Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document DD_2013_19_010_HR

Službeni list Europske unije
Posebno izdanje 2013.
19. Područje slobode, sigurnosti i pravde
Svezak 10

  The HTML format is unavailable in your User interface language.

Službeni list

Europske unije

1977-0588

doi:10.3002/19770588.2013.19.010.hrv

European flag

Hrvatsko izdanje

19.   Područje slobode, sigurnosti i pravde

Svezak 010

Posebno izdanje 2013.

 


Referenca

 

Sadržaj

 

Godina

SL

Stranica

 

 

 

 

Uvodna napomena

1

2001

L 081

1

 

 

32001R0539

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

3

2003

L 181

27

 

 

22003A0719(01)

 

 

 

Sporazum o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država

10

2003

L 222

3

 

 

32003R1560

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica

17

2005

L 299

61

 

 

32005D0790

 

 

 

(2005/790/EZ)
Odluka Vijeća od 20. rujna 2005. o potpisivanju, u ime Zajednice, Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima

38

2005

L 299

62

 

 

22005A1116(01)

 

 

 

Sporazum između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

39

2005

L 300

6

 

 

32005R1869

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 1869/2005 od 16. studenoga 2005. o zamjeni priloga Uredbi (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine

48

2006

L 105

1

 

 

32006R0562

 

 

 

Uredba (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)

61

2006

L 405

1

 

 

32006R1931

 

 

 

Uredba (EZ) br. 1931/2006 Europskog parlamenta i vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila o malograničnom prometu na vanjskim kopnenim granicama država članica te o izmjeni odredaba Schengenske konvencije

93

2007

L 199

1

 

 

32007R0861

 

 

 

Uredba (EZ) br. 861/2007 Europskog parlementa i Vijeća od 11. srpnja 2007. o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti

100

2007

L 204

16

 

 

32007D0551

 

 

 

Odluka Vijeća 2007/551/ZVSP/PUP od 23. srpnja 2007. o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka iz popisa imena putnika (PIP) zračnih prijevoznika Ministarstvu domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (MDS) (Sporazum PIP iz 2007. godine)

122

2007

L 204

18

 

 

22007A0804(01)

 

 

 

Sporazum između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka iz evidencije podataka o putnicima (EPP) zračnih prijevoznika Ministarstvu domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (MDS) (Sporazum EPP iz 2007. godine)

124

2007

L 257

16

 

 

32007D1149

 

 

 

Odluka br. 1149/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. rujna 2007. o uspostavi posebnog programa Civilno pravosuđe za razdoblje 2007.-2013. u okviru općeg programa Temeljna prava i pravosuđe

132

2008

L 213

47

 

 

32008D0651

 

 

 

Odluka Vijeća 2008/651/ZVSP/PUP od 30. lipnja 2008. o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Australije o obradi i prijenosu podataka EU-a iz evidencije podataka o putnicima (PNR) od strane zračnih prijevoznika australskoj carinskoj službi

139

2008

L 213

49

 

 

22008A0808(01)

 

 

 

Sporazum između Europske unije i Australije o obradi i prijenosu podataka iz evidencije podataka o putnicima (PNR) Europske unije od strane zračnih prijevoznika australske carinske službe

141

2009

L 093

13

 

 

32009R0280

 

 

 

Uredba Komisije (EZ) br. 280/2009 od 6. travnja 2009. o izmjeni priloga I., II., III. i IV. Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

150

2009

L 325

12

 

 

32009D0935

 

 

 

Odluka Vijeća 2009/935/PUP od 30. studenoga 2009. o određivanju popisa trećih država i organizacija s kojima Europol sklapa sporazume

157

2009

L 331

17

 

 

32009D0941

 

 

 

(2009/941/EZ)
Odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o zaključivanju od strane Europske zajednice Haškog protokola od 23. studenoga 2007. o mjerodavnom pravu za obveze uzdržavanja

159

2009

L 331

19

 

 

22009A1216(02)

 

 

 

Protokol o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja

161

2009

L 331

24

 

 

32009D0942

 

 

 

(2009/942/EZ)
Odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o izmjeni Odluke 2006/325/EZ o postupku za provedbu članka 5. stavka 2. Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima

166

2009

L 332

17

 

 

32009D0968

 

 

 

Odluka Vijeća 2009/968/PUP od 30. studenoga 2009. o donošenju pravila o tajnosti informacija Europola

168

2009

L 336

1

 

 

32009R1244

 

 

 

Uredba Vijeća (EZ) br. 1244/2009 od 30. studenoga 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani pri prijelazu vanjskih granica moraju imati vize i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

174

2010

L 014

9

 

 

32010D0032

 

 

 

(2010/32/EZ)
Odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o izmjeni Odluke Izvršnog odbora osnovanog na temelju Schengenske konvencije iz 1990. o izmjeni Financijske uredbe o troškovima postavljanja i rada funkcije tehničke podrške Schengenskom informacijskom sustavu (C.SIS)

177

2010

L 026

22

 

 

32010D0050

 

 

 

(2010/50/EU)
Odluka Vijeća od 25. siječnja 2010. o izmjeni Priloga 2. Popisa A Zajedničkih konzularnih uputa o vizama za diplomatsko-konzularna predstavništva, u vezi s obvezom pribavljanja vize za nositelje diplomatskih putovnica iz Saudijske Arabije

180

2010

L 036

30

 

 

32010D0069

 

 

 

(2010/69/EU)
Odluka Komisije od 8. veljače 2010. o izmjeni Odluke 2008/456/EZ o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke br. 574/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Fonda za vanjske granice za razdoblje 2007. – 2013. u okviru općeg programa Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima u pogledu upravljačkih i kontrolnih sustava država članica, pravila za upravno i financijsko upravljanje te prihvatljivosti izdataka za projekte koje sufinancira Fond (priopćeno pod brojem dokumenta C(2010) 694)

182

2010

L 036

32

 

 

32010D0070

 

 

 

(2010/70/EU)
Odluka Komisije od 8. veljače 2010. o izmjeni Odluke 2008/458/EZ o utvrđivanju pravila za provedbu Odluke br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju Europskog fonda za povratak za razdoblje 2008. – 2013. u okviru općeg programa Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima u pogledu upravljačkih i kontrolnih sustava država članica, pravila za upravno i financijsko upravljanje te prihvatljivosti izdataka za projekte koje sufinancira Fond (priopćeno pod brojem dokumenta C(2010) 695)

184

2010

L 065

1

 

 

32010R0210

 

 

 

Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 210/2010 od 25. veljače 2010. o izmjeni popisa stečajnih postupaka, postupaka likvidacije i stečajnih upravitelja u prilozima A, B i C Uredbi (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku i kodificiranju priloga A, B i C toj Uredbi

186

2010

L 085

1

 

 

32010R0265

 

 

 

Uredba (EU) br. 265/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2010. o izmjeni Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i Uredbe (EZ) br. 562/2006 u vezi s kretanjem osoba s vizom za dugotrajni boravak

199

2010

L 155

19

 

 

32010R0541

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 541/2010 od 3. lipnja 2010. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1104/2008 o migraciji iz Schengenskog informacijskog sustava (SIS 1+) u drugu generaciju Schengenskog informacijskog sustava (SIS II)

203

2010

L 155

23

 

 

32010R0542

 

 

 

Uredba Vijeća (EU) br. 542/2010 od 3. lipnja 2010. o izmjeni Odluke 2008/839/PUP o migraciji iz Schengenskog informacijskog sustava (SIS 1+) u drugu generaciju Schengenskog informacijskog sustava (SIS II)

207

2010

L 169

22

 

 

32010D0374

 

 

 

(2010/374/EZ)
Odluka Vijeća od 30. studenoga 2009. o potpisivanju, u ime Europske zajednice, i o privremenoj primjeni Sporazuma između Europske zajednice i Republike Islanda, Kraljevine Norveške, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o dopunskim pravilima u vezi s Fondom za vanjske granice za razdoblje 2007. – 2013.

211

2010

L 280

1

 

 

32010L0064

 

 

 

Direktiva 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima

213

2010

L 308

1

 

 

32010D0706

 

 

 

(2010/706/EU)
Odluka Vijeća od 3. lipnja 2010. o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Gruzije o pojednostavljenju izdavanja viza

220

2010

L 329

1

 

 

32010R1091

 

 

 

Uredba (EU) br. 1091/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani pri prijelazu vanjskih granica moraju imati vize te zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

222

2010

L 339

6

 

 

32010R1211

 

 

 

Uredba (EU) br. 1211/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2010. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani pri prijelazu vanjskih granica moraju imati vize te zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

224

2011

L 066

1

 

 

32011D0157

 

 

 

(2011/157/EU)
Odluka Vijeća od 24. veljače 2011. o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Savezne Republike Brazila o ukidanju obveze posjedovanja vize za kratkotrajni boravak za nositelje diplomatskih, servisnih ili službenih putovnica

226

2011

L 137

1

 

 

32011D0305

 

 

 

(2011/305/EU)
Odluka Vijeća od 21. ožujka 2011. o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske zajednice i Republike Islanda, Kraljevine Norveške, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o dopunskim pravilima u vezi s Fondom za vanjske granice za razdoblje 2007. – 2013.

227

2011

L 160

1

 

 

32011D0349

 

 

 

(2011/349/EU)
Odluka Vijeća od 7. ožujka 2011. o sklapanju u ime Europske unije Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, posebno u odnosu na pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima i policijsku suradnju

229

2011

L 160

3

 

 

22011A0618(01)

 

 

 

Protokol između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine

231

2011

L 160

37

 

 

32011D0351

 

 

 

(2011/351/EU)
Odluka Vijeća od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj

247

2011

L 160

39

 

 

22011A0618(03)

 

 

 

Protokol između Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u jednoj od država članica ili u Švicarskoj

249

2011

L 160

52

 

 

32011R0583

 

 

 

Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 583/2011 od 9. lipnja 2011. o izmjeni popisa stečajnih postupaka, postupaka likvidacije i stečajnih upravitelja u prilozima A, B i C Uredbi (EZ) br. 1346/2000 o stečajnom postupku i kodificiranju priloga A, B i C toj Uredbi

260

2011

L 160

84

 

 

32011D0352

 

 

 

(2011/352/EU)
Odluka Vijeća od 9. lipnja 2011. o primjeni odredaba schengenske pravne stečevine koje se odnose na Schengenski informacijski sustav u Kneževini Lihtenštajnu

273

2011

L 166

22

 

 

32011D0369

 

 

 

(2011/369/EU)
Odluka Vijeća od 9. lipnja 2011. o izmjeni Schengenske savjetodavne mreže (tehničke specifikacije)

277

2011

L 287

9

 

 

32011D1105

 

 

 

Odluka br. 1105/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o popisu putnih isprava koje nositelju omogućuju prijelaz vanjskih granica i u koje se može upisati viza, te o uspostavi mehanizma za uspostavu tog popisa

281

2012

L 050

3

 

 

32012R0156

 

 

 

Uredba Komisije (EU) br. 156/2012 od 22. veljače 2012. o izmjeni priloga od I. do IV. Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

285

2012

L 134

20

 

 

32012D0274

 

 

 

(2012/274/EU)
Provedbena odluka Komisije od 24. travnja 2012. o određivanju druge skupine regija za početak rada Viznog informacijskog sustava (VIS) (priopćena pod brojem dokumenta C(2012) 2505)

293

2012

L 201

107

 

 

32012R0650

 

 

 

Uredba (EU) br. 650/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršavanju odluka i prihvaćanju i izvršavanju javnih isprava u nasljednim stvarima i o uspostavi Europske potvrde o nasljeđivanju

296


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

1



Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01

Opća, financijska i institucionalna pitanja

02

Carinska unija i slobodno kretanje robe

03

Poljoprivreda

04

Ribarstvo

05

Sloboda kretanja radnika i socijalna politika

06

Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga

07

Prometna politika

08

Politika tržišnog natjecanja

09

Porezi

10

Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala

11

Vanjski odnosi

12

Energetika

13

Industrijska politika i unutarnje tržište

14

Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata

15

Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja

16

Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura

17

Pravo poduzećâ

18

Zajednička vanjska i sigurnosna politika

19

Područje slobode, sigurnosti i pravde

20

Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

i.

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.

numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

Zakonodavstvo („L”),

Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

3


32001R0539


L 081/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 539/2001

od 15. ožujka 2001.

o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62., točku 2.b podtočku i.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

budući da:

(1)

Prema članku 62. točki 2.b Ugovora, Vijeće donosi pravila o vizama za planirane boravke od najdulje tri mjeseca, i u tom je smislu potrebno utvrditi popis onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vize pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Članak 61. navodi te popise kao popratne mjere koje su izravno povezane sa slobodnim kretanjem osoba u području slobode, sigurnosti i pravde.

(2)

Ova se Uredba nastavlja na schengensku pravnu stečevinu u skladu s Protokolom kojim se ona uključuje u okvir Europske unije, dalje u tekstu „Schengenski protokol”. Ona ne utječe na obveze država članica koje proizlaze iz pravne stečevine kao što je definirano u Prilogu A Odluci 1999/435/EZ od 20. svibnja 1999. o definiranju schengenske pravne stečevine u svrhu utvrđivanja, u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora o osnivanju Europske zajednice i Ugovora o Europskoj uniji, pravne osnove za svaku odredbu ili odluku koja čini tu pravnu stečevinu (3).

(3)

Ova Uredba predstavlja daljnji razvoj onih odredbi u odnosu na koje je Schengenskim protokolom odobrena uža suradnja i spada u područje iz članka 1. točka B Odluke 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (4).

(4)

Na temelju članka 1. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Irska i Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluju u donošenju ove Uredbe. Sukladno tome i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, odredbe ove Uredbe ne primjenjuju se na Irsku niti na Ujedinjenu Kraljevinu.

(5)

Određivanje onih trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu, i onih koji su izuzeti od tog zahtjeva provodi se na temelju pažljive individualne procjene različitih kriterija koji, inter alia, uključuju nezakonito useljavanje, javni poredak i sigurnost, kao i vanjske odnose Europske unije s trećim zemljama, a također uzimajući u obzir implikacije povezane s regionalnom povezanošću i uzajamnošću. Trebalo bi predvidjeti mehanizam Zajednice kojim će se omogućiti provedba ovog načela uzajamnosti ako jedna od trećih zemalja iz Priloga II. ovoj Uredbi odluči uvesti vize za državljane jedne ili više država članica.

(6)

Kako Ugovor o Europskom gospodarskom prostoru izuzima državljane Islanda, Lihtenštajna i Norveške od zahtjeva za vizu, ove zemlje nisu uključene na popis iz Priloga II. ovoj Uredbi.

(7)

U odnosu na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, ne dovodeći u pitanje obveze iz međunarodnih ugovora potpisanih od strane država članica, a posebno Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, odluka o zahtjevu za vizu ili izuzeću trebala bi ovisiti o trećoj zemlji u kojoj te osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave. Međutim, s obzirom na razlike u nacionalnom zakonodavstvu koje se primjenjuje na osobe bez državljanstva i osobe s priznatim izbjegličkim statusom, države članice mogu odlučiti trebaju li ove kategorije osoba podlijegati zahtjevu za vizu u slučaju ako je treća zemlja u kojoj ove osobe imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave, treća zemlja čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva za vizu.

(8)

U određenim slučajevima kada su potrebna posebna pravila za vizu, države članice mogu izuzeti određene kategorije osoba od zahtjeva za vizu ili za njih uvesti taj zahtjev u skladu s javnim međunarodnim pravom ili običajima.

(9)

Kako bi se osiguralo da se sistemom upravlja otvoreno i da su dotične osobe obaviještene, države članice bi trebale ostalim državama članicama i Komisiji priopćiti koje mjere poduzimaju na temelju ove Uredbe. Iz istih razloga, te informacije bi također trebale biti objavljene u Službenom listu Europskih zajednica.

(10)

Uvjeti za ulazak na državno područje država članica ili izdavanje viza ne utječu na pravila koja trenutno uređuju priznavanje valjanosti putnih isprava.

(11)

U skladu s načelom proporcionalnosti iz članka 5. Ugovora, donošenje Uredbe o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva, potrebno je i odgovarajuće sredstvo osiguranja učinkovitog djelovanja zajedničkog viznog režima.

(12)

Ova Uredba predviđa potpuno usklađivanje u pogledu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva. Međutim, primjena izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane određenih trećih zemalja iz Priloga II., stupit će na snagu naknadno. S tim ciljem, Vijeće će donijeti odluku za svaku od tih zemalja na temelju izvješća kojeg je sastavila Komisija,

DONIJELO JE SLJEDEĆU UREDBU:

Članak 1.

1.   Državljani trećih zemalja na popisu u Prilogu I. dužni su posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica država članica.

2.   Ne dovodeći u pitanje članka 8. stavka 2., državljani trećih zemalja na popisu iz Priloga II. izuzimaju se od zahtjeva iz stavka 1. za boravke čije ukupno trajanje ne prelazi tri mjeseca.

3.   Državljani novih trećih zemalja koje su prije bile dio zemalja s popisa iz priloga I. i II. podliježu odredbama stavaka 1. i 2., ako i dok Vijeće ne odluči drukčije sukladno postupku predviđenim u mjerodavnim odredbama Ugovora.

4.   Uvođenje zahtjeva za vizu od strane treće zemlje s popisa iz Priloga II. za državljane države članice imat će za posljedicu primjenu sljedećih odredbi, ne dovodeći u pitanje odredbe bilo kojeg sporazuma kojeg je Zajednica eventualno sklopila s tom trećom zemljom, a kojim se odobrava izuzeće od zahtjeva za vizu:

(a)

država članica može pismeno obavijestiti Komisiju i Vijeće o činjenici da je treća zemlja uvela zahtjev za vizu;

(b)

u slučaju takve obavijesti, obveza države članice da se državljani dotične treće zemlje podvrgnu zahtjevu za vizu utvrdit će se privremeno 30 dana nakon obavijesti, osim ako Vijeće prije toga kvalificiranom većinom ne odluči drukčije;

(c)

privremeno uvođenje zahtjeva za vizu Vijeće objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica prije njegovog stupanja na snagu;

(d)

Komisija razmatra svaki zahtjev Vijeća ili države članice da podnese prijedlog Vijeću za izmjenu priloga ovoj Uredbi za uključenje dotične treće zemlje u Prilog I. i njezino brisanje iz Priloga II.;

(e)

ako prije donošenja takve izmjene priloga ovoj Uredbi od strane Vijeća treća zemlja stavi izvan snage svoju odluku o uvođenju zahtjeva za vizu, dotična država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju i Vijeće u pismenom obliku;

(f)

Vijeće takvu obavijest objavljuje u Službenom listu Europskih zajednica. Privremeno uvođenje zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje stavlja se izvan snage 7 dana nakon dana objave.

Članak 2.

U smislu ove Uredbe, „viza” znači dozvola izdana od strane države članice ili odluka donesena od strane takve države koja je potrebna radi:

ulaska za namjeravani boravak u toj državi članici ili više država članica u ukupnom trajanju od najdulje tri mjeseca,

ulaska radi tranzita kroz državno područje te države članice ili nekoliko država članica, osim radi tranzita u zračnoj luci.

Članak 3.

Ne dovodeći u pitanje obveze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice, potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959. godine, osobe s priznatim izbjegličkim statusom i osobe bez državljanstva:

podliježu zahtjevu za vizu, ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu I.;

mogu biti izuzete od zahtjeva za vizu ako je treća zemlja u kojoj imaju boravište i koja je izdala njihove putne isprave jedna od trećih zemalja s popisa u Prilogu II.

Članak 4.

1.   Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

(a)

nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica i ostalih putovnica za obavljanje službenih zadaća;

(b)

civilnu posadu zrakoplova i plovila;

(c)

posadu i prateće osoblje na kriznim ili spasilačkim letovima i ostale pomagače u slučaju katastrofe ili nezgode;

(d)

civilnu posadu brodova koji plove u međunarodnim vodama;

(e)

nositelje propusnica koje neke međuvladine međunarodne organizacije izdaju svojim djelatnicima.

2.   Država članica može izuzeti od zahtjeva za vizu učenika koji ima državljanstvo treće zemlje iz Priloga I. s boravištem u trećoj zemlji iz Priloga II. i koji putuje u okviru školske ekskurzije kao član skupine učenika u pratnji učitelja iz dotične škole.

3.   Država članica može predvidjeti iznimku od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u slučaju osoba koje obavljaju plaćenu aktivnost tijekom svojeg boravka.

Članak 5.

1.   U roku od 10 radnih dana od stupanja na snagu ove Uredbe, države članice obavješćuju ostale države članice i Komisiju o mjerama koje su poduzele na temelju članka 3. druge alineje i članka 4. O svim daljnjim promjenama tih mjera obavješćuju ih u roku od pet radnih dana.

2.   Komisija objavljuje obavijesti o mjerama mjere iz stavka 1. u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova Uredba ne utječe na nadležnost država članica u odnosu na priznavanje država i teritorijalnih jedinica i putovnica, putnih i osobnih isprava izdanih od strane njihovih tijela.

Članak 7.

1.   Ova Uredba zamjenjuje Uredbu Vijeća (EC) br. 574/1999 (5).

2.   Konačne verzije Zajedničkih konzularnih uputa (CCI) i Zajedničkog priručnika (CM), kako proizlaze iz Odluke Schengenskog izvršnog odbora od 28. travnja 1999. (SCH/Com-ex (99) 13), mijenjaju se kako slijedi:

1.

naslov Priloga 1., dijela I. CCI-a i Priloga 5., dijela I. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

„Zajednički popis trećih zemalja čiji državljani podliježu zahtjevu za vizu uvedenom Uredbom (EZ) br. 539/2001”;

2.

popis u Prilogu 1., dijelu I. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu I. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu I. ovoj Uredbi;

3.

naslov Priloga 1., dijela II. CCI-a i Priloga 5., dijela II. CM-a, zamjenjuje se sljedećim:

„Zajednički popis trećih zemalja čiji su državljani izuzeti od zahtjeva za vizu na temelju Uredbe (EZ) br. 539/2001”;

4.

popis u Prilogu 1., dijelu II. CCI-a i u Prilogu 5., dijelu II. CM-a, zamjenjuje se popisom u Prilogu II. ovoj Uredbi;

5.

dio III. Priloga 1. CCI-u i dio III. Priloga 5. CM-a brišu se.

3.   Stavljaju se izvan snage odluke Schengenskog izvršnog odbora od 15. prosinca 1997. (SCH/Com-ex(97)32) i 16. prosinca 1998. (SCH/Com-ex (98)53, rev.2).

Članak 8.

1.   Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

2.   Međutim, za državljane zemlje u Prilogu II. označene zvjezdicom, dan stupanja na snagu članka 1. stavka 2. Vijeće će odrediti naknadno, u skladu s člankom 67. stavkom 3. Ugovora, a na temelju izvješća koje se spominje u sljedećem podstavku.

S tim ciljem, Komisija zahtijeva od dotične zemlje da naznači koje je obveze o nezakonitom useljavanju i nezakonitom boravku spremna preuzeti, što uključuje vraćanje u domovinu (repatrijaciju) osoba iz te zemlje koje u njoj ilegalno borave, i o tome izvještavati Vijeće. Komisija Vijeću podnosi prvo izvješće, popraćeno korisnim preporukama, najkasnije do 30. lipnja 2001.

Do donošenja od strane Vijeća akta koji sadrži spomenutu odluku, zahtjev iz članka 1. stavka 1. primjenjivat će se na državljane te zemlje. Članci od 2. do 6. ove Uredbe u cijelosti se primjenjuju.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. ožujka 2001.

Za Vijeće

Predsjednik

M-I. KLINGVALL


(1)  SL C 177 E, 27.6.2000., str. 66.

(2)  Mišljenje od 5. srpnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3)  SL L 176, 10.7.1999., str. 1.

(4)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(5)  SL L 72, 18.3.1999., str. 2.


PRILOG I.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 1.

1.

DRŽAVE

 

Afganistan

 

Albanija

 

Alžir

 

Angola

 

Antigva i Barbuda

 

Armenija

 

Azerbajdžan

 

Bahami

 

Bahrein

 

Bangladeš

 

Barbados

 

Bjelarus

 

Belize

 

Benin

 

Butan

 

Bosna i Hercegovina

 

Bocvana

 

Burkina Faso

 

Burma/Myanmar

 

Burundi

 

Kambodža

 

Kamerun

 

Kabo Verde

 

Srednjoafrička Republika

 

Čad

 

Kina

 

Kolumbija

 

Kongo

 

Côte d’Ivoire

 

Kuba

 

Demokratska Republika Kongo

 

Džibuti

 

Dominika

 

Dominikanska Republika

 

Egipat

 

Ekvatorijalna Gvineja

 

Eritreja

 

Etiopija

 

Savezna Republika Jugoslavija (Srbija-Crna Gora)

 

Fidži

 

Bivša jugoslavenska republika Makedonija

 

Gabon

 

Gambija

 

Gruzija

 

Gana

 

Grenada

 

Gvineja

 

Gvineja-Bissau

 

Gvajana

 

Haiti

 

Indija

 

Indonezija

 

Iran

 

Irak

 

Jamajka

 

Jordan

 

Kazakstan

 

Kenija

 

Kiribati

 

Kuvajt

 

Kirgistan

 

Laos

 

Libanon

 

Lesoto

 

Liberija

 

Libija

 

Madagaskar

 

Malavi

 

Maldivi

 

Mali

 

Maršalovi Otoci

 

Mauritanija

 

Mauricijus

 

Mikronezija

 

Moldova

 

Mongolija

 

Maroko

 

Mozambik

 

Namibija

 

Nauru

 

Nepal

 

Niger

 

Nigerija

 

Sjeverna Koreja

 

Sjeverno Marijansko Otočje

 

Oman

 

Pakistan

 

Palau

 

Papua Nova Gvineja

 

Peru

 

Filipini

 

Katar

 

Rusija

 

Ruanda

 

Sveti Kristofor i Nevis

 

Sveta Lucija

 

Sv. Vincent i Grenadini

 

Sveti Toma i Prinsipe

 

Saudijska Arabija

 

Senegal

 

Sejšeli

 

Sijera Leone

 

Salomonovi Otoci

 

Somalija

 

Južna Afrika

 

Šri Lanka

 

Sudan

 

Surinam

 

Svazi

 

Sirija

 

Tadžikistan

 

Tanzanija

 

Tajland

 

Komori

 

Togo

 

Tonga

 

Trinidad i Tobago

 

Tunis

 

Turska

 

Turkmenistan

 

Tuvalu

 

Uganda

 

Ukrajina

 

Ujedinjeni Arapski Emirati

 

Uzbekistan

 

Vanuatu

 

Vijetnam

 

Zapadna Samoa

 

Jemen

 

Zambija

 

Zimbabve

2.

ENTITETI I TERITORIJALNE VLASTI KOJI NISU PRIZNATI KAO DRŽAVE OD STRANE BAREM JEDNE DRŽAVE ČLANICE

 

Istočni Timor

 

Palestinska uprava

 

Tajvan


PRILOG II.

Zajednički popis iz članka 1. stavka 2.

1.

DRŽAVE

 

Andora

 

Argentina

 

Australija

 

Bolivija

 

Brazil

 

Bruneji

 

Bugarska

 

Kanada

 

Čile

 

Kostarika

 

Hrvatska

 

Cipar

 

Češka Republika

 

Ekvador

 

Estonija

 

Gvatemala

 

Sveta Stolica

 

Honduras

 

Mađarska

 

Izrael

 

Japan

 

Latvija

 

Litva

 

Malezija

 

Malta

 

Meksiko

 

Monako

 

Novi Zeland

 

Nikaragva

 

Panama

 

Paragvaj

 

Poljska

 

Rumunjska (1)

 

Salvador

 

San Marino

 

Singapur

 

Slovačka

 

Slovenija

 

Sjeverna Koreja

 

Švicarska

 

Sjedinjene Američke Države

 

Urugvaj

 

Venezuela

2.

POSEBNA UPRAVNA PODRUČJA NARODNE REPUBLIKE KINE

 

Hong Kong SAR (2)

 

Makao SAR (3)


(1)  Vidjeti članak 8. stavak 2.

(2)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Special Administrative Region Hong Kong”.

(3)  Izuzeće od zahtjeva za vizu primjenjuje se samo na nositelje putovnice za „Regiao Administrativa Especial de Macau”.


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

10


22003A0719(01)


L 181/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


SPORAZUM

o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država

SADRŽAJ

Preambula

Članak 1.

Cilj i svrha

Članak 2.

Definicije

Članak 3.

Područje primjene ovog Sporazuma u odnosu na dvostrane ugovore o izručenju s državama članicama

Članak 4.

Kaznena djela koja podliježu izručenju

Članak 5.

Podnošenje i ovjeravanje isprava

Članak 6.

Podnošenje zahtjeva za privremeno uhićenje

Članak 7.

Podnošenje isprava nakon privremenog uhićenja

Članak 8.

Dodatni podaci

Članak 9.

Privremena predaja

Članak 10.

Zahtjevi više država za izručenje ili predaju

Članak 11.

Pojednostavljeni postupci izručenja

Članak 12.

Tranzit

Članak 13.

Smrtna kazna

Članak 14.

Zahtjev koji sadrži osjetljive informacije

Članak 15.

Savjetovanja

Članak 16.

Vremenska primjena

Članak 17.

Neodstupanje

Članak 18.

Budući bilateralni ugovori o izručenju s državama članicama

Članak 19.

Određivanje i obavješćivanje

Članak 20.

Teritorijalna primjena

Članak 21.

Preispitivanje

Članak 22.

Stupanje na snagu i prestanak važenja

Napomena s objašnjenjem

EUROPSKA UNIJA I SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE,

ŽELEĆI dodatno olakšati suradnju između država članica Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država,

ŽELEĆI suzbijati kriminal na učinkovitiji način kao načina za zaštitu njihovih demokratskih društava i zajedničkih vrijednosti,

UZIMAJUĆI U OBZIR prava pojedinaca i vladavinu prava,

VODEĆI RAČUNA o jamstvima prema njihovim pravnim sustavima koji izručenoj osobi omogućuju pravo na pošteno suđenje, uključujući pravo na suđenje od strane nepristranog suda osnovanog u skladu sa zakonom,

ŽELEĆI sklopiti sporazum koji se odnosi na izručenje počinitelja kaznenih djela,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Cilj i svrha

Ugovorne stranke se obvezuju, sukladno odredbama ovog Sporazuma, osigurati poboljšanje suradnje u kontekstu primjenjivih odnosa izručenja između država članica i Sjedinjenih Američkih Država koji uređuju izručenje počinitelja kaznenih djela.

Članak 2.

Definicije

1.

„Ugovorne stranke” znači Europska unija i Sjedinjene Američke Države.

2.

„Država članica” znači država članica Europske unije.

3.

„Ministarstvo pravosuđa” znači, za Sjedinjene Američke Države, Ministarstvo pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država; za pojedinu državu članicu, ministarstvo pravosuđa države članice, međutim u državi članici u kojoj funkcije opisane u člancima 3., 5., 6., 8. ili 12. obavlja glavni državni odvjetnik, u kojem slučaju se može odrediti, sukladno članku 19., da to tijelo obavlja takve funkcije umjesto Ministarstva pravosuđa, osim ako se Sjedinjene Američke Države i odnosna država članica ne suglase odrediti drugo tijelo.

Članak 3.

Područje primjene ovog Sporazuma u odnosu na dvostrane ugovore o izručenju s državama članicama

1.   Europska unija, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji, i Sjedinjene Američke Države osiguravaju da se odredbe ovog Sporazuma primjenjuju u odnosu na bilateralne ugovore o izručenju između država članica i Sjedinjenih Američkih Država koji su na snazi u vrijeme stupanja na snagu ovog Sporazuma, pod sljedećim uvjetima:

(a)

članak 4. se primjenjuje umjesto odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju izručenje isključivo u pogledu popisa određenih kaznenih djela;

(b)

članak 5. se primjenjuje umjesto odredaba bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za podnošenje, potvrđivanje, ovjeravanje ili legalizaciju zahtjeva za izručenje i popratnih isprava koje dostavlja država koja podnosi zahtjev;

(c)

članak 6. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju izravno podnošenje zahtjeva za privremeno uhićenje između Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država i Ministarstva pravosuđa dotične države članice;

(d)

članak 7. se primjenjuje dodatno odredbama bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za podnošenje zahtjeva za izručenje;

(e)

članak 8. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za dostavljanje dodatnih podataka; kad odredbe bilateralnog ugovora ne određuju načine koji će se koristiti, također se primjenjuje stavak 2. tog članka;

(f)

članak 9. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju privremenu predaju osoba protiv kojih se vodi postupak ili koje služe kaznu u državi kojoj je upućen zahtjev;

(g)

članak 10. se primjenjuje, osim ako je drukčije određeno u tom članku, umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje se odnose na odluku o nekoliko zahtjeva za izručenjem iste osobe;

(h)

članak 11. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje dopuštaju odricanje od izručenja ili pojednostavljeni postupak izručenja;

(i)

članak 12. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje su mjerodavne za tranzit; kad odredbe bilateralnog ugovora ne određuju postupak koji se primjenjuje na neredovno slijetanje zrakoplova, primjenjuje se stavak 3. tog članka;

(j)

članak 13. može primijeniti država kojoj je zahtjev podnesen umjesto ili u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje uređuju smrtnu kaznu;

(k)

članak 14. se primjenjuje u slučaju nepostojanja odredaba bilateralnog ugovora koje uređuju postupanje sa zahtjevima koji sadrže osjetljive informacije.

2.

(a)

Europska unija, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji, osigurava da svaka država članica potvrdi, u pisanom instrumentu između te države članice i Sjedinjenih Američkih Država, primjenu njezinog bilateralnog ugovora o izručenju koji je na snazi sa Sjedinjenim Američkim Državama, na način određen u ovom članku.

