Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52018IE0984

Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora „Učinci nove decentralizirane i digitalizirane strukture opskrbe energijom s nultom stopom emisija ugljika na radna mjesta i regionalna gospodarstva” (samoinicijativno mišljenje)

EESC 2018/00984

OJ C 367, 10.10.2018, p. 1–8 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

10.10.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 367/1


Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora „Učinci nove decentralizirane i digitalizirane strukture opskrbe energijom s nultom stopom emisija ugljika na radna mjesta i regionalna gospodarstva”

(samoinicijativno mišljenje)

(2018/C 367/01)

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

Odluka Plenarne skupštine:

15.2.2018.

Pravni temelj:

pravilo 29. stavak 2. Poslovnika

 

(samoinicijativno mišljenje)

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

28.6.2018.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

11.7.2018.

Plenarno zasjedanje br.:

536

Rezultat glasovanja

(za/protiv/suzdržani):

123/1/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Prijelaz energetskog sustava na decentraliziranu i digitaliziranu opskrbu s nultom stopom emisija ugljika nudi brojne prilike, osobito za slabije razvijene i ruralne europske regije. Razvoj energije iz obnovljivih izvora može dovesti do znatnih pozitivnih učinaka na zapošljavanje i može se strukturirati tako da se postignu sasvim novi poticaji za regionalno gospodarstvo.

1.2.

Osobito postoji potencijal za međusobno osnaživanje pozitivnih učinaka europske energetske i kohezijske politike. Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) izražava žaljenje što Komisija i države članice još nisu u dovoljnoj mjeri prepoznale, a kamoli aktivirale taj potencijal.

1.3.

Ipak, otkako je preusmjerena, kohezijska politika pridonosi promicanju obnovljive energije i energetske učinkovitosti, što EGSO pozdravlja. Međutim, europskom energetskom politikom zasad se gotovo uopće ne podupire kohezijska politika. Zanemaruje se to da bi obnovljiva energija mogla znatno unaprijediti gospodarski razvoj upravo onih regija koje se nalaze u nepovoljnom položaju. Tako se gubi golem politički potencijal za regionalni rast.

1.4.

Kako bi se taj potencijal ostvario, potrebno je omogućiti regijama da razvojem obnovljive energije i povezane posebne mrežne infrastrukture stvore poticaje za rast regionalnog gospodarstva te širokim slojevima društva osiguraju udio u tom rastu, u čemu ih treba podupirati. Oblik sudjelovanja koji je osobito važan za regionalno stvaranje dodane vrijednosti čini jačanje uloge potrošača koji kao proizvođači-potrošači i zahvaljujući digitalizaciji preuzimaju sasvim novu odgovornost u energetici, postižu ekonomsko sudjelovanje i pristupom „borbe protiv klimatskih promjena odozdo” mogu podupirati veće političke ciljeve.

1.5.

U razvoju obnovljive energije važno je slijediti sveobuhvatan pristup regionalnom gospodarstvu. Time se podrazumijeva međusobno usklađivanje proizvodnje i uporabe obnovljive energije na terenu, i to u sektoru električne energije, toplinske energije i mobilnosti. Umjetna inteligencija i „pametne mreže” mogu dati važan doprinos u tom pogledu.

1.6.

U kojoj će mjeri regije u tome uspjeti ovisi o odnosu regionalne potražnje energije i proizvodnje ili mogućnosti proizvodnje obnovljive energije na regionalnoj razini. EGSO preporučuje izradu analiza u okviru „regionalnih planova za energetsko kružno gospodarstvo”, koje omogućuju diferenciranu procjenu potencijala obnovljive energije u regionalnom gospodarstvu za svaku pojedinačnu regiju. U planovima je potrebno prikazati i učinke na politiku zapošljavanja u određenoj regiji. Naime, čak i ako se općenito može smatrati da se energetskom tranzicijom stvara više radnih mjesta u odnosu na sadašnji energetski sustav, bit će regija koje će od tog učinka imati više koristi od drugih.

1.7.

Regionalni planovi za energetsko kružno gospodarstvo mogu biti temelj za strukturiran i diferenciran dijalog s ljudima na terenu, koji će biti važan za: a) očuvanje odnosno ostvarivanje prihvaćenosti obnovljive energije na lokalnoj razini i b) jačanje regionalnih gospodarskih središta. EGSO je iznenađen što su takve analize i planovi dosad provedeni samo u vrlo malom broju pojedinačnih slučajeva.

