Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52014AE0873

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o europskoj imigracijskoj politici i odnosima s trećim zemljama — (razmatračko mišljenje)

OJ C 451, 16.12.2014, p. 1–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

16.12.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 451/1


Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o europskoj imigracijskoj politici i odnosima s trećim zemljama

(razmatračko mišljenje)

(2014/C 451/01)

Izvjestitelj:

Panagiotis GKOFAS

Suizvjestitelj:

Luis Miguel PARIZA CASTAÑOS

Dana 6. prosinca 2013., sukladno članku 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, grčko predsjedništvo EU-a odlučilo je od Europskog gospodarskog i socijalnog odbora zatražiti da izradi razmatračko mišljenje o:

Europskoj imigracijskoj politici i odnosima s trećim zemljama

Stručna skupina za vanjske poslove, zadužena za pripremu rada Odbora o toj temi, Mišljenje je usvojila dana 12. lipnja 2014.

Europski gospodarski i socijalni odbor Mišljenje je usvojio na svom 500. plenarnom zasjedanju održanom 9. i 10. srpnja 2014. (sjednica od 9. srpnja), sa 64 glasa za, 1 protiv i 4 suzdržana.

1.   Zaključci i preporuke

1.1

Cilj je ovog mišljenja pridonijeti radu grčkog predsjedništva, kao i osigurati kontinuitet tijekom talijanskog predsjedništva, kako bi se ojačala vanjska dimenzija politike imigracije i azila EU-a. Imigracija je posebice složeno pitanje te zahtijeva suradnju mnogih zainteresiranih strana te zajedničko i sveobuhvatno upravljanje od strane EU-a, kako na međunarodnoj tako i na europskoj razini (1).

1.2

EU mora prestati razmatrati imigracijsku politiku gotovo isključivo u okviru unutarnje politike. Neke naše pogreške proizlaze iz tog pogrešnog shvaćanja. EGSO smatra da Europa mora upravljati imigracijom u okviru globalnog pristupa koji će obuhvaćati kako unutarnju tako i vanjsku dimenziju: unutarnje upravljanje migracijskim tokovima i suradnja s trećim zemljama sastavnice su iste politike, ukoliko ona želi biti učinkovita.

1.3

U kontekstu gospodarske globalizacije na svjetskoj razini moramo se suočiti s izazovom ljudske mobilnosti. Imigracija i mobilnost usko su povezane. Međunarodni dijalog o mobilnosti ljudi i migracijama mora biti povezan s drugim aspektima europske politike poput trgovine, suradnje za razvoj, ljudskih prava i sigurnosti.

1.4

Države članice EU-a zasebno ne mogu upravljati imigracijom i azilom na odgovarajući način i stoga Ugovor daje temelje za zajedničku politiku koja se treba zasnivati na usklađenom zakonodavstvu. Potrebno je ojačati načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti.

1.5

EU mora preuzeti odgovornost za kontrolu vanjskih granica, odnosno granica cijele Europske unije u Schengenskom prostoru. Frontex se mora pretvoriti u europsku službu za nadzor granica. EU mora ojačati solidarnost između država članica i bolju raspodjelu odgovornosti.

1.6

Neka se europska područja zbog svog zemljopisnog položaja suočavaju sa specifičnim teškoćama jer predstavljaju međutočke za nezakonitu imigraciju te katkad količina osoba koje primaju nadilazi njihove kapacitete prihvata. Nužno je da Europska unija uspostavi postupke za bolju podjelu odgovornosti i za pružanje financijske, operativne i prihvatne podrške.

1.7

U globaliziranom svijetu Europa mora surađivati s trećim zemljama i međunarodnim institucijama na promicanju međunarodnog zakonodavnog okvira za migracije i mobilnost.

1.8

EGSO u ovom kontekstu smatra da se imigracijom potrebno baviti na trima međusobno povezanim razinama: u matičnim državama, tranzitnim državama i odredišnim državama, u ovom slučaju, u EU-u, s obzirom na to da se samo na ovaj način možemo učinkovito suočiti s migracijskim tokovima.