(b)

Europska unija, u skladu s Ugovorom o Europskoj uniji, osigurava da nove države članice koje pristupaju Europskoj uniji nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma i koje imaju bilateralne ugovore o izručenju sa Sjedinjenim Američkim Državama, poduzmu mjere navedene u podstavku (a).

(c)

Ugovorne stranke nastoje dovršiti postupak opisan u podstavku (b) prije planiranog pristupanja nove države članice ili što je prije moguće nakon toga. Europska unija obavješćuje Sjedinjene Američke Države o datumu pristupanja novih država članica.

3.   Ako se postupak opisan u stavku 2. podstavku (b) ne dovrši do datuma pristupanja, odredbe ovog Sporazuma primjenjuju se na odnose između te nove države članice i Sjedinjenih Američkih Država od datuma od kojeg su jedna drugu i Europsku uniju obavijestile o završetku njihovih unutarnjih postupaka u tu svrhu.

Članak 4.

Kaznena djela koja podliježu izručenju

1.   Kazneno djelo se smatra kaznenim djelom koje podliježe izručenju ako je za njega prema zakonima države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen predviđena kazna zatvora od više od jedne godine ili stroža kazna. Kazneno djelo se također smatra kaznenim djelom koje podliježe izručenju ako se ono sastoji od pokušaja ili dogovora radi počinjenja ili sudjelovanja u počinjenju kaznenog djela koje podliježe izručenju. Kad se zahtjev odnosi na izvršenje presude osobi koja je osuđena za kazneno djelo koje podliježe izručenju, kazna zatvora koja je preostala za odsluženje mora biti najmanje četiri mjeseca.

2.   Ako se izručenje odobrava za kazneno djelo koje podliježe izručenju, izručenje se također odobrava za bilo koje drugo kazneno djelo navedeno u zahtjevu ako je za to kazneno djelo predviđena kazna zatvora od jedne godine ili manje, pod uvjetom da je udovoljeno svim drugim zahtjevima za izručenje.

3.   Za potrebe ovog članka, kazneno djelo se smatra kaznenim djelom koje podliježe izručenju:

(a)

neovisno o tome svrstavaju li zakoni države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen kazneno djelo u istu kategoriju kaznenih djela ili opisuju kazneno djelo istom terminologijom;

(b)

neovisno o tome je li kazneno djelo takvo kazneno djelo za koje savezni zakon Sjedinjenih Američkih Država zahtijeva postojanje elemenata kao što su prijevoz između saveznih država, ili korištenje pošte ili dugih sredstava koja se odnose na trgovinu između saveznih država ili trgovinu s inozemstvom, s tim da su ti elementi samo za potrebe utvrđivanja nadležnosti saveznog suda u Sjedinjenim Američkim Državama; i

(c)

u kaznenim predmetima koji se odnose na poreze, carine, nadzor deviznog poslovanja te uvoz i izvoz robe, neovisno o tome predviđaju li zakoni države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen iste vrste poreza, carina ili nadzora deviznog poslovanja, ili uvoza ili izvoza iste vrste robe.

4.   Ako je kazneno djelo počinjeno izvan državnog područja države koja podnosi zahtjev, izručenje se odobrava u skladu s drugim zahtjevima za izručenje koji se primjenjuju ako zakoni države kojoj je zahtjev podnesen predviđaju kaznu za kazneno djelo koje je počinjeno izvan njezinog državnog područja pod sličnim okolnostima. Ako zakoni države kojoj je zahtjev podnesen ne predviđaju kaznu za kazneno djelo koje je počinjeno izvan njezinog državnog područja pod sličnim okolnostima, izvršno tijelo države kojoj je zahtjev podnesen može, po slobodnoj ocjeni, odobriti izručenje pod uvjetom da je udovoljeno svim drugim zahtjevima koji se primjenjuju za izručenje.

Članak 5.

Podnošenje i ovjeravanje isprava

1.   Zahtjevi za izručenje i popratne isprave podnose se diplomatskim putem, što uključuje podnošenje predviđeno u članku 7.

2.   Isprave koje imaju potvrdu ili pečat Ministarstva pravosuđa, ili ministarstva ili odjela nadležnog za vanjske poslove države koja podnosi zahtjev, dopuštene su u postupcima za izručenje u državi kojoj je zahtjev podnesen bez daljnje ovjere, potvrde ili druge legalizacije.

Članak 6.

Podnošenje zahtjeva za privremeno uhićenje

Zahtjevi za privremeno uhićenje se mogu izravno podnijeti između Ministarstava pravosuđa države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen kao alternativa diplomatskom putu. Za potrebe podnošenja takvog zahtjeva mogu se također koristiti usluge Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpol).

Članak 7.

Podnošenje isprava nakon privremenog uhićenja

1.   Ako se osoba čije je izručenje zatraženo privremeno uhićena od strane države kojoj je zahtjev podnesen, država koja podnosi zahtjev može ispuniti svoju obvezu na podnošenje zahtjeva za izručenje i popratnih isprava diplomatskim putem sukladno članku 5. stavku 1. podnošenjem zahtjeva i isprava veleposlanstvu države kojoj se podnosi zahtjev koje se nalazi u državi koja podnosi zahtjev. U tom slučaju, datum primitka takvog zahtjeva od strane veleposlanstva smatra se datumom primitka od strane države kojoj se podnosi zahtjev za potrebe primjene roka kojemu mora biti udovoljeno prema mjerodavnom sporazumu o izručenju a kako bi se omogućilo daljnje zadržavanje te osobe.

2.   Kada država članica na datum potpisivanja ovog Sporazuma, zbog uspostavljene sudske prakse njezinog domaćeg pravnog sustava koja se primjenjuje na taj datum, ne može primijeniti mjere navedene u stavku 1., ovaj članak se ne primjenjuje na tu državu sve dok se ta država članica i Sjedinjene Američke Države ne sporazumiju drukčije, putem razmjene diplomatskih nota.

Članak 8.

Dodatni podaci

1.   Država kojoj je zahtjev podnesen može zatražiti od države koja podnosi zahtjev da unutar razumnog vremenskog roka koji ona odredi dostavi dodatne podatke, ako smatra da podaci koji su dostavljeni u prilog zahtjeva za izručenje nisu dostatni za ispunjenje uvjeta iz mjerodavnog sporazuma o izručenju.

2.   Navedeni dodatni podaci mogu se zatražiti i dostaviti izravno između ministarstava pravosuđa odnosnih država.

Članak 9.

Privremena predaja

1.   Ako je zahtjev za izručenje odobren u slučaju osobe protiv koje se vodi postupak ili koja služi kaznu u državi kojoj je zahtjev podnesen, ta država može privremeno predati traženu osobu državi koja podnosi zahtjev za potrebe kaznenog postupka.

2.   Tako predana osoba drži se u pritvoru u državi koja podnosi zahtjev i vraća se državi kojoj je zahtjev podnesen po završetku postupka protiv te osobe, sukladno uvjetima koji se određuju sporazumom između države koja podnosi zahtjev i države kojoj je zahtjev podnesen. Vrijeme provedeno u pritvoru na državnom području države koja podnosi zahtjev do pokretanja kaznenog postupka u toj državi može se odbiti od vremena koje još treba odslužiti u državi kojoj je zahtjev podnesen.

Članak 10.

Zahtjevi više država za izručenje ili predaju

1.   Ako država kojoj je zahtjev podnesen primi zahtjeve od države koja podnosi zahtjev i od bilo koje druge države ili država radi izručenja iste osobe, bilo za isto ili za različita kaznena djela, izvršno tijelo države kojoj je zahtjev podnesen određuje kojoj će državi, ako ikojoj, predati tu osobu.

2.   Ako država kojoj je zahtjev podnesen primi zahtjev za izručenje od Sjedinjenih Američkih Država i zahtjev za predaju prema Europskom uhidbenom nalogu u odnosu na istu osobu, za isto ili za različita kaznena djela, nadležno tijelo države članice kojoj je zahtjev podnesen određuje državu kojoj će, ako ikojoj, izručiti tu osobu. U tu svrhu, nadležno tijelo je izvršno tijelo države članice kojoj je zahtjev podnesen, ako prema bilateralnom ugovoru o izručenju koji je na snazi između Sjedinjenih Američkih Država i države članice, donosi odluke o takvim konkurentnim zahtjevima; ako to nije određeno bilateralnim ugovorom o izručenju, nadležno tijelo određuje dotična država članica u skladu s člankom 19.

3.   Kod donošenja odluke sukladno stavcima 1. i 2., država kojoj je zahtjev podnesen razmatra sve bitne čimbenike, uključujući, no ne ograničavajući se na čimbenike koji su već navedeni u mjerodavnom ugovoru o izručenju, i u slučaju kada nisu već tako navedeni, sljedeće čimbenike:

(a)

jesu li zahtjevi podneseni sukladno ugovoru;

(b)

mjesta počinjenja svakog od kaznenih djela;

(c)

interesi država koje podnose zahtjev;

(d)

težina kaznenih djela;

(e)

državljanstvo žrtve;

(f)

mogućnost bilo kojeg daljnjeg izručenja između država koje podnose zahtjev; i

(g)

kronološki slijed u kojem su primljeni zahtjevi od država koje ih podnose.

Članak 11.

Pojednostavljeni postupci izručenja

Ako tražena osoba pristane na izručenje državi koja podnosi zahtjev, država kojoj je zahtjev podnesen može, sukladno načelima i postupcima predviđenima u njezinom pravnom sustavu, izručiti osobu što je prije moguće, bez provođenja daljnjeg postupka. Pristanak tražene osobe može uključivati suglasnost s odricanjem od zaštite koju pruža pravilo specijalnosti.

Članak 12.

Tranzit

1.   Država članica može preko svojeg državnog područja odobriti prijevoz osobe koju treća država predaje Sjedinjenim Američkim Državama ili koju Sjedinjene Američke Države predaju trećoj državi. Sjedinjene Američke Države mogu odobriti prijevoz preko njezinog državnog područja osobe koju treća država predaje državi članici ili koju država članica predaje trećoj državi.

2.   Zahtjev za tranzit se podnosi diplomatskim putem ili izravno između Ministarstva pravosuđa Sjedinjenih Američkih Država i ministarstva pravosuđa dotične države članice. Također se može koristiti usluge Interpola za dostavljanje takvog zahtjeva. Zahtjev sadržava opis osobe koja se prevozi i kratku izjavu o činjeničnom stanju. Osoba u tranzitu se zadržava u pritvoru tijekom razdoblja tranzita.

3.   Odobrenje nije potrebno kada se koristi zračni prijevoz i kada se ne planira slijetanje na državnom području tranzitne države. Ako se dogodi neplanirano slijetanje, država u kojoj se dogodilo neplanirano slijetanje može zatražiti zahtjev za tranzit sukladno stavku 2. Sve mjere potrebne za sprečavanje bijega osobe poduzimaju se do završetka tranzita, pod uvjetom da je zahtjev za tranzit zaprimljen unutar 96 sati od neplaniranog slijetanja.

Članak 13.

Smrtna kazna

Kada je za kazneno djelo za koje se traži izručenje predviđena smrtna kazna prema zakonima države koja podnosi zahtjev, a za koje nije predviđena smrtna kazna prema zakonima države kojoj je zahtjev podnesen, država kojoj je zahtjev podnesen može odobriti izručenje pod uvjetom da se traženoj osobi neće izreći smrtna kazna ili ako država koja podnosi zahtjev ne može udovoljiti tom uvjetu iz postupovnih razloga, država kojoj je zahtjev podnesen može odobriti izručenje pod uvjetom da se ako smrtna kazna bude izrečena, ona neće izvršiti. Ako država koja podnosi zahtjev prihvati izručenje podložno uvjetima u skladu s ovim člankom, ona je dužna poštovati uvjete. Ako država koja podnosi zahtjev ne prihvaća uvjete, zahtjev za izručenje može biti odbijen.

Članak 14.

Zahtjev koji sadrži osjetljive informacije

Kad država koja podnosi zahtjev razmatra podnošenje posebno osjetljivih informacija u prilog njezinog zahtjeva za izručenje, ona se može savjetovati s državom kojoj je zahtjev podnesen kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri država kojoj je zahtjev podnesen može zaštiti te informacije. Ako država kojoj je zahtjev podnesen ne može zaštititi podatke na način na koji to traži država koja podnosi zahtjev, država koja podnosi zahtjev će odrediti hoće li podatke svejedno dostaviti.

Članak 15.

Savjetovanja

Ugovorne stranke se, po potrebi, savjetuju kako bi osigurale najučinkovitiju primjenu ovog Sporazuma, uključujući olakšavanje rješavanja bilo kojeg spora u pogledu njegovog tumačenja ili primjene.

Članak 16.

Vremenska primjena

1.   Ovaj se Sporazum primjenjuje na kaznena djela koja su počinjena prije kao i nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma.

2.   Ovaj Sporazum se primjenjuje na zahtjeve za izručenje podnesene nakon njegova stupanja na snagu. Neovisno o tome, članci 4. i 9. se primjenjuju na zahtjeve koji su vrijeme stupanja na snagu ovog Sporazuma u postupku rješavanja u državi kojoj je zahtjev podnesen.

Članak 17.

Neodstupanje

1.   Ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje pozivanje od strane države kojoj je zahtjev podnesen na razloge za odbijanje koji se odnose na pitanja koja nisu uređena ovim Sporazumom a koji su na raspolaganju prema bilateralnom ugovoru o izručenju koji je na snazi između države članice i Sjedinjenih Američkih Država.

2.   Kada ustavna načela države kojoj je zahtjev podnesen ili pravomoćne sudske odluke koje obvezuju, državu kojoj je zahtjev podnesen mogu predstavljati prepreku ispunjenju njezinih obveza izručenja, a rješenje tog pitanja nije predviđeno u ovom Sporazumu ili mjerodavnom bilateralnom ugovoru, održavaju se savjetovanja između države kojoj je zahtjev podnesen i države koja podnosi zahtjev.

Članak 18.

Budući bilateralni ugovori o izručenju s državama članicama

Ovaj Sporazum ne sprečava, nakon njegovog stupanja na snagu, sklapanje bilateralnih ugovora između države članice i Sjedinjenih Američkih Država u skladu s ovim Sporazumom.

Članak 19.

Određivanje i obavješćivanje

Europska unija obavještava Sjedinjene Američke Države o bilo kojem određivanju u skladu s člankom 2. stavkom 3. i člankom 10. stavkom 2., prije razmjene pisanih instrumenata opisanih u članku 3. stavku 2. između država članica i Sjedinjenih Američkih Država.

Članak 20.

Teritorijalna primjena

1.   Ovaj Sporazum se primjenjuje:

(a)

na Sjedinjene Američke Države;

(b)

u pogledu Europske unije, na:

države članice,

državna područja za čije je vanjske odnose odgovorna država članica ili zemlje koje nisu države članice a u odnosu na koje država članica ima druge obveze u pogledu vanjskih odnosa, kada su se o tome sporazumjele strane, putem razmjene diplomatske note između ugovornih stranaka i kada je to valjano potvrdila dotična država članica.

2.   Primjena ovog Sporazuma na bilo kojem državnom području ili u zemlji u pogledu koje je primijenjeno proširenje u skladu sa stavkom 1. podstavkom (b) može se prekinuti od strane svake ugovorne stranke davanjem šestomjesečnog otkaznog roka drugoj ugovornoj stranki diplomatskim putem, kada je to propisno potvrđeno između dotične države članice i Sjedinjenih Američkih Država.

Članak 21.

Preispitivanje

Ugovorne stranke su suglasne izvršiti zajedničko preispitivanje ovog Sporazuma, prema potrebi, a u svakom slučaju najkasnije pet godina nakon njegova stupanja na snagu. Preispitivanje će posebno obuhvatiti praktičnu provedbu Sporazuma i također može uključivati pitanja kao što su posljedice budućeg razvoja Europske unije u odnosu na predmet ovog Sporazuma, uključujući članak 10.

Članak 22.

Stupanje na snagu i prestanak važenja

1.   Ovaj Sporazum stupa na snagu prvi dan nakon trećeg mjeseca koji slijedi nakon datuma na koji su strane razmijenile instrumente u kojima je navedeno da su one dovršile svoje interne postupke u tu svrhu. U tim se instrumentima također navodi da su radnje navedene u članku 3. stavku 2. dovršene.

2.   Svaka ugovorna stranka može raskinuti ovaj Sporazum, u svakom trenutku, dostavom pisanog otkaza drugoj stranci, i takav otkaz ima učinak šest mjeseci nakon datuma tog otkaza.

U potvrdu tomu, dolje potpisani punomoćnici potpisali su ovaj Sporazum.

Sastavljeno u Washingtonu DC, dvadeset petog lipnja dvije tisuće treće, u po dva primjerka na danskom, nizozemskom, engleskom, finskom, francuskom, njemačkom, grčkom, talijanskom, portugalskom, španjolskom i švedskom jeziku, s tim da je svaki tekst jednako vjerodostojan.

Por la Unión Europea

For Den Europæiske Union

Für die Europäische Union

Για την Ευρωπαϊκή Ένωση

For the European Union

Pour l’Union européenne

Per l’Unione europea

Voor de Europese Unie

Pela União Europeia

Euroopan unionin puolesta

På Europeiska unionens vägnar

Image

Por los Estados Unidos de América

For Amerikas Forenede Stater

Für die Vereinigten Staaten von Amerika

Για τις Ηνωμένες Πολιτείες της Αμερικής

For the United States of America

Pour les États-Unis d’Amérique

Per gli Stati Uniti d’America

Voor de Verenigde Staten van Amerika

Pelos Estados Unidos da América

Amerikan yhdysvaltojen puolesta

På Amerikas förenta staters vägnar

Image


Napomena za pojašnjenje Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država

Ova Napomena za pojašnjenje odražava razumijevanje u pogledu primjene određenih odredaba Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (dalje u tekstu „Sporazum”) usuglašenog između ugovornih strana.

Uz članak 10.

Članak 10. nema za cilj utjecati na obveze država stranaka Rimskog statuta Međunarodnog kaznenog suda, niti utjecati na prava Sjedinjenih Američkih Država koje nisu stranka u vezi Međunarodnog kaznenog suda.

Uz članak 18.

Članak 18. predviđa da Sporazum ne sprečava sklapanje, nakon njegovog stupanja na snagu, bilateralnih sporazuma o izručenju između države članice i Sjedinjenih Američkih Država koji su u skladu sa Sporazumom.

Ako bilo koje mjere predviđene u Sporazumu stvaraju operativne poteškoće za jednu ili više država članica ili za Sjedinjene Američke Države, takva poteškoća se prvenstveno treba riješiti, ako je to moguće, savjetovanjem između dotične države članice ili dotičnih država članica i Sjedinjenih Američkih Država, ili ako je potrebno, kroz postupke savjetovanja utvrđene ovim Sporazumom. Kada nije moguće riješiti takvu operativnu poteškoću samo putem savjetovanja, bilo bi sukladno Sporazumu za buduće bilateralne ugovore između države članice ili država članica i Sjedinjenih Američkih Država, odrediti operativno izvediv alternativni mehanizam koji bi udovoljio ciljevima određene odredbe u pogledu koje se poteškoća pojavila.


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

17


32003R1560


L 222/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1560/2003

od 2. rujna 2003.

o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske Zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil kojeg državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica (1), a posebno njezin članak 15. stavak 5., članak 17. stavak 3., članak 18. stavak 3., članak 19. stavci 3. i 5., članak 20. stavci 1., 3. i 4. te članak 22. stavak 2,

budući da:

(1)

u svrhu učinkovite primjene Uredbe (EZ) br. 343/2003 treba utvrditi niz posebnih dogovora. Ti dogovori moraju biti jasno definirani kako bi se olakšala suradnja između tijela država članica nadležnih za provođenje te Uredbe, kako u pogledu prijenosa i obrade zahtjeva za preuzimanjem i ponovnim preuzimanjem odgovornosti tako i u pogledu zahtjeva za dostavu informacija i provođenjem transfera.

(2)

Kako bi se osigurao što je moguće veći kontinuitet između Konvencije o određivanju države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenih u jednoj od država članica Europskih zajednica (2), potpisane u Dublinu 15. lipnja 1990., i Uredbe (EZ) br. 343/2003 koja zamjenjuje tu Konvenciju, ova bi se Uredba trebala temeljiti na općim načelima, popisima i obrascima koje je usvojio odbor osnovan na temelju članka 18. te Konvencije s uključivanjem izmjena koje su postale nužne zbog uvođenja novih kriterija, formulacije određenih odredbi i spoznaja stečenih na temelju iskustva.

(3)

Mora se uzeti u obzir uzajamno djelovanje između postupaka utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 343/2003 i primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 2725/2000 od 11. prosinca 2000. o osnivanju sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske Konvencije (3).

(4)

Poželjno je, kako za države članice tako i za tražitelje azila, da postoji mehanizam za pronalaženje rješenja u slučajevima kada države članice različito primjenjuju humanitarnu klauzulu iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 343/2003.

(5)

Osnivanje elektroničke prijenosne mreže zbog lakše provedbe Uredbe (EZ) br. 343/2003 znači da treba utvrditi pravila koja se odnose na primjenjive tehničke norme i praktične dogovore za korištenje mreže.

(6)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (4) primjenjuje se na obradu koja se provodi na temelju ove Uredbe u skladu s člankom 21. Uredbe (EZ) br. 343/2003.

(7)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska, koju ne obvezuje Uredba (EZ) br. 343/2003, ne obvezuje ni ova Uredba i ona ju nije dužna primjenjivati sve dok se ne postigne sporazum kojim joj se dopušta sudjelovanje u Uredbi (EZ) br. 343/2003.

(8)

U skladu s člankom 4. Sporazuma od 19. siječnja 2001. između Europske Zajednice i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili na Islandu ili u Norveškoj (5), Island i Norveška primjenjuju ovu Uredbu na isti način kako je primjenjuju države članice Europske zajednice. Slijedom toga, a za potrebe ove Uredbe, države članice također uključuju i Island i Norvešku.

(9)

Ova Uredba treba stupiti na snagu čim prije kako bi se omogućila primjena Uredbe (EZ) br. 343/2003.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora ustanovljenog člankom 27. Uredbe (EZ) br. 343/2003,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

POSTUPCI

POGLAVLJE 1.

PRIPREMA ZAHTJEVA

Članak 1.

Priprema zahtjevâ za preuzimanjem odgovornosti

1.   Zahtjevi za preuzimanjem odgovornosti sastavljaju se na tipskom obrascu u skladu s predloškom iz Priloga I. Obrazac sadrži obvezna polja koja se moraju ispravno ispuniti kao i ostala polja koja se ispunjavaju ako je informacija dostupna. Dodatne se informacije mogu unijeti u za to predviđeno polje.

Zahtjev također sadrži:

(a)

preslik svih neposrednih i posrednih dokaza koji pokazuju da je država članica kojoj se podnosi zahtjev odgovorna za razmatranje zahtjeva za azil, kojima se, prema potrebi, prilažu napomene o okolnostima u kojima su prikupljeni i o dokaznoj vrijednosti koju im, pozivajući se na popise neposrednih i posrednih dokaza iz članka 18. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 343/2003 koji su navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi, pripisuje država članica koja podnosi zahtjev;

(b)

prema potrebi, preslik svih pismenih izjava, kao i zapisnika izjava koje je dao tražitelj azila.

2.   Ako se zahtjev temelji na pozitivnom rezultatu kojeg je poslala Središnja jedinica Eurodaca u skladu s člankom 4. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 2725/2000 nakon usporedbe otisaka prstiju tražitelja azila s otiscima prstiju koji su prethodno uzeti i poslani Središnjoj jedinici u skladu s člankom 8. te Uredbe i koji su provjereni u skladu s člankom 4. stavkom 6. te Uredbe, on također sadrži podatke dobivene od Središnje jedinice.

3.   Ako država članica koja podnosi zahtjev traži hitan odgovor u skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003, u zahtjevu se opisuju okolnosti zahtjeva za azil i navode se pravni i činjenični razlozi koji opravdavaju hitan odgovor.

Članak 2.

Priprema zahtjeva za ponovnim preuzimanjem odgovornosti

Zahtjev za ponovnim preuzimanjem odgovornosti sastavlja se na tipskom obrascu u skladu s predloškom iz Priloga III. i u njemu se navodi priroda zahtjeva, razlozi zbog kojih se podnosi i odredbe Uredbe (EZ) br. 343/2003 na kojima se zahtjev temelji.

Zahtjev također sadrži i pozitivni rezultat kojeg je Središnja jedinica Eurodaca poslala u skladu s člankom 4. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 2725/2000 nakon usporedbe otisaka prstiju tražitelja azila s otiscima prstiju koji su prethodno uzeti i poslani Središnjoj jedinici u skladu s člankom 4. stavcima 1. i 2. te Uredbe i koji su provjereni u skladu s člankom 4. stavkom 6. te Uredbe.

U slučaju zahtjeva koji se odnose na molbe podnesene prije nego što je Eurodac počeo djelovati, obrascu se prilaže preslik otisaka prstiju.

POGLAVLJE II.

ODGOVOR NA ZAHTJEV

Članak 3.

Obrada zahtjevâ za preuzimanjem odgovornosti

1.   Pravni i činjenični argumenti navedeni u zahtjevu razmatraju se u svjetlu odredbi Uredbe (EZ) br. 343/2003 i popisa neposrednih i posrednih dokaza navedenih u Prilogu II. ovoj Uredbi.

2.   Neovisno o kriterijima i odredbama Uredbe (EZ) br. 343/2003 na kojima se zahtjev temelji, država članica kojoj se podnosi zahtjev provjerava, u roku koji je dopušten člankom 18. stavkom 1. i 6. te Uredbe, temeljito i objektivno, na osnovi svih informacija koje su joj izravno ili neizravno dostupne, je li njezina odgovornost za razmatranje zahtjeva za azil utemeljena. Ako provjere koje obavi država članica kojoj se postavlja zahtjev pokažu da je ona odgovorna prema barem jednom kriteriju te Uredbe, predmetna država članica potvrđuje svoju odgovornost.

Članak 4.

Obrada zahtjevâ za ponovnim preuzimanjem odgovornosti

Ako se zahtjev za ponovnim preuzimanjem odgovornosti temelji na podacima koje je dostavila Središnja jedinica Eurodaca i koje je u skladu s člankom 4. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 2725/2000 provjerila država članica koja podnosi zahtjev, država članica kojoj se podnosi zahtjev potvrđuje svoju odgovornost, osim ako provjere koje je obavila ne pokažu da su njezine obveze prestale na temelju članka 4. stavka 5. podstavka 2. ili članka 16. stavaka 2., 3. ili 4. Uredbe (EZ) br. 343/2003. Činjenica da su obveze prestale na osnovi tih odredaba može se temeljiti samo na materijalnim dokazima ili dokazima potkrijepljenim i provjerljivim izjavama tražitelja azila.

Članak 5.

Negativan odgovor

1.   Ako, nakon izvršenih provjera, država članica kojoj se podnosi zahtjev smatra da dostavljeni dokazi ne potvrđuju njezinu odgovornost, ona mora, u negativnom odgovoru koji šalje državi članici koja podnosi zahtjev, navesti potpune i detaljne razloge odbijanja.

2.   Ako država članica koja podnosi zahtjev smatra da se takvo odbijanje temelji na pogrešnoj procjeni ili ako ima dodatne dokaze, može zatražiti da se njezin zahtjev ponovno razmotri. Ova se mogućnost mora iskoristiti u roku od tri tjedna nakon primitka negativnog odgovora. Država članica kojoj se podnosi zahtjev nastoji odgovoriti u roku od dva tjedna. U svakom slučaju, ovaj dodatni postupak ne produžuje rokove utvrđene u članku 18. stavku 1. i 6. i članku 20. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 343/2003.

Članak 6.

Pozitivan odgovor

Ako država članica prihvati odgovornost, izjavljuje to u svom odgovoru koji, pored precizno navedene odredbe Uredbe (EZ) br. 343/2003 koja je uzeta kao osnova, sadrži i praktične detalje koji se tiču kasnije predaje, kao što su podaci o službi ili osobi kojoj se treba obratiti.

POGLAVLJE III.

TRANSFERI

Članak 7.

Praktični dogovori za transfere

1.   Transferi u odgovornu državu članicu mogu se provoditi na jedan od sljedećih načina:

(a)

na zahtjev tražitelja azila, do točno određenog datuma;

(b)

odlaskom pod nadzorom, pri čemu službenik države članice koja podnosi zahtjev prati tražitelja azila do mjesta ukrcaja, a odgovorna država članica se u dogovorenom roku obavješćuje o mjestu, datumu i vremenu dolaska tražitelja azila;

(c)

pod pratnjom, pri čemu službenik države članice koja podnosi zahtjev ili predstavnik agencije koju je u tu svrhu ovlastila država članica koja podnosi zahtjev prati tražitelja azila i predaje ga tijelima odgovorne države članice.

2.   U slučajevima iz stavka 1. točke (a) i (b), tražitelju azila se daje propusnica iz članka 19. stavka 3. i članka 20. stavka 1. točke (e) Uredbe (EZ) br. 343/2003, čiji je obrazac naveden u Prilogu IV. ovoj Uredbi, kako bi mu se omogućio ulazak u odgovornu državu članicu i kako bi se mogao identificirati prilikom svog dolaska na mjesto i u vrijeme kako mu je naznačeno prilikom obavijesti o odluci o preuzimanju ili ponovnom preuzimanju odgovornosti države članice.

U slučaju navedenom u članku 1. točki (c), propusnica se izdaje ako tražitelj azila ne posjeduje identifikacijske isprave. Vrijeme i mjesto transfera dotične države članice dogovaraju unaprijed u skladu s postupkom iz članka 8.

3.   Država članica koja obavlja transfer osigurava da svi dokumenti tražitelja azila budu vraćeni tražitelju azila prije njegovog odlaska, odnosno predani na čuvanje članovima pratnje koji će ih predati nadležnim tijelima odgovorne države članice, ili poslani na neki drugi odgovarajući način.

Članak 8.

Suradnja pri transferima

1.   Odgovorna država članica dužna je omogućiti da se transfer tražitelja azila obavi što je moguće brže te osigurati da on bude obavljen bez ikakvih prepreka. Ta država članica određuje, prema potrebi, lokaciju na svom državnom području na koju će tražitelj azila biti prebačen ili izručen nadležnim tijelima, vodeći računa o zemljopisnim ograničenjima i načinima prijevoza koji su državi članici koja obavlja transfer na raspolaganju. Ni u kom slučaju ne može se zahtijevati od pratnje da prati tražitelja azila dalje od točke dolaska korištenog međunarodnog prijevoznog sredstva ili da država članica koja obavlja transfer snosi troškove prijevoza dalje od te točke.

2.   Država članica koja organizira transfer dogovara prijevoz tražitelja azila i njegove pratnje i određuje, u dogovoru s odgovornom državom članicom, vrijeme dolaska i, prema potrebi, pojedinosti predaje nadležnim tijelima. Odgovorna država članica može zahtijevati dostavu obavijesti tri radna dana unaprijed.

Članak 9.

Odgođeni i zakašnjeli transferi

1.   Odgovornu državu članicu se bez odlaganja izvješćuje o svakoj odgodi do koje dođe zbog žalbenog ili revizijskog postupka sa suspenzivnim učinkom, ili fizičkih razloga kao što su loše zdravlje tražitelja azila, nedostupnost prijevoza ili činjenica da se tražitelj azila povukao iz postupka transfera.

2.   Država članica koja zbog jednog od razloga navedenih u članku 19. stavku 4. i članku 20. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 ne može provesti transfer u uobičajenom roku od šest mjeseci predviđenom člankom 19. stavkom 3. i člankom 20. stavkom 1. točki (d) te Uredbe, obavješćuje odgovornu državu članicu prije isteka tog roka. U suprotnom je prije spomenuta država članica u skladu s člankom 19. stavkom 4. i člankom 20. stavkom 2. iste Uredbe odgovorna za obradu zahtjeva za azil i ostale obveze prema Uredbi (EZ) br. 343/2003.,

3.   Ako se, zbog jednog od razloga navedenih u članku 19. stavku 4. i članku 20. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003, država članica obveže provesti transfer nakon uobičajenog roka od šest mjeseci, ona s odgovornom državom članicom unaprijed sklapa potrebne dogovore.

Članak 10.

Transfer nakon implicitnog prihvata

1.   Kada se, sukladno članku 18. stavku 7. ili članku 20. stavku 1. točki (c) Uredbe (EZ) br. 343/2003, ovisno o slučaju, smatra da država članica kojoj se podnosi zahtjev pristaje na preuzimanje ili ponovno preuzimanje odgovornosti, država članica koja podnosi zahtjev započinje savjetovanja potrebna za organiziranje transfera.

2.   Ako država članica koja podnosi zahtjev tako zatraži, odgovorna država članica mora potvrditi pisanim putem, bez odlaganja, da potvrđuje svoju odgovornost jer nije odgovorila u roku. Odgovorna država članica poduzima potrebne mjere kako bi što je moguće brže utvrdila mjesto dolaska tražitelja azila i, prema potrebi, dogovara s državom članicom koja podnosi zahtjev vrijeme dolaska kao i praktične pojedinosti predaje nadležnim tijelima.

POGLAVLJE IV.

HUMANITARNA ODREDBA

Članak 11.

Slučajevi ovisnosti

1.   Članak 15. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 primjenjuje se i u slučaju kad je tražitelj azila ovisan o pomoći člana obitelji koji se nalazi u drugoj državi članici kao i u slučaju kad je član obitelji koji se nalazi u drugoj državi članici ovisan o pomoći tražitelja azila.