1.8.

Sveobuhvatnim pristupom regionalnom gospodarstvu u svrhu razvoja obnovljive energije ne bi se ostvario samo važan doprinos europskoj kohezijskoj politici, nego tom pristupu u korist ide i niz razloga povezanih s energetskom politikom (smanjenje energetske ovisnosti i energetskog siromaštva, potpora povezivanju sektora, iskorištavanje inovacijskog potencijala digitalizacije, rasterećenje mreža).

1.9.

U tom kontekstu EGSO poziva Komisiju i države članice da pri razvoju obnovljive energije poduzmu potrebne korake za ostvarenje sveobuhvatnog energetskog pristupa, što obuhvaća: definiranje energetskih regija, potporu empirijskoj procjeni odnosa između regionalne potražnje energije i proizvodnje ili mogućnosti proizvodnje obnovljive energije na regionalnoj razini, ciljanu izgradnju i nadogradnju, poticaje za provedbu, npr. podupiranjem izgradnje infrastrukture u području obnovljive energije, otvaranje mreža te odgovarajuće utvrđivanje troškova mreže.

2.   Kontekst

2.1.

Europska unija suočava se s dalekosežnim promjenama u opskrbi energijom i energetskoj politici. To se ne odnosi samo na proizvodnju (prelazak s fosilnih energenata s visokim razinama ugljika na razvoj obnovljive energije), nego će dovesti i do znatnih strukturnih promjena, u vezi s mjestom proizvodnje energije (prelazak s velikih centraliziranih elektrana na decentralizirane strukture) kao i u vezi sa strukturom dobavljača i potrošača (novi dionici i modeli potrošnje i raspodjele, među ostalim kao posljedica digitalizacije).

2.2.

EGSO se u različitim mišljenjima već bavio pitanjem posljedica energetske tranzicije na regije koje će biti negativno pogođene, na primjer rudarske regije (1). U takvim je regijama već velik broj ljudi izgubilo radna mjesta, a teško će se izbjeći daljnji gubitci radnih mjesta. Tim je važnije rano prepoznavanje nadolazećih strukturnih promjena i potpora u smislu politika kako bi se gospodarske i socijalne posljedice ublažile i svele na najmanju moguću mjeru. U tom kontekstu EGSO pozdravlja prve inicijative Komisije (2).

2.3.

Međutim, EGSO je uočio da se o pozitivnim promjenama, na primjer u smislu dodane vrijednosti i otvaranja radnih mjesta na regionalnoj razini, dosad raspravljalo samo na marginama. Točno je da se Komisija u uvodnim izjavama Direktive o energiji iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) u više navrata osvrće na značaj obnovljive energije za regionalni gospodarski razvoj, ali je EGSO u svojem ispitivanju došao do zaključka da a) gotovo da nema studija o mogućim posljedicama razvoja obnovljive energije za regionalno gospodarstvo i b) unutar Komisije, ali i država članica nema jasne strategije za stvarno ciljano povezivanje energetske politike i regionalnog razvoja. Stoga se ne može govoriti o vidljivoj političkoj strategiji cjelovitog iskorištavanja navedenog potencijala.

2.4.

Ipak u Europi već danas postoji velik broj pozitivnih pristupa odozdo prema gore kad je riječ o razvoju obnovljive energije na lokalnoj i regionalnoj razini. Nasumično odabran primjer jest Langres na istoku Francuske (10 000 stanovnika), gdje je izgrađena toplana koja upotrebljava drvnu masu i preko komunalne toplinske mreže duljine 5 km opskrbljuje 22 postrojenja za obradu tople vode, te neizravno i, među ostalim, hotel, vodeni park i dom za starije osobe; godišnja ušteda CO2 iznosi 3 400 tona. U slučaju brojnih takvih inicijativa vidljivo je da se tek vrlo rijetko sustavno ocjenjuju prema svojoj relevantnosti za regionalno gospodarstvo. U tom se smislu mora utvrditi znatan manjak statističkog znanja.

2.5.