1.9

Politika imigracije i azila te vanjska politika EU-a moraju biti usklađenije s vanjskom politikom EU-a. Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS) mora igrati ulogu koja joj pripada te u svoj program uvrstiti politike koje se odnose na imigraciju, azil i kontrolu granica, radi njihove veće dosljednosti. EGSO, koji je doprinio radu grčkog predsjedništva, pozdravlja uključivanje vanjske dimenzije migracije, azila i upravljanja granicama u strateške smjernice koje je Europsko vijeće usvojilo 26. – 27. lipnja 2014. Na ovom je području također potrebno ojačati ulogu Parlamenta.

1.10

U okviru Globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM) EU mora sklopiti sporazume s trećim zemljama, posebice sa susjednim zemljama, zemljama podrijetla imigranata i tranzitnim zemljama.

1.11

Odbor predlaže da se u tu svrhu ojača dijalog s tim zemljama, kako bi se sklopili novi sporazumi o mobilnosti i migracijama, proširenog sadržaja, kao što je naznačeno u točkama 1.3 i 5.1.6.

1.12

Partnerstva za mobilnost imaju određena ograničenja koja se moraju prevladati u narednim godinama; nisu obvezujuća za ugovorne stranke. Njihova fleksibilnost pomaže u sklapanju političkih sporazuma, bez nametanja pravnih obaveza, no EGSO smatra da se moraju pretvoriti u obvezujuće međunarodne sporazume.

1.13

Partnerstva za mobilnost moraju u svoje prioritete uvrstiti pitanja povezana s gospodarskom imigracijom i mobilnošću, te, uz sigurnost, repatrijaciju i nadzor granica, veću prednost dati organizaciji zakonitih migracija i viznom režimu, priznavanju kvalifikacija, pravima na socijalnu zaštitu i doprinosu migracija i mobilnosti razvoju.

1.14

Odbor predlaže da se u zemljama podrijetla otvore uredi za migracije EU-a, koje će voditi Komisija i u kojima će raditi zaposlenici Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS), Glavne uprave za unutarnje poslove (DG HOME) i Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost (DG EMPL). EU-ov internetski portal za imigraciju pozitivan je, ali nedovoljan instrument. Trebao bi biti dostupan na više jezika i interaktivniji.

1.15

Potrebno je poboljšati suradnju sa zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama te spriječiti i izbjeći nepropisnu imigraciju. Također je potrebno pokrenuti informativne kampanje te voditi učinkovitu borbu protiv kriminalnih lanaca za trgovinu ili krijumčarenje migranata. Policijska i pravosudna suradnja od temeljne je važnosti u borbi protiv kriminalnih lanaca. Trgovci i krijumčari ljudi ugrožavaju živote i sigurnost osoba radi postizanja nezakonite gospodarske dobiti. Partnerstva za mobilnost moraju razviti nove sustave suradnje na području nadzora granica i potpomognutog vraćanja.

1.16

Od ključne su važnosti također potpore i razvojni programi, na temelju načela pozitivnog uvjetovanja ( more for more ), koji se istovremeno tiču različitih čimbenika imigracije, uključujući politiku vraćanja i ponovnog prihvata. Osnaživanje organizacija civilnog društva i njihovo sudjelovanje u partnerstvima za mobilnost također su važni.

1.17

EGSO se također zalaže za suradnju Frontexa i Europola u borbi protiv organiziranog kriminala, posebice trgovine i krijumčarenja migranata, kao i za usku suradnju s organizacijama za zaštitu ljudskih prava, poput Međunarodne organizacije za migracije (IOM) i Međunarodnog centra za razvoj migracijske politike (ICMPD). EGSO isto tako podržava uredbe Komisije za veću fleksibilnost u upravljanju Fondom za azil i migracije te Fondom za unutarnju sigurnost od 2014. godine.

1.18

Na razini EU-a potrebno je usvojiti, između ostalih zajedničku imigracijsku politiku koja će biti zadovoljavajuća i dosljedna te se temeljiti na solidarnosti i predanosti svih država članica. EU treba usvojiti učinkovitu politiku vraćanja sukladnu s međunarodnim ugovorima o vraćanju i ponovnom prihvatu. Granice EU-a, koje uključuju i morske granice država članica na Sredozemlju, granice su svih država članica EU-a te bi se, stoga, u skladu s Ugovorima, odgovornost za njihovu zaštitu trebala raspodijeliti na sve države članice EU-a.