2.   Slučajevi ovisnosti navedeni u članku 15. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 procjenjuju se, u mjeri u kojoj je to moguće, na osnovi objektivnih kriterija kao što su liječničke potvrde. Ako takvi dokazi nisu dostupni ili se ne mogu dostaviti, humanitarni razlozi smatraju se dokazanima jedino ako se temelje na uvjerljivim informacijama dobivenim od dotičnih osoba.

3.   Kada se ocjenjuje je li potrebno i primjereno spojiti dotične osobe, uzima se u obzir sljedeće:

(a)

obiteljska situacija koja je postojala u matičnoj zemlji;

(b)

okolnosti pod kojima su dotične osobe odvojene jedna od druge;

(c)

stanje različitih postupaka azila ili postupaka na temelju zakonodavstva o strancima koji su u tijeku u državama članicama.

4.   U svakom slučaju, primjena članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 ovisi o jamstvu da će tražitelj azila ili njegov član obitelji zaista pružiti potrebnu pomoć.

5.   Države članice se dogovaraju u kojoj će se državi članici obitelj spojiti te o datumu transfera, vodeći računa:

(a)

o tome je li ovisna osoba sposobna putovati;

(b)

o situaciji dotičnih osoba s obzirom na boravište, pri čemu se daje prednost pridruživanju tražitelja azila njegovom članu obitelji ako ovaj drugi već ima važeću boravišnu dozvolu i sredstva za život u državi članici u kojoj boravi.

Članak 12.

Maloljetnici bez pratnje

1.   Kada je vrlo vjerojatno da će odluka o povjeravanju skrbi nad maloljetnikom bez pratnje članu obitelji koji nije majka, otac ili skrbnik prouzročiti određene poteškoće, posebno kad takva odrasla osoba ima boravište izvan nadležnosti države članice u kojoj je maloljetnik podnio zahtjev za azil, olakšava se suradnja između nadležnih tijela u državama članicama, posebno tijela ili sudova odgovornih za zaštitu maloljetnika te se poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da ta tijela mogu odlučiti, uz potpuno poznavanje činjenica, o sposobnosti predmetne punoljetne osobe ili osoba da preuzmu brigu o maloljetniku na način koji je u njegovom najboljem interesu.

U vezi s tim uzimaju se u obzir mogućnosti koje su sada dostupne u području suradnje u pravosudnim i građanskim stvarima.

2.   Činjenica da trajanje postupaka smještanja maloljetnika može dovesti do nepoštovanja rokova iz članka 18. stavka 1. i 6. i članka 19. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 343/2003 nije nužno prepreka za nastavljanje postupka utvrđivanja odgovorne države članice ili za provođenje transfera.

Članak 13.

Postupci

1.   Inicijativu za traženje od druge države članice preuzimanja odgovornosti za tražitelja azila na temelju članka 15. Uredbe (EZ) br. 343/2003 pokreće ili država članica u kojoj je podnesen zahtjev za azil i koja provodi postupak utvrđivanja odgovorne države članice, ili sama odgovorna država članica.

2.   Zahtjev za preuzimanjem odgovornosti sadržava cjelokupno gradivo koje posjeduje država članica koja podnosi zahtjev, kako bi država članica kojoj se podnosi zahtjev mogla procijeniti situaciju.

3.   Država članica kojoj se podnosi zahtjev obavlja potrebne provjere kako bi, prema potrebi, utvrdila humanitarne razloge, posebno obiteljske ili kulturne prirode, razinu ovisnosti dotične osobe ili sposobnost i predanost druge predmetne osobe da osigura željenu pomoć.

4.   U svim slučajevima dotične osobe moraju dati svoju suglasnost.

Članak 14.

Usuglašavanje

1.   Kada države članice ne mogu riješiti spor, bilo o potrebi provedbe transfera ili spajanja članova obitelji na temelju članka 15. Uredbe (EZ) br. 343/2003 ili o državi članici u kojoj bi dotične osobe trebale biti spojene, mogu pribjeći postupku usuglašavanja opisanom u stavku 2. ovog članka.

2.   Postupak usuglašavanja pokreće se na temelju zahtjeva jedne od država članica u sporu predsjedniku odbora ustanovljenog člankom 27. Uredbe (EZ) br. 343/2003. Pristajući na primjenu postupka usuglašavanja, dotične države članice obvezuju se da će u najvećoj mogućoj mjeri voditi računa o predloženom rješenju.

Predsjednik odbora imenuje tri člana odbora koji predstavljaju tri države članice koje nisu povezane s tim predmetom. Oni zaprimaju argumente stranaka bilo u pisanom ili usmenom obliku i, nakon vijećanja, predlažu rješenje u roku jednog mjeseca, prema potrebi nakon glasovanja.

Predsjednik odbora, ili njegov zamjenik, predsjeda raspravom. On može iznijeti svoje stajalište, ali nema pravo glasa.

Neovisno o tome jesu li ga stranke usvojile ili odbile, predloženo je rješenje konačno i neopozivo.

POGLAVLJE V.

OPĆE ODREDBE

Članak 15.

Slanje zahtjeva

1.   Zahtjevi, odgovori i sva pisana korespondencija između država članica koji se tiču primjene Uredbe (EZ) br. 343/2003 šalju se, gdje je to moguće, putem elektronske komunikacijske mreže „DubliNet”, uspostavljene u skladu s glavom II. ove Uredbe.

Odstupajući od podstavka 1., korespondencija između odjela odgovornih za provedbu transfera i nadležnih odjela u državi članici kojoj se podnosi zahtjev, a koji se odnose na praktične dogovore za transfer, vrijeme i mjesto dolaska, posebno kad je tražitelj azila pod pratnjom, mogu se slati i na drugi način.

2.   Svaki zahtjev, odgovor ili korespondencija koji potječu iz Nacionalne točke pristupa iz članka 19. smatrat će se vjerodostojnim.

3.   Potvrda o primitku koju izda sustav smatra se dokazom o slanju i o datumu i vremenu primitka zahtjeva ili odgovora.

Članak 16.

Jezik komunikacije

Jezik ili jezici komunikacije određuju se dogovorom između dotičnih država članica.

Članak 17.

Suglasnost dotičnih osoba

1.   Za primjenu članaka 7. i 8., članka 15. stavka 1. i članka 21. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 343/2003, koji zahtijevaju da dotične osobe izraze želju ili daju suglasnost, njihovo odobrenje mora biti u pisanom obliku.

2.   U slučaju članka 21. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 343/2003, podnositelj zahtjeva mora znati za koju od informacija daje svoje odobrenje.

GLAVA II.

USPOSTAVA „DUBLINET” MREŽE

POGLAVLJE I.

TEHNIČKE NORME

Članak 18.

Uspostava „DubliNeta”

1.   Sigurno elektronsko sredstvo prijenosa iz članka 22. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 poznato je pod imenom „DubliNet”.

2.   DubliNet se zasniva na upotrebi generičkih usluga IDA iz članka 4. Odluke br. 1720/1999/EZ (6).

Članak 19.

Nacionalne točke pristupa

1.   Svaka država članica ima jednu određenu nacionalnu točku pristupa.

2.   Nacionalne točke pristupa odgovorne su za obradu ulaznih podataka i slanje izlaznih podataka.

3.   Nacionalne točke pristupa odgovorne su za izdavanje potvrde o primitku svakog ulaznog prijenosa.

4.   Obrasce čiji su primjeri navedeni u prilozima I. i III. kao i obrazac zahtjeva za dostavom informacija naveden u Prilogu V. nacionalne točke pristupa razmjenjuju u obliku dostavljenom od strane Komisije. Komisija obavješćuje države članice o potrebnim tehničkim normama.

POGLAVLJE II.

PRAVILA UPORABE

Članak 20.

Referentni broj

1.   Svaki prijenos ima svoj referentni broj prema kojemu se može nedvosmisleno utvrditi predmet na koji se odnosi kao i država članica koja podnosi zahtjev. Taj broj također mora omogućiti da se utvrdi odnosi li se prijenos na zahtjev za preuzimanjem odgovornosti (tip 1.), na zahtjev za ponovnim preuzimanjem odgovornosti (tip 2.) ili na zahtjev za dostavom informacija (tip 3.).

2.   Referentni broj počinje slovima koja se u Eurodacu koriste za identifikaciju države članice. Iza ove šifre slijedi broj koji označava vrstu zahtjeva, u skladu s klasifikacijom iz stavka 1.

Ako se zahtjev temelji na podacima dobivenim od Eurodaca, treba navesti i referentni broj Eurodaca.

Članak 21.

Neprekidno djelovanje

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da njihove nacionalne točke pristupa rade bez prekida.

2.   Ako dođe do prekida rada nacionalne točke pristupa dužeg od sedam radnih sati, država članica o tome obavješćuje nadležna tijela određena u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 343/2003 i Komisiju te poduzima sve potrebne mjere kako bi osigurala da se redovan rad nastavi čim prije.

3.   Ako je neka nacionalna točka pristupa poslala podatke nacionalnoj točki pristupa u kojoj je došlo do prekida rada, potvrda prijenosa dobivena od strane IDA generičkih usluga uzima se kao dokaz o datumu i vremenu prijenosa. Rokovi utvrđeni Uredbom (EZ) br. 343/2003 za slanje zahtjeva ili odgovora ne prestaju teći tijekom prekida rada dotične nacionalne točke pristupa.

POGLAVLJE III.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Propusnice izdane u svrhu Dublinske konvencije.

Propusnice tiskane u svrhu Dublinske konvencije prihvaćaju se za transfer tražitelja azila sukladno Uredbi (EZ) br. 343/2003 za razdoblje od najviše 18 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 23.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. rujna 2003.

Za Komisiju

António VITORINO

Član Komisije


(1)  SL L 50, 25.2.2003., str. 1.

(2)  SL C 254, 19.8.1997., str. 1.

(3)  SL L 316, 15.12.2000., str. 1.

(4)  SL L 281, 23.11.1995., str. 31.

(5)  SL L 93, 3.4.2001., str. 40.

(6)  SL L 203, 3.8.1999., str. 9.


PRILOG I.

Image

Image

Image

Image


PRILOG II.

(Upućivanja se odnose na članke Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003)

POPIS A

DOKAZNA SREDSTVA

I.

Postupak utvrđivanja države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil

1.

Prisutnost člana obitelji (oca, majke, skrbnika) tražitelja azila, koji je maloljetnik bez pratnje (članak 6.)

Dokazi

pismena potvrda informacije od druge države članice,

izvodi iz registara,

boravišne dozvole izdane članu obitelji,

dokaz da su osobe u srodstvu, ako je takav dostupan,

u nedostatku ovog, i ako je to potrebno, analiza DNK ili analiza krvi.

2.

Zakonito boravište u državi članici člana obitelji kojemu je priznat status izbjeglice (članak 7.)

Dokazi

pismena potvrda informacije od druge države članice,

izvodi iz registara,

boravišne dozvole izdane pojedincu sa statusom izbjeglice,

dokaz da su osobe u srodstvu, ako je takav dostupan,

suglasnost dotičnih osoba.

3.

Prisutnost člana obitelji koji je podnio zahtjev za azil, a čiji zahtjev u državi članici još uvijek nije predmet prvostupanjske odluke s obzirom na njegovu osnovanost (članak 8.)

Dokazi

pismena potvrda informacije od druge države članice,

izvodi iz registara,

dozvole za privremeni boravak izdane pojedincu za vrijeme razmatranja zahtjeva za azil,

dokaz da su osobe u srodstvu, ako je takav dostupan,

u nedostatku ovog, ako je potrebno, analiza DNK ili analiza krvi,

suglasnost dotičnih osoba.

4.

Važeće isprave o boravištu (članak 9. stavci 1. i 3. ili isprave o boravištu koje su istekle prije manje od dvije godine (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.)

Dokazi

isprava o boravištu,

izvodi iz registra stranaca ili sličnih registara,

izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja je izdala ispravu o boravištu.

5.

Važeće vize (članak 9. stavci 2. i 3.) i vize od čijeg isteka valjanosti nije prošlo više od šest mjeseci (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.)

Dokazi

izdana viza (važeća ili istekla, ovisno o slučaju),

izvodi iz registra stranaca ili sličnih registara,

izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja je izdala vizu.

6.

Zakoniti ulazak na državno područje na vanjskoj granici (članak 11.)

Dokazi

ulazni pečat u putovnici,

izlazni pečat države koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao kao i datum kad je prešao vanjsku granicu,

putne karte koje dokazuju ulazak na vanjskoj granici,

ulazni pečat ili slična potvrda u putovnici.

7.

Nezakoniti ulazak na vanjskoj granici (članak 10. stavak 1.)

Dokazi

pozitivan odgovor Eurodaca kao rezultat usporedbe otisaka prstiju podnositelja zahtjeva s otiscima prstiju uzetim u skladu s člankom 8. „Eurodac” Uredbe.

ulazni pečat u krivotvorenoj putovnici,

izlazni pečat države koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao kao i datum prelaska granice,

putne karte koje dokazuju ulazak na vanjskoj granici,

ulazni pečat ili slična potvrda u putovnici.

8.

Boravište u državi članici u trajanju od barem pet mjeseci (članak 10. stavak 2.)

Dokazi

dozvole za privremeni boravak izdane za vrijeme razmatranja zahtjeva za dobivanje boravišne dozvole,

zahtjevi za napuštanje državnog područja ili nalog o protjerivanju, izdani u razmaku od barem pet mjeseci ili koji nisu izvršeni,

izvodi iz evidencija bolnica, zatvora, prihvatilišta za azilante.

9.

Odlazak s područja država članica (članak 16. stavak 3.)

Dokazi

izlazni pečat,

izvodi iz registara trećih zemalja (koji dokazuju boravište),

karte koje nesporno dokazuju ulazak ili izlazak preko vanjske granice,

izvještaj/potvrda od strane države članice iz koje je tražitelj azila napustio područje država članica,

pečat treće zemlje koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao kao i datum prelaska granice.

II.

Obveza države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil da ponovno prihvati ili preuzme tražitelja azila

1.

Postupak utvrđivanja odgovorne države članice u tijeku je u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev za azil (članak 4. stavak 5.)

Dokazi

pozitivan rezultat Eurodaca kao rezultat usporedbe otisaka prstiju podnositelja zahtjeva s otiscima prstiju uzetim u skladu s člankom 8. „Eurodac” Uredbe,

obrazac podnesen od strane tražitelja azila,

službeno izvješće nadležnih tijela,

otisci prstiju uzeti u vezi sa zahtjevom za azil,

izvodi iz odgovarajućih registara i spisa,

pismeno izvješće nadležnih tijela kojim se potvrđuje da je zahtjev podnesen.

2.

Zahtjev za azil je u razmatranju ili je prethodno podnesen (članak 16. stavak 1. točke (c), (d) i (e)

Dokazi

pozitivan rezultat Eurodaca kao rezultat usporedbe otisaka prstiju podnositelja zahtjeva s otiscima prstiju uzetim u skladu s člankom 8. „Eurodac” Uredbe,

obrazac podnesen od strane tražitelja azila,

službeno izvješće nadležnih vlasti,

otisci prstiju uzeti u vezi sa zahtjevom za azilom,

izvodi iz odgovarajućih registara i spisa,

pismeno izvješće nadležnih tijela kojim se potvrđuje da je zahtjev podnesen.

3.

Odlazak s područja država članica (članak 4. stavak 5., članak 16. stavak 3.)

Dokazi

izlazni pečat,

izvodi iz registara trećih zemalja (koji dokazuju boravište),

izlazni pečat treće zemlje koja graniči s državom članicom, imajući u vidu rutu kojom je tražitelj azila išao i datum prelaska granice,

pisani dokaz nadležnih tijela da je stranac zaista istjeran.

4.

Protjerivanje s područja država članica (članak 16. stavak 4.)

Dokazi

pisani dokaz nadležnih tijela da je stranac zaista protjeran,

izlazni pečat,

potvrda informacije koja se odnosi na protjerivanje od strane treće zemlje.

POPIS B

POSREDNI DOKAZI

I.

Postupak utvrđivanja države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil

1.

Prisutnost člana obitelji (oca, majke, skrbnika) tražitelja azila, koji je maloljetnik bez pratnje (članak 6.)

Indikativni dokazi  (1)

informacija tražitelja azila koja se može provjeriti,

izjave dotičnih članova obitelji,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR.

2.

Zakonito boravište u državi članici člana obitelji kojemu je priznat status izbjeglice (članak 7.)

Indikativni dokazi

informacija tražitelja azila koja se može provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR.

3.

Prisutnost člana obitelji koji podnosi zahtjev za azil, a čiji zahtjev još nije u državi članici predmet prvostupanjske odluke s obzirom na osnovanost (članak 8.)

Indikativni dokazi

informacija tražitelja azila koja se može provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR.

4.

Važeće boravišne isprave (članak 9. stavci 1. i 3. ili boravišne isprave koje su istekle prije manje od dvije godine (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.)

Indikativni dokazi

detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja nije izdala boravišnu dozvolu,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

5.

Važeće vize (članak 9. stavci 2. i 3.) i vize koje su istekle prije manje od šest mjeseci (i dan stupanja na snagu) (članak 9. stavak 4.)

Indikativni dokazi

detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane države članice koja nije izdala boravišnu dozvolu,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

6.

Zakoniti ulazak na državno područje na vanjskoj granici (članak 11.)

Indikativni dokazi

detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice ili treće zemlje,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A.

vozne karte,

hotelski računi,

ulaznice u javne i privatne institucije u državama članicama,

iskaznice za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd.,

informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge putničke agencije,

ostali slični posredni dokazi.

7.

Nezakoniti ulazak na državno područje na vanjskoj granici (članak 10. stavak 1.)

Indikativni dokazi

detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice ili treće zemlje,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A.

vozne karte,

hotelski računi,

ulaznice u javne i privatne institucije u državama članicama,

iskaznice za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd.,

informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije,

ostali slični posredni dokazi.

8.

Boravište u državi članici u trajanju od barem pet mjeseci (članak 10. stavak 2.)

Indikativni dokazi

detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane nevladine organizacije, kao što je organizacija koja pruža smještaj onima kojima je to nužno,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

otisci prstiju,

vozne karte,

hotelski računi,

ulaznice u javne i privatne institucije u državama članicama,

iskaznice za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd.,

informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije,

ostali slični posredni dokazi.

9.

Odlazak s područja država članica (članak 16. stavak 3.)

Indikativni dokazi

detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice,

vezano uz članak 3. stavak 7. i članak 10. stavak 3.: izlazni pečat ako je dotični tražitelj azila napustio područje država članica za razdoblje od najmanje tri mjeseca,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A.

vozne karte,

hotelski računi,

iskaznica za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd.,

informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije,

ostali slični posredni dokazi.

II.

Obveza države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil da ponovno prihvati ili preuzme tražitelja azila

1.

Postupak utvrđivanja odgovorne države članice u tijeku je u državi članici u kojoj je podnesen zahtjev za azil (članak 4. stavak 5.)

Indikativni dokazi

izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice,

2.

Zahtjev za azil je u razmatranju ili je prethodno podnesen (članak 16. stavak 1. točke (c), (d) i (e)

Indikativni dokazi

izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice,

3.

Odlazak s područja država članica (članak 4. stavak 5., članak 16. stavak 3.)

Indikativni dokazi

detaljne izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izvješća/potvrda informacije od strane druge države članice,

izlazni pečat, ako je dotični tražitelj azila napustio područje država članica za razdoblje od najmanje tri mjeseca,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A.

vozne karte,

hotelski računi,

iskaznica za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd.,

informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije,

ostali slični posredni dokazi.

4.

Protjerivanje s područja država članica (članak 16. stavak 4.)

Indikativni dokazi

izjave tražitelja azila koje se mogu provjeriti,

izvješća/potvrda informacije od strane međunarodne organizacije, kao što je UNHCR,

izlazni pečat, ako je dotični tražitelj azila napustio područje država članica za razdoblju od najmanje tri mjeseca,

izvješća/potvrda informacije od strane članova obitelji, pratitelja na putu itd.

otisci prstiju, osim u slučajevima kada su nadležna tijela uzela otiske prstiju onda kad je stranac prešao vanjsku granicu. U takvim slučajevima, oni čine dokaze kako je to definirano u popisu A.

vozne karte,

hotelski računi,

iskaznica za naručivanje kod liječnika, stomatologa itd.,

informacije koje pokazuju da je tražitelj azila koristio usluge vodiča ili putničke agencije,

ostali slični posredni dokazi.


(1)  Ovakav indikativni dokaz mora uvijek biti podržan neposrednim dokazom kako je definiran u popisu A.


PRILOG III.

Image

Image


PRILOG IV.

Image


PRILOG V.

Image


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

38


32005D0790


L 299/61

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


ODLUKA VIJEĆA

od 20. rujna 2005.

o potpisivanju, u ime Zajednice, Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima

(2005/790/EZ)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c), u vezi s prvom rečenicom prvog podstavka njegova članka 300. stavka 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

budući da:

(1)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Dansku ne obvezuju odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1), niti ih je dužna primjenjivati.

(2)

Odlukom od 8. svibnja 2003. Vijeće je posebno ovlastilo Komisiju za pregovaranje o Sporazumu između Europske zajednice i Kraljevine Danske o proširenju odredbi gore navedene Uredbe na Dansku.

(3)

Komisija je, u ime Zajednice, dovršila pregovore o takvom Sporazumu s Kraljevinom Danskom.

(4)

Ujedinjena Kraljevina i Irska, u skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(5)

U skladu s člancima 1. i 2. gore navedenog Protokola o stajalištu Danske, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke, ona je ne obvezuje niti ju je dužna primjenjivati.

(6)

Sporazum parafiran u Bruxellesu 17. siječnja 2005. trebalo bi potpisati,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

U ime Zajednice, odobrava se potpisivanje Sporazuma između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju presuda u građanskim i trgovačkim stvarima, podložno Odluci Vijeća u vezi sa sklapanjem navedenog Sporazuma.

Tekst Sporazuma priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Ovlašćuje se predsjednik Vijeća odrediti osobu (osobe) ovlaštenu (ovlaštene) potpisati Sporazum u ime Zajednice, podložno njegovu sklapanju.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. rujna 2005.

Za Vijeće

Predsjednik

M. BECKETT


(1)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2245/2004 (SL L 381, 28.12.2004., str. 10.).


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

39


22005A1116(01)


L 299/62

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


SPORAZUM

između Europske zajednice i Kraljevine Danske o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima

EUROPSKA ZAJEDNICA, dalje u tekstu „Zajednica”,

s jedne strane, i

KRALJEVINA DANSKA, dalje u tekstu „Danska”,

s druge strane,

U ŽELJI da ujednače pravila rješavanja sukoba nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima i da pojednostave formalnosti s ciljem brzog i pojednostavljenog priznavanja i izvršenja odluka unutar Zajednice,

BUDUĆI da su države članice, sukladno članku 293. četvrtoj alineji Ugovora o osnivanju Europske zajednice, 27. rujna 1968. sklopile Briselsku Konvenciju o nadležnosti i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) (Briselska konvencija), koja je izmijenjena Konvencijama o pristupanju novih država članica ovoj Konvenciji. 16. rujna 1988. su države članice i države EFTA-e sklopile Konvenciju o nadležnosti i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (2) (Konvencija iz Lugana), koja je paralelna konvencija Briselskoj konvenciji,

BUDUĆI da je glavni sadržaj Briselske konvencije preuzet Uredbom Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (3) (I. briselska uredba),

UPUĆUJUĆI na Protokol o stajalištu Danske koji se nalazi u prilogu Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o osnivanju Europske zajednice (Protokol o stajalištu Danske) prema kojem I. briselska uredba nije obvezujuća za Dansku, ili se ne primjenjuje u Danskoj,

NAGLAŠAVAJUĆI da treba pronaći rješenje nezadovoljavajuće pravne situacije koja proizlazi iz razlika u pravilima koja se primjenjuju u pitanjima nadležnosti, priznavanja i izvršenja odluka unutar Zajednice,

U ŽELJI da se odredbe I. briselske uredbe, njezine buduće izmjene te provedbene mjere vezane uz tu Uredbu, primjenjuju prema međunarodnom zakonodavstvu na odnose između Zajednice i Danske koja je država članica s posebnim statusom s obzirom na glavu IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

NAGLAŠAVAJUĆI da bi trebalo osigurati kontinuitet između Briselske konvencije i ovog Sporazuma te da u ovom Sporazumu također bi trebalo primijeniti odredbe iz I. briselske uredbe. Ista potreba za kontinuitetom odnosi se i na tumačenje Briselske konvencije od strane Suda Europskih zajednica, a Protokol iz 1971. (4) bi trebalo i nadalje primjenjivati također na slučajeve koji su u tijeku u trenutku stupanja na snagu ovog Sporazuma,

NAGLAŠAVAJUĆI da se Briselska konvencija i nadalje primjenjuje na državnim područjima država članica koje pripadaju u teritorijalno područje primjene ove Konvencije a koje su isključene iz ovog Sporazuma,

NAGLAŠAVAJUĆI važnost primjerene usklađenosti između Zajednice i Danske s obzirom na pregovore i sklapanje međunarodnih sporazuma koji bi mogli imati utjecaj na I. briselsku uredbu ili promijeniti područje njezine primjene,

NAGLAŠAVAJUĆI da bi Danska trebala težiti pristupanju međunarodnim sporazumima koje je sklopila Zajednica i to u onim slučajevima kad je sudjelovanje Danske u takvim sporazumima važno za dosljednu primjenu I. briselske uredbe i ovog Sporazuma,

IZJAVLJUJUĆI da bi Sud Europskih zajednica trebao biti nadležan kako bi se osigurala ujednačena primjena i tumačenje ovog Sporazuma i odredbi I. briselske uredbe i bilo kojih provedbenih mjera Zajednice koje čine dio ovog Sporazuma,

UPUĆUJUĆI na nadležnost dodijeljenu Sudu Europskih zajednica sukladno članku 68. stavku 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, za donošenje odluka o prethodnim pitanjima vezano uz valjanost i tumačenje akata institucija Zajednice na temelju glave IV. Ugovora te uključujući valjanost i tumačenje ovog Sporazuma i upućujući na okolnost da ova odredba nije obvezujuća za Dansku, ili da se ne primjenjuje u Danskoj, što proizlazi iz Protokola o stajalištu Danske,

SMATRAJUĆI da bi Sud Europskih zajednica trebao biti nadležan pod istim uvjetima za odlučivanje o prethodnim pitanjima o valjanosti i tumačenja ovog Sporazuma koja postavlja neki od danskih sudova te da bi zbog toga danski sudovi trebali zatražiti odlučivanje o prethodnim pitanjima pod istim uvjetima kao i sudovi ostalih država članica u vezi s tumačenjem I. briselske uredbe i njezinih provedbenih mjera,

UPUĆUJUĆI na odredbu prema kojoj, sukladno članku 68. stavku 3. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Vijeće Europske unije, Europska komisija i države članice mogu zatražiti od Suda Europskih zajednica da donese odluku o tumačenju akata institucija Zajednice na temelju glave IV. Ugovora, uključujući i tumačenje ovog Sporazuma te upućujući na okolnost da ova odredba nije obvezujuća za Dansku, ili da se ne primjenjuje u Danskoj što proizlazi iz Protokola o stajalištu Danske,

SMATRAJUĆI da bi Danskoj trebalo pružiti mogućnost da zatraži od Suda Europskih zajednica da donosi odluke o pitanjima vezanim uz tumačenje ovog Sporazuma, pod istim uvjetima kao i kod ostalih država članica s obzirom na I. briselsku uredbu i njezine provedbene mjere,

NAGLAŠAVAJUĆI da bi prema danskom zakonodavstvu sudovi u Danskoj trebali, pri tumačenju ovog Sporazuma i odredbi I. briselske uredbe i bilo kojih provedbenih mjera Zajednice koje čine dio ovog Sporazuma, uzeti u obzir odluke iz sudske prakse Suda Europskih zajednica te sudova država članica Europskih zajednica, s obzirom na odredbe Briselske konvencije, I. briselske uredbe i bilo kojih provedbenih mjera Zajednice,

SMATRAJUĆI da bi trebalo biti moguće zatražiti od Suda Europskih zajednica da donosi odluke vezano uz pitanja pridržavanja obveza prema ovom Sporazumu u skladu s odredbama o vođenju postupka pred sudom, Ugovora o osnivanju Europske zajednice,

BUDUĆI da, na temelju članka 300. stavka 7. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, ovaj Sporazum obvezuje države članice; primjereno je da, u slučaju da neka od država članica ne poštuje tu obvezu, Danska bude u mogućnosti obratiti se Komisiji kao zaštitnici Ugovora,

SPORAZUMJELE SU SE:

Članak 1.

Ciljevi

1.   Cilj ovog Sporazuma je primjena odredbi I. briselske uredbe i njezinih provedbenih mjera u odnosima između Zajednice i Danske, u skladu s člankom 2. stavkom 1. ovog Sporazuma.

2.   Cilj Ugovornih strana je postići ujednačenu primjenu i tumačenje odredbi I. briselske Uredbe i njezinih provedbenih mjera u svim državama članicama.

3.   Odredbe članka 3. stavka 1., članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 1. ovog Sporazuma proizlaze iz Protokola o stajalištu Danske.

Članak 2.

Nadležnost, priznavanje i izvršenje presuda u građanskim i trgovačkim stvarima

1.   Odredbe I. briselske uredbe, koja je u Prilogu ovom Sporazumu i čini njegov sastavni dio, zajedno s provedbenim mjerama usvojenim prema članku 74. stavku 2. Uredbe te, s obzirom na provedbene mjere koje se usvajaju nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma, a koje je provela Danska kao što se navodi u članku 4. ovog Sporazuma, te mjere usvojene sukladno članku 74. stavku 1. Uredbe, prema međunarodnom pravu primjenjuju se na odnose između Zajednice i Danske.

2.   Međutim, u smislu ovog Sporazuma, primjena odredbi Uredbe zamjenjuje se sljedećim:

(a)

Članak 1. stavak 3. se ne primjenjuje.

(b)

U članku 50. dodaje se sljedeći stavak (kao stavak 2.):

„2.   Međutim, podnositelj zahtjeva koji zatraži izvršenje odluke koju je donijelo upravno tijelo u Danskoj u vezi s odlukom o uzdržavanju, može u državi članici kojoj se zahtjev upućuje, tražiti beneficije koje se spominju u prvom stavku, ako predoči izjavu danskog Ministarstva pravosuđa o tome da ispunjava financijske uvjete prema kojima se može kvalificirati za potporu u obliku cjelokupne ili djelomične pravne pomoći ili za oslobođenje od plaćanja sudskih troškova ili izdataka.”

(c)

U članku 64. dodaje se sljedeći stavak (kao stavak 2.):

„2.   U predmetima koji se odnose na uzdržavanje, izraz ‚sud’ podrazumijeva upravna tijela Danske.”

(d)

Članak 64. se odnosi na pomorske brodove registrirane u Danskoj, Grčkoj i Portugalu.

(e)

Primjenjuje se dan stupanja na snagu ovog Sporazuma umjesto datuma stupanja na snagu Uredbe, kao što se navodi u članku 70. stavku 2., te u člancima 72. i 76. Uredbe.

(f)

Primjenjuju se prijelazne odredbe ovog Sporazuma umjesto članka 66. Uredbe.

(g)

U Prilog I. dodaje se sljedeće: „u Danskoj: čanak 246. stavak 2. i 3. Zakona o upravi pravosuđa (lov om rettens pleje)”

(h)

U Prilog II. dodaje se sljedeće: „u Danskoj, ‚byret’ ”.

(i)

U Prilog III. dodaje se sljedeće: „u Danskoj, ‚landsret’ ”.

(j)

U Prilog IV. dodaje se sljedeće: „u Danskoj, žalba prema ‚Højesteretu’ uz dopuštenje od ‚Procesbevillingsnævneta’ ”.

Članak 3.

Izmjene I. briselske uredbe

1.   Danska ne sudjeluje u usvajanju izmjena I. briselske uredbe te za Dansku takve izmjene nisu obvezujuće niti se primjenjuju u Danskoj.

2.   Kada se usvoje izmjene Uredbe, Danska obavješćuje Komisiju o svojoj odluci o tome hoće li ili neće provoditi sadržaj tih izmjena. Obavijest se dostavlja u vrijeme usvajanja izmjena ili u roku od 30 dana po usvajanju.

3.   Ako Danska odluči da će provoditi sadržaj tih izmjena, u obavijesti se navodi može li takva provedba biti izvršena administrativnim putem ili se zahtijeva odobrenje Parlamenta.

4.   Ako u obavijesti stoji da se provedba može izvršiti administrativnim putem, u njoj se uz to navodi da sve nužne administrativne mjere stupaju na snagu danom stupanja na snagu izmjena Uredbe, ili da su stupile na snagu danom upućivanja obavijesti, već prema tome koji je od tih datuma kasniji.

5.   Ako u obavijesti stoji da se za provedbu u Danskoj zahtjeva odobrenje Parlamenta, tada se primjenjuju sljedeća pravila:

(a)

zakonodavne mjere u Danskoj stupaju na snagu danom stupanja na snagu izmjena Uredbe, ili u roku od 6 mjeseci po obavijesti, već prema tome koji je od tih datuma kasniji;

(b)

Danska obavješćuje Komisiju o datumu stupanja na snagu provedbenih zakonodavnih mjera.

6.   Obavijest Danske o tome da je sadržaj izmjena u Danskoj proveden, sukladno stavcima 4. i 5., predstavlja obostranu obvezu prema međunarodnom pravu između Danske i Zajednice. Time izmjene Uredbe predstavljaju izmjene ovog Sporazuma i smatraju se Prilogom ovom Sporazumu.