Međutim, u Feldheimu (kod Berlina) posljednjih dvadesetak godina lokalni se resursi dosljedno upotrebljavaju za lokalnu proizvodnju energije i opskrbu energijom, ali se i iscrpno opisuju učinci na regionalno gospodarstvo. Potražnja za električnom energijom u tom mjestu višestruko je pokrivena, dok je potražnja za toplinskom energijom u cijelosti pokrivena. Uz izravne prihode od prodaje energije značajne su i uštede u rashodima: cijena električne energije koju plaćaju ondašnji stanovnici iznosi samo 16,6 ct/kWh, što je tek malo više od 50 % prosječne cijene električne energije u Njemačkoj. U dosljednom upravljanju energetskim kružnim gospodarstvom lokalno je stanovništvo najsnažnije uključeno kao „pokretačka sila” (3).

EGSO pridaje veliku važnost utvrđivanju odnosa mogućih pozitivnih učinaka na regionalno gospodarstvo i navedenih negativnih popratnih pojava energetske transformacije u ukupnoj bilanci.

2.6.

Ovo samoinicijativno mišljenje trebalo bi pridonijeti konačnom pokretanju detaljne rasprave opisivanjem potencijala i primjernih pristupa te navođenjem nedostataka.

3.   Važnost obnovljive energije za gospodarski i socijalni razvoj Europe i njezinih regija

3.1.

EU je najveći svjetski uvoznik energije; godišnje se uvozi 53 % naše potražnje za primarnom energijom u ukupnom iznosu od preko 400 milijardi EUR. Energetska ovisnost Unije ozbiljan je ekonomski i geopolitički problem.

3.2.

Ciljevi „europske energetske unije” jesu: a) povećanje energetske sigurnosti Europe smanjenjem uvoza energije, b) jačanje klimatske politike, c) otvaranje novih radnih mjesta. EGSO smatra da su ti europsko-makroekonomski ciljevi primjereni i na regionalnoj razini te se trebaju primjenjivati.

3.3.

U tom je kontekstu o promicanju obnovljive energije kao oblika „domaćih” izvora energije, koji su, za razliku od fosilnih izvora, dostupni u svim regijama Unije, potrebno raspravljati ne samo u okviru zaštite klime nego i kao o važnom cilju regionalnog gospodarstva: proizvodnja energije mogla bi i trebala poticati regionalna gospodarstva.

3.4.

Što je veće ekonomsko sudjelovanje dionika u tom području, neovisno o tome je li riječ o građanima, regionalnim poduzećima ili samim općinama, to je veća razina nužne prihvaćenosti izgradnje infrastrukture u području obnovljive energije. Regionalna dodana vrijednost ostvarena s pomoću obnovljive energije povećava se aktivnijim uključivanjem regionalnih dionika.

3.5.

Diferenciranim razmatranjem vrijednosnog lanca obnovljive energije objašnjava se kako takvo ekonomsko sudjelovanje može konkretno izgledati.

Prvo je potrebno navesti stvarno ulaganje u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije: sama postrojenja uglavnom se „uvoze” iz drugih regija. Isto vrijedi i za proces planiranja koji, osobito kad je riječ o većim projektima, često provode inženjerski ili razvojni uredi, koji ni sami često nemaju poslovni nastan u regiji; stoga je učinak na regionalno gospodarstvo ograničen.

S druge strane, neposredna regionalna dodana vrijednost stvara se troškovima rada i održavanja postrojenja. No kod postrojenja za proizvodnju obnovljive energije ta su sredstva razmjerno mala. Kad je riječ, na primjer, o sustavima namijenjenima proizvodnji energije iz vjetra i fotonaponskim elektranama, pozitivan učinak imaju plaćanje zakupa vlasnicima lokalnih zemljišta te mogući porezni prihodi općina.

Stvarna gospodarska dobit koju ostvaruju postrojenja za proizvodnju obnovljive energije proizlazi iz uporabe odnosno prodaje dobivene energije. Posljedično, za regionalno gospodarstvo ključno je tko upravlja postrojenjima i tko može ostvariti dobit tim upravljanjem.

3.6.

Jedan od oblika ekonomskog sudjelovanja jesu nova radna mjesta na regionalnoj razini, koja se mogu otvoriti u energetskom sektoru u okviru razvoja obnovljive energije. Brojne studije pokazale su da je neto učinak transformacije energetskog sustava na zapošljavanje nedvojbeno pozitivan, a najnovije istraživanje provedeno je za Nizozemsku (4). Potrebno je istaknuti da će prema toj studiji sve nizozemske pokrajine ostvariti koristi od tog pozitivnog učinka.