1.19

Ljudska prava nepropisnih imigranata moraju se uvijek poštovati, od trenutka spašavanja ili prihvata pa dok im se ne dodijeli zaštićeni status, dok imaju nepropisan status „bez dokumenata” ili u slučaju repatrijacije. Treba stvoriti brojnije i bolje centre za boravak i prihvatne centre za imigrante u svim državama članicama, uz pomoć cijele Europske unije, posebno vodeći računa o zdravstvenim uvjetima i liječničkoj skrbi kao i o bržoj obradi zahtjeva za azil ili socijalnu pomoć. EGSO ponavlja da se ne slaže sa zadržavanjem tražitelja azila i nepropisnih imigranata u centrima za pritvor, a posebice djece, uključujući maloljetnike bez pratnje, trudnica i teških bolesnika.

1.20

Odbor sa zabrinutošću primjećuje da su u Europi u porastu netolerancija, rasizam i ksenofobija prema imigrantima; također je uznemiren činjenicom da je u nekim državama članicama zaštita temeljnih prava sve lošija.

1.21

Sve su institucije EU-a, kako zbog gospodarskih tako i zbog demografskih razloga, inzistirale na važnosti imigracije za EU. To se ističe i u strategiji Europa 2020. EGSO je inzistirao na tome da europska imigracijska politika stoga mora biti proaktivna, štititi ljudska prava, boriti se protiv diskriminacije radne snage ili socijalne diskriminacije i razvijati program za integraciju.

1.22

Europska unija mora raspolagati zajedničkim sustavom azila s usklađenim zakonodavstvom. Dublinsku konvenciju mora zamijeniti sustav veće uključenosti unutar EU-a koji će voditi računa o volji tražitelja azila i jamčiti razmjerniju raspodjelu odgovornosti među državama članicama.

1.23

U novoj uredbi o Fondu za imigraciju, azil i integraciju posebna pozornost posvećuje se izvanrednim i kriznim situacijama. EGSO se slaže s prijedlogom Komisije da se osigura sposobnost fleksibilnog djelovanja na europskoj razini, uz dostatna financijska sredstva za izvanredne situacije. Dolazak velikog broja osoba iz Sirije i drugih ratom zahvaćenih područja Afrike zahtijeva od EU-a poduzimanje mjera jer je riječ o izvanrednim humanitarnim situacijama.

2.   Uvod

Nepostojanje zajedničke europske imigracijske politike, nedavni tragični događaji koji se ponavljaju, uz smrtne slučajeve na moru u području Libije, Malte, Grčke, Italije i Španjolske, stalno povećanje broja izbjeglica na granicama Sirije, složenost problema i opsežni migracijski tokovi čimbenici su koji stvaraju poseban pritisak na sposobnost, posebice mediteranskih država, da odgovore na situaciju. Odbor stoga pozdravlja činjenicu da će pitanje imigracije i dalje biti prioritet Italije, države članice koja trenutno predsjeda EU-om, kao što je bilo prioritet Grčke, države koja upravo završava s predsjedanjem.

3.   Europa i međunarodno upravljanje migracijama

3.1

U XXI. stoljeću povećat će se mobilnost osoba, kao i migracijski tokovi. Trenutno tek 3 % svjetskog stanovništva živi izvan svoje države rođenja, no taj će trend u budućnosti porasti (godišnja stopa rasta iznosi 3 %). S druge je strane potrebno istaknuti da su u porastu migracijski tokovi među državama na jugu, posebice prema takozvanim državama u razvoju. Također se povećava mobilnost unutar država članica EU-a (2) te na europskom gospodarskom prostoru.

3.2

Siromaštvo, nezaposlenost, demografski trendovi, manjak mogućnosti, sukobi, ekološke katastrofe i klimatske promjene neki su od uzroka međunarodnih migracija.

3.3

EGSO je predložio da se EU, u okviru vanjske politike, mora zalagati za međunarodni zakonodavni okvir za migracije i mobilnost koji će smanjiti pritisak na države članice. Taj međunarodni normativni okvir mora uključivati glavne konvencije Međunarodne organizacije rada i Međunarodnu konvenciju Ujedinjenih naroda o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji, koju još nisu ratificirale države članice EU-a (3). Odbor poziva Komisiju da izradi izvješće o mjerama koje države članice poduzimaju kako bi se stvorili uvjeti za njezinu brzu ratifikaciju.