7.   U slučajevima kada:

(a)

Danska priopći svoju odluku da neće provoditi izmjene; ili

(b)

Danska ne izda obavijest u roku od 30 dana prema stavku 2.; ili

(c)

zakonodavne mjere u Danskoj ne stupe na snagu u vremenskim rokovima navedenim u stavku 5.,

smatra se da je ovaj Sporazum raskinut, osim ako ugovorne stranke ne odluče drukčije u roku od 90 dana, ili ako, prema situaciji navedenoj u točki (c), unutar istog vremenskog roka u Danskoj ne stupe na snagu zakonodavne mjere.

8.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične, koji su upućeni prije datuma raskida Sporazuma, kao što je navedeno u stavku 7.

Članak 4.

Provedbene mjere

1.   Danska ne sudjeluje u usvajanju mišljenja Odbora prema članku 75. I. briselske uredbe. Provedbene mjere usvojene prema članku 74. stavku 2. ove Uredbe nisu obvezujuće i ne primjenjuju se u Danskoj.

2.   Kada se usvajaju provedbene mjere prema članku 74. stavku 2. Uredbe, Danska se o njima obavješćuje. Danska obavješćuje Komisiju o svojoj odluci hoće li ili neće provoditi sadržaj provedbenih mjera. O tome će biti izdana obavijest nakon primitka provedbenih mjera, ili u roku od 30 dana po primitku.

3.   U obavijesti se navodi da sve nužne administrativne mjere u Danskoj stupaju na snagu danom stupanja na snagu provedbenih mjera, ili da su te administrativne mjere stupile na snagu danom davanja obavijesti, već prema tome koji je od tih datuma kasniji.

4.   Obavijest Danske o tome da je sadržaj provedbenih mjera u Danskoj proveden predstavlja obostranu obvezu prema međunarodnom pravu između Danske i Zajednice. Time provedbene mjere čine dio ovog Sporazuma.

5.   U slučajevima kada:

(a)

Danska priopći svoju odluku da neće provoditi sadržaj provedbenih mjera; ili

(b)

Danska ne izda obavijest u roku od 30 dana prema stavku 2.,

smatrat se da je ovaj Sporazum raskinut, osim ako Ugovorne strane ne odluče drukčije u roku od 90 dana. Raskid Sporazuma proizvodi pravne učinke tri mjeseca po isteku razdoblja od 90 dana.

6.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i na formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente prije datuma raskida ovog Sporazuma, kao što se navodi u stavku 5.

7.   Kad je u izvanrednim slučajevima za provedbu potrebno odobrenje Danskog parlamenta, to se navodi u stavku 2. obavijesti Danske, a primjenjuju se odredbe članka 3. stava 5. do 8.

8.   Danska obavješćuje Komisiju o tekstovima kojima se mijenjaju točke iz članka 2. stavka 2. točke od (g) do (j) ovog Sporazuma. Komisija prema tome prilagođava članak 2. stavak 2. točke od (g) do (j).

Članak 5.

Međunarodni sporazumi koji utječu na I. briselsku uredbu

1.   Međunarodni sporazumi kojima je Zajednica pristupila na temelju pravila I. briselske uredbe nisu obvezujući za Dansku i ne primjenjuju se u Danskoj.

2.   Danska će se suzdržati od pristupanja međunarodnim sporazumima koji bi mogli utjecati ili promijeniti područje primjene I. briselske uredbe, kako je priložena ovom Sporazuma, osim u slučaju kada to čini u dogovoru sa Zajednicom i kada se nađu zadovoljavajuća rješenja s obzirom na odnos između ovog Sporazuma i predmetnog međunarodnog sporazuma.

3.   Kada vodi pregovore o međunarodnim sporazumima koji bi mogli utjecati ili promijeniti područje primjene I. briselske uredbe, kako je priložena ovom Sporazumu, Danska će uskladiti svoje stajalište sa stajalištem Zajednice i suzdržati se od svih djelovanja koje bi ugrozile ciljeve stajališta Zajednice, unutar područja nadležnosti u takvim pregovorima.

Članak 6.

Nadležnost Suda Europskih zajednica u odnosu na tumačenje ovog Sporazuma

1.   Kada se u nekom predmetu koji se vodi pred danskim sudom ili pred međunarodnim sudom pojavi pitanje valjanosti ili tumačenja ovog Sporazuma, taj sud ili međunarodni sud traži od Suda Europskih zajednica da donese odluku vezano uz taj slučaju i to u onim situacijama gdje bi se to isto i u istim okolnostima zatražilo od suda ili međunarodnog suda neke druge države članice Europske unije, u odnosu na I. briselsku uredbu i njezine provedbene mjere navedene u članku 2. stavku 1. ovog Sporazuma.

2.   Prema danskom pravu danski sudovi, u tumačenju ovog Sporazuma, uzimaju u obzir odluke iz sudske prakse Suda Europskih zajednica u odnosu na odredbe briselske konvencije, I. Briselske uredbe i bilo koje provedbene mjere Zajednice.

3.   Danska može, kao i Vijeće, Komisija i bilo koja država članica, zatražiti od Suda Europskih zajednica da donese odluku po pitanju tumačenja ovog Sporazuma. Odluka koju donese Sud Europskih zajednica kao odgovor na takav zahtjev ne primjenjuje se na presude sudova ili međunarodnih sudova država članica koje su postale res judicata.

4.   Danska ima pravo podnijeti primjedbe Sudu Europskih zajednica u slučajevima kad joj sud ili međunarodni sud neke države članice uputi pitanje u vezi prethodne odluke o tumačenju bilo koje odredbe iz članka 2. stavka 1.

5.   Primjenjuju se Protokol o Statutu Suda Europskih zajednica i njegov poslovnik.

6.   Ako su odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice u pogledu odluka Suda Europskih zajednica izmijenjene tako da to izaziva posljedice u donošenju odluka u odnosu na I. briselsku uredbu, Danska može obavijestiti Komisiju o svojoj odluci da neće primjenjivati izmjene u odnosu na ovaj Sporazum. Obavijest se izdaje u vrijeme stupanja na snagu izmjena, ili u roku od 60 dana nakon tog trenutka.

U tom se slučaju ovaj Sporazum smatra raskinutim. Raskid Sporazuma stupa na snagu tri mjeseca po obavijesti.

7.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i na formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente prije datuma raskida ovog Sporazuma, kako je navedeno u stavku 6.

Članak 7.

Nadležnost Suda Europskih zajednica u odnosu na sukladnost sa Sporazumom

1.   Komisija može iznijeti pred Sud Europskih zajednica predmete protiv Danske u vezi nepridržavanja bilo koje obveze iz ovog Sporazuma.

2.   Danska može uložiti žalbu Komisiji u vezi nepridržavanja obveza od strane neke od država članica prema ovom Sporazumu.

3.   Primjenjuju se relevantne odredbe Ugovora o osnivanju Europske zajednice koje određuju postupke na Sudu Europskih zajednica te Protokol o statutu Suda Europskih zajednica i poslovnik suda.

Članak 8.

Teritorijalna primjena

1.   Ovaj Sporazum se primjenjuje na područjima navedenim u članku 299. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

2.   Ako Zajednica odluči proširiti primjenu I. briselske uredbe na područja koja se trenutačno rukovode Briselskom konvencijom, Zajednica i Danska surađuju s ciljem da osiguraju da se takva primjena proširi također i na Dansku.

Članak 9.

Prijelazne odredbe

1.   Ovaj se Sporazum primjenjuje samo na pokrenute pravne postupke i formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente nakon njegovog stupanja na snagu.

2.   Međutim, ako su u državi članici porijekla pravni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog Sporazuma, presude donesene nakon tog datuma priznaju se i izvršavaju u skladu s ovim Sporazumom,

(a)

ako su pravni postupci u državi članici porijekla pokrenuti nakon stupanja na snagu Briselske konvencije ili Konvencije iz Lugana u državi članici porijekla te u državi članici kojoj se obraća;

(b)

u svim drugim slučajevima gdje je nadležnost bila određena na temelju pravila koja su u skladu s pravilima propisanim ovim Sporazumom ili s nekom konvencijom koja je bila na snazi u trenutku pokretanja pravnog postupka, zaključenom između države članice porijekla i države članice kojoj se obraća.

Članak 10.

Odnos prema I. briselskoj uredbi

1.   Ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje primjenu I. briselske uredbe od strane država članica Zajednice, osim Danske.

2.   Međutim, ovaj se Sporazum svakako primjenjuje:

(a)

u sporovima oko nadležnosti gdje tuženik ima domicil u Danskoj ili u slučajevima kad su prema članku 22. ili 23. Uredbe, koji se primjenjuju na odnose između Zajednice i Danske na temelju članka 2. ovog Sporazuma, nadležni sudovi u Danskoj;

(b)

u odnosu na lis pendens ili povezane predmete prema člancima 27. i 28. I. briselske uredbe koja se primjenjuje na odnose između Zajednice i Danske na temelju članka 2. ovog Sporazuma, kad se pravni postupci pokreću u državama članicama koje nisu Danska i u Danskoj;

(c)

u stvarima priznavanja i izvršenja odluka u kojima je Danska ili država porijekla ili država kojoj se obraća.

Članak 11.

Raskid Sporazuma

1.   Ovaj se Sporazum raskida ako Danska obavijesti ostale države članice da se više ne želi koristiti odredbama I. dijela Protokola o stajalištu Danske, u skladu s člankom 7. Protokola.

2.   Ovaj Sporazum može raskinuti bilo koja Ugovorna strana tako da o tome obavijesti drugu Ugovornu stranu. Raskid Sporazuma stupa na snagu šest mjeseci nakon datuma takve obavijesti.

3.   Ovim se ne utječe na pokrenute pravne postupke i formalno sastavljene dokumente ili dokumente registrirane kao autentične instrumente prije datuma raskida ovog Sporazuma, kako se navodi u stavku 1. ili 2.

Članak 12.

Stupanje na snagu

1.   Ovaj Sporazum Ugovorne strane usvajaju u skladu sa svojim odgovarajućim postupcima.

2.   Ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana šestog mjeseca nakon obavijesti dobivenih od Ugovornih strana o dovršenju postupaka potrebnih za ovu svrhu.

Članak 13.

Vjerodostojnost tekstova Sporazuma

Ovaj Sporazum je sastavljen u dva primjerka na češkom, danskom, nizozemskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, njemačkom, grčkom, mađarskom, talijanskom, latvijskom, litavskom, malteškom, poljskom, portugalskom, slovenskom slovačkom, španjolskom i švedskom jeziku, s tim da je svaki tekst jednako vjerodostojan.

Hecho en Bruselas, el diecinueve de octubre del dos mil cinco.

V Bruselu dne devatenáctého října dva tisíce pět.

Udfærdiget i Bruxelles den nittende oktober to tusind og fem.

Geschehen zu Brüssel am neunzehnten Oktober zweitausendfünf.

Kahe tuhande viienda aasta oktoobrikuu üheksateistkümnendal päeval Brüsselis.

Έγινε στις Βρυξέλλες, στις δέκα εννέα Οκτωβρίου δύο χιλιάδες πέντε.

Done at Brussels on the nineteenth day of October in the year two thousand and five.

Fait à Bruxelles, le dix-neuf octobre deux mille cinq.

Fatto a Bruxelles, addì diciannove ottobre duemilacinque.

Briselē, divtūkstoš piektā gada deviņpadsmitajā oktobrī.

Priimta du tūkstančiai penktų metų spalio devynioliktą dieną Briuselyje.

Kelt Brüsszelben, a kettőezer ötödik év október tizenkilencedik napján.

Magħmul fi Brussel, fid-dsatax jum ta’ Ottubru tas-sena elfejn u ħamsa.

Gedaan te Brussel, de negentiende oktober tweeduizend vijf.

Sporządzono w Brukseli dnia dziewiętnastego października roku dwa tysiące piątego.

Feito em Bruxelas, em dezanove de Outubro de dois mil e cinco.

V Bruseli dňa devätnásteho októbra dvetisícpäť.

V Bruslju, devetnajstega oktobra leta dva tisoč pet.

Tehty Brysselissä yhdeksäntenätoista päivänä lokakuuta vuonna kaksituhattaviisi.

Som skedde i Bryssel den nittonde oktober tjugohundrafem.

Por la Comunidad Europea

Za Evropské společenství

For Det Europæiske Fællesskab

Für die Europäische Gemeinschaft

Euroopa Ühenduse nimel

Για την Ευρωπαϊκή Κοινότητα

For the European Community

Pour la Communauté européenne

Per la Comunità europea

Eiropas Kopienas vārdā

Europos bendrijos vardu

Az Európai Közösség részéről

Għall-Komunità Ewropea

Voor de Europese Gemeenschap

W imieniu Wspólonoty Europejskiej

Pela Comunidade Europeia

Za Európske spoločenstvo

Za Evropsko skupnost

Euroopan yhteisön puolesta

På Europeiska gemenskapens vägnar

Image

Por el Reino de Dinamarca

Za Dánské království

For Kongeriget Danmark

Für das Königreich Dänemark

Taani Kuningriigi nimel

Για το Βασίλειο της Δανίας

For the Kingdom of Denmark

Pour le Royaume de Danemark

Per il Regno di Danimarca

Dānijas Karalistes vārdā

Danijos Karalystės vardu

A Dán Királyság részéről

Għar-Renju tad-Danimarka

Voor het Koninkrijk Denemarken

W imieniu Królestwa Danii

Pelo Reino da Dinamarca

Za Dánske kráľovstvo

Za Kraljevino Dansko

Tanskan kuningaskunnan puolesta

På Konungariket Danmarks vägnar

Image


(1)  SL L 299, 31.12.1972., str. 32.; SL L 304, 30.10.1978., str. 1.; SL L 388, 31.12.1982., str. 1.; SL L 285, 3.10.1989., str. 1.; SL C 15, 15.1.1997., str. 1. Pročišćeni tekst potražiti u SL C 27, 26.1.1998., str. 1.

(2)  SL L 319, 25.11.1988., str. 9.

(3)  SL L 12, 16.1.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2245/2004. (SL L 381, 28.12.2004., str. 10.).

(4)  SL L 204, 2.8.1975., str. 28.; SL L 304, 30.10.1978., str. 1.; SL L 388, 31.12.1982., str. 1.; SL L 285, 3.10.1989., str. 1.; SL C 15, 15.1.1997., str. 1. Pročišćeni tekst potražiti u SL C 27, 26.1.1998., str. 28.


PRILOG

Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001. od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1496/2002. od 21. kolovoza 2002. o izmjeni Priloga I. (pravila nadležnosti prema članku 3. stavku 2. i članku 4. stavku 2.) i Priloga II. (popis nadležnih sudova i tijela) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim predmetima i Uredba Komisije (EZ) br. 2245/2004. od 27. prosinca 2004. o izmjeni priloga I., II. i III. i IV. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima.


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

48


32005R1869


L 300/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1869/2005

od 16. studenoga 2005.

o zamjeni priloga Uredbi (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 805/2004. Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (1), a posebno njezin članak 31.,

nakon savjetovanja s Odborom osnovanim člankom 32. Uredbe (EZ) br. 805/2004.

budući da:

(1)

Prilozi od I. do VI. Uredbi (EZ) br. 805/2004. sadrže niz standardnih obrazaca za uporabu u okviru postupka europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine.

(2)

Nakon pristupanja novih država članica 1. svibnja 2004., prilozi od I. do VI. Uredbi (EZ) br. 805/2004 bi se trebali zamijeniti kako bi se prilagodilo standardne obrasce za uporabu u novim državama članicama.

(3)

Uredbu (EZ) br. 805/2004 bi stoga trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELA JE OVU UREDBU

Članak 1.

Prilozi od I. do VI. Uredbi (EZ) br. 805/2004. zamjenjuju se odgovarajućim prilozima ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. studenoga 2005.

Za Komisiju

Franco FRATTINI

Potpredsjednik


(1)  SL L 143, 30.4.2004., str. 15


PRILOG I.

Image

Image

Image


PRILOG II.

Image

Image


PRILOG III.

Image

Image


PRILOG IV.

Image


PRILOG V.

Image

Image

Image


PRILOG VI.

Image


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

61


32006R0562


L 105/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EZ) br. 562/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. ožujka 2006.

o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavke 1. i 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

Donošenje mjera prema članku 62. stavku 1. Ugovora kojima bi se osiguralo nepostojanje bilo kakve kontrole nad osobama koje prelaze unutarnje granice, dio je cilja Unije kojim se želi uspostaviti područje bez unutarnjih granica u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba kako je određeno u članku 14. Ugovora.

(2)

U skladu s člankom 61. Ugovora, stvaranje područja unutar kojeg se osobe mogu slobodno kretati mora se poduprijeti drugim mjerama. Takva je mjera zajednička politika o prelasku vanjskih granica kako je predviđeno člankom 62. stavkom 2. Ugovora.

(3)

Donošenje zajedničkih mjera o prelasku osoba preko unutarnjih granica i o nadzoru državne granice na vanjskim granicama trebalo bi odražavati schengensku pravnu stečevinu, koja čini dio okvira Europske unije i posebno odgovarajuće odredbe Konvencije od 14. lipnja 1985. o provedbi Schengenskog sporazuma između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Republike Francuske o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama (2) te Zajednički priručnik (3).

(4)

Što se tiče nadzora državne granice na vanjskim granicama, uspostava „zajedničkog korpusa” zakonodavstva posebno konsolidiranjem i razvojem pravne stečevine, jedna je od temeljnih sastavnica zajedničke politike o upravljanju vanjskim granicama kako je navedeno u Komunikaciji Komisije „Prema jedinstvenom upravljanju vanjskih granica država članica Europske unije” od 7. svibnja 2002. Ovaj je cilj uključen u „Plan za upravljanje vanjskim granicama država članica Europske unije”, kojeg je odobrilo Europsko vijeće u Sevilli 21. i 22. lipnja 2002. te Europsko vijeće u Solunu 19. i 20. lipnja 2003.

(5)

Određenje zajedničkih pravila o kretanju osoba preko granica ne dovodi u pitanje niti utječe na prava na slobodno kretanje koja uživaju državljani Unije i članovi njihovih obitelji te državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji koji, na temelju sporazuma između Zajednice i njezinih država članica s jedne strane te tih trećih zemalja s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i državljani Unije.

(6)

Nadzor državne granice nije samo u interesu države članice na čijim se vanjskim granicama ona provodi već je u interesu svih država članica koje su ukinule kontrolu unutarnjih granica. Nadzor državne granice bi trebao pomoći u suzbijanju nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima te pri sprečavanju bilo kakve prijetnje unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima država članica.

(7)

Granična kontrola trebala bi se vršiti na način koji u potpunosti poštuje ljudsko dostojanstvo. Nadzor državne granice trebao bi se vršiti na uljudan i profesionalan način te bi trebao biti razmjeran ciljevima koji se žele postići.

(8)

Nadzor državne granice ne uključuje samo kontrolu osoba na graničnim prijelazima i zaštitu državne granice između graničnih prijelaza, već i analizu rizika za unutarnju sigurnost te analizu mogućih prijetnji po sigurnost vanjskih granica. Stoga je potrebno utvrditi uvjete, mjerila i podrobna pravila o kontrolama na graničnim prijelazima i nadzoru.

(9)

Potrebno je predvidjeti mogućnost popuštanja u režimu granične kontrole na vanjskim granicama u slučaju izvanrednih i nepredvidivih okolnosti kako bi se izbjeglo predugo čekanje na graničnim prijelazima. Sustavno otiskivanje pečata u isprave državljana trećih zemalja je obvezno i u slučaju popuštanja u režimu granične kontrole. Pečat omogućuje točno utvrđivanje datuma i mjesta prelaska granice, bez utvrđivanja u svim slučajevima da su izvršene sve potrebne mjere kontrole putnih isprava.

(10)

Kako bi se skratilo vrijeme čekanja osobama koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje, zasebne trake, označene jedinstvenim oznakama u svim državama članicama, trebale bi se, gdje to okolnosti dopuštaju, osigurati na graničnim prijelazima. Zasebne trake bi se trebale osigurati u međunarodnim zračnim lukama. Gdje se to smatra primjerenim i ako mjesne okolnosti to dopuštaju, države članice bi trebale razmotriti uvođenje zasebnih traka na morskim i kopnenim graničnim prijelazima.

(11)

Države članice bi trebale osigurati da postupci kontrole na vanjskim granicama ne predstavljaju veliku prepreku trgovinskoj, društvenoj i kulturnoj razmjeni. S tim ciljem, one bi trebale rasporediti dovoljno osoblja i sredstava.

(12)

Države članice bi trebale odrediti državnu službu ili službe odgovorne za obavljanje zadaća nadzora državne granice u skladu s njihovim nacionalnim pravom. U slučaju da u istoj državi članici postoji više odgovornih službi, između njih bi trebala postojati bliska i stalna suradnja.

(13)

Operativnu suradnju i pomoć između država članica u vezi s nadzorom granica upravlja i koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica, osnovana Uredbom (EZ) br. 2007/2004 (4).

(14)

Ova Uredba ne dovodi u pitanje kontrole koje u skladu sa svojim općim ovlastima provodi policija ni sigurnosne kontrole osoba istovjetne onima koje se provode za domaće letove, a ni mogućnosti država članica za provođenjem izvanrednih kontrola prtljage u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 3925/91 od 19. prosinca 1991. o ukidanju kontrola i formalnosti koje se primjenjuju na ručnu i predanu prtljagu osoba na letovima unutar Zajednice te na prtljagu osoba koje putuju morem unutar Zajednice (5), kao ni nacionalno pravo o nošenju putnih ili osobnih isprava ni obvezu osoba da obavijeste nadležna tijela o svojoj nazočnosti na državnom području dotične države članice.

(15)

Države članice bi također trebale imati mogućnost privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama u slučaju ozbiljne prijetnje njihovom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Trebali bi se utvrditi uvjeti i postupci za to uvođenje kako bi se zajamčila izvanrednost bilo koje od tih mjera te kako bi se poštovalo načelo proporcionalnosti. Opseg i trajanje bilo svakog privremenog ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama trebalo bi svesti na najmanju moguću mjeru potrebnu da se odgovori na tu prijetnju.

(16)

U području u kojem se osobe mogu slobodno kretati, ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama bi trebalo ostati iznimka. Granična kontrola ili formalnosti se ne bi trebali provoditi samo radi prelaska granice.

(17)

Trebalo bi predvidjeti postupak koji Komisiji omogućuje prilagođavanje određenih detaljnih praktičnih propisa kojima se uređuje nadzor državne granice. U takvim slučajevima mjere potrebne za provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (6).

(18)

Također bi trebalo predvidjeti postupak kojim se državama članicama omogućuje da obavijeste Komisiju o izmjeni drugih detaljnih praktičnih propisa kojima se uređuje nadzor državne granice.

(19)

Kako cilj ove Uredbe, to jest utvrđivanje pravila koja se primjenjuju na kretanje osoba preko granice, ne mogu dostatno ostvariti države članice, te se stoga može bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenom u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(20)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela koja su posebno priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Trebalo bi ju primjenjivati u skladu s obvezama država članica koje se odnose na međunarodnu zaštitu i načelo zabrane vraćanja (non-refoulement).

(21)

Odstupajući od članka 299. Ugovora, ova se Uredba u slučaju Francuske i Nizozemske primjenjuje samo na njihova državna područja u Europi. Ona ne utječe na posebne dogovore koji se primjenjuju u Ceuti i Melilli, kako je navedeno u Sporazumu o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. (7).

(22)

U skladu s člankom 1. i 2. Protokola o položaju Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji te Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje. Budući da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini prema odredbama glave IV., dijela trećeg Ugovora o osnivanju Europske Zajednice, Danska bi, u skladu s člankom 5. navedenog Protokola, u roku od šest mjeseci od datuma donošenja ove Uredbe trebala odlučiti hoće li je prenijeti u svoje nacionalno pravo.

(23)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (8), koje spadaju u područje iz članka 1., točke A, Odluke Vijeća 1999/437/EZ (9) o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma.

(24)

Potrebno je postići dogovor kojim će se predstavnicima Islanda i Norveške omogućiti pridruživanje radu odbora koji pomažu Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. Takav je dogovor o odborima koji pomažu Europskoj komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (10) bio predmetom razmjene pisama između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške, priloženih gore navedenom Sporazumu,.

(25)

Što se tiče Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje spadaju u područje iz članka 1., točke A, Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 4. stavkom 1. odluka Vijeća 2004/849/EZ (11) i 2004/860/EZ (12).

(26)

Potrebno je postići dogovor kojim će se predstavnicima Švicarske omogućiti pridruživanje radu odbora koji pomažu Komisiji u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti. Takav je dogovor bio predmetom razmjene pisama između Zajednice i Švicarske, priloženih gore navedenom Sporazumu.

(27)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (13). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(28)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (14). Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(29)

U ovoj Uredbi, prva rečenica članka 1., članak 5. stavak 4., točka (a), glava III. te odredbe glave II. i prilozi, koji se odnose na Schengenski informacijski sustav (SIS) predstavljaju odredbe koje se u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. temelje na schengenskoj pravnoj stečevini ili su na neki drugi način s njom povezane,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i načela

Ovom se Uredbom ukidaju granične kontrole osoba koje prelaze unutarnje granice država članica Europske unije.

Njome se utvrđuju pravila granične kontrole osoba koje prelaze vanjske granice država članica Europske unije.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije;

1.

„unutarnje granice” znači:

(a)

zajedničke kopnene granice, uključujući granice na rijekama i jezerima država članica;

(b)

zračne luke država članica za unutarnje letove;

(c)

pomorske, riječne i luke na jezerima država članica za redovne trajektne linije;

2.

„vanjske granice” znači kopnene granice država članica, uključujući granice na rijekama i jezerima, granice na moru i njihove zračne, riječne, pomorske i luke na jezerima, ako se ne radi o unutarnjim granicama;

3.

„unutarnji letovi” znači bilo koji let isključivo prema ili s državnih područja država članica, a koji ne slijeće na državno područje treće zemlje;

4.

„redovna trajektna linija” znači bilo koja trajektna linija koja povezuje dvije ili više istih luka koje se nalaze na državnom području država članica, a koja ne pristaje u luke izvan državnog područja država članica i koja prevozi putnike i vozila prema objavljenom rasporedu;

5.

„osobe koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje” znači:

(a)

građani Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora i državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana Unije koji ostvaruje svoje pravo na slobodno kretanje, na koje se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 2004/38/EZ od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica (15);

(b)

državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji bez obzira na njihovo državljanstvo koji, na temelju sporazuma između Zajednice i njezinih država članica s jedne strane i tih trećih zemalja s druge strane, uživaju jednaka prava na slobodno kretanje kao i građani Unije;

6.

„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora a koji nije obuhvaćen točkom 5. ovog članka;

7.

„osobe za koje je izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska” znači državljanin bilo koje treće zemlje za kojeg je u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) izdano upozorenje u skladu s potrebama i za potrebe utvrđene člankom 96. Schengenske konvencije;

8.

„granični prijelaz” znači bilo koji granični prijelaz koji su nadležna tijela odobrila za prelazak vanjskih granica;

9.

„nadzor državne granice” znači aktivnost koja se provodi na granici u skladu s potrebama i za potrebe ove Uredbe, isključivo kao odgovor na pokušaj prelaska ili na čin prelaska granice, neovisno o svim drugim okolnostima, a sastoji se od granične kontrole i zaštite državne granice;

10.

„granična kontrola” znači kontrola koja se provodi na graničnim prijelazima kako bi se osobama i njihovim prijevoznim sredstvima te predmetima koje posjeduju odobrio ulazak u ili izlazak iz državnog područja država članica;

11.

„zaštita državne granice” znači kontrola granice između graničnih prijelaza i kontrolu graničnih prijelaza izvan utvrđenog radnog vremena kako bi se spriječilo da osobe izbjegnu graničnu kontrolu;

12.

„druga linija kontrole” znači daljnja kontrola koja se može provesti na posebnim mjestima udaljenim od mjesta na kojima provode kontrole nad osobama (prva linija).

13.

„službenik graničnog nadzora” znači bilo koji javni službenik koji je u skladu s nacionalnim pravom raspoređen na granični prijelaz ili duž granice ili u neposrednoj blizini te granice koji izvršava, u skladu s Uredbom i nacionalnim pravom, zadaće nadzora državne granice (dalje u tekstu „službenik”)

14.

„prijevoznik” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja se profesionalno bavi pružanjem usluga prijevoza osoba;

15.

„boravišna dozvola” znači:

(a)

sve boravišne dozvole koje su izdale države članice prema jedinstvenom formatu utvrđenim Uredbom Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o jedinstvenom formatu boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (16);

(b)

sve ostale isprave koje su države članice izdale državljanima trećih zemalja a kojima se odobrava boravak ili ponovni ulazak na njihovo državno područje, osim privremenih dozvola izdanih tijekom razmatranja prvog zahtjeva za izdavanjem boravišne dozvole iz točke (a) ili zahtjeva za azil;

16.

„brod za kružna putovanja” znači brod koji slijedi plan putovanja prema prethodno utvrđenom programu koji uključuje program turističkih aktivnosti u različitim lukama, a obično ne prima putnike niti dopušta putnicima iskrcaj tijekom putovanja;

17.

„izletnička plovidba” znači korištenje izletničkih plovila u sportske ili turističke svrhe;

18.

„obalni ribolov” znači ribolov koji se vrši pomoću plovila koja se vraćaju u luku na državnom području države članice svaki dan ili unutar 36 sati, ne pristajući u luci treće zemlje.

19.

„prijetnja javnom zdravlju” znači bilo koja bolest koja može izazvati epidemiju u smislu Međunarodnog sanitarnog pravilnika Svjetske zdravstvene organizacije te druge infekcijske bolesti ili zarazne parazitske bolesti ako su predmetom zaštitnih odredbi koje se primjenjuju na državljane država članica.

Članak 3.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na bilo koju osobu koja prelazi unutarnje ili vanjske granice država članica, ne dovodeći u pitanje:

(a)

prava osoba koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje;

(b)

prava izbjeglica i osoba koje traže međunarodnu zaštitu, posebno vezano uz načelo zabrane vraćanja (non-refoulement).

GLAVA II.

VANJSKE GRANICE

POGLAVLJE I.

Prelazak vanjskih granica i uvjeti za ulazak

Članak 4.

Prelazak vanjskih granica

1.   Vanjske se granice mogu prijeći samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena. Radno vrijeme je jasno naznačeno na graničnim prijelazima koji nisu otvoreni 24 sata dnevno.

Države članice u skladu s člankom 34. dostavljaju Komisiji popis svojih graničnih prijelaza.

2.   Odstupajući od stavka 1., izuzeci od obveze prelaženja vanjskih granica samo na graničnim prijelazima i tijekom utvrđenog radnog vremena mogu se dopustiti:

(a)

u vezi s izletničkom plovidbom ili s obalnim ribolovom;

(b)

pomorcima za izlazak na kopno u lučkom području u koje je njihov brod pristao ili unutar susjednih općina;

(c)

pojedincima ili skupinama osoba, kada za to postoji poseban zahtjev, pod uvjetom da posjeduju dozvole potrebne u skladu s nacionalnim pravom i da to nije u suprotnosti s interesima javnog poretka i međunarodne sigurnosti država članica;

(d)

pojedincima ili skupinama osoba u slučaju nepredviđenih hitnih okolnosti.

3.   Ne dovodeći u pitanje iznimke iz stavka 2. ili njihove obveze u pogledu međunarodne zaštite, države članice, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, uvode kazne za neovlašteno prelaženje vanjskih granica na mjestima izvan graničnih prijelaza ili izvan utvrđenog radnog vremena. Te kazne su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 5.

Uvjeti ulaska državljana trećih zemalja

1.   Za boravke od najviše tri mjeseca tijekom razdoblja od šest mjeseci, uvjeti ulaska za državljane trećih zemalja su sljedeći:

(a)

da posjeduju važeću putnu ispravu ili isprave na temelju kojih im se odobrava prelazak granice;

(b)

da imaju važeću vizu ako je ona obvezna na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju posjedovati vize pri prelasku vanjskih granica i onih zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (17), osim ako imaju valjanu boravišnu dozvolu;

(c)

da opravdavaju svrhu i uvjete namjeravanog boravka te imaju dovoljno sredstava za uzdržavanje, kako za vrijeme trajanja namjeravanog boravka tako i za povratak u njihovu matičnu državu ili tranzit do treće zemlje za koju su sigurni da će ih prihvatiti ili su takva sredstva u mogućnosti zakonito pribaviti;

(d)

da nisu osobe za koje je u Schengenskom informacijskom sustavu izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska;

(e)

da ne predstavljaju prijetnju za javni poredak, međunarodnu sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica, a posebno ako u nacionalnim bazama podataka država članica nije izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska iz istih razloga.

2.   Popis isprava koji nije konačan a koje službenik može zatražiti od državljanina treće zemlje kako bi utvrdio da on ispunjava uvjete utvrđene u stavku 1., točki (c), nalazi se u Prilogu I.

3.   Potrebna sredstva za uzdržavanje se procjenjuju u skladu s trajanjem i svrhom boravka te s obzirom na prosječne cijene prehrane i smještaja u državi (državama) članici (članicama), pomnoženo s brojem dana boravka.

Države članice u skladu s člankom 34. izvješćuju Komisiju o utvrđenim referentnim iznosima.

Procjena dostatnih sredstava za uzdržavanje se može izvršiti na temelju gotovine, putničkih čekova i kreditnih kartica u posjedu državljanina treće zemlje. Jamstvene izjave, predviđene nacionalnim pravom i jamstvena pisma domaćina, kako su definirana nacionalnim pravom, kada državljanin treće zemlje boravi kod domaćina, mogu predstavljati dokaz o dostatnosti sredstava za uzdržavanje.