Kako bi se takvi pozitivni učinci mogli ostvariti u svim europskim regijama, potrebno je što ranije uložiti u odgovarajuće osposobljavanje ljudi.

3.7.

Jasno je da ti pozitivni učinci ne mogu u svim slučajevima u cijelosti nadomjestiti sve nedostatke strukturnih promjena, na primjer u rudarskim regijama. Međutim, prelazak na obnovljivu energiju nudi velike mogućnosti za pozitivan razvoj mnogih europskih regija koje danas u cijelosti uvoze energiju.

3.8.

Drugi oblik regionalnog ekonomskog sudjelovanja jest izravno sudjelovanje u ulaganjima u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije, a time i u upravljanje njima. Kapitalni troškovi čine najveći dio ukupnih troškova za postrojenja namijenjena proizvodnji obnovljive energije. Za regionalnu dodanu vrijednost tim je važnije da regionalni dionici mogu ulagati u postrojenja za proizvodnju obnovljive energije. Prema zaključcima studije provedene za njemačku saveznu zemlju Hessen, regionalna dodana vrijednost može biti i do osam puta veća ako se vjetroelektranom upravlja na regionalnoj razini (5).

3.9.

U nekim su europskim regijama kreatori politika prepoznali tu važnost i pokrenuli inicijative za jačanje regionalnog sudjelovanja u području obnovljive energije, primjerice: Community Empowerment Bill (Škotska), Lov om fremme af vedvarende energi (Danska), zakon o sudjelovanju građana i općina (u njemačkoj saveznoj zemlji Mecklenburg-Vorpommern) ili National Energy Independence Strategy u Litvi.

3.10.

Treća mogućnost sudjelovanja jest ta da potrošači mogu izravno dobivati energiju koja se proizvodi u postrojenjima u njihovoj regiji, na primjer s pomoću takozvanih dugoročnih ugovora o kupnji električne energije (engl. power purchase agreements). Zahvaljujući digitalizaciji dugoročni ugovori o kupnji električne energije postat će dostupni i manjim potrošačima energije, a prema razvoju troškova, troškovi lokalno dobivene električne energije iz vjetra ili solarne energije sve će češće biti manji od veleprodajne cijene na tržištu.

3.11.

Važan je još jedan mogući učinak. Ako regionalno energetsko kružno gospodarstvo uštedama odnosno prihodima koji proizlaze iz obnovljive energije osigurava novu dodanu vrijednost u određenoj regiji ili smanjuje odljev novca zbog uvoza energije, postaje dostupan kapital koji je moguće uložiti i u ostala gospodarska područja, pa i ona izvan energetskog sektora. Prema tome, ne treba promatrati samo „izravne” učinke na radna mjesta (kao što su poslovi u području obnovljive energije), nego i one „neizravne”, koji mogu proizići iz novih regionalnih financijskih tokova.

4.   Obnovljiva energija kao regionalna politika – uzor iz Poljske (Podlasko vojvodstvo)

4.1.

Na primjeru Podlaskog vojvodstva u Poljskoj zorno se predočava kako se mogu primijeniti razmatranja iz poglavlja 3. Primjerom se jasno prikazuje kako se u slabije razvijenoj regiji razvojem obnovljive energije može voditi uspješna regionalna politika – i to čak i u slučaju nacionalnih planova koji nikako nisu optimalni. Međutim, preduvjet je sustavan pristup koji se opisuje u nastavku.

4.2.

Regionalni parlament (sejmik) donio je 2012. plan regionalnog razvoja koji je služio kao temelj za provedbu operativnih programa za iskorištavanje europskih strukturnih fondova.

4.3.

Podlasko vojvodstvo, koje se ubraja u strukturno i prihodovno najslabije regije u Europi, godišnje uvozi energiju u iznosu od otprilike 5,2 milijarde PLN (= 1,25 milijardi EUR). U tom vojvodstvu ne postoje vlastiti fosilni izvori energije.

4.4.