3.4

Glavni cilj ovog mišljenja, kako se navodi, jest ispitati i istaknuti neka od glavnih pitanja povezana s pojavom imigracije u cijelosti, u cilju pronalaska sveobuhvatnih rješenja koja će dovesti do imigracijske politike koja će biti učinkovita te također poštivati prava imigranata.

4.   Unutarnja dimenzija: zajednička politika EU-a za imigraciju, azil i integraciju

4.1   Zajednička imigracijska politika

4.1.1

Tijekom zadnjih deset godina, EU polako usvaja zajednički pravni okvir poput statusa dugotrajnog boravka i spajanja obitelji. Uskladili su se uvjeti ulaska studenata i istraživača; za visokokvalificirane imigrante stvorena je plava karta. Također je usvojeno međusektorsko zakonodavstvo, u obliku jedinstvene dozvole za radnike migrante, Direktive o prihvatu privremenih zaposlenika te Direktive za prihvat radnika premještenih unutar istog poduzeća.

EU mora dati zamah zajedničkoj politici o radnoj imigraciji i razviti dosljedan, općenit i horizontalan pravni okvir utemeljen na poštivanju prava radnika, jednakom tretmanu, potrebama poduzeća te zakonitom zapošljavanju dotičnih radnika. Zakonodavstvo i suradnja s matičnim državama koji dopuštaju imigraciju putem zakonskih i transparentnih kanala, kako za visokokvalificirane radnike tako i za niže kvalificirane poslove.

Treba postojati sveukupna i opća politika imigracije i azila te nadzora granica kao i zakonodavna usklađenost, uz aktivno sudjelovanje država članica, službi Europske komisije, Europske službe za vanjsko djelovanje te nadležnih europskih tijela.

4.1.2

EGSO i Komisija usko surađuju na politikama integracije. U okviru Zajedničkih osnovnih načela EU razvija plan integracije, koji raspolaže i financijskim fondom. EGSO i Europska komisija nastavit će surađivati u aktivnostima Europskog foruma za integraciju.

4.2   Zajednički sustav azila

4.2.1

EU razvija zajednički sustav azila i usklađeno zakonodavstvo, no još smo vrlo daleko od odgovarajućeg stanja jer države članice još imaju različite politike i zakonodavstva (4).

4.2.2

Odbor je kritizirao manjak solidarnosti koju EU pokazuje po pitanju azila; 90 % zahtjeva riješeno je u samo deset država članica. U relativnom smislu, manje države, poput Malte, Cipra kao i Grčke, pod većim su pritiskom.

4.2.3

U Dublinskoj konvenciji određuje se koja je država članica zadužena za obradu zahtjeva za azil, no EGSO smatra da ovaj sustav između država članica EU-a nije solidaran. Tražitelji azila trebali bi imati mogućnost da zahtjev podnesu u bilo kojoj državi članici. EU bi srednjoročno trebao dobiti nove ovlasti, kako bi sam, umjesto nacionalnih vlasti, mogao upravljati zahtjevima. Na ovaj bi se način zahtjevi pregledavali brže te bi se poboljšali uvjeti dodjele azila. Ukratko, Dublinsku konvenciju mora zamijeniti sustav veće uključenosti unutar EU-a koji će voditi računa o volji tražitelja azila i jamčiti razmjerniju raspodjelu odgovornosti među državama članicama.

4.2.4

Kako bi se državama članicama pomoglo pri razvoju sustava azila, otvoren je Europski potporni ured za azil (EASO), koji pruža i tehničku i operativnu pomoć. EASO treba imati mandat da ocjenjuje nacionalne sustave azila i njihovu usklađenost s obavezama koje proizlaze iz europskog i međunarodnog prava te iz temeljnih prava.

4.2.5

EGSO predlaže proširenje programa preseljenja za preseljenje izbjeglica iz država izvan EU-a i njihovo nastanjivanje u Uniji, u suradnji s trećim zemljama i UNHCR-om.

4.2.6

Odbor također predlaže proširenje programa premještanja unutar EU-a, pružanjem financijskih poticaja onim državama članicama koje se na to obvežu. EGSO smatra da je solidarnost između država članica u pogledu preseljenja i premještanja uživatelja zaštite i tražitelja azila trenutna vrlo slaba.