4.   Odstupajući od stavka 1.:

(a)

državljani trećih zemlja koji ne ispunjavaju sve uvjete iz stavka 1., ali posjeduju boravišnu dozvolu ili vizu za ponovni ulazak koju je izdala jedna od država članica ili, ako se to zahtijeva, obje isprave, mogu ući na državna područja drugih država članica u svrhu tranzita do državnog područja države članice koja je izdala boravišnu dozvolu ili vizu za ponovni ulazak, osim ako se njihova imena ne nalaze na nacionalnom popisu upozorenja države članice čije vanjske granice žele prijeći ako je upozorenje popraćeno uputama da im se zabrani ulazak ili tranzit;

(b)

državljanima trećih zemalja koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1., osim onih navedenih u točki (b), i koji stupe na granicu, može se odobriti ulazak na državna područja država članica ako je viza izdana na granici u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 415/2003 od 27. veljače 2003. o izdavanju viza na granici, uključujući izdavanje takvih viza pomorcima u tranzitu (18).

Vize koje se izdaju na granici evidentiraju se na popisu. U slučaju nemogućnosti unosa vize u ispravu, ona se iznimno unosi na posebnu stranicu koja se umeće u ispravu. U tom se slučaju koristi jedinstveni

oblik obrasca za vize utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 333/2002 od 18. veljače 2002. o jedinstvenom obliku obrasca za unošenje vize koju države članice izdaju nositeljima putnih isprava koje država članica koja sastavlja obrazac ne priznaje (19),

(c)

državljanima trećih zemalja koji ne ispunjavaju jedan ili više uvjeta iz stavka 1. država članica može dopustiti ulazak na svoje državno područje iz humanitarnih razloga, zbog nacionalnog interesa ili zbog međunarodnih obveza. Ako je za dotičnog državljanina treće zemlje izdano upozorenje iz stavka 1. točke (d), država članica koja mu ili joj dopušta ulazak na njezino državno područje o tome na odgovarajući način obavješćuje ostale države članice.

POGLAVLJE II.

Nadzor vanjskih granica i zabrana ulaska

Članak 6.

Provedba granične kontrole

1.   Službenici u obavljanju svojih dužnosti u potpunosti poštuju ljudsko dostojanstvo.

Svaka mjera koju poduzimaju u obavljanju svojih dužnosti je razmjerna ciljevima koji se tom mjerom žele postići.

2.   Tijekom provedbe granične kontrole službenici ne diskriminiraju osobe na temelju spola, rasne ili etničke pripadnosti, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, starosne dobi ili spolne orijentacije.

Članak 7.

Granična kontrola osoba

1.   Kretanje preko vanjskih granica podliježe kontrolama službenika. Kontrole se provode u skladu s ovim poglavljem.

Kontrole se mogu odnositi i na kontrole prijevoznih sredstava i predmeta u posjedu osobe koja prelazi granicu. Na pretrage koje se obavljaju primjenjuje se pravo dotične države članice.

2.   Sve se osobe podvrgavaju osnovnoj kontroli u svrhu utvrđivanja njihovog identiteta na temelju predočenja njihovih putnih isprava. Takva se osnovna kontrola sastoji od brze i jednostavne provjere, prema potrebi uporabom odgovarajućih tehničkih sredstava i pregledom u odgovarajućim bazama podataka informacija isključivo o ukradenim, otuđenim, izgubljenim i poništenim ispravama, o važenju isprave koja ovlašćuje zakonitog nositelja za prelazak granice i o prisutnosti znakova krivotvorenja.

Osnovna kontrola iz prvog podstavka je pravilo za osobe koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje.

Međutim, tijekom osnovne kontrole osoba koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje, službenici, iako ne sustavno, mogu obavljati provjere u nacionalnim i europskim bazama podataka kako bi se osiguralo da takve osobe ne predstavljaju stvarnu, trenutnu i dovoljno ozbiljnu prijetnju unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, međunarodnim odnosima država članica ili prijetnju javnom zdravlju.

Posljedice takvih provjera ne dovode u pitanje pravo ulaska osoba koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje na državno područje dotične države članice kako je to predviđeno Direktivom 2004/38/EZ.

3.   Državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama.

(a)

Temeljite kontrole prilikom ulaska uključuju provjeru uvjeta ulaska utvrđenih člankom 5. stavkom 1. te, prema potrebi, provjeru isprava na temelju kojih se odobrava boravak i obavljanje profesionalne djelatnosti. To uključuje detaljnu provjeru koja obuhvaća sljedeće aspekte:

i.

provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu i važeću ispravu za prelazak granice, a, prema potrebi, postoji li u navedenoj ispravi, kada je potrebno, viza ili boravišna dozvola;

ii.

pomni pregled putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja;

iii.

provjera ulaznog i izlaznog pečata u putnoj ispravi dotičnog državljanina treće zemlje kako bi se usporedbom datuma ulaska i izlaska utvrdilo boravi li osoba dulje od najvećeg dopuštenog razdoblja boravka na državnom području država članica;

iv.

provjera mjesta polaska i odredišta dotičnog državljanina treće zemlje i svrhe namjeravanog boravka, prema potrebi uz provjeru odgovarajućih popratnih isprava;

v.

provjera raspolaže li dotični državljanin treće zemlje dostatnim sredstvima za uzdržavanje za trajanje i svrhu namjeravanog boravka, za njegov ili njezin povratak u matičnu zemlju ili tranzit do treće zemlje za koju je siguran (sigurna) da će ga (ju) prihvatiti ili da je on ili ona u mogućnosti zakonito steći takva sredstva;

vi.

provjera da dotični državljanin treće zemlje, njegova ili njezina prijevozna sredstva i predmeti koje prevozi nisu takve naravi da predstavljaju opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica. Takva provjera obuhvaća neposrednu provjeru podataka i upozorenja o osobama i, prema potrebi, predmetima u SIS-ovim i nacionalnim bazama podataka te mjera koje se moraju poduzeti, prema potrebi, kao rezultat upozorenja;

(b)

Temeljite kontrole prilikom izlaska obuhvaćaju:

i.

provjeru posjeduje li državljanin treće zemlje valjanu ispravu za prelazak granice;

ii.

provjeru putne isprave radi otkrivanja znakova krivotvorenja;

iii.

uvijek kada je to moguće, provjeru radi utvrđenja da državljanin treće zemlje ne predstavlja opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost ili međunarodne odnose bilo koje države članice;

(c)

Osim kontrola iz točke (b), temeljite kontrole prilikom izlaska mogu obuhvaćati i:

i.

provjeru posjeduje li osoba valjanu vizu, ako je to potrebno u skladu s Uredbom (EZ) br. 539/2001, osim u slučaju kad on ili ona imaju valjanu boravišnu dozvolu;

ii.

provjeru je li osoba prekoračila najdulje dopušteno trajanje boravka na državnom području država članica;

iii.

provjeru upozorenja o osobama i predmetima uključenim u SIS i izvješća u nacionalnim bazama podataka.

4.   Kad postoje mogućnosti i ako to zahtjeva državljanin treće zemlje, takve se temeljite kontrole obavljaju u izdvojenom prostoru.

5.   Državljane trećih zemalja podvrgnute temeljitoj kontroli druge linije upoznaje se sa svrhom i postupkom takve kontrole.

Te su informacije dostupne na svim službenim jezicima Unije i na jeziku (jezicima) zemlje ili zemalja koje graniče s dotičnom državom članicom i navode da državljanin treće zemlje može zatražiti ime ili identifikacijski broj policijskog službenika koji provodi temeljitu kontrolu druge linije, naziv graničnog prijelaza i datum prelaska granice.

6.   Kontrole nad osobama koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje provode se u skladu s Direktivom 2004/38/EZ.

7.   Detaljna pravila kojima se uređuje unošenje informacija u evidenciju su utvrđena u Prilogu II.

Članak 8.

Popuštanje u režimu granične kontrole

1.   Granična kontrola na vanjskim granicama može se popustiti u slučaju izvanrednih i nepredvidljivih okolnosti. Takvim se okolnostima smatraju oni nepredvidljivi događaji koji dovode do tako gustog prometa da vrijeme čekanja na graničnom prijelazu postane predugo i da su pritom iskorištene sve organizacijske i kadrovske mogućnosti.

2.   Kada je došlo do popuštanja u režimu granične kontrole u skladu sa stavkom 1., obavljanje ulazne granične kontrole u pravilu ima prednost nad obavljanjem izlazne granične kontrole.

Odluku o popuštanju u režimu granične kontrole donosi rukovodni službenik na graničnom prijelazu.

Takva popuštanja u režimu granične kontrole su privremena, prilagođena okolnostima koje ih opravdavaju i uvode se postupno.

3.   Čak i u slučaju popuštanja u režimu granične kontrole, u skladu s člankom 10. službenici otiskuju pečat u putne isprave državljana trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska.

4.   Svaka država članica jednom godišnje Europskom parlamentu i Komisiji dostavlja izvješće o primjeni ovog članka.

Članak 9.

Zasebne trake i oznake na znakovima

1.   Države članice, posebno na graničnim prijelazima u zračnim lukama osiguravaju zasebne trake za provedbu kontrola nad osobama, u skladu s člankom 7. Te se trake odvajaju pomoću znakova s oznakama navedenim u Prilogu III.

Države članice mogu osigurati zasebne trake na svojim kopnenim i morskim graničnim prijelazima te na granicama između država članica koje ne primjenjuju članak 20 na njihovim zajedničkim granicama. Ako države članice uvedu zasebne trake, na tim se granicama koriste znakovi s oznakama iz Priloga III.

Države članice osiguravaju da su takve trake jasno označene i ondje gdje je od pravila o uporabi različitih traka odstupljeno kako je predviđeno stavkom 4., kako bi se osigurala optimalna razina protoka osoba koje prelaze granicu.

2.

(a)

Osobe koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje imaju pravo koristiti se trakama označenim znakom iz dijela A Priloga III. Mogu se isto tako koristiti trakama označenim znakom iz dijela B Priloga III.

(b)

Sve ostale osobe koriste trake označene znakom iz dijela B Priloga III.

Oznake na znakovima iz točaka (a) i (b) mogu biti prikazane na jeziku ili jezicima koje svaka država članica smatra prikladnima.

3.   Na morskim i kopnenim graničnim prijelazima, države članice mogu vozila odvojiti trakama za laka i teška vozila i autobuse, koristeći se znakovima navedenim u dijelu C Priloga III.

Države članice mogu mijenjati oznake na tim znakovima s obzirom na mjesne okolnosti.

4.   U slučaju privremene neravnoteže u prometnim tokovima na određenom graničnom prijelazu, nadležna tijela mogu odstupiti od pravila o upotrebi različitih traka toliko dugo koliko je potrebno da se ta neravnoteža ukloni.

5.   Prilagođavanje postojećih znakova odredbama stavaka 1., 2. i 3. provodi se do 31. svibnja 2009. Ako države članice zamijene postojeće znakove ili postave nove prije tog datuma, one poštuju oznake propisane tim stavcima.

Članak 10.

Otiskivanje pečata u putne isprave državljana trećih zemalja

1.   U putne isprave državljana trećih zemalja sustavno se otiskuje pečat prilikom ulaska i izlaska. Ulazni i izlazni pečat posebno se otiskuju u:

(a)

isprave s valjanom vizom na temelju kojih se omogućuje prelazak granice državljanima trećih zemalja;

(b)

isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja kojima je viza izdana na granici od strane države članice omogućuje prelazak granice;

(c)

isprave na temelju kojih se državljanima trećih zemalja koji ne moraju imati vizu omogućuje prelazak granice.

2.   U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji građanina Unije na kojeg se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu člankom 10. te Direktive, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

U putne isprave državljana trećih zemalja koji su članovi obitelji državljana trećih zemalja koji uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje ali koji ne predoče boravišnu iskaznicu predviđenu člankom 10. Direktive 2004/38/EZ, otiskuje se pečat prilikom ulaska i izlaska.

3.   Ulazni i izlazni pečat ne otiskuje se:

(a)

u putne isprave šefova država i dostojanstvenika čiji je dolazak prethodno službeno najavljen diplomatskim putem;

(b)

u dozvole pilota ili potvrde članova posade zrakoplova;

(c)

u putne isprave pomoraca koji ne borave na državnom području države članice osim u trenutku pristajanja njihova broda i u području luke u kojoj je brod pristao;

(d)

u putne isprave članova posade i putnika na brodovima za kružna putovanja koji ne podliježu graničnoj kontroli u skladu s točkom 3.2.3. Priloga VI.;

(e)

u isprave kojima se državljanima Andore, Monaka i San Marina omogućuje prelazak granice.

Iznimno, a na zahtjev državljanina treće zemlje, ulazni ili izlazni pečat ne mora se otisnuti ako bi mu njegovo otiskivanje moglo prouzročiti ozbiljne poteškoće. U tom se slučaju ulazak ili izlazak bilježi na zasebnom listu u kojem se navodi ime i broj putovnice. Taj se list uručuje državljaninu treće zemlje.

4.   Praktični postupci za otiskivanje pečata navedeni su u Prilogu IV.

5.   Kad god je to moguće, državljane trećih zemalja upoznaje se s obvezom otiskivanja pečata prilikom ulaska i izlaska u njihovu putnu ispravu od strane službenika čak i kad se provodi popuštanje u režimu granične kontrole u skladu s člankom 8.

6.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće do kraja 2008. o provedbi odredbi o otiskivanju pečata u putne isprave.

Članak 11.

Pretpostavke o ispunjavanju uvjeta o trajanju boravka

1.   Ako u putnoj ispravi državljanina treće zemlje nema ulaznog pečata, nadležna nacionalna tijela mogu pretpostaviti da nositelj ne ispunjava ili da više ne ispunjava uvjete o trajanju boravka koji se primjenjuju u dotičnoj državi članici.

2.   Pretpostavka iz stavka 1. se može pobiti predoči li državljanin treće zemlje vjerodostojan dokaz, u bilo kakvom obliku, kao što su putne karte ili dokaz o njegovom boravku izvan državnog područja država članica pomoću kojih može dokazati da se on ili ona pridržavao (-la) uvjeta o trajanju kratkog boravka.

U slučaju da:

(a)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice na kojem se schengenska pravna stečevina primjenjuje u potpunosti, nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravom i praksom, u njezinoj/njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on/ona prešao/prešla vanjsku granicu jedne od država članica koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu.

(b)

se državljanin treće zemlje nalazi na državnom području države članice u pogledu koje odluka iz članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju od 2003. nije donesena, nadležna tijela u skladu s nacionalnim propisima i praksom, u njezinoj/njegovoj putnoj ispravi naznačuju datum kada je i mjesto na kojem je on/ona prešao/prešla vanjsku granicu takve države članice.

Osim naznaka iz točaka (a) i (b), državljaninu treće zemlje može se izdati obrazac prikazan u Prilogu VIII.

Države članice se međusobno izvješćuju te Komisiju i Glavno tajništvo Vijeća izvješćuju o svojim nacionalnim praksama u vezi s naznakama iz ovog članka.

3.   Ako pretpostavka iz stavka 1. ne bi bila pobijena, nadležna tijela mogu državljanina treće zemlje protjerati s državnog područja države članice.

Članak 12.

Zaštita državne granice

1.   Glavna je svrha zaštite državne granice sprečavanje nezakonitog prelaska granice, suzbijanje prekograničnog kriminaliteta i poduzimanje mjera protiv osoba koje su nezakonito prešle granicu.

2.   Službenici koriste stacionarne ili pokretne jedinice radi provođenja zaštite državne granice.

Zaštita se provodi na način koji sprečava i odvraća osobe od izbjegavanja kontrola na graničnim prijelazima.

3.   Zaštitu državne granice između graničnih prijelaza provode službenici čiji broj i metode se prilagođavaju postojećim ili predviđenim rizicima i prijetnjama. To obuhvaća česte i iznenadne promjene razdoblja provođenja zaštite tako da se neovlašteni prelasci granice mogu uvijek otkriti.

4.   Zaštitu vrše stacionarne ili pokretne jedinice koje svoje dužnosti obavljaju ophodnjom ili smještajem na mjestima koja jesu ili koja se smatraju osjetljivima, a cilj je takvog postupanja uhititi pojedince koji nezakonito prelaze granicu. Zaštita se može provoditi i tehničkim sredstvima, uključujući i elektronička sredstva.

5.   Dodatna pravila kojima se uređuje zaštita mogu se donijeti u skladu s postupkom iz članka 33. stavka 2.

Članak 13.

Zabrana ulaska

1.   Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete ulaska utvrđene u članku 5. stavku 1. i ne spada u kategoriju osoba iz članka 5. stavka 4., zabranjuje se ulazak na državna područja država članica. Time se ne dovodi u pitanje primjena posebnih odredbi o pravu na azil i na međunarodnu zaštitu ili na izdavanje viza za dugotrajni boravak.

2.   Ulazak se može zabraniti isključivo na temelju obrazložene odluke u kojoj se precizno navode razlozi zabrane. Odluku donosi tijelo koje je za to ovlašteno nacionalnim pravom. Ta odluka odmah stupa na snagu.

Obrazložena odluka u kojoj se navode razlozi za zabranu ulaska izdaje se u obliku standardiziranog obrasca kako je određeno u dijelu B Priloga V.; obrazac popunjava tijelo koje u skladu s nacionalnim pravom ima ovlasti zabraniti ulazak. Popunjeni standardizirani obrazac predaje se državljaninu treće zemlje, a državljanin potvrđuje primitak odluke o zabrani ulaska.

3.   Osobe kojima se zabrani ulazak imaju pravo na žalbu. Žalbeni postupak se vodi u skladu s nacionalnim pravom. Državljaninu treće zemlje također se uručuje popis kontaktnih točaka koje mogu pružiti informacije o zastupnicima koji su ovlašteni zastupati državljanina treće zemlje u skladu s nacionalnim pravom.

Žalba ne odgađa izvršenje odluke o zabrani ulaska.

Ne dovodeći u pitanje odštetu dodijeljenu u skladu s nacionalnim pravom, dotični državljanin treće zemlje, u slučaju okončanja žalbenog postupka rješenjem o neosnovanosti odluke o zabrani ulaska, ima pravo na ispravak poništenog ulaznog pečata i svih drugih poništenja ili dodataka koje je unijela država članica koja mu je zabranila ulazak.

4.   Službenici osiguravaju da državljanin treće zemlje kojemu je zabranjen ulazak ne uđe na državno područje dotične države članice.

5.   Države članice prikupljaju statističke podatke o broju osoba kojima je zabranjen ulazak, o razlozima zabrane, o državljanstvu osoba sa zabranom ulaska i vrsti granice (kopnene, zračne ili morske) na kojoj im je zabranjen ulazak. Države članice te podatke dostavljaju Komisiji jednom godišnje. Svake druge godine Komisija objavljuje zbirku statističkih podataka koje su dostavile države članice.

6.   Detaljna pravila kojima se uređuje zabrana ulaska navedena su u djelu A Priloga V.

POGLAVLJE III.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice te suradnja između država članica

Članak 14.

Osoblje i sredstva za nadzor državne granice

Države članice, u skladu s člancima od 6. do 13., raspoređuju dovoljan broj odgovarajućeg osoblja i sredstava za provođenje nadzora državne granice na vanjskim granicama kako bi osigurale učinkovit, visok i jedinstven stupanj nadzora na njihovim vanjskim granicama.

Članak 15.

Provedba nadzora državne granice

1.   Nadzor državne granice, propisan člancima 6. do 13., provode službenici u skladu s odredbama ove Uredbe i nacionalnim pravom.

Kod provođenja nadzora državne granice, ovlasti za pokretanje kaznenog postupka dodijeljene službenicima nacionalnim pravom i koje su izvan područja primjene ove Uredbe ostaju nepromijenjene.

Države članice osiguravaju da su službenici specijalizirani i dobro osposobljeni stručnjaci. Države članice potiču službenike na učenje jezika, posebno onih potrebnih u obavljanju njihovih zadaća.

2.   Države članice u skladu s člankom 34. Komisiji dostavljaju popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice prema njihovom nacionalnom pravu.

3.   Radi učinkovitog nadzora granica države članice osiguravaju blisku i trajnu suradnju između svojih nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice.

Članak 16.

Suradnja između država članica

1.   Države članice se uzajamno pomažu te blisko i trajno surađuju s ciljem učinkovite provedbe nadzora državne granice u skladu s člancima od 6. do 15. Razmjenjuju sve relevantne informacije.

2.   Operativnom suradnjom između država članica u području upravljanja vanjskim granicama koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica (dalje u tekstu „Agencija”), osnovana Uredbom (EZ) br. 2007/2004.

3.   Države članice mogu, ne dovodeći pritom u pitanje nadležnosti Agencije, nastaviti operativnu suradnju s drugim državama članicama i/ili trećim zemljama na vanjskim granicama, uključujući i razmjenu časnika za vezu, kada takva suradnja upotpunjuje djelovanje Agencije.

Države članice suzdržavaju se od svake aktivnosti koja bi mogla ugroziti rad Agencije ili postizanje njezinih ciljeva.

Države članice izvješćuju Agenciju o operativnoj suradnji iz podstavka 1.

4.   Države članice pružaju obuku o pravilima za nadzor državne granice i o temeljnim pravima. U tom smislu, vodi se računa o zajedničke standardima obuke kako ih je utvrdila i dalje razvila Agencija.

Članak 17.

Zajednička kontrola

1.   Države članice koje za njihove zajedničke kopnene granice ne primjenjuju članak 20. mogu, do dana primjene tog članka, zajednički kontrolirati te zajedničke granice, u kojem slučaju mogu osobu zaustaviti samo jednom u svrhu obavljanja ulazne i izlazne kontrole ne dovodeći pritom u pitanje individualnu odgovornost država članica koja proizlazi iz članaka od 6. do 13.

U tu svrhu države članice mogu međusobno sklapati bilateralne dogovore.

2.   Države članice Komisiju obavješćuju o svim dogovorima sklopljenim u skladu s stavkom 1.

POGLAVLJE IV.

Posebna pravila za graničnu kontrolu

Članak 18.

Posebna pravila za različite vrste granica i prijevoznih sredstava koja se koriste

za prelazak vanjskih granica Posebna pravila navedena u Prilogu VI. primjenjuju se na kontrole koje se provode na različitim vrstama granica i nad prijevoznim sredstvima koja se koriste pri prelasku graničnih prijelaza.

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članka 5. i od članaka 7. do 13.

Članak 19.

Posebna pravila za kontrole određenih kategorija osoba

1.   Posebna pravila navedena u Prilogu VII. primjenjuju se na kontrole sljedećih kategorija osoba:

(a)

šefove država i članove njihove (njihovih) delegacije (delegacija);

(b)

pilote zrakoplova i druge članove posade;

(c)

pomorce;

(d)

nositelje diplomatskih, službenih ili servisnih putovnica i članove međunarodnih organizacija;

(e)

prekogranične radnike;

(f)

maloljetnike.

Ta posebna pravila mogu sadržavati odstupanja od članka 5. i članaka od 7. do 13.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o uzorcima iskaznica koje su akreditiranim članovima diplomatskih misija i konzularnih predstavništava te članovima njihovih obitelji izdala njihova ministarstva vanjskih poslova u skladu s člankom 34.

GLAVA III.

UNUTARNJE GRANICE

POGLAVLJE I.

Ukidanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Članak 20.

Prelazak unutarnjih granica

Unutarnje se granice mogu prijeći na bilo kojem mjestu bez provođenja granične kontrole osoba bez obzira na njihovo državljanstvo.

Članak 21.

Kontrole unutar državnog područja

Ukidanje nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne utječe na:

(a)

izvršavanje policijskih ovlasti od strane nadležnih tijela država članica prema nacionalnom pravu, u mjeri u kojoj izvršavanje tih ovlasti nema učinak istovjetan graničnoj kontroli; to se također primjenjuje u pograničnim područjima. U smislu prve rečenice, izvršavanje policijskih ovlasti ne može se smatrati istovjetnim provođenju granične kontrole kada policijske mjere:

i.

za cilj nemaju nadzor državne granice,

ii.

se temelje na općim policijskim informacijama i iskustvu vezanom za moguće prijetnje javnoj sigurnosti te posebno kada im je cilj suzbijanje prekograničnog kriminaliteta,

iii.

su osmišljene i provode se na razvidno drugačiji način od sustavnih kontrola osoba na vanjskim granicama,

iv.

se provode na temelju provjera na licu mjesta;

(b)

sigurnosne provjere nad osobama koje u skladu s pravom svake države članice provode nadležna tijela službenici ili prijevoznici u lukama i zračnim lukama ako se te provjere također provode nad osobama koje putuju unutar države članice;

(c)

mogućnost da država članica zakonom odredi obvezu nošenja dokumenata i isprava;

(d)

obvezu državljana trećih zemalja da prijave svoj boravak na državnom području države članice u skladu s odredbama članka 22. Schengenske konvencije.

Članak 22.

Uklanjanje prometnih prepreka s cestovnih graničnih prijelaza na unutarnjim granicama

Države članice uklanjaju sve prepreke koje bi mogle priječiti nesmetan protok prometa na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama, a posebno ograničenja brzine koja nisu vezana za cestovnu sigurnost.

Istodobno, države članice su spremne osigurati objekte za kontrolu u slučaju ponovnog uvođenja unutarnjih graničnih kontrola.

POGLAVLJE II.

Privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

Članak 23.

Privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama

1.   U slučaju pojave ozbiljne prijetnje za javni poredak ili unutarnju sigurnost, država članica može iznimno, u skladu s postupkom iz članka 24., ponovo uvesti nadzor državne granice na svojim unutarnjim granicama u trajanju od najviše 30 dana ili u predviđenom trajanju ozbiljne prijetnje ako njezino trajanje premašuje 30 dana ili, u hitnim slučajevima, to može učiniti u skladu s postupkom iz članka 25. Opseg i trajanje ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ne prelazi ono što je nužno za odgovor na ozbiljnu prijetnju.

2.   Ako ozbiljna prijetnja za javni poredak ili unutarnju sigurnost traje i nakon razdoblja navedenog u stavku 1., država članica može produljiti trajanje provođenja nadzora državne granice iz istih razloga kao što su oni navedeni u stavku 1.i, uzimajući u obzir bilo koje nove elemente, za produljiva razdoblja do30 dana, u skladu s postupkom predviđenim člankom 26.

Članak 24.

Postupak za predvidljive događaje

1.   Kada država članica planira ponovo uvesti graničnu kontrolu na unutarnjim granicama prema članku 23. stavku 1., ona u najkraćem mogućem roku o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju; i čim bude moguće dostavlja sljedeće informacije:

(a)

razloge za predloženo ponovno uvođenje kontrole uz detaljno navođenje događaja koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti;

(b)

opseg predloženog ponovnog uvođenja kontrole uz naznaku područja na kojima se nadzor državne granice ponovno uvodi;

(c)

nazive službenih graničnih prijelaza;

(d)

datum i trajanje predloženog ponovnog uvođenja;

(e)

prema potrebi, mjere koje poduzimaju ostale države članice.

2.   Nakon primitka obavijesti od dotične države članice, i s ciljem savjetovanja predviđenog stavkom 3., Komisija može dati mišljenje ne dovodeći u pitanje članak 64. stavak 1. Ugovora.

3.   Informacije iz stavka 1., kao i mišljenje koje Komisija može dati u skladu sa stavkom 2., predmet su savjetovanja između države članice koja planira ponovo uvesti graničnu kontrolu, drugih država članica i Komisije, s ciljem organizacije, prema potrebi, uzajamne suradnje između država članica i razmatranja proporcionalnosti mjera u odnosu na događaje koji su doveli do ponovnog uvođenja nadzora državne granice i prijetnji javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti.

4.   Savjetovanje iz stavka 3. održava se najmanje petnaest dana prije planiranog datuma ponovnog uvođenja nadzora državne granice.

Članak 25.

Postupak u slučajevima koji zahtijevaju hitno djelovanje

1.   Kada se radi osiguranja javnog poretka ili unutarnje sigurnosti u državi članici zahtijeva hitno djelovanje, dotična država članica može iznimno i odmah ponovno uvesti nadzor državne granice na unutarnjim granicama.

2.   Država članica koja ponovno uvodi nadzor državne granice na unutarnjim granicama o tome hitno obavješćuje druge države članice i Komisiju i dostavlja informacije iz članka 24. stavka 1. te razloge koji opravdavaju upotrebu ovog postupka.

Članak 26.

Postupak produljenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama

1.   Države članice mogu produljiti nadzor državne granice na unutarnjim granicama samo u skladu s odredbama članka 23. stavka 2., a nakon što su o tome obavijestile druge države članice i Komisiju.

2.   Država članica koja planira produljiti nadzor državne granice drugim državama članicama i Komisiji dostavlja sve relevantne informacije o razlozima za produljenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Primjenjuju se odredbe članka 24. stavka 2.

Članak 27.

Obavješćivanje Europskog parlamenta

Dotične države članice ili, prema potrebi Vijeće, u najkraćem roku obavješćuju Europski parlament o mjerama poduzetim u skladu s člancima 24., 25. i 26. U slučaju trećeg uzastopnog produljenja u skladu s člankom 26., dotična država članica, ako se to od nje zatraži, izvješćuje Europski parlament o potrebi provođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama.

Članak 28.

Odredbe koje se primjenjuju u slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice

na unutarnjim granicama U slučaju ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama, relevantne odredbe glave II. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 29.

Izvješće o ponovnom uvođenju nadzora državne granice

na unutarnjim granicama Država članica koja je ponovno uvela graničnu kontrolu na unutarnjim granicama u skladu s člankom 23. potvrđuje datum ukidanja kontrole, i Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji, istodobno ili neposredno po uvođenju, dostavlja izvješće o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama, navodeći posebno način provođenja kontrola te učinkovitost ponovnog uvođenja nadzora državne granice.

Članak 30.

Obavješćivanje javnosti

Odluka o ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama donosi se na transparentan način, a o tome se u potpunosti obavješćuje javnost, osim ako ne postoje prevladavajući sigurnosni razlozi da se tako ne postupi.

Članak 31.

Tajnost

Na zahtjev dotične države članice, ostale države članice, Europski parlament i Komisija poštuju tajnost informacija dostavljenih u vezi s ponovnim uvođenjem i produljenjem nadzora državne granice te izvješćem sastavljenim u skladu s člankom 29.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Izmjene priloga

Prilozi III., IV. i VIII. mijenjaju se u skladu s postupkom iz članka 33. stavka 2.

Članak 33.

Odbor

1.   Komisiji pomaže odbor, dalje u tekstu „Odbor”.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8. i pod uvjetom da provedbene mjere donesene u skladu s ovim postupkom ne mijenjaju bitne odredbe ove Uredbe.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Odbor donosi svoj poslovnik.

4.   Ne dovodeći u pitanje već donesene provedbene mjere, primjena odredaba ove Uredbe o donošenju tehničkih pravila i odluka u skladu s postupkom iz stavka 2. suspendira se u roku od četiri godine od stupanja na snagu ove Uredbe. Europski parlament i Vijeće mogu na prijedlog Komisije obnoviti dotične odredbe u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora i s tim ciljem ih preispituju prije isteka četverogodišnjeg razdoblja.

Članak 34.

Obavijesti

1.   Države članice Komisiji dostavljaju:

(a)

popis boravišnih dozvola;

(b)

popis njihovih graničnih prijelaza;

(c)

referentne iznose zahtijevane za prelazak njihovih vanjskih granica, a koje svake godine utvrđuju nacionalna tijela;

(d)

popis nacionalnih službi odgovornih za nadzor državne granice;

(e)

primjerak uzoraka iskaznica kojih izdaju ministarstva vanjskih poslova.

2.   Komisija stavlja na raspolaganje državama članicama i javnosti informacije koje su joj dostavljene u skladu sa stavkom 1. objavom u Službenom listu Europske unije, seriji C, i drugim primjerenim sredstvima.

Članak 35.

Pogranični promet

Ova Uredba ne dovodi u pitanje pravila Zajednice o pograničnom prometu te postojeće bilateralne sporazume o pograničnom prometu.

Članak 36.

Ceuta i Melilla

Odredbe ove Uredbe ne utječu na posebna pravila koja se primjenjuju na gradove Ceutu i Melillu, kako je određeno u Izjavi Kraljevine Španjolske o gradovima Ceuti i Melilli u Završnom aktu Sporazuma o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. (20)

Članak 37.

Dostavljanje informacija od strane država članica

Države članice dostavljaju do 26. listopada 2006. Komisiju obavješćuju o nacionalnim odredbama koje se odnose na članak 21. točke (c) i (d) o kaznama iz članka 4. stavka 3. i bilateralnim dogovorima sklopljenim u skladu s člankom 17. stavkom 1. Buduće izmjene tih odredbi dostavljaju se u roku od pet radnih dana.

Informacije koje dostavljaju države članice objavljuju se u Službenom listu Europske unije, seriji C.

Članak 38.

Izvješće o primjeni glave III.

Komisija do 13. listopada 2009. Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o primjeni glave III.

Komisija posvećuje posebnu pozornost teškoćama koje bi mogle nastati radi ponovnog uvođenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama. Prema potrebi, dostavlja prijedloge radi rješavanja takvih teškoća.

Članak 39.

Stavljanja izvan snage

1.   Odredbe članaka 2. do 8. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. stavljaju se izvan snage s učinkom od 13. listopada 2006.