U razvojnoj strategiji navodi se planirana „revolucija” koja obuhvaća četiri cilja: 1. neovisnost o uvozu električne energije, 2. povećanje udjela obnovljive energije u potrošnji energije, 3. smanjenje emisija CO2 i 4. povećanje gospodarskog potencijala regije zamjenom uvezenih energenata (s visokom razinom ugljika) regionalnim (čistim) oblicima energije.

4.5.

U Podlaskom vojvodstvu prepoznato je da regionalna energetska politika može polučiti uspjeh samo ako se uzme u obzir i struktura dionika na energetskom tržištu. Cilj je da „građani i poduzetnici Podlaskog vojvodstva postanu vlasnici decentraliziranih izvora energije”.

4.6.

Od kraja 2016. podlaska općina Turośń Kościelna za svoje je građane s pomoću sredstava iz EFRR-a organizirala kupnju 38 toplinskih crpki, 77 fotonaponskih i 270 solarno-termalnih sustava. Općina koordinira izračune, narudžbe i instalaciju te za svoje stanovnike obavlja sve pravne i tehničke radove. Do 85 % tih ulaganja subvencionirano je sredstvima iz strukturnih fondova EU-a. U budućnosti će oko 25 % svih kuća biti opremljeno suvremenim sustavima za proizvodnju obnovljive energije.

4.7.

Uz postojeće mjerenje neto potrošnje malih fotonaponskih sustava (engl. net-metering), poljski građani proizvode vlastitu zelenu električnu energiju (uključujući sve dodatne troškove) za otprilike 0,18 PLN/kWh (otprilike 4,3 ct/kWh). Za usporedbu: mrežno napajanje (za električnu energiju dobivenu uglavnom iz ugljena) trenutačno stoji 0,65 PLN/kWh (= 15,5 ct/kWh). Iz toga proizlazi smanjenje troškova električne energije za otprilike 75 %, a regionalno gospodarstvo ostvaruje koristi od ušteđenih sredstava.

4.8.

Ured maršala prihvatio je taj pristup i u 2017. omogućio slične projekte u još 62 općine. Sveukupno, podneseni su zahtjevi za otprilike 4 700 solarno-termalnih krovnih sustava i 2 250 fotonaponskih krovnih sustava s ukupnim kapacitetom nešto više od 7 mWp, provedba se očekuje 2018. godine.

4.9.

No već se razmišlja o daljnjim aktivnostima, npr. u smjeru elektromobilnosti. Od 5,2 milijarde PLN, koliko godišnje napusti Podlasko vojvodstvo radi uvoza energije, 1,5 milijardi PLN namijenjeno je samo uvozu benzinskog i dizelskog goriva za osobne automobile.

4.9.1.

U Podlaskom vojvodstvu o tome se razmišlja na sljedeći način: osobni automobili registrirani u regiji godišnje prijeđu otprilike 5,2 milijarde km. Kad bi sva vozila bila na električni pogon, pri potrošnji od 15 kWh/100 km bilo bi potrebno otprilike 800 000 MWh električne energije. Pri trenutačnim troškovima za mrežno napajanje od 0,63 PLN/kWh, za to bi bilo potrebno 500 milijuna PLN umjesto 1,5 milijardi PLN, koliko se troši na fosilna goriva koja se danas upotrebljavaju. Samo bi time 1 milijarda PLN ostala u regiji i ta bi sredstva mogla pridonijeti jačanju gospodarstva!

4.9.2.

Potrebna količina električne energije mogla bi se proizvesti s pomoću 70 (regionalnih) vjetroelektrana. Godišnja količina električne energije iz takvog postrojenja dovoljna je za pogon otprilike 7 000 osobnih automobila, a jedan kWh stoji oko 6 do 7 ct. Kad bi 7 000 vozača automobila udruženo upravljalo takvim postrojenjem, troškovi rada e-vozila dodatno bi se mogli znatno smanjiti. No to bi se moralo omogućiti u pravnom i administrativnom pogledu, npr. otvaranjem mreža za distribuciju među partnerima. Digitalizacijom se takve mogućnosti stvaraju, dok ih politička stvarnost sprječava!

4.10.

U Podlaskom vojvodstvu razmatra se i zamjena ugljena u toplanama uporabom regionalno dobivene električne energije iz vjetra. Električna energija dobivena iz vjetra primjenjivala bi se u industrijskim toplinskim crpkama i akumulatorima topline. To se čini izrazito gospodarski isplativim. Ipak, razmatranja još nisu prešla fazu preliminarnog planiranja. Nije moguće pronaći financijska sredstva ni za studiju izvedivosti.