4.2.7

Premještanje bi se trebalo odvijati utvrđenim i trajnim mehanizmima. Komisija bi u ovom kontekstu trebala podnijeti zakonodavni prijedlog za trajni i učinkovit mehanizam za premještanje unutar EU-a temeljen na EU-ovom distribucijskom ključu za premještanje migranata, kao što je opisano u izvješću Europskog parlamenta o većoj solidarnosti unutar EU-a na području azila (2012/2032 INI). Kako bi ti mehanizmi funkcionirali na najučinkovitiji mogući način, u zakonodavnom prijedlogu treba uzeti u obzir i praktična iskustva iz pilot-projekta za Maltu EUREMA (5).

4.3   Sprečavanje nepropisne imigracije

EGSO smatra da treba osnažiti duh solidarnosti u EU-u. Neka se europska područja zbog svog zemljopisnog položaja suočavaju sa specifičnim teškoćama jer često predstavljaju međutočke za nepropisnu imigraciju te katkad količina osoba koju primaju nadilazi njihove kapacitete prihvata. Europska unija treba pokrenuti postupke financijske i operativne solidarnosti te solidarnosti u pogledu prihvata, uzimajući u obzir, između ostalog, gospodarsku i socijalnu situaciju različitih država članica.

4.3.1

Veza između imigracije i kriminala koja se povlači u nekim političkim govorima ne odgovara stvarnosti i potiče ksenofobna stajališta. Većina imigranata koja se ne nalazi u zakonitoj situaciji ušla je u zemlju s vizom za kratkotrajni boravak i produžila boravak ili ima dozvolu privremenog boravka i ne vraća se po njenom isteku.

4.3.2

Mnoge takve osobe rade u nepravednim radnim uvjetima, ako ne i potpuno izvan okvira zakona o radu, ili unutar sivog gospodarstva te su isključene iz društva. Organizacije civilnog društva i EGSO su u svjetlu određenih situacija ove prirode podržali postupke regulacije nepropisnih imigranata, te su općenito pozvali EU da usvoji prijedloge, preporuke i mjere u cilju izbjegavanja takvih situacija.

4.3.3

Prava nepropisnih imigranata potrebno je poštovati u svim okolnostima, od trenutka spašavanja ili zadržavanja do trenutka dodjele zaštićenog statusa ili repatrijacije. Nepropisna imigracija morskim putem često završava smrću. U tom kontekstu, EGSO ističe da je važno u svakom trenutku poštovati temeljna ljudska prava.

4.4   Vanjske granice i vize

4.4.1

Europskoj uniji potrebna je pouzdana, učinkovita i legitimna politika vanjskih granica koja podliježe demokratskom nadzoru. Države članice koje čine Schengenski prostor na međusobnim granicama ne vrše kontrolu. To znači da moraju surađivati i dijeliti odgovornost za upravljanje vanjskim granicama. Zakonikom o schengenskim granicama uređuje se prijelaz i nadzor granica, uzimajući u obzir zahtjeve koje državljani trećih zemalja moraju ispuniti za ulazak i boravak do tri mjeseca. EU sastavlja popise zemalja čijim je državljanima potrebna viza.

4.4.2

EGSO smatra da se uloga Frontexa mora ojačati kako bi se, srednjoročno, pretvorio u europsku službu za nadzor granica sačinjenu od europskog kontingenta graničnih policajaca. Glavna uloga te službe bila bi provedba zajedničkih pravila u skladu sa Zakonikom o granicama. EGSO smatra da treba ojačati solidarnost EU-a s državama članicama, uzimajući u obzir njihov geografski položaj.

4.4.3

Borbu protiv trgovine i krijumčarenja ljudi treba voditi tako da se žrtvama uvijek osigura zaštita u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i europskim konvencijama o ljudskim pravima. Sukladno članku 6. stavku 2. Zakonika o schengenskim granicama, granična policija ne diskriminira osobe na osnovi spola, etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije; te sukladno članku 13. državljani trećih zemalja kojima je ulazak odbijen imaju pravo žalbe na tu odluku.

4.4.4

Odbor podupire prijedloge Komisije o izmjeni zakona o vizama. Suradnja s trećim zemljama je ključna na području politike o vizama, koja često uključuje uzajamnost.