2.   S učinkom od datuma iz stavka 1. stavlja se izvan snage sljedeće:

(a)

Zajednički priručnik, uključujući i njegove priloge;

(b)

odluke Schengenskog izvršnog odbora od 26. travnja 1994. (SCH/Com-ex (94), 1, rev 2), od 22. prosinca 1994. (SCH/Com-ex (94)17, rev. 4) i od 20. prosinca 1995. (SCH/Com-ex (95) 20, rev. 2);

(c)

Prilog 7. Zajedničkim konzularnim uputama;

(d)

Uredba Vijeća (EZ) br. 790/2001 od 24. travnja 2001. kojom se Vijeću dodjeljuju provedbene ovlasti u vezi s određenim detaljne odredbe i praktičnim postupcima za provođenje graničnih kontrola i nadzora (21);

(e)

Odluka Vijeća 2004/581/EZ od 29. travnja 2004. o određivanju minimalnih oznaka koje se koriste na znakovima na vanjskim graničnim prijelazima (22);

(f)

Odluka Vijeća 2004/574/EZ od 29. travnja o izmjeni Zajedničkog priručnika (23);

(g)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2133/2004 od 13. prosinca 2004. o zahtjevu da nadležna tijela država članica da sustavno otiskuju pečat u putne isprave državljana trećih zemalja pri prelasku vanjskih granica država članica i izmjeni odredbi Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma i Zajedničkog priručnika s tim ciljem (24).

3.   Upućivanja na izbrisane članke i instrumente stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 13. listopada 2006. Međutim, članak 34. stupa na snagu sljedećeg dana nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Strasbourgu 15. ožujka 2006.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

H. WINKLER


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 23. lipnja 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 21. veljače 2006.

(2)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19. Konvencija kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1160/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 22.7.2005., str. 18.).

(3)  SL C 313, 16.12.2002., str. 97. Zajednički priručnik kako je zadnje izmijenjen Uredbom Vijeća (EZ) br. 2133/2004 (SL L 369, 16.12.2004., str. 5.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (SL L 349, 25.11.2004., str. 1.).

(5)  SL L 374, 31.12.1991., str. 4. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284., 31.10.2003., str. 1.).

(6)  SL L 184, 17.7.1999., str 23.

(7)  SL L 239, 22.9.2000., str. 69.

(8)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(9)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(10)  SL L 176, 10.7.1999., str. 53.

(11)  Odluka Vijeća 2004/849/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju, u ime Europske unije i o privremenoj primjeni određenih odredbi Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 368, 15.12.2004., str. 26.).

(12)  Odluka Vijeća 2004/860/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju, u ime Europske unije i o privremenoj primjeni određenih odredbi Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 370, 17.12.2004., str. 78.).

(13)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43.

(14)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(15)  SL L 158, 30.4.2004., str. 77.

(16)  SL L 157, 15.6.2002., str. 1.

(17)  SL L 81, 21.3.2001., str. 1. Uredba kako je zadnji put izmijenjena Uredbom (EZ) br. 851/2005 (SL L 141, 4.6.2005., str. 3.).

(18)  SL L 64, 7.3.2003., str. 1.

(19)  SL L 53, 23.2.2002., str. 4.

(20)  SL L 239, 22.9.2000., str. 73.

(21)  SL L 116, 26.4.2001., str. 5. Uredba kako je izmijenjena Odlukom 2004/927/EZ (SL L 396, 31.12.2004., str. 45.).

(22)  SL L 261, 6.8.2004., str. 119.

(23)  SL L 261, 6.8.2004., str. 36.

(24)  SL L 369, 16.12.2004,. str. 5.


PRILOG I.

Dokazi za utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za ulazak

Dokazi navedeni u članku 5. stavku 2. mogu uključivati sljedeće:

(a)

za poslovna putovanja:

i.

poziv tvrtke ili nekog tijela na sastanke, konferencije ili događaje vezane za trgovinu, industriju ili posao;

ii.

ostale dokumente koji dokazuju postojanje trgovinskih ili poslovnih odnosa;

iii.

ulaznice za sajmove i kongrese, ako ih osoba posjećuje;

(b)

za putovanja radi školovanja ili drugih oblika izobrazbe:

i.

potvrda o upisu u obrazovnu ustanovu u svrhu pohađanja strukovnih ili teoretskih tečajeva u okviru osnovne i daljnje izobrazbe;

ii.

studentske iskaznice ili potvrde za upisane tečajeve;

(c)

za turistička putovanja ili putovanja u privatne svrhe:

i.

dokazi o smještaju:

poziv domaćina ako osoba kod njega odsjeda;

dokaz ustanove koja pruža uslugu smještaja ili drugi odgovarajući dokument u kojem se navodi predviđeni smještaj;

ii.

dokazi u vez s planom putovanja:

potvrda rezervacije organiziranog putovanja ili drugi odgovarajući dokument u kojem je naveden plan putovanja;

iii.

dokazi u vezi povratka:

povratna ili druga putna karta;

(d)

za putovanja radi sudjelovanja na političkim, znanstvenim, kulturnim sportskim ili vjerskim događanjima ili putovanja iz drugih razloga:

pozivnice, ulaznice, potvrde o upisu ili programi u kojima se, gdje god je to moguće, navodi naziv organizacije domaćina i trajanje boravka ili drugi odgovarajući dokument u kojem se navodi razlog posjeta.


PRILOG II.

Unošenje podataka

Na svim graničnim prijelazima sve službene i druge informacije od osobite važnosti evidentiraju se ručno ili elektroničkim putem. Informacije koji se evidentiraju posebno uključuju:

(a)

imena službenika odgovornog za lokalnu provedbu granične kontrole te imena drugih službenika u svakom timu;

(b)

popuštanje u režimu granične kontrole osoba primijenjeno u skladu s člankom 8.;

(c)

izdavanje, na granici, zamjenskih isprava za putovnice;

(d)

uhićene osobe i prigovori (kaznena djela i prekršaji);

(e)

osobe kojima je zabranjen ulazak u skladu s člankom 13. (razlozi zabrane i državljanstva);

(f)

sigurnosni kodovi ulaznih i izlaznih pečata, osobni podaci službenika kojima se povjerava određeni pečat u bilo kojem trenutku ili smjeni te informacije koje se odnose na izgubljene i ukradene pečate;

(g)

prigovori osoba koje podliježu kontrolama;

(h)

ostale policijske ili sudske mjere od posebne važnosti;

(i)

posebne događaje.


PRILOG III.

Uzorci znakova kojima se označuju trake na graničnim prijelazima

DIO A

Image

 (1)

DIO B

Image

DIO C

Image

 (2)

Image

 (2)

Image

 (2)

Image


(1)  Za Norvešku i Island logotip nije obvezan.

(2)  Za Norvešku i Island logotip nije obvezan.


PRILOG IV.

Otiskivanje pečata

1.

U putne isprave državljana trećih zemalja sustavno se otiskuje pečat prilikom ulaska i izlaska u skladu s člankom 10. Specifikacije tih pečata utvrđene su Odlukom Schengenskog izvršnog odbora SCH/COM-EX (94) 16 rev i SCH/Gem-Handb (93) 15 (POVJERLJIVO).

2.

Sigurnosni kodovi na pečatima mijenjaju se u pravilnim vremenskim razmacima od najviše mjesec dana.

3.

Na ulasku i izlasku državljana trećih zemalja koji moraju imati vizu pečat se otiskuje, ako je to moguće, tako da prekrije ugao vize a da pritom ne ugrozi čitljivost oznaka na vizi ili na sigurnosnim elementima na naljepnici vize. Ako se treba otisnuti više žigova pečata (primjerice u slučaju vize za više ulazaka), to se čini tako da se pečat otisne na stranicu do stranice na kojoj je nalijepljena viza.

Ako se ta stranica ne može iskoristiti, pečat se otiskuje na sljedećoj stranici. Pečat se ne otiskuje u području koje se strojno očitava.

4.

Države članice određuju nacionalne kontaktne točke odgovorne za razmjenu informacija o sigurnosnim kodovima ulaznih i izlaznih pečata na graničnim prijelazima i o njima obavješćuju druge države članice, Glavno tajništvo Vijeća i Komisiju. Te kontaktne točke bez odlaganja imaju pristup informacijama vezanim za zajedničke ulazne i izlazne pečate koji se koriste na vanjskim granicama dotičnih država članica, a posebno informacijama o:

(a)

graničnom prijelazu kojem je dodijeljen dani pečat;

(b)

osobnim podacima službenika kojem je pečat povjeren u bilo kojem trenutku;

(c)

sigurnosnom kodu žiga u bilo kojem trenutku.

Svi upiti koji se odnose na zajedničke ulazne i izlazne pečate dostavljaju se gore navedenim nacionalnim kontaktnim točkama.

Nacionalne kontaktne točke bez odlaganja šalju drugim kontaktnim točkama, Glavnom tajništvu Vijeća i Komisiji informacije o promjenama vezanima uz kontaktne točke kao i o izgubljenim ili ukradenim pečatima.


PRILOG V.

DIO A

Postupci za zabranu ulaska na granici

1.

Nadležni službenik u slučaju zabrane ulaska:

(a)

ispunjava standardni obrazac za zabranu ulaska prikazan u dijelu B. Dotični državljanin treće zemlje potpisuje obrazac i zadržava primjerak potpisanog obrasca. Ako državljanin treće zemlje odbije potpisati obrazac, službenik to upisuje u obrazac u stavku „napomene”;

(b)

otiskuje ulazni pečat u putovnicu poništavajući ga tako da ga prekriži neizbrisivom crnom tintom, a na desnoj strani, nasuprot njemu, također neizbrisivom tintom upisati slovo (slova) koja odgovaraju razlogu (razlozima) zabrane ulaska, a koji se popis slova navodi u gore navedenom standardnom obrascu za zabranu ulaska;

(c)

poništava vizu pečatom na kojem piše „PONIŠTENO” u slučajevima iz stavka 2. U tom se slučaju optički promjenjiv element naljepnice vize, sigurnosni element „učinak skrivene slike” kao i izraz „viza” poništavaju križanjem kako bi se izbjegla buduća zlouporaba. Službenik odmah obavješćuje njegova/njezina središnja tijela o ovoj odluci;

(d)

evidentira svaku zabranu ulaska u evidenciju ili popis navodeći osobne podatke i državljanstvo dotičnog državljanina treće zemlje, podatke iz dokumenta kojim se državljaninu treće zemlje odobrava prelazak granice, razlog i datum zabrane ulaska:

2.

Viza se poništava u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je za nositelj vize u SIS-u izdano upozorenje radi zabrane ulaska, osim ako je on/ona nositelj/nositeljica vize ili vize za ponovni ulazak koju je izdala jedna od država članica a želi ući radi tranzita do državnog područja države članice koja je izdala ispravu;

(b)

ako postoji ozbiljna sumnja da je viza stečena prijevarom.

Međutim, i kada državljanin treće zemlje na granici ne dostavi na uvid jednu ili više isprava iz članka 5. stavka 2., to ne dovodi do automatskog poništenja vize.

3.

Ako je državljanina treće zemlje kojemu je zabranjen ulazak do granice doveo prijevoznik, mjesno nadležno tijelo:

(a)

nalaže prijevozniku da preuzme odgovornost za državljanina treće zemlje i da njega ili nju bez odlaganja preveze u treću zemlju iz koje ga je ili ju je dovezao, u treću zemlju koja je izdala ispravu kojom se njemu ili njoj odobrava prelazak granice ili u bilo koju treću zemlju koja jamči njegov ili njezin prihvat; ili da mu osigura prijevozno sredstvo za daljnji prijevoz u skladu s člankom 26. Schengenske konvencije i Direktive Vijeća 2001/51/EZ od 28. lipnja 2001. o dopuni odredaba članka 26. Konvencije o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. (1);

(b)

u očekivanju daljnjeg prijevoza poduzima odgovarajuće mjere u skladu s nacionalnim pravom i uzimajući u obzir lokalne prilike kako bi spriječilo nezakoniti ulazak u zemlju državljana treće zemlje kojima je zabranjen ulazak.

4.

Kada postoje razlozi za zabranu ulaska i uhićenje državljanina treće zemlje, službenik kontaktira tijela nadležna za odluku o daljnjim mjerama u skladu s nacionalnim pravom.

DIO B

Standardni obrazac za zabranu ulaska na granici

Image


(1)  SL L 187, 10.7.2001. str. 45.


PRILOG VI.

Posebna pravila za različite vrste granica i različita prijevozna sredstva koja se koriste za prelazak vanjskih granica država članica

1.   Kopnene granice

1.1   Kontrole cestovnog prometa

1.1.1   Za osiguranje učinkovite kontrole osoba te istodobno osiguravajući siguran i neometan protok cestovnog prometa, kretanje na graničnim prijelazima uređuje se na odgovarajući način. Prema potrebi, države članice mogu sklopiti bilateralne sporazume o usmjeravanju i zaustavljanju prometa. O tome obavješćuju Komisiju u skladu s člankom 37.

1.1.2   Države članice mogu, kad to smatraju prikladnim i kada to okolnosti dopuštaju, na određenim graničnim prijelazima na kopnenim granicama uspostaviti zasebne trake u skladu s člankom 9.

Nadležna tijela država članica mogu u bilo kojem trenutku ukinuti zasebne trake u iznimnim okolnostima i ako to zahtijevaju prometni i infrastrukturni uvjeti.

Države članice mogu surađivati sa susjednim zemljama u vezi uvođenja zasebnih traka na graničnim prijelazima na vanjskim granicama.

1.1.3   U pravilu, osobe koje putuju vozilom mogu za vrijeme kontrola ostati u vozilu. Međutim, ako to zahtijevaju okolnosti, od osoba može biti zatraženo da napuste vozilo. Temeljite kontrole će se provoditi, ako to lokalne okolnosti dopuštaju, u područjima koja su određena za tu svrhu. Kad je to god moguće, a u interesu sigurnosti osoblja, kontrole će provoditi dva službenika.

1.2   Kontrole u željezničkom prometu

1.2.1   U vlakovima koji prelaze vanjske granice kontrole se provode nad putnicima i nad osobljem željeznica, uključujući teretne vlakove ili prazne vlakove. Te se kontrole obavljaju na bilo koji od sljedeća dva načina:

na peronu, na prvoj postaji polaska ili dolaska na državnom području države članice,

u vlaku, tijekom vožnje.

Države članice mogu sklapati bilateralne sporazume o načinju provođenja tih kontrola. O tome obavješćuju Komisiju u skladu s člankom 37.

1.2.2   Odstupajući od točke 1.2.1., a u svrhu olakšavanja protoka željezničkog prometa brzih putničkih vlakova, države članice koje se nalaze u planu putovanja spomenutih vlakova iz trećih zemalja mogu, također, odlučiti, zajedničkim dogovorom s dotičnim trećim zemljama, o provođenju kontrola nad osobama u vlakovima iz trećih zemalja na bilo koji od sljedećih načina:

na postajama u trećoj zemlji na kojima se osobe ukrcaju na vlak,

na postajama na kojima se osobe iskrcaju unutar državnog područja država članica,

u vlaku tijekom vožnje između postaja na državnom području država članica pod uvjetom da osobe ostanu u vlaku na prethodnoj postaji, odnosno prethodnim postajama.

1.2.3   Što se tiče brzih vlakova iz trećih zemalja koji se više puta zaustavljaju na državnom području država članica, ako je željeznički prijevoznik u mogućnosti ukrcati putnike isključivo za preostali dio puta unutar državnog područja država članica, takvi putnici podliježu ulaznim kontrolama bilo u vlaku ili u postaji odredišta osim u slučajevima kad su kontrole bile provedene u skladu s točkom 1.2.1. ili prvom alinejom točke 1.2.2.

Osobe koje žele vlakom putovati isključivo preostali dio puta unutar državnog područja država članica, prije polaska vlaka dobivaju preciznu obavijest da će podlijegati ulaznim kontrolama tijekom putovanja ili u postaji odredišta.

1.2.4   Kada putuju u obrnutom smjeru, osobe u vlaku podliježu izlaznim kontrolama na temelju sličnih postupaka.

1.2.5   Službenik može odrediti pregled unutrašnjih prostora u vagonima, prema potrebi i uz pomoć kontrolora vlaka, kako bi provjerio ima li u njima skrivenih predmeta ili osoba koji podliježu kontrolama.

1.2.6   Kad postoje razlozi za sumnju da se osobe koje su prijavljene ili su osumnjičene za počinjenje kaznenog djela ili državljani trećih zemalja koji namjeravaju nezakonito ući skrivaju u vlaku, službenik/službenica, ako ne može djelovati u skladu sa svojim nacionalnim propisima, obavješćuje države članice prema čijem državnom području ili unutar čijeg se državnog područja vlak kreće.

2.   Zračne granice

2.1   Postupci za kontrole u međunarodnim zračnim lukama

2.1.1   Nadležna tijela država članica osiguravaju da operator zračne luke poduzme potrebne mjere kako bi fizički odvojio tokove putnika na unutarnjim letovima od tokova putnika na ostalim letovima. U tu svrhu uspostavlja se odgovarajuća infrastruktura u svim međunarodnim zračnim lukama.

2.1.2   Mjesto na kojem se provode granične kontrole utvrđuje se u skladu sa sljedećim postupkom:

(a)

putnici na letu iz treće zemlje koji se ukrcavaju na unutarnji let podliježu ulaznoj kontroli u odredišnoj zračnoj luci leta iz treće zemlje. Putnici na unutarnjem letu koji se ukrcavaju na let prema trećoj zemlji (transferni putnici) podliježu izlaznoj kontroli u zračnoj luci polaska tog leta;

(b)

za letove iz ili u treće zemlje bez transfernih putnika i za letove s više od jednog zaustavljanja u zračnim lukama država članica bez promjene zrakoplova:

i.

putnici na letovima iz ili u treće zemlje bez prethodnog ili kasnijeg transfera unutar državnog područja država članica podliježu ulaznoj kontroli u ulaznoj zračnoj luci i izlaznoj kontroli u izlaznoj zračnoj luci;

ii.

putnici na letovima iz ili u treće zemlje s više od jednog zaustavljanja na državnom području država članica bez promjene zrakoplova (tranzitni putnici), i pod uvjetom da se putnici ne mogu ukrcati u zrakoplov radi nastavka dijela puta na državnom području država članica, podliježu ulaznoj kontroli u zračnoj luci dolaska i izlaznoj kontroli u zračnoj luci polaska;

iii.

kad na letovima iz trećih zemalja s više zaustavljanja na državnom području država članica zračni prijevoznik ukrca putnike samo radi putovanja na preostalom dijelu puta na tom državnom području, putnici podliježu izlaznoj kontroli u zračnoj luci polaska, a ulaznoj provjeri u zračnoj luci dolaska.

Kontrole putnika, koji su se tijekom ovih zaustavljanja već nalazili u zrakoplovu i nisu se ukrcali na državnom području država članica, provode se u skladu s točkom (b) podtočkom ii. Primjenjuje se obrnuti postupak na one kategorije letova gdje je zemlja odredišta treća zemlja.

2.1.3   Granične kontrole se obično ne provode u zrakoplovu ili na izlazu, osim ako je to opravdano na temelju procjene rizika vezanih uz unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje. Kako bi osigurale da se u zračnim lukama označenima kao graničnim prijelazima osobe kontroliraju u skladu s pravilima iz članaka od 6. do 13., države članice osiguravaju da tijela u zračnim lukama poduzimaju potrebne mjere radi usmjeravanja prometa putnika prema objektima namijenjenima za obavljanje kontrola.

Države članice osiguravaju da operator zračne luke poduzima potrebne mjere kako bi spriječio ulazak i izlazak neovlaštenih osoba u i iz rezerviranih područja kao što je tranzitno područje. Kontrole se obično ne provode u tranzitnom području, osim ako je to opravdano na temelju procjene rizika vezanih uz unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje; posebno se kontrole u ovom području mogu obavljati na osobama koje moraju imati zrakoplovno-tranzitnu vizu kako bi se provjerilo posjeduju li one takvu vizu..

2.1.4   Kada u slučajevima više sile ili neposredne opasnosti ili prema uputama nadležnih tijela zrakoplov na letu iz treće zemlje mora sletjeti na stajanku koja nije granični prijelaz, taj zrakoplov može nastaviti let samo uz odobrenje službenika i carinskih tijela. Jednako se postupa u slučajevima kada zrakoplov na letu iz treće zemlje sleti bez dozvole. Kontrola osoba u tim zrakoplovima uvijek se provodi u skladu s člancima od 6. do 13.

2.2   Postupci za kontrole na uzletištima

2.2.1   Osigurati će se da su osobe također kontrolirane, u skladu s člancima od 6. do 13., u zračnim lukama koje nemaju status međunarodnih zračnih luka prema važećem nacionalnom pravu (uzletišta), ali kroz koje je zračne luke dopušteno preusmjeravanje letova iz ili prema trećim zemljama.

2.2.2   Odstupajući od točke 2.1.1., na uzletištima nije potrebno fizički odvajati tokove putnika s unutarnjih i ostalih letova, čime se ne dovodi u pitanje Uredba (EZ) Europskog parlamenta i Vijeća br. 2320/2000 od 16. prosinca 2002. o zajedničkim pravilima u području sigurnosti civilnog zrakoplovstva (1). Osim toga, kada promet nije gust, stalna nazočnost službenika nije nužna, ali samo ako se jamči da se potreban broj osoblja može pravodobno rasporediti.

2.2.3   Kada na uzletištu službenici nisu stalno nazočni, direktor zračne luke te službenike na odgovarajući način obavješćuje o dolascima i polascima zrakoplova na letovima iz ili prema trećim zemljama.

2.3   Kontrole osoba na privatnim letovima

2.3.1   U slučaju privatnih letova iz ili prema trećim zemljama, kapetan prije polijetanja mora obavijestiti službenike države članice odredišta, a, prema potrebi, i državu članicu prvog ulaska, putem opće izjave koja između ostalog sadržava plan leta u skladu s Prilogom II. Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu te informacije o osobnim podacima putnika.

2.3.2   Ako se privatni letovi iz treće zemlje na putu za državu članicu zaustavljaju na državnom području drugih država članica, nadležna tijela države članice ulaska provode graničnu kontrolu i otiskuju ulazni pečat na opću izjavu iz točke 2.3.1.

2.3.3   Kada se ne može sa sigurnošću utvrditi da je riječ o letu isključivo iz državnog područja države članice ili jedino prema državnim područjima država članica bez zaustavljanja na državnom području treće zemlje, nadležna tijela provode kontrole osoba u zračnim lukama i uzletištima u skladu s točkama 2.1. i 2.2.

2.3.4   Ulazak i izlazak jedrilica, ultralakih zrakoplova, helikoptera, malih zrakoplova koji mogu letjeti na kratkim udaljenostima i zračnih lađa uređuje se nacionalnim pravom, a prema potrebi i bilateralnim sporazumima.

3.   Morske granice

3.1   Opći postupci kontrole u pomorskom prometu

3.1.1   Kontrole brodova se provode u luci dolaska ili luci polaska, na brodu ili na području namijenjenom u tu svrhu koje se nalazi u neposrednoj blizini plovila. Međutim, u skladu s dogovorima postignutima o tim pitanjima, kontrole se mogu provoditi tijekom plovidbe ili pri dolasku u, odnosno odlasku broda s državnog područja treće zemlje.

Svrha kontrola je utvrđivanje da posada i putnici ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 5., ne dovodeći u pitanje članak 19. stavak 1. točku c.

3.1.2   Kapetan broda ili, umjesto njega, fizička ili pravna osoba koja zastupa brodovlasnika u svim pitanjima u vezi s dužnostima brodovlasnika u pogledu opremanja plovila (agent brodovlasnika), sastavlja popis posade i putnika u dva primjerka. Najkasnije po dolasku u luku ta osoba predaje popis/popise službenicima. Ako se zbog više sile popis ili popisi ne mogu dostaviti službenicima, primjerak popisa šalje se odgovarajućoj graničnoj postaji ili pomorskom tijelu koji bez odlaganja te popise prosljeđuju službenicima.

3.1.3   Jedan od dvaju primjeraka propisno potpisanih od strane službenika vraća se kapetanu broda koji ga, na zahtjev, u luci dostavlja na uvid.

3.1.4   Kapetan broda ili, umjesto njega, agent brodovlasnika, odmah izvješćuje nadležno tijelo o bilo kakvim promjenama u sastavu posade ili broju putnika.

Osim toga, kapetan hitno, po mogućnosti i prije ulaska broda u luku, obavješćuje nadležna tijela o postojanju slijepih putnika na brodu. Međutim, za slijepe putnike je i dalje odgovoran kapetan broda.

3.1.5   Kapetan broda pravodobno i u skladu s važećim pravilima dotične luke obavješćuje službenike o polasku broda; ako ih on ili ona ne može obavijestiti, obraća se odgovarajućem pomorskom tijelu. Drugi primjerak prethodno ispunjenog/ispunjenih i potpisanog/potpisanih popisa vraća se službenicima ili pomorskom tijelu.

3.2   Posebni postupci kontrole za određene vrsta plovila

Brodovi za kružna putovanja

3.2.1   Kapetan broda za kružna putovanja ili, umjesto njega, agent brodovlasnika, službenicima dostavlja plan i program putovanja u roku od najmanje 24 sata prije napuštanja luke polaska i prije dolaska u svaku luku na državnom području država članica.

3.2.2   Ako plan putovanja broda za kružnu plovidbu obuhvaća isključivo luke na državnom području država članica, odstupajući od članaka 4. i 7., ne provodi se granična kontrola i brod može pristajati u lukama koje nisu granični prijelazi.

Međutim, kontrole posade i putnika tih brodova mogu se provoditi na temelju procjene rizika za unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje.

3.2.3   Odstupajući od članka 7., ako plan putovanja broda za kružna putovanja obuhvaća luke na državnom području država članica i luke u trećim zemljama, granična kontrola se provodi na sljedeći način:

(a)

ako brod za kružna putovanja dolazi iz luke koja se nalazi u trećoj zemlji i prvi put pristaje u luci na državnom području države članice, posada i putnici podliježu ulaznoj kontroli na temelju nominalnog popisa članova posade i putnika iz točke 3.2.4.;

Putnici koji izlaze na kopno podliježu ulaznoj kontroli u skladu s člankom 7., osim ako procjena rizika po unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje pokaže da nije potrebno provoditi takvu kontrolu;

(b)

ako brod za kružnu plovidbu dolazi iz luke koja se nalazi u trećoj zemlji i ponovno pristane u luku na državnom području države članice, posada i putnici podliježu ulaznoj kontroli na temelju nominalnog popisa posade i putnika iz točke 3.2.4., u mjeri u kojoj su ti popisi izmijenjeni od pristajanja broda za kružna putovanja u prethodnoj luci na državnom području države članice.

Putnici koji izlaze na kopno podliježu ulaznim kontrolama u skladu s člankom 7., osim ako procjena rizika po unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje pokaže da nije potrebno provoditi takvu kontrolu;

(c)

ako brod za kružna putovanja dolazi iz luke koja se nalazi u državi članici i pristaje u luci također u državi članici, putnici koji izlaze na kopno podliježu ulaznoj kontroli u skladu s člankom 7. ako procjena rizika po unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje to zahtijeva;

(d)

ako brod za kružna putovanja polazi iz luke koja se nalazi u državi članici prema luci u trećoj zemlji, posada i putnici podliježu izlaznim kontrolama na temelju nominalnog popisa posade i putnika.

Ako procjena rizika po unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje to zahtijeva, putnici koji se ukrcavaju na brod podliježu izlaznoj kontroli u skladu s člankom 7;

(e)

ako brod za kružna putovanja polazi iz luke koja se nalazi u državi članici prema luci koja se također nalazi u državi članici, ne provodi se izlazna kontrola.

Međutim, kontrola posade i putnika tih brodova mogu se provoditi na temelju procjene rizika po unutarnju sigurnost i nezakonito useljavanje.

3.2.4   Nominalni popis posade i putnika uključuje:

(a)

ime i prezime;

(b)

datum rođenja;

(c)

državljanstvo;

(d)

broj i vrstu putne isprave te, prema potrebi, broj vize.

Kapetan broda za kružna putovanja ili, umjesto njega, agent brodovlasnika, službenicima dostavlja nominalne popise u roku od najmanje 24 sata prije dolaska u svaku luku na državnom području država članica ili, ako putovanje do te luke traje manje od 24 sata, odmah po završetku ukrcaja u prethodnoj luci.

Pečat se otiskuje na nominalni popis u prvoj luci ulaska na državno područje država članica i uvijek nakon toga kada se u popis unesu izmjene. Nominalni popis se uzima u obzir pri procjeni rizika iz točke 3.2.3.

Izletnička plovidba

3.2.5   Odstupajući od članaka 4. i 7., osobe koje se nalaze na plovilu za izletničku plovidbu koje dolazi iz ili polazi prema luci u državi članici ne podliježu graničnoj kontroli i mogu ući u luku koja nije granični prijelaz.

Međutim, u skladu s procjenom rizika od nezakonitog useljavanja, a posebno kada je obala treće zemlje u neposrednoj blizini državnog područja dotične države članice, provodi se kontrola osoba i/ili fizički pretražuje izletničko plovilo.

3.2.6   Odstupajući od članka 4., izletničko plovilo koje dolazi iz treće zemlje može, u iznimnom slučaju, ući u luku koja nije granični prijelaz. U tom slučaju, osobe na plovilu obavješćuju lučke vlasti kako bi im odobrile ulazak u tu luku. Lučke vlasti stupaju u vezu s tijelima u najbližoj luci koja je određena kao granični prijelaz kako bi ih obavijestile o dolasku plovila. Izjava o putnicima se daje podnošenjem popisa ukrcanih osoba lučkim vlastima. Taj popis se stavlja na raspolaganje službenicima najkasnije po dolasku.

Na isti način, ako zbog više sile izletničko plovilo koje dolazi iz treće zemlje mora pristati u luku koja nije granični prijelaz, lučke vlasti obavješćuju tijela u najbližoj luci određenoj kao granični prijelaz kako bi ih obavijestili o nazočnosti plovila.

3.2.7   Tijekom tih kontrola predaje se dokument koji sadrži sve tehničke karakteristike plovila te imena osoba na brodu. Primjerak tog dokumenta dostavlja se tijelima u lukama ulaska i izlaska. Sve dok se plovilo zadržava u teritorijalnim vodama jedne od država članica, primjerak tog dokumenta nalazi se među ispravama plovila.

Obalni ribolov

3.2.8   Odstupajući od članaka 4. i 7., posade ribarskih brodova obalnog ribolova koji se vraćaju svaki dan ili u roku od 36 sati u matičnu luku ili u bilo koju drugu luku na državnom području država članica a da pritom ne pristaju u neku luku na državnom području treće zemlje, ne kontroliraju se sistematski. Međutim, procjena rizika od nezakonitih migracija, posebno kada je obala treće zemlje u neposrednoj blizini državnog područja dotične države članice, uzima se u obzir pri utvrđivanju učestalosti kontrola. Kontrola osoba i/ili fizička pretraga plovila provodi se u skladu s tim rizicima.

3.2.9   Kontrola posada ribarskih brodova obalnog ribolova koji nisu registrirani u luci na državnom području država članica provodi se u skladu s odredbama koje se odnose na pomorce.

Kapetan broda obavješćuje nadležna tijela o svim promjenama popisa posade i o nazočnosti putnika.

Trajektne linije

3.2.10   Provode se kontrole putnika na trajektnim linijama prema lukama trećih zemalja. Primjenjuju se sljedeća pravila:

(a)

države članice osiguravaju, gdjegod je to moguće, zasebne trake u skladu s člankom 9.;

(b)

kontrola putnika pješaka provodi se pojedinačno;

(c)

kontrola putnika u vozilima provodi se dok su oni u vozilu;

(d)

putnici na trajektima koji putuju autobusima smatraju se putnicima pješacima. Ti putnici izlaze iz autobusa radi kontrole;

(e)

kontrola vozača vozila za prijevoz teškog tereta i osoba u pratnji provodi se dok se osobe nalaze u vozilu. Ta se kontrola u načelu obavlja zasebno od kontrole ostalih putnika;

(f)

u svrhu brze provedbe kontrole postoji dovoljan broj ulaza;

(g)

kako bi se posebno otkrili nezakoniti imigranti, provodi se nasumična pretraga prijevoznih sredstava te, prema potrebi, tereta te druge robe pohranjene u prijevoznom sredstvu;

(h)

prema članovima posade trajekta postupa se isto kao i prema članovima posade trgovačkih brodova.

4.   Plovidba unutarnjim vodama

4.1   „Plovidba unutarnjim vodama koja uključuje prelazak vanjske granice” obuhvaća upotrebu svih vrsta brodica i plovila na rijekama, kanalima i jezerima u poslovne svrhe ili za razonodu.

4.2   Kod plovila za poslovne svrhe, kapetan i zaposlenici na brodu koji se nalaze na popisu članova posade te članovi obitelji tih osoba koji žive na brodu smatraju se članovima posade ili jednakima članovima posade.

4.3   Odgovarajuće odredbe točaka 3.1. do 3.2. primjenjuju se mutatis mutandi na kontrole plovidbe unutarnjim vodama.


(1)  SL L 355, 30.12.2002., str. 1., Uredba, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 849/2004 (SL L 158, 30.4.2004., str. 1.).


PRILOG VII.

Posebna pravila za određene kategorije osoba

1.   Šefovi država

Odstupajući od članka 5. i članaka 7. do 13., nad šefovima država i članovima njihovih delegacija čiji je dolazak i odlazak službenicima službeno najavljen diplomatskim putem ne provodi se granična kontrola.