5.   Više regionalne dodane vrijednosti s pomoću regionalnog iskorištavanja regionalno proizvedene obnovljive energije

5.1.

Primjer iz Podlaskog vojvodstva pokazuje da je važan učinak obnovljive energije moguće jačanje regionalne kupovne moći. Kako bi se taj učinak ostvario, važno je prvo procijeniti potencijal u okviru regionalnog energetskog kružnog gospodarstva, i to u području električne energije, toplinske energije i prometa.

5.2.

Potencijal pristupa regionalnom gospodarstvu može se prikazati na primjeru solarne termalne energije. Regionalna dodana vrijednost koja proizlazi iz postavljanja i upravljanja zanemariva je, osobito jer ima i negativne učinke, na primjer u slučaju zamjene grijanja na ulje i posljedičnog pritiska na radna mjesta trgovaca loživim uljem. No solarna termalna energija zaista ima vrlo pozitivan učinak za potrošače. Što je veći udio solarne toplinske energije u ukupnoj potražnji za toplinskom energijom, to se više može odustati od uvoza energetskih sirovina kao što su ugljen, nafta ili prirodni plin, a taj uvoz predstavlja odljev kupovne moći iz regije u korist zemalja usmjerenih na izvoz ugljena, nafte i plina, odnosno multinacionalnih koncerna koji se bave mineralnim uljem i prirodnim plinom.

5.3.

Ukupno gledajući, u regionalnoj energetskoj bilanci potrebno je utvrditi u kojoj se mjeri regionalna potrošnja energije pokriva ili bi se mogla pokriti regionalno proizvedenom (i u određenim okolnostima privremeno pohranjenom) obnovljivom energijom. Bilanca mora obuhvaćati četiri aspekta:

1.

potrebno je utvrditi potrebu za energijom koju određena regija ima u sektoru električne energije, toplinske energije i mobilnosti. Sektor toplinske energije i mobilnosti važno je uzeti u obzir iz dva razloga: s jedne strane, ta područja čine 75 % potrošnje energije. S druge strane, primjena toplinske energije i mobilnosti važna je opcija fleksibilnosti, koja je uglavnom dostupna samo na terenu.

2.

Potrebno je utvrditi potencijal za pokrivanje te potražnje obnovljivom energijom iz regije. Stoga je također potrebno odrediti u kojoj se mjeri tok kapitala zaista može preusmjeriti u korist regije. Kad je riječ o bioenergiji, najvažnije je podrijetlo biomase, a u slučaju svih tehnologija u području obnovljive energije najvažniji su podrijetlo postrojenja i poduzeća odgovorna za postavljanje i održavanje. Osim toga, na temelju strukture operatora i prema potrebi obujma potrošnje električne energije unutar određene regije potrebno je utvrditi zadržava li se dobit od upravljanja u regiji i podrazumijeva li se u tom smislu ekonomsko sudjelovanje regionalnih dionika.

3.

Razlika među regionalnom potražnjom za energijom i udjelom u potražnji koji se može pokriti regionalnom obnovljivom energijom pokazuje koliko se energije mora uvoziti iz drugih regija (odljev kapitala iz regije). Ni u budućnosti se mnoge europske regije neće moći odreći uvoza energije jer bi to bilo neučinkovito, gospodarski neisplativo ili jer bi jednostavno bilo tehnički nemoguće pokriti cijelu regionalnu potražnju za energijom.

4.

Ako se u regiji proizvodi više energije nego što se ondje potroši, potrebno je odrediti tko će sudjelovati u prihodima od prodaje električne energije.

5.4.

Potrebno je izraditi bilancu regionalne proizvodnje i regionalne potrošnje energije za svaku europsku regiju, a da za to ne treba predvidjeti zakonsku obvezu. Naprotiv, svaka bi regija trebala imati vlastiti interes za dobrovoljnom izradom odgovarajućih bilanci. Potrebno je ispitati može li se za to upotrijebiti utvrđena kategorija regije razine NUTS 3. U nekim su slučajevima privlačne i prekogranične energetske regije, također u smislu ideje „Europa regija”. U tom bi smislu zadaću koordiniranja mogla preuzeti služba za informiranje o energetici, na čiju je uspostavu EGSO pozvao u svojem ranijem mišljenju (6).