4.5   Vraćanje

4.5.1

Partnerstva za mobilnost trebala bi uspostaviti postupke vraćanja koji će osigurati da se povratak temelji prvenstveno na dobroj volji i da postoji sustav podrške (6). Međutim, sukladno preporukama Vijeća Europe (7), i u slučaju prisilne repatrijacije u potpunosti se moraju poštovati ljudska prava osoba koje se vraća.

4.5.2

Sklapanje sporazuma s trećim zemljama treba se temeljiti na načelu pozitivnog uvjetovanja, odobravanju financijske pomoći te stvaranju razvojnih programa u cilju sprečavanja nepropisne imigracije.

4.5.3

Repatrijacija imigranata koji su u EU ušli nepropisnim putem mora se provesti u skladu s utvrđenim pravilima. U tom pogledu sporazumi o povratku s trećim zemljama imaju presudnu ulogu u osiguravanju da se prava migranata koje se vraća u potpunosti poštuju.

4.5.4

Poveljom se izričito zabranjuju kolektivni izgoni te se jamči da se nikoga ne može vratiti u državu, odrediti mu izgon ili ga izručiti državi u kojoj mu prijeti opasnost od smrtne kazne, mučenja ili drugih nehumanih ili ponižavajućih kazni ili postupaka (načelo non-refoulement). Međutim, razne nevladine udruge prijavile su praksu kolektivnih izgona te izgona nepropisnih imigranata i tražitelja azila u države u kojima se krše ljudska prava. EGSO podsjeća da Europska konvencija o ljudskim pravima i Povelja sadrže odredbe primjenjive na europsku politiku na području nepropisne imigracije, posebice u odnosu na zaštitu u slučaju vraćanja, izgona i izručenja.

4.5.5

Teško bolesne osobe, kao ni trudnice, ne mogu biti zadržane ni izručene, sukladno tumačenju članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima koje je iznio Europski sud za ljudska prava, jer im je potrebna posebna zdravstvena njega. Posebnu pozornost treba pridati položaju maloljetnika te im pružiti posebnu zaštitu, naročito ako nisu u pratnji.

4.5.6

EGSO ponavlja da se ne slaže sa standardnim zadržavanjem u pritvoru tražitelja azila i nepropisnih imigranata jer njihovo zatvaranje u centre za pritvor smije biti dopušteno samo u izvanrednim okolnostima (8). Odbor poziva na veću transparentnost što se tiče prihvatnih centara unutar i izvan EU-a te na informiranje UNCHR-a o stanju osoba zadržanih u tim centrima.

5.   Vanjska dimenzija politike imigracije i azila

5.1   Globalni pristup migraciji i mobilnosti

5.1.1

Prvi je korak napravilo Europsko vijeće usvajanjem globalnog pristupa migraciji (Global Approach to Migration, GAM) krajem 2005. godine. Radi razvoja vanjske dimenzije europske politike migracije Komisija je pokrenula razne inicijative.

5.1.2

Partnerstva za mobilnost najvažniji su politički instrument u provedbi GAMM-a. Pilot-faza njihove primjene prošla je uspješno te je Komisija 2009. godine provela političko vrednovanje primjene (9).

5.1.3

U svojoj Komunikaciji „Dijalog o migraciji, mobilnosti i sigurnosti s državama južnog Sredozemlja” COM(2011) 292, Komisija je preporučila da se s izazovima politika imigracije i azila (ratovi i kretanje stanovništva na Sredozemlju) suoči uspostavom dijaloga o migraciji, mobilnosti i sigurnosti u EU-u. EU je odonda započeo dijalog s nekim državama.

5.1.4

Sklopljeno je šest partnerstava za mobilnost sa sljedećim državama: Zelenortskom Republikom (svibanj 2008.) (10), Moldavijom (svibanj 2008.) (11), Gruzijom (studeni 2009.) (12), Armenijom (listopad 2011.) (13), Azerbajdžanom (prosinac 2013.) (14) i Marokom (lipanj 2013.) (15). Pregovori o partnerstvu za mobilnost s Tunisom završili su 3. ožujka kada je potpisana zajednička izjava. Započeti su pregovori o Partnerstvu za mobilnost s Jordanom te bi partnerstvo trebalo biti sklopljeno za vrijeme grčkog predsjedanja EU-om; novi dijalog o migracijama, mobilnosti i sigurnosti započet će se s drugim državama južnog Sredozemlja poput Egipta, Libije, Alžira i Libanona. Deklaracija o migracijama i mobilnosti sa Sastanka na vrhu Europske unije i Afrike (16) zastupa globalni pristup, koji EGSO podržava.

