Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Commission Regulation (EU) 2023/1803 of 13 August 2023 adopting certain international accounting standards in accordance with Regulation (EC) No 1606/2002 of the European Parliament and of the Council (Text with EEA relevance)
Uredba Komisije (EU) 2023/1803 оd 13. kolovoza 2023. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP)
Uredba Komisije (EU) 2023/1803 оd 13. kolovoza 2023. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP)
C/2023/6067
SL L 237, 26.9.2023, pp. 1–992
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
In force: This act has been changed. Current consolidated version: 08/03/2026
o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKA KOMISIJA,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,
uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (1), a posebno njezin članak 3. stavak 1.,
budući da:
(1)
U članku 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002 propisuje se da su trgovačka društva čije dionice kotiraju na burzi i koja su regulirana zakonom neke od država članica za svaku financijsku godinu koja započne 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma dužna sastaviti svoje konsolidirane financijske izvještaje u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima definiranima u članku 2. te uredbe, koji se usvajaju uredbom Komisije.
(2)
Uredbom Komisije (EZ) br. 1126/2008 (2) usvojeni su međunarodni računovodstveni standardi i s njima povezana tumačenja koje je Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB) objavio ili donio do 15. listopada 2008. Ta je uredba izmijenjena kako bi se uključili standardi i s njima povezana tumačenja koja je IASB objavio ili donio, a Komisija usvojila do 8. rujna 2022. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002.
(3)
IASB je 18. svibnja 2017. objavio Međunarodni standard financijskog izvještavanja (MSFI) 17 Ugovori o osiguranju („MSFI 17”), a 25. lipnja 2020. izmjene tog MSFI-ja 17.
(4)
MSFI-jem 17 utvrđuje se sveobuhvatan računovodstveni pristup ugovorima o osiguranju. Cilj je MSFI-ja 17 osigurati da društvo u svojim financijskim izvještajima iskaže relevantne informacije koje vjerno odražavaju ugovore o osiguranju. Na temelju tih informacija korisnici financijskih izvještaja mogu pouzdano procijeniti učinak ugovora o osiguranju na financijski položaj, financijski rezultat i novčane tokove društva.
(5)
MSFI 17 primjenjuje se na ugovore o osiguranju, ugovore o reosiguranju i ugovore o ulaganjima s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja. U Uniji postoje brojni ugovori o životnom osiguranju i životnoj štednji čija ukupna obveza prema najboljoj približnoj procjeni iznosi 5,9 bilijuna eura (isključujući ugovore povezane s udjelima u investicijskim fondovima). U nekoliko država članica neki od tih ugovora imaju obilježja izravnog i diskrecijskog sudjelovanja, koja omogućuju podjelu rizika i novčanih tokova među različitim generacijama ugovaratelja osiguranja.
(6)
U nekim državama članicama ugovorima o životnom osiguranju upravlja se i međugeneracijski kako bi se smanjila izloženost kamatnom riziku i riziku dugovječnosti, a ti ugovori obuhvaćaju namjenski skup imovine na kojem se temelji obveza iz osiguranja, ali nemaju obilježja izravnog sudjelovanja kako su definirana u MSFI-ju 17. Ako ispunjavaju zahtjeve iz Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) i nakon odobrenja nadzornih tijela za osiguranje, u nekima od tih ugovora može se primijeniti uravnotežena prilagodba za izračun njihove stope solventnosti u skladu s direktivom Solventnost II.
(7)
Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje (EFRAG) u savjetu o odobravanju zaključila je da MSFI 17 ispunjava kriterije za usvajanje iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1606/2002. Međutim, EFRAG nije postigao konsenzus o tome ispunjava li grupiranje po godinama međugeneracijskih uzajamnih ugovora i ugovora s usklađenim novčanim tokom kriterije tehničke potpore odnosno odgovara li europskom javnom interesu. To je u skladu sa stajalištima dionika o EFRAG-ovu savjetu o odobravanju i stajalištima stručnjaka iz država članica u Regulatornom računovodstvenom odboru.
(8)
Društva iz Unije trebala bi moći primjenjivati MSFI 17 koji je IASB objavio kako bi im se olakšalo uvrštenje na burze u trećim zemljama odnosno kako bi se ispunila očekivanja globalnih ulagatelja.
(9)
Međutim, zahtjev za grupiranje po godinama kao obračunska jedinica za skupine ugovora o osiguranju i ugovora o ulaganju ne odražava uvijek poslovni model ni pravna i ugovorna obilježja međugeneracijskih uzajamnih ugovora i ugovora s usklađenim novčanim tokom iz uvodnih izjava 5. i 6. Ti ugovori čine više od 70 % ukupnih obveza iz životnog osiguranja u Uniji. Zahtjev za grupiranje po godinama koji se primjenjuje na takve ugovore nema uvijek povoljan omjer troškova i koristi.
(10)
S obzirom na globalni kontekst MSFI-ja na tržištu kapitala, od MSFI-ja bi se trebalo odstupati samo u iznimnim i ograničenim okolnostima.
(11)
Stoga bi društva u Uniji, neovisno o definiciji skupine ugovora o osiguranju iz Dodatka A MSFI-ju 17 u Prilogu ovoj Uredbi, međugeneracijske uzajamne ugovore i ugovore s usklađenim novčanim tokom trebala moći izuzeti od zahtjeva za grupiranje po godinama iz MSFI-ja 17.
(12)
Ulagatelji bi trebali znati je li društvo na skupine ugovora primijenilo izuzeće od zahtjeva za grupiranje po godinama. Društvo bi stoga u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 1 Prezentiranje financijskih izvještaja u bilješkama uz svoje financijske izvještaje trebalo objaviti primjenu izuzeća kao važnu računovodstvenu politiku i dostaviti druge informacije s objašnjenjem, kao što su portfelji na koje je primijenilo to izuzeće. To ne bi trebalo podrazumijevati kvantitativnu procjenu učinka primjene neobveznog izuzeća od zahtjeva za grupiranje po godinama.
(13)
Komisija bi do 31. prosinca 2027. trebala preispitati izuzeće od zahtjeva za grupiranje po godinama međugeneracijskih uzajamnih ugovora i ugovora s usklađenim novčanim tokom, uzimajući u obzir IASB-ovo preispitivanje MSFI-ja 17 nakon njegove provedbe.
(14)
Zaklada za MSFI-je ima autorsko pravo, prava na baze podataka i sva druga prava intelektualnog vlasništva na MSFI-jima i s njima povezanim tumačenjima koje objavi Odbor za tumačenje međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. Stoga bi u Prilogu ovoj Uredbi trebalo navesti obavijest o autorskom pravu.
(15)
Uredba (EZ) 1126/2008 izmijenjena je nekoliko puta. S ciljem pojednostavnjenja propisa Unije o međunarodnim računovodstvenim standardima, tu je uredbu radi jasnoće i transparentnosti primjereno zamijeniti. Stoga bi Uredbu (EZ) br. 1126/2008 trebalo staviti izvan snage.
(16)
Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Regulatornog računovodstvenog odbora,
DONIJELA JE OVU UREDBU:
Članak 1.
Usvajaju se međunarodni računovodstveni standardi iz Priloga.
Članak 2.
Trgovačko društvo može odlučiti da zahtjev iz točke 22. Međunarodnog računovodstvenog standarda 17 Ugovori i osiguranju („MSFI 17”) iz Priloga ovoj Uredbi neće primjenjivati na:
(a)
skupine ugovora o osiguranju s obilježjima izravnog sudjelovanja i skupine ugovora o ulaganju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja, kako je definirano u Dodatku A MSFI-ju 17 iz Priloga ovoj Uredbi, i s novčanim tokovima koji utječu na novčane tokove prema ugovarateljima osiguranja iz drugih ugovora ili su pod utjecajem tih novčanih tokova, kako je utvrđeno u točkama B67. i B68. Dodatka B MSFI-ju 17 iz Priloga ovoj Uredbi;
(b)
skupine ugovora o osiguranju kojima se upravlja međugeneracijski i koji ispunjavaju uvjete iz članka 77.b Direktive 2009/138/EZ i koje su nadzorna tijela odobrila za primjenu uravnotežene prilagodbe.
Ako ne ispunjava zahtjev iz točke 22. MSFI-ja 17 iz Priloga ovoj Uredbi u skladu s podtočkom (a) ili (b), društvo je to u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 1 Prezentiranje financijskih izvještaja dužno objaviti u bilješkama kao važnu računovodstvenu politiku i dostaviti druge informacije s objašnjenjem, kao što su informacije o portfeljima na koje je društvo primijenilo to izuzeće.
Članak 3.
Komisija je dužna do 31. prosinca 2027. preispitati opciju iz članka 2. i prema potrebi predložiti njezinu izmjenu ili ukidanje.
Članak 4.
Uredba (EZ) br. 1126/2008 stavlja se izvan snage.
Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu.
Članak 5.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
(2) Uredba Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1.).
(3) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).
PRILOG
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARDI
MRS 1
Prezentiranje financijskih izvještaja
MRS 2
Zalihe
MRS 7
Izvještaj o novčanim tokovima
MRS 8
Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške
MRS 10
Događaji nakon izvještajnog razdoblja
MRS 12
Porezi na dobit
MRS 16
Nekretnine, postrojenja i oprema
MRS 19
Primanja zaposlenih
MRS 20
Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći
MRS 21
Učinci promjena tečaja stranih valuta
MRS 23
Troškovi zaduživanja
MRS 24
Objavljivanja o povezanim osobama
MRS 26
Računovodstvo i izvještaji mirovinskih planova
MRS 27
Odvojeni financijski izvještaji
MRS 28
Ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate
MRS 29
Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim gospodarstvima
MRS 32
Financijski instrumenti: prezentiranje
MRS 33
Zarada po dionici
MRS 34
Financijsko izvještavanje za međurazdoblja
MRS 36
Umanjenje vrijednosti imovine
MRS 37
Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina
MRS 38
Nematerijalna imovina
MRS 39
Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje
MRS 40
Ulaganja u nekretnine
MRS 41
Poljoprivreda
MSFI 1
Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja
MSFI 2
Plaćanje na temelju dionica
MSFI 3
Poslovne kombinacije
MSFI 5
Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuta poslovanja
MSFI 6
Istraživanje i procjena mineralnih resursa
MSFI 7
Financijski instrumenti: objavljivanja
MSFI 8
Poslovni segmenti
MSFI 9
Financijski instrumenti
MSFI 10
Konsolidirani financijski izvještaji
MSFI 11
Zajednički poslovi
MSFI 12
Objavljivanje udjela u drugim subjektima
MSFI 13
Mjerenje fer vrijednosti
MSFI 15
Prihodi na temelju ugovora s kupcima
MSFI 16
Najmovi
MSFI 17
Ugovori o osiguranju
IFRIC 1
Promjene u postojećim rezerviranjima za zbrinjavanje, obnavljanje i sličnim obvezama
IFRIC 2
Udjeli članova u zadružnim subjektima i slični instrumenti
IFRIC 5
Prava na udjele u fondovima za zbrinjavanje, obnavljanje i sanaciju okoliša
IFRIC 6
Obveze koje proizlaze iz sudjelovanja na specifičnom tržištu – otpad električne i elektroničke opreme
IFRIC 7
Primjena pristupa prepravljanja u skladu s MRS-om 29 Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim gospodarstvima
IFRIC 10
Financijsko izvještavanje za međurazdoblja i umanjenje vrijednosti imovine
IFRIC 12
Ugovori o koncesijama za usluge
IFRIC 14
MRS 19 – Ograničenje imovine planova definiranih primanja, minimalna potrebna financijska sredstva i njihova interakcija
Umnožavanje je dopušteno unutar Europskog gospodarskog prostora. Sva su postojeća prava zadržana izvan EGP-a, uz iznimku prava na umnožavanje za osobnu uporabu ili druge poštene namjene. Dodatne informacije dostupne su na internetskim stranicama IASB-a www.iasb.org
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 1
Prezentiranje financijskih izvještaja
CILJ
1.
Ovim se Standardom propisuje osnova za prezentiranje financijskih izvještaja opće namjene kako bi se osigurala usporedivost s financijskim izvještajima subjekta za prethodna razdoblja i financijskim izvještajima drugih subjekata. Standardom se utvrđuju opći zahtjevi za prezentiranje financijskih izvještaja, upute o njihovoj strukturi te minimalni obvezni sadržaj.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Subjekti ovaj Standard primjenjuju pri sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja opće namjene u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI-ji).
3.
Priznavanje, mjerenje i objavljivanje određenih transakcija i drugih događaja uređuju se drugim MSFI-jima.
4.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na strukturu i sadržaj skraćenih financijskih izvještaja za međurazdoblja koji se sastavljaju u skladu s MRS-om 34 Financijsko izvještavanje za međurazdoblja. Međutim, na te se financijske izvještaje primjenjuju točke 15.–35. Ovaj se Standard jednako primjenjuje na sve subjekte, uključujući subjekte koji prezentiraju konsolidirane financijske izvještaje u skladu s MSFI-jem 10 Konsolidirani financijski izvještaji i subjekte koji prezentiraju odvojene financijske izvještaje u skladu s MRS-om 27 Odvojeni financijski izvještaji.
5.
U ovom se Standardu koriste pojmovi koji su prikladni za subjekte usmjerene na ostvarivanje dobiti, uključujući subjekte iz javnog sektora. Moguće je da će subjekti iz privatnog ili javnog sektora koji obavljaju neprofitne djelatnosti i primjenjuju ovaj Standard trebati izmijeniti opise određenih stavki financijskih izvještaja i nazive samih financijskih izvještaja.
6.
Slično tome, subjekti koji nemaju vlasnički kapital kako je definiran u MRS-u 32 Financijski instrumenti: prezentiranje (npr. neki uzajamni fondovi) te subjekti čiji dionički kapital nije vlasnički kapital (npr. neki zadružni subjekti) možda će trebati prilagoditi iskazivanje udjela članova ili vlasnika u financijskim izvještajima.
DEFINICIJE
7.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Računovodstvene politike definirane su u točki 5. MRS-a 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške i pojam se u ovom Standardu koristi u istom značenju.
Financijski izvještaji opće namjene (dalje u tekstu „financijski izvještaji”) namijenjeni su za potrebe korisnika koji nisu u mogućnosti od subjekta zahtijevati izvještaje prilagođene njihovim posebnim potrebama za podacima.
Neizvedivo: primjena zahtjeva je neizvediva ako ga subjekt ne može primijeniti unatoč svim razumnim nastojanjima da to učini.
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI-ji) standardi su i tumačenja koje je usvojio Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde (IASB). Oni obuhvaćaju:
(a)
međunarodne standarde financijskog izvještavanja;
(b)
međunarodne računovodstvene standarde;
(c)
tumačenja Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja (IFRIC) i
Informacije su značajne ako se može razumno očekivati da će njihovo izostavljanje, pogrešno prikazivanje ili prikrivanje utjecati na odluke koje primarni korisnici financijskih izvještaja opće namjene donose na temelju tih izvještaja, koji sadržavaju financijske informacije o određenom izvještajnom subjektu.
Značajnost ovisi o naravi i/ili opsegu informacija. Subjekt procjenjuje jesu li informacije, pojedinačno ili u kombinaciji s drugim informacijama, značajne u kontekstu njegovih financijskih izvještaja kao cjeline.
Informacije su prikrivene ako su navedene na način koji bi na primarne korisnike financijskih izvještaja imao sličan učinak kao njihovo izostavljanje ili pogrešno prikazivanje. U nastavku su primjeri okolnosti koje mogu uzrokovati prikrivanje značajnih informacija:
(a)
informacije o značajnoj stavci, transakciji ili drugom događaju objavljene su u financijskim izvještajima, ali nepreciznim ili nejasnim jezikom;
(b)
informacije o značajnoj stavci, transakciji ili drugom događaju raspršene su po financijskim izvještajima;
(c)
različite stavke, transakcije ili drugi događaji neprimjereno su agregirani;
(d)
slične stavke, transakcije ili drugi događaji neprimjereno su raščlanjeni i
(e)
narušena je razumljivost financijskih izvještaja jer su značajne informacije prikrivene neznačajnim informacijama do te mjere da primarni korisnik ne može utvrditi koje su informacije značajne.
Kad procjenjuje može li se razumno očekivati da će informacije utjecati na odluke primarnih korisnika financijskih izvještaja opće namjene određenog izvještajnog subjekta, subjekt treba uzeti u obzir obilježja tih korisnika i vlastite okolnosti.
Mnogi postojeći i potencijalni ulagatelji, zajmodavci i drugi vjerovnici ne mogu od izvještajnih subjekata zatražiti da im izravno dostave informacije koje su im potrebne i za većinu financijskih informacija moraju se osloniti na financijske izvještaje opće namjene. Stoga su oni primarni korisnici kojima su namijenjeni financijski izvještaji opće namjene. Financijski izvještaji sastavljaju se za korisnike koji dovoljno poznaju poslovne i ekonomske djelatnosti i te informacije pomno preispituju i analiziraju. Ponekad čak i dobro informirani i pažljivi korisnici mogu zatrebati pomoć savjetnika da bi razumjeli informacije o složenim ekonomskim pojavama.
Bilješke sadržavaju informacije koje dopunjuju informacije iskazane u izvještaju o financijskom položaju, izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala i izvještaju o novčanim tokovima. U bilješkama se navode tekstualni opisi ili raščlambe stavki iskazanih u tim izvještajima te informacije o stavkama koje ne ispunjavaju uvjete za priznavanje u tim izvještajima.
Ostala sveobuhvatna dobit uključuje stavke prihoda i rashoda (uključujući reklasifikacijska usklađenja) koje nisu priznate u računu dobiti i gubitka kako se nalaže ili dopušta u ostalim MSFI-jima.
Komponente ostale sveobuhvatne dobiti obuhvaćaju:
(a)
promjene revalorizacijskog viška (vidjeti MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema i MRS 38 Nematerijalna imovina);
dobitke i gubitke nastale preračunavanjem financijskih izvještaja inozemnog poslovanja (vidjeti MRS 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta);
(d)
dobitke i gubitke od ulaganja u vlasničke instrumente određene po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 5.7.5. MSFI-ja 9 Financijski instrumenti;
(da)
dobitke i gubitke po financijskoj imovini koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A MSFI-ja 9;
(e)
učinkoviti dio dobitaka i gubitaka po instrumentima zaštite novčanog toka od rizika te dobitke i gubitke po instrumentima zaštite od rizika za ulaganja u vlasničke instrumente koji se mjere po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 5.7.5. MSFI-ja 9 (vidjeti poglavlje 6. MSFI-ja 9);
(f)
za posebne obveze određene po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, iznos promjene fer vrijednosti koji se pripisuje promjenama kreditnog rizika obveze (vidjeti točku 5.7.7. MSFI-ja 9);
(g)
promjene vremenske vrijednosti ugovora o opciji pri odvajanju intrinzične vrijednosti i vremenske vrijednosti ugovora o opciji i određivanju samo promjena unutarnje vrijednosti kao instrumenta zaštite od rizika (vidi poglavlje 6. MSFI-ja 9);
(h)
promjene vrijednosti unaprijednih elemenata unaprijednih ugovora pri odvajanju unaprijednog elementa i promptnog elementa unaprijednog ugovora i određivanju samo promjena promptnog elementa kao instrumenta zaštite od rizika te promjene vrijednosti raspona valutne osnovice financijskog instrumenta pri njegovu isključenju iz određenja tog financijskog instrumenta kao instrumenta zaštite od rizika (vidjeti poglavlje 6. MSFI-ja 9);
(i)
financijske prihode ili rashode od osiguranja iz izdanih ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17 Ugovori o osiguranju isključene iz dobiti ili gubitka ako su ukupni financijski prihodi ili rashodi od osiguranja raščlanjeni kako bi se u dobit ili gubitak uključio iznos utvrđen sustavnim raspoređivanjem primjenom točke 88. podtočke (b) MSFI-ja 17 ili iznos kojim se eliminiraju računovodstvene neusklađenosti s prihodima ili rashodima od odnosnih stavki, pri primjeni točke 89. podtočke (b) MSFI-ja 17 i
(j)
financijske prihode ili rashode iz ugovora o reosiguranju koji se drže isključene iz dobiti ili gubitka ako su ukupni financijski prihodi ili rashodi od osiguranja raščlanjeni kako bi se u dobit ili gubitak uključio iznos utvrđen sustavnim raspoređivanjem primjenom točke 88. podtočke (b) MSFI-ja 17.
Vlasnici su imatelji instrumenata klasificiranih u kapital.
Dobit ili gubitak ukupni je prihod umanjen za rashode, isključujući komponente ostale sveobuhvatne dobiti.
Reklasifikacijska usklađenja iznosi su reklasificirani u dobit ili gubitak tekućeg razdoblja koji su u tekućem ili prethodnom razdoblju bili priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
Ukupna sveobuhvatna dobit promjena je u kapitalu tijekom određenog razdoblja koja je rezultat transakcija i drugih događaja, osim promjena koje su rezultat transakcija s vlasnicima u njihovu svojstvu vlasnika.
Ukupna sveobuhvatna dobit obuhvaća sve komponente „dobiti ili gubitka” i „ostale sveobuhvatne dobiti”.
8.
Iako se u ovom Standardu koriste izrazi „ostala sveobuhvatna dobit”, „dobit ili gubitak” i „ukupna sveobuhvatna dobit”, subjekti za opis ukupnih iznosa mogu koristiti i druge izraze ako je njihovo značenje jasno. Na primjer, subjekt za opis dobiti ili gubitka može koristiti izraz „neto dobit”.
8.A
Sljedeći pojmovi opisani su u MRS-u 32 Financijski instrumenti: prezentiranje i koriste se u ovom Standardu u značenju određenom u MRS-u 32:
(a)
financijski instrument s opcijom prodaje klasificiran u vlasničke instrumente (opisan u točkama 16.A i 16.B MRS-a 32);
(b)
instrument koji subjektu uvodi obvezu da drugoj strani isporuči razmjeran udio u neto imovini subjekta samo pri likvidaciji i klasificiran je u vlasničke instrumente (opisan u točkama 16.C i 16.D MRS-a 32).
FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI
Svrha financijskih izvještaja
9.
Financijski izvještaji strukturiran su prikaz financijskog položaja i financijske uspješnosti subjekta. Cilj je financijskih izvještaja pružiti informacije o financijskom položaju, financijskoj uspješnosti i novčanim tokovima subjekta koje su korisne širokom krugu korisnika pri donošenju ekonomskih odluka. Financijski izvještaji prikazuju i rezultate poslovodstva u upravljanju resursima koji su mu povjereni. Radi ostvarenja tog cilja subjekt u financijskim izvještajima iskazuje informacije o:
(a)
imovini;
(b)
obvezama;
(c)
vlasničkom kapitalu;
(d)
prihodima i rashodima, uključujući dobitke i gubitke;
(e)
uplatama vlasnika i isplatama vlasnicima u njihovu svojstvu vlasnika i
(f)
novčanim tokovima.
Te informacije, zajedno s drugim informacijama u bilješkama, korisnicima financijskih izvještaja pomažu u predviđanju budućih novčanih tokova subjekta, a posebno u određivanju vremena njihova nastanka i njihove izvjesnosti.
Potpuni skup financijskih izvještaja
10.
Potpuni skup financijskih izvještaja čine:
(a)
izvještaj o financijskom položaju na kraju razdoblja;
(b)
izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti za razdoblje;
(c)
izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala za razdoblje;
(d)
izvještaj o novčanim tokovima za razdoblje;
(e)
bilješke, koje obuhvaćaju značajne informacije o računovodstvenoj politici i druga objašnjenja;
(ea)
usporedne informacije za prethodno razdoblje kako je određeno u točkama 38. i 38.A i
(f)
izvještaj o financijskom položaju na početku prethodnog razdoblja ako subjekt neku računovodstvenu politiku primjenjuje retroaktivno ili ako retroaktivno prepravlja stavke u svojim financijskim izvještajima ili ako reklasificira stavke u svojim financijskim izvještajima u skladu s točkama 40.A – 40.D.
Subjekti za izvještaje mogu koristiti drukčije nazive od onih koji se koriste u ovom Standardu. Na primjer, subjekt može koristiti naziv „izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti” umjesto „izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti”.
10.A
Subjekti mogu prezentirati jedan izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i pritom dobit ili gubitak i ostalu sveobuhvatnu dobit iskazati u dva odjeljka. Ti se odjeljci iskazuju zajedno, i to prvo odjeljak o dobiti ili gubitku, a odmah nakon njega odjeljak o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Subjekti mogu odjeljak o dobiti ili gubitku iskazati u zasebnom računu o dobiti i gubitku. U tom slučaju, zasebni račun dobiti i gubitka neposredno prethodi izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti, koji započinje prikazom dobiti ili gubitka.
11.
Subjekti jednako istaknuto prezentiraju sve financijske izvještaje u potpunom skupu financijskih izvještaja.
12.
[Brisano]
13.
Mnogi subjekti izvan financijskih izvještaja prezentiraju financijski osvrt poslovodstva u kojem se opisuju i pojašnjavaju glavna obilježja financijske uspješnosti i financijskog položaja subjekta te glavne neizvjesnosti s kojima se subjekt suočava. Takav izvještaj može uključivati pregled:
(a)
glavnih čimbenika i utjecaja koji određuju financijsku uspješnost, uključujući promjene okruženja u kojem subjekt posluje, odgovor subjekta na te promjene i njihov učinak te politike subjekta za ulaganja s ciljem očuvanja i unapređenja financijske uspješnosti, uključujući njegovu politiku dividendi;
(b)
izvore financiranja subjekta i ciljani omjer obveza i vlasničkog kapitala i
(c)
resurse subjekta koji nisu priznati u izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima.
14.
Mnogi subjekti izvan financijskih izvještaja prezentiraju i izvještaje i izjave, kao što su izvještaji o zaštiti okoliša i izjave o dodanoj vrijednosti, osobito u djelatnostima u kojima su ekološki čimbenici bitni te kada se zaposlenici smatraju važnom skupinom korisnika. Izvještaji i izjave prezentirani izvan financijskih izvještaja nisu obuhvaćeni područjem primjene MSFI-ja.
Opća obilježja
Fer prezentiranje i usklađenost s MSFI-jima
15.
Financijski izvještaji nepristrano prikazuju financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove subjekta. Fer prezentiranje podrazumijeva vjeran prikaz učinaka transakcija, drugih događaja i uvjeta u skladu s definicijama i kriterijima za priznavanje imovine, obveza, prihoda i rashoda iz Koncepcijskog okvira za financijsko izvještavanje (Koncepcijski okvir). Pretpostavka je da se primjenom MSFI-ja, prema potrebi uz objavljivanje dodatnih informacija, postiže fer prezentiranje u financijskim izvještajima.
16.
Subjekti čiji su financijski izvještaji usklađeni s MSFI-jima dužni su u bilješkama navesti izričitu i bezrezervnu izjavu o usklađenosti. Subjekti ne smiju financijske izvještaje opisati usklađenima s MSFI-jima ako oni ne ispunjavaju sve zahtjeve iz MSFI-ja.
17.
U gotovo svim slučajevima fer prezentiranje se postiže postupanjem u skladu s primjenjivim MSFI-jima. Za fer prezentiranje subjekt je dužan i:
(a)
odabrati i primijeniti računovodstvene politike u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. MRS-om 8 utvrđena je hijerarhija službenih uputa koje poslovodstvo uzima u obzir ako ne postoji MSFI koji se posebno odnosi na neku stavku;
(b)
prezentirati relevantne, pouzdane, usporedive i razumljive informacije, među ostalim o računovodstvenim politikama;
(c)
objaviti dodatne informacije ako usklađenost s konkretnim zahtjevima iz MSFI-ja nije dovoljna da se korisnicima omogući razumijevanje učinka pojedinih transakcija, drugih događaja i uvjeta na financijski položaj subjekta i njegovu financijsku uspješnost.
18.
Subjekti ne mogu neodgovarajuće računovodstvene politike ispraviti objavljivanjem primijenjenih računovodstvenih politika, bilješki ili materijala s obrazloženjima.
19.
U iznimno rijetkim slučajevima u kojima poslovodstvo zaključi da bi usklađenost s određenim zahtjevom iz nekog MSFI-ja obmanjivala do te mjere da bi to bilo u suprotnosti s ciljem financijskih izvještaja utvrđenim u Koncepcijskom okviru, subjekt odstupa od tog zahtjeva na način iz točke 20. ako relevantni regulatorni okvir nalaže ili ne zabranjuje takvo odstupanje.
20.
Kad subjekt odstupi od zahtjeva iz nekog MSFI-ja u skladu s točkom 19., dužan je objaviti:
(a)
da je poslovodstvo zaključilo da financijski izvještaji nepristrano prikazuju financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove subjekta;
(b)
da je postupio u skladu s primjenjivim MSFI-jima, osim što je radi fer prezentiranja odstupio od određenog zahtjeva;
(c)
naziv MSFI-ja od kojeg je odstupio, prirodu odstupanja, uključujući postupak koji se MSFI-jem nalaže, razlog zbog kojeg bi taj postupak u danim okolnostima obmanjivao do te mjere da bi to bilo u suprotnosti s ciljem financijskih izvještaja utvrđenim u Koncepcijskom okviru te primijenjeni postupak i
(d)
za svako prezentirano razdoblje, financijski učinak odstupanja na svaku stavku u financijskim izvještajima koja bi bila iskazana da se izvještavalo u skladu sa zahtjevom.
21.
Ako je subjekt u prethodnom razdoblju odstupio od zahtjeva iz nekog MSFI-ja i to odstupanje utječe na iznose priznate u financijskim izvještajima za tekuće razdoblje, dužan je objaviti informacije iz točke 20. podtočaka (c) i (d).
22.
Točka 21. primjenjuje se npr. ako je subjekt u prethodnom razdoblju odstupio od zahtjeva iz MSFI-ja o mjerenju imovine ili obveza i ako takvo odstupanje utječe na mjerenje promjena u imovini i obvezama priznatima u financijskim izvještajima za tekuće razdoblje.
23.
U iznimno rijetkim slučajevima u kojima poslovodstvo zaključi da bi usklađenost s određenim zahtjevom iz nekog MSFI-ja obmanjivala do te mjere da bi to bilo u suprotnosti s ciljem financijskih izvještaja utvrđenim u Koncepcijskom okviru, ali se relevantnim regulatornim okvirom zabranjuje odstupanje od tog zahtjeva, subjekt u najvećoj mogućoj mjeri umanjuje uočene obmanjujuće aspekte usklađenosti tako da objavi:
(a)
naziv dotičnog MSFI-ja, prirodu zahtjeva i razlog zbog kojeg je poslovodstvo zaključilo da bi usklađenost s tim zahtjevom u danim okolnostima bila do te mjere obmanjujuća da bi bila u suprotnosti s ciljem financijskih izvještaja utvrđenim u Koncepcijskom okviru i
(b)
za svako prezentirano razdoblje, usklađenja svake stavke financijskih izvještaja koje poslovodstvo smatra nužnima za fer prezentiranje.
24.
Za potrebe točaka 19.–23., informacija je u suprotnosti s ciljem financijskih izvještaja ako ne odražava vjerno transakcije, druge događaje i uvjete za koje se smatra da ih odražava ili bi se moglo razumno očekivati da ih odražava i zato bi vjerojatno mogla utjecati na ekonomske odluke korisnika financijskih izvještaja. Kad procjenjuje bi li postupanje u skladu s određenim zahtjevom iz nekog MSFI-ja obmanjivalo do te mjere da bi to bilo u suprotnosti s ciljem financijskih izvještaja utvrđenim u Koncepcijskom okviru, poslovodstvo je dužno razmotriti:
(a)
zašto u konkretnim okolnostima nije postignut cilj financijskih izvještaja i
(b)
kako se okolnosti subjekta razlikuju od okolnosti drugih subjekata koji postupaju u skladu sa zahtjevom. Ako drugi subjekti u sličnim okolnostima postupaju u skladu sa zahtjevom, postoji oboriva pretpostavka da postupanje subjekta u skladu sa zahtjevom ne bi do te mjere obmanjivalo da bi to bilo u suprotnosti s ciljem financijskih izvještaja utvrđenim u Koncepcijskom okviru.
Vremenska neograničenost poslovanja
25.
Pri sastavljanju financijskih izvještaja poslovodstvo procjenjuje sposobnost subjekta za nastavak poslovanja u vremenski neograničenom razdoblju. Subjekt financijske izvještaje sastavlja na osnovi pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja, osim ako poslovodstvo namjerava likvidirati subjekt ili prestati s poslovanjem ili ako nema drugih realnih mogućnosti nego da to učini. Ako je poslovodstvo pri procjeni svjesno značajne neizvjesnosti u vezi s događajima ili uvjetima koji bi mogli dovesti u pitanje sposobnost subjekta da nastavi s poslovanjem u vremenski neograničenom razdoblju, subjekt je dužan svaku takvu neizvjesnost objaviti. Ako financijske izvještaje ne sastavlja na osnovi pretpostavke vremenske neograničenosti poslovanja, subjekt je dužan tu činjenicu objaviti, zajedno s osnovom na kojoj je sastavio financijske izvještaje i razlogom zbog kojeg se smatra da neće nastaviti s poslovanjem u vremenski neograničenom razdoblju.
26.
Kad procjenjuje je li pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja primjerena, poslovodstvo u obzir uzima sve raspoložive informacije o budućnosti koje se među ostalim odnose na najmanje 12 mjeseci nakon kraja izvještajnog razdoblja. Razmjer razmatranja ovisi o činjenicama u danom slučaju. Ako je subjekt u prošlosti uspješno poslovao i može brzo pristupiti financijskim sredstvima, bez podrobne je analize moguće zaključiti da je pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja primjerena. U drugim će slučajevima poslovodstvo možda trebati razmotriti razne čimbenike koji utječu na tekuću i očekivanu profitabilnost, planove otplate duga i moguće izvore zamjenskog financiranja prije negoli zaključi da je pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja primjerena.
Računovodstvena osnova nastanka događaja
27.
Subjekt svoje financijske izvještaje, osim informacija o novčanom toku, sastavlja prema računovodstvenoj osnovi nastanka događaja.
28.
Kada se primjenjuje računovodstvena osnova nastanka događaja, subjekt stavke priznaje kao imovinu, obveze, vlasnički kapital, prihode i rashode (elementi financijskih izvještaja) kada one zadovoljavaju definiciju i kriterije za priznavanje tih elemenata iz Koncepcijskog okvira.
Značajnost i agregiranje
29.
Subjekt je dužan odvojeno prezentirati sve značajne skupine sličnih stavki. Stavke različite vrste ili funkcije subjekt je dužan prezentirati odvojeno, osim ako nisu značajne.
30.
Financijski izvještaji rezultat su obrade velikog broja transakcija ili drugih događaja koji se agregiraju u skupine prema svojoj vrsti ili funkciji. U završnoj fazi postupka agregiranja i klasifikacije prezentiraju se sažeti i klasificirani podaci koji čine stavke financijskih izvještaja. Ako određena stavka nije pojedinačno značajna, ona se u tim izvještajima ili bilješkama agregira s drugim stavkama. Stavka koja nije dovoljno značajna za odvojeno prezentiranje u izvještajima može biti dovoljno značajna za odvojeno prezentiranje u bilješkama.
30.A
Pri primjeni ovog i drugih MSFI-ja subjekt uzima u obzir sve bitne činjenice i okolnosti i na temelju njih donosi odluku o načinu agregiranja podataka u financijskim izvještajima, što obuhvaća i bilješke. Subjekt ne smije umanjiti razumljivost svojih financijskih izvještaja prikrivanjem značajnih informacija neznačajnima ili agregiranjem značajnih stavki različite vrste ili funkcija.
31.
U pojedinim se MSFI-jima navode informacije koje treba uključiti u financijske izvještaje, što obuhvaća i bilješke. Ako te specifične informacije za objavu nisu značajne, subjekt nije dužan objaviti određene informacije koje se nalažu određenim MSFI-jem. To vrijedi i ako određeni MSFI sadržava popis specifičnih zahtjeva ili ako su ti zahtjevi u njemu navedeni kao minimalni zahtjevi. Subjekt razmatra i hoće li objaviti dodatne informacije ako je usklađenost s konkretnim zahtjevima iz MSFI-ja nedovoljna da se korisnicima financijskih izvještaja omogući razumijevanje utjecaja pojedinih transakcija, drugih događaja i uvjeta na financijski položaj subjekta i njegovu financijsku uspješnost.
Prijeboj
32.
Subjekt imovinu i obveze ili prihode i rashode ne prebija, osim ako se određenim MSFI-jem prijeboj nalaže ili dopušta.
33.
Subjekt odvojeno iskazuje imovinu i obveze te prihode i rashode. Prijeboj u izvještaju o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili izvještaju o financijskom položaju, osim kada odražava bit transakcije ili drugog događaja, korisniku otežava razumijevanje nastalih transakcija, drugih događaja i uvjeta te procjenu budućih novčanih tokova subjekta. Mjerenje imovine bez ispravaka vrijednosti, na primjer ispravaka vrijednosti na temelju zastarjelih zaliha i sumnjivih i spornih potraživanja, nije prijeboj.
34.
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima nalaže se mjerenje prihoda na temelju ugovora s kupcima u iznosu naknade na koju subjekt očekuje da ima pravo u zamjenu za prijenos obećane robe ili usluga. Na primjer, priznati iznos prihoda odražava sve trgovačke diskonte i rabate na količinu koje subjekt dopusti. Subjekt u svojem redovnom poslovanju obavlja i druge transakcije koje ne stvaraju prihod, ali su povezane s glavnim djelatnostima koje stvaraju prihod. Subjekt rezultate takvih transakcija prezentira netiranjem prihoda i povezanih rashoda iz iste transakcije ako takvo prezentiranje odražava bit transakcije ili drugog događaja. Na primjer:
(a)
subjekt prezentira dobitke i gubitke od otuđenja dugotrajne imovine, uključujući ulaganja i poslovnu imovinu, tako da od iznosa naknade od otuđenja odbije knjigovodstvenu vrijednost imovine i povezane troškove prodaje i
(b)
izdatak koji se odnosi na rezerviranje priznato u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina i koji se nadoknađuje na temelju ugovora s trećom osobom (npr. sporazum o jamstvu dobavljača), subjekt može netirati s odgovarajućim povratom.
35.
Osim toga, subjekt gubitke i dobitke proizašle iz skupine sličnih transakcija prezentira na neto osnovi, npr. dobitke i gubitke od tečajnih razlika ili gubitke i dobitke proizašle iz financijskih instrumenata namijenjenih trgovanju. Međutim, subjekt takve dobitke i gubitke iskazuje odvojeno ako su značajni.
Učestalost izvještavanja
36.
Subjekt najmanje jednom godišnje prezentira potpuni skup financijskih izvještaja (uključujući usporedne informacije). Ako subjekt mijenja kraj izvještajnog razdoblja i prezentira financijske izvještaje za razdoblje koje je dulje ili kraće od godine dana, uz razdoblje obuhvaćeno financijskim izvještajima objavljuje:
(a)
razlog korištenja duljeg ili kraćeg razdoblja i
(b)
činjenicu da iznosi iskazani u financijskim izvještajima nisu u cijelosti usporedivi.
37.
Subjekt financijske izvještaje obično dosljedno sastavlja za razdoblje od godine dana. Međutim, neki subjekti iz praktičnih razloga prednost daju izvještajima za razdoblje od npr. 52 tjedna. Ovim se Standardom ne zabranjuje ta praksa.
Usporedne informacije
Minimalne usporedne informacije
38.
Osim ako se MSFI-jima dopušta ili nalaže drukčije, subjekt prezentira usporedne informacije iz prethodnog razdoblja za sve iznose iskazane u financijskim izvještajima tekućeg razdoblja. Subjekt uključuje usporedne informacije za tekstualne i opisne informacije ako su one relevantne za razumijevanje financijskih izvještaja tekućeg razdoblja.
38.A
Subjekt prezentira najmanje dva izvještaja o financijskom položaju, dva izvještaja o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, dva zasebna izvještaja o dobiti ili gubitku (ako se prezentiraju), dva izvještaja o novčanim tokovima i dva izvještaja o promjenama vlasničkog kapitala te pripadajuće bilješke.
38.B
U nekim su slučajevima tekstualne informacije iz financijskih izvještaja za prethodno razdoblje odnosno prethodna razdoblja relevantne i u tekućem razdoblju. Na primjer, subjekt u tekućem razdoblju objavljuje pojedinosti o pravnom sporu čiji je ishod bio neizvjestan na kraju razdoblja koje je neposredno prethodilo izvještajnom razdoblju i koji još nije riješen. Korisnicima je bitna informacija da je na kraju razdoblja koje je neposredno prethodilo izvještajnom razdoblju postojala neizvjesnost, kao i informacija o mjerama koje su poduzete tijekom razdoblja radi razrješavanja neizvjesnosti.
Dodatne usporedne informacije
38.C
Uz minimalne usporedne financijske izvještaje koji se nalažu MSFI-jima subjekt može prezentirati i dodatne usporedne informacije ako su te informacije sastavljene u skladu s MSFI-jima. Te usporedne informacije mogu se prezentirati u jednom ili više izvještaja iz točke 10., ali ne moraju sačinjavati potpuni skup financijskih izvještaja. U tom slučaju subjekt prezentira pripadajuće bilješke za te dodatne izvještaje.
38.D
Na primjer, subjekt može prezentirati treći izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (za tekuće razdoblje, prethodno razdoblje i jedno dodatno usporedno razdoblje). Međutim, nije dužan prezentirati treći izvještaj o financijskom položaju, treći izvještaj o novčanim tokovima ili treći izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala (tj. dodatni usporedni financijski izvještaj). U bilješkama uz financijske izvještaje subjekt je dužan prezentirati usporedne informacije koje se odnose na taj dodatni izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
39.–40.
[Brisano]
Promjena računovodstvene politike, retroaktivno prepravljanje ili reklasifikacija
40.A
Uz minimalne usporedne financijske izvještaje koji su obvezni u skladu s točkom 38.A, subjekt je dužan prezentirati treći izvještaj o financijskom položaju na početku prethodnog razdoblja ako:
(a)
retroaktivno primjenjuje računovodstvenu politiku, retroaktivno prepravlja ili reklasificira stavke u svojim financijskim izvještajima i
(b)
ako retroaktivna primjena, retroaktivno prepravljanje ili reklasifikacija ima značajan učinak na informacije sadržane u izvještaju o financijskom položaju na početku prethodnog razdoblja.
40.B
U okolnostima opisanima u točki 40.A subjekt je dužan prezentirati tri izvještaja o financijskom položaju:
(a)
na kraju tekućeg razdoblja;
(b)
na kraju prethodnog razdoblja i
(c)
na početku prethodnog razdoblja.
40.C
Ako je u skladu s točkom 40.A dužan prezentirati dodatni izvještaj o financijskom položaju, subjekt mora objaviti informacije koje se nalažu u točkama 41.–44. i MRS-u 8. Međutim, ne treba prezentirati pripadajuće bilješke uz početni izvještaj o financijskom položaju na početku prethodnog razdoblja.
40.D
Datum tog početnog izvještaja o financijskom položaju na početku je prethodnog razdoblja neovisno o tome jesu li u financijskim izvještajima subjekta iskazane usporedne informacije za ranija razdoblja (kako je dopušteno u točki 38.C).
41.
Ako subjekt mijenja način prezentiranja ili klasifikacije stavki u financijskim izvještajima, dužan je reklasificirati usporedne iznose, osim ako je reklasifikacija neizvediva. Ako subjekt reklasificira usporedne iznose, dužan je objaviti (među ostalim na početku prethodnog razdoblja):
(a)
prirodu reklasifikacije;
(b)
iznos svake reklasificirane stavke ili skupine stavki i
(c)
razlog reklasifikacije.
42.
Ako je reklasifikacija usporednih iznosa neizvediva, subjekt objavljuje:
(a)
razlog zbog kojeg iznosi nisu reklasificirani i
(b)
prirodu usklađenja koja bi bila izvršena da su iznosi bili reklasificirani.
43.
Poboljšanje usporedivosti informacija među razdobljima korisnicima pomaže pri donošenju ekonomskih odluka, osobito jer omogućuje procjenu trendova vidljivih iz financijskih informacija za potrebe predviđanja. U nekim je slučajevima neizvedivo reklasificirati usporedne informacije iz određenog ranijeg razdoblja da bi se postigla usporedivost s tekućim razdobljem. Na primjer, subjekt možda nije prikupljao informacije u prethodnom razdoblju odnosno prethodnim razdobljima na način kojim se omogućuje reklasifikacija, a rekonstrukcija informacija može biti neizvediva.
44.
MRS-om 8 utvrđena su usklađenja usporednih informacija koja su obvezna kada subjekt mijenja računovodstvenu politiku ili ispravlja pogrešku.
Dosljednost prezentiranja
45.
Subjekt iz razdoblja u razdoblje dosljedno prezentira i klasificira stavke u financijskim izvještajima, osim:
(a)
ako je nakon značajne promjene prirode poslovanja subjekta ili pregleda njegovih financijskih izvještaja očigledno da bi drukčije prezentiranje ili klasifikacija bilo primjerenije s obzirom na kriterije za odabir i primjenu računovodstvenih politika iz MRS-a 8 ili
(b)
ako se određenim MSFI-jem nalaže promjena načina prezentiranja.
46.
Na primjer, značajno stjecanje ili otuđenje ili pregled prezentiranja financijskih izvještaja mogu ukazati na potrebu da se financijski izvještaji prezentiraju na drukčiji način. Subjekt način prezentiranja financijskih izvještaja mijenja samo ako se promjenom u prezentiranju korisnicima financijskih izvještaja pružaju pouzdanije i relevantnije informacije i ako je vjerojatno da će se promijenjena struktura zadržati, stoga neće biti umanjena usporedivost. Kod takvih promjena u prezentiranju subjekt svoje usporedne informacije reklasificira u skladu s točkama 41. i 42.
STRUKTURA I SADRŽAJ
Uvod
47.
Ovim se Standardom nalaže objavljivanje određenih informacija u izvještaju o financijskom položaju ili izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili u izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala, te objavljivanje drugih stavki u tim izvještajima ili u bilješkama. MRS-om 7 Izvještaj o novčanim tokovima utvrđeni su zahtjevi za prezentiranje izvještaja o novčanim tokovima.
48.
U ovom se Standardu pojam „objavljivanje” ponekad koristi u širem smislu, koji obuhvaća stavke iskazane u financijskim izvještajima. Objavljivanja se nalažu i drugim MSFI-jima. Osim ako je u ovom Standardu ili nekom drugom MSFI-ju određeno drukčije, takvo je objavljivanje dopušteno u financijskim izvještajima.
Označivanje financijskih izvještaja
49.
Subjekt financijske izvještaje jasno označuje i razlikuje ih od drugih informacija u istom objavljenom dokumentu.
50.
MSFI-ji se primjenjuju samo na financijske izvještaje, a ne nužno na druge informacije iskazane u godišnjem izvještaju, dokumentu koji se podnosi regulatornim tijelima ili nekom drugom dokumentu. Stoga je važno da korisnici mogu razlikovati informacije sastavljene primjenom MSFI-jeva od drugih informacija koje korisnicima mogu biti bitne, ali ne podliježu tim zahtjevima.
51.
Subjekt jasno označuje sve financijske izvještaje i bilješke. Osim toga, vidljivo ističe sljedeće informacije i ponavlja ih ako je to neophodno za razumijevanje iskazanih informacija:
(a)
naziv izvještajnog subjekta ili drugi način identifikacije izvještajnog subjekta i sve promjene tog podatka od kraja prethodnog izvještajnog razdoblja;
(b)
odnose li se financijski izvještaji na pojedinačni subjekt ili grupu subjekata;
(c)
datum kraja izvještajnog razdoblja ili razdoblja na koje se financijski izvještaji ili bilješke odnose;
(d)
prezentacijsku valutu, kako je definirana MRS-om 21 i
(e)
razinu zaokruživanja prilikom iskazivanja iznosa u financijskim izvještajima.
52.
Subjekt zahtjeve iz točke 51. ispunjava označivanjem stranica, izvještaja, bilješki, stupaca i sličnog odgovarajućim zaglavljima. Treba procijeniti koji je najbolji način iskazivanja takvih informacija. Na primjer, ako subjekt financijske izvještaje prezentira u elektroničkom obliku, ne koriste se uvijek odvojene stranice; subjekt tada prethodno navedene stavke iskazuje na način koji će omogućiti razumijevanje informacija sadržanih u financijskim izvještajima.
53.
Subjekt financijske izvještaje često nastoji učiniti razumljivijima iskazivanjem podataka u tisućama ili milijunima jedinica prezentacijske valute. To je prihvatljivo ako subjekt objavljuje razinu zaokruživanja i ne izostavlja značajne informacije.
Izvještaj o financijskom položaju
Informacije koje se iskazuju u izvještaju o financijskom položaju
54.
Izvještaj o financijskom položaju uključuje stavke kojima se iskazuju sljedeći iznosi:
(a)
nekretnine, postrojenja i oprema;
(b)
ulaganje u nekretnine;
(c)
nematerijalna imovina;
(d)
financijska imovina (bez iznosa iskazanih pod točkama (e), (h) i (i));
(da)
portfelji ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17 koji su imovina, raščlanjeni kako se nalaže u točki 78. MSFI-ja 17;
(e)
ulaganja obračunata primjenom metode udjela;
(f)
biološka imovina iz područja primjene MRS-a 41 Poljoprivreda;
(g)
zalihe;
(h)
potraživanja od kupaca i ostala potraživanja;
(i)
novac i novčane ekvivalente;
(j)
ukupna imovina klasificirana u imovinu namijenjenu prodaji te imovina iz skupina za otuđenje klasificirana u imovinu namijenjenu prodaji u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuto poslovanje;
(k)
obveze prema dobavljačima i ostale obveze;
(l)
rezerviranja;
(m)
financijske obveze (bez iznosa iskazanih pod točkama (k) i (l));
(ma)
portfelji ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17 koji su obveze, raščlanjeni kako se nalaže u točki 78. MSFI-ja 17;
(n)
obveze i imovina po osnovi tekućih poreza, kako je definirano MRS-om 12 Porezi na dobit;
(o)
odgođene porezne obveze i odgođena porezna imovina, kako je definirano MRS-om 12;
(p)
obveze uključene u skupine za otuđenje i klasificirane u imovinu namijenjenu prodaji u skladu s MSFI-jem 5;
(q)
manjinski udjeli iskazani u vlasničkom kapitalu i
(r)
izdani kapital i rezerve koji se pripisuju vlasnicima matičnog društva.
55.
Subjekt u izvještaju o financijskom položaju iskazuje dodatne stavke (među ostalim raščlanjivanjem stavki navedenih u točki 54.), naslove i međuzbrojeve ako je takvo iskazivanje relevantno za razumijevanje financijskog položaja subjekta.
55.A
Ako subjekt iskazuje međuzbrojeve u skladu s točkom 55., ti međuzbrojevi:
(a)
sastoje se od stavki koje čine iznosi priznati i mjereni u skladu s MSFI-jima;
(b)
iskazuju se i označuju tako da stavke koje čine međuzbroj budu jasne i razumljive;
(c)
dosljedni su iz razdoblja u razdoblje, u skladu s točkom 45. i
(d)
nisu iskazani istaknutije od međuzbrojeva i ukupnih iznosa koji se nalažu MSFI-jima za izvještaj o financijskom položaju.
56.
Ako u izvještaju o financijskom položaju odvojeno iskazuje kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu te kratkoročne i dugoročne obveze, subjekt odgođenu poreznu imovinu (obveze) ne klasificira u kratkotrajnu imovinu (obveze).