6.   Energetski i regionalni potencijal uravnotežene ili pozitivne energetske bilance

6.1.

Poboljšanjem bilance za regionalno proizvedenu i korištenu obnovljivu energiju, kako je opisano u poglavlju 5., pridonijet će se smanjenju europske energetske ovisnosti.

6.2.

Regionalna kohezija povećala bi se kad bi regionalni dionici mogli u većoj mjeri ekonomski sudjelovati u području obnovljive energije. Razlog tomu jest činjenica da regije sa slabijom strukturom često imaju najveći potencijal u pogledu površine za obnovljivu energiju i stoga je regionalno-ekonomski učinak obnovljive energije ondje najsnažniji.

6.3.

Izrada posebnih regionalnih energetskih bilanci omogućila bi utvrđivanje značaja energetske tranzicije za pojedine regije. Rasprava o strukturnim promjenama u određenim regijama mogla bi se voditi na utemeljenoj osnovi. Odgovarajuće intervencije u području regionalne politike mogle bi se bolje razviti nego danas jer se razmjerno općenito govori o „rudarskim regijama” ili „energetskim otocima”.

6.4.

Status izvoznika ili uvoznika energije određene regije te činjenica ima li ona uravnoteženu energetsku bilancu konkretno utječu na ljude koji ondje žive. O tome je potrebno voditi dijalog s regionalnim dionicima. Ne postoji savršeno rješenje koje bi jednako odgovaralo svim regijama. Umjesto toga potrebno je na regionalnoj osnovi dogovoriti pravednija rješenja, među ostalim u pogledu prostorne pravde (engl. spatial justice) odnosno pitanja za što se koja površina upotrebljava. Potrebno je da su predstavnici regionalne politike i uprave odgovarajuće kvalificirani.

6.5.

Što je uspješnije pokrivanje regionalne energetske potrebe regionalnom obnovljivom energijom, to će potrošači koji žive i rade u regiji manje ovisiti o razvoju cijena na svjetskom tržištu, osobito cijena mineralnih goriva i prirodnog plina. To je najbolji preduvjet za smanjivanje energetskog siromaštva i ranjivosti krajnjih potrošača. Budući da su cijene energije sve važniji kriterij za odluke o ulaganjima, istodobno se može povećati atraktivnost lokalnih gospodarskih i industrijskih zona.

6.6.

Predstojeća integracija sektora toplinske energije i mobilnosti u sustav električne energije mogla bi se ciljano potaknuti primjenom poticaja za regionalnu uporabu regionalno proizvedene obnovljive energije, a time i za jačanje tog sektora.

6.7.

U okviru digitalizacije energetskog sektora nude se znatne mogućnosti. I u tom bi smislu poticaji za poboljšanje regionalne uporabe regionalno proizvedene obnovljive energije mogli pridonijeti oslobađanju posebnog potencijala digitalizacije te tako potaknuti inovacije.

6.8.

Cilj europske energetske unije jest osnažiti ulogu građana, odnosno potrošača energije u energetskoj tranziciji. Međutim, na nadregionalnim energetskim tržištima postoje znatne prepreke ulasku na tržište, a veliku ulogu ima ekonomija razmjera (7). Naposljetku, to je posljedica povijesnih monopolističkih tržišnih struktura. U regionalnim je razmjerima mnogo lakše ostvariti novu, aktivniju ulogu građana i potrošača, tj. u okviru regionalnog energetskog kružnog gospodarstva.

6.9.

Kad bi se obnovljiva energija proizvedena na regionalnoj razini više upotrebljavala na toj razini, došlo bi do rasterećenja mreža te bi se u određenim okolnostima smanjila potreba za masovnim razvojem europskih mreža za prijenos električne energije (usp. i uvodnu izjavu 52. Prijedloga direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (COM(2016) 767 final)).

7.   Zahtjevi u vezi s regionalnim energetskim kružnim gospodarstvom

7.1.