2.   Piloti zrakoplova i ostali članovi posade

2.1   Odstupajući od članka 5., vlasnici pilotskih dozvola ili potvrde člana posade iz Priloga 9. Konvenciji o civilnom zrakoplovstvu od 7. prosinca 1944., tijekom obnašanja svojih dužnosti i na temelju tih isprava mogu:

(a)

ukrcati se i iskrcati u zračnim lukama u kojima se zrakoplov zaustavlja ili u zračnoj luci dolaska na državnom području države članice;

(b)

ući na državno područje općine u kojoj se nalazi zračna luka gdje se zrakoplov zaustavio ili u zračnu luku dolaska na državnom području države članice;

(c)

kretati se, svim prijevoznim sredstvima, do zračne luke na državnom području države članice kako bi se ukrcao u zrakoplov koji polazi iz te iste zračne luke.

U svim ostalim slučajevima ispunjavaju se zahtjevi iz članka 5. stavka 1.

2.2   Na članove posade zrakoplova primjenjuju se članci 6. do 13. Gdje god je to moguće, pri kontroli se daje prednost članovima posade. Točnije, kontrola posade provodi se ili prije provjera putnika ili na za tu svrhu posebno namijenjenim mjestima. Odstupajući od članka 7., posade koje su službenici tijekom obnašanja svojih dužnosti upoznali, mogu biti podvrgnute samo nasumičnoj kontroli.

3.   Pomorci

3.1   Odstupajući od članaka 4. i 7., države članice mogu pomorcima koji imaju pomorsku identifikacijsku ispravu, izdanu u skladu sa Ženevskom konvencijom od 19. lipnja 2003. (br. 185), Londonskom konvencijom od 09. travnja 1965. i s relevantnim nacionalnim pravom, odobriti ulazak na državno područje država članica odlaženjem na kopno u okviru područja luke u koju njihov brod pristaje ili u okviru susjednih općina, a da se oni ne moraju pojaviti na graničnom prijelazu, pod uvjetom da se nalaze na popisu posade, koji je prethodno dostavljen nadležnim tijelima radi provjere, broda kojem pripadaju.

Međutim, prema procjeni rizika po unutarnju sigurnost i opasnosti od nezakonitog useljavanja, pomorci se podvrgavaju kontroli službenika u skladu s člankom 7. prije odlaska na kopno.

Ako pomorac predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti ili javnom zdravlju, može mu se odbiti izdavanje dozvole za odlazak na kopno.

3.2   Pomorci koji se namjeravaju zadržavati izvan općina u blizini luka moraju ispunjavati uvjete za ulazak na državno područje država članica utvrđene u članku 5. stavku 1.

4.   Nositelji diplomatskih, službenih i servisnih putovnica i članovi međunarodnih organizacija

4.1   S obzirom na posebne povlastice ili imunitete koje uživaju, nositelji diplomatskih, službenih ili servisnih putovnica izdanih od strane trećih zemalja ili njihovih vlada koje države članice priznaju, kao i nositelji isprava izdanih od strane međunarodnih organizacija, navedenih u točki 4.4., koji putuju u okviru obnašanja svojih dužnosti, mogu na graničnim prijelazima ostvarivati prednost pred drugim putnicima iako, prema potrebi, i dalje podliježu viznom režimu.

Odstupajući od članka 5. stavka 1. točke (c) nositelji tih isprava ne trebaju dokazivati da imaju dovoljno sredstava za uzdržavanje.

4.2   Ako na vanjsku granicu stupi osoba koja se poziva na povlastice, imunitet i izuzeća, službenik može od nje zatražiti na uvid odgovarajuće isprave kao dokaz pri utvrđivanju njezina statusa, a posebno potvrde izdane od strane akreditacijske države ili diplomatsku putovnicu ili druga sredstva. U slučaju bilo kakve sumnje, službenik se može, u slučaju hitnosti, obratiti izravno ministarstvu vanjskih poslova.

4.3   Akreditirani članovi diplomatskih misija i konzularnih predstavništva i njihove obitelji mogu ući na državno područje država članica po predočenju iskaznice iz članka 19. stavka 2. i isprave na temelju koje im se odobrava prelazak preko granice. Nadalje, odstupajući od članka 13. službenici ne mogu nositeljima diplomatskih, službenih i servisnih putovnica zabraniti ulazak na državno područje države članice a da se najprije nisu savjetovali s odgovarajućim nacionalnim tijelima. To vrijedi i kad je za takve osobe u SIS-u izdano upozorenje.

4.4   Isprave izdane od strane međunarodnih organizacija u svrhe iz točke 4.1. su sljedeće:

propusnica (laissez-passer) Ujedinjenih naroda koja se izdaje osoblju Ujedinjenih naroda i podređenim agencijama na temelju Konvencije o povlasticama i imunitetima specijaliziranih agencija, koju je u New Yorku usvojila Glavna skupština Ujedinjenih naroda 21. studenoga 1947.,

propusnica (laissez-passer) (EZ) Europske zajednice,

propusnica (laissez-passer) (Euratoma) Europske zajednice za atomsku energiju,

legitimacijska potvrda koju izdaje glavni tajnik Vijeća Europe,

isprave izdane u skladu s člankom III. stavkom 2. Sporazuma između država ugovornica Sjevernoatlantskog ugovora o statusu njihovih snaga (vojne osobne iskaznice popraćene putnim nalogom, putnim jamstvom ili pojedinačnim ili skupnim službenim nalogom), kao i isprave izdane u okviru Partnerstva za mir.

5.   Prekogranični radnici

5.1   Postupci kontrole prekograničnih radnika utvrđeni su općim pravilima o nadzoru državne granice, a posebno člancima 7. i 13.

5.2   Odstupajući od članka 7., prekogranični radnici koje službenici dobro poznaju radi njihova učestala prelaženja granice na istom graničnom prijelazu, a za koje je pri prvoj kontroli utvrđeno da za njih ni u SIS-u ni u nacionalnoj bazi podataka nije izdano upozorenje, podliježu samo nasumičnim kontrolama kako bi se na taj način provjerilo posjeduju li valjanu ispravu za prelazak granice i ispunjavaju li potrebne uvjete za ulazak. Temeljite kontrole tih osoba provode se povremeno, bez najave i u nepravilnim vremenskim razmacima.

5.3   Odredbe točke 5.2. mogu se proširiti i na druge kategorije osoba koje redovno prelaze granicu.

6.   Maloljetnici

6.1.   Službenici obraćaju posebnu pozornost maloljetnike koji putuju sami ili u pratnji. Maloljetnici koji prelaze vanjsku granicu podliježu istoj kontroli prilikom ulaska i izlaska kao i odrasle osobe, na način utvrđen ovom Uredbom.

6.2.   U slučaju maloljetnika s pratnjom, službenik provjerava imaju li osobe koje prate maloljetnike roditeljsku skrb nad njima, posebno kada su maloljetnici u pratnji samo jedne odrasle osobe i kada postoje ozbiljni razlozi za sumnju da su možda nezakonito odvojene od skrbi osobe (osoba) koja (koje) zakonito ostvaruje (ostvaruju) roditeljsku skrb nad njima. U tom slučaju, službenik provodi daljnju istragu u svrhu otkrivanja bilo kakve nedosljednosti ili proturječnosti u danim informacijama.

6.3.   U slučaju maloljetnika koji putuju sami, službenici temeljitom kontrolom putnih isprava i dokaznih isprava utvrđuju napuštaju li maloljetnici državno područje protiv volje osobe (osoba) koja (koje) ostvaruje (ostvaruju) roditeljsku skrb nad njima.


PRILOG VIII.

Image


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

93


32006R1931


L 405/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EZ) br. 1931/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. prosinca 2006.

o utvrđivanju pravila o malograničnom prometu na vanjskim kopnenim granicama država članica te o izmjeni odredaba Schengenske konvencije

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 62. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (1),

budući da:

(1)

U priopćenju Komisije naslovljenom „Prema integriranom upravljanju vanjskim granicama država članica Europske unije” istaknuta je potreba za razvijanjem pravila o malograničnom prometu u svrhu jačanja pravnog okvira Zajednice o vanjskim granicama. Tu je potrebu potvrdilo Vijeće 13. lipnja 2002. odobrivši „Plan za upravljanje vanjskim granicama država članica Europske unije”, koji je zatim poduprlo Europsko vijeće u Sevilli 21. i 22. lipnja 2002.

(2)

U interesu je proširene Zajednice osigurati da granice s njezinim susjedima ne predstavljaju prepreku trgovini, društvenoj i kulturnoj razmjeni ili regionalnoj suradnji. Dakle, trebalo bi razviti učinkovit sustav malograničnog prometa.

(3)

Režim malograničnog prometa predstavlja izuzeće od općih pravila koja uređuju graničnu kontrolu osoba koje prelaze vanjske granice država članica Europske unije a koja su određena Uredbom (EZ) br. 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., o Zakoniku Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (2).

(4)

Zajednica bi trebala utvrditi kriterije i uvjete koji će se morati poštovati kada se prelazak vanjske kopnene granice u skladu s režimom malograničnog prometa olakšava stanovništvu u pograničnom području. Takvi kriteriji i uvjeti trebali bi osigurati ravnotežu između olakšavanja prelaska granice za bona fide stanovnike pograničnog područja koji imaju opravdane razloge za često prelaženje vanjske kopnene granice s jedne strane i, s druge strane, potrebe za sprečavanjem nezakonitog useljavanja i potencijalnih prijetnji sigurnosti koju predstavljaju kriminalne aktivnosti.

(5)

Kao opće pravilo, a u svrhu sprečavanja zlouporaba, dozvole za malogranični promet trebalo bi izdati se samo onim osobama koje najmanje jednu godinu zakonito borave u pograničnom području. Bilateralni sporazumi sklopljeni između država članica i susjednih trećih zemalja mogu predvidjeti i dulje vremensko razdoblje boravka u pograničnom području. U iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, poput onih koji se odnose na maloljetnike, promjene u bračnom statusu ili nasljeđivanje zemlje, takvim se bilateralnim sporazumima može također predvidjeti i kraće vremensko razdoblje boravka u pograničnom području.

(6)

Stanovnicima iz pograničnog područja trebalo bi izdati dozvole za malogranični promet bez obzira na to podliježu li zahtjevima u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (3). Kao rezultat toga, ovu Uredbu bi trebalo tumačiti zajedno s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1932/2006 (4) o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001, koja je namijenjena izuzimanju od obveze posjedovanja vize stanovnika u pograničnom području koji imaju koristi od režima malograničnog prometa koji se uspostavlja ovom Uredbom. Posljedica je toga da ova Uredba može stupiti na snagu samo u vezi s tom Uredbom o izmjeni Uredbe.

(7)

Zajednica bi trebala utvrditi posebne kriterije i uvjete za izdavanje dozvola za malogranični promet stanovnicima u pograničnom području. Ti kriteriji i uvjeti trebali bi biti dosljedni uvjetima za ulazak koji se primjenjuju na stanovnike u pograničnom području koji prelaze vanjsku kopnenu granicu u okviru režima malograničnog prometa.

(8)

Donošenje pravila o malograničnom prometu na razini Zajednice ne bi trebalo utjecati na pravo slobode kretanja koje uživaju građani Unije i članovi njihovih obitelji te istovjetna prava koja uživaju državljani trećih zemalja i članovi njihovih obitelji na temelju sporazuma između Zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, te dotičnih trećih zemalja s druge strane. Međutim, u slučajevima u kojima je prelazak granice olakšan na temelju režima malograničnog prometa za stanovnike u pograničnom području koji uključuje manje sustavnu kontrolu, prelazak granice bi automatski trebao biti olakšan svakoj osobi koja uživa pravo Zajednice na slobodu kretanja a koja boravi u dotičnom pograničnom području.

(9)

Za provedbu režima malograničnog prometa, državama članicama bi trebalo dozvoliti da nastave s provođenjem ili sklope, ako je to potrebno, bilateralne sporazume sa susjednim trećim zemljama, pod uvjetom da su takvi sporazumi sukladni s pravilima utvrđenima ovom Uredbom.

(10)

Ova Uredba ne utječe na posebne aranžmane koji se primjenjuju na Ceutu i Melillu, kao što je navedeno u Izjavi Kraljevine Španjolske o gradovima Ceuti i Melilli u Završnom aktu uz Sporazum o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Republike Francuske o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama, koji je potpisan u Schengenu 19. lipnja 1990. (5)

(11)

Kazne propisane nacionalnim pravom, države bi članice trebale primjenjivati na one stanovnike pograničnog područja koji zlouporabljuju režim malograničnog prometa koji se uspostavlja ovom Uredbom.

(12)

Komisija bi trebala Europskom parlamentu podnijeti izvješće o primjeni ove Uredbe. To izvješće bi trebalo biti popraćeno, prema potrebi, zakonskim prijedlozima.

(13)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i slobode i načela koja posebno priznaje Povelja o temeljnim pravima Europske unije.

(14)

Budući da cilj ove Uredbe, posebno određivanje kriterija i uvjeta za uspostavu režima malograničnog prometa na vanjskim kopnenim granicama, izravno utječe na pravnu stečevinu Zajednice o vanjskim granicama i kao takvog ga države članice ne mogu dostatno ostvariti te se stoga zbog dosega i učinaka ove Uredbe može bolje ostvariti na razini Zajednice, taj cilj Zajednica može donijeti mjere, u skladu s načelom supsidijarnosti, određenom u članku 5. Ugovora o osnivanju Europske Zajednice. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenom u tome članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(15)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona ju ne obvezuje te se na nju ne primjenjuje. S obzirom na to da se ova Uredba temelji na schengenskoj pravnoj stečevini na temelju odredbi glave IV. dijela 3. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, Danska, u skladu s člankom 5. tog Protokola, u razdoblju od šest mjeseci od dana usvajanja ove Uredbe odlučuje hoće li je prenijetu u svoje nacionalno pravo.

(16)

Što se tiče Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dvaju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (6), koje spadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ o određenim dogovorima za primjenu tog Sporazuma (7).

(17)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (8). Stoga Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje njezinu donošenju, ona ju ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(18)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima sudjeluje Irska ne sudjeluje u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanjem u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (9). Stoga Irska ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona ju ne obvezuje niti se na nju primjenjuje.

(19)

Što se tiče Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma sklopljenog između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine koje spadaju u područje iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ u vezi s člankom 4. stavkom 1. Odluke 2004/849/EZ (10) i člankom 4. stavkom 1. Odluke 2004/860/EZ (11).

(20)

Članak 4. točka (b) i članak 9. točka (c) ove Uredbe predstavljaju odredbe koje se temelje na schengenskoj pravnoj stečevini ili su s njom na drugi način povezane u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003. godine,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Uredbom uspostavlja režim malograničnog prometa na vanjskim kopnenim granicama država članica i u tu se svrhu uvodi dozvola za malogranični promet.

2.   Ovom se Uredbom ovlašćuju države članice da sklope ili nastave primjenjivati bilateralne sporazume sa susjednim trećim zemljama u svrhu provedbe režima malograničnog prometa koji se uspostavlja ovom Uredbom.

Članak 2.

Opseg

Ova Uredba ne utječe na odredbe prava Zajednice i nacionalnog prava koje se primjenjuju na državljane trećih zemalja, a koje se odnose na:

(a)

dugotrajne boravke;

(b)

pristup gospodarskoj djelatnosti i njezino obavljanje;

(c)

pitanja vezana uz carine i oporezivanje.

Članak 3.

Definicije

U smislu ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„vanjska kopnena granica” znači zajednička kopnena granica između države članice i susjedne treće zemlje;

2.

„pogranično područje” znači područje koje se proteže na manje od 30 kilometara od granice. Lokalne administrativne jedinice koje se smatraju pograničnim područjem određuju dotične države u njihovim bilateralnim sporazumima kao što je navedeno u članku 13. Ako se dio bilo koje takve jedinice nalazi na udaljenosti između 30 i 50 kilometara od granične crte, on se ipak i dalje smatra dijelom pograničnog područja;

3.

„malogranični promet” znači redoviti prelazak vanjske kopnene granice stanovnika pograničnog područja u svrhu ostanka u pograničnome području, na primjer zbog društvenih, kulturnih ili utemeljenih gospodarskih razloga, ili iz obiteljskih razloga, tijekom razdoblja koje ne prelazi rok utvrđen ovom Uredbom;

4.

„osobe koje uživaju pravo Zajednice na slobodno kretanje” znači:

i.

građani Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i državljani trećih zemalja koji su članovi obitelji građanina Unije koji ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje na koje se primjenjuje Direktiva 2004/38/EZ (12);

ii.

državljane trećih zemalja i članove njihovih obitelji, bez obzira na njihovo državljanstvo, koji, na temelju sporazuma između Zajednice i njezinih država članica s jedne strane i tih trećih zemalja s druge strane, uživaju pravo na slobodno kretanje koje je istovjetno pravu građana Unije;

5.

„državljanin treće zemlje” znači bilo koja osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 17. stavka 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i koja nije obuhvaćena točkom 4.;

6.

„stanovnici pograničnog područja” znači državljani trećih zemalja koji zakonito borave u pograničnom području zemlje koja graniči s državom članicom za razdoblje koje je određeno u bilateralnim sporazumima iz članka 13., a to razdoblje traje najkraće godinu dana. U iznimnim i opravdanim slučajevima koji su određeni tim bilateralnim sporazumima, razdoblje boravka kraće od godine dana također se može smatrati primjerenim;

7.

„dozvola za malogranični promet” znači određen dokument, kao što je uveden poglavljem III., koji stanovnicima pograničnog područja daje pravo na prelaženje vanjske kopnene granice sukladno režimu malograničnog prometa;

8.

„Schengenska konvencija” znači Konvencija o provedbi Schengenskog sporazuma od 14. lipnja 1985. između vlada država Gospodarske unije Beneluksa, Savezne Republike Njemačke i Francuske Republike o postupnom ukidanju kontrole na zajedničkim granicama (13).

POGLAVLJE II.

REŽIM MALOGRANIČNOG PROMETA

Članak 4.

Uvjeti za ulazak

Stanovnici pograničnog područja mogu prelaziti vanjsku kopnenu granicu susjedne države članice sukladno režimu malograničnog prometa, pod uvjetom da:

(a)

posjeduju dozvolu za malogranični promet i, ako to zahtjeva relevantni bilateralni sporazum iz članka 13., važeću(-e) putnu(-e) ispravu(-e);

(b)

nisu osobe za koje je u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska;

(c)

ih se ne smatra prijetnjom za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje države članice, posebno kad u nacionalnim datotekama država članica nije izdano upozorenje kojima im se iz istih razloga zabranjuje ulazak.

Članak 5.

Trajanje boravka u pograničnom području

Bilateralni sporazumi iz članka 13. pobliže određuju najdulje dopušteno trajanje svakog neprekinutog boravka u okviru režima malograničnog prometa koje ne prelazi tri mjeseca.

Članak 6.

Kontrole ulaska i izlaska

1.   Države članice provode kontrole ulaska i izlaska stanovnika pograničnih područja kako bi osigurale da oni ispunjavaju uvjete propisane člankom 4.

2.   U okviru režima malograničnog prometa u dozvolu za malogranični promet ne otiskuje se pečat pri ulasku i izlasku.

3.   Stavak 1. ne dovodi u pitanje članak 15.

POGLAVLJE III.

DOZVOLA ZA MALOGRANIČNI PROMET

Članak 7.

Uvođenje dozvole za malogranični promet

1.   Ovime se uvodi dozvola za malogranični promet.

2.   Teritorijalna valjanost dozvole za malogranični promet ograničena je na pogranično područje države članice koja izdaje dozvolu.

3.   Dozvola za malogranični promet sadržava fotografiju vlasnika dozvole i najmanje sljedeće informacije:

(a)

ime(na), prezime(na), datum rođenja, državljanstvo i boravište vlasnika dozvole;

(b)

tijelo koje izdaje dozvolu, datum izdavanja i rok valjanosti;

(c)

pogranično područje unutar kojega je vlasniku dozvole dopušteno kretanje;

(d)

broj valjanih putnih isprava iz članka 9. točke(a) koje ovlašćuju vlasniku njihovog nositelja da pređe vanjske granice.

U dozvoli se jasno određuje da njezin vlasnik nije ovlašten kretati se izvan pograničnog područja te da svaka zlouporaba podliježe kaznama predviđenim člankom 17.

Članak 8.

Sigurnosne značajke i tehničke specifikacije dozvole za malogranični promet

1.   Sigurnosne značajke i tehničke specifikacije dozvole za malogranični promet moraju su sukladne s relevantnim odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (14).

2.   Države članice prosljeđuju Komisiji i drugim državama članicama primjerak dozvole za malogranični promet sastavljen u skladu sa stavkom 1.

Članak 9.

Uvjeti izdavanja

Dozvola za malogranični promet izdaje se stanovnicima pograničnog područja koji:

(a)

posjeduju valjanu putnu ispravu ili isprave iz članka 17. stavka 3. točki (a) Schengenske konvencije koja(-e) ih ovlašćuje(-u) na prelaženje vanjskih granica;

(b)

predoče dokumente kojima se dokazuje njihov status stanovnika pograničnog područja i dokazuje postojanje opravdanih razlog za učestalo prelaženje vanjske kopnene granice u okviru režima malograničnog prometa;

(c)

nisu osobe za koje je u SIS-u izdano upozorenje za potrebe zabrane njihovog ulaska;

(d)

se ne smatraju prijetnjom za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica, a posebno kad u nacionalnim datotekama država članica nije izdano upozorenje kojim im se iz istih razloga zabranjuje ulazak.

Članak 10.

Važenje

Dozvola za malogranični promet važi za u razdoblje od najmanje jedne godine a najviše pet godina.

Članak 11.

Naknade za izdavanje

Naknade koje odgovaraju administrativnim troškovima obrade zahtjeva za izdavanje dozvole za malogranični promet nisu skuplje od naknada za obradu zahtjeva za izdavanje kratkotrajnih viza za više ulazaka.

Dozvola za malogranični promet može se izdati bez naknade.

Članak 12.

Postupak izdavanja

1.   Dozvolu za malogranični promet može izdati konzulat ili bilo koje upravno tijelo države članice koje je određeno u bilateralnom sporazumu iz članka 13.

2.   Države članice vode središnji registar dozvola za malogranični promet za koje je predan zahtjev, koje su izdane, produljene, poništene ili opozvane, te određuju nacionalnu kontaktnu točku koja je odgovorna za hitno pružanje, na zahtjev drugih država članica, informacija o dozvolama koje su unesene u taj registar.

POGLAVLJE IV.

PROVEDBA REŽIMA MALOGRANIČNOG PROMETA

Članak 13.

Bilateralni sporazumi između država članica i susjednih trećih zemalja

1.   U svrhu provođenja režima malograničnog prometa, države članice su ovlaštene sklapati bilateralne sporazume sa susjednim trećim zemljama, u skladu s pravilima ove Uredbe.

Države članice također mogu provoditi postojeće bilateralne sporazume o malograničnom prometu koji su sklopljeni sa susjednim trećim zemljama. U mjeri u kojoj takvi sporazumi nisu usklađeni s ovom Uredbom, dotične države članice mijenjaju sporazume na način kojim će se omogućiti uklanjanje utvrđenih neusklađenosti.

2.   Prije sklapanja ili izmjene bilo kojeg bilateralnog sporazuma o malograničnom prometu sa susjednom trećom zemljom, dotične države članice se savjetuju s Komisijom o usklađenosti sporazuma s ovom Uredbom.

Ako Komisija smatra da sporazum nije usklađen s ovom Uredbom, o tome obavješćuje dotičnu državu članicu. Ta država članica poduzima sve što je potrebno za izmjenu sporazuma unutar razumnog vremenskog razdoblja na način da ukloni sve utvrđene neusklađenosti.

3.   Ako Zajednica ili dotična država članica nije s trećom zemljom sklopila opći sporazum ponovnom prihvatu, bilateralnim sporazumom o malograničnom prometu s tom trećom zemljom predviđa se olakšavanje ponovnog prihvata osoba za koje se utvrdi da zloupotrebljavaju režim malograničnog prometa kako je utvrđen ovom Uredbom.

Članak 14.

Usporedivost postupanja

U bilateralnim sporazumima iz članka 13., države članice osiguravaju da treće zemlje osobama koje uživaju pravo Zajednice na slobodu kretanja i državljanima trećih zemalja, koji zakonito borave u pograničnom području dotične države članice, omoguće najmanje onakvo postupanje na kakvo imaju pravo stanovnici pograničnog područja dotične treće zemlje.

Članak 15.

Olakšavanje prelaženja granice

1.   Bilateralnim sporazumima iz članka 13. može se predvidjeti olakšavanje prelaženja granice, pri čemu države članice:

(a)

uvode posebne granične prijelaze koji su otvoreni samo za stanovnike pograničnog područja;

(b)

na običnim graničnim prijelazima rezerviraju posebne trake za stanovnike pograničnog područja; ili

(c)

uzimajući u obzir lokalne okolnosti, i kada iznimno postoji zahtjev posebne prirode, odobravaju stanovnicima pograničnog područja prelazak njihovih vanjskih kopnenih granica na određenim mjestima koja nisu službeni granični prijelazi te izvan za to određenog vremena.

2.   Ako država članica odluči olakšati prelazak granice za stanovnike pograničnog područja u skladu sa stavkom 1., ona automatski olakšava prelazak granice svakoj osobi koja uživa pravo Zajednice na slobodu kretanja, a koja ima boravište u dotičnom pograničnom području.

3.   Na graničnim prijelazima iz stavka 1. točki (a) te u trakama navedenim u stavku 1. točki (b), osobe koje redovito prelaze vanjsku kopnenu granicu i koje su zbog čestog prelaženja granice poznate službenicima granične kontrole, obično se podvrgavaju samo nasumičnim kontrolama.

Takve see osobe povremeno podvrgavaju temeljitim kontrolama, bez upozorenja i u neredovitim vremenskim razmacima.

4.   Ako država članica odluči olakšati prelaženje granice za stanovnike pograničnog područja u skladu sa stavkom 1. točkom (c):

(a)

dozvola za malogranični promet sadrži, osim potrebnih informacija koje se zahtijevaju člankom 7. stavkom 3., pojedinosti o mjestu na kojem te o okolnostima pod kojima je dozvoljen prijelaz vanjske kopnene granice;

(b)

dotične države članice provode nasumične kontrole i redoviti nadzor u svrhu sprečavanja neovlaštenih prelaženja granice.

POGLAVLJE V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Ceuta i Melilla

Odredbe ove Uredbe ne utječu na posebne aranžmane koji se primjenjuju na gradove Ceuta i Melilla, kao što je navedeno u Izjavi Kraljevine Španjolske o Ceuti i Melilli u Završnom aktu Sporazuma o pristupanju Kraljevine Španjolske Konvenciji o provedbi Schengenskog sporazuma.

Članak 17.

Kazne

1.   Države članice osiguravaju da svaka zlouporaba režima malograničnog prometa kako je utvrđen ovom Uredbom i kako se provodi bilateralnim sporazumima iz članka 13., podliježe kaznama predviđenim nacionalnim pravom.

2.   Te kazne su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te uključuju mogućnost poništavanja ili opoziva dozvola za pogranični promet.

3.   Države članice vode evidenciju o svim slučajevima zlouporabe režima malograničnog prometa te o kaznama određenim u skladu sa stavkom 1. Te se informacije svakih šest mjeseci prosljeđuju ostalim državama članicama i Komisiji.

Članak 18.

Izvješće o režimu malograničnog prometa

Do 19. siječnja 2009. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi i funkcioniranju režima malograničnog prometa kako je utvrđen ovom Uredbom i kao što se provodi na temelju bilateralnih sporazuma sklopljenih ili s čijom se primjenom nastavlja u skladu s pravilima utvrđenim ovom Uredbom. Tom se izvješću, prema potrebi, prilažu odgovarajući zakonski prijedlozi.

Članak 19.

Obavijest o bilateralnim sporazumima

1.   Države članice obavješćuju Komisiju o svim bilateralnim sporazumima iz članka 13. te o svakom otkazu ili izmjeni sporazuma.

2.   Informacije dobivene u skladu sa stavkom 1. Komisija stavlja na raspolaganje državama članicama i javnosti objavljivanjem u Službenom listu Europske unije ili putem bilo kojeg drugog primjerenog sredstva.

Članak 20.

Izmjene odredbi Schengenske konvencije

Odredbe članka 136. stavka 3. Schengenske konvencije zamjenjuju se sljedećim:

„3.   Stavak 2. ne primjenjuje se na bilateralne sporazume o malograničnom prometu iz članka 13. Uredbe (EZ) br. 1931/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila o malograničnom prometu na vanjskim kopnenim granicama država članica te izmjeni odredaba Schengenske konvencije (15).

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. prosinca 2006.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

J. KORKEAOJA


(1)  Mišljenje Europskog parlamenta od 14. veljače 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 5. listopada 2006.

(2)  SL L 105, 13.4.2006., str. 1.

(3)  SL L 81, 21.3.2001., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 851/2005 (SL L 141, 4.6.2005., str. 3.).

(4)  SL L 405, 30.12.2006., str. 10.

(5)  SL L 239, 22.9.2000., str. 69.

(6)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(7)  SL L 176, 10.7.1999., str. 31.

(8)  SL L 131, 1.6.2000., str. 43. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2004/926/EZ (SL L 395, 31.12.2004., str. 70.

(9)  SL L 64, 7.3.2002., str. 20.

(10)  Odluka Vijeća 2004/849/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju, u ime Europske unije, i privremenoj primjeni određenih odredaba Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 368, 15.12.2004., str. 26.).

(11)  Oduka Vijeća 2004/860/EZ od 25. listopada 2004. o potpisivanju, u ime Europske zajednice, i privremenoj primjeni određenih odredaba Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 370, 17.12.2004., str. 78.).

(12)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.). Ispravljena verzija u SL L 229, 29.6.2004., str. 35.

(13)  SL L 239, 22.9.2000., str. 19. Konvencija kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1160/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 191, 22.7.2005., str. 18.).

(14)  SL L 157, 15.6.2002., str. 1.


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

100


32007R0861


L 199/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


UREDBA (EZ) br. 861/2007 EUROPSKOG PARLEMENTA I VIJEĆA

od 11. srpnja 2007.

o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c) i članak 67.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Zajednica si je postavila cilj očuvanja i razvoja područja slobode, sigurnosti i pravde na kojem je slobodno kretanje osoba osigurano. Za postupno uspostavljanje tog područja Zajednica mora donijeti, inter alia, mjere na području pravosudne suradnje u građanskim stvarima koje imaju prekogranični utjecaj i potrebne su na pravilno djelovanje unutarnjeg tržišta.

(2)

U skladu s člankom 65. stavkom (c) Ugovora te mjere moraju uključivati uklanjanje prepreka za dobro funkcioniranje parničnih postupaka, ako je potrebno, promicanjem usklađenosti pravila parničnih postupaka koji se primjenjuju u državama članicama.

(3)

U tom smislu, Zajednica je, između ostalih mjera, već donijela Uredbu Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. Uredba Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. svibnja 2000. o dostavi u državama članicama sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima (3), Uredbu Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti i priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (4), Odluku Vijeća 2001/470/EZ od 28. svibnja 2001. o osnivanju Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima (5), Uredbu (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (6) i Uredbu (EZ) br. 1896/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (7).

(4)

Na zasjedanju Europskog vijeća u Tampereu dana 15. i 16. listopada 1999. Vijeće i Komisija su bili pozvani uspostaviti zajednička postupovna pravila za pojednostavljeni i brži prekogranični postupak kod potrošačkih i gospodarskih sporova male vrijednosti.

(5)

Dana 30. studenoga 2000. Vijeće je donijelo zajednički program Komisije i Vijeća o mjerama za provođenje načela uzajamnog priznavanja odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (8). Program se odnosi na pojednostavljenje i ubrzanje rješavanja prekograničnih sporova male vrijednosti. To je bilo preuzeto u Haškom programu (9) koji je donijelo Europsko vijeće dana 5. studenoga 2004., u kojem se poziva na aktivno nastavljanje rada u vezi sporova male vrijednosti.

(6)

Dana 20. prosinca 2002. Komisija je donijela Zelenu knjigu o postupku za europski platni nalog i o mjerama za pojednostavljenje i ubrzanje postupaka u sporovima male vrijednosti. Sa Zelenom knjigom je započelo savjetovanje o mjerama u pogledu pojednostavljenja i ubrzanja postupaka u sporovima male vrijednosti.

(7)

Mnoge države članice uvele su pojednostavljene građanske postupke za sporove male vrijednosti, obzirom da troškovi, kašnjenja i složenost povezana s postupkom nisu nužno razmjerni s vrijednošću zahtjeva. Prepreke za brzo i neskupo suđenje su veće u prekograničnim slučajevima. Stoga je potrebno uvesti europski postupak za sporove male vrijednosti (europski postupak za sporove male vrijednosti). Cilj tog postupka bio bi pojednostavljenje pristupa pravosuđu. Narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu zbog poremećaja u pogledu funkcioniranja procesnih sredstava koja su dana vjerovnicima u različitim državama članicama čini potrebnim zakonodavstvo Zajednice koje osigurava jednake uvjete za vjerovnike i dužnike u cijeloj Europskoj uniji. Potrebno je poštovati načela jednostavnosti, žurnosti i proporcionalnosti prilikom odlučivanja o troškovima postupka u skladu s europskim postupkom za sporove male vrijednosti. Korisno je da pojedinosti o troškovima koji budu određeni budu objavljene i da načini utvrđivanja takvih troškova budu transparentni.

(8)

Europski postupak za sporove male vrijednosti trebao bi pojednostaviti i ubrzati suđenje u sporovima male vrijednosti u prekograničnim slučajevima, dajući na raspolaganje alternativna sredstva uz mogućnosti koje postoje u skladu s propisima država članica, koje ostaju netaknute. Ova bi Uredba također trebala pojednostaviti priznanje i izvršenje odluka donesenih u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici.

