velikim naporima za očuvanje različitih vrsta šuma i staništa, uključujući putem mreže Natura 2000 te Direktive o pticama i Direktive o staništima. Komisija bi trebala pružiti podrobniju procjenu o tome gdje su rezultati ostvareni, koji su instrumenti potrebni za postizanje pozitivnih pomaka i jesu li mjere uravnotežene s obzirom na raširenost odnosno rijetkost šumskih staništa u cijelom EU-u, s posebnim naglaskom na regijama u kojima je koncentrirano najveće bogatstvo vrsta, kao što su najudaljenije regije. Trebalo bi financirati istraživanja o sveobuhvatnoj procjeni stanja šuma i njihovih usluga ekosustava, posebno u novim državama članicama. Svrha toga je očuvati i konsolidirati prirodnu baštinu velike ekološke vrijednosti razvijanjem postojećih ekoloških mreža;

9.3

šume imaju ključnu ulogu u borbi protiv klimatskih promjena zahvaljujući sekvestraciji, skladištenju i zamjeni emisija CO2. Klimatski učinci trebaju postati međusektorska tema na području održivog šumarstva u okviru koje se na sveobuhvatan način razmatraju mogućnosti koje nude šume: kako se fosilni građevinski materijali, fosilna goriva i povezani proizvodi mogu zamijeniti; kako gospodarenje šumama utječe na sekvestraciju ugljika; i, u skladu s tim, kako potaknuti/nagraditi vlasnike koji održivo gospodare šumama u odnosu na one koji to ne čine; koje opasnosti klimatske promjene predstavljaju za šume; kako se može osigurati potencijal uzgoja autohtonih lokalnih vrsta drveća i u kojem se opsegu kao kompenzacija mogu upotrebljavati vrste drveća koje nisu lokalne itd.;

9.4

OR poziva Europsku komisiju da regije i lokalne vlasti u potpunosti uključi u provedbu Uredbe o raspodjeli tereta (2) i Uredbe o korištenju zemljišta, prenamjeni korištenja zemljišta i šumarstvu (LULUCF) (3), kojima se utvrđuju ciljevi smanjenja emisija za 2030. i razvijaju konkretne inicijative za njihovo ostvarenje;

9.5

zbog klimatskih promjena i gubitka šumske raznolikosti velika šumska područja mogu biti izložena požarima, olujama, bolesti i šteti uzrokovanoj nametnicima. Za takve se situacije u okviru upravnih odluka uvijek moraju uzeti u obzir alternativni rizici od nedjelovanja. Za to se treba pripremiti ažuriranjem zakonodavstva kako bi se poduprlo uređenje šuma i spriječila ta vrsta štete, kao i financiranjem koje bi se moglo namijeniti sprečavanju štete, upravljanju kriznim situacijama i razorenim područjima, promicanju obnove i pošumljavanja te kompenziranju gospodarskih problema s kojima se suočavaju velike regije pogođene katastrofom. S obzirom na to potrebno je na regionalnoj razini financirati karte opasnosti od potencijalnih rizika. Aktivno gospodarenje šumama može poslužiti kao korisno sredstvo prevencije i ranog upozoravanja u poboljšanju zdravlja šuma;

9.6

javnosti bi trebalo bolje objasniti važnost prirodnog kapitala šuma i usluga ekosustava koje šume pružaju društvu, a gdje je to moguće trebalo bi ojačati veze između lokalnih zajednica i šuma, bez obzira na to jesu li one u njihovu vlasništvu ili ne;

9.7

ističe primarnu važnost mjera odozdo prema gore u području upravljanja rizikom od katastrofa, kao i instrumenata EU-a kojima se one nadopunjuju ako katastrofa premaši mogućnost države članice da na nju odgovori. Popis instrumenata EU-a koji su osobito korisni kada je riječ o olujama i požarima uključuje Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, Fond solidarnosti EU-a i pilot-projekte koje financira Europska komisija, čiji je cilj uklanjanje administrativnih i pravnih prepreka za upravljanje rizicima od katastrofa u prekograničnim područjima;