EGSO poziva institucije EU-a da kao cilj europske energetske politike kao i kohezijske politike odrede regionalnu uporabu regionalno proizvedene obnovljive energije te da kao mjerilo uspjeha primijene bilancu regionalne potrebe za energijom i regionalne proizvodnje obnovljive energije. To podrazumijeva, s jedne strane, da se pri daljnjem oblikovanju promicanja obnovljive energije uzmu u obzir posebne značajke energije zajednice i ostalih regionalnih dionika koji ne ostvaruju koristi od ekonomije razmjera (8). Osobito je važan cilj uklanjanja prepreka za pristup tržištu kojima se narušavaju tržišne prilike malih (regionalnih) aktera. Koristan je i europski program osposobljavanja regionalnih dionika kao i pojačana razmjena najboljih praksi.

7.2.

Preduvjet za to jest strateška odluka o usmjeravanju energetske politike prema decentralizaciji. U tom pogledu u paketu „Čista energija za sve Europljane” još postoji previše proturječnosti između decentralizirane i izričito centralizirane energetske politike. Poželjno bi bilo kad bi europske regije i općine dobile ovlast izravno regulirati sudjelovanje regionalnih dionika u uporabi regionalne obnovljive energije. To bi također bilo u skladu s tradicijom mnogih europskih država članica u pogledu usluga od općeg interesa.

7.3.

EGSO poziva Komisiju da izradi koncept u kojemu navodi koje će mjere u okviru kombinacije energetske politike na europskoj, nacionalnoj i podnacionalnoj razini pomoći u promicanju regionalne energije. To može obuhvaćati i odgovarajuću verziju zakona o javnim pozivima za dostavljanje ponuda i javnoj nabavi. Usto, potrebno je razviti metode s pomoću kojih bi regije mogle izraditi vlastitu energetsku bilancu. Poželjna bi bila internetska aplikacija za regionalne političare i dionike, u okviru koje bi bili dostupni barem približni rezultati.

7.4.

Restrukturiranje mrežnih pristojbi, a možda i ostalih davanja i poreza, moglo bi pomoći pri postizanju opisanih učinaka razvoja obnovljive energije na regionalno gospodarstvo. Cijena izvoza i prije svega uvoza energije trebala bi biti takva da se uzimaju u obzir barem troškovi prijevoza.

7.5.

Diferencirano povećanje mrežnih pristojbi, odnosno utvrđivanje troškova transakcije u trgovini električnom energijom prema tome koliko se razina mreže upotrebljava za provođenje transakcije, zajedno s većom pokrivenošću regionalnih energetskih potreba s pomoću regionalno proizvedene obnovljive energije, olakšava tržišno usmjereno utvrđivanje stvarnih potreba za razvojem mreža. Međutim, važno će biti dobro umrežavanje energetskih regija Europe. No to ne znači da je obvezno i u svakom slučaju potrebno dati prednost razvoju mreža. Danas se to još čini prečesto i bez ekonomske opravdanosti (9).

Bruxelles, 11. srpnja 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Luca JAHIER


(1)  SL C 303, 19.8.2016., str. 1.

(2)  https://ec.europa.eu/info/news/no-region-left-behind-launch-platform-coal-regions-transition-2017-dec-08_en.

(3)  Za daljnje pojedinosti vidjeti prezentaciju studije slučaja tijekom savjetovanja EGSO-a „Energetska tranzicija u europskim regijama – procjena učinka prijelaza na inteligentnu opskrbu energijom s niskim stopama emisija ugljika na regionalno gospodarstvo” održanog 31. svibnja 2018. https://www.eesc.europa.eu/en/news-media/presentations/presentation-michael-knape.

(4)  Weterings, A. et al. (2018.): Effecten van de energietransitie op de regionale arbeidsmarkt – een quickscan, PBL, Den Haag, str. 36.

(5)  Institut za decentralizirane tehnologije (2016.). Regionalna dodana vrijednost u sektoru energije vjetra na primjeru sjevernog Hessena.

(6)  SL C 262, 25.7.2018., str. 86.

(7)  SL C 288, 31.8.2017., str. 91.

(8)  SL C 246, 28.7.2017., str. 55.

(9)  Usp. Peter, F.; Grimm, V. i Zöttl, G. (2016.). Dezentralität und zellulare Optimierung – Auswirkungen auf den Netzausbaubedarf („Decentralizacija i celularna optimizacija – utjecaj na potrebe za razvojem mreža”). https://www.fau.de/files/2016/10/Energiestudie_Studie.pdf.


Top