(9)

Ova Uredba teži promicati temeljna prava i uzima u obzir, posebno, načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije. Sud bi morao poštovati pravo na pravično suđenje i načelo kontradiktornosti postupka, osobito kada odlučuje o potrebi usmenoj raspravi i o sredstvima izvođenja dokaza te o opsegu izvođenja dokaza.

(10)

S ciljem olakšavanja izračunavanja vrijednosti tužbenog zahtjeva, sve kamate, troškovi i izdaci ne moraju se uzeti u obzir. To ne bi trebalo utjecati na ovlast suda da ih prizna u presudi prema nacionalnim propisima.

(11)

Radi olakšavanja uvođenja europskog postupka za sporove male vrijednosti, tužitelj bi trebao podnijeti zahtjev tako da ispuni standardni obrazac tužbenog zahtjeva i da ga podnese sudu. Obrazac tužbenog zahtjeva trebao bi se podnijeti samo nadležnom sudu.

(12)

Obrascu tužbenog zahtjeva bi se, prema potrebi, trebale priložiti potrebne dokazne isprave. Međutim, to tužitelja ne sprečava da podnese, ako je potrebno, druge dokaze tijekom postupka. Isto načelo bi se trebalo primjenjivati na odgovor tuženika.

(13)

Pojam „očigledno neutemeljen” u vezi odbacivanja tužbenog zahtjeva i „nedopušten” u pogledu odbacivanja zahtjeva trebalo bi odrediti u skladu s nacionalnim pravom.

(14)

Europski postupak za sporove male vrijednosti trebao bi biti pisani postupak, osim ako sud usmenu raspravu ne smatra potrebnom ili je ne zahtijeva stranka. Sud može odbiti zahtjev stranke. To se odbijanje ne može pobijati zasebno.

(15)

Zastupanje stranka po odvjetniku ili drugom pravnom stručnjaku ne bi trebalo biti obvezno.

(16)

Pojam „protutužba” trebalo bi tumačiti u smislu članka 6. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 44/2001 kao da potječe iz istog ugovora ili činjenice na kojoj se temelji tužba. Članci 2. i 4., kao i članak 5. stavci 3., 4. i 5. primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbu.

(17)

U slučaju kada se tuženik tijekom postupka poziva na svoje pravo prijeboja, takav zahtjev ne predstavlja protutužbu u smislu ove Uredbe. Stoga, tuženik ne bi smio biti obvezan koristiti se standardnim obrascem A, kako je navedeno u Prilogu I, za pozivanje na to pravo.

(18)

Država članica na koju je naslovljen zahtjev je u smislu članka 6. država članica u kojoj se treba izvršiti dostava ili kojoj se treba poslati pismeno. S ciljem smanjivanja troškova i kašnjenja, pismena bi trebalo dostavljati strankama prvenstveno poštom s potvrdom o primitku, uključujući datum primitka.

(19)

Stranka može odbiti primiti pismeno prilikom dostave ili vratiti pismeno u roku tjedan dana ako ono nije napisano na jeziku ili mu nije priložen prijevod na službeni jezik države članice na koje je naslovljeno (ili ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika mjesta u kojem se dostava vrši ili kamo se šalje pismeno) ili na jeziku koji primatelj razumije.

(20)

U okviru usmene rasprave i izvođenja dokaza, države članice bi trebale poticati korištenje modernih komunikacijskih tehnologija u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj se sud nalazi. Sud bi se trebao koristiti najjednostavnijim i najjeftinijim metodama izvođenja dokaza.

(21)

Praktična pomoć koja bi morala biti dostupna strankama, trebala bi uključivati tehničke podatke o raspoloživosti i ispunjavanju obrazaca.

(22)

Informacije o postupovnim pitanjima može također davati sudsko osoblje u skladu s nacionalnim pravom.

(23)

Kako je cilj ove Uredbe pojednostavljenje i ubrzanje postupaka u prekograničnim sporovima male vrijednosti, sud bi trebao postupati čim prije, čak i kada ova Uredba ne propisuje neki rok za posebnu fazu postupka.

(24)

Za računanje rokova kako je predviđeno u ovoj Uredbi, trebala bi se primjenjivati Uredba (EEZ, Euratom) br. 1182/71 Vijeća od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove (10).

(25)

Kako bi se ubrzala naplata u sporovima male vrijednosti, odluka bi trebala biti izvršiva bez obzira na moguće žalbe i bez uvjeta polaganja osiguranja, osim ako je to predviđeno ovom Uredbom.

(26)

Svako upućivanje na žalbu u ovoj Uredbi uključuje sva moguća žalbena sredstva koja su na raspolaganju u skladu s nacionalnim pravom.

(27)

Sud mora uključivati osobu koja je osposobljena obavljati poslove suca u skladu s nacionalnim pravom.

(28)

Uvijek kada je sud dužan utvrditi rok, konkretna stranka bi trebala biti obaviještena o posljedicama njegovog nepoštovanja.

(29)

Stranka koja nije uspjela u postupku bi trebala snositi troškove postupka. Troškovi postupka utvrđuju se u skladu s nacionalnim pravom. Uzimajući u obzir ciljeve u pogledu jednostavnosti i troškovne učinkovitosti, sud bi trebao narediti da stranka koja nije uspjela u postupku mora platiti samo troškove postupka, uključujući, na primjer, sve troškove nastale zbog činjenice da je drugu stranku zastupao odvjetnik ili drugi pravni stručnjak ili sve troškove nastale zbog dostave ili prijevoda isprava, koji su razmjerni tužbenom zahtjevu ili koji su neophodni.

(30)

Da bi se olakšalo priznanje i izvršenje, odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti trebala bi se priznati i izvršiti u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdu o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti pobijanja njenog priznavanja.

(31)

Trebali bi postojati minimalni standardi za preispitivanje odluke u slučaju kada tuženik nije bio u mogućnosti pobijati tužbeni zahtjev.

(32)

Uzimajući u obzir ciljeve u vezi jednostavnosti i troškovne učinkovitosti, stranka koja traži izvršenje ne mora imati ovlaštenog zastupnika ili poštansku adresu u državi članici u kojoj se izvršenje treba obaviti, osim kod zastupnika koji imaju ovlaštenje za postupak izvršenja u skladu s nacionalnim pravom te države članice.

(33)

Poglavlje III. ove Uredbe također bi se trebalo primjenjivati na utvrđivanje troškova i izdataka za sudske službenike nastalih povodom odluke u postupku navedenom u ovoj Uredbi.

(34)

Mjere potrebne za provođenje ove Uredbe trebale bi se usvojiti u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (11).

(35)

Osobito bi se trebala dati ovlast Komisiji da usvoji mjere potrebne za ažuriranje ili tehničke promjene obrazaca iz priloga. Obzirom da su ove mjere općeg opsega i da su određene da promjene elemente ove Uredbe koji nisu ključni i/ili da dopunjuju ovu Uredbu dodavanjem novih elemenata koji nisu ključni, one bi trebale biti usvojene u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom, predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ.

(36)

S obzirom na to da ciljevi ove Uredbe, t.j. uvođenje postupka radi pojednostavljenja i ubrzanja postupaka u prekograničnim sporovima male vrijednosti i radi smanjivanja troškova, ne mogu dostatno ostvariti države članice, te ih se stoga može, zbog dosega i učinaka ove Uredbe, bolje ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenom u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenom u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)

U skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Ujedinjena Kraljevina i Irska su obavijestili da žele sudjelovati u donošenju i primjeni ove Uredbe.

(38)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe i ona je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET I PODRUČJE PRIMJENE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uvodi europski postupak za sporove male vrijednosti kojim se namjerava pojednostaviti i ubrzati postupak u prekograničnim sporovima male vrijednosti i smanjiti troškove. Europski postupak za sporove male vrijednosti na raspolaganju je strankama u sporu kao alternativa postupku koji postoji u skladu s pravom država članica.

Uredba također uklanja međupostupke potrebne za omogućivanje priznanja i izvršenja u drugim državama članicama odluka donesenih u jednoj državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova se Uredba primjenjuje u prekograničnim slučajevima na građanske i trgovačke stvari, bez obzira na vrstu suda, kada vrijednost zahtjeva ne prelazi 2 000 eura u vrijeme kada je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda, isključujući sve kamate, troškove i naknade. Ne primjenjuje se posebno na porezne, carinske i upravne stvari ili na odgovornost države za radnje ili propuste u izvršavanju javnih ovlasti (acta jure imperii).

2.   Ova se Uredba ne primjenjuje na pitanja u vezi:

(a)

statusa ili pravne sposobnosti fizičkih osoba;

(b)

prava vlasništva na temelju bračnog odnosa, obveze uzdržavanja, oporuke i nasljeđivanje;

(c)

stečaja, postupaka u povodu likvidacije nesolventnih društava ili drugih pravnih osoba, sudskih nagodbi, postupaka prisilnog poravnanja i sličnih postupaka;

(d)

socijalnog osiguranja;

(e)

arbitraže;

(f)

radnog prava;

(g)

najma nepokretne imovine, osim tužbi s novčanim zahtjevima; ili

(h)

s kršenjem privatnosti i prava osobnosti, uključujući klevetu.

3.   U ovoj Uredbi izraz „država članica” znači sve države članice osim Danske.

Članak 3.

Prekogranični slučajevi

1.   Za potrebe ove Uredbe prekogranični slučaj je slučaj u kojem najmanje jedna od stranaka ima domicil ili uobičajeno boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj se nalazi sud.

2.   Domicil se utvrđuje u skladu s člancima 59. i 60. Uredbe (EZ) br. 44/2001.

3.   Bitan trenutak za utvrđivanje je li riječ o prekograničnom slučaju je datum na koji je obrazac tužbenog zahtjeva zaprimljen od strane nadležnog suda.

POGLAVLJE II.

EUROPSKI POSTUPAK ZA SPOROVE MALE VRIJEDNOSTI

Članak 4.

Pokretanje postupka

1.   Tužitelj pokreće europski postupak za sporove male vrijednosti ispunjavanjem standardnog obrasca A tužbenog zahtjeva kako je navedeno u Prilogu I., ulaganjem neposredno kod nadležnog suda, poštom ili drugim komunikacijskim sredstvima kao što su telefaks ili elektronska pošta, koji su prihvatljivi državi članici u kojoj se postupak pokreće. Obrazac zahtjeva uključuje opis dokaza koji dokazuju zahtjev i priložene su, ako je potrebno, odgovarajuće dokazne isprave.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju koja komunikacijska sredstva prihvaćaju. Komisija objavljuje te podatke.

3.   U slučaju kada je zahtjev izvan područja primjene ove Uredbe, sud o tome obavješćuje tužitelja. Ako tužitelj ne povuče tužbeni zahtjev, sud nastavlja s postupkom u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se postupak vodi.

4.   Kada sud smatra da su podaci koje je podnio tužitelj nedostatni ili nedovoljno jasni, ili ako obrazac zahtjeva nije valjano ispunjen, on će, osim ako zahtjev nije očigledno neosnovan ili nije očigledno nedopušten, tužitelju pružiti mogućnost da dopuni ili ispravi obrazac tužbenog zahtjeva ili dostavi dodatne podatke ili isprave, ili da povuče tužbeni zahtjev u roku koji odredi sud. Sud se u tu svrhu koristi standardnim obrascem B kako je navedeno u Prilogu II.

Kada je zahtjev očigledno neosnovan ili je očigledno nedopušten ili kada tužitelj propusti upotpuniti ili popraviti obrazac tužbenog zahtjeva u navedenom roku, zahtjev se odbacuje.

5.   Država članica dužna je osigurati da obrazac tužbenog zahtjeva bude dostupan na svim sudovima na kojima se može pokrenuti europski postupak za sporove male vrijednosti.

Članak 5.

Vođenje postupka

1.   Europski postupak za sporove male vrijednosti je pisani postupak. Sud održava usmenu raspravu ako to smatra potrebnim ili ako stranka tako zahtijeva. Sud može odbiti takav zahtjev ako smatra da obzirom na okolnosti slučaja usmena rasprava očigledno nije potrebna za pravično vođenje postupka. Razlozi odbijanja daju se u pisanom obliku. To se odbijanje ne može pobijati zasebno.

2.   Nakon zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva, sud ispunjava dio I. standardnog obrasca za odgovore C, kako je navedeno u Prilogu III.

Primjerak obrasca tužbenog zahtjeva i, ako je potrebno, dokaznih isprava zajedno s ispunjenim obrascem za odgovore dostavlja se tuženiku u skladu s člankom 13. Ove se isprave šalju u roku od 14 dana od zaprimanja valjano ispunjenog obrasca tužbenog zahtjeva.

3.   Tuženik dostavlja svoj odgovor u roku od 30 dana od dostave obrasca tužbenog zahtjeva i obrasca za odgovor ispunjavanjem dijela II. standardnog obrasca C za odgovor i, ako je potrebno, važnih dokaznih isprava i vraćanjem sudu ili na drugi primjeren način ne koristeći se obrascem za odgovore.

4.   U roku od 14 dana od zaprimanja odgovora od tuženika, sud šalje jedan primjerak zajedno sa svim važnim dokaznim ispravama tužitelju.

5.   Ako tuženik u odgovoru tvrdi da vrijednost nenovčanog zahtjeva prelazi iznos naveden u članku 2. stavku 1., sud odlučuje u roku od 30 dana od dana dostave odgovora na tužbu tužitelju je li tužbeni zahtjev u području primjene ove Uredbe. Takva se odluka ne može zasebno pobijati.

6.   Svaka protutužba koja se podnosi korištenjem standardnog obrasca A i sve bitne dokazne isprave dostavljaju se tužitelju u skladu s člankom 13. Te se isprave dostavljaju u roku od 14 dana od zaprimanja.

Tužitelj ima 30 dana od dostave za odgovor na protutužbu.

7.   Ako protutužba prelazi vrijednost iz članka 2. stavka 1., tužba i protutužba se neće rješavati u europskom postupku za sporove male vrijednosti, već u skladu s mjerodavnim postupovnim pravom koje se primjenjuje u državi članici u kojoj se vodi postupak.

Članci 2. i 4., kao i stavci 3., 4. i 5. ovog članka primjenjuju se na odgovarajući način na protutužbe.

Članak 6.

Jezici

1.   Obrazac tužbenog zahtjev, odgovor, svaka protutužba, svaki odgovor na protutužbu i svaki opis važnih dokaznih isprava dostavljaju se na jeziku, ili jednom od jezika, suda.

2.   Ako je neka druga isprava koji zaprimi sud na jeziku koji nije jezik postupka, sud može tražiti prijevod te isprave samo ako je prijevod potreban za donošenje presude.

3.   Ako stranka odbija zaprimiti ispravu zbog što nije ni na jednom od sljedećih jezika:

(a)

službenom jeziku države članice na koju je zahtjev naslovljen ili, ako postoji više službenih jezika u toj državi članici, službenom jeziku ili jednom od službenih jezika mjesta gdje se treba izvršiti dostava ili kamo se isprava treba slati;

(b)

jeziku koji osoba na koju je naslovljeno razumije,

sud o tome obavješćuje drugu stranku kako bi ona pribavila prijevod te isprave.

Članak 7.

Završetak postupka

1.   U roku od 30 dana od primitka odgovora tuženika ili tužitelja u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6. sud donosi odluku ili:

(a)

zahtijeva daljnje podatke u vezi zahtjeva od stranka u utvrđenom roku koji ne prelazi 30 dana;

(b)

izvodi dokaze u skladu s člankom 9.; ili

(c)

poziva stranke na usmenu raspravu koje se mora održati 30 dana od poziva.

2.   Sud donosi odluku u roku od 30 dana po usmenoj raspravi ili nakon primitka svih podataka potrebnih za donošenje presude. Presuda se dostavlja strankama u skladu s člankom 13.

3.   Ako sud nije zaprimio odgovor konkretne stranke u roku iz članka 5. stavka 3. ili stavka 6., donosi odluku o tužbenom zahtjevu ili protutužbi.

Članak 8.

Usmena rasprava

Sud može održati usmenu raspravu putem videokonferencije ili nekom drugom komunikacijskom tehnologijom, ako ima na raspolaganju tehnička sredstva.

Članak 9.

Izvođenje dokaza

1.   Sud odlučuje o načinima izvođenja dokaza i opsegu dokaza koji su potrebni za njegovu odluku u skladu s pravilima koja se primjenjuju na dopustivost dokaza. Sud može dopustiti izvođenje dokaza pismenim izjavama svjedoka, vještaka ili stranaka. Također može dozvoliti izvođenje dokaza videokonferencijom ili nekom drugom komunikacijskom tehnologijom ako raspolaže tehničkim sredstvima.

2.   Sud može izvoditi dokaze vještačenjem ili usmenim iskazom samo ako je to potrebno za donošenje presude. U donošenju svoje odluke sud uzima u obzir troškove.

3.   Sud se koristi najjednostavnijom i najmanje tegotnom metodom izvođenja dokaza.

Članak 10.

Zastupanje stranaka

Zastupanje po odvjetniku ili drugom pravnom stručnjaku nije obvezno.

Članak 11.

Pomoć strankama

Države članice dužne su strankama osigurati praktičnu pomoć u ispunjavanju obrazaca.

Članak 12.

Zadaće suda

1.   Sud ne zahtijeva od stranaka da daju pravnu ocjenu zahtjeva.

2.   Ako je potrebno, sud obavješćuje stranke o postupovnim pitanjima.

3.   Kadgod je to moguće, sud nastoji postići nagodbu između stranaka.

Članak 13.

Dostava pismena

1.   Pismena se dostavljaju poštanskom službom s potvrdom o primitku, uključujući datum primitka.

2.   Ako dostava u skladu s stavkom 1. nije moguća, dostava se obavlja na bilo koji od načina predviđenih člankom 13. ili 14. Uredbe (EZ) br. 805/2004.

Članak 14.

Rokovi

1.   Kada sud odredi rok, dotična stranka se obavješćuje o posljedicama njegovog nepoštovanja.

2.   Sud može produžiti rok iz članka 4. stavka 4. i članka 5. stavka 3. i stavka 6., te članka 7. stavka 1. u iznimnim slučajevima, ako je potrebno radi zaštite prava stranaka.

3.   Ako u iznimnim okolnostima sud nije u mogućnosti poštovati rokove iz članka 5. stavaka od 2. do 6. te članka 7., poduzet će korake koji se traže u tim odredbama čim prije.

Članak 15.

Izvršnost odluka

1.   Odluka je izvršna neovisno o mogućim pravnim lijekovima. Polaganje osiguranja se ne zahtijeva.

2.   Članak 23. se također primjenjuje u slučaju kada se odluka izvršava u državi članici u kojoj je donesena.

Članak 16.

Troškovi

Stranka koja nije uspjela u postupku snosi troškove postupka. Međutim, sud ne dosuđuje troškove stranci koja u sporu uspije ako su ti troškovi neopravdani ili nerazmjerni sa tužebnim zahtjevom.

Članak 17.

Pravni lijekovi

1.   Države članice obavješćuju Komisiju o tome je li pravni lijek dopušten prema njihovom postupovnom pravu protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti te u kojem roku ga se može podnijeti. Komisija te podatke objavljuje.

2.   Članak 16. se primjenjuje na sve pravne lijekove.

Članak 18.

Minimalni standardi za preispitivanje odluke

1.   Tuženik ima pravo zahtijevati preispitivanje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti pred nadležnim sudom države članice gdje je odluka donesena, ako:

(a)

i.

su obrazac zahtjeva ili poziv na usmenu raspravu dostavljeni na način za koji nema dokaza o osobnom uručenju, kako je predviđeno člankom 14. Uredbe (EZ) br. 805/2004; i

ii.

bez njegove krivnje dostava nije izvršena pravovremeno da bi mu omogućila pripremiti obranu;

ili

(b)

tuženik nije mogao dati prigovor na zahtjev zbog više sile ili izvanrednih okolnosti koje su nastupile bez njegove krivnje,

pod uvjetom da u bilo kojem od spomenutih slučajeva hitno djeluje.

2.   Ako sud odbije preispitati odluku jer se ne primjenjuje nijedan od razloga iz stavka 1., odluka ostaje na snazi.

Ako sud odluči da je preispitivanje opravdano iz jednog od razloga iz stavka 1., odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti je ništava.

Članak 19.

Važeće postupovno pravo

U skladu s odredbama ove Uredbe, europski postupak za sporove male vrijednosti uređen je postupovnim pravom države članice u kojoj se postupak vodi.

POGLAVLJE III.

PRIZNANJE I IZVRŠENJE U DRUGOJ DRŽAVI ČLANICI

Članak 20.

Priznanje i izvršenje

1.   Odluka donesena u državi članici u europskom postupku za sporove male vrijednosti priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za potvrdom o izvršnosti i bez ikakve mogućnosti protivljenja njezinom priznavanju.

2.   Na zahtjev jedne od stranaka sud izdaje potvrdu o odluci u europskom postupku za sporove male vrijednosti koristeći se standardnim obrascem D, kako je određeno u Prilogu IV., bez dodatnih troškova.

Članak 21.

Postupak izvršenja

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe ovog poglavlja, postupak izvršenja je uređen pravom države članice izvršenja.

Svaka odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti izvršava se pod istim uvjetima kao odluka donesena u državi članici izvršenja.

2.   Stranka koja traži izvršenje, podnosi:

(a)

preslik odluke koji ispunjava uvjete potrebne za utvrđivanje njegove vjerodostojnosti; i

(b)

preslik potvrde iz članka 20. stavka 2. te, ako je potrebno, njezin prijevod na službeni jezik države članice izvršenja ili, ako postoji nekoliko službenih jezika u toj državi članici, na službeni jezik ili jedan od službenih jezika sudskog postupka mjesta gdje se traži izvršenje u skladu s pravom te države članice ili na drugi jezik za koji je država članica izvršenja naznačila da ga može prihvatiti. Svaka država članica može naznačiti službeni jezik ili jezike institucija Europske unije koji nije/nisu njezin/njezini vlastiti a koji/koje ona može prihvatiti za europski postupak za sporove male vrijednosti. Sadržaj obrasca D prevodi osoba koja je osposobljena za prijevode u jednoj od država članica.

3.   Stranka koja zahtijeva izvršenje odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti u drugoj državi članici ne mora imati:

(a)

ovlaštenog zastupnika; ili

(b)

poštansku adresu

u državi članici izvršenja, osim kod zastupnika ovlaštenih za ovršni postupak.

4.   Ne zahtijeva se nikakvo osiguranje, jamstvo ili polog, bez obzira na to kako se nazivali, od stranke koja u jednoj državi članici zahtijeva izvršenje donesene odluke u europskom postupku za sporove male vrijednosti jer je strani državljanin ili zato što nema domicil ili boravište u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja.

Članak 22.

Odbijanje izvršenja

1.   Nadležan sud u državi članici u kojoj se izvršenje obavlja na zahtjev osobe protiv koje se izvršenje provodi, odbija izvršenje ako je odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti nespojiva s prethodnom odlukom koju je donijela neka država članica ili treća zemlja, ako:

(a)

prethodna odluka se odnosi na isto činjenično stanje i donesena je između istih stranaka;

(b)

je prethodna odluka donesena u državi članici u kojoj se obavlja izvršenje ili ispunjava uvjete potrebne za njeno priznanje u državi članici izvršenja; i

(c)

nespojivost nije bila i nije mogla nastati kao prigovor u sudskom postupku u državi članici u kojoj je donesena odluka u europskom postupku za sporove male vrijednosti.

2.   Ni pod kojim uvjetima odluka donesena u europskom postupku za sporove male vrijednosti ne može biti ponovno razmatrana u pogledu materijalnih pitanja u državi članici izvršenja.

Članak 23.

Odgoda ili ograničenje izvršenja

Kada stranka uloži pravni lijek protiv odluke donesene u europskom postupku za sporove male vrijednosti ili kada je ulaganje takvog pravnog lijeka još moguće ili kada stranka koja je podnijela zahtjev za preispitivanje odluke u smislu članka 18., nadležni sud ili tijelo u državi članici izvršenja može, na zahtjev stranke protiv koje se izvršenje provodi:

(a)

ograničiti postupak izvršenja na zaštitne mjere;

(b)

uvjetovati izvršenje polaganjem jamstva, kako sam sud, odnosno tijelo, odluči;

(c)

u iznimnim okolnostima odgoditi izvršenje.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

Informacije

Države članice surađuju kako bi obavijestile javnost i stručne krugove o europskom postupku za sporove male vrijednosti, uključujući troškove, posebno preko Europske pravosudne mreže u građanskim i trgovačkim stvarima, osnovane u skladu s Odlukom 2001/470/EZ.

Članak 25.

Informacije u vezi nadležnosti, sredstava komunikacije i pravnih lijekova

1.   Do 1. siječnja 2008. države članice izvješćuju Komisiju o tome:

(a)

koji su sudovi nadležni donijeti odluku u europskom postupku za sporove male vrijednosti;

(b)

koja komunikacijska sredstva prihvaćena za europski postupak za sporove male vrijednosti i dostupna sudovima u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(c)

je li pravni lijek dopušten prema njihovom postupovnom pravu u skladu s člankom 17. i kojem se sudu može podnijeti;

(d)

koji su jezici prihvaćeni u skladu s člankom 21. stavkom 2. točkom (b); i

(e)

koja su tijela nadležna za izvršenje te koja su tijela nadležna za primjenu članka 23.

Države članice Komisiju obavješćuju o svim naknadnim promjenama ovih informacija.

2.   Komisija informacije dobivene u skladu sa stavkom 1. objavljuje u Službenom listu Europske unije i na druge odgovarajuće načine.

Članak 26.

Provedbene mjere

Mjere za promjenu elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, uključujući dopune koje se odnose na nove ili tehničke promjene obrazaca iz priloga, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.

Članak 27.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor.

2.   Prilikom upućivanja na ovaj stavak, članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ primjenjuju se uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Članak 28.

Preispitivanje

Do 1. siječnja 2014. Komisija podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru detaljno izvješće kojim se preispituje primjena europskog postupka za sporove male vrijednosti, uključujući ograničenje vrijednosti zahtjeva iz članka 2. stavka 1. To izvješće sadrži ocjenu primjene postupka i detaljnu ocjenu utjecaja za svaku državu članicu.

S tim ciljem i kako bi osigurale da se propisno vodi računa o najboljim praksama u Europskoj uniji te da su u skladu s načelima unapređenja zakonodavstva, države članice Komisiji dostavljaju informacije u vezi prekograničnom primjenom europskog postupka za sporove male vrijednosti. Te informacije obuhvaćaju sudske pristojbe, brzinu postupka, učinkovitost, jednostavnost korištenja i unutarnje postupke u sporovima male vrijednosti država članica.

Komisijinom izvješću se prilažu, prema potrebi, prijedlozi za prilagodbu.

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2009., osim članka 25. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2008.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Strasbourgu, 11. srpnja 2007.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

M. LOBO ANTUNES


(1)  SL C 88, 11.4.2006., str. 61.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 14. prosinca 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 13. lipnja 2007.

(3)  SL L 160, 30.6.2000., str. 37.

(4)  SL L 12., 16.1.2001., str. 1 Uredbe kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1791/2006 (SL L 363, 20.12.2006., str. 1.).

(5)  SL L 174, 27.6.2001., str. 25.

(6)  SL L 143, 30.4.2004., str. 15., Uredbe kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1869/20005 (SL L 300, 17.11.2005., str. 6.).

(7)  SL L 399, 30.12.2006., str. 1.

(8)  SL C 12, 15.1.2001., str. 1.

(9)  SL C 53, 3.3.2005., str. 1.

(10)  SL L 124, 8.6.1971., str. 1.

(11)  SL L 184, 17.7.1999., str. 23. Odluka kako je izmijenjena Odlukom 2006/512/EZ (SL L 200, 22.7.2006., str. 11.).


PRILOG I.

Image

Image

Image

Image

Image

Image

Image


PRILOG II.

Image

Image


PRILOG III.

Image

Image


PRILOG IV.

Image

Image


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

122


32007D0551


L 204/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


ODLUKA VIJEĆA 2007/551/ZVSP/PUP

od 23. srpnja 2007.

o potpisivanju, u ime Europske unije, Sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka iz popisa imena putnika (PIP) zračnih prijevoznika Ministarstvu domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (MDS) (Sporazum PIP iz 2007. godine)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegove članke 24. i 38.,

budući da:

(1)

Sporazum između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka iz popisa imena putnika (PIP) zračnih prijevoznika Ministarstvu domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (MDS), sklopljen 19. listopada 2006. godine (1), ako ne bude produljen pisanim sporazumom stranaka, istječe najkasnije 31. srpnja 2007. godine.

(2)

Vijeće je dana 22. veljače 2007. donijelo odluku kojom ovlašćuje Predsjedništvo da, u suradnji s Komisijom, otvori pregovore o dugoročnom sporazumu o istom predmetu. Pregovori su bili uspješni i sastavljen je novi Sporazum.

(3)

U popratnome pismu uz novi Sporazum MDS je zajamčio zaštitu podataka iz PIP-a prenesenih iz Europske unije koji se odnose na putničke letove prema Sjedinjenim Američkim Državama ili iz njih.

(4)

MDS i Europska unija će, putem osobe imenovane posebno za to, povremeno ispitivati provedbu jamstava obuhvaćenih popratnim pismom kako bi obje stranke Sporazuma na temelju navedenog ispitivanja mogle poduzeti sve mjere koje smatraju potrebnima.

(5)

Sporazum bi se trebao potpisati podložno njegovu kasnijem sklapanju.

(6)

Člankom 9. Sporazuma utvrđuje se da će se Sporazum privremeno primjenjivati od datuma potpisivanja. Države članice bi stoga trebale početi provoditi njegove odredbe od navedenog datuma u skladu s važećim nacionalnim pravom. U tu će svrhu u trenutku potpisivanja Sporazuma biti sastavljena Izjava,

ODLUČILO JE:

Članak 1.

Ovime se u ime Europske unije odobrava potpisivanje Sporazuma između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu Ministarstvu domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (MDS) podataka zračnih prijevoznika iz popisa imena putnika (PIP) koji putuju zračnim prijevozom (Sporazum o PIP-u iz 2007.), podložno sklapanju navedenoga Sporazuma.

Tekst Sporazuma, popratno pismo MDS-a i pismo odgovora EU-a na popratno pismo prilažu se ovoj Odluci.

Članak 2.

Ovime se Predsjednik Vijeća ovlašćuje imenovati osobu (osobe) opunomoćenu (opunomoćene) za potpisivanje Sporazuma u ime Europske unije podložno njegovu sklapanju.

Članak 3.

U skladu s člankom 9. Sporazuma i u očekivanju njegova stupanja na snagu odredbe Sporazuma primjenjuju se privremeno od datuma potpisivanja, sukladno važećem nacionalnom pravu. Priložena Izjava o privremenoj primjeni mora biti dana u trenutku potpisivanja.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. srpnja 2007.

Za Vijeće

Predsjednik

L. AMADO


(1)  SL L 298, 27.10.2006., str. 29.


Izjava u ime Europske unije uz sporazum između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka iz popisa imena putnika (PIP) zračnih prijevoznika Ministarstvu domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (MDS) (Sporazum o PIP-u iz 2007.)

„Ovaj Sporazum, koji ne odstupa od zakonodavstva EU-a ili njegovih država članica niti ga ne izmjenjuje i ne dopunjuje, države članice privremeno će primjenjivati, u dobroj vjeri i u okviru svojih postojećih nacionalnih zakona, do početka njegova stupanja na snagu.”


19/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

124


22007A0804(01)


L 204/18

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


Napomena čitatelju: Jezične inačice Ugovora, osim na engleskom jeziku, još nisu odobrene od strane stranaka. Kada se odobre druge jezične inačice, one će biti jednako vjerodostojne.

SPORAZUM

između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o obradi i prijenosu podataka iz evidencije podataka o putnicima (EPP) zračnih prijevoznika Ministarstvu domovinske sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država (MDS) (Sporazum EPP iz 2007. godine)

EUROPSKA UNIJA

i

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE,

U ŽELJI da učinkovito sprečavaju i bore se protiv terorizma i transnacionalnog kriminaliteta kao sredstvo zaštite demokratskog društva i zajedničkih vrijednosti,

UVIĐAJUĆI da je razmjena informacija neophodna sastavnica u borbi protiv terorizma i transnacionalnog kriminaliteta i da je u ovom kontekstu korištenje EPP-a važan alat,

UVIĐAJUĆI da je, s ciljem zaštite javne sigurnosti i za potrebe kaznenog progona, potrebno predvidjeti pravila o prijenosu podataka iz EPP-a od strane zračnih prijevoznika MDS-u,

UVIĐAJUĆI važnost sprečavanja i borbe protiv terorizma i povezanih kaznenih djela te ostalih ozbiljnih kaznenih djela koji su transnacionalne prirode, što uključuje organizirani kriminalitet, uz istodobno poštivanje temeljnih prava i sloboda, posebno privatnosti,

UVIĐAJUĆI da pravo i politika o privatnosti Sjedinjenih Država i Europske unije dijele zajedničku osnovu i da razlike u provedbi načela ne bi trebale predstavljati prepreku za suradnju između Sjedinjenih Država i Europske unije (EU),

UZIMAJUĆI U OBZIR međunarodne konvencije, zakone Sjedinjenih Država te propise prema kojima svaki zračni prijevoznik koji upravlja putničkim letovima u stranom zračnom prometu u ili iz Sjedinjenih Država mora staviti podatke iz EPP-a na raspolaganje MDS-u u mjeri u kojoj su prikupljeni i sadržani u automatiziranim kontrolnim sustavima za rezervacije/odlaske zračnog prijevoznika (da