57.
Ovim se Standardom ne propisuju ni redoslijed ni oblik u kojem subjekt iskazuje stavke. U točki 54. jednostavno se navode stavke koje su po svojoj prirodi i funkciji dovoljno različite za odvojeno iskazivanje u izvještaju o financijskom položaju. Osim toga:
(a)
stavke se uključuju kada su veličina, priroda ili funkcija stavke ili agregiranje sličnih stavki takvi da je odvojeno iskazivanje relevantno za razumijevanje financijskog položaja subjekta i
(b)
korišteni nazivi i redoslijed stavki ili agregiranje sličnih stavki mogu se mijenjati u skladu s prirodom subjekta i njegovih transakcija kako bi se pružile informacije koje su relevantne za razumijevanje financijskog položaja subjekta. Na primjer, financijska institucija može te nazive izmijeniti kako bi pružila informacije koje su relevantne za poslovanje financijske institucije.
58.
Subjekt prosuđuje hoće li dodatne stavke iskazati odvojeno na temelju procjene:
(a)
prirode i likvidnosti imovine;
(b)
funkcije imovine u subjektu i
(c)
iznosa, prirode i dospijeća obveza.
59.
Korištenje različitih osnova za mjerenje različitih skupina imovine upućuje na to da se njihova priroda ili funkcija razlikuju i da ih subjekt stoga iskazuje kao odvojene stavke. Na primjer, različite skupine nekretnina, postrojenja i opreme mogu se u skladu s MRS-om 16 iskazivati po nabavnoj vrijednosti ili u revaloriziranim iznosima.
Subjekt u izvještaju o financijskom položaju kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu te kratkoročne i dugoročne obveze iskazuje odvojeno u skladu s točkama 66.–76., osim kada iskazivanje na temelju likvidnosti pruža pouzdanije i relevantnije informacije. Kada se primjenjuje ta iznimka, subjekt svu imovinu i obveze iskazuje redom na temelju likvidnosti.
61.
Neovisno o odabranoj metodi iskazivanja, subjekt je dužan objaviti iznos čiji se povrat ili podmirenje očekuje u roku duljem od 12 mjeseci za svaku stavku imovine i obveza u kojoj su objedinjeni iznosi čiji se povrat ili podmirenje očekuje:
(a)
najviše 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja i
(b)
više od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja.
62.
Ako subjekt robu i usluge isporučuje u okviru jasno prepoznatljivog poslovnog ciklusa, odvojeno klasificiranje kratkotrajne i dugotrajne imovine i kratkoročnih i dugoročnih obveza u izvještaju o financijskom položaju pruža korisne informacije za razlikovanje neto imovine koja neprekidno cirkulira kao radni kapital od one koju subjekt koristi za dugoročno poslovanje. Time se i ističe imovina za koju se očekuje da će se realizirati u okviru tekućeg poslovnog ciklusa te obveze koje dospijevaju u istom razdoblju.
63.
Za neke subjekte, kao što su financijske institucije, iskazivanje imovine i obveza na temelju rastuće ili padajuće likvidnosti pruža pouzdanije i relevantnije informacije nego iskazivanje prema ročnosti jer ti subjekti ne isporučuju robu ili usluge u okviru jasno prepoznatljivog poslovnog ciklusa.
64.
Prilikom primjene točke 60. subjektu je dopušteno da određenu imovinu i obveze iskaže prema ročnosti, a drugu imovinu i obveze prema likvidnosti, ako se time pružaju pouzdanije i relevantnije informacije. Takvo mješovito iskazivanje može biti potrebno ako subjekti obavljaju raznorodne djelatnosti.
65.
Informacije o očekivanim datumima realizacije imovine i obveza korisne su za procjenu likvidnosti i solventnosti subjekta. MSFI-jem 7 Financijski instrumenti: objavljivanje nalaže se objavljivanje datuma dospijeća financijske imovine i financijskih obveza. Financijska imovina obuhvaća potraživanja od kupaca i ostala potraživanja, dok financijske obveze obuhvaćaju obveze prema dobavljačima i ostale obveze. Informacije o očekivanom datumu povrata nemonetarne imovine kao što su zalihe i očekivanom datumu podmirenja obveza kao što su rezerviranja također su korisne neovisno o tome je li imovina klasificirana kao kratkotrajna ili dugotrajna, a obveze kao kratkoročne ili dugoročne. Na primjer, subjekt objavljuje iznos zaliha od kojih se povrat očekuje u roku od više od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja.
Kratkotrajna imovina
66.
Subjekt imovinu klasificira kao kratkotrajnu:
(a)
ako očekuje da će imovinu realizirati ili je namjerava prodati ili potrošiti u okviru svojeg redovitog poslovnog ciklusa;
(b)
ako imovinu drži prije svega radi trgovanja;
(c)
ako očekuje da će imovinu realizirati u roku od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja ili
(d)
ako je imovina novac ili novčani ekvivalent (kako je definirano u MRS-u 7), osim ako se ne smije ni razmijeniti ni koristiti za podmirenje obveza u razdoblju od najmanje 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja.
Subjekt svu ostalu imovinu klasificira kao dugotrajnu.
67.
U ovom se Standardu pojam „dugotrajna” koristi za materijalnu, nematerijalnu i financijsku imovinu dugotrajne prirode. Standardom se ne zabranjuje korištenje alternativnih naziva ako je značenje jasno.
68.
Poslovni ciklus subjekta vrijeme je od stjecanja imovine za obradu i njezine realizacije u novcu ili novčanim ekvivalentima. Ako redoviti poslovni ciklus subjekta nije jasno prepoznatljiv, pretpostavlja se da traje 12 mjeseci. Kratkotrajna imovina uključuje imovinu (kao što su zalihe i potraživanja od kupaca) koja se prodaje, troši ili realizira u okviru redovitog poslovnog ciklusa, čak i ako se njezina realizacija ne očekuje u roku od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja. Kratkotrajna imovina uključuje i imovinu prvenstveno namijenjenu za trgovanje (npr. određena financijska imovina koja je obuhvaćena definicijom imovine koja se drži radi trgovanja iz MSFI-ja 9) i kratkotrajni dio dugotrajne financijske imovine.
Kratkoročne obveze
69.
Subjekt klasificira obvezu kao kratkoročnu:
(a)
ako očekuje da će je podmiriti u okviru svojeg redovitog poslovnog ciklusa;
(b)
ako obvezu drži prvenstveno radi trgovanja;
(c)
ako obveza dospijeva za podmirenje u roku od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja ili
(d)
ako nema bezuvjetno pravo odgoditi podmirenje obveze za najmanje 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja (vidjeti točku 73.). Uvjeti obveze koji bi, prema izboru druge ugovorne strane, mogli rezultirati njezinim namirenjem izdanjem vlasničkih instrumenata ne utječu na njezinu klasifikaciju.
Subjekt sve ostale obveze klasificira kao dugoročne.
70.
Određene kratkoročne obveze, kao što su obveze prema dobavljačima i obračunate obveze prema zaposlenicima i drugi troškovi poslovanja, dio su radnog kapitala koji se koristi u redovitom poslovnom ciklusu subjekta. Subjekt takve poslovne stavke klasificira kao kratkoročne obveze čak i ako njihovo podmirenje dospijeva u roku duljem od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja. Isti redoviti poslovni ciklus primjenjuje se na klasifikaciju imovine i obveza subjekta. Ako redoviti poslovni ciklus subjekta nije jasno prepoznatljiv, pretpostavlja se da traje 12 mjeseci.
71.
Ostale kratkoročne obveze ne podmiruju se u okviru redovitog poslovnog ciklusa, ali dospijevaju za podmirenje u roku od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja ili su prvenstveno namijenjene za trgovanje. Primjeri su neke financijske obveze koje su obuhvaćene definicijom obveza koje se drže radi trgovanja iz MSFI-ja 9, prekoračenja po bankovnom računu, kratkoročni dio dugoročnih financijskih obveza, obveze za dividende, porez na dobit i druge obveze koje nisu obveze prema dobavljačima. Financijske obveze kojima se osigurava financiranje na dugoročnoj osnovi (tj. koje nisu dio radnog kapitala koji se koristi u redovitom poslovnom ciklusu subjekta) i koje ne dospijevaju za podmirenje u roku od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja dugoročne su obveze, na koje se primjenjuju točke 74. i 75.
72.
Subjekt financijske obveze klasificira kao kratkoročne ako dospijevaju za podmirenje u roku od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja čak i:
(a)
ako je izvorni rok bio dulji od 12 mjeseci i
(b)
ako se sporazum o refinanciranju ili reprogramiranju plaćanja na dugoročnoj osnovi sklopi nakon izvještajnog razdoblja, a prije odobrenja izdavanja financijskih izvještaja.
73.
Ako subjekt očekuje i na temelju postojećeg ugovora o kreditu ima mogućnost refinancirati obvezu ili odgoditi njezino podmirenje za najmanje 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja, on tu obvezu klasificira kao dugoročnu čak i ako bi ona u suprotnom dospjela u kraćem roku. Međutim, ako ne može refinancirati ili prolongirati obvezu (npr. ako ne postoji sporazum o refinanciranju), subjekt ne razmatra mogućnost refinanciranja obveze i obvezu klasificira kao kratkoročnu.
74.
Ako subjekt na kraju ili prije kraja izvještajnog razdoblja prekrši neku odredbu ugovora o dugoročnom kreditu i zbog toga obveza postane plativa na zahtjev, subjekt tu obvezu klasificira kao kratkoročnu, čak i ako se vjerovnik nakon izvještajnog razdoblja, a prije odobrenja izdavanja financijskih izvještaja, složio da neće zahtijevati plaćanje zbog kršenja te odredbe. Subjekt obvezu klasificira kao kratkoročnu jer na kraju izvještajnog razdoblja nema bezuvjetno pravo na odgodu podmirenja obveze za najmanje 12 mjeseci nakon tog datuma.
75.
Međutim, subjekt obvezu klasificira kao dugoročnu ako je vjerovnik do kraja izvještajnog razdoblja pristao odobriti razdoblje počeka koje završava najmanje 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja, unutar kojeg subjekt može ispraviti povredu i tijekom kojeg vjerovnik ne može zahtijevati trenutačnu otplatu.
76.
U slučaju kredita klasificiranih kao kratkoročne obveze, ako između kraja izvještajnog razdoblja i datuma odobrenja izdavanja financijskih izvještaja nastupe sljedeći događaji, ti se događaji u skladu s MRS-om 10 Događaji nakon izvještajnog razdoblja objavljuju kao događaji za koje se ne nalaže usklađenje:
(a)
refinanciranje na dugoročnoj osnovi;
(b)
ispravak povrede ugovora o dugoročnom kreditu i
(c)
vjerovnikovo odobrenje razdoblja počeka za ispravak povrede ugovora o dugoročnom kreditu koje istječe najmanje 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja.
Informacije koje se iskazuju u izvještaju o financijskom položaju ili bilješkama
77.
Subjekt u izvještaju o financijskom položaju ili bilješkama objavljuje daljnju raščlambu iskazanih stavki klasificiranih na način primjeren poslovanju subjekta.
78.
Razina raščlambe ovisi o zahtjevima iz MSFI-ja te o visini, prirodi i funkciji relevantnih iznosa. Subjekt prilikom donošenja odluke o osnovi za raščlambu razmatra i čimbenike iz točke 58. Informacije koje se objavljuju razlikuju se od stavke do stavke, npr.:
(a)
stavke nekretnina, postrojenja i opreme raščlanjuju se u skupine u skladu s MRS-om 16;
(b)
potraživanja se raščlanjuju na potraživanja od kupaca, potraživanja od povezanih osoba, predujmove i druge iznose;
(c)
zalihe se raščlanjuju u skladu s MRS-om 2 Zalihe na trgovačku robu, sirovine, materijal, zalihe proizvodnje i gotove proizvode;
(d)
rezerviranja se raščlanjuju na rezerviranja za primanja zaposlenika i druge stavke i
(e)
vlasnički kapital i rezerve raščlanjuju se u različite skupine, kao što su uplaćeni kapital, premije na dionice i rezerve.
79.
Subjekt u izvještaju o financijskom položaju, izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala ili u bilješkama objavljuje sljedeće:
(a)
za svaku skupinu dioničkog kapitala:
i.
broj odobrenih dionica;
ii.
broj u cijelosti otplaćenih izdanih dionica i broj izdanih dionica koje nisu u cijelosti otplaćene;
iii.
nominalnu vrijednost po dionici ili navodi da dionice nemaju nominalnu vrijednost;
iv.
usklađenje broja glavnih dionica na početku i na kraju razdoblja;
v.
prava, prioritete i ograničenja koji se odnose na tu vrstu dionica, uključujući ograničenja za isplatu dividende i otplatu kapitala;
vi.
dionice subjekta u vlasništvu subjekta, njegovih društava kćeri ili pridruženih društava i
vii.
dionice rezervirane za izdavanje po opcijama i ugovorima o prodaji dionica, uključujući uvjete i iznose i
(b)
opis prirode i svrhe svih rezervi u vlasničkom kapitalu.
80.
Subjekt bez dioničkog kapitala, kao što je partnerstvo ili trust, objavljuje informacije istovjetne onima čije se objavljivanje nalaže u točki 79. podtočki (a), koje prikazuju promjene tijekom razdoblja za sve kategorije udjela u vlasničkom kapitalu te prava, prioritete i ograničenja koji se odnose na sve kategorije udjela u vlasničkom kapitalu.
80.A
Ako je subjekt reklasificirao
(a)
instrument s opcijom prodaje klasificiran kao vlasnički instrument ili
(b)
instrument koji subjektu uvodi obvezu da drugoj strani isporuči razmjeran udio u neto imovini subjekta samo u slučaju likvidacije i klasificiran je kao vlasnički instrument
iz financijskih obveza u vlasnički kapital i obrnuto, dužan je objaviti iznos reklasifikacije iz svake i u svaku kategoriju (financijske obveze ili vlasnički kapital), kao i vrijeme i razlog te reklasifikacije.
Izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti
81.A
U izvještaju o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti), uz odjeljke o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, iskazuju se:
(a)
dobiti ili gubitka;
(b)
ukupna ostala sveobuhvatna dobit;
(c)
sveobuhvatna dobit razdoblja, koja je jednaka zbroju ukupne dobiti ili gubitka i ostale sveobuhvatne dobiti.
Ako odvojeno prezentira račun dobiti i gubitka, subjekt ne uključuje odjeljak o dobiti ili gubitku u izvještaj u kojem iskazuje sveobuhvatnu dobit.
81.B
Uz odjeljke o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, subjekt iskazuje sljedeće stavke dobiti ili gubitka i ostale sveobuhvatne dobiti razdoblja raspoređene kako slijedi:
(a)
dobit ili gubitak razdoblja koji se pripisuju:
i.
manjinskim udjelima i
ii.
vlasnicima matičnog društva.
(b)
sveobuhvatnu dobit razdoblja koja se pripisuje:
i.
manjinskim udjelima i
ii.
vlasnicima matičnog društva.
Ako dobit ili gubitak iskazuje u odvojenom izvještaju, subjekt u tom izvještaju iskazuje stavku iz točke (a).
Informacije koje se iskazuju u odjeljku o dobiti ili gubitku ili u računu dobiti i gubitka
81.
[Brisano]
82.
Uz stavke koje se nalažu drugim MSFI-jima, odjeljak o dobiti ili gubitku ili račun dobiti i gubitka uključuje stavke kojima se iskazuju sljedeće vrijednosti za razdoblje:
(a)
prihodi, pri čemu se odvojeno iskazuju:
i.
prihodi od kamata izračunati metodom efektivne kamate i
ii.
prihodi od osiguranja (vidjeti MSFI 17);
(aa)
dobici i gubici koji nastaju zbog prestanka priznavanja financijske imovine mjerene po amortiziranom trošku;
(ab)
rashodi za uslugu osiguranja iz izdanih ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17 (vidjeti MSFI 17);
(ac)
prihodi ili rashodi iz ugovora o reosiguranju koji se drže (vidjeti MSFi 17);
(b)
troškovi financiranja;
(ba)
gubici od umanjenja vrijednosti (uključujući poništenja gubitaka ili dobitaka od umanjenja vrijednosti) utvrđeni u skladu s odjeljkom 5.5. MSFI-ja 9;
(bb)
financijski prihodi ili rashodi od osiguranja iz izdanih ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17 (vidjeti MSFI 17);
(bc)
financijski prihodi ili rashodi iz ugovora o reosiguranju koji se drže (vidjeti MSFI 17);
(c)
udio u dobiti ili gubicima pridruženih društava i zajedničkih pothvata obračunat primjenom metode udjela;
(ca)
ako je financijska imovina reklasificirana iz kategorije mjerenja po amortiziranom trošku tako da se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, svaka dobit ili svaki gubitak koji proizlaze iz razlike između prethodno amortiziranog troška financijske imovine i njezine fer vrijednosti na datum reklasifikacije (kako je definirano u MSFI-ju 9);
(cb)
ako je financijska imovina reklasificirana iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit tako da se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, svaki kumulativni dobitak ili gubitak prethodno priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti koji je reklasificiran u dobit ili gubitak;
(d)
porezni rashod;
(e)
[brisano]
(ea)
jedan ukupni iznos za prekinuto poslovanje (vidjeti MSFI 5).
(f)–(i)
[brisano]
Informacije koje se iskazuju u odjeljku o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti
82.A
U odjeljku o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti iskazuju se stavke za razdoblje za iznose:
(a)
stavki ostale sveobuhvatne dobiti (isključujući iznose iz podtočke (b)), klasificirane po vrsti i objedinjene u skupine stavki koje, u skladu s drugim MSFI-jima:
i.
neće biti naknadno reklasificirane u dobit ili gubitak i
ii.
hoće biti naknadno reklasificirane u dobit ili gubitak ako su ispunjeni posebni uvjeti;
(b)
udjela u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti pridruženih društava i zajedničkih pothvata obračunatog primjenom metode udjela i odvojenog na dio stavki koje, u skladu s drugim MSFI-jima:
i.
neće biti naknadno reklasificirane u dobit ili gubitak i
ii.
hoće biti naknadno reklasificirane u dobit ili gubitak ako su ispunjeni posebni uvjeti;
83.–84.
[Brisano]
85.
Subjekt iskazuje dodatne stavke (među ostalim, raščlanjivanjem stavki navedenih u točki 82.), zaglavlja i međuzbrojeve u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ako je takvo iskazivanje relevantno za razumijevanje financijske uspješnosti subjekta.
85.A
Ako subjekt iskazuje međuzbrojeve u skladu s točkom 85., ti međuzbrojevi:
(a)
sastoje se od stavki koje čine iznosi priznati i mjereni u skladu s MSFI-jima;
(b)
iskazuju se i označuju tako da stavke koje čine međuzbroj budu jasne i razumljive;
(c)
dosljedni su iz razdoblja u razdoblje, u skladu s točkom 45. i
(d)
nisu iskazani istaknutije od međuzbrojeva i ukupnih iznosa koji se nalažu MSFI-jima za izvještaj odnosno izvještaje o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
85.B
Subjekt iskazuje stavke u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti kojima se međuzbrojevi iskazani u skladu s točkom 85. usklađuju s međuzbrojevima ili ukupnim iznosima koji se nalažu MSFI-jima za takav izvještaj odnosno izvještaje.
86.
Budući da se učinci subjektovih različitih djelatnosti, transakcija i drugih događaja razlikuju po učestalosti, mogućnosti ostvarenja dobiti ili gubitka te predvidivosti, objavljivanje komponenti financijske uspješnosti korisnicima olakšava razumijevanje postignute financijske uspješnosti i predviđanje buduće financijske uspješnosti. Subjekt uključuje dodatne stavke u izvještaj odnosno izvještaje o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i mijenja opise i redoslijed stavki ako je to neophodno radi pojašnjenja elemenata financijske uspješnosti. Subjekt pritom razmatra čimbenike kao što su značajnost, priroda i funkcije stavki prihoda i rashoda. Na primjer, financijske institucije mogu mijenjati nazive radi pružanja informacija koje su relevantne za poslovanje financijskih institucija. Stavke prihoda i rashoda ne prebijaju se, osim ako su ispunjeni kriteriji iz točke 32.
87.
Subjekt ni jednu stavku prihoda ili rashoda ne iskazuje kao izvanrednu stavku u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili u bilješkama.
Dobit ili gubitak razdoblja
88.
Subjekt sve stavke prihoda i rashoda razdoblja priznaje u dobit ili gubitak, osim ako se određenim MSFI-jem nalaže ili dopušta drukčije.
89.
U nekim se MSFI-jima navode okolnosti u kojima subjekt određene stavke priznaje izvan dobiti ili gubitka tekućeg razdoblja. U MRS-u 8 navode se dvije takve okolnosti: ispravak pogrešaka i učinak promjena računovodstvenih politika. U drugim se MSFI-jima nalaže ili dopušta isključivanje komponenti ostale sveobuhvatne dobiti koje su obuhvaćene definicijom prihoda ili rashoda iz Koncepcijskog okvira (vidjeti točku 7.).
Ostala sveobuhvatna dobit razdoblja
90.
Subjekt u izvještaju o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili u bilješkama objavljuje iznos poreza na dobit koji se odnosi na svaku stavku ostale sveobuhvatne dobiti, uključujući reklasifikacijska usklađenja.
91.
Subjekt može stavke ostale sveobuhvatne dobiti iskazati:
(a)
umanjene za pripadajuće porezne učinke ili
(b)
prije pripadajućih poreznih učinaka, pri čemu se prikazuje jedan ukupni iznos poreza na dobit koji se odnosi na te stavke.
Odluči li se za opciju (b), subjekt raspoređuje porez na stavke koje se naknadno mogu reklasificirati u odjeljak o dobiti ili gubitku i na stavke koje se neće naknadno reklasificirati u odjeljak o dobiti ili gubitku.
92.
Subjekt objavljuje reklasifikacijska usklađenja koja se odnose na komponente ostale sveobuhvatne dobiti.
93.
U drugim MSFI-jima utvrđeno je kada se iznosi prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificiraju u dobit ili gubitak. Takve se reklasifikacije u ovom Standardu nazivaju reklasifikacijska usklađenja. Reklasifikacijsko usklađenje uključuje se s povezanom komponentom ostale sveobuhvatne dobiti u razdoblje u kojem je usklađenje reklasificirano u dobit ili gubitak. Ti iznosi mogu biti priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti kao neostvareni dobici u tekućem razdoblju ili prethodnim razdobljima. Ti se neostvareni dobici moraju odbiti od ostale sveobuhvatne dobiti u razdoblju u kojem su ostvareni dobici reklasificirani u dobit ili gubitak kako ne bi bili dvaput uračunati u ukupnu sveobuhvatnu dobit.
94.
Subjekt može reklasifikacijska usklađenja iskazati u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili u bilješkama. Subjekt koji reklasifikacijska usklađenja iskazuje u bilješkama iskazuje stavke ostale sveobuhvatne dobiti nakon svakog povezanog reklasifikacijskog usklađenja.
95.
Reklasifikacijska usklađenja nastaju, npr. pri otuđenju inozemnog poslovanja (vidjeti MRS 21) te kada neki predviđeni novčani tok zaštićen od rizika utječe na dobit ili gubitak (vidjeti točku 6.5.11. podtočku (d) MSFI-ja 9 u vezi sa zaštitom novčanih tokova od rizika).
96.
Reklasifikacijska usklađenja ne proizlaze iz promjena revalorizacijskog viška koje se priznaju u skladu s MRS-om 16 ili MRS-om 38 ni iz ponovnih mjerenja planova definiranih primanja koja se priznaju u skladu s MRS-om 19. Te se komponente priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i u sljedećim se razdobljima ne reklasificiraju u dobit ili gubitak. Promjene revalorizacijskog viška mogu se u sljedećim razdobljima prenijeti u zadržanu dobit ako se imovina koristi ili kada se prestane priznavati (vidjeti MRS 16 i MRS 38). U skladu s MSFI-jem 9, reklasifikacijska usklađenja ne nastaju ako zaštita novčanog toka od rizika ili obračun vremenske vrijednosti opcije (ili terminskog elementa terminskog ugovora ili raspona valutne osnovice financijskog instrumenta) rezultiraju iznosima koji se brišu iz rezerve za zaštitu novčanog toka od rizika, odnosno zasebne komponente vlasničkog kapitala, i izravno uključuju u početni trošak ili drugu knjigovodstvenu vrijednost imovine ili obveze. Ti se iznosi izravno prenose u imovinu ili obveze.
Informacije koje se iskazuju u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili u bilješkama
97.
Ako su stavke prihoda ili rashoda značajne, subjekt njihovu vrstu i iznos objavljuje odvojeno.
98.
Okolnosti u kojima se stavke prihoda i rashoda objavljuju odvojeno uključuju:
(a)
otpis zaliha do neto utržive vrijednosti ili nekretnina, postrojenja i opreme do nadoknadivog iznosa te poništenja takvog otpisa;
(b)
restrukturiranje poslovanja subjekta i poništenje rezerviranja za troškove restrukturiranja;
(c)
otuđenje stavki nekretnina, postrojenja i opreme;
(d)
otuđenje ulaganja;
(e)
prekinuto poslovanje;
(f)
rješavanje sudskih sporova i
(g)
druga poništenja rezerviranja.
99.
Subjekt analizu rashoda priznatih u dobiti ili gubitku iskazuje klasifikacijom prema vrsti rashoda ili njihovoj funkciji u subjektu, ovisno o tome što pruža pouzdanije i relevantnije informacije.
100.
Subjekte se potiče da analizu iz točke 99. iskažu u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
101.
Rashodi se raščlanjuju kako bi se istaknule komponente financijske uspješnosti, koje se mogu razlikovati po učestalosti, mogućnosti dobiti ili gubitka te predvidivosti. Ta se analiza provodi na jedan od dva načina.
102.
Prvi je metodom „vrste rashoda”. Subjekt agregira rashode u dobiti ili gubitku prema njihovoj vrsti (npr. amortizacija, troškovi nabave materijala, troškovi prijevoza, primanja zaposlenika i troškovi oglašavanja) i ne raspoređuje ih prema različitim funkcijama u subjektu. Ta metoda može biti jednostavna za primjenu jer nije nužno raspoređivati rashode prema funkcijama. U nastavku je primjer klasifikacije primjenom metode vrste rashoda.
Prihodi
X
Drugi prihodi
X
Promjena zaliha gotovih proizvoda i zaliha proizvodnje
X
Utrošene sirovine i potrošni materijal
X
Troškovi primanja zaposlenika
X
Troškovi amortizacije
X
Drugi rashodi
X
Ukupni rashodi
(X)
Dobit prije oporezivanja
X
103.
Drugi je način analize metodom „funkcije rashoda” ili „troškova prodaje”, kojom se rashode klasificira prema njihovoj funkciji kao dio troškova prodaje ili npr. troškova distribucije ili administrativnih troškova. Prema toj metodi subjekt odvojeno od drugih rashoda objavljuje barem troškove prodaje. Tom se metodom korisnicima mogu pružiti relevantnije informacije nego klasifikacijom rashoda prema vrsti, ali podjela rashoda po funkcijama može biti proizvoljna i zahtijevati visok stupanj prosudbe. U nastavku je primjer klasifikacije primjenom metode funkcije rashoda.
Prihodi
X
Troškovi prodaje
(X)
Bruto dobit
X
Drugi prihodi
X
Troškovi distribucije
(X)
Administrativni troškovi
(X)
Drugi rashodi
(X)
Dobit prije oporezivanja
X
104.
Subjekt koji rashode klasificira prema funkciji dužan je objaviti dodatne informacije o vrsti rashoda, uključujući troškove amortizacije te troškove primanja zaposlenika.
105.
Odluka o primjeni metode troškova prodaje ili metode vrste troškova ovisi o povijesnim čimbenicima, djelatnosti i vrsti subjekta. Objema metodama prikazuju se troškovi koji se mogu mijenjati, izravno ili neizravno, u skladu s promjenama opsega prodaje ili proizvodnje subjekta. Budući da svaka metoda prezentiranja ima različite prednosti za različite vrste subjekata, ovim se Standardom nalaže da poslovodstvo odabere način prezentiranja koji je pouzdan i relevantniji. Međutim, budući da su informacije o vrsti rashoda korisne za predviđanje budućih novčanih tokova, nalaže se objavljivanje dodatnih informacija ako se primjenjuje klasifikacija prema funkciji rashoda. Pojam „primanja zaposlenih” iz točke 104. ima isto značenje kao u MRS-u 19.
Izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala
Informacije koje se iskazuju u izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala
106.
Subjekt je dužan prezentirati izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala kako se nalaže u točki 10. Izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala uključuje sljedeće:
(a)
ukupnu sveobuhvatnu dobit za razdoblje, pri čemu se odvojeno iskazuju ukupni iznosi koji se pripisuju vlasnicima matičnog društva i manjinskim udjelima;
(b)
za svaku komponentu vlasničkog kapitala, učinke retroaktivne primjene ili retroaktivnog prepravljanja koji se priznaju u skladu s MRS-om 8 i
(c)
[brisano]
(d)
za svaku komponentu vlasničkog kapitala, usklađenje knjigovodstvene vrijednosti na početku i na kraju razdoblja, pri čemu se odvojeno iskazuju (barem) promjene koje proizlaze iz:
i.
dobiti ili gubitka;
ii.
ostale sveobuhvatne dobiti i
iii.
transakcija s vlasnicima u njihovu svojstvu vlasnika, pri čemu se odvojeno iskazuju doprinosi vlasnika, raspodjele vlasnicima te promjene vlasničkih udjela u društvima kćerima koje nemaju za posljedicu gubitak kontrole.
Informacije koje se iskazuju u izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala ili u bilješkama
106.A
Za svaku komponentu vlasničkog kapitala subjekt je dužan u izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala ili u bilješkama prikazati analizu ostale sveobuhvatne dobiti po stavkama (vidjeti točku 106. podtočku (d) alineju ii.)
107.
Subjekt je dužan u izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala ili u bilješkama iskazati iznos dividendi koje su priznate kao raspodjele vlasnicima tijekom razdoblja i pripadajući iznos dividendi po dionici.
108.
Komponente vlasničkog kapitala iz točke 106. uključuju npr. sve vrste uplaćenog vlasničkog kapitala, ukupni iznos svake stavke ostale sveobuhvatne dobiti i zadržanu dobit.
109.
Promjene subjektova vlasničkog kapitala od početka do kraja izvještajnog razdoblja odražavaju povećanje ili smanjenje njegove neto imovine u tom razdoblju. Osim promjena koje proizlaze iz transakcija s vlasnicima u njihovu svojstvu vlasnika (kao što su uplate vlasničkog kapitala, otkup subjektovih vlastitih vlasničkih instrumenata i dividende) te transakcijskih troškova koji su izravno povezani s takvim transakcijama, ukupna promjena vlasničkog kapitala tijekom razdoblja predstavlja ukupni iznos prihoda i rashoda, uključujući dobitke i gubitke, koji proizlaze iz poslovanja subjekta tijekom tog razdoblja.
110.
MRS-om 8 nalaže se retroaktivno usklađenje za učinke promjena računovodstvenih politika, u mjeri u kojoj je to izvedivo, osim ako se prijelaznim odredbama nekog drugog MSFI-ja nalaže drukčije. MRS-om 8 se, u mjeri u kojoj je to izvedivo, nalaže i retroaktivno prepravljanje radi ispravka pogrešaka. Retroaktivna usklađenja i retroaktivna prepravljanja nisu promjene vlasničkog kapitala nego usklađenja početnog stanja zadržane dobiti, osim ako se nekim MSFI-jem nalaže retroaktivno usklađenje neke druge komponente vlasničkog kapitala. U točki 106. podtočki (b) nalaže se da se u izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala objavi ukupno usklađenje za svaku komponentu vlasničkog kapitala tako da se usklađenja koja proizlaze iz promjena računovodstvenih politika iskažu odvojeno od ispravaka pogrešaka. Ta se usklađenja objavljuju za svako prethodno razdoblje i početak razdoblja.
Izvještaj o novčanim tokovima
111.
Na osnovi informacija o novčanim tokovima korisnici financijskih izvještaja procjenjuju sposobnost subjekta da stvara novac i novčane ekvivalente te potrebe subjekta za korištenjem tih novčanih tokova. U MRS-u 7 utvrđeni su zahtjevi za prezentiranje i objavljivanje informacija o novčanim tokovima.
Bilješke
Struktura
112.
U bilješkama se:
(a)
iskazuju informacije o osnovi za sastavljanje financijskih izvještaja i specifičnim računovodstvenim politikama koje su primijenjene u skladu s točkama 117.–124.;
(b)
objavljuju informacije koje se nalažu MSFI-jima, a koje se ne iskazuju drugdje u financijskim izvještajima i
(c)
iskazuju informacije koje se ne iskazuju drugdje u financijskim izvještajima, a važne su za razumijevanje financijskih izvještaja.
113.
Subjekt je dužan, u mjeri u kojoj je to izvedivo, sustavno prezentirati bilješke. Pri određivanju sustavnosti subjekt razmatra njihov učinak na razumljivost i usporedivost svojih financijskih izvještaja. Subjekt svaku stavku u izvještajima o financijskom položaju, u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala te izvještaju o novčanim tokovima unakrsnim upućivanjem povezuje s odgovarajućim informacijama u bilješkama.
114.
Primjeri sustavnog redoslijeda ili svrstavanja bilješki uključuju:
(a)
isticanje područja djelatnosti koje subjekt smatra najrelevantnijima za razumijevanje svoje financijske uspješnosti i financijskog položaja, kao što je objedinjavanje informacija o posebnim poslovnim aktivnostima;
(b)
objedinjavanje informacija o stavkama koje se mjere na sličan način, kao što je imovina koja se mjeri po fer vrijednosti ili
(c)
praćenje redoslijeda stavki u izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti te izvještaju o financijskom položaju, npr.:
i.
izjava o usklađenosti s MSFI-jima (vidjeti točku 16.);
ii.
značajne informacije o računovodstvenoj politici (vidjeti točku 117.);
iii.
popratne informacije za stavke iskazane u izvještaju o financijskom položaju, izvještaju odnosno izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, izvještaju o promjenama vlasničkog kapitala te izvještaju o novčanim tokovima, prema redoslijedu prezentiranja tih izvještaja i stavki i
iv.
druge informacije, uključujući:
(1)
nepredviđene obveze (vidjeti MRS 37) i nepriznate ugovorne obveze i
(2)
nefinancijske informacije, npr. ciljevi i politike subjekta koji se odnose na upravljanje financijskim rizikom (vidjeti MSFI 7).
115.
[Brisano]
116.
Subjekt bilješke s informacijama o osnovi za sastavljanje financijskih izvještaja i specifičnim računovodstvenim politikama može prezentirati kao odvojeni dio financijskih izvještaja.
Objavljivanje računovodstvenih politika
117.
Subjekt objavljuje značajne informacije o računovodstvenoj politici (vidjeti točku 7.). Informacije o računovodstvenoj politici značajne su ako se, kad se razmatraju zajedno s drugim informacijama uključenima u financijske izvještaje subjekta, može razumno očekivati da će utjecati na odluke koje primarni korisnici financijskih izvještaja opće namjene donose na temelju tih financijskih izvještaja.
117.A
Informacije o računovodstvenoj politici koje se odnose na beznačajne transakcije, druge događaje ili uvjete beznačajne su i ne treba ih objavljivati. Informacije o računovodstvenoj politici ipak mogu biti značajne zbog prirode povezanih transakcija, drugih događaja ili uvjeta, čak i ako su iznosi beznačajni. Međutim, nisu sve informacije o računovodstvenoj politici koje se odnose na značajne transakcije, događaje ili uvjete same po sebi značajne.
117.B
Očekuje se da su informacije o računovodstvenoj politici značajne ako su korisnicima financijskih izvještaja subjekta potrebne da razumiju druge značajne informacije u financijskim izvještajima. Na primjer, subjekt će informacije o računovodstvenoj politici vjerojatno smatrati značajnima za svoje financijske izvještaje ako se te informacije odnose na značajne transakcije, druge događaje ili uvjete i:
(a)
subjekt je za vrijeme izvještajnog razdoblja promijenio svoju računovodstvenu politiku i ta je promjena dovela do značajne promjene informacija u financijskim izvještajima;
(b)
subjekt je računovodstvenu politiku odabrao na temelju jedne ili više opcija koje su dopuštene MSFI-jima – takva je situacija moguća ako subjekt odluči mjeriti ulaganja u nekretnine po povijesnom trošku umjesto po fer vrijednosti;
(c)
računovodstvena politika izrađena je u skladu s MRS-om 8 jer ne postoji MSFI koji se konkretno primjenjuje;
(d)
računovodstvena politika odnosi se na područje u kojem subjekt pri primjeni računovodstvene politike mora donijeti značajne prosudbe ili pretpostavke i subjekt te prosudbe ili pretpostavke objavljuje u skladu s točkama 122. i 125. ili
(e)
računovodstvo potrebno za značajne transakcije, druge događaje ili uvjete složeno je i korisnici financijskih izvještaja subjekta inače ih ne bi razumjeli – takva je situacija moguća ako subjekt na kategoriju značajnih transakcija primjenjuje više od jednog MSFI-ja.
117.C
Informacije o računovodstvenoj politici u kojima je naglasak na načinu na koji je subjekt primijenio zahtjeve MSFI-ja na svoje okolnosti pružaju informacije specifične za subjekt koje su korisnicima financijskih izvještaja korisnije od standardiziranih informacija ili informacija u kojima se samo ponavljaju ili sažimaju zahtjevi iz MSFI-ja.
117.D
Ako subjekt objavljuje beznačajne informacije o računovodstvenoj politici, takve informacije ne smiju prikrivati značajne informacije o računovodstvenoj politici.
117.E
Zaključak subjekta o tome da su informacije o računovodstvenoj politici beznačajne ne utječe na s time povezane zahtjeve za objavljivanje utvrđene u drugim MSFI-jima.
118.
[Brisano]
119.
[Brisano]
120.
[Brisano]
121.
[Brisano]
122.
Subjekt uz značajne informacije o računovodstvenoj politici ili druge bilješke objavljuje koje je prosudbe, osim onih koje uključuju procjene (vidjeti točku 125.), uprava donijela u postupku primjene računovodstvenih politika subjekta, a koje u najvećoj mjeri utječu na iznose priznate u financijskim izvještajima.
123.
U postupku primjene računovodstvenih politika subjekta poslovodstvo donosi razne prosudbe, osim onih koje uključuju procjene, koje mogu znatno utjecati na iznose priznate u financijskim izvještajima. Na primjer, poslovodstvo donosi prosudbe pri utvrđivanju:
(a)
[brisano]
(b)
kada se gotovo svi znatni rizici i koristi od vlasništva nad financijskom imovinom, a u slučaju najmodavaca nad imovinom u najmu, prenose na druge subjekte
(c)
jesu li određene prodaje proizvoda u biti financijski aranžmani i zato se njima ne ostvaruju prihodi i
(d)
jesu li u skladu s ugovornim uvjetima financijske imovine na određene datume ostvareni novčani tokovi koji su samo plaćanja glavnice i kamata na nepodmireni iznos glavnice.
124.
Objavljivanje nekih informacija u skladu s točkom 122. nalaže se drugim MSFI-jima. Na primjer, MSFI-jem 12 Objavljivanje udjela u drugim subjektima nalaže se da subjekt objavljuje prosudbe donesene pri utvrđivanju njegove kontrole nad drugim subjektom. MRS-om 40 Ulaganja u nekretnine nalaže se objavljivanje kriterija na temelju kojih subjekt razlikuje nekretnine za ulaganje od nekretnina koje koristi vlasnik i nekretnina namijenjenih za prodaju u okviru redovitog poslovanja, kada je klasifikacija nekretnina otežana.
Izvori neizvjesnosti procjena
125.
Subjekt je dužan objaviti informacije o svojim pretpostavkama za budućnost i drugim glavnim izvorima neizvjesnosti procjena na kraju izvještajnog razdoblja, za koje je vrlo vjerojatno da će rezultirati značajnim usklađenjem knjigovodstvenih vrijednosti imovine i obveza u sljedećoj financijskoj godini. O toj se imovini i obvezama u bilješkama objavljuju pojedinosti o:
(a)
njihovoj prirodi i
(b)
njihovoj knjigovodstvenoj vrijednosti na kraju izvještajnog razdoblja.
126.
Za utvrđivanje knjigovodstvenih vrijednosti određene imovine i obveza neophodno je procijeniti učinke neizvjesnih budućih događaja na tu imovinu i obveze na kraju izvještajnog razdoblja. Na primjer, ako nisu dostupne aktualne tržišne cijene, za mjerenje nadoknadivog iznosa skupina nekretnina, postrojenja i opreme, učinka tehnološke zastarjelosti zaliha, rezerviranja koja ovise o ishodu tekućih sudskih sporova te dugoročnih obveza za primanja zaposlenih, kao što su obveze za mirovine, neophodne su procjene budućeg stanja. Te procjene uključuju pretpostavke o stavkama kao što su usklađenje rizika s novčanim tokovima ili diskontnim stopama, buduće promjene plaća te buduće promjene cijena koje utječu na druge troškove.
127.
Pretpostavke i drugi izvori neizvjesnosti procjena koji se objavljuju u skladu s točkom 125. odnose se na procjene koje od poslovodstva zahtijevaju najteže, najsubjektivnije i najsloženije prosudbe. Kako se povećava broj varijabli i pretpostavki koje utječu na mogući budući ishod neizvjesnosti, tako prosudbe postaju subjektivnije i složenije, zbog čega se obično povećavaju izgledi za posljedično značajno usklađenje knjigovodstvenih vrijednosti imovine i obveza.
128.
Informacije iz točke 125. ne objavljuju se za imovinu i obveze sa znatnim rizikom značajne promjene knjigovodstvenih vrijednosti u sljedećoj financijskoj godini ako su na kraju izvještajnog razdoblja mjereni po fer vrijednosti na temelju cijena koje za identičnu imovinu ili identičnu obvezu kotiraju na aktivnom tržištu. Te fer vrijednosti mogu se značajno promijeniti u sljedećoj financijskoj godini, ali te promjene neće proizaći iz pretpostavki ili drugih izvora neizvjesnosti procjena na kraju izvještajnog razdoblja.
129.
Subjekt informacije iz točke 125. objavljuje na način koji korisnicima financijskih izvještaja olakšava razumijevanje prosudbi poslovodstva o budućnosti i drugim izvorima neizvjesnosti procjena. Vrsta i opsežnost informacija ovise o vrstama pretpostavki i drugim okolnostima. Primjeri vrsta informacija koje subjekt objavljuje uključuju:
(a)
priroda pretpostavke ili druge neizvjesnosti procjene;
(b)
osjetljivost knjigovodstvenih vrijednosti na metode, pretpostavke i procjene koje su osnova za njihov izračun, uključujući razloge za tu osjetljivost;
(c)
očekivano razrješavanje neizvjesnosti i pregled razumno mogućih ishoda u sljedećoj financijskoj godini u vezi s knjigovodstvenim vrijednostima odnosne imovine i obveza i
(d)
objašnjenje promjena prethodnih pretpostavki o toj imovini i obvezama ako se neizvjesnost ne razriješi.
130.
Ovim se Standardom ne nalaže da subjekt pri objavljivanju informacija iz točke 125. objavljuje proračunske informacije ili predviđanja.
131.
Ponekad je na kraju izvještajnog razdoblja neizvedivo objaviti razmjer mogućih učinaka pretpostavke ili drugog izvora neizvjesnosti procjena. U takvim slučajevima subjekt objavljuje da je na temelju postojećih saznanja razumno moguće da bi zbog ishoda u sljedećoj poslovnoj godini koji se razlikuju od pretpostavke moglo biti neophodno značajno usklađivanje knjigovodstvene vrijednosti imovine ili obveze na koju pretpostavka utječe. U svakom slučaju, subjekt objavljuje vrstu i knjigovodstvenu vrijednost imovine ili obveze (ili skupine imovine ili obveza) na koju pretpostavka utječe.
132.
Objavljivanje određenih prosudbi poslovodstva u postupku primjene računovodstvenih politika subjekta iz točke 122. nije povezano s objavljivanjem izvora neizvjesnosti procjena iz točke 125.
133.
Objavljivanje nekih pretpostavki koje bi inače bile neophodne u skladu s točkom 125. nalaže se i drugim MSFI-jima. Na primjer, MRS-om 37 u određenim se okolnostima nalaže objavljivanje glavnih pretpostavki o budućim događajima koji utječu na kategorije rezerviranja. MSFI-jem 13 Mjerenje fer vrijednosti nalaže se objavljivanje značajnih pretpostavki (uključujući tehnike vrednovanja i ulazne podatke) koje subjekt primjenjuje prilikom mjerenja fer vrijednosti imovine i obveza koje se iskazuju po fer vrijednosti.
Kapital
134.
Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima financijskih izvještaja omogućuju da ocijene njegove ciljeve, politike i postupke upravljanja kapitalom.
135.
Subjekt radi usklađenosti s točkom 134. objavljuje sljedeće:
(a)
kvalitativne informacije o svojim ciljevima, politikama i postupcima upravljanja kapitalom, uključujući:
i.
opis stavki kojima upravlja kao kapitalom;
ii.
ako se na subjekta primjenjuju izvana nametnuti kapitalni zahtjevi, vrstu tih zahtjeva i način njihova uključivanja u upravljanje kapitalom i
iii.
način na koji ostvaruje svoje ciljeve upravljanja kapitalom;
(b)
sažete kvantitativne podatke o stavkama kojima upravlja kao kapitalom. Neki subjekti neke financijske obveze (npr. određene oblike podređenog duga) smatraju dijelom kapitala. Drugi subjekti iz kapitala isključuju određene komponente vlasničkog kapitala (npr. komponente koje proizlaze iz zaštite novčanog toka);
(c)
sve promjene u točkama (a) i (b) u odnosu na prethodno razdoblje;
(d)
je li tijekom razdoblja postupao u skladu s izvana nametnutim kapitalnim zahtjevima kojima podliježe;
(e)
ako nije postupao u skladu s izvana nametnutim kapitalnim zahtjevima, posljedice takve neusklađenosti.
Subjekt te objave temelji na informacijama koje se interno dostavljaju ključnom rukovodećem osoblju.
136.
Subjekt može upravljati kapitalom na nekoliko načina i na njega se mogu primjenjivati razni kapitalni zahtjevi. Na primjer, konglomerat može obuhvaćati subjekte koji se bave djelatnostima osiguranja i bankarstva i ti subjekti mogu poslovati u nekoliko jurisdikcija. Ako sažeto objavljivanje kapitalnih zahtjeva i načina upravljanja kapitalom ne bi pružilo korisne informacije ili bi korisniku financijskih izvještaja onemogućilo pravilno razumijevanje kapitalnih resursa subjekta, subjekt odvojeno objavljuje informacije za svaki kapitalni zahtjev kojem podliježe.
Financijski instrumenti s opcijom prodaje klasificirani kao vlasnički instrumenti
136.A
Za financijske instrumente s opcijom prodaje koji su klasificirani kao vlasnički instrumenti, subjekt je dužan objaviti (ako već nije drugdje objavljeno):
(a)
sažete kvantitativne podatke o iznosu klasificiranom kao vlasnički instrument;
(b)
svoje ciljeve, politike i postupke upravljanja svojom obvezom ponovne kupnje ili otkupa instrumenata na zahtjev imatelja instrumenata, uključujući sve promjene u odnosu na prethodno razdoblje;
(c)
očekivane odljeve novca prilikom otkupa ili reotkupa te vrste financijskih instrumenata i
(d)
informacije o načinu utvrđivanja novčanih odljeva prilikom otkupa ili ponovne kupnje.
Druge objave
137.
Subjekt u bilješkama objavljuje:
(a)
iznos dividendi koji je predložen ili objavljen prije odobrenja izdavanja financijskih izvještaja, ali koji nije priznat kao raspodjela vlasnicima tijekom razdoblja, te pripadajući iznos po dionici i
Ako nisu objavljene drugdje u informacijama objavljenima zajedno s financijskim izvještajima, subjekt objavljuje sljedeće informacije:
(a)
sjedište i pravni oblik subjekta, zemlju osnutka i adresu registriranog sjedišta (ili glavno mjesto poslovanja ako se razlikuje od registriranog sjedišta);
(b)
opis vrste poslovanja subjekta i njegovih glavnih djelatnosti;
(c)
naziv matičnog društva i krajnjeg matičnog društva grupe i
(d)
ako je riječ o subjektu s ograničenim trajanjem, informacije o trajanju subjekta.
PRIJELAZNE ODREDBE I DATUM STUPANJA NA SNAGU
139.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard usvoji za ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
139.A
MRS-om 27 (kako je izmijenjen 2008.) izmijenjena je točka 106. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 27 (izmijenjen 2008.) primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je tu izmjenu primijeniti i na to ranije razdoblje. Izmjena se primjenjuje retroaktivno.
139.B
Dokumentom Financijski instrumenti s opcijom prodaje i obveze na temelju likvidacije (izmjene MRS-a 32 i MRS-a 1), objavljenim u veljači 2008., izmijenjena je točka 138. i umetnute su točke 8.A, 80.A i 136.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti te istodobno primijeniti povezane izmjene MRS-a 32, MRS-a 39, MSFI-ja 7 i IFRIC-a 2 Udjeli članova u zadružnim subjektima i slični instrumenti.
139.C
Točke 68. i 71. izmijenjene su dokumentom Poboljšanja MSFI-ja objavljenim u svibnju 2008. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
139.D
Točka 69. izmijenjena je dokumentom Poboljšanja MSFI-ja objavljenim u travnju 2009. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
139.E
[Brisano]
139.F
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja objavljenim u svibnju 2010. izmijenjene su točke 106. i 107. i dodana je točka 106.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2011. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena.
139.G
[Brisano]
139.H
MSFI-jem 10 i MSFI-jem 12, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjene su točke 4., 119., 123. i 124. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 12.
139.I
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su točke 128. i 133. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
139.J
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjene su točke 7., 10., 82., 85.–87., 90., 91., 94., 100. i 115., dodane su točke 10.A, 81.A, 81.B i 82.A i brisane su točke 12., 81., 83. i 84. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2012. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
139.K
Standardom MRS 19 Primanja zaposlenika (kako je izmijenjen u lipnju 2011.) izmijenjena je definicija pojma „ostala sveobuhvatna dobit” u točki 7. i točki 96. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MRS-a 19 (kako je izmijenjen u lipnju 2011.).
139.L
Dokumentom Godišnja poboljšanja iz ciklusa 2009.–2011., objavljenim u svibnju 2012., izmijenjene su točke 10., 38. i 41., brisane su točke 39.–40. i dodane su točke 38.A–38.D i 40.A–40.D. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
139.M
[Brisano]
139.N
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 34. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
139.O
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjene su točke 7., 68., 71., 82., 93., 95., 96., 106. i 123. i brisane su točke 139.E, 139.G i 139.M. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
139.P
Dokumentom Inicijativa o objavljivanju (izmjene MRS-a 1), objavljenim u prosincu 2014., izmijenjene su točke 10., 31., 54.–55., 82.A, 85., 113.–114., 117., 119. i 122., dodane su točke 30.A, 55.A i 85.A–85.B i brisane su točke 115. i 120. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Subjekti u vezi s tim izmjenama nisu dužni objaviti informacije koje se nalažu u točkama 28.–30. MRS-a 8.
