Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CN0220

Predmet C-220/15: Tužba podnesena 12. svibnja 2015. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

OJ C 228, 13.7.2015, p. 7–8 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

13.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 228/7


Tužba podnesena 12. svibnja 2015. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-220/15)

(2015/C 228/09)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Kukovec, A. C. Becker, agenti)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka

Tužbeni zahtjev

Europska komisija od Suda zahtijeva da:

utvrdi da je Savezna Republika Njemačka povrijedila svoje obveze iz članka 6. stavka 1. Direktive 2007/23/EZ (1) time što je u Prvoj uredbi o zakonu o pirotehnici (1. SprengV) iznad zahtjeva direktive propisala da se unatoč prethodno izvršenom ocjenjivanju sukladnosti pirotehničkih sredstava, prije njihovog stavljanja na tržište mora provesti postupak u skladu s člankom 6. stavkom 4. točkom 1. SprengV-a i da je Bundesanstalt für Materialforschung und -prüfung (Savezni institut za istraživanje i ispitivanje materijala) u skladu s člankom 6. stavkom 4. petom rečenicom 1. SprengV-a ovlašten ispitati upute za sva pirotehnička sredstva te ih po potrebi izmijeniti.

naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova tužba se odnosi na pitanje u kojem opsegu države članice proizvođačima i uvoznicima pirotehničkih sredstava u smislu Direktive 2007/23/EZ mogu nametnuti dodatne zahtjeve za stavljanje pirotehničkih sredstava na tržište i za one proizvode koji prema CE oznaci sukladnosti ispunjavaju bitne zahtjeve direktive. Pritom odredbe kojima Komisija prigovara ne postavljaju nikakve sadržajne zahtjeve za te proizvode, nego samo propisuju dopunski postupak koje prethodi pristupu tržištu na državnom području tuženika.

Naime, bez obzira na dokaz sukladnosti, tužitelj zahtijeva da sva pirotehnička sredstva u smislu Direktive 2007/23/EZ moraju biti prijavljena saveznom institutu određenom zakonom, a koji u svrhe dokazivanja prijave izdaje identifikacijski broj. Osim nezanemarivog trajanja postupka, ovaj postupak može, među ostalim, sadržavati i plaćanje naknade za obradu te predaju uzoraka za ispitivanje. Zahtjev za provođenje takvog postupka Komisija smatra povredom slobodnog kretanja zajamčenog člankom 6. Direktive 2007/23/EZ za sva pirotehnička sredstva koja udovoljavaju zahtjevima direktive.

Ta situacija ne bi se nikako promijenila ni prijenosom Direktive 2013/29/EU (2) kojom je Direktiva 2007/23/EZ ukinuta s učinkom od 1. srpnja 2015. Naime, s jedne strane je za ocjenu postojanja povrede ugovora mjerodavno razdoblje isteka roka navedenog u obrazloženom očitovanju (u ovom slučaju 27. ožujka 2014.). S druge strane Direktiva 2013/29/EU u svom članku 4. stavku 1. sadrži odredbu istovjetnu onoj članka 6. stavka 1. Direktive 2007/23/EZ o jamstvu slobodnog kretanja za sva pirotehnička sredstva koja udovoljavaju zahtjevima direktive.

Dakle, povreda koju je navodno počinio tuženik, a kojoj se ovdje prigovara u bitnome se sastoji u postupovnoj pretpostavci za stavljanje na tržište pirotehničkih sredstava koja je prema mišljenju Komisije nedopuštena i ide iznad usklađenih zahtjeva prava Unije. Kao postupovni zahtjev, prigovorena odredba na prvi pogled može izazvati dojam da za posljedicu ima samo razumno kašnjenje stavljanja na tržište tih proizvoda. Međutim, ne treba podcijeniti stvarne posljedice te odredbe. Pritom prije svega treba voditi računa o tome da je tuženik jedno od najvećih, ako ne i najveće tržište za pirotehnička sredstva na unutarnjem tržištu. Nadalje, treba uzeti u obzir da određena pirotehnička sredstva na državnom području tuženika smiju biti prodavana potrošačima samo jednom godišnje i samo u kratkom razdoblju, čime vremenska dimenzija toga pristupa tržištu dobiva tim veće značenje. U tom pogledu valja razmisliti i o tome da odredbu kojoj se ovdje prigovara prema nacionalnom pravu provodi isto tijelo koje je kao prijavljeno tijelo u smislu Direktive 2007/23/EZ ovlašteno za provedbu ocjenjivanja sukladnosti. Dakle, zahtjev provedbe dodatnog postupka u nacionalnom pravu tuženika tome tijelu daje konkurentsku prednost u odnosu na prijavljena tijela drugih država članica. S obzirom na te praktične posljedice prigovorene odredbe u ovom postupku ni u kojem slučaju nije riječ o načelnoj pravnoj ocjeni prepreke gospodarskim subjektima da na tržište stave proizvode koje je drugo tijelo, a ne njemačko prijavljeno tijelo ocijenilo sukladnim zahtjevima prava Unije.


(1)  Direktiva 2007/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o stavljanju na tržište pirotehničkih sredstava, SL L 154, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 143.).

(2)  Direktiva 2013/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013 o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje pirotehničkih sredstava na tržište (preinaka), SL L 178, str. 27. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 52., str. 143.).


Top