5.1.5

Komisija je 2011. godine objavila ocjenu Globalnog pristupa migraciji i mobilnosti (GAMM) (17), pozivajući EU da ojača svoju vanjsku politiku na području imigracije, te je predstavila revidirani Globalni pristup migraciji i mobilnosti, utemeljen na sljedećim četirima stupovima: 1) organizaciji i omogućavanju zakonite migracije i mobilnosti; 2) sprečavanju i smanjenju nepropisne migracije i trgovine ljudima; 3) promicanju međunarodne zaštite i jačanju vanjske dimenzije politike azila; te 4) optimizaciji utjecaja migracija i mobilnosti na razvoj.

5.1.6

Partnerstva za mobilnost imaju određena ograničenja te EGSO smatra da bi se ona trebala prevladati u idućim godinama. Pravno gledajući, riječ je o „mekom pravu” (soft law). To su zajedničke izjave EU-a, skupine zainteresiranih država članica i treće zemlje, no nisu obvezujuće za stranke. Njihova fleksibilnost pomaže u sklapanju političkih sporazuma, no bez pravne odgovornosti. Sukladno prethodnim napomenama EGSO-a (18), partnerstva za mobilnost trebaju biti međunarodni sporazumi koji su obvezujući za ugovorne stranke.

5.1.7

Partnerstva za mobilnost moraju na potpuniji i uravnoteženiji način razvijati aspekte povezane s mobilnošću i migracijama, što mora biti njihov prioritet. Dosad su prioriteti bili usmjereni na sigurnost, vraćanje, ponovni prihvat imigranata u nepropisnoj situaciji i nadzor granica. U komunikaciji Komisije o dijalogu određuje se da porast mobilnosti podliježe ispunjavanju posebnih uvjeta od strane treće zemlje. Prema mišljenju EGSO-a, EU tim zemljama mora ponuditi i mogućnosti imigracije putem zakonitih i transparentnih postupaka (19).

5.1.8

EGSO predlaže da EU partnerskim zemljama ponudi otvaranje kanala za lakšu mobilnost ljudi, dobivanje viza i prihvat novih imigranata. Odbor (20) podržava da se u nove sporazume uvrste druga pitanja poput:

poboljšanja kapaciteta za uravnoteženje ponude i potražnje radne snage;

priznavanja akademskih i profesionalnih vještina i kvalifikacija;

izrade i primjene pravnih okvira za bolji prijenos mirovinskih prava;

boljeg pristupa informacijama o slobodnim radnim mjestima u EU-u;

mjera za poboljšanje suradnje u pogledu vještina te ravnoteže između ponude i potražnje radne snage, oslanjajući se na postignuća Europske zaklade za stručnu izobrazbu.

5.1.9

Uspostavljanje imigracijskih centara u matičnim državama u prisustvu EU-a osnažit će njegovo prisustvo u tim državama i istovremeno će eliminirati pogrešne informacije koje šire krijumčarski krugovi te potaknuti zahtjeve za zakonitu imigraciju. Posebnu važnost treba pridati osnaživanju civilnog društva na lokalnoj razini te njegovom stvaranju na područjima gdje još ne postoji.

5.1.10

Imajući u vidu načelo pozitivnog uvjetovanja, EU bi, u slučajevima humanitarne krize na tranzitnim područjima zbog masovnih selidbi, mogao financirati uspostavljanje imigracijskih centara i centara za boravak imigranata. Osobama kojima je to potrebno u ovim će centrima, u suradnji s UNCHR-om i Međunarodnom organizacijom za migracije (IOM), biti zajamčena zaštita međunarodnog sustava azila.

5.1.11

EU mora sklapati sporazume s tranzitnim državama te posebnu pažnju posvetiti uvjetima povezanima s načelima ljudskih prava i repatrijacije.

5.1.12

Sklapanje sporazuma moglo bi se proširiti i na suradnju s Frontexom i Europolom. Borba protiv organiziranog kriminala i trgovine ljudima ključna je za sprečavanje i smanjivanje nepropisnih migracijskih tokova. Osobe koje su trgovci ljudima izrabljivali treba smatrati nevinim žrtvama.