139.Q
MSFI-jem 16 Najmovi, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 123. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
139.R
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjene su točke 7., 54. i 82. Dokumentom Izmjene MSFI-ja 17, objavljenim u lipnju 2020., dodatno je izmijenjena točka 54. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
139.S
Dokumentom Izmjene upućivanja na Koncepcijski okvir u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, objavljenim 2018., izmijenjene su točke 7., 15., 19.–20., 23.–24., 28. i 89. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Ranija primjena dopuštena je ako subjekt u isto vrijeme primjenjuje sve druge izmjene uvedene dokumentom Izmjene upućivanja na Koncepcijski okvir u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Subjekt izmjene MRS-a 1 primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. Međutim, ako utvrdi da bi retroaktivna primjena bila neizvediva ili da bi podrazumijevala neopravdane troškove ili napor, subjekt izmjene MRS-a 1 primjenjuje upućivanjem na točke 23.–28., 50.–53. i 54.F MRS-a 8.
139.T
Dokumentom Definicija pojma „značajno”
(izmjene MRS-a 1 i MRS-a 8), objavljenim u listopadu 2018., izmijenjena je točka 7. MRS-a 1 i točka 5. MRS-a 8 i brisana je točka 6. MRS-a 8. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
139.V
Dokumentom Objavljivanje računovodstvenih politika, objavljenim u veljači 2021., izmijenjene su točke 7., 10., 114., 117. i 122., dodane su točke 117.A–117.E i brisane su točke 118., 119. i 121. Izmijenjena je i MSFI-jeva Izjava o praksama 2 Prosudbe o značaju. Subjekt izmjene MRS-a 1 primjenjuje za godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2023. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
POVLAČENJE MRS-a 1 (REVIDIRAN 2003.)
140.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja revidiran 2003. i izmijenjen 2005.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 2
Zalihe
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstveni postupak za zalihe. Osnovno pitanje u računovodstvu zaliha jest iznos troškova koji treba priznati kao imovinu i knjižiti do priznavanja povezanih prihoda. Ovaj Standard sadržava upute za određivanje troškova i njihovo kasnije priznavanje kao rashoda, uključujući svaki otpis do neto utržive vrijednosti. Sadržava i upute o metodama koje se primjenjuju za obračun troškova zaliha.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje na sve zalihe, osim:
(a)
[brisano]
(b)
financijskih instrumenata (vidjeti MRS 32 Financijski instrumenti: prezentiranje i MSFI 9 Financijski instrumenti); i
(c)
biološke imovine povezane s poljoprivrednom djelatnošću i poljoprivrednim proizvodima u trenutku žetve (vidjeti MRS 41 Poljoprivreda).
3.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na mjerenje zaliha u posjedu:
(a)
proizvođača poljoprivrednih i šumarskih proizvoda, poljoprivrednih proizvoda nakon žetve te minerala i mineralnih proizvoda ako se mjere po neto utrživoj vrijednosti u skladu s uvriježenom praksom u tim djelatnostima. Ako se te zalihe mjere po neto utrživoj vrijednosti, promjene njihove vrijednosti priznaju se u dobiti ili gubitku razdoblja u kojem je promjena nastala;
(b)
posrednika koji svoje zalihe mjere po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje. Ako se te zalihe mjere po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje, promjene fer vrijednosti umanjene za trošak prodaje priznaju se u dobiti ili gubitku razdoblja u kojem je promjena nastala.
4.
Zalihe iz točke 3. podtočke (a) mjere se po neto utrživoj vrijednosti u određenim fazama proizvodnje. Na primjer, nakon žetve poljoprivrednih usjeva ili vađenja minerala za koje je prodaja zajamčena na temelju terminskog ugovora ili državnog jamstva ili ako postoji aktivno tržište i ako je rizik nemogućnosti prodaje zanemariv. Te se zalihe isključuju samo iz zahtjeva za mjerenje iz ovog Standarda.
5.
Posrednici su oni koji kupuju ili prodaju robu za tuđi ili vlastiti račun. Zalihe iz točke 3.podtočke (b) u pravilu se stječu radi prodaje u bliskoj budućnosti i ostvarivanja dobiti iz promjena cijene ili posredničke marže. Ako se te zalihe mjere po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje, isključuju se samo iz zahtjeva za mjerenje iz ovog Standarda.
DEFINICIJE
6.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Zalihe su imovina:
(a)
namijenjena prodaji u okviru redovitog poslovanja;
(b)
u postupku proizvodnje za takvu prodaju ili
(c)
u obliku materijala ili sirovina koji će biti utrošeni u postupku proizvodnje ili u postupku pružanja usluga.
Neto utrživa vrijednost je procijenjena prodajna cijena u okviru redovitog poslovanja umanjena za procijenjene troškove dovršenja i procijenjene troškove koji su potrebni za izvršenje prodaje.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
7.
Neto utrživa vrijednost odnosi se na neto iznos kojeg subjekt očekuje realizirati prodajom zaliha u okviru redovitog poslovanja. Fer vrijednost odražava cijenu po kojoj iste zalihe mogu biti prodane u urednoj transakciji prodaje istih zaliha između tržišnih sudionika na datum mjerenja na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu. Prva je vrijednost specifična za subjekt, druga nije. Neto utrživa vrijednost zaliha ne mora biti jednaka fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje.
8.
Zalihe uključuju kupljenu robu koja se drži radi ponovne prodaje, uključujući npr. trgovačku robu koju je trgovac na malo kupio i koju drži radi ponovne prodaje ili zemljište i druge nekretnine koje se drže radi ponovne prodaje. Zalihe obuhvaćaju i gotove proizvode ili nedovršenu proizvodnju subjekta te materijal i sirovine koji će biti utrošeni u postupku proizvodnje. Troškovi koji nastanu radi ispunjenja ugovora s kupcem zbog kojih ne nastaju zalihe (ili imovina u okviru područja primjene nekog drugog standarda) obračunavaju se u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima.
MJERENJE ZALIHA
9.
Zalihe se mjere prema trošku ili neto utrživoj vrijednosti, ovisno o tome što je manje.
Trošak zaliha
10.
U trošak zaliha uključuju se svi troškovi nabave, troškovi konverzije i drugi troškovi nastali dovođenjem zaliha na postojeću lokaciju i u postojeće stanje.
Troškovi nabave
11.
Troškovi nabave zaliha uključuju nabavnu cijenu, uvozne carine i druge poreze (osim onih za koje subjekt može naknadno ostvariti povrat od poreznih tijela), te troškove prijevoza, pretovara i druge troškove koji se mogu izravno pripisati nabavi gotovih proizvoda, materijala i usluga. Trgovački diskonti, rabati i druge slične stavke odbijaju se pri određivanju troškova nabave.
Troškovi konverzije
12.
Troškovi konverzije zaliha uključuju troškove izravno povezane s jedinicama proizvodnje, kao što su troškovi izravnog rada. Uključuju i sustavno razvrstane fiksne i varijabilne opće troškove proizvodnje koji su nastali pretvorbom materijala u gotove proizvode. Fiksni opći troškovi proizvodnje su neizravni troškovi proizvodnje koji ostaju razmjerno nepromijenjeni bez obzira na opseg proizvodnje, kao što su troškovi amortizacije i održavanja proizvodnih objekata, opreme i imovine s pravom korištenja koja se koristi u postupku proizvodnje te troškovi tvorničkog upravljanja i administracije. Varijabilni opći troškovi proizvodnje neizravni su troškovi proizvodnje koji izravno ili gotovo izravno ovise o opsegu proizvodnje, kao što su neizravni troškovi materijala i neizravni troškovi rada.
13.
Razvrstavanje fiksnih općih troškova proizvodnje u troškove konverzije temelji se na normalnom proizvodnom kapacitetu. Normalni kapacitet je očekivana prosječna proizvodnja tijekom određenog broja razdoblja ili sezona u normalnim uvjetima, uzimajući u obzir gubitak kapaciteta zbog planiranog održavanja. Stvarna razina proizvodnje može se koristiti ako je približna normalnom kapacitetu. Iznos fiksnih općih troškova proizvodnje razvrstanih na svaku jedinicu proizvodnje ne povećava zbog smanjene proizvodnje ili postrojenja koje nije u funkciji. Nerazvrstani opći troškovi proizvodnje priznaju se kao rashod u razdoblju u kojem su nastali. U razdobljima neuobičajeno visoke proizvodnje smanjuje se iznos fiksnih općih troškova proizvodnje razvrstanih na svaku jedinicu proizvodnje, tako da se zalihe ne mjere iznad normalnih troškova. Varijabilni opći troškovi proizvodnje razvrstavaju se na svaku jedinicu proizvodnje na temelju stvarnog korištenja proizvodnih kapaciteta.
14.
U postupku proizvodnje moguće je istodobno proizvesti nekoliko proizvoda. To je npr. slučaj kad se proizvode prerađeni proizvodi ili kad postoje glavni proizvod i nusproizvod. Ako troškove konverzije svakoga proizvoda nije moguće odvojeno utvrditi, potrebno ih je smisleno i dosljedno razvrstati na proizvode. Razvrstavanje se može temeljiti npr. na relativnoj vrijednosti prodaje svakoga proizvoda u fazi proizvodnoga postupka u kojoj je proizvode moguće međusobno razlikovati ili na kraju proizvodnje. Većina nusproizvoda po svojoj je prirodi beznačajna. U tom se slučaju nusproizvodi često mjere po neto utrživoj vrijednosti i ta se vrijednost odbija od troškova glavnog proizvoda. Zato se knjigovodstvena vrijednost glavnog proizvoda bitno ne razlikuje se od njegovih troškova.
Ostali troškovi
15.
Ostali se troškovi uključuju u troškove zaliha samo u mjeri u kojoj su povezani s dovođenjem zaliha na postojeću lokaciju i u postojeće stanje. Na primjer, može biti primjereno u troškove zaliha uključiti opće neproizvodne troškove ili troškove oblikovanja proizvoda za određene klijente.
16.
Primjeri troškova koji se isključuju iz troškova zaliha i priznaju kao rashod razdoblja u kojem su nastali:
(a)
neuobičajeni iznos otpadnog materijala, rada ili drugih proizvodnih troškova;
(b)
troškovi skladištenja, osim ako nisu nužno sastavni dio postupka proizvodnje prije sljedeće proizvodne faze;
(c)
administrativni opći troškovi koji ne pridonose dovođenju zaliha na postojeću lokaciju i u postojeće stanje i
(d)
troškovi prodaje.
17.
U MRS-u 23 Troškovi zaduživanja navode se ograničene okolnosti u kojima se troškovi zaduživanja uključuju u troškove zaliha.
18.
Subjekt može nabaviti zalihe s odgodom plaćanja. Ako aranžman sadržava element financiranja, taj se element, npr. razlika između nabavne cijene pod uobičajenim uvjetima kreditiranja i plaćenoga iznosa, priznaje kao rashod za kamate tijekom razdoblja financiranja.
19.
[Brisano]
Troškovi poljoprivrednih proizvoda koji su plod biološke imovine
20.
U skladu s MRS-om 41 Poljoprivreda, zalihe poljoprivrednih proizvoda koje subjekt ubere kao plod svoje biološke imovine početno se mjere po njihovoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje u trenutku žetve. To je trošak zaliha na datum primjene ovog Standarda.
Tehnike mjerenja troškova
21.
Tehnike mjerenja troškova zaliha, kao što su metoda standardnih troškova ili metoda trgovine na malo, mogu se primjenjivati iz praktičnih razloga ako se njihovom primjenom dobivaju rezultati koji su približni trošku. Pri primjeni metode standardnih troškova uzimaju se u obzir uobičajene količine materijala i sirovina, rada, uobičajena učinkovitost i iskorištenost kapaciteta. Redovito se pregledavaju i po potrebi revidiraju u skladu s postojećim uvjetima.
22.
Metoda trgovine na malo često se u sektoru maloprodaje primjenjuje za mjerenje zaliha velikog broja artikala koji se brzo mijenjaju i koji imaju slične marže, za koje nije praktično primijeniti druge metode utvrđivanja troškova. Troškovi zaliha utvrđuju se tako da se prodajna vrijednost zaliha umanji za odgovarajući postotak bruto marže. Taj se postotak odnosi na zalihe čija je vrijednost smanjena ispod njihove izvorne prodajne cijene. Često se koristi prosječni postotak za svaki odjel maloprodaje.
Metode obračuna troškova
23.
Troškovi zaliha koje se obično ne mogu međusobno zamjenjivati, te robe i usluga koji su namijenjeni i izdvojeni za posebne projekte određuju se specifičnom identifikacijom njihovih pojedinačnih troškova.
24.
Specifična identifikacija troška znači pripisivanje specifičnih troškova određenim stavkama zaliha. Taj je pristup primjeren za stavke koje se izdvajaju za neki posebni projekt, neovisno o tome jesu li kupljene ili proizvedene. Međutim, specifično utvrđivanje troškova nije primjereno za veliki broj stavki zaliha koje se obično mogu međusobno zamjenjivati. U tim se slučajevima može primijeniti metoda odabira onih stavki koje ostaju u zalihama kako bi se unaprijed odredili učinci na dobit ili gubitak.
25.
Troškovi zaliha, osim onih iz točke 23., određuju se primjenom metode prvi ulaz – prvi izlaz (eng. first-in, first-out – FIFO) ili metodom ponderiranog prosječnog troška. Subjekt je dužan primjenjivati istu metodu određivanja troškova na sve zalihe slične vrste i namjene u subjektu. Za zalihe drukčije vrste ili namjene primjena drukčijih metoda određivanja troškova može biti opravdana.
26.
Na primjer, zalihe koje se koriste u jednom poslovnom segmentu mogu imati drukčiju namjenu od zaliha iste vrste koje se koriste u nekom drugom poslovnom segmentu subjekta. Međutim, različite zemljopisne lokacije zaliha (ili odnosni porezni propisi) same po sebi nisu dostatno opravdanje za primjenu različitih metoda određivanja troškova zaliha.
27.
Pretpostavka FIFO metode je da se stavke zaliha koji su prve kupljene ili proizvedene prve i prodaju te da stoga na zalihama na kraju razdoblja ostaju stavke koje su kupljene ili proizvedene posljednje. Prema metodi ponderiranog prosječnog troška, trošak svake stavke zaliha određuje se na temelju ponderiranog prosječnog troška sličnih stavki na početku razdoblja i troška sličnih stavki koje su kupljene ili proizvedene u tom razdoblju. Prosjek se može izračunavati periodično ili po zaprimanju svake dodatne pošiljke, ovisno o okolnostima poslovanja subjekta.
Neto utrživa vrijednost
28.
Trošak zaliha možda se neće moći nadoknaditi ako su zalihe oštećene, ako su u cijelosti ili djelomično zastarjele ili ako je smanjena njihova prodajna cijena. Trošak zaliha možda se neće moći nadoknaditi i dođe li do povećanja procijenjenih troškova dovršenja ili procijenjenih troškova koji su potrebni za izvršenje prodaje. Praksa otpisivanja zaliha ispod troška do njihove neto utržive vrijednosti u skladu je sa stajalištem da se imovina ne smije iskazivati u iznosima koji su veći od iznosa koji se očekuju realizirati njihovom prodajom ili korištenjem.
29.
Obično se zalihe otpisuju do neto utržive vrijednosti stavku po stavku. U nekim okolnostima, međutim, može biti primjerenije razvrstati slične ili povezane stavke u skupine. To može biti slučaj sa stavkama zaliha koje se odnose na istu proizvodnu liniju i slične su namjene ili krajnje uporabe, koje se proizvode i stavljaju na tržište u istom zemljopisnom području, te čiju vrijednost nije moguće procijeniti odvojeno od drugih stavki iz te proizvodne linije. Nije primjereno otpisivati zalihe na temelju klasifikacije zaliha, npr. gotovu robu, ili sve zalihe iz određenog poslovnog segmenta.
30.
Procjene neto utržive vrijednosti temelje se na najpouzdanijim dokazima dostupnima u vrijeme procjena iznosa zaliha za koje se očekuje da će biti realizirani. Tim se procjenama uzimaju u obzir promjene cijena ili troškova koje su izravno povezane s događajima nakon kraja razdoblja u mjeri u kojoj ti događaji potvrđuju uvjete koji su postojali na kraju razdoblja.
31.
Procjenama neto utržive vrijednosti uzima se u obzir i svrha držanja zaliha. Na primjer, neto utrživa vrijednost količine zaliha koje se drže radi izvršenja ugovora o prodaji ili pružanju usluga temelji se na ugovorenoj cijeni. Ako je za ugovore o prodaji potrebno manje zaliha od postojeće količine koja se drži, neto utrživa vrijednost viška zaliha temelji se na općim prodajnim cijenama. Iz čvrstih ugovora o prodaji većih količina zaliha od postojeće količine koja se drži ili čvrstih ugovora o nabavi mogu proizaći rezerviranja. Takva rezerviranja obrađena su u MRS-u 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina.
32.
Materijal i druge sirovine namijenjeni za proizvodnju zaliha ne otpisuju se ispod troška ako se očekuje da će prodajna cijena gotovih proizvoda u koje će biti ugrađeni biti jednaka ili veća od troška. Međutim, ako pad cijene materijala upućuje na to da će troškovi gotovih proizvoda biti veći od neto utržive vrijednosti, materijal se otpisuje do neto utržive vrijednosti. U tim slučajevima troškovi zamjene materijala mogu biti najbolja dostupna mjera njihove neto utržive vrijednosti.
33.
Neto utrživa vrijednost procjenjuje se iznova u svakom narednom razdoblju. Ako okolnosti koje su u ranijem razdoblju uzrokovale otpis zaliha ispod njihova troška više ne postoje ili ako postoji nepobitan dokaz povećanja neto utržive vrijednosti zbog promjena ekonomskih okolnosti, poništava se raniji otpis (to je poništenje ograničeno na iznos prvotnoga otpisa vrijednosti) tako da nova knjigovodstvena vrijednost bude niža od troškova i novoutvrđene neto utržive vrijednosti. To se npr. događa ako je stavka zaliha koja je knjižena po neto utrživoj vrijednosti zbog smanjenja njezine prodajne cijene još uvijek na zalihama u narednom razdoblju kad je njezina prodajna cijena veća.
PRIZNAVANJE RASHODA
34.
Nakon prodaje zaliha njihova se knjigovodstvena vrijednost obračunava kao rashod u razdoblju u kojem je priznat odnosni prihod. Iznos otpisa zaliha do neto utržive vrijednosti i svi gubici zaliha priznaju se kao rashod u razdoblju otpisa ili gubitka. Iznos poništenja otpisa zaliha koje je izvršeno zbog povećanja neto utržive vrijednosti priznaje se kao smanjenje iznosa zaliha koji se priznaje kao rashod u razdoblju u kojem je poništenje izvršeno.
35.
Neke se zalihe mogu rasporediti u drugu imovinu, npr. zalihe koje se koriste kao komponenta nekretnine, postrojenja ili opreme proizvedenih u vlastitoj izvedbi. Zalihe koje se na ovaj način rasporede u neku drugu imovinu priznaju se kao rashod tijekom korisnog vijeka trajanja te imovine.
OBJAVLJIVANJE
36.
U financijskim izvještajima objavljuje se sljedeće:
(a)
računovodstvene politike mjerenja zaliha, uključujući primijenjenu metodu određivanja troškova zaliha;
(b)
ukupna knjigovodstvena vrijednost zaliha i knjigovodstvena vrijednost po klasifikacijama primjerenima subjektu;
(c)
knjigovodstvena vrijednost zaliha iskazanih po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje;
(d)
iznos zaliha priznat kao rashod tijekom razdoblja;
(e)
iznos otpisa zaliha priznat kao rashod u razdoblju u skladu s točkom 34.;
(f)
iznos poništenja otpisa zaliha koji je priznat kao smanjenje iznosa zaliha priznatog kao rashod u razdoblju u skladu s točkom 34.;
(g)
okolnosti ili događaji koji su doveli do poništenja otpisa zaliha u skladu s točkom 34. i
(h)
knjigovodstvena vrijednost zaliha založenih kao instrument osiguranja obveza.
37.
Informacije o knjigovodstvenoj vrijednosti iskazanoj u različitim klasifikacijama zaliha te o opsegu promjena te imovine korisni su za korisnike financijskih izvještaja. Obično se zalihe klasificiraju kao trgovačka roba, sirovine, materijal, nedovršena proizvodnja i gotovi proizvodi.
38.
Iznosi zaliha priznati kao rashod tijekom razdoblja, koji se često nazivaju troškovi prodaje, uključuju troškove koji su prethodno bili uključeni u mjerenje prodanih zaliha te nerazvrstane opće troškove proizvodnje i neuobičajene iznose troškova proizvodnje zaliha. I okolnosti poslovanja subjekta mogu biti razlog za uključivanje drugih iznosa, kao što su troškovi distribucije.
39.
Neki subjekti usvojili su oblik izvještaja o dobiti ili gubitku u kojem objavljuju iznose koji nisu troškovi zaliha priznati kao rashod tijekom razdoblja. U tom obliku subjekt prikazuje analizu rashoda s klasifikacijom na temelju vrste troškova. U tom slučaju subjekt objavljuje troškove priznate kao rashod za sirovine i potrošni materijal, troškove rada i druge troškove zajedno s iznosom neto promjene zaliha u razdoblju.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
40.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
40.A
[Brisano]
40.B
[Brisano]
40.C
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su definicija fer vrijednosti u točki 6. i točka 7. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
40.D
[Brisano]
40.E
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 2., 8., 29. i 37. i brisana je točka 19. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
40.F
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 2. i brisane su točke 40.A, 40.B i 40.D. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
40.G
MSFI-jem 16 Najmovi, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 12. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
POVLAČENJE DRUGIH OBJAVA
41.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 2 Zalihe (revidiran 1993.).
42.
Ovaj Standard zamjenjuje SIC-1 Različite metode određivanja troškova zaliha.
Informacije o novčanim tokovima subjekta dobra su osnova korisnicima financijskih izvještaja za procjenu sposobnosti subjekta da stvara novac i novčane ekvivalente te potrebe subjekta za korištenjem tih novčanih tokova. Korisnicima je za ekonomske odluke koje donose nužno ocijeniti mogućnost subjekta za stvaranje novca i novčanih ekvivalenata, te vrijeme i izvjesnost njihova stvaranja.
Cilj je ovog Standarda propisati pružanje informacija o povijesnim promjenama stanja novca i novčanih ekvivalenata subjekta u izvještaju o novčanim tokovima, u kojem se klasificiraju novčani tokovi razdoblja ostvareni od poslovnih, ulagačkih i financijskih aktivnosti.
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Subjekt je dužan sastaviti izvještaj o novčanim tokovima u skladu sa zahtjevima iz ovog Standarda i prezentirati ga kao sastavni dio svojih financijskih izvještaja za svako razdoblje za koje se prezentiraju financijskih izvještaji.
2.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 7 Izvještaj o promjenama financijskog položaja, donesen u srpnju 1977.
3.
Korisnike financijskih izvještaja subjekta zanima kako subjekt stvara i koristi novac i novčane ekvivalente. To ne ovisi o vrsti djelatnosti subjekta ni o tome može li se novac smatrati proizvodom subjekta, kao u slučaju financijskih institucija. Subjekti trebaju novac u bitnome iz istih razloga neovisno o različitosti njihovih glavnih djelatnosti čijim obavljanjem ostvaruju prihode. Novac im je potreban za poslovanje, plaćanje obveza i osiguranje povrata ulagateljima. Stoga se ovim Standardom svim subjektima nalaže prezentiranje izvještaja o novčanim tokovima.
KORISTI OD INFORMACIJA O NOVČANIM TOKOVIMA
4.
Izvještaj o novčanim tokovima, kad se koristi s ostalim financijskim izvještajima, pruža informacije koje korisnicima omogućuju da ocijene promjene neto imovine subjekta, njegovu financijsku strukturu (uključujući njegovu likvidnost i solventnost) te mogućnost subjekta da utječe na iznose i vrijeme novčanih tokova radi prilagodbe promjenjivim okolnostima i prilikama. Informacije o novčanim tokovima korisne su za procjenu mogućnosti subjekta za stvaranje novca i novčanih ekvivalenata te korisnicima omogućuju da razviju modele za procjenu i usporedbu sadašnje vrijednosti budućih novčanih tokova različitih subjekata. Te informacije olakšavaju usporedivost izvještaja o poslovnoj uspješnosti različitih subjekata jer uklanjanju učinke primjene različitih računovodstvenih postupaka za iste transakcije i poslovne događaje.
5.
Povijesne informacije o novčanim tokovima često se koriste kao pokazatelj iznosa, vremena i izvjesnosti budućih novčanih tokova. Korisne su i za provjeru točnosti prijašnjih procjena budućih novčanih tokova i za razmatranje odnosa između profitabilnosti i neto novčanoga toka te učinka promjene cijena.
DEFINICIJE
6.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Novac obuhvaća novac u blagajni i depozite po viđenju.
Novčani ekvivalenti kratkotrajna su, visoko likvidna ulaganja koja se mogu brzo konvertirati u poznate iznose novca i koja su izložena beznačajnom riziku promjena vrijednosti.
Novčani tokovi su priljevi i odljevi novca i novčanih ekvivalenata.
Poslovne aktivnosti glavne su prihodovno-proizvodne djelatnosti subjekta i druge aktivnosti, osim ulagačkih ili financijskih aktivnosti.
Ulagačke aktivnosti su stjecanje i otuđenje dugotrajne imovine i drugih ulaganja koja nisu uključena u novčane ekvivalente.
Financijske aktivnosti su aktivnosti koje rezultiraju promjenama iznosa i sastava uplaćenog vlasničkog kapitala i zaduženja subjekta.
Novac i novčani ekvivalenti
7.
Novčani ekvivalenti drže se za potrebe ispunjenja kratkoročnih novčanih obveza, a ne za ulaganja ili za druge potrebe. Ulaganje se smatra novčanim ekvivalentom ako se može lako pretvoriti u poznati iznos novca i ako je izloženo beznačajnom riziku promjena vrijednosti. Stoga se ulaganje obično smatra novčanim ekvivalentom samo ako ima kratak rok dospijeća od npr. tri mjeseca ili manje od datuma stjecanja. Ulaganja u vlasnički kapital isključena su iz novčanih ekvivalenata osim ako su u biti novčani ekvivalenti, npr. u slučaju povlaštenih dionica stečenih netom prije njihova dospijeća i s već određenim datumom otkupa.
8.
Zaduženja kod banaka obično se smatraju financijskim aktivnostima. Međutim, u nekim zemljama prekoračenja po bankovnim računima koja se podmiruju na zahtjev sastavni su dio subjektova upravljanja novcem. U tim se okolnostima prekoračenja po bankovnim računima uključuju kao komponenta novca i novčanih ekvivalenata. Takvi bankovni aranžmani odlikuju se čestim promjenama stanja bankovnih računa od pozitivnog do negativnog.
9.
Novčani tokovi ne uključuju promjene između stavki koje čine novac ili novčane ekvivalente jer su te komponente dio subjektova upravljanja novcem, a ne njegovih poslovnih, ulagačkih i financijskih aktivnosti. Upravljanje novcem uključuje ulaganje viška novca i novčanih ekvivalenata.
PREZENTIRANJE IZVJEŠTAJA O NOVČANIM TOKOVIMA
10.
U izvještaju o novčanim tokovima iskazuju se novčani tokovi tijekom razdoblja, klasificirani po poslovnim, ulagačkim i financijskim aktivnostima.
11.
Subjekt iskazuje svoje novčane tokove od poslovnih, ulagačkih i financijskih aktivnosti na način koji najbolje odgovara njegovu poslovanju. Klasifikacija po aktivnostima pruža korisnicima informacije koje im omogućuju da procijene učinak tih aktivnosti na financijski položaj subjekta i iznos njegova novca i novčanih ekvivalenata. Te se informacije mogu iskoristiti i za ocjenu odnosa među tim aktivnostima.
12.
Jedna transakcija može obuhvaćati različito klasificirane novčane tokove. Na primjer, ako novčana otplata kredita uključuje i kamatu i glavnicu, element kamate može se klasificirati kao poslovna aktivnost, a element glavnice može se klasificirati kao financijska aktivnost.
Poslovne aktivnosti
13.
Iznos novčanih tokova koji proizlaze iz poslovnih aktivnosti ključni je pokazatelj razmjera u kojem je poslovanje subjekta stvorilo dostatne novčane tokove za otplatu kredita, očuvanje poslovne sposobnosti subjekta, isplatu dividendi i nova ulaganja bez korištenja vanjskih izvora financiranja. Informacije o specifičnim komponentama povijesnih novčanih tokova iz poslovanja korisne su, zajedno s drugim informacijama, za predviđanje budućih novčanih tokova iz poslovanja.
14.
Novčani tokovi od poslovnih aktivnosti prvenstveno se ostvaruju iz glavnih prihodovno-proizvodnih djelatnosti subjekta. Stoga su uglavnom rezultat transakcija i drugih događaja koji se uzimaju u obzir pri određivanju dobiti ili gubitka. Primjeri novčanih tokova od poslovnih aktivnosti:
(a)
novčani primici od prodaje robe i pružanja usluga;
(b)
novčani primici od licenci, naknada, provizija i drugih prihoda;
(c)
novčane isplate dobavljačima za robu i usluge;
(d)
novčane isplate zaposlenicima i u ime zaposlenika;
(e)
[brisano]
(f)
novčane isplate ili povrati poreza na dobit, osim ako se mogu posebno povezati s financijskim i ulagačkim aktivnostima i
(g)
novčani primici i isplate na temelju ugovora o zastupanju ili trgovini.
Neke transakcije, kao što je prodaja stavke postrojenja, mogu uzrokovati nastanak dobitka ili gubitka koji se uključuje u priznatu dobit ili gubitak. Novčani tokovi koji se odnose na takve transakcije jesu novčani tokovi od ulagačkih aktivnosti. Međutim, novčane isplate za proizvodnju ili stjecanje imovine namijenjene za iznajmljivanje drugima i za kasniju prodaju, kako je opisano u točki 68.A MRS-a 16 Nekretnine, postrojenja i oprema jesu novčani tokovi od poslovnih aktivnosti. Novčani primici od najma i kasnije prodaje takve imovine također su novčani tokovi od poslovnih aktivnosti.
15.
Subjekt može posjedovati vrijednosne papire i kredite namijenjene trgovanju, te su oni u tom slučaju slični zalihama koje su posebno nabavljene za daljnju prodaju. Stoga se novčani tokovi koji proizlaze iz kupnje i prodaje vrijednosnih papira namijenjenih trgovanju klasificiraju kao novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti. Slično se i novčani predujmovi i krediti od financijskih institucija obično klasificiraju kao novčani tokovi od poslovnih aktivnosti jer se odnose na glavnu prihodovno-proizvodnu djelatnost subjekta.
Ulagačke aktivnosti
16.
Važno je odvojeno objavljivanje novčanih tokova koji proizlaze iz ulagačkih aktivnosti jer novčani tokovi prikazuju razmjer u kojem su izdaci nastali za sredstva namijenjena za stvaranje budućih prihoda i novčanih tokova. Kao ulagačke aktivnosti mogu se klasificirati samo izdaci koji dovode do priznavanja imovine u izvještaju o financijskom položaju. Primjeri novčanih tokova koji proizlaze iz ulagačkih aktivnosti:
(a)
novčane isplate za stjecanje nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne i druge dugotrajne imovine. Ta plaćanja uključuju plaćanja koja se odnose na kapitalizirane troškove razvoja te nekretnine, postrojenja i opremu u vlastitoj izvedbi;
(b)
novčani primici od prodaje nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne i druge dugotrajne imovine;
(c)
novčane isplate za stjecanje vlasničkih ili dužničkih instrumenata drugih subjekata i udjela u zajedničkim pothvatima (osim plaćanja za takve instrumente koji se smatraju novčanim ekvivalentima ili su namijenjeni trgovanju);
(d)
novčani primici od prodaje vlasničkih ili dužničkih instrumenata drugih subjekata i udjela u zajedničkim pothvatima (osim primitaka za takve instrumente koji se smatraju novčanim ekvivalentima ili su namijenjeni trgovanju);
(e)
novčani predujmovi i zajmovi odobreni drugim osobama (osim predujmova i kredita od financijske institucije);
(f)
novčani primici od otplata predujmova i zajmova odobrenih drugim osobama (osim predujmova i kredita od financijske institucije);
(g)
novčane isplate na temelju terminskih ugovora o budućnosnicama, terminskih unaprijednih ugovora, ugovora o opciji i ugovora o zamjeni, osim ako su ti ugovori namijenjeni trgovanju ili ako su plaćanja klasificirana kao financijske aktivnosti i
(h)
novčani primici na temelju terminskih ugovora o budućnosnicama, terminskih unaprijednih ugovora, ugovora o opciji i ugovora o zamjeni, osim ako su ti ugovori namijenjeni trgovanju ili ako su primici klasificirani kao financijske aktivnosti.
Ako se ugovor iskazuje kao zaštita od rizika za neku prepoznatljivu poziciju, novčani tokovi od tog ugovora klasificiraju se na isti način kao i novčani tokovi od pozicije koja se štiti od rizika.
Financijske aktivnosti
17.
Važno je odvojeno objavljivanje novčanih tokova koji proizlaze iz financijskih aktivnosti jer je pružateljima kapitala subjektu korisno za predviđanje potraživanja iz budućih novčanih tokova. Primjeri novčanih tokova koji proizlaze iz financijskih aktivnosti:
(a)
novčani primici od izdavanja dionica ili drugih vlasničkih instrumenata;
(b)
novčane isplate vlasnicima za stjecanje ili otkup dionica subjekta;
(c)
novčani primici od izdavanja zadužnica, kredita, pozajmica, obveznica, hipotekarnih kredita i drugih kratkoročnih ili dugoročnih zaduženja;
(d)
novčane otplate uzajmljenih iznosa i
(e)
novčane isplate zajmoprimca za smanjenje nepodmirene obveze za najam.
IZVJEŠTAVANJE O NOVČANIM TOKOVIMA OD POSLOVNIH AKTIVNOSTI
18.
Subjekt je dužan iskazati novčane tokove od poslovnih aktivnosti primjenom:
(a)
izravne metode, prema kojoj se objavljuju glavne skupine bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata ili
(b)
neizravne metode, prema kojoj se dobit ili gubitak usklađuju za učinke transakcija nenovčane prirode, za sva pasivna ili aktivna vremenska razgraničenja prošlih ili budućih novčanih primitaka od poslovanja ili plaćanja, te za stavke prihoda ili rashoda povezane s ulagačkim ili financijskim novčanim tokovima.
19.
Subjekti se potiču da novčane tokove od poslovnih aktivnosti iskazuju primjenom izravne metode. Izravna metoda omogućuje informacije koje mogu biti korisne za procjenu budućih novčanih tokova, a ne mogu se dobiti primjenom neizravne metode. Primjenom izravne metode, informacije o glavnim skupinama bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata mogu se dobiti:
(a)
iz računovodstvenih evidencija subjekta ili
(b)
usklađenjem prihoda od prodaje, troškova prodaje (kod financijskih institucija kamata i sličnih prihoda te rashoda za kamate i sličnih troškova) i drugih stavki iz izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti za:
i.
promjene zaliha te potraživanja i obveza iz poslovanja tijekom razdoblja;
ii.
druge nenovčane stavke i
iii.
druge stavke čiji su novčani učinci ulagački ili financijski novčani tokovi.
20.
Primjenom neizravne metode, neto novčani tok od poslovnih aktivnosti utvrđuje se usklađenjem dobiti ili gubitka za učinke:
(a)
promjene zaliha te potraživanja i obveza iz poslovanja tijekom razdoblja;
(b)
nenovčanih stavki, kao što su amortizacija, rezerviranja, odgođene porezne obveze, neostvareni dobici i gubici od tečajnih razlika i neraspodijeljena dobit pridruženih društava i
(c)
svih drugih stavki čiji su novčani učinci ulagački ili financijski novčani tokovi.
Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti može se iskazati i primjenom neizravne metode na način da se prikažu prihodi i rashodi objavljeni u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti i promjene zaliha te potraživanja i obveza iz poslovanja tijekom razdoblja.
ISKAZIVANJE NOVČANIH TOKOVA OD ULAGAČKIH I FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
21.
Subjekt je dužan odvojeno iskazivati glavne skupine bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata proizašlih iz ulagačkih i financijskih aktivnosti, osim novčanih tokova opisanih u točkama 22. i 24. koji se iskazuju na neto osnovi.
ISKAZIVANJE NOVČANIH TOKOVA NA NETO OSNOVI
22.
Novčani tokovi koji proizlaze iz sljedećih poslovnih, ulagačkih ili financijskih aktivnosti mogu se iskazivati na neto osnovi:
(a)
novčani primici i isplate za račun kupaca ako novčani tokovi ne odražavaju aktivnosti subjekta, nego aktivnosti kupca i
(b)
novčani primici i isplate za stavke s brzim obrtajem, velikim iznosima i kratkim rokovima dospijeća.
23.
Primjeri novčanih primitaka i isplata iz točke 22. podtočke (a):
(a)
odobrenje i isplata depozita po viđenju u banci;
(b)
sredstva koja investicijski subjekti drže za klijente i
(c)
najamnine naplaćene za račun vlasnika nekretnina i isplaćene tim vlasnicima.
23.A
Primjeri novčanih primitaka i isplata iz točke 22. podtočke (b) su predujmovi i njihova otplata u vezi s:
(a)
iznosima glavnice koji se odnose na klijente s kreditnim karticama;
(b)
kupnjom i prodajom ulaganja i
(c)
drugim kratkoročnim zaduženjima, npr. čiji je rok dospijeća tri mjeseca ili kraći.
24.
Novčani tokovi koji proizlaze iz svake od sljedećih aktivnosti financijske institucije mogu se iskazivati na neto osnovi:
(a)
novčani primici i isplate za odobrenje i isplatu depozita s fiksnim datumom dospijeća;
(b)
plasman depozita u drugim financijskim institucijama i povlačenje depozita iz drugih financijskih institucija i
(c)
novčani predujmovi i krediti odobreni klijentima i otplata tih predujmova i kredita.
NOVČANI TOKOVI U STRANOJ VALUTI
25.
Novčani tokovi koji proizlaze iz transakcija u stranoj valuti evidentiraju se u funkcijskoj valuti subjekta na način da se na iznos u stranoj valuti primijeni tečaj koji vrijedi za funkcijsku i stranu valutu na datum novčanoga toka.
26.
Novčani tokovi inozemnog društva kćeri preračunavaju se po tečajevima koji vrijede za funkcijsku i stranu valutu na datume tih novčanih tokova.
27.
Novčani tokovi u stranoj valuti iskazuju se u skladu s MRS-om 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta. Njime se dopušta primjena tečaja koji je približan stvarnom tečaju. Na primjer, prosječni ponderirani tečaj za određeno razdoblje može se primijeniti za evidentiranje transakcija u stranoj valuti ili za preračunavanje novčanih tokova inozemnog društva kćeri. Međutim, MRS-om 21 ne dopušta se primjena tečaja na kraju izvještajnog razdoblja za preračunavanje novčanih tokova inozemnog društva kćeri.
28.
Neostvareni dobici i gubici koji proizlaze iz promjena tečajeva strane valute nisu novčani tokovi. Međutim, učinak promjena tečajeva na novac i novčane ekvivalente koji se drže ili dospijevaju u stranoj valuti iskazuje se u izvještaju o novčanim tokovima radi usklađenja novca i novčanih ekvivalenata na početku i na kraju razdoblja. Taj se iznos iskazuje odvojeno od novčanih tokova od poslovnih, ulagačkih i financijskih aktivnosti i uključuje eventualne razlike koje su mogle nastati da su ti novčani tokovi iskazani po tečajevima na kraju razdoblja.
29.
[Brisano]
30.
[Brisano]
KAMATE I DIVIDENDE
31.
Novčani tokovi od primljenih i isplaćenih kamata i dividendi objavljuju se odvojeno. Svaki se dosljedno klasificira iz razdoblja u razdoblje kao poslovne, ulagačke ili financijske aktivnosti.
32.
Ukupan iznos kamata plaćenih tijekom razdoblja objavljuje se u izvještaju o novčanim tokovima neovisno o tome je li priznat rashod u dobiti ili gubitku ili je kapitaliziran u skladu s MRS-om 23 Troškovi zaduživanja.
33.
Financijske institucije obično plaćene kamate te primljene kamate i dividende klasificiraju kao novčane tokove od poslovanja. Međutim, ne postoji usuglašeno stajalište o klasifikaciji tih novčanih tokova kod drugih subjekata. Plaćene kamate te primljene kamate i dividende mogu se klasificirati kao novčani tokovi od poslovanja jer se uzimaju u obzir pri određivanju dobiti ili gubitka. Plaćene kamate te primljene kamate i dividende mogu se klasificirati i kao novčani tokovi od financijskih odnosno ulagačkih aktivnosti jer su to troškovi stjecanja financijskih sredstava ili povrati na ulaganja.
34.
Isplaćene dividende mogu se klasificirati kao novčani tok od financijskih aktivnosti jer su one trošak stjecanja financijskih sredstava. Isplaćene dividende mogu se klasificirati i kao komponenta novčanih tokova od poslovnih aktivnosti kako bi se korisnicima olakšalo utvrđivanje sposobnosti subjekta da isplati dividende iz novčanih tokova od poslovnih aktivnosti.
POREZI NA DOBIT
35.
Novčani tokovi koji proizlaze iz poreza na dobit objavljuju se odvojeno i klasificiraju kao novčani tokovi od poslovnih aktivnosti, osim ako ih je moguće jasno povezati s financijskim i ulagačkim aktivnostima.
36.
Porez na dobit proizlazi iz transakcija iz kojih nastaju novčani tokovi koji se u izvještaju o novčanim tokovima klasificiraju kao poslovne, ulagačke ili financijske aktivnosti. Dok je porezni rashod moguće lako povezati s ulagačkim ili financijskim aktivnostima, povezane porezne novčane tokove često nije nemoguće utvrditi i oni mogu nastati u različitom razdoblju u odnosu na novčane tokove iz odnosnih transakcija. Stoga se plaćeni porezi obično klasificiraju kao novčani tokovi od poslovnih aktivnosti. Međutim, ako je određeni porezni novčani tok moguće povezati s određenom transakcijom iz koje nastaju novčani tokovi koji se klasificiraju kao ulagačke ili financijske aktivnosti, ta je porezni novčani tok klasificira kao ulagačka ili financijska aktivnost, ovisno o slučaju. Ako se porezni novčani tokovi raspoređuju na nekoliko skupina aktivnosti, objavljuje se ukupni iznos plaćenih poreza.
ULAGANJA U DRUŠTVA KĆERI, PRIDRUŽENA DRUŠTVA I ZAJEDNIČKE POTHVATE
37.
Ako se pri obračunu ulaganja u pridruženo društvo, zajednički pothvat ili društvo kćer primjenjuje metoda udjela ili metoda troška, ulagatelj u izvještaju o novčanim tokovima iskazuje samo novčane tokove između njega samoga i subjekta u koji se ulaže, npr. dividende i predujmove.
38.
Subjekt koji svoje udjele u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu iskazuje primjenom metode udjela dužan je u svoj izvještaj o novčanim tokovima uključiti novčane tokove iz svojih ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat te raspodjele i druge isplate ili primitke između njega i pridruženog društva ili zajedničkog pothvata.
PROMJENE VLASNIČKIH UDJELA U DRUŠTVIMA KĆERIMA I DRUGIM POSLOVNIM SUBJEKTIMA
39.
Ukupni novčani tokovi proizašli iz stjecanja ili gubitka kontrole nad društvima kćerima ili drugim poslovnim subjektima iskazuju se odvojeno i klasificiraju kao ulagačke aktivnosti.
40.
Subjekt je, agregirano, za stjecanje i gubitak kontrole nad društvima kćerima ili drugim poslovnim subjektima tijekom razdoblja dužan objaviti sljedeće:
(a)
ukupnu plaćenu ili primljenu naknadu;
(b)
udio naknade u novcu i novčanim ekvivalentima;
(c)
iznos novca i novčanih ekvivalenata u društvima kćerima ili drugim poslovnim subjektima nad kojima je kontrola stečena ili izgubljena i
(d)
iznos imovine i obveza, osim novca i novčanih ekvivalenata, u društvima kćerima ili drugim poslovnim subjektima nad kojima je kontrola stečena ili izgubljena, sažeto po glavnim kategorijama.
40.A
Investicijski subjekt, kako je definiran u MSFI-ju 10 Konsolidirani financijski izvještaji, ne treba primjenjivati točku 40. podtočku (c) ili (d) na ulaganje u društvo kćer koje se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.
41.
Odvojeno iskazivanje učinaka stjecanja ili gubitka kontrole nad društvima kćerima ili drugim poslovnim subjektima na novčane tokove kao zasebnih stavki, zajedno s odvojenim objavljivanjem iznosa imovine i obveza koje su stečene ili otuđene, olakšava razlikovanje tih novčanih tokova od novčanih tokova koji proizlaze iz drugih poslovnih, ulagačkih i financijskih aktivnosti. Učinci gubitka kontrole na novčane tokove ne odbijaju se od učinaka stjecanja kontrole.
42.
Ukupni iznos novca koji je plaćen ili primljen kao naknada za stjecanje odnosno gubitak kontrole nad društvom kćeri i drugim poslovnim subjektima iskazuje se u izvještaju o novčanim tokovima umanjen za novac i novčane ekvivalente koji su stečeni ili otuđeni u takvim transakcijama, događajima ili promijenjenim okolnostima.
42.A
Novčani tokovi koji proizlaze iz promjena vlasničkih udjela u društvu kćeri koje ne dovode do gubitka kontrole klasificiraju se kao novčani tokovi od financijskih djelatnosti, osim ako je društvo kćer u vlasništvu investicijskog subjekta, kako je definiran u MSFI-ju 10, i mjere se po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.
42.B
Promjene vlasničkih udjela u društvu kćeri koje ne dovode do gubitka kontrole, npr. kada matično društvo naknadno kupi ili proda vlasničke instrumente društva kćeri, obračunavaju se kao transakcije vlasničkim instrumentima (vidjeti MSFI 10), osim ako je društvo kćer u vlasništvu investicijskog subjekta, i mjere se po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak. Stoga se nastali novčani tokovi klasificiraju na isti način kao i ostale transakcije s vlasnicima opisane u točki 17.
NENOVČANE TRANSAKCIJE
43.
Ulagačke i financijske transakcije u kojima se ne koriste novac ili novčani ekvivalenti isključuju se iz izvještaja o novčanim tokovima. Takve se transakcije objavljuju drugdje u financijskim izvještajima na način kojim se pružaju sve bitne informacije o tim ulagačkim i financijskim aktivnostima.
44.
Mnoge ulagačke i financijske aktivnosti ne utječu izravno na tekuće novčane tokove, ali utječu na strukturu kapitala i imovine subjekta. Isključenje nenovčanih transakcija iz izvještaja o novčanim tokovima u skladu je s ciljem izvještaja o novčanim tokovima jer te stavke ne uključuju novčane tokove tekućeg razdoblja. Primjeri nenovčanih transakcija:
(a)
stjecanje imovine izravnim preuzimanjem povezanih obveza ili na temelju najma;
(b)
stjecanje subjekta izdavanjem vlasničkog instrumenta i
(c)
konverzija duga u vlasnički kapital.
PROMJENE OBVEZA KOJE PROIZLAZE IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI
44.A
Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima financijskih izvještaja omogućuju da ocijene promjene u obvezama koje proizlaze iz financijskih aktivnosti, uključujući promjene koje proizlaze iz novčanih tokova i nenovčane promjene.
44.B
U mjeri u kojoj je to potrebno za ispunjenje zahtjeva iz točke 44.A, subjekt je dužan objaviti sljedeće promjene obveza koje proizlaze iz financijskih aktivnosti:
(a)
promjene koje proizlaze iz financijskih novčanih tokova;
(b)
promjene koje proizlaze iz stjecanja ili gubitka kontrole nad društvima kćerima ili drugim poslovnim subjektima;
(c)
učinak promjena tečaja stranih valuta;
(d)
promjene fer vrijednosti i
(e)
druge promjene.
44.C
Obveze koje proizlaze iz financijskih aktivnosti obveze su za koje su u izvještaju o novčanim tokovima novčani tokovi klasificirani ili za koje će budući novčani tokovi biti klasificirani kao novčani tokovi od financijskih aktivnosti. Osim toga, zahtjev za objavljivanje iz točke 44.A primjenjuje se i na promjene financijske imovine (npr. imovine kojom se pruža zaštita od rizika za obveze koje proizlaze iz financijskih aktivnosti) ako su novčani tokovi iz te financijske imovine uključeni ili ako će budući novčani tokovi biti uključeni u novčane tokove od financijskih aktivnosti.
44.D
Zahtjev za objavljivanje iz točke 44.A može se ispuniti i usklađenjem u izvještaju o financijskom položaju početnog i završnog stanja obveza koje proizlaze iz financijskih aktivnosti, uključujući promjene iz točke 44.B. Ako subjekt objavi takvo usklađenje, dužan je objaviti dovoljno informacija kojima se korisnicima financijskih izvještaja omogućuje da povežu stavke obuhvaćene usklađenjem s izvještajem o financijskom položaju i izvještajem o novčanim tokovima.
44.E
Ako subjekt objavi informacije u skladu s točkom 44.A zajedno s informacijama o promjenama druge imovine i obveza, dužan je promjene obveza koje proizlaze iz financijskih aktivnosti objaviti odvojeno od promjena te druge imovine i obveza.
KOMPONENTE NOVCA I NOVČANIH EKVIVALENATA
45.
Subjekt je dužan objaviti komponente novca i novčanih ekvivalenata i iskazati usklađenje iznosa u svojem izvještaju o novčanim tokovima s ekvivalentnim stavkama iskazanima u izvještaju o financijskom položaju.
46.
Budući da u svijetu postoje razne prakse upravljanja novcem i razni bankovnih aranžmani, subjekt je radi usklađenosti s MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja dužan objaviti politiku na temelju koje određuje sastav novca i novčanih ekvivalenata.
47.
Učinak bilo koje promjene politike određivanja komponenti novca i novčanih ekvivalenata, npr. promjena klasifikacije financijskih instrumenata koji su se ranije smatrali dijelom ulagačkog portfelja subjekta, iskazuje se u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške.
DRUGA OBJAVLJIVANJA
48.
Subjekt je dužan zajedno s obrazloženjem poslovodstva objaviti iznose značajnih stanja novca i novčanih ekvivalenata koje subjekt drži, a koja nisu raspoloživa za potrebe grupe.
49.
Stanja novca i novčanih ekvivalenata koje subjekt drži u raznim okolnostima nisu raspoloživa za potrebe grupe. Primjeri uključuju stanja novca i novčanih ekvivalenata koja drži društvo kćer koje posluje u zemlji u kojoj se primjenjuju devizne kontrole ili druga zakonska ograničenja ako ta stanja nisu raspoloživa za opće potrebe matičnog društva i drugih društava kćeri.
50.
Korisnicima za razumijevanje financijskog položaja i likvidnosti subjekta mogu biti relevantne i dodatne informacije. Potiče se objavljivanje tih informacija, zajedno s obrazloženjem poslovodstva, koje mogu uključivati:
(a)
iznos neiskorištenih primljenih zaduženja koja su mu na raspolaganju za buduće poslovne aktivnosti i podmirenje kapitalnih obveza, uz navođenje ograničenja za korištenje tih sredstava;
(c)
agregirani iznos novčanih tokova koji predstavljaju povećanja proizvodnog kapaciteta, odvojeno od novčanih tokova nužnih za održanje proizvodnog kapaciteta i
(d)
iznos novčanih tokova koji proizlaze iz poslovnih, ulagačkih i financijskih aktivnosti u svakom izvještajnom segmentu (vidjeti MSFI 8 Poslovni segmenti).