9.8

hitno je potreban akcijski plan EU-a o krčenju i propadanju šuma, u skladu sa zahtjevom Europskog parlamenta i ključnih dionika, kako bi se dodatno ocijenio utjecaj potrošnje proizvoda i sirovina u EU-u na okoliš koja vjerojatno doprinosi krčenju i propadanju šuma izvan EU-a. Stoga OR traži od nove Europske komisije da taj zahtjev uvrsti među svoje političke prioritete;

10.   Međunarodna i međuregionalna suradnja u šumarskom sektoru

10.1

važno je da EU nastavi sa svojim radom kako bi osigurao suradnju i temelj za postizanje sporazuma – u cijeloj Europi i diljem svijeta – o šumarskom sektoru i trgovini šumarskim proizvodima te ojačao načela održivog šumarstva u svojem susjedstvu, gospodarske vanjske odnose i razvojnu politiku. Forest Europe, certificiranje šuma, strateški plan UN-a za šume za 2030. i globalni ciljevi koji se odnose na šume primjeri su mogućih područja utjecaja;

10.2

mnoga od važnih europskih šumskih područja ograničena su na vanjske granice EU-a, a vrste šuma, gospodarstvo koje se temelji na šumama i opasnosti za šume često prelaze okvire tih granica. Važno je da regionalne i lokalne vlasti u pograničnim regijama budu u mogućnosti učinkovitije koristiti programe vanjskih odnosa EU-a u šumarskom sektoru;

10.3

predstavnici regionalnih i lokalnih vlasti moraju biti izravno uključeni u pripremu, provedbu i praćenje međunarodnih obveza EU-a u šumarskom sektoru te je potrebno uspostaviti trajne postupke kako bi se taj cilj ostvario u praksi;

10.4

ključno je poticati nacionalnu i regionalnu suradnju u EU-u kako bi se olakšala razmjena vještina i povećala konkurentnost regija. Osim toga, snažnije mreže poboljšale bi spremnost za pružanje potpore kad je riječ o borbi protiv elementarnih nepogoda kao što su šumski požari, oluje, suše i poplave;

11.   Obrazovanje i komunikacija

11.1

postoji potreba za promicanjem potražnje društva čime bi se opravdala i poduprla aktivna uloga šuma u pogledu klimatskih i gospodarskih izazova s kojima se suočavamo;

11.2

to se može postići samo ulaganjem iznimnih napora u komunikacijske i obrazovne kampanje o ulozi šumarskog sektora u ublažavanju klimatskih promjena i prijelazu na biogospodarstvo utemeljeno na prirodnim resursima. Navedene kampanje provodile bi se na nacionalnoj i međunarodnoj razini, ali i na lokalnoj i regionalnoj razini koja je najbliža građanima;

11.3

mjere informiranja i obrazovanja trebale bi prvenstveno biti usmjerene na prevladavanje dviju postojećih kognitivnih prepreka: 1) pretvaranje negativne predodžbe o iskorištavanju drva u prepoznavanje šumarstva kao održivog sustava upravljanja zasnovanog na znanosti; i 2) uklanjanje proturječnosti između očuvanja i upravljanja kroz koncept održivog gospodarenja šumama koji ih može učiniti kompatibilnima;

11.4

šumarski stručnjaci sa znanjem iz šumarstva i održivog upravljanja moraju sudjelovati u aktivnostima timova za komunikaciju i obrazovanje.

Bruxelles, 11. travnja 2019.

Predsjednik

Europskog odbora regija

Karl-Heinz LAMBERTZ


(1)  Mišljenje Europskog odbora regija – Preispitivanje strategije EU-a za šume sredinom provedbenog razdoblja (SL C 361, 5.10.2018., str. 5.).

(2)  Uredba (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma i izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (SL L 156, 19.6.2018., str. 26.).

(3)  Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 1.).


Top