5.1.13

Nakon katastrofe kod Lampeduse Vijeće za pravosuđe i unutarnje poslove koje se sastalo 7. i 8. listopada 2013. osnovalo je Radnu skupinu za Sredozemlje (Task Force Mediterranean – TFM). Skupina je završila s radom objavom Komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje (COM(2013) 869), koja sadrži paket kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mjera, za pet glavnih područja djelovanja: djelovanje u suradnji s trećim zemljama; regionalnu zaštitu, ponovno naseljavanje i jačanje zakonitih kanala za ulazak u EU; borbu protiv krijumčarenja i trgovine ljudima i organiziranog kriminala; jačanje nadzora granica; i pomoć državama članicama koje su suočene s velikim migracijskim pritiskom te solidarnost s njima.

5.1.14

EGSO smatra iznimno važnim da se kratkoročne mjere dopune dugoročnim mjerama usmjerenim na suočavanje s dubljim uzrocima nedobrovoljne migracije.

5.1.15

Europsko vijeće koje se sastalo u prosincu 2013. podržalo je predložene mjere i ponovilo nužnost odlučnog djelovanja kako bi se spriječio gubitak života na moru i izbjegle tragedije u budućnosti. Potvrdilo je da suradnja s trećim zemljama u cilju sprečavanja takvih događaja predstavlja prioritet.

Bruxelles, 9. srpnja 2014.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Henri MALOSSE


(1)  Vidi SOC/375 i REX/351.

(2)  Vidi SOC/373.

(3)  SL C 191, 29.6.2012., str. 134-141.

(4)  EU u odnosu na politiku o azilu ima obaveze koje proizlaze iz UFEU-a i Povelje o temeljnim pravima, kao i iz međunarodnih konvencija.

(5)  Eurema je pilot-projekt EU-a za premještanje osoba pod međunarodnom zaštitom s Malte, koji je podržalo Europsko vijeće u zaključcima sa zasjedanja od 18. i 19. lipnja 2009. (dok. 11225/2/09 CONCL 2).

(6)  U suradnji s Međunarodnom organizacijom za migracije.

(7)  „Dvadeset smjernica o prisilnom vraćanju”, CM(2005) 40.

(8)  Vidi mišljenje EGSO-a od 16. srpnja 2009. o „Prihvatu tražitelja azila u državama članicama: minimalni standardi”, izvjestiteljica: An LE NOUAIL-MARLIERE, usvojeno na plenarnom zasjedanju dana 15. i 16. srpnja 2009.-

(9)  Europska komisija (2009.), „Partnerstva za mobilnost kao instrument za globalni pristup migraciji” (Mobility partnerships as a tool of the global approach to migration), radni dokument službi Komisije, SEC(2009) 1240, Bruxelles, 18. rujna.

(10)  Zajednička izjava Vijeća Europske unije (2008.) o partnerstvu za mobilnost između Europske unije i Zelenortske Republike, 9460/08 ADD2, Bruxelles, 21. svibnja.

(11)  Zajednička izjava Vijeća Europske unije (2008.) o partnerstvu za mobilnost između Europske unije i Moldavije, 9460/08 ADD1, 21. svibnja.

(12)  Zajednička izjava Vijeća Europske unije (2009.) o partnerstvu za mobilnost između Europske unije i Gruzije, 16396/09, Bruxelles, 20. studenog.

(13)  Zajednička izjava Vijeća Europske unije (2011.) o partnerstvu za mobilnost između Europske unije i Armenije, 14963/1/11, 11. listopada 2011.

(14)  http://europa.eu/rapid/press-release_IP-13-1215_en.htm 5.12.2013.

(15)  Zajednička izjava Vijeća Europske unije (2013.) o partnerstvu za mobilnost između Europske unije i Maroka, 6139/13, 3. lipnja 2013.

(16)  Samit EU-Afrika, 2. – 3. travnja 2014. Bruxelles

(17)  Komunikacija Komisije, Globalni pristup migraciji i mobilnosti, COM(2011) 743 final, 18.11.2011.

(18)  Vidi REX/351.

(19)  Vidi REX/351.

(20)  Vidi SOC/268 i REX/236


Top