51.
Odvojeno objavljivanje novčanih tokova koji predstavljaju povećanja proizvodnog kapaciteta i novčanih tokova nužnih za održanje proizvodnog kapaciteta korisnicima omogućuje da utvrde ulaže li subjekt dovoljno u održanje svojeg proizvodnog kapaciteta. Subjekt koji nedovoljno ulaže u održanje svojeg proizvodnog kapaciteta može dovesti u pitanje buduću profitabilnosti u korist tekuće likvidnosti i raspodjele vlasnicima.
52.
Objavljivanje novčanih tokova po segmentima korisnicima omogućuje bolje razumijevanje odnosa između novčanih tokova poduzeća u cjelini i novčanih tokova njegovih sastavnih dijelova, te raspoloživosti i varijabilnosti novčanih tokova po segmentima.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
53.
Ovaj se Standard primjenjuje na financijske izvještaje za razdoblja koja su započela 1. siječnja 1994. ili nakon tog datuma.
54.
MRS-om 27 (s izmjenama iz 2008.) izmijenjene su točke 39.–42. i dodane su točke 42.A i 42.B. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 27 (izmijenjen 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje. Izmjene se primjenjuju retroaktivno.
55.
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjena je točka 14. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti i primijeniti točku 68.A MRS-a 16.
56.
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u travnju 2009., izmijenjena je točka 16. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
57.
MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 Zajednički poslovi, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjene su točke 37., 38. i 42.B i brisana je točka 50. (b). Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 11.
58.
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjene su točke 42.A i 42.B i dodana je točka 40.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena dokumenta Investicijski subjekti. Ako subjekt te izmjene primijeni ranije, dužan je istodobno primijeniti sve izmjene uključene u dokument Investicijski subjekti.
59.
MSFI 16-jem Najmovi, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjene su točke 17. i 44. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
60.
Dokumentom Inicijativa o objavljivanju (Izmjene MRS-a 7), objavljenim u siječnju 2016., dodane su točke 44.A–44.E. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2017. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Pri prvoj primjeni tih izmjena subjekt nije dužan objaviti usporedne informacije za prethodna razdoblja.
61.
MSFI-jem 17 Ugovori o osiguranju, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjena je točka 14. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 8
Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati kriterije za odabir i promjenu računovodstvenih politika, uključujući računovodstveni postupak i objavljivanje promjena računovodstvenih politika i računovodstvenih procjena te ispravke pogrešaka. Svrha je Standarda povećati relevantnost i pouzdanost financijskih izvještaja subjekta te usporedivost tih financijskih izvještaja kroz različita razdoblja i s financijskim izvještajima drugih subjekata.
2.
Zahtjevi za objavljivanje računovodstvenih politika, osim onih koji se odnose na promjene računovodstvenih politika, utvrđeni su u MRS-u 1 Prezentiranje financijskih izvještaja.
PODRUČJE PRIMJENE
3.
Ovaj se Standard primjenjuje pri odabiru i primjeni računovodstvenih politika, računovodstva promjena računovodstvenih politika, promjena računovodstvenih procjena i ispravljanju pogrešaka iz prethodnog razdoblja.
4.
Porezni učinci ispravaka pogrešaka iz prethodnog razdoblja i retroaktivnih usklađenja radi primjene promjena računovodstvenih politika obračunavaju se i objavljuju u skladu s MRS-om 12 Porez na dobit.
DEFINICIJE
5.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Računovodstvene politike posebna su načela, osnove, dogovori, pravila i postupci koje subjekt primjenjuje pri sastavljanju i prezentiranju financijskih izvještaja.
Računovodstvene procjene su novčani iznosi u financijskim izvještajima koji se ne mogu sa sigurnošću mjeriti.
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI-ji) standardi su i tumačenja koje je usvojio Odbor za Međunarodne računovodstvene standarde (IASB). Oni obuhvaćaju:
(a)
međunarodne standarde financijskog izvještavanja;
(b)
međunarodne računovodstvene standarde;
(c)
tumačenja Odbora za tumačenje međunarodnog financijskog izvještavanja (IFRIC) i
Pojam značajno definiran je u točki 7. MRS-a 1 i u ovom se Standardu koristi u istom značenju.
Pogreške iz prethodnog razdoblja su izostavljeni ili pogrešno iskazani podaci u financijskim izvještajima subjekta za jedno ili više prethodnih razdoblja koje su nastale jer nisu korištene ili su pogrešno korištene pouzdane informacije:
(a)
koje su bile dostupne kad su financijski izvještaji za ta razdoblja odobreni za objavljivanje i
(b)
čije se prikupljanje i korištenje prilikom sastavljanja i prezentiranja tih financijskih izvještaja moglo razumno očekivati.
Takve pogreške uključuju učinke matematičkih pogrešaka, pogrešne primjene računovodstvenih politika, previde ili pogrešno tumačenje činjenica te prijevaru.
Retroaktivna primjena je primjena nove računovodstvene politike na transakcije, druge događaje i okolnosti kao da se ta politika oduvijek primjenjivala.
Retroaktivno prepravljanje je ispravljanje priznavanja, mjerenja i objavljivanja iznosa elemenata financijskih izvještaja kao da u prethodnom razdoblju pogreška nije ni načinjena.
Neizvedivo: primjena zahtjeva je neizvediva ako ga subjekt ne može primijeniti unatoč svim razumnim nastojanjima da to učini. Za određeno prethodno razdoblje retroaktivna primjena promjene računovodstvene politike ili retroaktivno prepravljanje radi ispravka pogreške neizvedivi su:
(a)
ako nije moguće utvrditi učinke retroaktivne primjene ili retroaktivnog prepravljanja;
(b)
ako je za retroaktivnu primjenu ili retroaktivno prepravljanje nužno pretpostaviti kakve bi bile namjere poslovodstva u tom razdoblju ili
(c)
ako je za retroaktivnu primjenu ili retroaktivno prepravljanje nužno u velikoj mjeri procijeniti iznose i ako informacije o tim procjenama koje:
i.
pružaju dokaze o okolnostima koje su postojale na datum ili datume na koje bi te iznose trebalo priznati, mjeriti ili objaviti i
ii.
koje bi bile dostupne u vrijeme kad su financijski izvještaji za to prethodno razdoblje bili odobreni za objavljivanje,
treba razlikovati od drugih informacija.
Prospektivna (buduća) primjena promjene računovodstvenih politika i priznavanja učinka promjene računovodstvene procjene znači:
(a)
primjena nove računovodstvene politike na transakcije, druge događaje i okolnosti koji su nastali nakon datuma promjene politike i
(b)
priznavanje učinka promjene računovodstvene procjene u tekućem i budućim razdobljima na koja ta promjena utječe.
6.
[Brisano]
RAČUNOVODSTVENE POLITIKE
Odabir i primjena računovodstvenih politika
7.
Kada se određeni MSFI izričito primjenjuje na određenu transakciju, druge događaje ili okolnosti, računovodstvena politika ili politike koje se primjenjuju na tu stavku određuju se primjenom tog MSFI-ja.
8.
Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja utvrđuju se računovodstvene politike koje IASB smatra osnovom za sastavljanje financijskih izvještaja koji sadržavaju korisne i pouzdane informacije o transakcijama, drugim događajima i okolnostima na koje se primjenjuju. Te se politike ne trebaju primjenjivati ako je učinak njihove primjene beznačajan. Međutim, nije primjereno beznačajno odstupiti od međunarodnih standarda financijskog izvještavanja ili ostaviti neispravljenima beznačajna odstupanja od tih standarda da bi se postigla određena prezentacija financijskog položaja, financijske uspješnosti ili novčanih tokova subjekta.
9.
Međunarodni standard financijskog izvještavanja popraćeni su uputama koje subjektima olakšavaju primjenu zahtjeva iz tih standarda. U svakoj takvoj uputi navedeno je li ona sastavni dio MSFI-ja. Uputa koja je sastavni dio MSFI-ja obvezna je. Uputa koja nije sastavni dio MSFI-ja ne sadržava zahtjeve koji se odnose na financijske izvještaje.
10.
Ako nema MSFI-ja koji se izričito primjenjuje na određenu transakciju, druge događaje ili okolnosti, poslovodstvo je dužno prema vlastitoj prosudbi izraditi i primjenjivati računovodstvenu politiku koja će rezultirati informacijama koje su:
(a)
relevantne za potrebe donošenja ekonomskih odluka korisnika i
(b)
pouzdane, tako da financijski izvještaji:
i.
vjerno prikazuju financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove subjekta;
ii.
odražavaju ekonomsku bit transakcija, drugih događaja i okolnosti, a ne samo pravnu formu;
iii.
budu neutralni i nepristrani;
iv.
budu sastavljeni s oprezom i
v.
budu potpuni u svim značajnim aspektima.
11.
Pri donošenju prosudbe iz točke 10. poslovodstvo je dužno sagledati i razmotriti primjenjivost sljedećih izvora silaznim redoslijedom:
(a)
zahtjeve iz MSFI-ja koji se odnose na slična i povezana pitanja i
(b)
definicije, kriterije priznavanja i koncepte mjerenja imovine, obveza, prihoda i rashoda iz Koncepcijskog okvira za financijsko izvještavanje (Koncepcijski okvir)(4).
12.
Pri donošenju prosudbe iz točke 10. poslovodstvo može razmotriti i najnovije objave drugih tijela koja donose standarde i koja pri izradi računovodstvenih standarda koriste sličan koncepcijski okvir, drugu stručnu literaturu i prihvaćene prakse u nekoj djelatnosti, u mjeri u kojoj to nije u suprotnosti s izvorima iz točke 11.
Dosljednost računovodstvenih politika
13.
Subjekt je dužan dosljedno birati i primjenjivati računovodstvene politike na slične transakcije, druge događaje i okolnosti, osim ako neki MSFI posebno nalaže ili dopušta kategorizaciju stavki za koje mogu biti prikladne različite politike. Ako neki MSFI nalaže ili dopušta takvu kategorizaciju, prikladna se računovodstvena politika odabire i dosljedno primjenjuje na svaku kategoriju.
Promjene računovodstvenih politika
14.
Subjekt mijenja računovodstvenu politiku samo ako:
(a)
promjenu nalaže određeni MSFI ili
(b)
promjena je osnova za financijske izvještaje koji sadržavaju pouzdanije i relevantnije informacije o učincima transakcija, drugih događaja ili okolnosti na financijski položaj, financijsku uspješnost ili novčane tokove subjekta.
15.
Korisnici financijskih izvještaja trebaju moći uspoređivati financijske izvještaje subjekta tijekom vremena kako bi utvrdili kretanja njegova financijskog položaja, financijske uspješnosti i novčanih tokova. Stoga se iste računovodstvene politike primjenjuju u svakom razdoblju i od jednog do sljedećeg razdoblja, osim ako je za promjenu računovodstvene politike ispunjen jedan od kriterija iz točke 14.
16.
Sljedeće se ne smatra promjenama računovodstvenih politika:
(a)
primjena neke računovodstvene politike na transakcije, druge događaje ili okolnosti koji se bitno razlikuju od prethodnih i
(b)
primjena nove računovodstvene politike na transakcije, druge događaje ili okolnosti kojih prethodno nije bilo ili su bili beznačajni.
17.
Početna primjena politike revalorizacije imovine u skladu s MRS-om 16 Nekretnine, postrojenja i oprema ili MRS-om 38 Nematerijalna imovina promjena je računovodstvene politike koja se smatra revalorizacijom u skladu s MRS-om 16 ili MRS-om 38, a ne u skladu s ovim Standardom.
18.
Točke 19.–31. ne primjenjuju se na promjenu računovodstvene politike opisanu u točki 17.
Primjena promjena računovodstvenih politika
19.
Podložno točki 23.:
(a)
subjekt je dužan računovodstveno iskazati promjenu računovodstvene politike koja se posljedica početne primjene određenog MSFI-ja u skladu s posebnim prijelaznim odredbama iz tog MSFI-ja, ako ih ima, i
(b)
ako subjekt računovodstvenu politiku promijeni nakon početne primjene određenog MSFI-ja koji ne sadržava posebne prijelazne odredbe o toj promjeni ili ako dobrovoljno promijeni računovodstvenu politiku, subjekt je dužan tu promjenu primijeniti retroaktivno.
20.
Za potrebe ovog Standarda, ranija primjena MSFI-ja ne smatra se dobrovoljnom promjenom računovodstvene politike.
21.
Ako nema MSFI-ja koji se izričito primjenjuje na određenu transakciju, druge događaje ili okolnosti, poslovodstvo može u skladu s točkom 12. primijeniti računovodstvenu politiku iz najnovijih objava drugih tijela koja donose standarde i koja pri izradi računovodstvenih standarda koriste sličan koncepcijski okvir. Ako subjekt nakon primjene tih objava odluči promijeniti računovodstvenu politiku, ta se promjena smatra dobrovoljnom promjenom računovodstvene politike i objavljuje kao takva.
Retroaktivna primjena
22.
Podložno točki 23., ako se promjena računovodstvene politike primjenjuje retroaktivno u skladu s točkom 19. podtočkom (a) ili (b), subjekt je dužan za prvo prezentirano prethodno razdoblje uskladiti početno stanje svake komponente kapitala na koju to utječe te ostalih usporednih iznosa objavljenih za svako prezentirano prethodno razdoblje kao da se nova računovodstvena politika oduvijek primjenjivala.
Ograničenja retroaktivne primjene
23.
Ako se točkom 19. podtočkom (a) ili (b) nalaže retroaktivna primjena, promjena računovodstvene politike primjenjuje se retroaktivno, osim ako je neizvedivo utvrditi učinke za određeno razdoblje ili kumulativni učinak promjene.
24.
Ako je za određeno razdoblje neizvedivo utvrditi učinke promjene računovodstvene politike na usporedne informacije za jedno ili više prezentiranih prethodnih razdoblja, subjekt je dužan novu računovodstvenu politiku primijeniti na knjigovodstvene vrijednosti imovine i obveza na početku prvog razdoblja za koje je retroaktivna primjena izvediva, a to može biti i tekuće razdoblje, te na odgovarajući način uskladiti početno stanje svake komponente kapitala na koju to utječe u tom razdoblju.
25.
Ako je na početku tekućeg razdoblja neizvedivo odrediti kumulativni učinak primjene nove računovodstvene politike na sva prethodna razdoblja, subjekt je dužan uskladiti usporedne informacije kako bi novu politiku mogao prospektivno primjenjivati od prvog mogućeg datuma.
26.
Ako novu računovodstvenu politiku primjenjuje retroaktivno, subjekt tu politiku primjenjuje na usporedne informacije za onoliko prethodnih razdoblja koliko je to izvedivo. Retroaktivna primjena na prethodno razdoblje izvediva je samo ako se može odrediti kumulativni učinak na iznose u početnom i završnom izvještaju o financijskom položaju za to razdoblje. Iznos izvršenog usklađenja koje se odnosi na razdoblja prije onih prezentiranih u financijskim izvještajima iskazuje se u početnom stanju svake komponente kapitala na koju to utječe u prvom prezentiranom prethodnom razdoblju. Obično se usklađuje zadržana dobit. Međutim, moguće je izvršiti usklađenje neke druge komponente kapitala (npr. radi usklađenosti s određenim MSFI-jem). Retroaktivno se usklađuju i sve druge informacije o prethodnim razdobljima, kao što su sažeci povijesnih financijskih podataka, u mjeri u kojoj je to izvedivo.
27.
Ako je subjektu neizvedivo retroaktivno primijeniti novu računovodstvenu politiku jer ne može odrediti kumulativni učinak primjene politike na sva prethodna razdoblja, subjekt u skladu s točkom 25. primjenjuje novu politiku od početka prvog razdoblja za koje je to izvedivo. Subjekt stoga ne uzima u obzir dio kumulativnog usklađenja imovine, obveza i kapitala koji je nastao prije tog datuma. Promjena računovodstvene politike dopuštena je čak i ako je neizvediva njezina prospektivna primjena za neko prethodno razdoblje. Točke 50.–53. sadržavaju upute o tome kad je primjena nove računovodstvene politike na jedno ili više prethodnih razdoblja neizvediva.
Objavljivanje
28.
Ako početna primjena MSFI-ja utječe na tekuće ili koje prethodno razdoblje, ako je mogla utjecati na to razdoblje, ali je neizvedivo odrediti iznos usklađenja, ili bi mogla utjecati na buduća razdoblja, subjekt je dužan objaviti:
(a)
naziv MSFI-ja;
(b)
ovisno o slučaju, da je promjena računovodstvene politike izvršena u skladu s prijelaznim odredbama;
(c)
vrstu promjene računovodstvene politike;
(d)
ovisno o slučaju, opis prijelaznih odredaba;
(e)
ovisno o slučaju, prijelazne odredbe koje bi mogle utjecati na buduća razdoblja;
(f)
za tekuće razdoblje i svako prezentirano prethodno razdoblje, u mjeri u kojoj je to izvedivo, iznos usklađenja za:
i.
svaku stavku financijskog izvještaja na koju to utječe i
ii.
ako se na subjekt primjenjuje MRS 33 Zarade po dionici, za osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici;
(g)
iznos usklađenja koji se odnosi na razdoblja prije prezentiranih razdoblja, u mjeri u kojoj je to izvedivo i
(h)
ako je retroaktivna primjena iz točke 19. podtočke (a) ili (b) neizvediva za određeno prethodno razdoblje ili za razdoblja prije prezentiranih razdoblja, okolnosti koje su do toga dovele te opis načina i početka primjene promjene računovodstvene politike.
Te informacije ne treba ponovno objavljivati u financijskim izvještajima za naredna razdoblja.
29.
Ako dobrovoljna promjena računovodstvene politike utječe na tekuće ili koje prethodno razdoblje, ako je mogla utjecati na to razdoblje, ali je neizvedivo odrediti iznos usklađenja, ili bi mogla utjecati na buduća razdoblja, subjekt je dužan objaviti:
(a)
vrstu promjene računovodstvene politike;
(b)
razloge zbog kojih primjena nove računovodstvene politike pruža pouzdane i relevantnije informacije;
(c)
za tekuće razdoblje i svako prezentirano prethodno razdoblje, u mjeri u kojoj je to izvedivo, iznos usklađenja za:
i.
svaku stavku financijskog izvještaja na koju to utječe i
ii.
ako se na subjekt primjenjuje MRS 33, za osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici;
(d)
iznos usklađenja koji se odnosi na razdoblja prije prezentiranih razdoblja, u mjeri u kojoj je to izvedivo i
(e)
ako je retroaktivna primjena neizvediva za određeno prethodno razdoblje ili za razdoblja prije prezentiranih razdoblja, okolnosti koje su do toga dovele te opis načina i početka primjene promjene računovodstvene politike.
Te informacije ne treba ponovno objavljivati u financijskim izvještajima za naredna razdoblja.
30.
Ako subjekt nije počeo primjenjivati neki novi MSFI koji je već objavljen, ali još nije stupio na snagu, dužan je objaviti:
(a)
tu činjenicu i
(b)
informacije, koje su poznate ili ih se može razumno procijeniti, relevantne za određivanje mogućega učinka primjene novog MSFI-ja na financijske izvještaje subjekta u razdoblju početne primjene.
31.
Pri postupanju u skladu s točkom 30. subjekt razmatra hoće li objaviti:
(a)
naziv novog MSFI-ja;
(b)
vrstu predstojeće promjene ili promjena računovodstvene politike;
(c)
datum do kojega se nalaže početak primjene MSFI-ja;
(d)
planirani datum početne primjene tog MSFI-ja i
(e)
ili:
i.
opis očekivanog učinka te početne primjene MSFI-ja na financijske izvještaje subjekta ili
ii.
ako taj učinak nije poznat i nije ga moguće razumno procijeniti, izjavu o tome.
RAČUNOVODSTVENE PROCJENE
32.
Računovodstvenom politikom može biti propisano da se stavke u financijskim izvještajima mjere na način koji podrazumijeva nesigurnost mjerenja, odnosno računovodstvenom politikom može biti propisano da se te stavke mjere novčanim iznosima koji se ne mogu izravno utvrditi već se moraju procijeniti. U tom slučaju subjekt izrađuje računovodstvenu procjenu kako bi ostvario cilj utvrđen računovodstvenom politikom. Izrada računovodstvenih procjena uključuje primjenu prosudbi ili pretpostavki na temelju najnovijih, pouzdanih informacija. Primjeri računovodstvenih procjena uključuju:
(a)
rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke u skladu s MSFI-jem 9 Financijski instrumenti;
(b)
neto utrživu vrijednost stavke zaliha u skladu s MRS-om 2 Zalihe;
(c)
fer vrijednost imovine ili obveze, u skladu s MSFI-jem 13 Mjerenje fer vrijednosti;
(d)
troškove amortizacije stavke nekretnina, postrojenja i opreme, u skladu s MSFI-jem 16 i
(e)
rezerviranja za obveze iz jamstava, u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina.
32.A
Subjekt za izradu računovodstvene procjene koristi tehnike mjerenja i ulazne podatke. Tehnike mjerenja uključuju tehnike procjene (npr. tehnike koje se koriste za mjerenje rezervacija za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke u skladu s MSFI-jem 9) i tehnike vrednovanja (npr. tehnike koje se koriste za mjerenje fer vrijednosti imovine ili obveze u skladu s MSFI-jem 13).
32.B
Pojam „procjena” u MSFI-jima ponekad se odnosi na procjenu koja nije računovodstvena procjena kako je definirana u ovom Standardu. Na primjer, ponekad se odnosi na ulazne podatke koji se koriste u izradi računovodstvenih procjena.
33.
Razumne procjene bitne su pri sastavljanju financijskih izvještaja i ne umanjuju njihovu pouzdanost.
Promjene računovodstvenih procjena
34.
Subjekt će možda trebati promijeniti računovodstvenu procjenu ako se promijene okolnosti na kojima se temeljila računovodstvena procjena ili zbog novih informacija, novih događaja ili više iskustva. Promjena računovodstvene procjene po svojoj se prirodi ne odnosi na prethodna razdoblja i ne smatra se ispravkom pogreške.
34.A
Učinci promjene ulaznog podatka ili promjene tehnike mjerenja na računovodstvenu procjenu smatraju se promjenama računovodstvenih procjena, osim ako proizlaze iz ispravka pogrešaka iz prethodnih razdoblja.
35.
Promjena osnove za mjerenje smatra se promjenom računovodstvene politike, a ne promjenom računovodstvene procjene. Ako je teško razlikovati promjenu računovodstvene politike od promjene računovodstvene procjene, promjena se smatra promjenom računovodstvene procjene.
Primjena promjena računovodstvenih procjena
36.
Učinak promjene računovodstvene procjene, osim promjene na koju se primjenjuje točka 37., priznaje se prospektivno i uključuje u dobit i gubitak:
(a)
u razdoblju promjene ako promjena utječe samo na to razdoblje ili
(b)
u razdoblju promjene i u budućim razdobljima ako promjena utječe na oboje.
37.
Opseg u kojem promjena računovodstvene procjene uzrokuje promjene imovine i obveza ili se odnosi na neku stavku kapitala priznaje se usklađenjem knjigovodstvenih vrijednosti povezanih stavki imovine, obveza ili kapitala u razdoblju promjene.
38.
Prospektivno priznavanje učinka promjene računovodstvene procjene znači da se promjena primjenjuje na transakcije, druge događaje i okolnosti od datuma te promjene. Promjena računovodstvene procjene može utjecati samo na dobit ili gubitak tekućega razdoblja, ili na dobit ili gubitak tekućeg i budućih razdoblja. Na primjer, promjena iznosa rezervacije za umanjenje vrijednosti za očekivane kreditne gubitke utječe samo na dobit ili gubitak tekućeg razdoblja i zato se priznaje u tekućem razdoblju. Međutim, promjena procijenjenog korisnog vijeka trajanja ili očekivanog obrasca trošenja budućih ekonomskih koristi sadržanih u imovini koja se amortizira utječe na troškove amortizacije u tekućem razdoblju i u svakom budućem razdoblju tijekom preostalog korisnog vijeka trajanja te imovine. U oba se slučaja učinak promjene koja se odnosi na tekuće razdoblje priznaje kao prihod ili rashod tekućeg razdoblja. Učinak na buduća razdoblja, ako ga ima, priznaje se kao prihod ili rashod u tim budućim razdobljima.
Objavljivanje
39.
Subjekt je dužan objaviti vrstu i iznos promjene računovodstvene procjene koja utječe na tekuće razdoblje ili se očekuje da će utjecati na buduća razdoblja, uz iznimku objave učinka na buduća razdoblja ako je procjena tog učinka neizvediva.
40.
Ako se ne objavi iznos učinka na buduća razdoblja jer je procjena neizvediva, subjekt je dužan tu činjenicu objaviti.
POGREŠKE
41.
Pogreške mogu nastati u vezi s priznavanjem, mjerenjem, prezentiranjem ili objavljivanjem elemenata financijskih izvještaja. Financijski izvještaji nisu u skladu s međunarodnim standardima financijskog izvještavanja ako sadržavaju značajne pogreške ili namjerno počinjene beznačajne pogreške kako bi se financijsko stanje, financijska uspješnost ili novčani tokovi subjekta prikazali na određeni način. Moguće pogreške tekućeg razdoblja otkrivene u tom razdoblju ispravljaju se prije odobrenja financijskih izvještaja za objavljivanje. Međutim, značajne pogreške ponekad se otkriju tek u narednom razdoblju pa se te pogreške iz prethodnog razdoblja ispravljaju u usporednim informacijama iskazanima u financijskim izvještajima za to naredno razdoblje (vidjeti točke 42.–47.).
42.
Podložno točki 43., subjekt je dužan retroaktivno ispraviti značajnu pogrešku iz prethodnog razdoblja u prvom skupu financijskih izvještaja odobrenih za objavljivanje nakon njezina otkrivanja i to:
(a)
prepravljanjem usporednih iznosa za prezentirano prethodno razdoblje u kojem je pogreška nastala; ili
(b)
ako je pogreška nastala prije prvog prezentiranog prethodnog razdoblja, prepravljanjem početnog stanja imovine, obveza i kapitala za prvo prezentirano prethodno razdoblje.
Ograničenja retroaktivnog prepravljanja
43.
Pogreška iz prethodnog razdoblja ispravlja se retroaktivnim prepravljanjem, osim ako je neizvedivo odrediti učinke pogreške na to razdoblje ili kumulativni učinak pogreške.
44.
Ako je neizvedivo odrediti učinak pogreške u određenom razdoblju na usporedne informacije za jedno ili više prezentiranih prethodnih razdoblja, subjekt je dužan prepraviti početno stanje imovine, obveza i kapitala za prvo razdoblje za koje je retroaktivno prepravljanje izvedivo (a to može biti i tekuće razdoblje).
45.
Ako je na početku tekućeg razdoblja neizvedivo odrediti kumulativni učinak pogreške na sva prethodna razdoblja, subjekt je dužan prepraviti usporedne informacije kako bi prospektivno ispravio pogrešku od prvog mogućeg datuma.
46.
Ispravak pogreške iz prethodnog razdoblja isključuje se iz dobiti i gubitka za razdoblje u kojem je pogreška otkrivena. Sve iskazane informacije o ranijim razdobljima, uključujući sažetke povijesnih financijskih podataka, retroaktivno se prepravljaju u mjeri u kojoj je to izvedivo.
47.
Ako je neizvedivo odrediti iznos pogreške (npr. pogreška u primjeni računovodstvene politike) za sva prethodna razdoblja, subjekt je u skladu s točkom 45. dužan prospektivno prepraviti usporedne informacije od prvog mogućeg datuma. Subjekt stoga ne uzima u obzir dio kumulativnog prepravljanja imovine, obveza i kapitala koji je nastao prije tog datuma. Točke 50.–53. sadržavaju upute o tome kad je ispravljanje pogreške za jedno ili više prethodnih razdoblja neizvedivo.
48.
Ispravljanje pogrešaka razlikuje se od promjena računovodstvenih procjena. Računovodstvene procjene po prirodi su aproksimacije koje treba promijeniti kad se pojave dodatne informacije. Na primjer, dobitak ili gubitak priznati nakon nepredviđenog događaja ne smatraju se ispravkom pogreške.
Objavljivanje pogrešaka iz prethodnog razdoblja
49.
Primjenjujući točku 42., subjekt je dužan objaviti sljedeće:
(a)
vrstu pogreške iz prethodnog razdoblja;
(b)
za svako prezentirano prethodno razdoblje, u mjeri u kojoj je to izvedivo, iznos ispravka za:
i.
svaku stavku financijskog izvještaja na koju to utječe i
ii.
ako se na subjekt primjenjuje MRS 33, za osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici;
(c)
iznos ispravka na početku prvog prezentiranog prethodnog razdoblja i
(d)
ako je retroaktivno prepravljanje za određeno prethodno razdoblje neizvedivo, okolnosti koje su do toga dovele te opis načina i trenutka ispravka pogreške.
Te informacije ne treba ponovno objavljivati u financijskim izvještajima za naredna razdoblja.
NEIZVEDIVOST RETROAKTIVNE PRIMJENE I RETROAKTIVNOG PREPRAVLJANJA
50.
U nekim slučajevima neizvedivo je usklađenje usporednih informacija iz određenog ranijeg razdoblja da bi se postigla usporedivost s tekućim razdobljem. Na primjer, podaci se u prethodnom razdoblju ili razdobljima nisu prikupljali na način koji bi omogućio retroaktivnu primjenu nove računovodstvene politike (uključujući, za potrebe točaka 51.–53., prospektivnu primjenu na prethodna razdoblja) ili retroaktivno prepravljanje radi ispravka pogreške iz prethodnog razdoblja, a rekonstrukcija informacija može biti neizvediva.
51.
Procjene su često potrebne prilikom primjene računovodstvene politike na priznate ili objavljene elemente financijskih izvještaja o transakcijama, drugim događajima ili okolnostima. Procjene su same po sebi subjektivne, a mogu se izraditi i nakon isteka izvještajnog razdoblja. Izrada procjena potencijalno je teža pri retroaktivnoj primjeni računovodstvene politike ili retroaktivnom prepravljanju radi ispravka pogreške iz prethodnog razdoblja jer je od odnosne transakcije, drugih događaja ili okolnosti proteklo više vremena. Međutim, procjene koje se odnose na prethodna razdoblja i procjene koje se odnose na tekuće razdoblje imaju isti cilj, a to je da procjena mora odražavati okolnosti koje su postojale u trenutku transakcije, drugih događaja ili okolnosti.
52.
Stoga za retroaktivnu primjenu nove računovodstvene politike ili ispravak pogreške iz prethodnog razdoblja informacije:
(a)
koje pružaju dokaze o okolnostima koje su postojale na datum odnosno datume transakcije, drugih događaja ili okolnosti i
(b)
koje bi bile dostupne u vrijeme kad su financijski izvještaji za to prethodno razdoblje bili odobreni za objavljivanje,
treba razlikovati od drugih informacija. Kod nekih vrsta procjena (npr. mjerenje fer vrijednosti na temelju značajnih ulaznih podataka koji nisu vidljivi) neizvedivo je razlikovati ove vrste informacija. Ako je za retroaktivnu primjenu nove računovodstvene politike ili ispravak pogreške iz prethodnog razdoblja nužna znatna procjena za koju te dvije vrste informacija nije moguće razlikovati, neizvedivo je retroaktivno primijeniti novu računovodstvenu politiku, odnosno retroaktivno ispraviti pogrešku iz prethodnog razdoblja.
53.
Pri primjeni nove računovodstvene politike na prethodno razdoblje ili ispravku iznosa iz prethodnog razdoblja ne smiju se koristiti novija saznanja ni za pretpostavke o namjerama poslovodstva u prethodnom razdoblju niti za procjenu iznosa koji su priznati, izmjereni ili objavljeni u prethodnom razdoblju. Na primjer, ako ispravlja pogrešku iz prethodnog razdoblja koja je nastala pri izračunu njegove obveze za kumulirana bolovanja zaposlenika u skladu s MRS-om 19 Primanja zaposlenih, subjekt ne uzima u obzir informacije o neobično jakoj sezoni gripe u sljedećem razdoblju koje su postale dostupne nakon što su financijski izvještaji za prethodno razdoblje odobreni za objavljivanje. Činjenica da su značajne procjene često potrebne pri izmjeni usporednih informacija iskazanih za prethodna razdoblja nije prepreka za pouzdano usklađenje ili ispravak usporednih informacija.
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
54.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
54.A
[Brisano]
54.B
[Brisano]
54.C
MSFI-jem 13 Mjerenje fer vrijednosti, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjena je točka 52. Subjekt u izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
54.D
[Brisano]
54.E
MSFI-jem 9 Financijski instrumenti, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 53. i brisane su točke 54.A, 54.B i 54.D. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
54.F
Dokumentom Izmjene upućivanja na Koncepcijski okvir u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, objavljenim 2018., izmijenjene su točka 6. i točka 11. podtočka (b). Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Ranija primjena dopuštena je ako subjekt u isto vrijeme primjenjuje sve druge izmjene uvedene dokumentom Izmjene upućivanja na Koncepcijski okvir u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Subjekt izmjene točke 6. i točke 11. podtočke (b) primjenjuje retroaktivno u skladu s ovim Standardom. Međutim, ako utvrdi da retroaktivna primjena ne bi bila praktična ili da bi podrazumijevala neopravdane troškove ili napor, subjekt izmjene točke 6. i točke 11. podtočke (b) primjenjuje upućivanjem na točke 23.–28. ovog Standarda. Ako bi retroaktivna primjena izmjena iz dokumenta Izmjene upućivanja na Koncepcijski okvir u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja podrazumijevala neopravdane troškove ili napor, subjekt pri primjeni točaka 23.–28. ovog Standarda svaki izraz „neizvedivo”, osim u zadnjoj rečenici točke 27., tumači tako da znači „podrazumijeva neopravdane troškove ili napor”, a svaki izraz „izvedivo” tako da znači „moguće bez neopravdanih troškova i napora”.
54.G
Ako ne primjenjuje MSFI 14 Regulatorni računi, subjekt je pri primjeni točke 11. podtočke (b) na stanja regulatornih računa dužan i dalje upućivati na definicije, kriterije za priznavanje i koncepte mjerenja iz Okvira za sastavljanje i prezentiranje financijskih izvještaja(5), umjesto na one iz Koncepcijskog okvira, i razmotriti njihovu primjenjivost. Stanje regulatornih računa je stanje svakog rashoda (ili prihoda) koje se ne priznaje kao imovina ili obveza u skladu s drugim primjenjivim MSFI-jima, ali ga regulator cijena uključuje, ili se očekuje da će ga uključiti, prilikom utvrđivanja cijene ili cijena koje se mogu zaračunati kupcima. Regulator cijena je tijelo koje je zakonom ili drugim propisom ovlašteno za utvrđivanje cijena ili raspona cijena koji su za subjekt obvezujući. Regulator cijena može biti neovisno tijelo ili sa subjektom povezana osoba, uključujući upravni odbor samog subjekta, ako je to tijelo na temelju zakona ili drugog propisa dužno utvrđivati cijene u interesu kupaca i radi sveukupne financijske održivosti subjekta.
54.H
Dokumentom Definicija pojma „značajno”
(izmjene MRS-a 1 i MRS-a 8), objavljenim u listopadu 2018., izmijenjena je točka 7. MRS-a 1 i točka 5. MRS-a 8 i brisana je točka 6. MRS-a 8. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
54.I
Dokumentom Definicija računovodstvenih procjena, objavljenim u veljači 2021., izmijenjene su točke 5., 32., 34., 38. i 48. i dodane točke 32.A, 32.B i 34.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2023. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt te izmjene primjenjuje na promjene računovodstvenih procjena i promjene računovodstvenih politika do kojih dođe na početku ili nakon početka prvog godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem je primijenio te izmjene.
POVLAČENJE DRUGIH OBJAVA
55.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 8 Neto dobit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene računovodstvenih politika, koji je bio revidiran 1993.
56.
Ovaj Standard zamjenjuje sljedeća tumačenja:
(a)
SIC-2 Dosljednost – kapitalizacija troškova zaduživanja i
(b)
SIC-18 Dosljednost – alternativne metode.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 10
Događaji nakon izvještajnog razdoblja
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati:
(a)
kad bi subjekt trebao uskladiti svoje financijske izvještaje za događaje nakon izvještajnog razdoblja i
(b)
informacije koje bi subjekt trebao objaviti o datumu odobrenja financijskih izvještaja za objavu te o događajima nakon izvještajnog razdoblja.
Standardom se također nalaže da subjekt svoje financijske izvještaje ne sastavlja pod pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja ako se na temelju događaja nakon izvještajnog razdoblja može zaključiti da takva pretpostavka nije primjerena.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje na računovodstveno iskazivanje i objavljivanje događaja nakon izvještajnog razdoblja.
DEFINICIJE
3.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Događaji nakon izvještajnog razdoblja su povoljni ili nepovoljni događaji koji nastupe od kraja izvještajnog razdoblja do datuma odobrenja izdavanja financijskih izvještaja. Postoje dvije vrste događaja:
(a)
događaji koji su dokaz postojećeg stanja na kraju izvještajnog razdoblja (događaji nakon izvještajnog razdoblja koji nalažu usklađenje) i
(b)
događaji koji su naznaka uvjeta koji su nastali nakon izvještajnog razdoblja (događaji nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalažu usklađenje).
4.
Postupak odobravanja objave financijskih izvještaja ovisi o strukturi poslovodstva, zakonskim zahtjevima i postupcima sastavljanja i dovršenja financijskih izvještaja.
5.
U nekim slučajevima subjekt je dužan financijske izvještaje nakon njihove objave dostaviti dioničarima na odobrenje. U tim su slučajevima financijski izvještaji odobreni za objavu na datum objave, a ne na datum na koji su ih dioničari odobrili.
Primjer
poslovodstvo subjekta dovršilo je 28. veljače 20X2. nacrt financijskih izvještaja za godinu koja je završila 31. prosinca 20X1. Uprava je 18. ožujka 20X2. pregledala financijske izvještaje i odobrila njihovu objavu. Subjekt je 19. ožujka 20X2. najavio informacije o dobiti i druge odabrane financijske informacije. Financijski izvještaji su 1. travnja 20X2. stavljeni na raspolaganje dioničarima i drugim korisnicima. Dioničari su odobrili financijske izvještaje na godišnjoj skupštini održanoj 15. svibnja 20X2., a zatim su 17. svibnja 20X2. odobreni financijski izvještaji dostavljeni regulatornom tijelu.
Financijski izvještaji odobreni su za objavu 18. ožujka 20X2. (datum na koji je uprava odobrila njihovu objavu).
6.
U nekim je slučajevima poslovodstvo subjekta dužno dostaviti financijske izvještaje nadzornom odboru (čiji članovi nisu izvršni direktori) na odobrenje. U tim su slučajevima financijski izvještaji odobreni za objavu kad poslovodstvo odobri njihovu dostavu nadzornom odboru.
Primjer
poslovodstvo subjekta odobrilo je 18. ožujka 20X2. dostavu financijskih izvještaja nadzornom odboru. Članovi nadzornog odbora nisu izvršni direktori, a članovi mogu biti i predstavnici zaposlenika i drugih vanjskih zainteresiranih strana. Nadzorni odbor odobrio je financijske izvještaje 26. ožujka 20X2. Financijski izvještaji su 1. travnja 20X2. stavljeni na raspolaganje dioničarima i drugim korisnicima. Dioničari su odobrili financijske izvještaje na godišnjoj skupštini održanoj 15. svibnja 20X2., a zatim su 17. svibnja 20X2. financijski izvještaji dostavljeni regulatornom tijelu.
Financijski izvještaji odobreni su za objavu 18. ožujka 20X2. (datum na koji je uprava odobrila njihovu dostavu nadzornom odboru).
7.
Događaji nakon izvještajnog razdoblja uključuju sve događaje nastale do datuma odobrenja objave financijskih izvještaja, čak i ako ti događaji nastanu nakon javne objave informacija o dobiti ili drugih odabranih financijskih informacija.
PRIZNAVANJE I MJERENJE
Usklađenje događaja nakon izvještajnog razdoblja
8.
Subjekt je dužan uskladiti iznose priznate u svojim financijskim izvještajima za događaje nakon izvještajnog razdoblja koji nalažu usklađenje.
9.
Slijede primjeri događaja nakon izvještajnog razdoblja zbog kojih se subjektu nalaže usklađenje iznosa priznatih u njegovim financijskim izvještajima ili priznavanje stavki koje prethodno nisu bile priznate:
(a)
sudska nagodba nakon izvještajnog razdoblja koja potvrđuje da je subjekt na kraju izvještajnog razdoblja imao neku sadašnju obvezu. Subjekt usklađuje sve prethodno priznate iznose rezerviranja u vezi s tim sudskim postupkom u skladu s MRS 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina ili priznaje novo rezerviranje. Subjekt ne objavljuje samo nepredviđenu obvezu jer je sudska nagodba dodatni dokaz koji bi trebalo uzeti u obzir u skladu s točkom 16. MRS-a 37;
(b)
primitak informacija nakon izvještajnog razdoblja koje ukazuju na to da je vrijednost određene imovine bila umanjena na kraju izvještajnog razdoblja ili da je potrebno uskladiti iznos prethodno priznatog gubitka od umanjenja vrijednosti te imovine. Na primjer:
i.
stečaj klijenta nakon izvještajnog razdoblja obično je potvrda da je kreditna sposobnost klijenta na kraju izvještajnog razdoblja bila umanjena; i
ii.
prodaja zaliha nakon izvještajnog razdoblja može biti dokaz o njihovoj neto utrživoj vrijednosti na kraju izvještajnog razdoblja;
(c)
određivanje troška nabave kupljene imovine nakon izvještajnog razdoblja ili određivanje prihoda od prodaje imovine prije kraja izvještajnog razdoblja;
(d)
određivanje iznosa isplata na temelju udjela u dobiti ili isplata nagrada nakon izvještajnog razdoblja ako je subjekt na kraju izvještajnog razdoblja iskazao postojeću zakonsku ili izvedenu obvezu izvršenja takvih isplata zbog događaja nastalih prije tog datuma (vidjeti MRS 19 Primanja zaposlenih);
(e)
otkriće prijevare ili pogrešaka koji pokazuju da su financijski izvještaji netočni.
Događaji nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalažu usklađenje
10.
Subjekt nije dužan uskladiti iznose priznate u svojim financijskim izvještajima za događaje nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalažu usklađenje.
11.
Primjer događaja nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalaže usklađenje je pad fer vrijednosti ulaganja od kraja izvještajnog razdoblja do datuma odobrenja financijskih izvještaja za objavu. Pad fer vrijednosti obično nije povezan s uvjetima ulaganja na kraju izvještajnog razdoblja, ali odražava okolnosti koje su naknadno nastupile. Stoga subjekt ne usklađuje iznose koje je priznao u svojim financijskim izvješćima za ulaganja. Slično tomu, subjekt ne ažurira iznose ulaganja koje je objavio na kraju izvještajnog razdoblja, iako će možda trebati objaviti dodatne informacije u skladu s točkom 21.
Dividende
12.
Ako subjekt objavi dividende imateljima vlasničkih instrumenata (kako su definirani u MRS-u 32 Financijski instrumenti: prezentiranje) nakon izvještajnog razdoblja, te dividende ne priznaje kao obvezu na kraju izvještajnog razdoblja.
13.
Ako se dividende objave nakon izvještajnog razdoblja, ali prije odobrenja financijskih izvještaja za objavu, dividende se na kraju izvještajnog razdoblja ne priznaju kao obveza jer tada obveza ne postoji. Takve se dividende objavljuju u bilješkama u skladu s MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja.
VREMENSKA NEOGRANIČENOST POSLOVANJA
14.
Subjekt ne sastavlja financijske izvještaje pod pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja ako poslovodstvo nakon izvještajnog razdoblja utvrdi da namjerava likvidirati subjekt ili prestati s poslovanjem, ili ako utvrdi da je to jedina stvarna mogućnost.
15.
Pogoršanje poslovnih rezultata i financijskog položaja nakon izvještajnog razdoblja može biti naznaka potrebe za preispitivanjem primjerenosti pretpostavke o vremenskoj neograničenosti poslovanja. Ako pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja više nije primjerena, učinak je takav da ovaj Standard nalaže temeljnu promjenu računovodstvene osnove, a ne samo usklađenje iznosa priznatih na temelju prvotne računovodstvene osnove.
16.
MRS 1 nalaže objavljivanje određenih informacija ako:
(a)
financijski izvještaji nisu sastavljeni pod pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja ili
(b)
ako je poslovodstvo svjesno značajne neizvjesnosti u vezi s događajima ili okolnostima koji mogu dovesti u pitanje sposobnost subjekta za nastavak poslovanja da nastavi poslovati pod pretpostavkom vremenske neograničenosti poslovanja. Događaji ili okolnosti koje je potrebno objaviti mogu nastati nakon izvještajnog razdoblja.
OBJAVLJIVANJE
Datum odobrenja za objavu
17.
Subjekt je dužan objaviti datum odobrenja financijskih izvještaja za objavu te tko je dao to odobrenje. Ako vlasnici subjekta ili druge osobe imaju ovlast za izmjene financijskih izvještaja nakon njihove objave, subjekt je dužan tu činjenicu objaviti.
18.
Korisnicima je važno znati kad su financijski izvještaji odobreni za objavu jer financijski izvještaji ne odražavaju događaje nakon tog datuma.
Ažuriranje objavljenih informacija o okolnostima na kraju izvještajnog razdoblja
19.
Ako subjekt nakon izvještajnog razdoblja dobije informacije o okolnostima koje su postojale na kraju izvještajnog razdoblja, dužan je, u svjetlu novih informacija, ažurirati već objavljene informacije o tim okolnostima.
20.
U nekim slučajevima subjekt treba ažurirati informacije objavljene u njegovim financijskim izvještajima kako bi iskazao informacije koje je dobio nakon izvještajnog razdoblja, čak i ako te informacije ne utječu na iznose koje je priznao u financijskim izvještajima. Na primjer, objavljene informacije treba ažurirati ako se nakon izvještajnog razdoblja pojave dokazi o nepredviđenoj obvezi koja je postojala na kraju izvještajnog razdoblja. Osim što treba razmotriti bi li u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina trebao priznati ili promijeniti iznos rezerviranja, subjekt u svjetlu tih dokaza ažurira objavljene informacije o nepredviđenoj obvezi.
Događaji nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalažu usklađenje
21.
Ako su događaji nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalažu usklađenje značajni, može se razumno očekivati da će neobjavljivanje utjecati na odluke koje primarni korisnici financijskih izvještaja opće namjene donose na temelju tih financijskih izvještaja, u kojima se navode financijske informacije o određenom izvještajnom subjektu. Stoga je subjekt za svaku značajnu kategoriju događaja nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalažu usklađenje dužan objaviti sljedeće:
(a)
prirodu događaja i
(b)
procjenu njegova financijskog učinka ili izjavu da takva procjena nije moguća.
22.
Slijede primjeri događaja nakon izvještajnog razdoblja koji ne nalažu usklađenje, a koje bi općenito trebalo objaviti:
(a)
značajna poslovna kombinacija nakon izvještajnog razdoblja (MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije nalaže se objavljivanje određenih informacija u takvim slučajevima) ili otuđenje većeg društva kćeri;
(b)
najava plana prekida poslovanja;
(c)
značajne nabave imovine, klasifikacija imovine u imovinu namijenjenu prodaji u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuto poslovanje, drugi oblici otuđenja imovine ili izvlaštenje značajne imovine koje provodi država;
(d)
uništenje većeg proizvodnog pogona u požaru nakon izvještajnog razdoblja;
(e)
najava ili početak provedbe značajnog restrukturiranja (vidjeti MRS 37);
(f)
značajne transakcije redovnim dionicama i potencijalnim redovnim dionicama nakon izvještajnog razdoblja (MRS-om 33 Zarada po dionici nalaže se da subjekt objavi opis tih transakcija, osim ako se te transakcije odnose na kapitalizaciju ili nagrade, podjelu dionica ili obrnutu podjelu dionica, za što se MRS-om 33 nalaže usklađenje);
(g)
neuobičajeno velike promjene cijena imovine ili tečajeva nakon izvještajnog razdoblja;
(h)
promjene poreznih stopa ili poreznih propisa koje su stupile na snagu ili su najavljene nakon izvještajnog razdoblja, a koje značajno utječu na tekuću i odgođenu poreznu imovinu i tekuće i odgođene porezne obveze (vidjeti MRS 12 Porez na dobit);
(i)
preuzimanje značajnih obveza ili nepredviđenih obveza, npr. izdavanjem značajnih jamstava i
(j)
početak značajnog sudskoga postupka koji je isključivo posljedica događaja nastalih nakon izvještajnog razdoblja.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
23.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
23.A
MSFI-jem 13 Mjerenje fer vrijednosti, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjena je točka 11. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
23.B
MSFI-jem 9 Financijski instrumenti, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 9. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
23.C
Dokumentom Definicija izraza „značajno”
(Izmjene MRS-a 1 i MRS-a 8), objavljenim u listopadu 2018., izmijenjena je točka 21. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni izmjena definicije izraza „značajno” u točki 7. MRS-a 1 i točkama 5. i 6. MRS-a 8.
POVLAČENJE MRS-a 10 (REVIDIRAN 1999.)
24.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 10 Događaji nakon izvještajnog razdoblja (revidiran 1999.).
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 12
Porez na dobit
CILJ
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstveni postupak za porez na dobit. U računovodstvu poreza na dobit glavno je pitanje kako se računovodstveno iskazuje tekući i budući porez koji je posljedica:
(a)
buduće nadoknade (namire) knjigovodstvene vrijednosti imovine (obveza) priznate u izvještaju o financijskom položaju subjekta i
(b)
transakcija i drugih događaja tekućeg razdoblja koji su priznati u financijskim izvještajima subjekta.
Priznavanje imovine ili obveze podrazumijeva da izvještajni subjekt očekuje da će naplatiti ili namiriti knjigovodstvenu vrijednost te imovine ili obveze. Ako je vjerojatno da će zbog nadoknade ili namire te knjigovodstvene vrijednosti buduća porezna obveza biti veća (manja) nego što bi bila da nema poreznih posljedica takve nadoknade ili namire, ovim se Standardom nalaže da subjekt prizna odgođenu poreznu obvezu (odgođenu poreznu imovinu), uz nekoliko ograničenih iznimaka.
Ovim se Standardom subjektu nalaže da porezne posljedice transakcija i drugih događaja računovodstveno iskaže na isti način kao i same transakcije i događaje. Zato se svi porezni učinci transakcija i drugih događaja priznatih u dobiti ili gubitku također priznaju u dobiti i gubitku. Porezne posljedice transakcija i događaja koji su priznati izvan dobiti ili gubitka (u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili izravno u vlasničkom kapitalu) također se priznaju izvan dobiti ili gubitka (u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti odnosno izravno u vlasničkom kapitalu). Slično tome, priznavanje odgođene porezne imovine i odgođenih poreznih obveza u poslovnoj kombinaciji utječe na iznos goodwilla proizašlog iz tog poslovnog spajanja ili na iznos priznate dobiti ostvarene povoljnom kupnjom.
Ovim se Standardom uređuje i priznavanje odgođene porezne imovine koja proizlazi iz neiskorištenih poreznih gubitaka ili neiskorištenih poreznih olakšica, iskazivanje poreza na dobit u financijskim izvještajima i objavljivanje informacija o porezu na dobit.
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Ovaj se standard primjenjuje u računovodstvu poreza na dobit.
2.
Za potrebe ovog Standarda, porez na dobit uključuje sve domaće i inozemne poreze kojima je osnovica oporeziva dobit. Porez na dobit uključuje i druge poreze, kao što je porez po odbitku koji plaća društvo kći, pridruženo društvo ili zajednički posao pri raspodjelama izvještajnom subjektu.
3.
[Brisano]
4.
Ovim se Standardom ne uređuju metode računovodstva državnih potpora (vidjeti MRS 20 Računovodstvo državnih potpora i objavljivane državne pomoći) ni porezne olakšice za ulaganja. Međutim, ovim se Standardom uređuje računovodstvo privremenih razlika koje mogu nastati iz državnih potpora ili poreznih olakšica za ulaganja.
DEFINICIJE
5.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Računovodstvena dobit je dobit ili gubitak razdoblja prije odbitka poreznog rashoda.
Oporeziva dobit (porezni gubitak) je dobit (gubitak) razdoblja, utvrđena u skladu sa propisima poreznih tijela na temelju kojih se utvrđuje porez na dobit za plaćanje (povrat).
Porezni rashod (porezni prihod) je agregatni iznos tekućega poreza i odgođenoga poreza koji je uključen u određivanje dobiti ili gubitka razdoblja.
Tekući porez je iznos poreza na dobit koji se plaća (vraća) na oporezivu dobit (za porezni gubitak) razdoblja.
Odgođene porezne obveze su iznosi poreza na dobit koje je potrebno platiti u budućim razdobljima s obzirom na oporezive privremene razlike.
Odgođena porezna imovina su iznosi poreza na dobit koji se vraćaju u budućim razdobljima s obzirom na:
(a)
odbitne privremene razlike;
(b)
prenesene neiskorištene porezne gubitke i
(c)
prenesene neiskorištene porezne olakšice.
Privremene razlike su razlike između knjigovodstvene vrijednosti imovine ili obveze u izvještaju o financijskom položaju i njihove porezne osnovice. Privremene razlike mogu biti:
(a)
oporezive privremene razlike, što su privremene razlike koje će imati za posljedicu oporezive iznose pri utvrđivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka) budućih razdoblja u kojima će knjigovodstvena vrijednost imovine biti nadoknađena ili obveza podmirena ili
(b)
odbitne privremene razlike, što su privremene razlike koje će imati za posljedicu iznose koji se mogu odbiti pri utvrđivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka) budućih razdoblja u kojima će knjigovodstvena vrijednost imovine biti nadoknađena ili obveza podmirena.
Porezna osnovica imovine ili obveze je iznos pripisan toj imovini ili obvezi u porezne svrhe.
6.
Porezni rashod (porezni prihod) obuhvaća tekući porezni rashod (tekući porezni prihod) i odgođeni porezni rashod (odgođeni porezni prihod).
Porezna osnovica
7.
Porezna osnovica imovine je iznos koji će se u porezne svrhe moći odbiti od oporezivih ekonomskih koristi koje će subjekt ostvariti kad nadoknadi knjigovodstvenu vrijednost imovine. Ako te ekonomske koristi ne budu oporezive, porezna osnovica imovine bit će jednaka njezinoj knjigovodstvenoj vrijednosti.
Primjeri
1.
Nabavna vrijednost stroja iznosi 100. U porezne svrhe je amortizacija u iznosu od 30 već odbijena u tekućem i prethodnom razdoblju, a preostala vrijednost moći će se odbiti u budućim razdobljima kroz amortizaciju ili odbitkom pri otuđenju. Prihod ostvaren korištenjem stroja oporeziv je, dobitak od otuđenja stroja bit će oporeziv, a gubitak od otuđenja moći će se odbiti u porezne svrhe. Porezna osnovica stroja iznosi 70.
2.
Knjigovodstvena vrijednost potraživanja za kamate iznosi 100. S time povezani prihod od kamata oporezuje se na novčanoj osnovi. Porezna osnovica potraživanja za kamate iznosi nula.
3.
Knjigovodstvena vrijednost potraživanja od kupaca iznosi 100. S time povezani prihod već je uključen u oporezivu dobit (porezni gubitak). Porezna osnovica potraživanja od kupaca iznosi 100.
4.
Knjigovodstvena vrijednost potraživanja za dividende od društva kćeri iznosi 100. Dividende nisu oporezive. U biti se ukupna knjigovodstvena vrijednost imovine može odbiti od ekonomskih koristi. Stoga porezna osnovica potraživanja za dividende iznosi 100 (1).
5.
Knjigovodstvena vrijednost potraživanja za zajam iznosi 100. Otplata zajma neće imati porezne posljedice. Porezna osnovica zajma iznosi 100.
8.
Porezna osnovica obveze je njezina knjigovodstvena vrijednost, umanjena za iznose koji će u budućim razdobljima u vezi s tom obvezom biti odbijeni u porezne svrhe. U slučaju unaprijed primljenog prihoda porezna osnovica nastale obveze njezina je knjigovodstvena vrijednost, umanjena za iznose prihoda koji u budućim razdobljima neće biti oporezivi.
Primjeri
1.
Kratkoročne obveze uključuju obračunate rashode knjigovodstvene vrijednosti 100. S time povezani rashod odbija se u porezne svrhe na novčanoj osnovi. Porezna osnovica obračunatih rashoda iznosi nula.
2.
Kratkoročne obveze uključuju unaprijed primljen prihod od kamata knjigovodstvene vrijednosti 100. S time povezani prihod od kamata oporezovan je na novčanoj osnovi. Porezna osnovica unaprijed primljenih kamata iznosi nula.
3.
Kratkoročne obveze uključuju obračunate rashode knjigovodstvene vrijednosti 100. S time povezani rashod već je odbijen u porezne svrhe. Porezna osnovica obračunatih rashoda iznosi 100.
4.
Kratkoročne obveze uključuju obračunate novčane i ugovorne kazne knjigovodstvene vrijednosti 100. Novčane i ugovorne kazne ne mogu se odbiti u porezne svrhe. Porezna osnovica obračunatih novčanih i ugovornih kazni iznosi 100(2).
5.
Knjigovodstvena vrijednost obveza za zajam iznosi 100. Otplata zajma neće imati porezne posljedice. Porezna osnovica zajma iznosi 100.
9.
Neke stavke imaju poreznu osnovicu, ali se u izvještaju o financijskom položaju ne priznaju kao imovina i obveze. Na primjer, troškovi istraživanja priznaju se kao rashod pri utvrđivanju računovodstvene dobiti razdoblja u kojem su nastali, ali su dopušteni kao odbitak pri utvrđivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka) tek u kasnijem razdoblju. Razlika između porezne osnovice troškova istraživanja, a to je iznos koji će porezna tijela dopustiti kao odbitak u budućim razdobljima, i knjigovodstvene vrijednosti nula je odbitna privremena razlika iz koje proizlazi odgođena porezna imovina.
10.
Ako porezna osnovica neke stavke imovine ili obveze nije odmah očigledna, korisno je razmotriti temeljno načelo na kojem se zasniva ovaj Standard, a ono je da je subjekt, uz određene ograničene iznimke, dužan priznati odgođenu poreznu obvezu (imovinu) kad god bi zbog nadoknade ili namire knjigovodstvene vrijednosti stavke imovine ili obveze buduća porezna obveza bila veća (manja) nego što bi bila da nema poreznih posljedica takve nadoknade ili namire. U primjeru C nakon točke 51.A. objašnjavaju se okolnosti u kojima može biti korisno razmotriti to temeljno načelo, npr. ako porezna osnovica imovine ili obveze ovisi o očekivanom načinu nadoknade ili namire.
11.
U konsolidiranim financijskim izvještajima privremene razlike određuju se usporedbom knjigovodstvenih vrijednosti imovine i obveza iz konsolidiranih financijskih izvještaja s odgovarajućom poreznom osnovicom. Porezna se osnovica utvrđuje na temelju konsolidirane porezne prijave u onim jurisdikcijama u kojima se takva porezna prijava podnosi. U ostalim se jurisdikcijama porezna osnovica utvrđuje na temelju poreznih prijava svakoga subjekta grupe.
PRIZNAVANJE TEKUĆIH POREZNIH OBVEZA I TEKUĆE POREZNE IMOVINE
12.
Tekući porez za tekuće i prethodna razdoblja priznaje se kao obveza u iznosu koji nije plaćen. Ako je već plaćeni iznos za tekuće i prijašnja razdoblja veći od iznosa koji je potrebno platiti za ta razdoblja, taj se višak priznaje kao imovina.
13.
Korist povezana s poreznim gubitkom koji se može prenijeti unatrag radi povrata tekućeg poreza prethodnog razdoblja priznaje se kao imovina.
14.
Ako se porezni gubitak koristi za povrat tekućeg poreza prethodnog razdoblja, subjekt tu korist priznaje kao imovinu u razdoblju u kojem je porezni gubitak nastao jer je vjerojatno da će subjekt tu korist ostvariti i da se ona može pouzdano izmjeriti.
PRIZNAVANJE ODGOĐENIH POREZNIH OBVEZA I ODGOĐENE POREZNE IMOVINE
OPOREZIVE PRIVREMENE RAZLIKE
15.
Odgođena porezna obveza priznaje se za sve oporezive privremene razlike, osim ako odgođena porezna obveza proizlazi iz:
(a)
početnog priznavanja goodwilla ili
(b)
početnog priznavanja imovine ili obveze u transakciji koja:
i.
nije poslovna kombinacija
ii.
u vrijeme transakcije ne utječe ni na računovodstvenu dobit niti na oporezivu dobit (porezni gubitak) i
iii.
u vrijeme transakcije ne dovodi do jednakih oporezivih i odbitnih privremenih razlika.
Međutim, za oporezive privremene razlike od ulaganja u društva kćeri, podružnice i pridružena društva, te od udjela u zajedničkim poslovima, odgođena porezna obveza priznaje se u skladu s točkom 39.
16.
Priznavanje imovine podrazumijeva da će njezina knjigovodstvena vrijednost biti nadoknađena u obliku ekonomskih koristi koje će subjekt ostvariti u budućim razdobljima. Ako knjigovodstvena vrijednost imovine bude veća od njezine porezne osnovice, iznos oporezivih ekonomskih koristi bit će veći od iznosa koji će biti dopušten kao odbitak u porezne svrhe. Ta razlika je oporeziva privremena razlika, a obveza plaćanja nastalog poreza na dobit u budućim razdobljima je odgođena porezna obveza. Kad subjekt nadoknadi knjigovodstvenu vrijednost imovine, oporeziva privremena razlika će se poništiti i subjekt će imati oporezivu dobit. Zbog toga je vjerojatan odljev ekonomskih koristi iz subjekta u obliku plaćanja poreza. Stoga se ovim Standardom nalaže priznavanje svih odgođenih poreznih obveza, osim u određenim okolnostima koje su opisane u točkama 15. i 39.
Primjer
Imovina čija je nabavna vrijednost 150 ima knjigovodstvenu vrijednost 100. Kumulativna amortizacija u porezne svrhe iznosi 90, a porezna stopa je 25 %.
Porezna osnovica imovine iznosi 60 (nabavna vrijednost 150 umanjena za kumulativnu poreznu amortizaciju u iznosu od 90). Za nadoknadu knjigovodstvene vrijednosti u iznosu od 100 subjekt mora ostvariti oporezivu dobit u iznosu od 100, ali će moći odbiti samo poreznu amortizaciju od 60. Zato će subjekt platiti porez na dobit u iznosu od 10 (25 % od 40) kad nadoknadi knjigovodstvenu vrijednost imovine. Razlika između knjigovodstvene vrijednosti 100 i porezne osnovice 60 je oporeziva privremena razlika u iznosu od 40. Stoga subjekt priznaje odgođenu poreznu obvezu od 10 (25 % od 40), koja predstavlja porez na dobit koji će platiti kad nadoknadi knjigovodstvenu vrijednost imovine.
17.
Neke privremene razlike nastaju ako se prihod ili rashod uključe u računovodstvenu dobit u jednom razdoblju, a u oporezivu dobit u drugom razdoblju. Takve se privremene razlike često opisuju kao vremenske razlike. U nastavku slijede primjeri privremenih razlika te vrste, što su oporezive privremene razlike i koje stoga za posljedicu imaju odgođene porezne obveze:
(a)
prihod od kamata uključuje se u računovodstvenu dobit na vremenskoj osnovi, ali se u nekim jurisdikcijama može uključiti u oporezivu dobit nakon što se naplati. Porezna osnovica potraživanja priznatog u izvještaju o financijskom položaju za taj prihod iznosi nula jer prihodi ne utječu na oporezivu dobit dok se ne naplate;
(b)
amortizacija koja se koristi pri utvrđivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka) može se razlikovati od amortizacije koja se koristi za utvrđivanje računovodstvene dobiti. Privremena razlika je razlika između knjigovodstvene vrijednosti imovine i njezine porezne osnovice, što je izvorni trošak nabave imovine umanjen za sve odbitke u vezi s tom imovinom koje dopuštaju porezna tijela pri utvrđivanju oporezive dobiti tekućeg i prethodnih razdoblja. Oporezive privremene razlike nastaju i imaju za posljedicu odgođenu poreznu obvezu ako je porezna amortizacija ubrzana (ako je porezna amortizacija sporija od računovodstvene amortizacije, nastaje odbitna privremena razlika, što za posljedicu ima odgođenu poreznu imovinu) i
(c)
troškovi razvoja mogu se kapitalizirati i amortizirati u budućim razdobljima pri utvrđivanju računovodstvene dobiti, ali se odbijaju pri utvrđivanju oporezive dobiti u razdoblju u kojem su nastali. Porezna osnovica tih troškova razvoja iznosi nula jer su već bili odbijeni od oporezive dobiti. Privremena razlika je razlika između knjigovodstvene vrijednosti troškova razvoja i njihove porezne osnovice koja iznosi nula.
18.
Privremene razlike nastaju i:
(a)
kad se utvrdiva stečena imovina odnosno utvrdive obveze preuzete u poslovnoj kombinaciji priznaju po njihovim fer vrijednostima u skladu s MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije bez odgovarajućeg usklađenja u porezne svrhe (vidjeti točku 19.);
(b)
kad se imovina revalorizira bez odgovarajućeg usklađenja u porezne svrhe (vidjeti točku 20.);
(c)
kad u poslovnoj kombinaciji nastane goodwill (vidjeti točku 21.);
(d)
kad se porezna osnovica imovine ili obveze pri početnom priznavanju razlikuje od njihove početne knjigovodstvene vrijednosti, npr. ako subjekt ostvari korist od neoporezive državne potpore u vezi s imovinom (vidjeti točke 22. i 33.) ili
(e)
kad knjigovodstvena vrijednost ulaganja u društva kćeri, podružnice i pridružena društva ili udjele u zajedničkim poslovima postane različita od porezne osnovice ulaganja ili udjela (vidjeti točke 38.–45.).
Poslovne kombinacije
19.
Uz ograničene iznimke, utvrdiva stečena imovina odnosno utvrdive obveze preuzete u poslovnoj kombinaciji priznaju se po njihovim fer vrijednostima na datum stjecanja. Privremene razlike nastaju ako poslovna kombinacija ne utječe na poreznu osnovicu stečene odredive imovine i preuzetih odredivih obveza ili ako na njih utječe koji drugi čimbenik. Na primjer, ako se knjigovodstvena vrijednost imovine poveća do fer vrijednosti, a porezna osnovica imovine ostane jednaka trošku prijašnjega vlasnika, nastaje oporeziva privremena razlika, čija je posljedica odgođena porezna obveza. Nastala odgođena porezna obveza utječe na goodwill (vidjeti točku 66.).
Imovina koja se prenosi po fer vrijednosti
20.
Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja dopušta se ili zahtijeva da se određena imovina iskazuje po fer vrijednosti ili da se revalorizira (vidjeti npr. MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema, MRS 38 Nematerijalna imovina, MRS 40 Ulaganja u nekretnine, MSFI 9 Financijski instrumenti i MSFI 16 Najmovi). U nekim jurisdikcijama, revalorizacija ili druga prepravljanja imovine na njezinu fer vrijednost utječu na oporezivu dobit (porezni gubitak) u tekućem razdoblju. Zato se porezna osnovica imovine usklađuje i ne nastaje privremena razlika. U drugim jurisdikcijama, revalorizacija ili prepravljanje imovine ne utječu na oporezivu dobit u razdoblju revalorizacije ili prepravljanja pa se stoga porezna osnovica imovine ne usklađuje. Unatoč tome, posljedica buduće nadoknade knjigovodstvene vrijednosti bit će oporezivi priljev ekonomskih koristi u subjekt, a iznos koji će se moći odbiti u porezne svrhe razlikovat će se od iznosa tih ekonomskih koristi. Razlika između knjigovodstvene vrijednosti revalorizirane imovine i njezine porezne osnovice je privremena razlika i dovodi do nastanka odgođene porezne obveze ili imovine. Isto se događa čak i ako:
(a)
subjekt ne namjerava otuđiti imovinu. U tim se slučajevima revalorizirana knjigovodstvena vrijednost imovine nadoknađuje korištenjem, zbog čega će nastati oporeziva dobit veća od amortizacije koja će u budućim razdobljima biti dopuštena u porezne svrhe ili
(b)
porez na kapitalne dobitke se odgađa ako se prihod od otuđenja imovine ulaže u sličnu imovinu. U tim slučajevima konačna porezna obveza nastaje prodajom ili korištenjem te slične imovine.
Goodwill
21.
Goodwill koji nastane poslovnom kombinacijom mjeri se kao višak iznosa pod (a) u odnosu na iznos pod (b) kako slijedi:
(a)
agregiranog iznosa:
i.
prenesene naknade za stjecanje koja se mjeri u skladu s MSFI-jem 3, što općenito nalaže mjerenje po fer vrijednosti na datum stjecanja;
ii.
iznosa manjinskog udjela u stečeniku koji se priznaje u skladu MSFI-jem 3 i
iii.
kod poslovne kombinacije u fazama, fer vrijednosti na datum stjecanja vlasničkog udjela koji je stjecatelj prethodno imao u stečeniku;
(b)
neto iznosa na datum stjecanja utvrdive stečene imovine i utvrdivih preuzetih obveza koje se mjere u skladu s MSFI-jem 3.
Brojna porezna tijela ne dopuštaju da se smanjenje knjigovodstvene vrijednosti goodwilla pri utvrđivanju oporezive dobiti tretira kao odbitni rashod. Štoviše, u takvim se jurisdikcijama trošak goodwilla često ne odbija ako društvo kći otuđuje svoju osnovnu djelatnost. U takvim jurisdikcijama, porezna osnovica goodwilla iznosi nula. Svaka razlika između knjigovodstvene vrijednosti goodwilla i njegove porezne osnovice koja iznosi nula je oporeziva privremena razlika. Međutim, ovaj Standard ne dopušta priznavanje nastale odgođene porezne obveze jer se goodwill mjeri kao ostatak, pa bi priznavanje odgođene porezne obveze povećalo knjigovodstvenu vrijednost goodwilla.
21.A
Smatra se da su naknadna smanjenja odgođene porezne obveze koja nije priznata jer je proizašla iz početnog priznavanja goodwilla također proizašla pri početnom priznavanju goodwilla i stoga se ne priznaju u skladu s točkom 15. podtočkom (a). Na primjer, ako subjekt u poslovnoj kombinaciji goodwill čija je porezna osnovica nula prizna u iznosu od 100 VJ, točkom 15. podtočkom (a) subjektu se zabranjuje priznavanje nastale odgođene porezne obveze. Ako subjekt naknadno prizna gubitak od umanjenja za taj goodwill u iznosu od 20 N.J., iznos oporezive privremene razlike koja se odnosi na goodwill smanjuje se sa 100 N.J. na 80 N.J. i pritom se smanjuje vrijednost nepriznate odgođene porezne obveze. Smatra se da se smanjenje vrijednosti nepriznate odgođene porezne obveze odnosi i na početno priznavanje goodwilla, pa se stoga zabranjuje njegovo priznavanje u skladu s točkom 15. podtočkom (a).
21.B
Odgođene porezne obveze na temelju oporezivih privremenih razlika koje se odnose na goodwill priznaju se do iznosa u kojem nisu proizašle iz početnog priznavanja goodwilla. Na primjer, ako subjekt u poslovnoj kombinaciji prizna goodwill u iznosu od 100 N.J. koji se može odbiti u porezne svrhe po stopi od 20 % godišnje počevši od godine stjecanja, porezna osnovica goodwilla pri početnom priznavanju iznosi 100 N.J., a na kraju godine stjecanja 80 N.J. Ako knjigovodstvena vrijednost goodwilla na kraju godine stjecanja i dalje bude iznosila 100 NJ, na kraju te godine nastaje oporeziva privremena razlika od 20 NJ. Budući da se ta oporeziva privremena razlika ne odnosi na početno priznavanje goodwilla, priznaje se nastala odgođena porezna obveza.
Početno priznavanje imovine ili obveze
22.
Privremena razlika može nastati pri početnom priznavanju imovine ili obveze, npr. ako se trošak imovine neće djelomično ili u cijelosti ne može odbiti u porezne svrhe. Računovodstvena metoda za takvu privremenu razliku ovisi o prirodi transakcije koja dovodi do početnog priznavanja imovine ili obveze:
(a)
u poslovnoj kombinaciji, subjekt priznaje odgođenu poreznu obvezu ili imovinu, što utječe na iznos goodwilla ili dobiti ostvarene povoljnom kupnjom koju subjekt priznaje (vidjeti točku 19.);
(b)
ako transakcija utječe na računovodstvenu dobit ili na oporezivu dobit ili dovodi do jednakih oporezivih i odbitnih privremenih razlika, subjekt priznaje svaku odgođenu poreznu obvezu ili imovinu i u dobiti ili gubitku priznaje nastali odgođeni rashod za porez ili prihod od poreza (vidjeti točku 59.);
(c)
ako transakcija nije poslovna kombinacija, ne utječe na računovodstvenu dobit ni na oporezivu dobit i ne dovodi do jednakih oporezivih i odbitnih privremenih razlika, subjekt je u nedostatku izuzeća iz točaka 15. i 24. dužan priznati nastalu odgođenu poreznu obvezu ili imovinu i uskladiti knjigovodstvenu vrijednost imovine ili obveze za isti iznos. Takva bi usklađenja mogla nepovoljno utjecati na transparentnost financijskih izvještaja. Stoga se ovim Standardom subjektu ne dopušta priznavanje nastale odgođene porezne obveze ili imovine ni pri početnom niti pri naknadnom priznavanju (vidjeti primjer u nastavku). Osim toga, subjekt ne priznaje naknadne promjene nepriznate odgođene porezne obveze ili imovine jer se imovina amortizira.
Primjer kojim se objašnjava točka 22. podtočka (c)
Subjekt namjerava koristiti imovinu čiji trošak nabave iznosi 1 000 tijekom njezina korisnog vijeka trajanja od pet godina, a zatim je otuđiti za ostatak vrijednosti koji iznosi nula. Porezna stopa je 40 %. Amortizacija imovine ne može se odbiti u porezne svrhe. Pri otuđenju, kapitalni dobitak ne bi bio oporeziv, a kapitalni gubitak ne bi se mogao odbiti.
Nakon što nadoknadi knjigovodstvenu vrijednost imovine, subjekt će ostvariti oporezivu dobit od 1 000 i platiti porez u iznosu od 400. Subjekt ne priznaje nastalu odgođenu poreznu obvezu u iznosu od 400 jer ona proizlazi iz početnog priznavanja imovine.
U narednoj godini knjigovodstvena vrijednost imovine iznosi 800. Pri ostvarenju oporezive dobiti u iznosu od 800, subjekt će platiti porez u iznosu od 320. Subjekt ne priznaje odgođenu poreznu obvezu u iznosu od 320 jer ona proizlazi iz početnog priznavanja imovine.
22.A
Transakcija koja nije poslovna kombinacija može dovesti do početnog priznavanja imovine i obveze, a u vrijeme transakcije ne utječe na računovodstvenu dobit ni na oporezivu dobit. Na primjer, najmoprimac na datum početka najma obično priznaje obvezu za najam i odgovarajući iznos kao dio troška imovine s pravom korištenja. Ovisno o primjenjivom poreznom pravu, pri početnom priznavanju imovine i obveze u takvoj transakciji mogu nastati jednake oporezive i odbitne privremene razlike. Izuzeće iz točaka 15. i 24. ne primjenjuje se na takve privremene razlike i subjekt priznaje sve nastale odgođene porezne obveze i imovinu.
23.
U skladu s MRS-om 32 Financijski instrumenti: prezentiranje, izdavatelj složenog financijskog instrumenta (npr. konvertibilna obveznica) klasificira komponentu obveze sadržanu u instrumentu kao obvezu, a komponentu vlasničkog kapitala kao vlasnički kapital. U nekim jurisdikcijama, porezna osnovica komponente obveze pri početnom priznavanju jednaka je početnoj knjigovodstvenoj vrijednosti zbroja komponente obveze i komponente vlasničkog kapitala. Nastala oporeziva privremena razlika proizlazi iz početnog priznavanja komponente vlasničkog kapitala odvojeno od komponente obveze. Zato se iznimka iz točke 15. podtočke (b) ne primjenjuje. Stoga subjekt priznaje nastalu odgođenu poreznu obvezu. U skladu s točkom 61.A, odgođeni porez iskazuje se izravno u knjigovodstvenoj vrijednosti komponente vlasničkog kapitala. U skladu s točkom 58., naknadne promjene odgođene porezne obveze priznaju se u dobiti ili gubitku kao odgođeni porezni rashod (prihod).
Odbitne privremene razlike
24.
Odgođena porezna imovina priznaje se za sve odbitne privremene razlike do iznosa vjerojatne buduće oporezive dobiti za koju se može iskoristiti odbitna privremena razlika, osim ako odgođena porezna imovina proizlazi iz početnog priznavanja imovine ili obveze u transakciji koja:
(a)
nije poslovna kombinacija
(b)
u vrijeme transakcije ne utječe ni na računovodstvenu dobit niti na oporezivu dobit (porezni gubitak); i
(c)
u vrijeme transakcije ne dovodi do jednakih oporezivih i odbitnih privremenih razlika.
Međutim, za odbitne privremene razlike od ulaganja u društva kćeri, podružnice i pridružena društva, te u udjele u zajedničkim poslovima, odgođena porezna imovina priznaje se u skladu s točkom 44.
25.
Priznavanje obveze podrazumijeva da će knjigovodstvena vrijednost biti namirena u budućim razdobljima odljevom resursa s ekonomskim koristima iz subjekta. Pri odljevu resursa iz subjekta, njihovi se iznosi mogu djelomično ili u cijelosti odbiti pri utvrđivanju oporezive dobiti razdoblja koje slijedi nakon razdoblja u kojem je obveza priznata. U tim slučajevima postoji privremena razlika između knjigovodstvene vrijednosti obveze i njezine porezne osnovice. Iz toga proizlazi odgođena porezna imovina u vezi s porezom na dobit čiji će se povrat moći ostvariti u budućim razdobljima kad se pri utvrđivanju oporezive dobiti taj dio obveze bude mogao odbiti. Slično tomu, ako je knjigovodstvena vrijednost imovine manja od njezine porezne osnovice, iz razlike proizlazi odgođena porezna imovina u vezi s porezom na dobit čiji će se povrat moći ostvariti u budućim razdobljima.
Primjer
Subjekt priznaje obvezu u iznosu od 100 za obračunate troškove jamstva za proizvode. Troškovi jamstva za proizvode neće se moći odbiti u porezne svrhe dok ih subjekt ne isplati. Porezna stopa je 25 %.
Porezna osnovica obveze iznosi nula (knjigovodstvena vrijednost 100, umanjena za iznos koji će se u budućim razdobljima moći odbiti u porezne svrhe u vezi s tom obvezom). Podmirenjem obveze za njezinu knjigovodstvena vrijednost subjekt umanjuje svoju buduću oporezivu dobit za 100 i zato umanjuje i svoju buduću poreznu obvezu za 25 (25 % od 100). Razlika između knjigovodstvene vrijednosti od 100 i porezne osnovice nula je odbitna privremena razlika od 100. Stoga subjekt priznaje odgođenu poreznu imovinu u iznosu od 25 (25 % od 100) ako je vjerojatno da će u budućim razdobljima ostvariti dostatnu oporezivu dobit kako bi imao koristi od smanjenja porezne obveze.
26.
U nastavku su primjeri odbitnih privremenih razlika koje imaju za posljedicu odgođenu poreznu imovinu:
(a)
troškovi mirovina mogu se odbiti pri utvrđivanju računovodstvene dobiti u trajanju rada zaposlenih, no odbijaju se pri utvrđivanju oporezive dobiti kad subjekt uplati doprinose u fond ili kad subjekt isplaćuje mirovine. Postoji privremena razlika između knjigovodstvene vrijednosti obveze i njezine porezne osnovice; porezna osnovica obveze obično iznosi nula. Zbog te odbitne privremene razlike nastaje odgođena porezna imovina s priljevom ekonomskih koristi u subjekt u obliku odbitka od oporezive dobiti kad se uplate doprinosi ili isplate mirovine;
(b)
troškovi istraživanja priznaju se kao rashod pri utvrđivanju računovodstvene dobiti razdoblja u kojem su nastali, ali su dopušteni kao odbitak pri utvrđivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka) tek u kasnijem razdoblju. Razlika između porezne osnovice troškova istraživanja, a to je iznos koji će porezna tijela dopustiti kao odbitak u budućim razdobljima, i knjigovodstvene vrijednosti nula je odbitna privremena razlika iz koje proizlazi odgođena porezna imovina;
(c)
uz ograničene iznimke, subjekt priznaje utvrdivu stečenu imovinu odnosno utvrdive obveze preuzete u poslovnoj kombinaciji po njihovim fer vrijednostima na datum stjecanja. Kad se preuzeta obveza prizna na datum stjecanja, ali se povezani troškovi ne odbiju pri utvrđivanju oporezive dobiti sve do kasnijeg razdoblja, nastaje odbitna privremena razlika iz koje proizlazi odgođena porezna imovina. Odgođena porezna imovina nastaje i kad je fer vrijednost utvrdive stečene imovine manja od njezine porezne osnovice. U oba slučaja, nastala odgođena porezna imovina utječe na goodwill (vidjeti točku 66.) i
(d)
određena imovina može se prenijeti po fer vrijednosti ili se može revalorizirati bez odgovarajućeg usklađenja u porezne svrhe (vidjeti točku 20.). Odbitna privremena razlika nastaje ako je porezna osnovica imovine veća od njezine knjigovodstvene vrijednosti.
Primjer kojim se objašnjava točka 26. podtočka (d)
Utvrđivanje odbitne privremene razlike na kraju druge godine:
Subjekt A kupio je na početku prve godine za 1000 N.J. dužnički instrument nominalne vrijednosti 1000 N.J., plativo po dospijeću u pet godina uz kamatnu stopu od 2 %, koja se plaća na kraju svake godine. Efektivna kamatna stopa iznosi 2 %. Dužnički instrument mjeri se po fer vrijednosti.
Na kraju druge godine, fer vrijednost dužničkog instrumenta smanjila se na 918 N.J. zbog povećanja tržišnih kamatnih stopa na 5 %. Vjerojatno je da će subjekt A naplatiti sve ugovorne novčane tokove bude li i dalje držao taj dužnički instrument.
Svi dobici (gubici) po dužničkom instrumentu oporezivi su (odbijaju se) tek kad se ostvare. Dobici (gubici) koji nastanu prodajom ili o dospijeću dužničkog instrumenta izračunavaju se u porezne svrhe kao razlika između naplaćenog iznosa i izvornog troška dužničkog instrumenta.
Stoga je porezna osnovica dužničkog instrumenta njegov izvorni trošak.
Zbog razlike između knjigovodstvene vrijednosti dužničkog instrumenta u izvještaju o financijskom položaju subjekta A u iznosu od 918 N.J. i njegove porezne osnovice u iznosu od 1000 N.J. nastaje odbitna privremena razlika od 82 N.J. na kraju druge godine (vidjeti točku 20. i točku 26. podtočku (d)), neovisno o tome očekuje li subjekt A da će knjigovodstvenu vrijednost dužničkog instrumenta povratiti prodajom ili korištenjem, tj. njegovim držanjem i naplatom ugovornih novčanih tokova odnosno kombinacijom i jednog i drugog.
Tomu je tako jer su odbitne privremene razlike između knjigovodstvene vrijednosti imovine ili obveze u izvještaju o financijskom položaju i njezine porezne osnovice, koje će imati za posljedicu iznose koji se mogu odbiti pri određivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka) budućih razdoblja u kojima će knjigovodstvena vrijednost imovine biti nadoknađena ili knjigovodstvena vrijednost obveze podmirena (vidjeti točku 5.). Pri utvrđivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka) od prodaje ili po dospijeću subjekt A ima pravo na odbitak koji je jednak poreznoj osnovici imovine u iznosu od 1000 N.J..
27.
Poništenje odbitnih privremenih razlika ima za posljedicu odbitke pri utvrđivanju oporezive dobiti budućih razdoblja. Međutim, subjekt će ostvariti ekonomske koristi u obliku smanjenja porezne obveze samo ako ostvari dovoljno oporezive dobiti s kojom će se odbici moći prebiti. Stoga subjekt priznaje odgođenu poreznu imovinu samo ako je vjerojatno da će biti ostvarena oporeziva dobit za koju će se moći iskoristiti odbitne privremene razlike.
27.A
Kad procjenjuje hoće li ostvariti oporezivu dobit za koju će moći iskoristiti odbitnu privremenu razliku, subjekt razmatra jesu li poreznim propisima ograničeni izvori oporezive dobiti od koje može odbiti iznose po poništenju te odbitne privremene razlike. Ako u poreznim propisima nema takvih ograničenja, subjekt procjenjuje odbitnu privremenu razliku u kombinaciji sa svim svojim drugim odbitnim privremenim razlikama. Međutim, ako je poreznim propisima ograničeno korištenje gubitaka za odbitak od prihoda određene vrste, odbitna privremena razlika procjenjuje se samo u kombinaciji s drugim odbitnim privremenim razlikama odgovarajuće vrste.
28.
Vjerojatno je da će biti ostvarena oporeziva dobit za koju će se moći iskoristiti odbitne privremene razlike ako postoje dostatne oporezive privremene razlike koje se odnose na isto porezno tijelo i istog poreznog obveznika i za koje se očekuje poništenje:
(a)
u istom razdoblju u kojem se očekuje poništenje odbitne privremene razlike ili
(b)
u razdobljima u kojima se porezni gubitak koji proizlazi iz odgođene porezne imovine može prenijeti u prethodno ili naredno razdoblje.
U tim se okolnostima odgođena porezna imovina priznaje u razdoblju u kojem su nastale odbitne privremene razlike.
29.
Ako ne postoje dostatne oporezive privremene razlike koje se odnose na isto porezno tijelo i istog poreznog obveznika, odgođena porezna imovina priznaje se u mjeri u kojoj:
(a)
je vjerojatno da će subjekt ostvariti dostatnu oporezivu dobit koja se odnosi na isto porezno tijelo i istog poreznog obveznika u istom razdoblju u kojem se poništava odbitna privremena razlika (ili u razdobljima u koja se porezni gubitak koji proizlazi iz odgođene porezne imovine može prenijeti u prethodno ili u naredno razdoblje). Kada procjenjuje hoće li ostvariti dostatnu oporezivu dobit u budućim razdobljima, subjekt:
i.
uspoređuje odbitne privremene razlike s budućom oporezivom dobiti koja ne uključuje porezne odbitke koji su posljedica poništenja tih odbitnih privremenih razlika. Ta usporedba pokazuje u kojoj će mjeri buduća oporeziva dobit subjektu biti dostatna za odbitak iznosa koji su posljedica poništenja tih odbitnih privremenih razlika i
ii.
zanemaruje oporezive iznose koji proizlaze iz odbitnih privremenih razlika za koje se očekuje da će nastati u budućim razdobljima jer će i za korištenje te odgođene porezne imovine koja proizlazi iz tih odbitnih privremenih razlika trebati ostvariti buduću oporezivu dobit ili
(b)
subjekt ima mogućnost planiranja poreza kako bi u odgovarajućim razdobljima ostvario oporezivu dobit.
29.A
U procjenu vjerojatne buduće oporezive dobiti može se uključiti nadoknada određene imovine subjekta iznad njezine knjigovodstvene vrijednosti ako ima dovoljno dokaza da je vjerojatno da će subjekt to ostvariti. Na primjer, ako se imovina mjeri po fer vrijednosti, subjekt razmatra ima li dovoljno dokaza za zaključak da će subjekt vjerojatno nadoknaditi imovinu iznad njezine knjigovodstvene vrijednosti. To npr. može biti slučaj ako subjekt očekuje da će zadržati dužnički instrument s fiksnom kamatnom stopom i naplatiti ugovorne novčane tokove.
30.
Mogućnosti planiranja poreza su radnje koje subjekt može poduzeti kako bi ostvario ili povećao oporezivu dobit u određenom razdoblju prije isteka roka za prijenos poreznog gubitka ili porezne olakšice u naredna razdoblja. Na primjer, u nekim se jurisdikcijama oporeziva dobit može ostvariti ili povećati:
(a)
odlukom da se dobit od kamata oporezuje po naplati ili po nastanku potraživanja;
(b)
odgodom zahtjeva za određene odbitke od oporezive dobiti;
(c)
prodajom i eventualno povratnim najmom imovine čija se vrijednost povećala, ali za koju porezna osnovica nije usklađena na način koji odražava to povećanje vrijednosti i
(d)
prodajom imovine od koje se ostvaruje neoporeziva dobit (kao što je, u nekim jurisdikcijama, državna obveznica) radi kupnje drugog ulaganja od kojeg se ostvaruje oporeziva dobit.
Ako se planiranjem poreza oporeziva dobit iz kasnijeg razdoblja može prenijeti u ranije razdoblje, korištenje prijenosa poreznog gubitka ili porezne olakšice u naredno razdoblje ipak ovisi o budućoj oporezivoj dobiti iz izvora koji nisu buduće privremene razlike.
31.
Ako je subjekt nedavno ostvario gubitke, dužan je uzeti u obzir upute iz točaka 35. i 36.
32.
[Brisano]
Goodwill
32.A
Ako je knjigovodstvena vrijednost goodwilla nastalog poslovnom kombinacijom manja od njegove porezne osnovice, iz te razlike nastaje odgođena porezna imovina. Odgođena porezna imovina koja nastane pri početnom priznavanju goodwilla priznaje se u okviru obračuna poslovne kombinacije do iznosa vjerojatne buduće oporezive dobiti za koju bi se mogla iskoristiti odbitna privremena razlika.
Početno priznavanje imovine ili obveze
33.
Odgođena porezna imovina nastaje, među ostalim, pri početnom priznavanju imovine ako se pri izračunu njezine knjigovodstvene vrijednosti odbije neoporeziva državna potpora povezana s imovinom, ali se u porezne svrhe ne odbije od amortizacijskog iznosa te imovine (drugim riječima, njezine porezne osnovice); stoga je knjigovodstvena vrijednost imovine manja od njezine porezne osnovice, zbog čega nastaje odbitna privremena razlika. Državne potpore mogu se iskazati i kao odgođeni prihod i u tom je slučaju razlika između odgođenog prihoda i njegove porezne osnovice, koja iznosi nula, odbitna privremena razlika. Neovisno o metodi prezentiranja koju primjenjuje, subjekt ne priznaje nastalu odgođenu poreznu imovinu iz razloga navedenog u točki 22.
Neiskorišteni porezni gubici i neiskorištene porezne olakšice
34.
Odgođena porezna imovina priznaje se za prijenos neiskorištenih poreznih gubitaka i neiskorištenih poreznih olakšica u naredno razdoblje do iznosa vjerojatne buduće oporezive dobiti za koju se mogu iskoristiti neiskorišteni porezni gubici i neiskorištene porezne olakšice.
35.
Kriteriji za priznavanje odgođene porezne imovine koja nastane prijenosom neiskorištenih poreznih gubitaka i neiskorištenih poreznih olakšica u naredno razdoblje isti su kao i kriteriji za priznavanje odgođene porezne imovine koja nastane iz odbitnih privremenih razlika. Međutim, postojanje neiskorištenih poreznih gubitaka uvjerljivo dokazuje da buduća oporeziva dobit neće biti ostvarena. Stoga subjekt koji je nedavno ostvario gubitke priznaje odgođenu poreznu imovinu koja nastane iz neiskorištenih poreznih gubitaka ili poreznih olakšica samo do iznosa svojih dostatnih oporezivih privremenih razlika ili ako postoje drugi uvjerljivi dokazi da će subjekt ostvariti dostatnu oporezivu dobit za koju će moći iskoristiti neiskorištene porezne gubitke ili neiskorištene porezne olakšice. U tim okolnostima, u točki 82. nalaže se objavljivanje iznosa odgođene porezne imovine i vrste dokaza opravdanosti njegova priznavanja.
36.
Prilikom procjene vjerojatnosti ostvarenja oporezive dobiti za koju se mogu iskoristiti neiskorišteni porezni gubici ili neiskorištene porezne olakšice, subjekt razmatra sljedeće kriterije:
(a)
ima li subjekt dostatne oporezive privremene razlike koje se odnose na isto porezno tijelo i istog poreznog obveznika, koje će imati za posljedicu oporezive iznose za koje se mogu iskoristiti neiskorišteni porezni gubici ili neiskorištene porezne olakšice prije njihova isteka;
(b)
je li vjerojatno da će subjekt ostvariti oporezivu dobit prije isteka neiskorištenih poreznih gubitaka ili neiskorištenih poreznih olakšica;
(c)
jesu li neiskorišteni porezni gubici posljedica odredivih uzroka koji se vjerojatno neće ponovno pojaviti i
(d)
ima li subjekt mogućnosti planiranja poreza (vidjeti točku 30.) kako bi ostvario oporezivu dobit u razdoblju u kojem se mogu iskoristiti neiskorišteni porezni gubici i neiskorištene porezne olakšice.
Odgođena porezna imovina ne priznaje se u mjeri u kojoj nije vjerojatno da će biti ostvarena oporeziva dobit za koju se mogu iskoristiti neiskorišteni porezni gubici ili neiskorištene porezne olakšice.
Subjekt na kraju svakog izvještajnog razdoblja ponovno procjenjuje nepriznatu odgođenu poreznu imovinu. Subjekt priznaje prethodno nepriznatu odgođenu poreznu imovinu u mjeri u kojoj je postalo vjerojatno da će buduća oporeziva dobit omogućiti naplatu odgođene porezne imovine. Na primjer, poboljšanje uvjeta na tržištu može povećati vjerojatnost da će subjekt u budućnosti ostvariti dostatnu oporezivu dobit da bi se ispunili kriteriji za priznavanje odgođene porezne imovine iz točke 24. ili 34. Drugi je primjer kad subjekt ponovno procjenjuje odgođenu poreznu imovinu na datum poslovne kombinacije ili nakon tog datuma (vidjeti točke 67. i 68.).
Ulaganja u društva kćeri, podružnice, pridružena društva i zajedničke poslove
38.
Privremene razlike nastaju ako knjigovodstvena vrijednost ulaganja u društva kćeri, podružnice, pridružena društva ili zajedničke poslove (tj. udio matičnog društva ili ulagatelja u neto imovini društva kćeri, podružnice, pridruženog društva ili subjekta u koji se ulaže, uključujući knjigovodstvenu vrijednost goodwilla) postane različita od porezne osnovice (koja je često trošak) ulaganja ili udjela. Takve razlike mogu nastati u raznim okolnostima, npr.:
(a)
postojanje neraspodijeljene dobiti društava kćeri, podružnica, pridruženih društava i zajedničkih poslova;
(b)
promjena tečajeva ako matično društvo i njegovo društvo kći imaju sjedište u različitim zemljama i
(c)
smanjenje knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u pridruženo društvo na njegov nadoknadivi iznos.
U konsolidiranim financijskim izvještajima privremena razlika može se razlikovati od privremene razlike povezane s tim ulaganjem u odvojenim financijskim izvještajima matičnog društva ako matično društvo u svojim odvojenim financijskim izvještajima ulaganje iskazuje po trošku stjecanja ili u revaloriziranom iznosu.
39.
Subjekt je dužan priznati odgođenu poreznu obvezu za sve oporezive privremene razlike povezane s udjelima u društvima kćerima, podružnicama i pridruženim društvima te udjelima u zajedničkim poslovima, osim iznosa koji ispunjavaju oba sljedeća uvjeta:
(a)
matično društvo, ulagatelj, zajednički pothvat ili zajednički operater mogu kontrolirati vrijeme poništenja privremenih razlika i
(b)
vjerojatno je da se privremena razlika neće poništiti u predvidivoj budućnosti.
40.
S obzirom na to da matično društvo kontrolira politiku dividendi svojeg društva kćeri, ono može kontrolirati i vrijeme poništenja privremenih razlika povezanih s tim ulaganjem (uključujući privremene razlike koje ne proizlaze samo iz neraspodijeljene dobiti, već i iz tečajnih razlika). Osim toga, često nije neizvedivo utvrditi iznos poreza na dobit koji će trebati platiti kad se poništi privremena razlika. Stoga matično društvo ne priznaje odgođenu poreznu obvezu ako odluči da se ta dobit neće raspodijeliti u predvidivoj budućnosti. Isto se primjenjuje i na ulaganja u podružnice.
41.
Nemonetarna imovina i obveze subjekta mjere se u njegovoj funkcijskoj valuti (vidjeti MRS 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta). Ako se oporeziva dobit ili porezni gubitak subjekta (a time i porezna osnovica nemonetarne imovine i obveza) utvrđuje u različitoj valuti, promjene tečaja dovode do nastanka privremenih razlika koje za posljedicu imaju priznavanje odgođene porezne obveze ili (podložno točki 24.) imovine. Nastali odgođeni porez knjiži na teret ili u korist dobiti ili gubitka (vidjeti točku 58.).
42.
Ulagač u pridruženo društvo ne kontrolira taj subjekt i obično nije u poziciji određivati njegovu politiku dividendi. Ulagač stoga, ako nema sporazuma kojim je utvrđeno da se dobit pridruženog društva neće raspodijeliti u predvidivoj budućnosti, priznaje odgođenu poreznu obvezu koja proizlazi iz oporezivih privremenih razlika povezanih s njegovim ulaganjem u pridruženo društvo. U nekim slučajevima ulagatelj možda neće moći utvrditi iznos poreza koji bi trebao platiti ako ostvari povrat troška svojeg ulaganja u pridruženo društvo, ali može odrediti da će taj biti jednak minimalnom iznosu ili veći od toga. U tim se slučajevima odgođena porezna obveza mjeri u tom iznosu.
43.
Aranžmanom između strana u zajedničkom poslu obično se uređuje raspodjela dobiti te je li za odluku o takvim pitanjima nužna suglasnost svih strana ili skupine strana u poslu. Ako zajednički pothvatnik ili zajednički operater može kontrolirati vrijeme isplate svojeg udjela u dobiti zajedničkog posla i ako je vjerojatno da mu se njegov udio u dobiti neće isplatiti u doglednoj budućnosti, odgođena porezna obveza se ne priznaje.
44.
Subjekt je dužan priznati odgođenu poreznu imovinu za sve odbitne privremene razlike koje proizlaze iz ulaganja u društva kćeri, podružnice, pridružena društva i zajedničke poslove samo i jedino u mjeri u kojoj je vjerojatno:
(a)
da će privremena razlika biti poništena u predvidivoj budućnosti i
(b)
da će se ostvariti oporeziva dobit za koju se može iskoristiti privremena razlika.
45.
Pri odlučivanju o priznavanju odgođene porezne imovine za odbitne privremene razlike povezane s njegovim ulaganjima u društva kćeri, podružnice, pridružena društva i zajedničke poslove, subjekt uzima u obzir upute iz točaka od 28. do 31.
MJERENJE
46.
Tekuće porezne obveze (imovina) za tekuće i prethodna razdoblja mjere se na temelju očekivanog iznosa porezne obveze za plaćanje poreznom tijelu (za povrat od poreznog tijela), primjenom poreznih stopa (i poreznih propisa) koje su bile na snazi ili su stupile na snagu na kraju izvještajnog razdoblja.
47.
Odgođena porezna imovina i obveze mjere se po poreznim stopama čija se primjena očekuje u razdoblju u kojem je imovina realizirana ili obveza podmirena, na temelju poreznih stopa (i poreznih propisa) koje su bile na snazi ili su stupile na snagu na kraju izvještajnog razdoblja.
48.
Tekuća i odgođena porezna imovina i obveze obično se mjere primjenom poreznih stopa (i poreznih propisa) koji su na snazi. Međutim, u nekim jurisdikcijama, porezne stope (i porezni propisi) koje državna tijela najave mogu proizvoditi učinak stupanja na snagu, koje može uslijediti i nekoliko mjeseci nakon te objave. U tim se slučajevima porezna imovina i obveze mjere primjenom najavljenih poreznih stopa (i poreznih propisa).
49.
Ako se različite porezne stope primjenjuju na različite razine oporezive dobiti, odgođena porezna imovina i obveze mjere se primjenom prosječnih stopa za koje se očekuje da će se primjenjivati na oporezivu dobit (porezni gubitak) u razdobljima u kojima se očekuje poništenje privremenih razlika.
50.
[Brisano]
51.
Mjerenje odgođenih poreznih obveza i odgođene porezne imovine mora odražavati porezne posljedice koje bi mogle nastati zbog načina na koji subjekt na kraju izvještajnog razdoblja očekuje povrat ili namiru knjigovodstvene vrijednosti njegove imovine i obveza.
51.A
U nekim jurisdikcijama način na koji subjekt ostvaruje povrat (namiruje) knjigovodstvenu vrijednost neke stavke imovine (obveze) može utjecati na jedno ili oboje od sljedećeg:
(a)
poreznu stopu koja se primjenjuje kad subjekt nadoknadi (namiri) knjigovodstvenu vrijednost imovine (obveze) i
(b)
poreznu osnovicu imovine (obveze).
U tim slučajevima, subjekt mjeri odgođene porezne obveze i odgođenu poreznu imovinu primjenom porezne stope i porezne osnovice koje su u skladu s očekivanim načinom nadoknade ili namire.
Primjer A
Knjigovodstvena vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme iznosi 100, a porezna osnovica 60. Porezna stopa od 20 % primjenjuje se ako se ta stavka proda, a porezna stopa od 30 % na drugu vrstu prihoda.
Subjekt priznaje odgođenu poreznu obvezu u iznosu od 8 (20 % od 40) ako očekuje da će prodati tu stavku bez daljnjeg korištenja i odgođenu poreznu obvezu u iznosu od 12 (30 % od 40) ako očekuje da će zadržati tu stavku i njezinim korištenjem nadoknaditi njezinu knjigovodstvenu vrijednost.
Primjer B
Stavka nekretnina, postrojenja i opreme nabavne vrijednosti 100 i knjigovodstvene vrijednosti 80 revalorizirana je na 150. Nije provedeno odgovarajuće usklađenje u porezne svrhe. Kumulativna amortizacija u porezne svrhe iznosi 30, a porezna stopa je 30 %. Ako se stavka proda po cijeni višoj od nabavne vrijednosti, kumulativna amortizacija u porezne svrhe u iznosu 30 uključuje se u oporezivu dobit, ali prihodi od prodaje iznad nabavne vrijednosti neće biti oporezivi.
Porezna osnovica te stavke je 70, a privremena oporeziva razlika 80. Ako očekuje da će knjigovodstvenu vrijednost nadoknaditi korištenjem te stavke, subjekt mora ostvariti oporezivu dobit u iznosu od 150, ali će moći odbiti samo amortizaciju u iznosu od 70. Po toj osnovi postoji odgođena porezna obveza u iznosu od 24 (30 % od 80). Ako subjekt očekuje da će knjigovodstvenu vrijednost nadoknaditi trenutačnom prodajom stavke i ostvariti prihod od 150, odgođena porezna obveza izračunava se na sljedeći način:
Oporeziva privremena razlika
Porezna stopa
Odgođena porezna obveza
Kumulativna amortizacija u porezne svrhe
30
30 %
9
Prihod iznad nabavne vrijednosti
50
nula
—
Ukupno
80
9
(napomena: u skladu s točkom 61.A, dodatni odgođeni porez koji nastane revalorizacijom priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti).
Primjer C
Činjenice su iste kao u primjeru B, osim što je stavka prodana po cijeni višoj od nabavne vrijednosti, kumulativna amortizacija u porezne svrhe uključuje se u oporezivu dobit (oporezivo po stopi od 30 %), a prihod od prodaje bit će oporezovan stopom od 40 %, nakon odbitka troška usklađenog za inflaciju u iznosu od 110.
Ako očekuje da će knjigovodstvenu vrijednost nadoknaditi korištenjem te stavke, subjekt mora ostvariti oporezivu dobit u iznosu od 150, ali će moći odbiti samo amortizaciju u iznosu od 70. Po toj osnovi, porezna osnovica je 70, oporeziva privremena razlika je 80 i odgođena porezna obveza iznosi 24 (30 % od 80), kao u primjeru B.
Ako subjekt očekuje da će knjigovodstvenu vrijednost nadoknaditi trenutačnom prodajom stavke i ostvariti prihod od 150, moći će odbiti indeksirani trošak u iznosu od 110. Neto prihod u iznosu od 40 oporezovat će se po stopi od 40 %. Osim toga, ukupna amortizacija u porezne svrhe u iznosu od 30 bit će uključena u oporezivu dobit i oporezovana po stopi od 30 %. Po toj osnovi, porezna osnovica je 80 (110 minus 30), oporeziva privremena razlika je 70 i odgođena porezna obveza iznosi 25 (40 po stopi od 40 % plus 30 po stopi od 30 %). Ako porezna osnovica u ovom primjeru nije odmah jasna, korisno je razmotriti temeljno načelo iz točke 10.
(napomena: u skladu s točkom 61.A, dodatni odgođeni porez koji nastane revalorizacijom priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti).
51.B
Ako po osnovi imovine koja se ne amortizira i koja se mjeri primjenom modela revalorizacije iz MRS-a 16 nastane odgođena porezna obveza ili odgođena porezna imovina, mjerenje odgođene porezne obveze odnosno odgođene porezne imovine treba odražavati porezne posljedice nadoknade knjigovodstvene vrijednosti te imovine koja se ne amortizira njezinom prodajom, neovisno o osnovi mjerenja knjigovodstvene vrijednosti te imovine. Jednako tako, ako je poreznim propisom utvrđeno da se porezna stopa koja se primjenjuje na oporezivi iznos na temelju prodaje imovine razlikuje od porezne stope koja se primjenjuje na oporezivi iznos na temelju korištenja imovine, prva se stopa primjenjuje pri mjerenju odgođene porezne obveze ili imovine povezane s imovinom koja se ne amortizira.
51.C
Ako odgođena porezna obveza ili imovina nastane iz ulaganja u nekretnine koja se mjeri primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40, postoji oboriva pretpostavka da će se prodajom nadoknaditi knjigovodstvena vrijednost. Prema tome, osim ako se pretpostavka obori, mjerenje odgođene porezne obveze odnosno odgođene porezne imovine treba odražavati porezne posljedice nadoknade ukupne knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u nekretnine prodajom. Ta je pretpostavka oborena ako se ulaganja u nekretnine amortiziraju i drže u okviru poslovnog modela čiji je cilj, umjesto prodajom, s vremenom iscrpiti gotovo sve ekonomske koristi od ulaganja u nekretnine. Ako je pretpostavka oborena, primjenjuju se zahtjevi iz točaka 51. i 51.A.
Primjer kojim se objašnjava točka 51.C
Nabavna vrijednost ulaganja u nekretnine iznosi 100, a fer vrijednost 150. Mjeri se primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40. Obuhvaća zemljište nabavne vrijednosti 40 i fer vrijednosti 60 te zgradu nabavne vrijednosti 60 i fer vrijednosti 90. Zemljište ima neograničen korisni vijek trajanja.
Kumulativna amortizacija zgrade u porezne svrhe iznosi 30. Nerealizirane promjene fer vrijednosti ulaganja u nekretnine ne utječu na oporezivu dobit. Ako se ulaganja u nekretnine prodaju za iznos viši od nabavne vrijednosti, poništena kumulativna amortizacija u porezne svrhe u iznosu od 30 uključuje se u oporezivu dobit i oporezuje redovnom stopom od 30 %. Za prihod od prodaje iznad nabavne vrijednosti poreznim je propisima utvrđena stopa od 25 % za imovinu koja se drži manje od dvije godine i stopa od 20 % za imovinu koja se drži najmanje dvije godine.
Budući da se ulaganja u nekretnine mjeri primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40, postoji oboriva pretpostavka da će subjekt prodajom nadoknaditi ukupnu knjigovodstvenu vrijednost ulaganja u nekretnine. Ako se ta pretpostavka ne obori, odgođeni porez odražava porezne posljedice nadoknade ukupne knjigovodstvene vrijednosti prodajom, čak i ako subjekt očekuje da će prije prodaje ostvarivati prihode davanjem nekretnine u najam.
Porezna osnovica zemljišta u slučaju prodaje iznosi 40, a privremena oporeziva razlika 20 (60 – 40). Porezna osnovica zgrade u slučaju prodaje iznosi 30 (60 – 30), a privremena oporeziva razlika 60 (90 – 30). Ukupna oporeziva privremena razlika koja se odnosi na ulaganja u nekretnine iznosi 80 (20 + 60).
U skladu s točkom 47., porezna stopa je stopa za koju se očekuje da će biti u primjeni u razdoblju u kojem se ulaganja u nekretnine realiziraju. Stoga se nastala odgođena porezna obveza, odluči li subjekt prodati nekretninu nakon više od dvije godine, izračunava kako slijedi:
Oporeziva privremena razlika
Porezna stopa
Odgođena porezna obveza
Kumulativna amortizacija u porezne svrhe
30
30 %
9
Prihod iznad nabavne vrijednosti
50
20 %
10
Ukupno
80
19
Ako subjekt očekuje da će nekretninu prodati u roku kraćem od dvije godine, gornji se izračun mijenja na način da se na prihode ostvarene iznad nabavne vrijednosti umjesto porezne stope od 20 % primijeni stopa od 25 %.
Ako pak subjekt drži zgradu u okviru poslovnog modela čiji je cilj, umjesto prodajom, s vremenom iscrpiti gotovo sve ekonomske koristi od nekretnine u koju se ulaže, ta bi pretpostavka bila osporena za zgradu. Međutim, zemljište se ne amortizira. Stoga pretpostavka o nadoknadi prodajom ne bi bila osporena za zemljište. Iz toga slijedi da bi odgođena porezna obveza odražavala porezne posljedice nadoknade knjigovodstvene vrijednosti zgrade njezinim korištenjem, a knjigovodstvene vrijednosti zemljišta njegovom prodajom.
Porezna osnovica za zgradu u slučaju njezina korištenja iznosi 30, a privremena oporeziva razlika 60 (90 – 30), iz čega proizlazi odgođena porezna obveza u iznosu od 18 (30 % od 60).
Porezna osnovica zemljišta u slučaju prodaje iznosi 40, a privremena oporeziva razlika 20 (60 – 40), iz čega proizlazi odgođena porezna obveza u iznosu od 4 (20 % od 20).
Prema tome, ako je pretpostavka o nadoknadi prodajom osporena za zgradu, odgođena porezna obveza koja se odnosi na ulaganja u nekretnine iznosi 22 (18 + 4).
51.D
Oboriva pretpostavka iz točke 51.C primjenjuje se i na odgođenu poreznu obvezu ili odgođenu poreznu imovinu proizašlu iz mjerenja ulaganja u nekretnine u poslovnoj kombinaciji ako će subjekt ta ulaganja u nekretnine kasnije mjeriti primjenom modela fer vrijednosti.
51.E
Točkama 51.B–51.D ne mijenjaju se zahtjevi za primjenu načela iz točaka 24.–33. (oporezive privremene razlike) i točaka 34.–36. (neiskorišteni porezni gubici i neiskorištene porezne olakšice) ovog Standarda pri priznavanju i mjerenju odgođene porezne imovine.
52.
[premješteno i renumerirano 51.A]
52.A
U nekim jurisdikcijama porez na dobit plaća se po višoj ili nižoj stopi ako se neto dobit ili zadržana dobit djelomično ili u cijelosti isplaćuju kao dividende dioničarima subjekta. U drugim se jurisdikcijama može ostvariti povrat poreza na dobit ili se porez na dobit plaća ako se neto dobit ili zadržana dobit djelomično ili u cijelosti isplaćuju kao dividende dioničarima subjekta. U tim se slučajevima tekuća i odgođena porezna imovina i obveze mjere po poreznoj stopi koja se primjenjuje na neraspodijeljenu dobit.
52.B
[Brisano]
Primjer kojim se objašnjavaju točke 52.A i 57.A
Sljedeći se primjer odnosi na mjerenje tekuće i odgođene porezne imovine i obveza subjekta u jurisdikciji u kojoj se porez na dobit plaća po višoj stopi na neraspodijeljenu dobit (50 %), s tim da se nakon raspodjele dobiti može ostvariti povrat određenog iznosa. Porezna stopa na raspodijeljenu dobit iznosi 35 %. Na kraju izvještajnog razdoblja, 31. prosinca 20X1., subjekt nije priznao obvezu za dividende predložene ili objavljene nakon izvještajnog razdoblja. Stoga dividende u 20X1 nisu priznate. Oporeziva dobit za 20X1. iznosi 100 000. Neto oporeziva privremena razlika za 20X1. iznosi 40 000.
Subjekt priznaje tekuću poreznu obvezu i tekući rashod za porez na dobit u iznosu od 50 000. Ne priznaje se iznos imovine koji bi se mogao nadoknaditi kao posljedica budućih dividendi. Subjekt priznaje i odgođenu poreznu obvezu i odgođene porezne rashode u iznosu od 20 000 (50 % od 40 000), što predstavlja porez na dobit koji će subjekt platiti kad nadoknadi ili namiri knjigovodstvenu vrijednost svoje imovine i obveza, po stopi koja se primjenjuje na neraspodijeljenu dobit.
Naknadno, 15. ožujka 20X2. subjekt kao obvezu priznaje dividende u iznosu od 10 000 od prethodne dobiti iz poslovanja.
Subjekt 15. ožujka 20X2. povrat poreza na dobit u iznosu od 1 500 (15 % od dividendi priznatih kao obveza) priznaje kao tekuću poreznu imovinu i kao smanjenje tekućeg rashoda za porez na dobit za 20X2.
53.
Odgođena porezna imovina i obveze ne diskontiraju se.
54.
Za pouzdano utvrđivanje odgođene porezne imovine i obveza na diskontiranoj osnovi nužno je podrobno vremensko planiranje poništenja svake privremene razlike. Često je takvo planiranje neizvedivo ili vrlo složeno. Stoga nije primjereno zahtijevati diskontiranje odgođene porezne imovine i obveza. Bude li diskontiranje dopušteno, ali ne i propisano, nastala bi odgođena porezna imovina i obveze koje se ne bi mogle uspoređivati između subjekata. Stoga se ovim Standardom ne nalaže i ne dopušta diskontiranje odgođene porezne imovine i obveza.
55.
Privremene razlike utvrđuju se na temelju knjigovodstvene vrijednosti imovine ili obveze. To se primjenjuje čak i ako se sama knjigovodstvena vrijednost utvrđuje na diskontiranoj osnovi, npr. u slučaju obveza za mirovine (vidjeti MRS 19 Primanja zaposlenih).
56.
Knjigovodstvena vrijednost odgođene porezne imovine preispituje se na kraju svakog izvještajnog razdoblja. Subjekt je dužan umanjiti knjigovodstvenu vrijednost odgođene porezne imovine u mjeri u kojoj više nije vjerojatno da će ostvariti dostatnu oporezivu dobit koja će mu omogućiti da djelomično ili u cijelosti iskoristi iznos odgođene porezne imovine. Svako takvo smanjenje se poništava u mjeri u kojoj postane vjerojatno da će se ostvariti dostatna oporeziva dobit.
PRIZNAVANJE TEKUĆEG I ODGOĐENOG POREZA
57.
Obračun tekućih i odgođenih poreznih učinaka transakcija ili drugih događaja jednak je obračunu samih transakcija ili događaja. To se načelo uvodi točkama od 58. do 68.C.
57.A
Subjekt je pri priznavanju obveze plaćanja dividende dužan priznati posljedice poreza na dobit na dividende, kako je definirano u MSFI-ju 9. Posljedice poreza na dobit na dividende izravnije su povezane s prošlim transakcijama ili događajima kojima je ostvarena raspodjeljiva dobit, nego s raspodjelom vlasnicima. Stoga je subjekt dužan priznati posljedice poreza na dobit na dividende u dobiti ili gubitku, ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili vlasničkom kapitalu, ovisno o tome gdje je subjekt prvotno priznao te prošle transakcije ili događaje.
Stavke koje se priznaju u dobiti ili gubitku
58.
Tekući i odgođeni porez priznaju se kao prihod ili rashod i uključuju u dobit ili gubitak razdoblja, osim u iznosu u kojem porez proizlazi iz:
(a)
transakcije ili događaja koji u istom ili različitom razdoblju nisu priznati u dobiti ili gubitku, nego u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili izravno u kapitalu (vidjeti točke 61.A–65.) ili
(b)
poslovne kombinacije (osim kada investicijski subjekt, kako je definiran u MSFI-ju 10 Konsolidirani financijski izvještaji, stječe društvo kćer, što se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak) (vidjeti točke 66.–68.).
59.
Odgođene porezne obveze i odgođena porezna imovina većinom nastaju ako se prihod ili rashod uključe u računovodstvenu dobit jednog razdoblja, a u oporezivu dobit (porezni gubitak) drugog razdoblja. Nastali odgođeni porez priznaje se u dobiti ili gubitku. Primjeri:
(a)
prihod od kamata, licencija ili dividendi ostvaren je sa zakašnjenjem i uključen u računovodstvenu dobit u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, MRS-om 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje ili MSFI-jem 9 Financijski instrumenti, ovisno o slučaju, ali je u oporezivu dobit (porezni gubitak) uključen na novčanoj osnovi i
(b)
troškovi nematerijalne imovine kapitalizirani su u skladu s MRS-om 38 i amortizirani su u dobiti ili gubitku, ali su odbijeni u porezne svrhe kad su nastali.
60.
Knjigovodstvena vrijednost odgođene porezne imovine i obveza može se promijeniti čak i ako nema promjene iznosa povezanih privremenih razlika. To npr. može biti posljedica:
(a)
promjene poreznih stopa ili poreznih propisa;
(b)
ponovne procjene mogućnosti nadoknade odgođene porezne imovine ili
(c)
promjene očekivanog načina nadoknade imovine.
Nastali odgođeni porez priznaje se u dobiti ili gubitku, osim ako se odnosi na stavke koje su prethodno priznate izvan dobiti ili gubitka (vidjeti točku 63.).
Stavke koje se ne priznaju u dobiti ili gubitku
61.
[Brisano]
61.A
Tekući porez i odgođeni porez ne priznaju se u dobiti ili gubitku ako se porez odnosi na stavke koje u istom ili drugom razdoblju nisu priznate u dobiti ili gubitku. Stoga se tekući porez i odgođeni porez koji se odnose na stavke koje su u istom ili drugom razdoblju priznate:
(a)
u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (vidjeti točku 62.);
(b)
izravno u vlasničkom kapitalu, priznaju izravno u vlasničkom kapitalu (vidjeti točku 62.A).
62.
Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja nalaže se ili dopušta priznavanje određenih stavki u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Primjeri takvih stavki su:
(a)
promjena knjigovodstvene vrijednosti koja proizlazi iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme (vidjeti MRS 16) i
(b)
[brisano]
(c)
tečajne razlike koje proizlaze iz preračunavanja financijskih izvještaja inozemnog poslovanja (vidjeti MRS 21).
(d)
[brisano]
62.A
Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja nalaže se ili dopušta odobravanje ili terećenje određenih stavki izravno u vlasničkom kapitalu. Primjeri takvih stavki su:
(a)
usklađenje početnog stanja zadržane dobiti zbog promjene računovodstvene politike koja se primjenjuje retroaktivno ili ispravka pogreške (vidjeti MRS 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške) i
(b)
iznosi nastali pri početnom priznavanju komponente vlasničkog kapitala u složenom financijskom instrumentu (vidjeti točku 23.).
63.
U iznimnim okolnostima može biti teško utvrditi iznos tekućeg i odgođenog poreza koji se odnosi na stavke koje nisu priznate u dobiti ili gubitku (nego u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili izravno u vlasničkom kapitalu). Do toga može doći npr. kada:
(a)
postoje progresivne stope poreza na dobit i nije moguće utvrditi stopu po kojoj je oporezovana određena komponenta oporezive dobiti (poreznog gubitka);
(b)
promjena porezne stope ili drugih poreznih propisa utječe na odgođenu poreznu imovinu ili obvezu koja se (u cijelosti ili djelomično) odnosi na stavku koja ranije nije bila priznata u dobiti ili gubitku ili
(c)
subjekt utvrdi da se odgođena porezna imovina treba priznati ili da se više ne treba priznavati u cijelosti, a da se odgođena porezna imovina (u cijelosti ili djelomično) odnosi na stavku koja ranije nije bila priznata u dobiti ili gubitku.
U takvim se slučajevima tekući i odgođeni porez koji se odnosi na stavke koje nisu priznate u dobiti ili gubitku temelji na razumnoj razmjernoj raspodjeli tekućeg i odgođenog poreza subjekta u dotičnoj poreznoj jurisdikciji ili drugoj metodi kojom se u danim okolnostima postiže primjerenija raspodjela.
64.
U MRS-u 16 ne navodi se treba li subjekt svake godine iz revalorizacijskih rezervi u zadržanu dobit prenijeti iznos jednak razlici između amortizacije revalorizirane imovine i amortizacije koja se temelji na trošku nabave te imovine. Ako subjekt izvrši takav prijenos, preneseni iznos ne uključuje odgođeni porez. Slično se razmatranje primjenjuje na prijenose izvršene prilikom otuđenja stavke nekretnina, postrojenja ili opreme.
65.
Ako se imovina revalorizira u porezne svrhe i ako je ta revalorizacija povezana s računovodstvenom revalorizacijom iz nekog prethodnog razdoblja ili s onom koja se očekuje u budućem razdoblju, porezni učinci revalorizacije imovine i usklađenja porezne osnovice priznaju se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u razdobljima u kojima su nastali. Međutim, ako revalorizacija u porezne svrhe nije povezana s računovodstvenom revalorizacijom iz nekog prethodnog razdoblja ili s onom koja se očekuje u budućem razdoblju, porezni učinci usklađenja porezne osnovice priznaju se u dobiti ili gubitku.
65.A
Ako subjekt isplati dividende dioničarima, od njega se može zahtijevati da u ime dioničara dio dividendi plati poreznim tijelima. U mnogim se jurisdikcijama taj iznos naziva porez po odbitku. Taj iznos koji se poreznim tijelima plati ili treba platiti knjiži se na teret vlasničkog kapitala kao dio dividendi.
Odgođeni porez koji nastane u poslovnoj kombinaciji
66.
Kako je objašnjeno u točki 19. i točki 26. podtočki (c), privremene razlike mogu nastati u poslovnoj kombinaciji. U skladu s MSFI-jem 3, subjekt priznaje svaku nastalu odgođenu poreznu imovinu (u mjeri u kojoj ispunjava kriterij priznavanja iz točke 24.) ili odgođenu poreznu obvezu kao utvrdivu imovinu i utvrdive obveze na datum stjecanja. Stoga ta odgođena porezna imovina i te odgođene porezne obveze utječu na iznos goodwilla ili dobiti ostvarene povoljnom kupnjom koji subjekt priznaje. Međutim, u skladu s točkom 15. podtočkom (a), subjekt ne priznaje odgođene porezne obveze koje nastanu pri početnom priznavanju goodwilla.
67.
Poslovna kombinacija može uzrokovati promjenu vjerojatnosti da će stjecatelj realizirati odgođenu poreznu imovinu koja je postojala prije poslovne kombinacije. Stjecatelj može smatrati da će vjerojatno nadoknaditi svoju odgođenu poreznu imovinu koja nije bila priznata prije poslovne kombinacije. Na primjer, stjecatelj će možda moći iskoristiti svoje neiskorištene porezne gubitke za buduću oporezivu dobit stečenika. S druge strane, možda zbog poslovne kombinacije više neće biti vjerojatno da će buduća oporeziva dobit omogućiti nadoknadu odgođene porezne imovine. U takvim slučajevima, stjecatelj priznaje promjenu odgođene porezne imovine u razdoblju poslovne kombinacije, ali je ne uključuje u obračun poslovne kombinacije. Stoga je stjecatelj ne uzima u obzir pri mjerenju goodwilla ili dobiti ostvarene povoljnom kupnjom koju priznaje u poslovnoj kombinaciji.
68.
Potencijalna korist prijenosa stečenikova poreznog gubitka u iduća razdoblja ili druge odgođene porezne imovine možda neće ispuniti kriterij za odvojeno priznavanje pri prvom obračunu poslovne kombinacije, ali je moguće da će se naknadno ostvariti.
Subjekt je dužan priznati odgođene porezne koristi koje ostvari nakon poslovne kombinacije kako slijedi:
(a)
stečene odgođene porezne koristi priznate u razdoblju mjerenja koje su proizašle iz novih saznanja o činjenicama i okolnostima koje su postojale na datum stjecanja primjenjuju se za umanjenje knjigovodstvene vrijednosti goodwilla koji se odnosi na to stjecanje. Ako je knjigovodstvena vrijednost tog goodwilla nula, svaka preostala odgođena porezna korist priznaje se u dobiti ili gubitku;
(b)
sve druge stečene i ostvarene odgođene porezne koristi priznaju se u dobiti ili gubitku (ili se ne priznaju u dobiti ili gubitku ako se tako nalaže ovim Standardom).
Tekući i odgođeni porez koji proizlazi iz transakcija plaćanja na temelju dionica
68.A
U nekim poreznim jurisdikcijama subjektu se odobrava odbitak poreza (tj. iznosa koji se može odbiti pri utvrđivanju oporezive dobiti) koji se odnosi na plaću isplaćenu u dionicama, dioničkim opcijama ili drugim vlasničkim instrumentima subjekta. Iznos toga odbitka poreza može se razlikovati od povezanih kumulativnih troškova plaće i može nastati u kasnijem računovodstvenom razdoblju. Na primjer, u nekim jurisdikcijama subjekt može priznati rashod za korištenje usluga zaposlenika koje su primljene kao naknada za dodijeljene dioničke opcije u skladu sa MSFI-jem 2 Plaćanje na temelju dionica, i ne odobrava mu se odbitak poreza dok se dioničke opcije ne iskoriste, pri čemu se mjerenje odbitka poreza temelji na cijeni dionice subjekta na datum iskorištenja.
68.B
Kao u slučaju troškova istraživanja iz točke 9. i točke 26. podtočke (b) ovog Standarda, razlika između porezne osnovice za usluge zaposlenika primljene do određenog datuma (što je iznos koji će porezno tijelo odobriti kao porezni odbitak u budućim razdobljima) i knjigovodstvene vrijednosti koja iznosi nula je odbitna privremena razlika iz koje proizlazi odgođena porezna imovina. Ako na kraju razdoblja nije poznat iznos koji će porezno tijelo odobriti kao porezni odbitak u budućim razdobljima, taj se iznos procjenjuje na temelju podataka dostupnih na kraju razdoblja. Na primjer, ako iznos koji će porezno tijelo odobriti kao odbitak u budućim razdobljima ovisi o cijeni dionice subjekta na budući datum, mjerenje odbitne privremene razlike trebalo bi se temeljiti na cijeni dionice subjekta na kraju razdoblja.
68C
Kako je navedeno u točki 68.A, iznos poreznog odbitka (ili procijenjenog budućeg poreznog odbitka, koji se mjeri u skladu s točkom 68.B) može se razlikovati od povezanog kumulativnog rashoda za plaće. U točki 58. Standarda nalaže se da se tekući i odgođeni porez priznaju kao prihod ili rashod i uključe u dobit ili gubitak razdoblja, osim u mjeri u kojoj porez proizlazi iz (a) transakcije ili događaja koji se ne priznaje u računu dobiti ili gubitka u istom ili drugom razdoblju ili (b) poslovne kombinacije (osim kada investicijski subjekt stječe društvo kćer, što se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak). Ako je iznos odbitka poreza (ili procijenjenog budućeg odbitka poreza) veći od iznosa povezanog kumulativnog rashoda za plaće, to je naznaka da se odbitak poreza ne odnosi samo na rashode za plaće, već i na stavku vlasničkog kapitala. U tom bi slučaju višak povezanog tekućeg ili odgođenog poreza trebalo priznati izravno u vlasničkom kapitalu.
PREZENTIRANJE
Porezna imovina i porezne obveze
69.
[Brisano]
70.
[Brisano]
Prijeboj
71.
Subjekt prebija tekuću poreznu imovinu i tekuće porezne obveze samo i jedino ako:
(a)
ima zakonsko pravo na prijeboj priznatih iznosa i
(b)
namjerava podmiriti na neto osnovi ili istodobno realizirati imovinu i podmiriti obvezu.
72.
Iako se tekuća porezna imovina i obveze odvojeno priznaju i mjere, prebijaju se u izvještaju o financijskom položaju prema kriterijima koji su slični onima koji su u MRS-u 32 utvrđeni za financijske instrumente. Subjekt obično ima zakonsko pravo na prijeboj tekuće porezne imovine s tekućom poreznom obvezom ako se one odnose na porez na dobit koji utvrdi isto porezno tijelo te ako porezno tijelo dopušta subjektu da plati ili primi samo jedan neto iznos.
73.
U konsolidiranim financijskim izvještajima tekuća porezna imovina jednog subjekta u grupi prebija se s tekućom poreznom obvezom drugog subjekta u istoj grupi samo i jedino ako dotični subjekti imaju zakonsko pravo na plaćanje ili primitak samo jednoga neto iznosa, te ako subjekti namjeravaju platiti ili primiti taj neto iznos ili istodobno realizirati imovinu i podmiriti obvezu.
74.
Subjekt prebija odgođenu poreznu imovinu i odgođene porezne obveze samo i jedino:
(a)
ako subjekt ima zakonsko pravo na prijeboj tekuće porezne imovine i tekućih poreznih obveza i
(b)
ako se odgođena porezna imovina i odgođene porezne obveze odnose na porez na dobit koji je utvrdilo isto porezno tijelo:
i.
istom poreznom obvezniku ili
ii.
različitim poreznim obveznicima koji namjeravaju podmiriti tekuću poreznu obvezu i imovinu na neto osnovi ili istodobno realizirati imovinu i podmiriti obveze u svakom budućem razdoblju u kojem se očekuje namirenje ili nadoknada značajnih iznosa odgođenih poreznih obveza ili imovine.
75.
Kako bi se izbjegla potreba za detaljnim vremenskim planiranjem poništenja svake privremene razlike, ovim se Standardom nalaže prijeboj odgođene porezne imovine s odgođenom poreznom obvezom istog poreznog obveznika samo i jedino ako se one odnose na porez na dobit koji je utvrdilo isto porezno tijelo i ako subjekt ima zakonsko pravo na prijeboj tekuće porezne imovine s tekućim poreznim obvezama.
76.
U rijetkim slučajevima subjekt može imati zakonsko pravo na prijeboj i namjeru da podmiri neto iznos u nekim, ali ne i u drugim razdobljima. U takvim rijetkim slučajevima detaljno planiranje može biti nužno kako bi se pouzdano utvrdilo hoće li odgođena porezna obveza jednog poreznog obveznika dovesti do povećanja porezne obveze u istom razdoblju u kojem odgođena porezna imovina drugog poreznoga obveznika dovodi do smanjenje obveze tog drugog poreznoga obveznika.
Porezni rashod
Porezni rashod (prihod) koji se odnosi na dobit ili gubitak iz redovnoga poslovanja
77.
Porezni rashod (prihod) koji se odnosi na dobit ili gubitak iz redovnog poslovanja iskazuje se kao dio dobiti ili gubitka u računu dobiti ili gubitka i izvještaju o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
77.A
[Brisano]
Tečajne razlike od odgođenih inozemnih poreznih obveza ili imovine
78.
MRS-om 21 nalaže se da se određene tečajne razlike priznaju kao prihod ili rashod, ali se ne utvrđuje gdje bi u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti te razlike trebalo iskazati. Tečajne razlike od odgođenih inozemnih poreznih obveza ili imovine koje se priznaju u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti mogu se klasificirati kao odgođeni porezni rashod (prihod) ako se smatra da će takvo prezentiranje korisnicima financijskoga izvještaja biti najkorisnije.
OBJAVLJIVANJE
79.
Glavne komponente poreznog rashoda (prihoda) objavljuju se zasebno.
80.
Komponente poreznog rashoda (prihoda) mogu uključivati:
(a)
tekući porezni rashod (prihod);
(b)
sva usklađenja priznata u razdoblju za tekući porez prethodnih razdoblja;
(c)
iznos odgođenog poreznog rashoda (prihoda) koji se odnosi na nastanak i poništenje privremenih razlika;
(d)
iznos odgođenog poreznog rashoda (prihoda) koji se odnosi na promjene poreznih stopa ili uvođenje novih poreza;
(e)
iznos koristi koji proizlazi iz prethodno nepriznatog poreznog gubitka, porezne olakšice ili privremene razlike prethodnog razdoblja, koji se koriste za smanjenje tekućeg poreznog rashoda;
(f)
iznos koristi iz prethodno nepriznatog poreznog gubitka, porezne olakšice ili privremene razlike prethodnog razdoblja, koji se koriste za smanjenje tekućeg poreznog rashoda;
(g)
odgođeni porezni rashod koji proizlazi iz otpisa ili poništenja prethodnog otpisa odgođene porezne imovine u skladu s točkom 56. i
(h)
iznos poreznog rashoda (prihoda) koji se odnosi na promjene računovodstvenih politika i pogreške koje su uključene u dobit ili gubitak u skladu s MRS-om 8 jer se ne mogu iskazati retroaktivno.
81.
Odvojeno se objavljuje i sljedeće:
(a)
agregirani tekući i odgođeni porez koji se odnosi na stavke izravno knjižene na teret ili u korist vlasničkog kapitala (vidjeti točku 62.A);
(ab)
iznos poreza na dobit koji se odnosi na svaku komponentu ostale sveobuhvatne dobiti (vidjeti točku 62. i MRS 1 (revidiran 2007.));
(b)
[brisano];
(c)
objašnjenje odnosa između poreznog rashoda (prihoda) i računovodstvene dobiti u jednom ili u oba sljedeća oblika:
i.
brojčano usklađenje poreznih rashoda (prihoda) i umnoška računovodstvene dobiti i primjenjive porezne stope, navodeći osnovu za izračun primjenjive porezne stope ili
ii.
brojčano usklađenje prosječne stvarne porezne stope i primjenjive porezne stope, navodeći osnovu za izračun primjenjive porezne stope;
(d)
objašnjenje promjena primjenjive porezne stope u odnosnu na prethodno obračunsko razdoblje;
(e)
iznos (i datum isteka, ako postoji) odbitnih privremenih razlika, neiskorištenih poreznih gubitaka i neiskorištenih poreznih olakšica za koje u izvještaju o financijskom položaju nije priznata odgođena porezna imovina;
(f)
agregirani iznos privremenih razlika povezanih s ulaganjima u društva kćeri, podružnice, pridružena društva i zajedničke poslove, za koje nisu priznate odgođene porezne obveze (vidjeti točku 39.);
(g)
za svaku vrstu privremenih razlika i za svaku vrstu neiskorištenih poreznih gubitaka i neiskorištenih poreznih olakšica:
i.
iznos odgođene porezne imovine i obveza priznatih u izvještaju o financijskom položaju za svako prezentirano razdoblje;
ii.
iznos odgođenog poreznog prihoda ili rashoda priznatog u dobiti ili gubitku ako to nije vidljivo iz promjena iznosa priznatih u izvještaju o financijskom položaju;
(h)
za prestanak poslovanja, porezni rashod koji se odnosi na:
i.
dobitak ili gubitak od ukinutog dijela poslovanja; i
ii.
dobit ili gubitak iz redovnog poslovanja ukinutog dijela poslovanja za razdoblje, zajedno s pripadajućim iznosima za svako prezentirano prethodno razdoblje;
(i)
iznos posljedica koje na porez na dobit imaju dividende dioničarima subjekta koje su predložene ili objavljene prije odobrenja financijskih izvještaja za objavu, ali koje u financijskim izvještajima nisu priznate kao obveza;
(j)
ako zbog poslovne kombinacije u kojoj je subjekt stjecatelj dođe do promjene iznosa koji je priznao na temelju svoje odgođene porezne imovine prije stjecanja (vidjeti točku 67.), iznos te promjene i
(k)
ako odgođena porezna korist stečena poslovnom kombinacijom nije priznata na datum stjecanja, već nakon datuma stjecanja (vidjeti točku 68.), opis događaja ili promjene okolnosti koja je prouzročila priznavanje odgođene porezne koristi.
82.
Subjekt je dužan objaviti iznos odgođene porezne imovine i vrstu dokaza opravdanosti njezina priznavanja ako:
(a)
korištenje odgođene porezne imovine ovisi o budućoj oporezivoj dobiti koja je veća od dobiti nastale poništenjem postojećih oporezivih privremenih razlika i
(b)
ako je subjekt ostvario gubitak u tekućem ili prethodnim razdobljima u istoj poreznoj jurisdikciji na koju se odnosi odgođena porezna imovina.
82.A
U okolnostima opisanima u točki 52.A, subjekt objavljuje prirodu mogućih posljedica na porez na dobit koje bi mogle nastati isplatom dividendi njegovim dioničarima. Osim toga, subjekt je dužan objaviti iznose mogućih posljedica na porez na dobit koje je moguće odrediti te postoje li moguće posljedice na porez na dobit koje nije moguće odrediti.
83.
[Brisano]
84.
Objavljivanja iz točke 81. podtočke (c) omogućuju korisnicima financijskih izvještaja da razumiju je li odnos između poreznog rashoda (prihoda) i računovodstvene dobiti neuobičajen, te da razumiju značajne čimbenike koji bi u budućnosti mogli utjecati na taj odnos. Na odnos između poreznog rashoda (prihoda) i računovodstvene dobiti mogu utjecati čimbenici kao što su prihod oslobođen poreza, rashodi koji se ne mogu odbiti pri određivanju oporezive dobiti (poreznog gubitka), učinak poreznih gubitaka i učinak inozemnih poreznih stopa.
85.
Pri objašnjavanju odnosa između poreznog rashoda (prihoda) i računovodstvene dobiti subjekt koristi primjenjivu poreznu stopu koja korisnicima njegovih financijskih izvještaja pruža najznačajnije informacije. Često je najznačajnija porezna stopa ona koja je na snazi u državi u kojoj subjekt ima poslovni nastan, u kojoj su agregirane porezna stopa koja se primjenjuje na poreze na državnoj razini i stope koje se primjenjuju na poreze na lokalnoj razini, koje se uglavnom izračunavaju za sličnu razinu oporezive dobiti (poreznog gubitka). Međutim, subjektu koji posluje u nekoliko jurisdikcija može biti korisnije agregirati zasebna usklađenja provedena primjenom domaće porezne stope u svakoj jurisdikciji. U sljedećem je primjeru objašnjeno kako odabir primjenjivih poreznih stopa utječe na iskazivanje brojčanih usklađenja.
Primjer kojim se objašnjava točka 85.
Subjekt je u 19X2. u svojoj jurisdikciji (država A) ostvario računovodstvenu dobit u iznosu od 1500 (u 19X1. iznosila je 2000), a u državi B u iznosu od 1500 (u 19X1. iznosila je 500). Porezna stopa u državi A iznosi 30 %, a u državi B 20 %. U državi A rashodi u iznosu od 100 (u 19X1. iznosili su 200) ne mogu se odbiti u porezne svrhe.
Slijedi primjer usklađenja s domaćom poreznom stopom.
19X1.
19X2.
Računovodstvena dobit
2500
3000
Porez po domaćoj poreznoj stopi od 30 %
750
900
Porezni učinak rashoda koji nisu odbitni u porezne svrhe
60
30
Učinak niže porezne stope u državi B
(50)
(150)
Porezni rashod
760
780
Slijedi primjer usklađenja provedenog agregiranjem zasebnih usklađenja za svaku nacionalnu jurisdikciju. Prema toj metodi, učinak razlika između domaće porezne stope izvještajnog subjekta i domaće porezne stope u drugim jurisdikcijama ne iskazuje se kao zasebna stavka pri usklađivanju. Subjekt može obrazložiti učinak značajnih promjena poreznih stopa ili kombinirane dobiti ostvarene u različitim jurisdikcijama kako bi objasnio promjene primjenjive porezne stope, kako se nalaže točkom 81. podtočkom (d).
Računovodstvena dobit
2500
3000
Porez po domaćim stopama koje se primjenjuju na dobit u dotičnoj državi
700
750
Porezni učinak rashoda koji nisu odbitni u porezne svrhe
60
30
Porezni rashod
760
780
86.
Prosječna stvarna porezna stopa je porezni rashod (prihod) podijeljen s računovodstvenom dobiti.
87.
Često je neizvedivo izračunati iznos nepriznatih odgođenih poreznih obveza koje proizlaze iz ulaganja u društva kćeri, podružnice, pridružena društva i zajedničke poslove (vidjeti točku 39.). Stoga se ovim Standardom subjektu nalaže da objavi agregirani iznos odnosnih privremenih razlika, no ne nalaže se objavljivanje odgođenih poreznih obveza. Neovisno o tome subjekti se, ako je izvedivo, potiču da objave iznose nepriznatih odgođenih poreznih obveza jer korisnicima financijskih izvještaja takve informacije mogu biti korisne.
87.A
Točkom 82.A subjektu se nalaže da objavi prirodu mogućih posljedica na porez na dobit koje bi mogle nastati isplatom dividendi njegovim dioničarima. Subjekt objavljuje važna obilježja sustava poreza na dobit i čimbenike koji će utjecati na iznos mogućih posljedica dividendi na porez na dobit.
87.B
Ponekad nije izvedivo izračunati ukupni iznos mogućih posljedica na porez na dobit koje bi mogle nastati isplatom dividendi njegovim dioničarima. To može biti slučaj npr. kad subjekt ima velik broj inozemnih društava kćeri. Međutim, čak se i u tim okolnostima neki dijelovi ukupnog iznosa mogu lako utvrditi. Na primjer, u konsolidiranoj grupi matično društvo i neka njegova društva kćeri su porez na dobit platili po višoj stopi na neraspodijeljenu dobit i poznat im je iznos za koji će moći ostvariti povrat po isplati budućih dividendi dioničarima iz konsolidirane zadržane dobiti. U tom se slučaju objavljuje iznos povrata. Prema potrebi, subjekt objavljuje i dodatne moguće posljedice na porez na dobit koje nije izvedivo odrediti. U odvojenim financijskim izvještajima matičnog društva, ako postoje, objavljivanje mogućih posljedica na porez na dobit odnosi se na zadržanu dobit matičnog društva.
87.C
Od subjekta koji je dužan objaviti informacije iz točke 82.A može se zahtijevati da objavi i informacije o privremenim razlikama povezanima s ulaganjima u društva kćeri, podružnice, pridružena društva ili udjelima u zajedničkim poslovima. U tim slučajevima subjekt to uzima u obzir pri utvrđivanju informacija za objavu u skladu s točkom 82.A. Na primjer, od subjekta se može zahtijevati da objavi agregirani iznos privremenih razlika povezanih s ulaganjima u društva kćeri za koja nisu priznate odgođene porezne obveze (vidjeti točku 81. podtočku (f)). Ako je neizvedivo izračunati iznose nepriznatih odgođenih poreznih obveza (vidjeti točku 87.), mogu postojati iznosi mogućih posljedica dividendi na porez na dobit koje nije izvedivo utvrditi, a koji se odnose na ta društva kćeri.
88.
Subjekt objavljuje sve nepredviđene porezne obveze i nepredviđenu poreznu imovinu u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina. Nepredviđene obveze i nepredviđena imovina mogu npr. nastati iz neriješenih sporova s poreznim tijelima. Slično tomu, ako promjene poreznih stopa ili poreznih propisa stupe na snagu ili se objave nakon izvještajnog razdoblja, subjekt objavljuje svaki značajan učinak tih promjena na svoju tekuću i odgođenu poreznu imovinu i obveze (vidjeti MRS 10 Događaji nakon izvještajnog razdoblja).
DATUM STUPANJA NA SNAGU
89.
Ovaj se Standard primjenjuje na financijske izvještaje za razdoblja koja su započela 1. siječnja 1998. ili nakon tog datuma, uz iznimke navedene u točki 91. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na financijske izvještaje za razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 1998., dužan je objaviti činjenicu da je primijenio ovaj Standard umjesto MRS-a 12 Računovodstvo poreza na dobit, koji je odobren 1979.
90.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 12 Računovodstvo poreza na dobit, koji je odobren 1979.
91.
Točke 52.A, 52.B, 65.A, točka 81. (i), 82.A, 87.A, 87.B i 87.C te brisanje točaka 3. i 50. primjenjuju se na godišnje financijske izvještaje (6) za razdoblja koja su započela 1. siječnja 2001. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako ranija primjena utječe na financijske izvještaje, subjekt je dužan tu činjenicu objaviti.
92.
MRS-om 1 (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, njime su izmijenjene točke 23., 52., 58., 60., 62., 63., 65., 68.C, 77. i 81., brisana je točka 61. i dodane su točke 61.A, 62.A i 77.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
93.
Točka 68. primjenjuje se prospektivno od datuma stupanja na snagu MSFI-ja 3 (kako je revidiran 2008.) na priznavanje odgođene porezne imovine stečene poslovnom kombinacijom.
94.
Stoga subjekti ne usklađuju obračun prethodnih poslovnih kombinacija ako porezne koristi na datum stjecanja ne ispunjavaju kriterije za odvojeno priznavanje i ako se priznaju nakon datuma stjecanja, osim ako se te koristi ne priznaju unutar razdoblja mjerenja i proizlaze iz novih informacija o činjenicama i okolnostima koje su postojale na datum stjecanja. Ostale priznate porezne koristi priznaju se u dobiti ili gubitku (ili, ako se ovim Standardom tako nalaže, izvan dobiti ili gubitka).
95.
MSFI-jem 3 (revidiranim 2008.) izmijenjene su točke 21. i 67. i dodane je točka 32.A i točka 81. podtočke (j) i (k). Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MSFI 3 (revidiran 2008.) primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
96.
[Brisano]
97.
[Brisano]
98.
Dokumentom Odgođeni porezi: nadoknada odnosne imovine, objavljenim u prosincu 2010., točka 52. postala je točka 51.A, izmijenjeni su točka 10. i primjeri nakon točke 51.A, dodane su točke 51.B i 51.C i primjer nakon njih te točke 51.D, 51.E i 99. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2012. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
98.A
MSFI-jem 11 Zajednički poslovi, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su točke 2., 15., točka 18. podtočka (e), točke 24., 38., 39., 43. 45., točka 81. podtočka (f) i točke 87. i 87.C Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 11.
98.B
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjena je točka 77. i brisana točka 77.A. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MRS-a 1, izmijenjenog u lipnju 2011.
98.C
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjene su točke 58. i 68.C. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena dokumenta Investicijski subjekti. Ako subjekt te izmjene primijeni ranije, dužan je istodobno primijeniti sve izmjene uključene u dokument Investicijski subjekti.
98.D
[Brisano]
98.E
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 59. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
98.F
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 20. i brisane su točke 96., 97. i 98.D. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
98.G
MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 20. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
98.H
Dokumentom Priznavanje odgođene porezne imovine za neostvarene gubitke (izmjene MRS-a 12), objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 29. i dodane su točke 27.A i 29.A te primjer nakon točke 26. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2017. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. Međutim, pri prvoj primjeni izmjene, promjena početnog stanja vlasničkog kapitala u najranijem usporedivom razdoblju može se priznati u početnoj zadržanoj dobiti (ili, prema potrebi, u drugoj komponenti vlasničkog kapitala) bez raspodjele te promjene između početne zadržane dobiti i drugih komponenti vlasničkog kapitala. Ako subjekt primjenjuje tu mogućnost, dužan je tu činjenicu objaviti.
98.I
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2015.–2017., objavljenim u prosincu 2017., dodana je točka 57.A i brisana točka 52.B. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene počne primjenjivati ranije, dužan je tu činjenicu objaviti. Pri prvoj primjeni tih izmjena, subjekt ih primjenjuje na posljedice dividendi na porez na dobit koje su priznate na početku ili nakon početka najranijeg usporedivog razdoblja.
98.J
Dokumentom Odgođeni porez koji se odnosi na imovinu i obveze koje proizlaze iz jedne transakcije, objavljenim u svibnju 2021., mijenjaju se točke 15., 22. i 24. i dodaje se točka 22.A. Subjekt te izmjene primjenjuje u skladu s točkama od 98.K do 98.L za godišnja izvještajna razdoblja koja započinju 1. siječnja 2023. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
98.K
Subjekt primjenjuje dokument Odgođeni porez koji se odnosi na imovinu i obveze koje proizlaze iz jedne transakcije na transakcije izvršene na početku ili nakon početka najranijeg prikazanog usporednog razdoblja.
98.L
Subjekt koji dokument Odgođeni porez koji se odnosi na imovinu i obveze koje proizlaze iz jedne transakcije primjenjuje na početku ili nakon početka najranijeg prikazanog usporednog razdoblja dužan je i:
(a)
priznati odgođenu poreznu imovinu, u mjeri u kojoj je vjerojatno da će biti ostvarena oporeziva dobit za koju se odbitna privremena razlika može iskoristiti, i odgođenu poreznu obvezu za sve odbitne i oporezive privremene razlike povezane s:
i.
imovinom s pravom korištenja i obvezama za najam; i
ii.
demontažom, uklanjanjem, obnavljanjem i sličnim obvezama te odgovarajućim iznosima koji se priznaju kao dio troška nabave povezane imovine; i
(b)
priznati kumulativni učinak početne primjene izmjena kao prilagodbu početnog stanja zadržane dobiti (ili, prema potrebi, druge komponente vlasničkog kapitala) na taj datum.
POVLAČENJE TUMAČENJA SIC-21
99.
Izmjenama uvedenima dokumentom Odgođeni porez: nadoknada odnosne imovine, objavljenim u prosincu 2010., zamijenjeno je Tumačenje SIC-a br. 21 Porezi na dobit – nadoknada revalorizirane imovine koja se ne amortizira.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 16
Nekretnine, postrojenja i oprema
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstveni postupak za nekretnine, postrojenja i opremu kako bi korisnici financijskih izvještaja mogli razlikovati informacije o ulaganju subjekta u vlastite nekretnine, postrojenja i opremu i promjene tih ulaganja. Glavna pitanja u računovodstvu nekretnina, postrojenja i opreme su priznavanje imovine, utvrđivanje njezine knjigovodstvene vrijednosti, iznosa amortizacije i gubitaka zbog umanjenja vrijednosti koji se u vezi s njima priznaju.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje na računovodstvo nekretnina, postrojenja i opreme, osim ako se drugim standardom nalaže ili dopušta drugačiji računovodstveni postupak.
3.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na:
(a)
nekretnine, postrojenja i opremu koji su klasificirani kao namijenjeni prodaji u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja;
(b)
biološku imovinu koja se odnosi na poljoprivrednu djelatnost, uz iznimku plodonosnih biljaka (vidjeti MRS 41 Poljoprivreda). Ovaj se Standard primjenjuje na plodonosne biljke, ali se ne primjenjuje na plodove plodonosnih biljaka;
(c)
priznavanje i mjerenje imovine za istraživanje i procjenu (vidjeti MSFI 6 Istraživanje i procjena mineralnih resursa);
(d)
prava na iskorištavanje mineralnih rezervi, kao što su nafta, prirodni plin i slični neobnovljivi izvori.
Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na nekretnine, postrojenja i opremu koji se koriste za razvoj ili održavanje imovine iz podtočaka od (b) do (d).
4.
[Brisano]
5.
Subjekt koji za ulaganja u nekretnine primjenjuje model troška u skladu s MRS-om 40 Ulaganja u nekretnine dužan je za ulaganja u nekretnine u vlasništvu primjenjivati model troška iz ovog Standarda.
DEFINICIJE
6.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Plodonosna biljka je živa biljka:
(a)
koja se koristi u proizvodnji ili isporuci poljoprivrednih proizvoda;
(b)
za koju se očekuje da donosi plodove dulje od jednog razdoblja i
(c)
koja se vrlo vjerojatno neće prodati kao poljoprivredni proizvod, osim pri sporednoj prodaji otpadaka.
(U MRS-u 41 točkama 5.A–5.B objašnjava se ova definicija plodonosne biljke.)
Knjigovodstvena vrijednost je iznos u kojem se određena imovina priznaje nakon odbitka akumulirane amortizacije i akumuliranih gubitaka od umanjenja vrijednosti.
Trošak je iznos plaćenog novca ili novčanih ekvivalenata ili fer vrijednost druge naknade za stjecanje imovine u vrijeme njezina stjecanja ili izgradnje ili, ovisno o slučaju, iznos koji se toj imovini može pripisati pri početnom priznavanju u skladu s određenim zahtjevima iz drugih međunarodnih standarda financijskog izvještavanja, pr. MSFI-ja 2 Plaćanje na temelju dionica.
Amortizacijski iznos je trošak nabave imovine, ili drugi iznos koji zamjenjuje trošak, umanjen za ostatak vrijednosti imovine.
Amortizacija je sustavna raspodjela amortizacijskog iznosa imovine tijekom njezina korisnog vijeka trajanja.
Vrijednost specifična za subjekt je sadašnja vrijednost novčanih tokova koje subjekt očekuje ostvariti od trajnog korištenja imovine i njezina otuđenja na kraju njezina korisnog vijeka trajanja ili pri namirenju obveze.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
Gubitak od umanjenja vrijednosti je iznos za koji knjigovodstvena vrijednost imovine premašuje njezinu nadoknadivu vrijednost.
Nekretnine, postrojenja i oprema su materijalna imovina:
(a)
koja je namijenjena upotrebi u proizvodnji ili isporuci robe ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe i
(b)
za koju se očekuje da će se upotrebljavati dulje od jednog razdoblja.
Nadoknadivi iznos je fer vrijednost imovine umanjena za troškove otuđenja imovine ili vrijednost imovine u upotrebi, ovisno o tome koji je iznos viši.
Ostatak vrijednosti imovine je procijenjeni iznos koji bi subjekt ostvario otuđenjem imovine u sadašnjem trenutku, nakon odbitka procijenjenih troškova otuđenja, ako starost i stanje imovine već odgovaraju onima koji se očekuju na kraju njezina korisnog vijeka trajanja.
Korisni vijek trajanja je:
(a)
razdoblje u kojem se očekuje da će imovina biti dostupna subjektu za upotrebu ili
(b)
broj proizvoda ili sličnih jedinica koje subjekt očekuje ostvariti od te imovine.
PRIZNAVANJE
7.
Trošak stavke nekretnina, postrojenja i opreme priznaje se kao imovina samo i jedino:
(a)
ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s tom stavkom pritjecati u subjekt i
(b)
ako je trošak te stavke moguće pouzdano izmjeriti.
8.
Stavke kao što su rezervni dijelovi, rezervna oprema i oprema za servisiranje priznaju se u skladu s ovim MSFI-jem ako odgovaraju definiciji nekretnina, postrojenja i opreme. U protivnom se te stavke klasificiraju kao zalihe.
9.
Ovim se Standardom ne propisuje jedinica mjere za priznavanje, odnosno što čini stavku nekretnina, postrojenja i opreme. Stoga se prosudba o primjeni kriterija priznavanja prilagođava posebnim okolnostima subjekta. Primjereno je agregirati pojedinačno beznačajne stavke, kao što su kalupi, alati i pomagala, i te kriterije primijeniti na agregiranu vrijednost.
10.
Subjekt prema tom načelu priznavanja procjenjuje sve svoje troškove nekretnina, postrojenja i opreme u vrijeme njihova nastanka. Ti troškovi uključuju početne troškove stjecanja ili izgradnje neke stavke nekretnina, postrojenja i opreme te naknadne dodatne troškove njezine dopune, zamjene ili servisiranja. Trošak stavke nekretnina, postrojenja i opreme može uključivati troškove nastale u vezi s najmovima imovine koja se koristi za izgradnju, dopunu, zamjenu dijela ili servisiranje te stavke nekretnina, postrojenja i opreme, kao što su troškovi amortizacije imovine s pravom korištenja.
Početni troškovi
11.
Stavke nekretnina, postrojenja i oprema mogu se stjecati iz sigurnosnih ili okolišnih razloga. Iako se stjecanjem takvih nekretnina, postrojenja i opreme izravno ne povećavaju buduće ekonomske koristi od neke posebne postojeće stavke nekretnina, postrojenja i opreme, subjektu ono može biti nužno za ostvarenje budućih ekonomskih koristi od njegove druge imovine. Takve stavke nekretnina, postrojenja i oprema ispunjavaju uvjete za priznavanje kao imovina jer subjektu omogućavaju da od povezane imovine ostvari veće buduće ekonomske koristi nego što bi bile bez stjecanja tih stavki. Na primjer, proizvođač kemikalija može uvesti nove kemijske postupke radi usklađenja proizvodnje i skladištenja opasnih kemikalija sa zahtjevima zaštite okoliša; s time povezano unaprjeđenje postrojenja priznaje se kao imovina jer subjekt bez njega ne bi mogao proizvoditi i prodavati kemikalije. Međutim, nastala knjigovodstvena vrijednost takve imovine i povezane imovine preispituje se radi umanjenja vrijednosti u skladu s MRS-om 36 Umanjenje vrijednosti imovine.
Naknadni troškovi
12.
Prema načelu priznavanja iz točke 7., subjekt u knjigovodstvenu vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme ne priznaje troškove njezina redovnog servisiranja. Ti se troškovi po njihovu nastanku priznaju u dobiti ili gubitku. Troškovi redovnoga servisiranja su prije svega troškovi rada i potrošnog materijala, a mogu uključivati i troškove sitnih dijelova. Svrha tih rashoda obično se opisuje kao „troškovi popravaka i održavanja” stavke nekretnina, postrojenja i opreme.
13.
Dijelove nekih stavki nekretnina, postrojenja i opreme možda treba redovito zamjenjivati. Na primjer, unutarnje obloge u industrijskoj peći treba zamijeniti nakon određenog broja sati korištenja, ili unutarnju opremu zrakoplova, kao što su sjedala i kuhinjski dijelovi, treba zamijeniti nekoliko puta tijekom vijeka upotrebe zrakoplova. Stavke nekretnina, postrojenja i oprema mogu se nabavljati i da se smanji učestalost redovite zamjene, kao što je npr. zamjena unutarnjih zidova zgrade, ili da se izbjegne redovita zamjena. Prema načelu priznavanja iz točke 7., subjekt u knjigovodstvenu vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme priznaje trošak zamjene dijela te stavke u vrijeme nastanka tog troška ako su ispunjeni kriteriji priznavanja. Knjigovodstvena vrijednost tih dijelova koji se zamjenjuju prestaje se priznavati u skladu s odredbama o prestanku priznavanja iz ovog Standarda (vidjeti točke 67.–72.).
14.
Kontinuirano korištenje stavke nekretnina, postrojenja i opreme (npr. zrakoplova) može biti uvjetovano redovitim inspekcijskim pregledima radi utvrđivanja nedostataka, neovisno o zamjeni dijelova. Trošak svakog većeg inspekcijskog pregleda priznaje se u knjigovodstvenu vrijednost te stavke nekretnina, postrojenja i opreme kao trošak zamjene ako su ispunjeni kriteriji priznavanja. Ostatak knjigovodstvene vrijednosti troška prethodnog inspekcijskog pregleda (koji se razlikuje od fizičkih dijelova) prestaje se priznavati. To ne ovisi o tome je li trošak prethodnog inspekcijskog pregleda utvrđen u transakciji stjecanja ili izgradnje te stavke. Prema potrebi se procijenjeni trošak budućih sličnih inspekcijskih pregleda može iskoristiti kao pokazatelj troška komponente postojećeg inspekcijskog pregleda u vrijeme stjecanja ili izgradnje te stavke.
MJERENJE PRI PRIZNAVANJU
15.
Stavka nekretnina, postrojenja i oprema koja ispunjava uvjete za priznavanje kao imovina mjeri se po trošku nabave.
Elementi troška
16.
Trošak stavke nekretnina, postrojenja i opreme obuhvaća:
(a)
njezinu nabavnu cijenu, uključujući uvozne carine i nepovratne poreze na promet, nakon odbitka trgovačkih popusta i rabata;
(b)
sve troškove koji se mogu izravno pripisati dovođenju imovine na lokaciju i u radno stanje u skladu s namjerama poslovodstva;
(c)
početnu procjenu troškova rastavljanja i uklanjanja stavke te obnove gradilišta na kojem se nalazi, što je obveza subjekta preuzeta prilikom stjecanja te stavke ili nakon korištenja te stavke u određenom razdoblju u svrhe različite od proizvodnje zaliha u tom razdoblju.
17.
Primjeri troškova koji se mogu izravno pripisati:
(a)
troškovi primanja zaposlenih (kako su definirani u MRS-u 19 Primanja zaposlenih) koji proizlaze izravno iz građenja ili stjecanja stavke nekretnina, postrojenja i opreme;
(b)
troškovi pripreme gradilišta;
(c)
početni troškovi isporuke i pretovara;
(d)
troškovi ugradnje i montaže;
(e)
troškovi ispitivanja pravilnog rada imovine (tj. utvrđivanja je li tehničko i fizičko stanje imovine takvo da se može koristiti u proizvodnji ili za isporuku robe i usluga, iznajmljivanje drugima ili za administrativne potrebe) i
(f)
honorari.
18.
Subjekt primjenjuje MRS 2 Zalihe na troškove obveza rastavljanja, uklanjanja i obnove gradilišta na kojem se stavka nalazi koji su nastali u određenom razdoblju kao posljedica korištenja te stavke za proizvodnju zaliha u tom razdoblju. Obveze za troškove koji se obračunavaju u skladu s MRS-om 2 ili MRS-om 16 priznaju se i mjere u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina.
19.
Primjeri troškova koji nisu troškovi neke stavke nekretnina, postrojenja i opreme:
(a)
troškovi otvaranja novog pogona;
(b)
troškovi uvođenja novog proizvoda ili usluge (uključujući troškove oglašavanja i promotivnih aktivnosti);
(c)
troškovi poslovanja na novoj lokaciji ili s novim klijentima (uključujući troškove izobrazbe osoblja) i
(d)
administrativni troškovi i drugi opći troškovi.
20.
Priznavanje troškova u knjigovodstvenu vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme prestaje kad je ta stavka na lokaciji i u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva. Stoga se troškovi koji nastanu korištenjem ili premještanjem stavke ne uključuju u knjigovodstvenu vrijednost te stavke. Na primjer, sljedeći se troškovi ne uključuju u knjigovodstvenu vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme:
(a)
troškovi koji nastanu dok je stavka u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva, ali još nije stavljena u upotrebu ili ne radi punim kapacitetom;
(b)
početni gubici od poslovanja, kao što su oni koji nastanu uslijed porasta potražnje za proizvodima te stavke i
(c)
troškovi premještanja ili reorganizacije poslovanja subjekta djelomično ili u cijelosti.
20.A
Stavke se mogu proizvesti i dok se nekretnina, postrojenje i oprema dovode na lokaciju i u radno stanje u skladu s namjerama poslovodstva (kao što su uzorci proizvedeni pri ispitivanju pravilnog rada imovine) Subjekt primitke od prodaje i troškove takvih stavki priznaje u dobiti ili gubitku u skladu s odgovarajućim standardima. Subjekt trošak tih stavki mjeri u skladu sa zahtjevima o mjerenju iz MRS-a 2.
21.
Neke su operacije povezane s izgradnjom ili razvojem neke stavke nekretnina, postrojenja i opreme, ali nisu nužne za dovođenje te imovine na lokaciju i u radno stanje u skladu s namjerama poslovodstva. Te su sporedne operacije moguće prije ili za vrijeme poslova izgradnje ili razvoja. Na primjer, prihod je moguće ostvariti korištenjem gradilišta kao parkirališta do početka građenja. Budući da te sporedne operacije nisu nužne za dovođenje te imovine na lokaciju i u radno stanje u skladu s namjerama poslovodstva, prihod i povezani rashodi od tih sporednih operacija priznaju se u dobiti ili gubitku i uključuju u odgovarajuće klasifikacije prihoda i rashoda.
22.
Trošak imovine izgrađene u vlastitoj izvedbi utvrđuje se primjernom istih načela kao za stečenu imovinu. Ako subjekt u svojem redovitom poslovanju proizvodi sličnu imovinu namijenjenu prodaji, trošak imovine obično je jednak trošku izgradnje imovine namijenjene prodaji (vidjeti MRS 2). Stoga se pri utvrđivanju tih troškova isključuje interna dobit. Slično se ni troškovi neuobičajenih količina otpadnog materijala, rada ili drugih resursa nastali pri proizvodnji imovine u vlastitoj izvedbi ne uključuju u trošak imovine. U MRS-u 23 Troškovi zaduživanja utvrđeni su kriteriji za priznavanje kamata kao komponente knjigovodstvene vrijednosti stavke nekretnina, postrojenja i opreme proizvedene u vlastitoj izvedbi.
22.A
Plodonosne biljke obračunavaju se na isti način kao stavke nekretnina, postrojenja ili opreme proizvedene u vlastitoj izvedbi prije nego što se nađu na lokaciji i u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva. Stoga bi upućivanja na „izgradnju” u ovom Standardu trebalo tumačiti kao da se odnose i na aktivnosti nužne za uzgoj plodonosnih biljaka prije nego što se nađu na lokaciji i u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva.
Mjerenje troška
23.
Trošak stavke nekretnina, postrojenja i opreme je ekvivalent novčane cijene na datum priznavanja. Ako je plaćanje odgođeno izvan uobičajenih rokova kreditiranja, razlika između ekvivalenta novčane cijene i ukupnog plaćanja priznaje se kao kamata u razdoblju trajanja kredita, osim ako se ta kamata kapitalizira u skladu s MRS-om 23.
24.
Jedna ili više stavki nekretnina, postrojenje i oprema može se steći u zamjenu za nemonetarnu imovinu ili kombinaciju monetarne i nemonetarne imovine. Razmatranje u nastavku odnosi se samo na zamjenu jedne nemonetarne imovine za drugu, ali se primjenjuje i na sve zamjene iz prethodne rečenice. Trošak takve stavke nekretnina, postrojenja i opreme mjeri se po fer vrijednosti, osim (a) ako transakcija zamjene nema komercijalni sadržaj ili (b) ako se fer vrijednost primljene i dane imovine ne može pouzdano izmjeriti. Stečena stavka mjeri se na taj način čak i ako subjekt ne može odmah prestati priznavati danu imovinu. Ako se stečena stavka ne mjeri po fer vrijednosti, njezin se trošak mjeri po knjigovodstvenoj vrijednosti dane imovine.
25.
Subjekt pri utvrđivanju komercijalnog sadržaja transakcije zamjene razmatra u kojoj će mjeri ta transakcija utjecati na očekivane promjene njegovih budućih novčanih tokova Transakcija zamjene ima komercijalni sadržaj:
(a)
ako se struktura (rizik, vrijeme i iznos) novčanih tokova od primljene imovine razlikuje od strukture novčanih tokova dane imovine ili
(b)
ako se vrijednost specifična za subjekt, koja se odnosi na dio njegova poslovanja i na koju ta transakcija utječe, promijeni kao posljedica zamjene i
(c)
ako je razlika pod (a) ili (b) značajna u odnosu na fer vrijednost razmijenjene imovine.
Kako bi se utvrdilo ima li transakcija zamjene komercijalni sadržaj, vrijednost specifična za subjekt, koja se odnosi na dio njegova poslovanja i na koju ta transakcija utječe, mora odražavati novčane tokove nakon oporezivanja. Rezultat tih analiza može biti jasan i bez detaljnih izračuna subjekta.
26.
Fer vrijednost imovine može se pouzdano izmjeriti ako (a) promjenjivost raspona razumnih mjerenja fer vrijednosti nije značajna za tu imovinu ili (b) ako se vjerojatnost različitih procjena u tom rasponu može razumno procijeniti i iskoristiti pri mjerenju fer vrijednosti. Ako subjekt može pouzdano izmjeriti fer vrijednost primljene ili dane imovine, tada se fer vrijednost dane imovine koristi za mjerenje troška primljene imovine, osim ako je fer vrijednost primljene imovine očiglednija.
27.
[Brisano]
28.
Knjigovodstvena vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme može se smanjiti za iznos državnih potpora u skladu s MRS-om 20 Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći.
MJERENJE NAKON PRIZNAVANJA
29.
Subjekt je dužan kao svoju računovodstvenu politiku odabrati model troška iz točke 30. ili model revalorizacije iz točke 31. i primjenjivati tu politiku na cijelu skupinu nekretnina, postrojenja i opreme.
29.A
Neki subjekti interno ili eksterno upravljaju investicijskim fondom koji ulagateljima pruža koristi određene udjelima u fondu. Slično neki subjekti izdaju skupine ugovora o osiguranju s obilježjima izravnog sudjelovanja i drže odnosne stavke. Neki takvi fondovi ili odnosne stavke uključuju nekretnine koje koristi vlasnik. Subjekt primjenjuje MRS 16 na nekretnine koje koristi vlasnik koje su uključene u takav fond ili su odnosne stavke. Neovisno o točki 29., subjekt može odlučiti takve nekretnine mjeriti primjenom modela fer vrijednosti u skladu s MRS-om 40. Za potrebe te odluke, govori o osiguranju uključuju ugovore o ulaganju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja. (Vidjeti MSFI 17 Ugovori o osiguranju za pojmove koji se koriste u ovoj točki, a definirani su u tom standardu.)
29.B
Subjekt nekretnine koje koristi vlasnik i koje se mjere primjenom modela fer vrijednosti ulaganja u nekretnine u skladu s točkom 29.A tretira kao odvojenu kategoriju nekretnina, postrojenja i opreme.
Model troška
30.
Nakon što se prizna kao imovina, stavka nekretnina, postrojenje i opreme iskazuje se po trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti.
Model revalorizacije
31.
Nakon što se prizna kao imovina, stavka nekretnina, postrojenje i opreme čija se fer vrijednost može pouzdano izmjeriti iskazuje se u revaloriziranom iznosu, što je njezina fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena za naknadno akumuliranu amortizaciju i naknadno akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti. Revalorizacija se provodi dovoljno redovito da se knjigovodstvena vrijednost ne bi znatno razlikovala od one koja se utvrđuje primjenom fer vrijednosti na kraju izvještajnog razdoblja.
32.
[Brisano]
33.
[Brisano]
34.
Učestalost revalorizacije ovisi o promjenama fer vrijednosti stavki nekretnina, postrojenja i opreme koje se revaloriziraju. Ako se fer vrijednost revalorizirane imovine značajno razlikuje od njezine knjigovodstvene vrijednosti, provodi se dodatna revalorizacija. Promjene fer vrijednosti nekih stavki nekretnina, postrojenja i opreme mogu biti značajne i nepredvidive, zbog čega je nužna godišnja revalorizacija. Tako učestala revalorizacija nije potrebna za stavke nekretnina, postrojenja i opreme čija se fer vrijednost tek neznatno mijenja. Takve se stavke revaloriziraju tek svake treće ili pete godine.
35.
Pri revalorizaciji stavke nekretnina, postrojenja i opreme knjigovodstvena vrijednost te imovine usklađuje se na revalorizirani iznos. Na datum revalorizacije na imovinu se primjenjuje jedan od sljedećih postupaka:
(a)
bruto knjigovodstvena vrijednost usklađuje se tako da bude u skladu s revalorizacijom knjigovodstvene vrijednosti imovine. Na primjer, bruto knjigovodstvena vrijednost može se prepraviti upućivanjem na dostupne tržišne podatke ili se može prepraviti razmjerno promjeni knjigovodstvene vrijednosti. Akumulirana amortizacija na datum revalorizacije usklađuje se tako da bude jednaka razlici između bruto knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti imovine nakon što se u obzir uzmu akumulirani gubici od umanjenja vrijednosti ili
(b)
akumulirana amortizacija isključuje se na teret bruto knjigovodstvene vrijednosti imovine.
Iznos usklađenja akumulirane amortizacije dio je povećanja ili smanjenja knjigovodstvene vrijednosti koja se obračunava u skladu s točkama 39. i 40.
36.
Ako se stavka nekretnina, postrojenje i opreme revalorizira, revalorizira se cijela skupina nekretnina, postrojenja i opreme kojoj ta imovina pripada.
37.
Skupina nekretnina, postrojenja i opreme objedinjuje imovinu slične vrste i namjene u poslovanju subjekta. Slijede primjeri zasebnih skupina:
(a)
zemljište;
(b)
zemljište i zgrade;
(c)
strojevi;
(d)
brodovi;
(e)
zrakoplovi,
(f)
motorna vozila;
(g)
namještaj i oprema;
(h)
uredska oprema i
(i)
plodonosne biljke.
38.
Stavke iste skupine nekretnina, postrojenja i opreme revaloriziraju se istodobno kako bi se izbjegla selektivna revalorizacija imovine i iskazivanje iznosa u financijskim izvještajima koji su kombinacija troškova i vrijednosti na različite datume. Međutim, skupina imovine može se redovito revalorizirati pod uvjetom da se dovrši u kratkom roku i da revalorizacije budu ažurne.
39.
Ako se zbog revalorizacije knjigovodstvena vrijednost imovine poveća, to se povećanje priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i akumulira u vlasničkom kapitalu kao revalorizacijska rezerva. Međutim, povećanje se priznaje u dobiti ili gubitku u mjeri u kojoj se njime poništava revalorizacijsko smanjenje vrijednosti iste imovine koje je prethodno bilo priznato u dobiti ili gubitku.
40.
Ako se zbog revalorizacije knjigovodstvena vrijednost imovine smanji, to se smanjenje priznaje u dobiti ili gubitku. Međutim, smanjenje se priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti do iznosa do kojeg to smanjenje ne prelazi iznos koji postoji kao revalorizacijska rezerva za istu imovinu. Smanjenje priznato u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti smanjuje iznos akumulirane revalorizacijske rezerve u vlasničkom kapitalu.
41.
Revalorizacijska rezerva uključena u vlasnički kapital u vezi sa stavkom nekretnina, postrojenja i opreme može se izravno prenijeti u zadržanu dobit po prestanku priznavanja imovine. To uključuje prijenos ukupne rezerve po povlačenju imovine iz upotrebe ili otuđenju. Međutim, može se prenijeti dio rezerve jer subjekt tu imovinu koristi. U tom je slučaju iznos prenesene rezerve razlika između amortizacije na temelju revalorizirane knjigovodstvene vrijednosti imovine i amortizacije na temelju izvornog troška imovine. Prijenosi iz revalorizacijske rezerve u zadržanu dobit ne provode se kroz dobit ili gubitak.
42.
Učinci poreza na dobit, ako postoje, koji proizlaze iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme, priznaju se i objavljuju u skladu s MRS-om 12 Porez na dobit.
Amortizacija
43.
Svaki dio stavke nekretnine, postrojenja i opreme čiji je trošak značajan u odnosu na ukupni trošak te stavke amortizira se zasebno.
44.
Subjekt početno priznati iznos stavke nekretnina, postrojenja i opreme raspoređuje na njezine bitne dijelove i svaki dio amortizira zasebno. Na primjer, primjereno je zasebno amortizirati trup i motore zrakoplova. Slično tomu, ako subjekt stječe nekretnine, postrojenja i opremu koji su predmet poslovnog najma u kojem je on najmodavac, primjereno je zasebno amortizirati iznose koji se odražavaju u trošku te stavke i koji se mogu pripisati povoljnim ili nepovoljnim uvjetima najma u odnosu na tržišne uvjete.
45.
Jedan bitan dio stavke nekretnina, postrojenja i opreme može imati isti korisni vijek trajanja kao neki drugi bitan dio te iste stavke i na oba se može primjenjivati ista metoda amortizacije. Takvi se dijelovi mogu grupirati pri utvrđivanju iznosa amortizacije.
46.
Ako subjekt zasebno amortizira neke dijelove neke stavke nekretnina, postrojenja i opreme, zasebno amortizira i ostatak te iste stavke. Ostatak čine dijelovi stavke koji pojedinačno nisu značajni. Ako subjekt u vezi s tim dijelovima ima različita očekivanja, ostatak može amortizirati primjenom tehnika aproksimacije kako bi vjerno prikazao obrazac trošenja tih dijelova i/ili njihov korisni vijek trajanja.
47.
Subjekt može zasebno amortizirati dijelove neke stavke čiji trošak nije značajan u odnosu na ukupni trošak te stavke.
48.
Iznos amortizacije za svako razdoblje priznaje se u dobiti ili gubitku osim ako je uključen u knjigovodstvenu vrijednost druge imovine.
49.
Iznos amortizacije za određeno razdoblje obično se priznaje u dobiti ili gubitku. Međutim, ponekad se buduće ekonomske koristi utjelovljene u imovini apsorbiraju pri proizvodnji druge imovine. U tom je slučaju iznos amortizacije dio troška druge imovine i uključuje se u njezinu knjigovodstvenu vrijednost. Na primjer, amortizacija proizvodnog pogona i opreme uključuje se u troškove konverzije zaliha (vidjeti MRS 2). Slično se i amortizacija nekretnina, postrojenja i opreme koji se koriste za razvojne aktivnosti može uključiti u trošak nematerijalne imovine koja se priznaje u skladu s MRS-om 38 Nematerijalna imovina.
Amortizacijski iznos i razdoblje amortizacije
50.
Amortizacijski iznos imovine sustavno se raspoređuje tijekom njezina korisnog vijeka trajanja.
51.
Ostatak vrijednosti i korisni vijek trajanja imovine preispituje se barem na kraju svake financijske godine, a ako se očekivanja razlikuju od prethodnih procjena, promjena ili promjene se iskazuju kao promjena računovodstvene procjene u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške.
52.
Amortizacija se priznaje čak i ako je fer vrijednost imovine veća od njezine knjigovodstvene vrijednosti, pri čemu ostatak vrijednosti imovine ne smije biti veći od njezine knjigovodstvene vrijednosti. Popravak i održavanje imovine ne dovodi u pitanje njezinu amortizaciju.
53.
Amortizacijski iznos imovine utvrđuje se nakon što se oduzme ostatak vrijednosti imovine. U praksi je ostatak vrijednosti imovine često beznačajan pa se i pri izračunu amortizacijskog iznosa smatra beznačajnim.
54.
Ostatak vrijednosti imovine može se povećati do iznosa koji je jednak ili veći od knjigovodstvene vrijednosti te imovine. U tom je slučaju iznos amortizacije imovine nula, osim i ako se ostatak vrijednosti naknadno smanji na iznos manji od knjigovodstvene vrijednosti te imovine.
55.
Amortizacija imovine započinje kad je imovina dostupna za upotrebu, tj. kad se nalazi na lokaciji i u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva. Amortizacija prestaje s datumom klasifikacije imovine u imovinu namijenjenu prodaji (ili njezina uključenja u skupinu imovine za otuđenje koja se klasificira kao namijenjena prodaji) u skladu s MSFI-jem 5 ili na datum prestanka priznavanja imovine, ovisno o tome koji je od ta dva datuma raniji. Stoga amortizacija ne prestaje kad se imovina prestane koristiti ili kad se povuče iz upotrebe, osim ako se u cijelosti amortizira. Međutim, prema metodama amortizacije po upotrebi, iznos amortizacije može biti nula i ako nema proizvodnje.
56.
Subjekt ekonomske koristi utjelovljene u imovini troši uglavnom njezinom upotrebom. Međutim, drugi čimbenici, kao što su tehnološka ili komercijalna zastarjelost, te trošenje i starenje imovine dok se ne koristi, često dovode do smanjenja ekonomskih koristi koje bi se ostvarile od te imovine. Stoga se pri utvrđivanju korisnog vijeka trajanja imovine uzimaju u obzir svi sljedeći čimbenici:
(a)
očekivano korištenje imovine. Korištenje se procjenjuje na osnovi očekivanog kapaciteta ili fizičkog rezultata imovine;
(b)
očekivano fizičko trošenje i starenje, koji ovise o proizvodnim čimbenicima, kao što su broj smjena u kojima će se imovina koristiti, program popravaka i održavanja, te briga i održavanje imovine dok se ne koristi;
(c)
tehnološka ili komercijalna zastarjelost zbog promjena ili poboljšanja u procesu proizvodnje ili zbog promjene potražnje na tržištu za proizvodom ili uslugom koji su rezultat imovine. Očekivana buduća smanjenja prodajne cijene neke stavke koja je proizvedena korištenjem imovine mogu biti naznaka očekivane tehnološke ili komercijalne zastarjelost imovine, što pak može odražavati smanjenje budućih ekonomskih koristi utjelovljenih u imovini;
(d)
zakonska ili slična ograničenja korištenja imovine, kao što je datum isteka najmova.
57.
Korisni vijek trajanja imovine definira se u smislu korisnosti imovine koju subjekt očekuje. Subjektova politika upravljanja imovinom može uključivati otuđenje imovine nakon određenog vremena ili nakon što se potroši određeni dio budućih ekonomskih koristi utjelovljenih u imovini. Stoga korisni vijek trajanja imovine može biti kraći od njezina ekonomskog vijeka. Procjena korisnog vijeka trajanja imovine temelji se na iskustvenoj prosudbi subjekta za sličnu imovinu.
58.
Zemljište i zgrade su odvojiva imovina i obračunavaju se odvojeno, čak i ako su stečeni zajedno. Uz neke iznimke, kao što su kamenolomi i odlagališta otpada, zemljište ima neograničeni korisni vijek trajanja i stoga se ne amortizira. Zgrade imaju ograničeni korisni vijek trajanja i stoga je to imovina koja se amortizira. Povećanje vrijednosti zemljišta na kojem se nalaze zgrade ne utječe na utvrđivanje amortizacijskog iznosa zgrade.
59.
Ako trošak zemljišta uključuje i troškove demontaže, uklanjanja i vraćanja u prvobitno stanje, taj se dio imovine amortizira tijekom vremena kroz koristi od tih troškova. U nekim slučajevima, samo zemljište može imati ograničen korisni vijek trajanja i tad se amortizira na način koji odražava koristi koje će subjekt ostvariti od tog zemljišta.
Metoda amortizacije
60.
Primijenjena metoda amortizacije mora odražavati subjektov obrazac očekivane potrošnje budućih ekonomskih koristi od imovine.
61.
Metoda amortizacije imovine preispituje se barem na kraju svake financijske godine, a u slučaju značajne promjene očekivanog obrasca potrošnje budućih ekonomskih koristi utjelovljenih u imovini, metodu treba promijeniti kako bi se iskazao promijenjeni obrazac. Takva se promjena iskazuje kao promjena računovodstvene procjene u skladu s MRS-om 8.
62.
Za sustavno raspoređivanje amortizacijskog iznosa imovine tijekom njezina korisnog vijeka trajanja mogu se primjenjivati razne metode. Te metode uključuju linearnu metodu, degresivnu metodu i metodu amortizacije po jedinici proizvoda. Linearnom metodom amortizacije dobije se jednak iznos amortizacije tijekom korisnog vijeka trajanja imovine ako se ostatak vrijednosti imovine ne mijenja. Degresivnom metodom se iznos amortizacije smanjuje tijekom korisnog vijeka trajanja. Metodom amortizacije po jedinici proizvoda dobije se iznos amortizacije koji se temelji na očekivanoj upotrebi ili učinku imovine. Subjekt bira metodu koja najbolje odražava očekivani obrazac potrošnje budućih ekonomskih koristi utjelovljenih u imovini. Odabrana se metoda primjenjuje dosljedno iz razdoblja u razdoblje, osim u slučaju promjene očekivanog obrasca potrošnje tih budućih ekonomskih koristi.
62.A
Metoda amortizacije koja se temelji na prihodima ostvarenima od neke aktivnosti koja uključuje upotrebu imovine nije primjerena. Prihodi ostvareni aktivnošću koja uključuje upotrebu imovine uglavnom odražavaju i druge čimbenike, a ne samo potrošnju ekonomskih koristi od imovine. Na primjer, na prihode utječu druge ulazne vrijednosti i procesi, aktivnosti prodaje i promjene u volumenu prodaje i cijenama. Na cijenu kao komponentu prihoda može utjecati inflacija, koja ni na koji način ne utječe na način trošenja imovine.
Umanjenje vrijednosti
63.
Subjekt utvrđuje umanjenje vrijednosti neke stavke nekretnina, postrojenje i oprema primjenom MRS-a 36 Umanjenje vrijednosti imovine. U tom se standardu objašnjava na koji način subjekt provjerava knjigovodstvenu vrijednost svoje imovine, kako utvrđuje nadoknadivu vrijednost imovine te kad priznaje ili poništava gubitak od umanjenja vrijednosti.
64.
[Brisano]
Naknada za umanjenje vrijednosti
65.
Naknada od trećih strana za stavke nekretnina, postrojenja i opreme čija je vrijednost umanjena, koje su izgubljene ili ustupljene, uključuje se u dobit ili gubitak kad ta naknada postane potraživanje.
66.
Umanjenje vrijednosti ili gubici od stavki nekretnina, postrojenja i opreme, s time povezana potraživanja ili plaćanja trećih strana za naknadu te svaka naknadna kupnja ili izgradnja zamjenske imovine odvojeni su ekonomski događaji i obračunavaju se zasebno kako slijedi:
(a)
umanjenje vrijednosti stavki nekretnina, postrojenja i opreme priznaje se u skladu s MRS-om 36;
(b)
prestanak priznavanja stavki nekretnina, postrojenja i opreme koje su povučene iz upotrebe ili su otuđene utvrđuje se u skladu s ovim Standardom;
(c)
naknada od trećih strana za stavke nekretnina, postrojenja i opreme čija je vrijednost umanjena, koje su izgubljene ili ustupljene, uključuje se u dobit ili gubitak kad ta naknada postane potraživanje i
(d)
trošak stavki nekretnina, postrojenja i opreme koje su obnovljene, kupljene ili izgrađene kao zamjene utvrđuje se u skladu s ovim Standardom.
PRESTANAK PRIZNAVANJA
67.
Knjigovodstvena vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme prestaje priznavati:
(a)
po otuđenju ili
(b)
ako se od njezine upotrebe ili otuđenja ne očekuju buduće ekonomske koristi.
68.
Dobitak ili gubitak koji proizlazi iz prestanka priznavanja stavke nekretnina, postrojenja i opreme uključuje se u dobit ili gubitak u trenutku prestanka priznavanja te stavke (osim ako se MSFI-jem 16 Najmovi ne nalaže drugačije pri prodaji i povratnom najmu). Dobici se ne klasificiraju kao prihod.
68.A
Međutim, subjekt koji u svojem redovnom poslovanju uobičajeno prodaje stavke nekretnina, postrojenja i opreme koje drži radi iznajmljivanja drugima, dužan je tu imovinu, kad prestane biti u najmu i postane imovina namijenjena prodaji, prenijeti u zalihe po njezinoj knjigovodstvenoj vrijednosti. Prihodi ostvareni prodajom te imovine priznaju se kao prihod u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima. MSFI 5 se ne primjenjuje ako se u zalihe prenosi imovina koja je namijenjena prodaji u redovitom poslovanju.
69.
Otuđenje stavke nekretnina, postrojenja i opreme moguće je na razne načine (npr. prodajom, financijskim najmom ili donacijom). Datumom otuđenja stavke nekretnina, postrojenja i opreme smatra se datum na koji primatelj stekne kontrolu nad tom stavkom u skladu sa zahtjevima iz MSFI-ja 15 koji se odnose na određivanje trenutka u kojem se obveza izvršenja smatra ispunjenom. MSFI 16 primjenjuje se na otuđenje prodajom i povratnim najmom.
70.
Ako prema načelu priznavanja iz točke 7. subjekt u knjigovodstvenu vrijednost neke stavke nekretnina, postrojenja i opreme prizna trošak zamjene dijela te stavke, dužan je prestati priznavati knjigovodstvenu vrijednost zamijenjenog dijela neovisno o tome je li taj zamijenjeni dio bio zasebno amortiziran. Ako mu nije izvedivo utvrditi knjigovodstvenu vrijednost zamijenjenog dijela, subjektu može iskoristiti trošak zamjene kao pokazatelj troška zamijenjenog dijela u vrijeme njegova stjecanja ili izgradnje.
71.
Dobitak ili gubitak koji proizlazi iz prestanka priznavanja stavke nekretnina, postrojenja i opreme utvrđuju se kao razlika između neto prihoda od otuđenja, ako postoji, i knjigovodstvene vrijednosti te stavke.
72.
Iznos naknade koji se uključuje u dobit ili gubitak, a proizlazi iz prestanka priznavanja stavke nekretnina, postrojenja i opreme, utvrđuje se u skladu sa zahtjevima o utvrđivanju cijene transakcije iz točaka 47.–72. MSFI-ja 15. Naknadne promjene procijenjenog iznosa naknade uključene u dobit ili gubitak obračunavaju se u skladu sa zahtjevima o promjenama cijene transakcije iz MSFI-ja 15.
OBJAVLJIVANJE
73.
U financijskim izvještajima se za svaku skupinu nekretnina, postrojenja i opreme objavljuje sljedeće:
(a)
osnovice za mjerenje korištene pri utvrđivanju bruto knjigovodstvene vrijednosti;
(b)
primijenjene metode amortizacije;
(c)
korisni vijek trajanja ili primijenjene stope amortizacije;
(d)
bruto knjigovodstvena vrijednost i akumulirana amortizacija (agregirano s akumuliranim gubicima od umanjenja vrijednosti) na početku i na kraju razdoblja i
(e)
usklađenje knjigovodstvene vrijednosti na početku i na kraju razdoblja, pri čemu se iskazuju:
i.
povećanja;
ii.
imovina koja je klasificirana kao namijenjena prodaji ili je uključena u skupinu imovine za otuđenje koja je klasificirana kao namijenjena prodaji u skladu s MSFI-jem 5 te druga otuđenja;
iii.
stjecanja u poslovnim kombinacijama;
iv.
povećanja ili smanjenja koja proizlaze iz revalorizacije iz točaka 31., 39. i 40. te gubitaka od umanjenja vrijednosti koji su priznati ili poništeni u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s MRS-om 36;
v.
gubici od umanjenja vrijednosti priznati u dobiti ili gubitku u skladu s MRS-om 36;
vi.
gubici od umanjenja vrijednosti poništeni u dobiti ili gubitku u skladu s MRS-om 36;
vii.
amortizacija;
viii.
neto tečajne razlike koje proizlaze iz preračunavanja financijskih izvještaja iz funkcijske valute u drugu valutu prezentiranja, uključujući preračunavanje inozemnog poslovanja u valutu prezentiranja izvještajnog subjekta i
ix.
druge promjene.
74.
U financijskim izvještajima objavljuje se i sljedeće:
(a)
postojanje i iznosi ograničenja prava, te nekretnine, postrojenja i oprema koji su založeni kao jamstvo za obveze;
(b)
iznos izdataka priznatih u knjigovodstvenu vrijednost stavke nekretnina, postrojenja i opreme u tijeku njezine izgradnje; i
(c)
iznos ugovornih obveza preuzetih pri stjecanju nekretnine, postrojenja i opreme.
74.A
Ako nije iskazano zasebno u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti, u financijskim izvještajima se objavljuje i sljedeće:
(a)
iznos naknade od trećih strana za stavke nekretnina, postrojenja i opreme čija je vrijednost umanjena, koje su izgubljene ili ustupljene, a koje su uključene u dobit ili gubitak i
(b)
iznosi primitaka i troškova uključenih u dobit ili gubitak u skladu s točkom 20.A koji se odnose na proizvedene stavke koje nisu izlazni resursi od redovnih aktivnosti subjekta te stavke u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti koje sadržavaju te primitke i troškove.
75.
Odabir metode amortizacije i procjena korisnoga vijeka trajanja imovine stvar su prosudbe. Stoga se objavljivanjem usvojenih metoda i procjena korisnog vijeka upotrebe ili stopa amortizacije korisnicima financijskih izvještaja pružaju informacije koji im omogućuju pregled politika koje je poslovodstvo odabralo i usporedbu s drugim subjektima. Iz sličnih je razloga nužno objaviti:
(a)
amortizaciju tijekom razdoblja, neovisno o tome je li priznata u dobiti ili gubitku ili kao dio troška druge imovine i
(b)
akumuliranu amortizaciju na kraju razdoblja.
76.
U skladu s MRS-om 8, subjekt objavljuje prirodu i učinak promjene računovodstvene procjene koja utječe na tekuće razdoblje ili za koju se očekuje da će utjecati na naredna razdoblja. Za nekretnine, postrojenja i opremu takvo objavljivanje može biti posljedica promjena procjena koje se odnose na:
(a)
ostatke vrijednosti;
(b)
troškove demontaže, uklanjanja ili vraćanja u prvobitno stanje stavki nekretnina, postrojenja i opreme;
(c)
korisni vijek upotrebe i
(d)
metodu amortizacije.
77.
Ako se stavke nekretnina, postrojenja i opreme iskazuju u revaloriziranim iznosima, uz informacije čije se objavljivanje nalaže MSFI-jem 13 objavljuje se i sljedeće:
(a)
stvarni datum revalorizacije;
(b)
sudjelovanje neovisnog procjenitelja;
(c)
[brisano]
(d)
[brisano]
(e)
za svaku revaloriziranu skupinu nekretnina, postrojenja i opreme, knjigovodstvena vrijednost koja bi bila priznata da je na imovinu primijenjena metoda troška i
(f)
revalorizacijska rezerva, kao naznaka promjene tijekom razdoblja i ograničenja raspodjele dioničarima.
78.
U skladu s MRS-om 36, subjekt objavljuje informacije o umanjenju vrijednosti nekretnina, postrojenja i opreme uz informacije koje se nalažu u točki 73. podtočki (e) alinejama iv.–vi.
79.
Korisnicima financijskih izvještaja mogu biti relevantne i sljedeće informacije:
(a)
knjigovodstvena vrijednost imovine, postrojenja i opreme koji se privremeno ne koriste;
(b)
bruto knjigovodstvena vrijednost svih u cijelosti amortiziranih nekretnina, postrojenja i opreme koji su još u upotrebi;
(c)
knjigovodstvena vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme koji su povučeni iz upotrebe, ali nisu klasificirani kao imovina namijenjena prodaji u skladu s MSFI-jem 5 i
(d)
ako se primjenjuje model troška, fer vrijednost nekretnina, postrojenja i opreme ako se značajno razlikuje od knjigovodstvene vrijednosti.
Stoga se subjekti potiču da objave te iznose.
PRIJELAZNE ODREDBE
80.
Zahtjevi iz točaka 24.–26. koji se odnose na početno mjerenje stavke nekretnina, postrojenja i opreme stečene u transakciji zamjene imovine primjenjuju se samo na buduće transakcije.
80.A
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2010.–2012. izmijenjena je točka 35. Subjekt je dužan tu izmjenu primjenjivati na sve revalorizacije priznate u godišnjim razdobljima koja su započela na datum prve primjene te izmjene ili nakon tog datuma te u zadnjem prethodnom godišnjem razdoblju. Subjekt može, ali nije dužan iskazati i usklađene usporedne informacije za sva ranija prezentirana razdoblja. Ako subjekt iskazuje neusklađene usporedne informacije za ranija razdoblja, dužan je jasno naznačiti koje informacije nisu usklađene, navesti da su iskazane na drugačijoj osnovi i objasniti tu osnovu.
80.B
U izvještajnom razdoblju u kojem se dokument Poljoprivreda: plodonosne biljke (izmjene MRS-a 16 i MRS-a 41) prvi put primjenjuje, subjekt ne treba objaviti kvantitativne informacije koji se nalažu u točki 28. podtočki (f) MRS-a 8 za tekuće razdoblje. Međutim, subjekt je dužan iskazati kvantitativne informacije koje se nalažu u točki 28. podtočki (f) MRS-a 8 za svako prethodno prezentirano razdoblje.
80.C
Subjekt se može odlučiti na mjerenje određene plodonosne biljke po njezinoj fer vrijednosti na početku najranijeg razdoblja prezentiranog u financijskim izvještajima za izvještajno razdoblje u kojem subjekt prvi put primjenjuje dokument Poljoprivreda: plodonosne biljke (izmjene MRS-a 16 i MRS-a 41) i tu fer vrijednost iskoristiti kao pretpostavljeni trošak na taj datum. Razlika između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti priznaje se u početnom stanju zadržane dobiti na početku najranijeg prezentiranog razdoblja.
80.D
Dokumentom Nekretnine, postrojenja i oprema – primici prije namjeravane upotrebe, objavljenim u svibnju 2020., izmijenjene su točke 17. i 74. i dodane su točke 20.A i 74.A. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno, ali samo na stavke nekretnina, postrojenja i opreme koje su dovedene na lokaciju i u radno stanje u skladu s namjerama poslovodstva na početku ili nakon početka najranijeg razdoblja prezentiranog u financijskim izvještajima u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene. Subjekt je dužan priznati kumulativni učinak početne primjene tih izmjena kao usklađenje početnog stanja zadržane dobiti (ili, ovisno o slučaju, druge komponente vlasničkoga kapitala) na početku najranijeg prezentiranog razdoblja.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
81.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
81.A
Subjekt je dužan primjenjivati izmjene iz točke 3. za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2006. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MSFI 6 primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
81.B
MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Njime su, osim toga, izmijenjene točke 39., 40. i točka 73. podtočka (e) alineja iv. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
81.C
MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije (kako je revidiran 2008.) izmijenjena je točka 44. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MSFI 3 (revidiran 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu izmjenu primijeniti i na to ranije razdoblje.
81.D
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjene su točke 6. i 69. i dodana je točka 68.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti i istodobno primijeniti povezane izmjene MRS-a 7 Izvještaj o novčanim tokovima.
81.E
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjena je točka 5. Subjekt je dužan tu izmjenu primjenjivati prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena ako subjekt istodobno primijeni izmjene točaka 8., 9., 22., 48., 53., 53.A, 53.B, 54., 57. i 85.B MRS-a 40. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
81.F
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjena je definicija fer vrijednosti i definicija nadoknadivog iznosa u točki 6., izmijenjene su točke 26., 35. i 77. i brisane su točke 32. i 33. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
81.G
Dokumentom Godišnja poboljšanja, ciklus 2009.–2011., objavljenim u svibnju 2012., izmijenjena je točka 8. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
81.H
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2010.–2012., objavljenim u prosincu 2013., izmijenjena je točka 35. i dodana je točka 80.A. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
81.I
Dokumentom Objašnjenje prihvatljivih metoda amortizacije (izmjene MRS-a 16 i MRS-a 38), objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 56. i dodana je točka 62.A. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
81.J
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 68.A, 69. i 72. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
81.K
Dokumentom Poljoprivreda: plodonosne biljke (izmjene MRS-a 16 i MRS-a 41), objavljenim u lipnju 2014., izmijenjene su točke 3., 6. i 37. i dodane su točke 22.A i 80.B–80.C. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno, u skladu s MRS-om 8, osim u slučajevima navedenima u točki 80.C.
81.L
MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., brisane su točke 4. i 27. i izmijenjene su točke 5., 10., 44. i 68.–69. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
81.M
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., dodane su točke 29.A i 29.B. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
81.N
Dokumentom Nekretnine, postrojenja i oprema – primici prije namjeravane upotrebe, objavljenim u svibnju 2020., izmijenjene su točke 17. i 74. i dodane su točke 20.A, 74.A i 80.D. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2022. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
POVLAČENJE DRUGIH OBJAVA
82.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema (revidiran 1998.).
83.
Ovaj Standard zamjenjuje sljedeća tumačenja:
(a)
SIC 6 Troškovi prilagodbe postojećeg softvera;
(b)
SIC 14 Nekretnine, postrojenja i oprema — Naknada za umanjenje vrijednosti ili gubitak i
(c)
SIC 23 Nekretnine, postrojenja i oprema — Troškovi značajnijih inspekcijskih pregleda ili popravaka.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 19
Primanja zaposlenih
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstvo i objavljivanje primanja zaposlenih. Standardom se subjektu nalaže da prizna:
(a)
obvezu za rad zaposlenika obavljen u zamjenu za primanja koja mu treba isplatiti u budućnosti i
(b)
rashod za ekonomsku korist koju subjekt iskoristi, a koja proizlazi iz rada zaposlenika obavljenog u zamjenu za primanja.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Poslodavac ovaj Standard primjenjuje pri obračunu svih primanja zaposlenih, osim onih na koja se primjenjuje MSFI 2 Plaćanja na temelju dionica.
3.
Ovaj se Standard ne odnosi na izvještaje planova primanja zaposlenih (vidjeti MRS 26 Računovodstvo i izvještaji mirovinskih planova).
4.
Primanja zaposlenih na koja se primjenjuje ovaj Standard uključuju primanja predviđena:
(a)
formalnim planovima ili drugim formalnim sporazumima između subjekta i pojedinačnih zaposlenika, skupina zaposlenika ili njihovih predstavnika;
(b)
zakonskim zahtjevima ili sektorskim sporazumima prema kojima su subjekti dužni uplaćivati doprinose u nacionalne, državne, sektorske ili druge planove više poslodavaca ili
(c)
neformalnim praksama iz kojih proizlaze izvedene obveze. Izvedena obveza proizlazi iz neformalne prakse ako subjekt nema realnu alternativu isplati primanja zaposlenicima. Primjer izvedene obveze je promjena neformalne prakse subjekta koja bi mogla nanijeti neprihvatljivu štetu njegovu odnosu sa zaposlenicima.
5.
Primanja zaposlenih uključuju:
(a)
kratkoročna primanja zaposlenih, kao što su sljedeća, ako se očekuje da će biti u cijelosti namirena u roku od 12 mjeseci nakon isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem zaposlenici rade:
i.
nadnice, plaće i doprinosi za socijalno osiguranje;
ii.
plaćeni godišnji odmor i plaćeno bolovanje;
iii.
sudjelovanje u dobiti i isplate bonusa i
iv.
nenovčana primanja sadašnjih zaposlenika (kao što su zdravstvena zaštita, stambeni smještaj, automobili i besplatna ili subvencionirana roba ili usluge);
(b)
primanja nakon prestanka radnog odnosa, kao što su:
i.
mirovinska primanja (npr. mirovine i paušalne otpremnine prilikom umirovljenja) i
ii.
druga primanja nakon prestanka radnog odnosa, kao što su životno osiguranje nakon prestanka radnog odnosa i zdravstvena zaštita nakon prestanka radnog odnosa;
(c)
druga dugoročna primanja zaposlenika, kao što su:
i.
naknada za dugotrajno odsustvo kao što je dopust za dugogodišnji rad ili dopust za studijsko usavršavanje;
ii.
jubilarne nagrade ili druga primanja za dugogodišnji rad i
iii.
naknade za dugotrajni invaliditet i
(d)
otpremnine.
6.
Primanja zaposlenih uključuju primanja isplaćena zaposlenicima ili uzdržavanim članovima njihove obitelji ili korisnicima i mogu se namiriti isplatom (ili u robi ili uslugama) izravno zaposlenicima, njihovim supružnicima, djeci ili drugim uzdržavanim članovima obitelji ili drugima, kao što su osiguravajuća društva.
7.
Zaposlenik može u subjektu raditi u punom radnom vremenu, skraćenom radnom vremenu, trajno, povremeno ili privremeno. Za potrebe ovog Standarda, zaposlenici uključuju direktore i druge rukovoditelje.
DEFINICIJE
8.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Definicije primanja zaposlenih
Primanja zaposlenih su svi oblici naknada koje subjekt daje u zamjenu za rad zaposlenika ili zbog prestanka zaposlenja.
Kratkoročna primanja zaposlenih su primanja (osim otpremnina) za koja se očekuje da će biti u cijelosti namirena u roku od 12 mjeseci nakon isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem zaposlenici rade.
Primanja nakon prestanka radnog odnosa su primanja (osim otpremnina i kratkoročnih primanja zaposlenih) nakon prestanka radnog odnosa.
Druga dugoročna primanja zaposlenih su sva primanja koja nisu kratkoročna primanja zaposlenih, primanja nakon prestanka radnog odnosa i otpremnine.
Otpremnine su primanja zaposlenih koja se zaposlenicima daju u zamjenu za prestanak zaposlenja na temelju:
(a)
odluke subjekta o prestanku zaposlenja zaposlenika prije datuma odlaska u redovnu mirovinu ili
(b)
odluke zaposlenika da prihvati ponuđena primanja u zamjenu za prestanak zaposlenja.
Definicije koje se odnose na klasifikaciju planova
Planovi primanja nakon prestanka radnog odnosa su formalni ili neformalni aranžmani prema kojima subjekt jednom ili više zaposlenika osigurava primanja nakon prestanka radnog odnosa.
Planovi definiranih doprinosa su planovi primanja nakon prestanka radnog odnosa prema kojima subjekt uplaćuje fiksne doprinose u zaseban subjekt (fond) i nema zakonsku ili izvedenu obvezu daljnjeg uplaćivanja doprinosa ako fond nema dovoljno imovine da zaposlenicima isplati sva primanja koja se odnose na njihov rad u tekućem i prethodnom razdoblju.
Planovi definiranih primanja su planovi primanja nakon prestanka radnog odnosa koji nisu planovi definiranih doprinosa.
Planovi više poslodavaca su planovi definiranih doprinosa (osim državnih planova) ili planovi definiranih primanja (osim državnih planova) na temelju kojih se:
(a)
udružuje imovina koju su uplatili razni subjekti koji nisu pod zajedničkom kontrolom i
(b)
ta imovina koristi kako bi se osigurala primanja zaposlenicima više od jednog subjekta i to tako da se doprinosi i primanja utvrđuju neovisno o identitetu subjekta koji ih zapošljava.
Definicije koje se odnose na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja
Neto obveza (imovina) za definirana primanja je manjak ili višak, usklađen za svaki učinak ograničavanja neto imovine za definirana primanja do gornje granice vrijednosti te imovine.
Manjak ili višak je:
(a)
sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja umanjena za
(b)
fer vrijednost imovine plana (ako postoji).
Gornja granica vrijednosti imovine je sadašnja vrijednost svake ekonomske koristi dostupne u obliku povrata sredstava iz plana ili smanjenja budućih uplata doprinosa u plan.
Sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja je sadašnja vrijednost očekivanih budućih plaćanja potrebnih za namiru obveze koja proizlazi iz rada zaposlenika u tekućem i prethodnom razdoblju, bez umanjenja za neku imovinu plana.
Imovina plana obuhvaća:
(a)
imovinu koju drži fond za dugoročna primanja zaposlenih i
(b)
kvalificirane police osiguranja.
Imovina koju drži fond za dugoročna primanja zaposlenih je imovina (osim neprenosivih financijskih instrumenata koje izdaje izvještajni subjekt):
(a)
koju drži subjekt (fond) koji je pravno odvojen od izvještajnog subjekta i postoji isključivo radi isplata ili financiranja primanja zaposlenih i
(b)
koja je raspoloživa samo za isplatu ili financiranje primanja zaposlenih, ali nije dostupna vjerovnicima izvještajnog subjekta (čak ni u slučaju stečaja) i koja izvještajnom subjektu ne može biti vraćena, osim:
i.
ako preostala imovina fonda nije dostatna za ispunjenje svih povezanih obveza plana ili izvještajnog subjekta za primanja zaposlenih ili
ii.
ako se imovina vraća izvještajnom subjektu radi nadoknade primanja zaposlenih koja je već isplatio.
Kvalificirana polica osiguranja je polica osiguranja(7)koju izdaje osiguratelj koji nije povezana osoba (kako je definirana u MRS-u 24 Objavljivanja o povezanim osobama) izvještajnog subjekta ako se primici na temelju te police:
(a)
mogu iskoristiti isključivo za plaćanje ili financiranje primanja zaposlenih u okviru plana definiranih primanja i
(b)
nisu dostupni vjerovnicima izvještajnog subjekta (čak ni u slučaju stečaja) i ne mogu se isplatiti izvještajnom subjektu, osim:
i.
ako primici ne predstavljaju višak imovine koji nije potreban da bi se iz police ispunile sve povezane obveze za primanja zaposlenih ili
ii.
ako se primici vraćaju izvještajnom subjektu radi nadoknade primanja zaposlenih koja je već isplatio.
Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
Definicije koje se odnose na trošak definiranih primanja
Trošak rada obuhvaća:
(a)
trošak tekućeg rada, koji je povećanje sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja koja proizlazi iz rada zaposlenika u tekućem razdoblju;
(b)
trošak minulog rada, koji je promjena sadašnje vrijednosti obveza za definirana primanja za rad zaposlenika u ranijim razdobljima, koja proizlazi iz izmjene plana (uvođenje, ukidanje ili promjena plana definiranih primanja) ili ograničenja (subjekt značajno smanji broj zaposlenih obuhvaćenih planom) i
(c)
svaki dobitak ili gubitak po namiri.
Neto kamata na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja je promjena neto obveze (imovine) za definirana primanja tijekom razdoblja koja nastaje protekom vremena.
Ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja obuhvaća:
(a)
aktuarske dobitke i gubitke;
(b)
prinos na imovinu plana, isključujući iznose uključene u neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja i
(c)
svaku promjenu učinka gornje granice vrijednosti imovine, isključujući iznose uključene u neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja.
Aktuarski dobici i gubici su promjene sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja koje proizlaze iz:
(a)
iskustvenih usklađenja (učinci razlika između prethodnih aktuarskih pretpostavki i stvarnih događaja) i
(b)
učinaka promjena aktuarskih pretpostavki.
Prinos na imovinu plana znači kamate, dividende i drugi prihodi ostvareni od imovine plana, zajedno s realiziranim i nerealiziranim dobicima ili gubicima od imovine plana, umanjeno za:
(a)
troškove upravljanja imovinom plana i
(b)
porezne obveze samog plana, osim poreza uključenog u aktuarske pretpostavke korištene za mjerenje sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja.
Namira je transakcija kojom se eliminiraju sve daljnje zakonske ili izvedene obveze za djelomična ili ukupna primanja koja se isplaćuju na temelju plana definiranih primanja, osim isplate primanja zaposlenicima ili u ime zaposlenika koja je utvrđena uvjetima plana i uključena u aktuarske pretpostavke.
KRATKOROČNA PRIMANJA ZAPOSLENIH
9.
Kratkoročna primanja zaposlenih uključuju stavke kao što su sljedeće, ako se očekuje da će biti u cijelosti namirene u roku od 12 mjeseci nakon isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem zaposlenici rade:
(a)
nadnice, plaće i doprinosi za socijalno osiguranje;
(b)
plaćeni godišnji odmor i plaćeno bolovanje;
(c)
sudjelovanje u dobiti i isplate bonusa i
(d)
nenovčana primanja sadašnjih zaposlenika (kao što su zdravstvena zaštita, stambeni smještaj, automobili i besplatna ili subvencionirana roba ili usluge).
10.
Subjekt ne treba reklasificirati neko kratkoročno primanje zaposlenika u slučaju privremene promjene očekivanog roka za namiru. Međutim, promijene li se obilježja primanja (npr. primanje koje se ne akumulira postane primanje koje se akumulira) ili promjena očekivanog roka za namiru ne bude privremena, subjekt treba razmotriti je li određeno primanje još u skladu s definicijom kratkoročnih primanja zaposlenih.
Priznavanje i mjerenje
Sva kratkoročna primanja zaposlenih
11.
Ako je zaposlenik radio kod subjekta u obračunskom razdoblju, subjekt je dužan priznati nediskontirani iznos kratkoročnog primanja zaposlenika čija se isplata očekuje u zamjenu za obavljeni rad:
(a)
kao obvezu (obračunati rashod), nakon što se odbiju već isplaćen iznosi. Ako je već isplaćeni iznos veći od nediskontiranog iznosa primanja, subjekt taj višak priznaje kao imovinu (unaprijed plaćeni rashod) do iznosa u kojem će taj unaprijed plaćeni iznos dovesti do npr. smanjenja budućih plaćanja ili povrata novca;
(b)
kao trošak, osim ako se nekim drugim MSFI-jem nalaže ili dopušta da se primanja uključe u trošak imovine (vidjeti npr. MRS 2 Zalihe i MSR 16 Nekretnine, postrojenja i oprema).
12.
U točkama 13., 16. i 19. objašnjeno je kako subjekt primjenjuje točku 11. na kratkoročna primanja zaposlenih u obliku naknada za odsustvo te planova sudjelovanja u dobiti i isplate bonusa.
Naknade za kratkoročno odsustvo
13.
Subjekt priznaje očekivani trošak kratkoročnih primanja zaposlenih u obliku naknade za odsustvo u skladu s točkom 11. kako slijedi:
(a)
u slučaju naknada za odsustvo koje se akumuliraju, kada zaposlenici obave rad kojim povećavaju svoje pravo na buduće naknade za vrijeme odsustva;
(b)
u slučaju naknada za odsustvo koje se ne akumuliraju, za vrijeme odsustva.
14.
Subjekt može zaposlenicima isplatiti naknadu za odsustvo iz raznih razloga, uključujući praznike, bolest i kratkotrajni invaliditet, rodiljni ili roditeljski dopust, sudjelovanje u radu porote ili vojnu obvezu. Dvije su kategorije naknada za odsustvo:
(a)
akumulirajuće i
(b)
neakumulirajuće.
15.
Akumulirajuće naknade za odsustvo su one koje se prenose i mogu se iskoristiti u budućim razdobljima ako se pravo na tu naknadu u tekućem razdoblju ne iskoristi u cijelosti. Akumulirajuće naknade za odsustvo mogu biti sa stečenim pravom na isplatu (drugim riječima, prilikom napuštanja subjekta zaposlenici imaju pravo na novčanu isplatu za neiskorišteno pravo) ili bez stečenog prava na isplatu (kada zaposlenici prilikom napuštanja subjekta nemaju pravo na novčanu isplatu za neiskorišteno pravo). Obveza nastaje kako zaposlenici obavljaju rad kojim povećavaju svoje pravo na buduće naknade za vrijeme odsustva. Ta obveza postoji i priznaje se čak i ako su naknade za odsustvo bez stečenog prava na novčanu isplatu, iako na mjerenje te obveze utječe mogućnost da će zaposlenici napustiti subjekt prije nego li iskoriste akumulirane naknade za odsustvo bez stečenog prava na novčanu isplatu.
16.
Subjekt očekivani trošak akumulirajućih naknada za odsustvo mjeri kao dodatni očekivani iznos za isplatu zbog neiskorištenog prava na naknade akumulirane na kraju izvještajnog razdoblja.
17.
Metodom iz prethodne točke obveza se mjeri u iznosu dodatnih plaćanja koja se očekuju samo zbog činjenice da se naknade akumuliraju. U mnogim slučajevima subjekt za procjenu značajne obveze za neiskorištene naknade za odsustvo neće trebati detaljne izračune. Na primjer, obveza za bolovanje vjerojatno će biti značajna samo ako postoji formalni ili neformalni dogovor da se neiskorišteno plaćeno bolovanje može iskoristiti kao plaćeni godišnji odmor.
Primjer kojim se objašnjavaju točke 16. i 17.
Subjekt ima 100 zaposlenih, od kojih svaki ima pravo na pet radnih dana godišnje plaćenog bolovanja. Neiskorišteno bolovanje može se prenijeti u sljedeću kalendarsku godinu. Najprije se koristi pravo na bolovanje iz tekuće godine, a zatim preneseno neiskorišteno bolovanje iz prethodne godine (metodom posljednji ulaz – prvi izlaz). Na dan 31. prosinca 20X1. svaki zaposlenik u prosjeku ima neiskorišteno pravo na dva dana. Subjekt na temelju iskustva koje se ne bi trebalo promijeniti očekuje da će u 20X2. 92 zaposlenika iskoristiti najviše pet dana bolovanja i da će svaki od preostalih osmero zaposlenika iskoristiti u prosjeku šest i pol dana.
Subjekt očekuje da će platiti dodatnih dvanaest dana bolovanja zbog neiskorištenog prava akumuliranog 31. prosinca 20X1. (po jedan i pol dan za svakog od osmero zaposlenika). Stoga subjekt priznaje obvezu koja je jednaka naknadi za dvanaest dana bolovanja.
18.
Neakumulirajuće naknade za odsustvo ne prenose se u naredno razdoblje, nego istječu ako se pravo iz tekućeg razdoblja ne iskoristi u cijelosti i zaposlenici prilikom napuštanja subjekta ne ostvaruju pravo na novčanu isplatu neiskorištenih naknada. To je obično slučaj s plaćenim bolovanjem (u mjeri u kojoj neiskorišteno pravo iz prošlosti ne dovodi do povećanja budućih prava), rodiljnim ili roditeljskim dopustom ili plaćenim odsustvom zbog sudjelovanja u radu porote ili vojnom obvezom. Subjekt ne priznaje obvezu ili rashod sve do početka odsustva jer se radom zaposlenika ne povećava iznos naknade.
Planovi sudjelovanja u dobiti i isplate bonusa
19.
Subjekt priznaje očekivani trošak udjela u dobiti i isplata bonusa u skladu s točkom 11. samo i jedino ako:
(a)
subjekt ima sadašnju zakonsku ili izvedenu obvezu za takve isplate zbog događaja iz prošlosti i
(b)
obveza se može pouzdano procijeniti.
Sadašnja obveza postoji samo i jedino ako subjekt nema realnu alternativu isplatama.
20.
Prema nekim planovima sudjelovanja u dobiti, zaposlenici ostvaruju pravo na udio u dobiti samo ako određeno vrijeme ostanu u subjektu. Iz takvih planova proizlazi izvedena obveza jer zaposlenici obavljaju rad kojim se povećava iznos koji će im biti isplaćen ostanu li raditi sve do isteka određenog razdoblja. Mjerenje takvih izvedenih obveza odražava mogućnost da će neki zaposlenici otići iz subjekta bez isplate udjela u dobiti.
Primjer kojim se objašnjava točka 20.
Prema planu sudjelovanja u dobiti, subjekt je dužan određeni dio svoje godišnje dobiti isplatiti zaposlenicima koji su radili cijelu godinu. Ako ni jedan zaposlenik ne ode tijekom godine, ukupna isplata udjela u dobiti za tu godinu iznosi 3 % dobiti. Subjekt procjenjuje da će se zbog fluktuacije radnika iznos za isplatu smanjiti na 2,5 % dobiti.
Subjekt priznaje obvezu i rashod u iznosu od 2,5 % dobiti.
21.
Isplata bonusa nije zakonska obveza subjekta. No, subjekt u nekim slučajevima ima običaj isplatiti bonus. U tim slučajevima subjekt ima izvedenu obvezu jer nema realne alternative isplati bonusa. Mjerenje izvedene obveze odražava mogućnost da će neki zaposlenici otići bez isplate bonusa.
22.
Subjekt može pouzdano procijeniti svoju zakonsku ili izvedenu obvezu prema planu sudjelovanja u dobiti ili isplate bonusa samo i jedino ako:
(a)
formalni uvjeti plana sadržavaju formulu za određivanje iznosa primanja;
(b)
subjekt utvrdi iznose koje treba isplatiti prije odobrenja financijskih izvještaja za objavu ili
(c)
dosadašnja praksa jasno pokazuje iznos izvedene obveze subjekta.
23.
Obveza prema planovima sudjelovanja u dobiti i isplate bonusa proizlazi iz rada zaposlenika, a ne iz transakcija s vlasnicima subjekta. Stoga subjekt trošak planova sudjelovanja u dobiti i isplate bonusa priznaje kao rashod, a ne kao raspodjelu dobiti.
24.
Ako se ne očekuje da će isplate na temelju sudjelovanja u dobiti i isplate bonusa biti u cijelosti namirene u roku od 12 mjeseci nakon isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem zaposlenici rade, ta su plaćanja druga dugoročna primanja zaposlenih (vidjeti točke 153.–158.).
Objavljivanje
25.
Iako se ovim Standardom ne nalaže posebno objavljivanje informacija o kratkoročnim primanjima zaposlenih, ono može biti propisano drugim MSFI-jima. Na primjer, MRS-om 24 nalaže se objavljivanje informacija o primanjima ključnih rukovoditelja. MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja nalaže se objavljivanje troškova primanja zaposlenih.
PRIMANJA NAKON PRESTANKA RADNOG ODNOSA: RAZLIKA IZMEĐU PLANOVA DEFINIRANIH DOPRINOSA I PLANOVA DEFINIRANIH PRIMANJA
26.
Primanja nakon prestanka radnog odnosa obuhvaćaju stavke kao što su sljedeće:
(a)
mirovinska primanja (npr. mirovine i paušalne otpremnine prilikom umirovljenja) i
(b)
druga primanja nakon prestanka radnog odnosa, kao što su životno osiguranje i zdravstvena zaštita.
Planovi primanja nakon radnog odnosa su aranžmani kojima subjekt osigurava primanja nakon prestanka radnog odnosa. Subjekt primjenjuje ovaj Standard na sve takve aranžmane, neovisno o tome podrazumijevaju li osnivanje zasebnog subjekta za uplatu doprinosa i isplatu primanja.
27.
Ovisno o ekonomskoj biti plana izvedenoj iz njegovih glavnih uvjeta, planovi primanja nakon prestanka radnog odnosa klasificiraju se kao planovi definiranih doprinosa ili planovi definiranih primanja.
28.
U planu definiranih doprinosa zakonska ili izvedena obveza subjekta ograničena je na iznos koji je subjekt pristao uplaćivati u fond. Zato je iznos primanja nakon prestanka radnog odnosa koji zaposlenik prima određen iznosom doprinosa koje je subjekt (a možda i zaposlenik) uplatio u plan primanja nakon prestanka radnog odnosa ili osiguravajućem društvu, zajedno s prinosima na ulaganja ostvarenima od doprinosa. Stoga aktuarski rizik (da će primanja biti manja od očekivanih) i rizik ulaganja (da će uložena sredstva biti nedostatna za ostvarivanje očekivanih primanja) u biti snosi zaposlenik.
29.
Primjeri slučajeva u kojima obveza subjekta nije ograničena na iznos koji je pristao uplaćivati u fond su zakonske ili izvedene obveze subjekta na temelju:
(a)
formule plana primanja koja nije isključivo povezana s iznosom doprinosa i prema kojoj je subjekt dužan osigurati dodatne doprinose ako imovina nije dostatna za isplatu primanja utvrđenih prema toj formuli plana;
(b)
jamstva, neizravno putem plana ili izravno, određenog prinosa na doprinose ili
(c)
neformalnih praksi koje dovode do nastanka izvedene obveze. Na primjer, izvedena obveza može nastati ako je subjekt zbog inflacije povećavao primanja za svoje bivše zaposlenike, čak i ako to nije bila njegova zakonska obveza.
30.
U planovima definiranih primanja:
(a)
subjekt ima obvezu svojim sadašnjim i bivšim zaposlenicima osigurati dogovorena primanja i
(b)
aktuarski rizik (da će trošak primanja biti veći od očekivanog) i rizik ulaganja u biti snosi subjekt. Ako je aktuarsko ili ulagačko iskustvo lošije od očekivanog, obveza subjekta može se povećati.
31.
U točkama 32.–49. objašnjava se razlika između planova definiranih doprinosa i planova definiranih primanja u kontekstu planova više poslodavaca, planova definiranih primanja s podjelom rizika između subjekata pod zajedničkom kontrolom, državnih planova i primanja iz osiguranja.
Planovi više poslodavaca
32.
Subjekt klasificira plan više poslodavaca kao plan definiranih doprinosa ili plan definiranih primanja u skladu s uvjetima plana (uključujući izvedene obveze koje nadilaze formalne uvjete).
33.
Ako sudjeluje u planu više poslodavaca, osim ako se primjenjuje točka 34., subjekt:
(a)
računovodstveno iskazuje svoj razmjerni udio u obvezi za definirana primanja, imovini plana i troškovima plana na isti način kao i za svaki drugi plan definiranih primanja i
(b)
objavljuje informacije iz točaka 135.–148. (isključujući točku 148. (d)).
34.
Ako nema dostatnih informacija za primjenu računovodstva definiranih primanja na plan definiranih primanja više poslodavaca, subjekt:
(a)
računovodstveno iskazuje plan u skladu s točkama 51. i 52. kao da je riječ o planu definiranih doprinosa i
(b)
objavljuje informacije iz točke 148.
35.
Jedan od primjera plana definiranih primanja više poslodavaca:
(a)
plan se financira obustavom doprinosa pri isplati plaća u iznosu za koji se očekuje da će biti dostatan za isplatu primanja koja dospijevaju u istom razdoblju, dok će se buduća primanja ostvarena u tekućem razdoblju isplaćivati iz budućih doprinosa i
(b)
primanja zaposlenih utvrđuju se prema duljini njihova radnog staža, a uključeni subjekti realno se ne mogu povući iz plana bez uplate doprinosa za primanja koja su zaposlenici ostvarili do datuma povlačenja iz plana. U takvom planu nastaje aktuarski rizik za subjekt: ako je konačni trošak već ostvarenih primanja na kraju izvještajnog razdoblja viši od očekivanog, subjekt će morati povećati svoje uplate doprinosa ili uvjeriti zaposlenike da prihvate smanjenje primanja. Zato je to plan definiranih primanja.
36.
Ako ima dostatne informacije o planu definiranih primanja više poslodavaca, subjekt svoj razmjerni udio u obvezi za definirana primanja, imovini plana i troškovima za plan nakon prestanka radnog odnosa računovodstveno iskazuje na isti način kao i za svaki drugi plan definiranih primanja. Međutim, subjekt možda neće moći dovoljno pouzdano odrediti svoj udio u odnosnom financijskom položaju i financijskoj uspješnosti plana za potrebe računovodstva. Do toga može doći:
(a)
ako su subjekti koji sudjeluju u planu izloženi aktuarskim rizicima povezanima sa sadašnjim i bivšim zaposlenicima drugih subjekata, zbog čega ne postoji sustavna i pouzdana osnovica za raspoređivanje obveze, imovine plana i troškova na pojedinačne subjekte koji sudjeluju u planu ili
(b)
ako subjekt nema pristup dostatnim informacijama o planu da bi ispunio zahtjeve iz ovog Standarda.
U tim slučajevima subjekt plan računovodstveno iskazuje kao da je riječ o planu definiranih doprinosa i objavljuje informacije iz točke 148.
37.
Između plana više poslodavaca i sudionika u planu može postojati ugovor kojim se utvrđuje kako će se sudionicima isplaćivati višak iz plana (ili financirati manjak). Sudionik u planu više poslodavaca koji ima takav ugovor i koji plan računovodstveno iskazuje kao plan definiranih doprinosa u skladu s točkom 34. imovinu ili obvezu koja nastane iz ugovora te ostvarene prihode ili rashode priznaje u dobiti ili gubitku.
Primjer kojim se objašnjava točka 37.
Subjekt sudjeluje u planu definiranih primanja više poslodavaca za koji se vrednovanja plana ne provode u skladu s MRS-om 19. Subjekt stoga plan računovodstveno iskazuje kao da je riječ o planu definiranih doprinosa. Procjena sredstava plana koja se ne provodi u skladu s MRS-om 19 pokazuje manjak plana od 100 milijuna N.J. (8). U planu je ugovorom definiran vremenski raspored uplate doprinosa poslodavaca koji sudjeluju u planu kojim će se manjak eliminirati tijekom sljedećih pet godina. Ukupni doprinosi subjekta na temelju ugovora iznose 8 milijuna NJ.
Subjekt priznaje obvezu za doprinose usklađenu za vremensku vrijednost novca i u istom iznosu priznaje rashod u dobiti ili gubitku.
38.
Planovi više poslodavaca razlikuju se od zajednički upravljanih planova. Zajednički upravljani plan samo je zbroj planova pojedinačnih poslodavca koji su objedinjeni kako bi se uključenim poslodavcima omogućilo udruživanje imovine radi ulaganja i smanjenja troškova upravljanja ulaganjima te administrativnih troškova, ali se potraživanja različitih poslodavaca razdvajaju isključivo u korist njihovih zaposlenika. Zajednički upravljani planovi nisu računovodstveno problematični jer su informacije o njima lako dostupne pa ih se tretira kao i svaki drugi plan pojedinačnog poslodavca i takvi planovi ne izlažu uključene subjekte aktuarskim rizicima povezanima sa sadašnjim i bivšim zaposlenicima drugih subjekata. Prema definicijama iz ovog Standarda subjekt je dužan klasificirati zajednički upravljani plan kao plan definiranih doprinosa ili plan definiranih primanja u skladu s uvjetima plana (uključujući izvedene obveze koje nadilaze formalne uvjete).
39.
Prilikom utvrđivanja vremena priznavanja i načina mjerenja obveze koja se odnosi na likvidaciju plana definiranih primanja više poslodavaca ili povlačenje subjekta iz plana definiranih primanja više poslodavaca, subjekt primjenjuje MRS 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina.
Planovi definiranih primanja s podjelom rizika među subjektima pod zajedničkom kontrolom
40.
Planovi definiranih primanja s podjelom rizika među subjektima pod zajedničkom kontrolom, npr. matično društvo i njegova društva kćeri, nisu planovi više poslodavaca.
41.
Subjekt koji sudjeluje u takvom planu prikuplja informacije o planu u cjelini koji se mjeri u skladu s ovim Standardom na temelju pretpostavki koje se primjenjuju na plan u cjelini. Ako postoji ugovor ili službena politika u skladu s kojima se pojedinačnim subjektima grupe zaračunavaju neto troškovi definiranih primanja za plan u cjelini koji se mjeri u skladu s ovim Standardom, subjekt u svojim odvojenim ili pojedinačnim financijskim izvještajima priznaje tako zaračunani neto trošak definiranih primanja. Ako nema takvog ugovora ili takve politike, neto trošak definiranih primanja priznaje se u odvojenim ili pojedinačnim financijskim izvještajima subjekta grupe koji je pravno poslodavac nositelj plana. Ostali subjekti grupe u svojim odvojenim ili pojedinačnim financijskim izvještajima priznaju trošak u iznosu jednakom doprinosu koji treba platiti za određeno razdoblje.
42.
Sudjelovanje u takvom planu za svaki je subjekt grupe transakcija s povezanom osobom. Subjekt stoga u svojim odvojenim ili pojedinačnim financijskim izvještajima objavljuje informacije iz točke 149.
Državni planovi
43.
Subjekt računovodstveno iskazuje državni plan na isti način kao plan više poslodavaca (vidjeti točke 32.–39.).
44.
Državni planovi uspostavljaju se propisima kako bi obuhvatili sve subjekte (ili sve subjekte određene kategorije, npr. određenog sektora) i njima upravlja državna ili tijela lokalne uprave ili neko drugo tijelo (npr. neovisna agencija posebno osnovana u tu svrhu) koje nije pod kontrolom ili utjecajem izvještajnog subjekta. Nekim se planovima koje subjekt uspostavi osiguravaju obvezna primanja, kao zamjena za primanja koja bi inače bila obuhvaćen državnim planom, i dodatna primanja na dobrovoljnoj osnovi. Takvi planovi nisu državni planovi.
45.
Državni planovi se iskazuju kao planovi definiranih primanja ili planovi definiranih doprinosa, ovisno o obvezi subjekta u okviru plana. Mnogi državni planovi financiraju se obustavom doprinosa pri isplati plaća u iznosu za koji se očekuje da će biti dostatan za plaćanje potrebnih primanja koja dospijevaju u istom razdoblju, dok će se buduća primanja ostvarena u tekućem razdoblju isplaćivati iz budućih doprinosa. Neovisno o tome, u većini državnih planova subjekt nema nikakvu zakonsku ili izvedenu obvezu isplaćivati buduća primanja; njegova jedina obveza je plaćanje doprinosa po dospijeću, a ako prestane zapošljavati članove državnog plana, subjekt neće imati nikakvu obvezu isplaćivati primanja koja su njegovi zaposlenici ostvarili prethodnih godina. Zato su državni planovi obično planovi definiranih doprinosa. Međutim, ako je državni plan definiranih primanja, subjekt primjenjuje točke 32.–39.
Primanja iz osiguranja
46.
Subjekt može plaćati premije osiguranja radi financiranja planova primanja nakon prestanka radnog odnosa. Subjekt takav plan tretira kao plan definiranih doprinosa, osim ako će subjekt imati (izravno ili neizravno putem plana) zakonsku ili izvedenu obvezu:
(a)
izravnog plaćanja primanja zaposlenika po dospijeću ili
(b)
plaćanja dodatnih iznosa ako osiguratelj ne isplati sva buduća primanja zaposlenika koja se odnose na njihov rad u tekućem i prethodnom razdoblju.
Ako zadrži takvu zakonsku ili izvedenu obvezu, subjekt plan tretira kao plan definiranih primanja.
47.
Primanja osigurana policom osiguranja ne moraju biti izravno ili automatski povezana s obvezom subjekta za primanja zaposlenika. U slučaju planova primanja nakon prestanka radnog odnosa koji uključuju police osiguranja, računovodstvo i financiranje razlikuju se jednako kao i kod drugih financiranih planova.
48.
Ako subjekt primanja nakon prestanka radnog odnosa financira doprinosima za policu osiguranja prema kojoj subjekt (izravno ili neizravno putem plana, putem mehanizma za utvrđivanje budućih premija ili kao osoba povezana s osigurateljem) zadržava zakonsku ili izvedenu obvezu, plaćanje premija ne smatra se aranžmanom definiranih doprinosa. Iz toga slijedi da subjekt:
(a)
kvalificiranu policu osiguranja računovodstveno iskazuje kao imovinu plana (vidjeti točku 8.) i
(b)
druge police osiguranja priznaje kao prava na povrat sredstava (ako police ispunjavaju kriterij iz točke 116.).
49.
Ako polica osiguranja glasi na ime određenog sudionika plana ili skupine sudionika plana i ako subjekt nema nikakvu zakonsku ili izvedenu obvezu pokriti ni jedan gubitak na temelju police, subjekt nema obvezu isplatiti primanja zaposlenicima, već odgovornost za isplatu primanja snosi isključivo osiguratelj. Isplata fiksnih premija prema takvim ugovorima u biti je namira obveze za primanja zaposlenika, a ne ulaganje radi ispunjenja obveze. Stoga subjekt više nema imovinu ili obvezu. Prema tome, subjekt takva plaćanja tretira kao doprinose u plan definiranih doprinosa.
PRIMANJA NAKON PRESTANKA RADNOG ODNOSA: PLANOVI DEFINIRANIH DOPRINOSA
50.
Računovodstvo planova definiranih doprinosa jednostavno je jer je obveza izvještajnog subjekta za svako razdoblje utvrđena iznosima koje treba uplatiti za to razdoblje. Stoga za mjerenje obveze ili rashoda nisu potrebne aktuarske pretpostavke jer ne postoji mogućnost aktuarskog dobitka ili gubitka. Štoviše, obveze se mjere na nediskontiranoj osnovi, osim ako se ne očekuje njihova potpuna namira u roku od 12 mjeseci od isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem zaposlenici rade.
Priznavanje i mjerenje
51.
Ako je zaposlenik u određenom razdoblju radio u subjektu, subjekt priznaje doprinos koji treba uplatiti u plan definiranih doprinosa u zamjenu za taj rad:
(a)
kao obvezu (obračunati rashod) nakon što se odbiju već uplaćeni doprinosi. Ako su već uplaćeni doprinosi veći od doprinosa za obavljeni rad prije isteka izvještajnog razdoblja, subjekt razliku priznaje kao imovinu (unaprijed plaćeni rashod) do iznosa u kojem će taj unaprijed plaćeni iznos dovesti do npr. smanjenja budućih plaćanja ili povrata novca;
(b)
kao rashod, osim ako se nekim drugim MSFI-jem nalaže ili dopušta da se doprinosi uračunaju u trošak imovine (vidjeti npr. MRS 2 i MRS 16).
52.
Doprinosi koji se uplaćuju u plan definiranih doprinosa i za koje se ne očekuje da će biti u cijelosti namireni u roku od 12 mjeseci od isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem zaposlenici rade diskontiraju se primjenom diskontne stope iz točke 83.
Objavljivanje
53.
Subjekt objavljuje iznos koji je priznat kao rashod za planove definiranih doprinosa.
54.
Ako je to propisano MRS-om 24, subjekt objavljuje informacije o doprinosima u planove definiranih doprinosa za ključne rukovoditelje.
PRIMANJA NAKON PRESTANKA RADNOG ODNOSA: PLANOVI DEFINIRANIH PRIMANJA
55.
Računovodstvo planova definiranih primanja je složeno jer su za mjerenje obveze i rashoda nužne aktuarske pretpostavke i jer su mogući aktuarski dobici i gubici. Osim toga, obveze se mjere na diskontiranoj osnovi jer se mogu namiriti mnogo godina nakon obavljenog rada zaposlenika.
Priznavanje i mjerenje
56.
Planovi definiranih primanja mogu biti bez financijskih sredstava ili se mogu u cijelosti ili djelomično financirati doprinosima koje subjekt, a ponekad i njegovi zaposlenici, uplaćuje nekom subjektu ili fondu pravno odvojenom od izvještajnog subjekta i iz kojeg se isplaćuju primanja zaposlenicima. Isplata financiranih primanja po dospijeću ovisi ne samo o financijskom položaju i uspješnosti ulaganja fonda, nego i o sposobnosti i spremnosti subjekta da nadoknadi svaki manjak imovine fonda. Zato subjekt, u biti, preuzima aktuarske i ulagačke rizike povezane s planom. Stoga rashod koji se priznaje za plan definiranih primanja nije nužno iznos doprinosa dospjelih za određeno razdoblje.
57.
Subjektovo računovodstvo planova definiranih primanja uključuje sljedeće korake:
(a)
utvrđivanje manjka ili viška, što podrazumijeva:
i.
primjenu aktuarske metode projekcije kreditne jedinice, s ciljem pouzdane procjene konačnog troška subjekta za primanje koje je zaposlenik ostvario u zamjenu za svoj rad u tekućem i prethodnom razdoblju (vidjeti točke 67.–69.). Subjekt na temelju toga utvrđuje koji se iznos primanja može pripisati tekućim i ranijim razdobljima (vidjeti točke 70.–74.) te izrađuje procjene (aktuarske pretpostavke) demografskih varijabli (kao što su fluktuacija i smrtnost zaposlenika) i financijskih varijabli (kao što je buduće povećanje plaća i troškova zdravstvene zaštite) koje će utjecati na trošak primanja (vidjeti točke 75.–98.);
ii.
diskontiranje tog primanja kako bi se utvrdila sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja i troška tekućeg rada (vidjeti točke 67.–69. i 83.–86.);
iii.
oduzimanje fer vrijednosti imovine plana (vidjeti točke 113.–115.) od sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja;
(b)
utvrđivanje iznosa neto obveze (imovine) za definirana primanja kao iznosa manjka ili viška utvrđenog u točki (a) i usklađenog za svaki učinak ograničavanja neto imovine za definirana primanja do gornje granice vrijednosti imovine (vidjeti točku 64.);
(c)
utvrđivanje iznosa koji se priznaju u dobiti ili gubitku:
i.
troška tekućeg rada (vidjeti točke 70.–74. i točku 122.A);
ii.
troška minulog rada te dobitka ili gubitka po namiri (vidjeti točke 99.–112.);
iii.
neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja (vidjeti točke 123.–126.)
(d)
utvrđivanje ponovnih mjerenja neto obveze (imovine) za definirana primanja koji se priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i obuhvaćaju:
i.
aktuarske dobitke i gubitke (vidjeti točke 128. i 129.);
ii.
prinos na imovinu plana, bez iznosa uključenih u neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja (vidjeti točku 130.) i
iii.
promjene učinka gornje granice vrijednosti imovine (vidjeti točku 64.), bez iznosa uključenih u neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja.
Ako subjekt ima više planova definiranih primanja, te postupke primjenjuje na svaki značajni plan zasebno.
58.
Subjekt dovoljno redovito utvrđuje neto obvezu (imovinu) za definirana primanja kako se iznosi priznati u financijskim izvještajima ne bi značajno razlikovali od iznosa utvrđenih na kraju izvještajnog razdoblja.
59.
Ovim se Standardom subjekt potiče, ali mu se ne nalaže da za mjerenje svih značajnih obveza za primanja nakon prestanka radnog odnosa angažira ovlaštenog aktuara. Subjekt iz praktičnih razloga može prije isteka izvještajnog razdoblja od ovlaštenog aktuara zatražiti detaljnu procjenu obveze. Neovisno o tome, rezultati procjene ažuriraju se za sve značajne transakcije i druge značajne promjene okolnosti (uključujući promjene tržišnih cijena i kamatnih stopa) prije isteka izvještajnog razdoblja.
60.
U nekim slučajevima procjene, prosječne vrijednosti i skraćeni izračuni mogu ponuditi pouzdanu aproksimaciju detaljnih izračuna objašnjenih u ovom Standardu.
Obračun izvedene obveze
61.
Subjekt obračunava ne samo svoju zakonsku obvezu u skladu s formalnim uvjetima plana definiranih primanja, nego i izvedenu obvezu koja proizlazi iz neformalne prakse subjekta. Izvedena obveza proizlazi iz neformalne prakse ako subjekt nema realnu alternativu isplati primanja zaposlenicima. Primjer izvedene obveze je promjena neformalne prakse subjekta koja bi mogla nanijeti neprihvatljivu štetu njegovu odnosu sa zaposlenicima.
62.
Formalnim uvjetima plana definiranih primanja može se dopustiti prestanak obveze subjekta u okviru plana. No, obveza subjekta u okviru plana obično ne može lako (bez plaćanja) prestati ako treba zadržati zaposlenike. Stoga se, u nedostatka dokaza o suprotnome, u računovodstvu primanja nakon prestanka radnog odnosa pretpostavlja da će subjekt i u preostalom radnom vijeku zaposlenika nastaviti obećavati primanja koja trenutno obećava.
Izvještaj o financijskom položaju
63.
Subjekt neto obvezu (imovinu) za definirana primanja priznaje u izvještaju o financijskom položaju.
64.
Ako subjekt u planu definiranih primanja ostvaruje višak, neto imovinu za definirana primanja iskazuje kao:
(a)
višak iz plana definiranih primanja i
(b)
gornju granicu vrijednosti imovine koja se utvrđuje primjenom diskontne stope iz točke 83., ovisno o tome koja je vrijednost manja.
65.
Neto imovina za definirana primanja može nastati zbog više uplaćenih sredstava u plan definiranih primanja ili zbog aktuarskih dobitaka. U takvim slučajevima subjekt priznaje neto imovinu za definirana primanja:
(a)
jer subjekt kontrolira resurs, a to je mogućnost da višak iskoristi za stvaranje budućih koristi;
(b)
jer je ta kontrola rezultat prošlih događaja (doprinosa koje je subjekt uplatio i rada zaposlenika) i
(c)
jer su subjektu na raspolaganju buduće ekonomske koristi u obliku smanjenja budućih doprinosa ili povrata novca izravno subjektu ili neizravno uplatom u neki drugi plan u kojem je ostvaren manjak. Gornja granica vrijednosti imovine je sadašnja vrijednost tih budućih koristi.
Priznavanje i mjerenje: sadašnja vrijednost obveza za definirana primanja i trošak tekućeg rada
66.
Na konačni trošak plana definiranih primanja mogu utjecati brojne varijable, kao što su zadnje plaće, fluktuacija i smrtnost zaposlenika, doprinosi zaposlenika i trendovi troškova zdravstvene zaštite. Konačni trošak plana je neizvjestan i ta bi neizvjesnost mogla potrajati dulje vrijeme. Za mjerenje sadašnje vrijednosti obveza za primanja nakon prestanka radnog odnosa i s njima povezanih troškova tekućeg rada nužno je:
(a)
primijeniti metodu aktuarske procjene (vidjeti točke 67.–69.);
(b)
primanja pripisati razdobljima rada (vidjeti točke 70.–74.) i
(c)
izvesti aktuarske pretpostavke (vidjeti točke 75.–98.).
Metoda aktuarske procjene
67.
Subjekt sadašnju vrijednost svojih obveza za definirana primanja i povezani trošak tekućeg rada te, ovisno o slučaju, trošak minulog rada utvrđuje primjenom metode projekcije kreditne jedinice.
68.
Metoda projekcije kreditne jedinice (ponekad se naziva metoda obračuna primanja proporcionalno radu ili metoda određivanja naknade prema godinama radnog staža) podrazumijeva da svako razdoblje rada stvara dodatnu jedinicu prava na naknadu (vidjeti točke 70.–74.) i svaka se jedinica mjeri zasebno kako bi se utvrdila konačna obveza (vidjeti točke 75.–98.).
Primjer kojim se objašnjava točka 68.
Paušalno primanje je plativo po prestanku rada u iznosu od 1 % zadnje plaće za svaku godinu radnog staža. Plaća u prvoj godini iznosi 10 000 N.J. i pretpostavlja se da će svake godine rasti 7 % (složeni obračun, tj. povećanje se pribraja stanju na kraju prethodne godine). Primjenjuje se diskontna stopa od 10 % godišnje. U sljedećoj je tablici prikazano kako se obveza izračunava za zaposlenika za kojeg se očekuje da će otići iz subjekta na kraju pete godine, uz pretpostavku da se aktuarske pretpostavke neće mijenjati. Zbog jednostavnosti su u ovom primjeru izostavljena dodatna usklađenja koja odražavaju vjerojatnost da bi zaposlenik mogao otići iz subjekta na raniji ili kasniji datum.
Godina
1.
2.
3.
4.
5.
N.J.
N.J.
N.J.
N.J.
N.J.
Primanje pripisano:
—
ranijim godinama
0
131
262
393
524
—
tekućoj godini (1 % zadnje plaće)
131
131
131
131
131
—
tekućoj i ranijim godinama
131
262
393
524
655
Početna obveza
—
89
196
324
476
Kamata od 10 %
—
9
20
33
48
Trošak tekućeg rada
89
98
108
119
131
Zaključna obveza
89
196
324
476
655
Napomena:
1.
Početna obveza je sadašnja vrijednost primanja pripisanog ranijim godinama.
2.
Trošak tekućeg rada je sadašnja vrijednost primanja pripisanog tekućoj godini.
3.
Zaključna obveza je sadašnja vrijednost primanja pripisanog tekućoj i ranijim godinama.
69.
Subjekt diskontira cijelu obvezu za primanja nakon prestanka radnog odnosa čak i ako očekuje da će dio obveze biti namiren u roku od 12 mjeseci nakon izvještajnog razdoblja.
Pripisivanje primanja razdobljima rada
70.
Prilikom utvrđivanja sadašnje vrijednosti svojih obveza za definirana primanja i povezanog troška tekućeg rada te, ovisno o slučaju, troška minulog rada, subjekt primanje pripisuje razdobljima rada prema formuli koju primjenjuje plan. Međutim, ako će rad zaposlenika u kasnijim godinama dovesti do značajno većeg iznosa primanja nego u ranijim godinama, subjekt primanje pripisuje na linearnoj osnovi:
(a)
od datuma kada je radom zaposlenika prvi put nastalo pravo na primanja iz plana (neovisno o tome jesu li primanja uvjetovana daljnjim radom)
(b)
do datuma kada daljnjim radom zaposlenika neće nastati značajan iznos daljnjih primanja iz plana, osim daljnjih povećanja plaće.
71.
U skladu s metodom projekcije kreditne jedinice, subjekt pripisuje primanje tekućem razdoblju (radi utvrđivanja troška tekućeg rada) te tekućim i ranijim razdobljima (radi utvrđivanja sadašnje vrijednosti obveza za definirana primanja). Subjekt primanje pripisuje razdobljima u kojima nastaje obveza isplate primanja nakon prestanka radnog odnosa. Ta obveza nastaje radom zaposlenika u zamjenu za primanja nakon prestanka radnog odnosa čiju isplatu subjekt očekuje u budućim izvještajnim razdobljima. Aktuarske metode subjektu omogućuju dovoljno pouzdano mjerenje te obveze da bi se opravdalo njezino priznavanje.
Primjeri kojima se objašnjava točka 71.
1.
Iz plana definiranih primanja je prilikom odlasku u mirovinu za svaku godinu radnog staža predviđena paušalna naknada u iznosu od 100 N.J.
Naknada od 100 N.J. pripisuje se svakoj godini. Trošak tekućeg rada je sadašnja vrijednost od 100 N.J. Sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja je sadašnja vrijednost od 100 N.J. pomnožena s brojem godina radnog staža do kraja izvještajnog razdoblja.
Ako je primanje plativo odmah pri odlasku zaposlenika iz subjekta, trošak tekućeg rada i sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja određuju se prema datumu očekivanog odlaska zaposlenika. Zbog učinka diskontiranja su trošak tekućeg rada i sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja manji od iznosa koji bi bili utvrđeni da je zaposlenik otišao na kraju izvještajnog razdoblja.
2.
Iz plana je predviđena mjesečna mirovina u visini od 0,2 % zadnje plaće za svaku godinu radnog staža. Mirovina se isplaćuje od 65. godine života.
Primanje koje je na očekivani datum odlaska u mirovinu jednako sadašnjoj vrijednosti mjesečne mirovine u visini od 0,2 % procijenjene zadnje plaće i plativo od očekivanog datuma odlaska u mirovinu do očekivanog datuma smrti pripisuje se svakoj godini radnog staža. Trošak tekućeg rada je sadašnja vrijednost tog primanja. Sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja je sadašnja vrijednost mjesečnih mirovina u visini od 0,2 % zadnje plaće pomnožena s brojem godina radnog staža do kraja izvještajnog razdoblja. Trošak tekućeg rada i sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja diskontiraju se jer isplata mirovina počinje sa 65. godinom života.
72.
Radom zaposlenika nastaje obveza prema planu definiranih primanja, čak i ako su primanja uvjetovana budućim zaposlenjem (drugim riječima, primanja još nisu stečeno pravo). Radom zaposlenika prije datuma stjecanja prava nastaje izvedena obveza jer se s krajem svakog uzastopnog izvještajnog razdoblja smanjuje količina budućeg rada koji zaposlenik mora odraditi da bi ostvario pravo na primanje. Subjekt pri mjerenju svoje obveze za definirana primanja uzima u obzir vjerojatnost da neki zaposlenici neće ispuniti sve uvjete za stjecanje prava na primanje. Slično tome, obveza nastaje radom zaposlenika kojim će ostvariti pravo na primanje nastupom određenih događaja, iako neka primanja nakon prestanka radnog odnosa, npr. naknada za zdravstvenu zaštitu nakon prestanka radnog odnosa, postaju plativa samo ako određeni događaj nastupi nakon prestanka radnog odnosa. Vjerojatnost određenog događaja utječe na mjerenje obveze, ali ne određuje postojanje obveze.
Primjeri kojima se objašnjava točka 72.
1.
Iz plana se isplaćuje primanje od 100 N.J. za svaku godinu radnog staža. Pravo na primanje stječe se nakon 10 godina radnog staža.
Naknada od 100 N.J. pripisuje se svakoj godini. U svakoj od prvih 10 godina trošak tekućeg rada i sadašnja vrijednost obveze odražavaju vjerojatnost da zaposlenik neće navršiti 10 godina radnog staža.
2.
Iz plana se isplaćuje primanje od 100 N.J. za svaku godinu radnog staža, osim za rad prije navršenih 25 godina života. Pravo na primanja stječe se odmah.
Primanje se ne pripisuje radu prije 25. godine života jer se radom prije tog datuma ne stječe pravo na primanja (uvjetovana ili bezuvjetna). Primanje od 100 N.J. pripisuje se svakoj sljedećoj godini.
73.
Obveza se povećava do datuma od kojeg zaposlenik svojim daljnjim radom neće ostvariti značajan iznos daljnjih primanja. Stoga se sva primanja pripisuju razdobljima koja završavaju s tim datumom ili prije tog datuma. Primanje se pripisuje pojedinim obračunskim razdobljima prema formuli koju primjenjuje plan. Međutim, ako će rad zaposlenika u kasnijim godinama dovesti do značajnijeg povećanja primanja nego ranijih godina, subjekt primanje pripisuje na linearnoj osnovi sve do datuma od kojeg budući rad zaposlenika više neće dovesti do značajnog iznosa daljnjih primanja. Razlog tome je što će rad zaposlenika u cijelom razdoblju naposljetku dovesti do tog povećanja primanja.
Primjeri kojima se objašnjava točka 73.
1.
Iz plana se isplaćuje paušalna naknada od 1000 N.J. na koju se pravo stječe nakon 10 godina radnog staža. U planu nije predviđeno dodatno primanje za naknadni rad.
Primanje od 100 N.J. (1000 podijeljeno s 10) pripisuje se svakoj od prvih 10 godina.
Trošak tekućeg rada u svakoj od prvih 10 godina odražava vjerojatnost da zaposlenik možda neće navršiti 10 godina radnog staža. Nikakvo se primanje ne pripisuje sljedećim godinama.
2.
Iz plana se isplaćuje paušalna naknada od 2000 N.J. za odlazak u mirovinu svim zaposlenicima koji su u dobi od 55 godina još uvijek u radnom odnosu i imaju više od 20 godina radnog staža ili koji su u dobi od 65 godina i još uvijek u radnom odnosu bez obzira na duljinu radnog staža.
Zaposlenici koji su se zaposlili prije 35. godine života radom najprije ostvaruju primanja predviđena planom za one s 35 godina života (zaposlenik može otići iz subjekta u 30. godini i vratiti se u 33. godini, bez učinka na iznos i vrijeme isplate primanja). Ta su primanja uvjetovana daljnjim radom. Ni rad nakon 55. godine života neće dovesti do značajnog iznosa daljnjih primanja. Za te zaposlenike subjekt primanje od 100 N.J. (2000 podijeljeno s 20) pripisuje svakoj godini od 35. do 55. godine života.
Za zaposlenike koji se zaposle između 35. i 45. godine života rad dulji od 20 godina neće dovesti do značajnog iznosa daljnjih primanja. Za te zaposlenike subjekt primanje od 100 (2000 podijeljeno s 20) pripisuje svakoj od prvih 20 godina.
Za zaposlenike koji se zaposle u 55. godini života rad dulji od 10 godina neće dovesti do značajnog iznosa daljnjih primanja. Za te zaposlenike subjekt primanje od 200 N.J. (2000 N.J. podijeljeno s 10) pripisuje svakoj od prvih 10 godina.
Za sve zaposlenike trošak tekućeg rada i sadašnja vrijednost obveze odražavaju vjerojatnost da zaposlenik neće navršiti potrebni radni staž.
3.
Iz plana zdravstvenog osiguranja nakon prestanka radnog odnosa nadoknađuje se 10 % troškova zdravstvene zaštite nakon prestanka radnog odnosa zaposlenika ako zaposlenik ode iz subjekta nakon više od 40 i manje od 20 godina radnog staža i 50 % tih troškova ako zaposlenik ode iz subjekta nakon 20 ili više godina radnog staža.
Prema formuli koju primjenjuje plan, subjekt pripisuje 4 % sadašnje vrijednosti očekivanih troškova zdravstvene zaštite (40 % podijeljeno s 10) svakoj od prvih 10 godina i 1 % (10 % podijeljeno s 10) svakoj od drugih 10 godina. Trošak tekućeg rada u svakoj godini odražava vjerojatnost da zaposlenik neće navršiti radni staž potreban za ostvarivanje djelomičnih ili ukupnih primanja. Primanja se ne pripisuju za zaposlenike za koje se očekuje da će otići iz subjekta u roku od 10 godina.
4.
Iz plana zdravstvenog osiguranja nakon prestanka radnog odnosa nadoknađuje se 10 % troškova zdravstvene zaštite nakon prestanka radnog odnosa zaposlenika ako zaposlenik ode iz subjekta nakon više od 10 i manje od 20 godina radnog staža i 50 % tih troškova ako zaposlenik ode iz subjekta nakon 20 ili više godina radnog staža.
Rad u kasnijim godinama dovest će do značajnijeg povećanja primanja nego u ranijim godinama. Stoga subjekt za zaposlenike za koje očekuje da će otići nakon 20 ili više godina primanje pripisuje na linearnoj osnovi u skladu s točkom 71. Rad nakon 20 godina radnog staža neće dovesti do značajnog iznosa daljnjih primanja. Stoga primanje koje se pripisuje svakoj od prvih 20 godina iznosi 2,5 % sadašnje vrijednosti očekivanih troškova zdravstvene zaštite (50 % podijeljeno s 20).
Za zaposlenike za koje se očekuje da će otići iz subjekta nakon 10 do 20 godina radnog staža, primanje koje se pripisuje svakoj od prvih 10 godina iznosi 1 % sadašnje vrijednosti očekivanih troškova zdravstvene zaštite.
Za te se zaposlenike ne pripisuje primanje na temelju rada od kraja 10. godine do procijenjenog datuma odlaska iz subjekta.
Primanja se ne pripisuju za zaposlenike za koje se očekuje da će otići iz subjekta u roku od 10 godina.
74.
Ako je iznos primanja konstantan udio zadnje plaće za svaku godinu radnog staža, buduće povećanje plaća utjecat će na iznos potreban za namiru obveze koja postoji na temelju rada prije kraja izvještajnog razdoblja, ali neće dovesti do nastanka dodatne obveze. Stoga:
(a)
za potrebe točke 70. podtočke (b), povećanje plaće ne dovodi do daljnjih primanja, čak ni ako iznos primanja ovisi o zadnjoj plaći i
(b)
iznos primanja koji se pripisuje svakom razdoblju konstantan je udio plaće uz koju se primanje vezuje.
Primjer kojim se objašnjava točka 74.
Zaposlenici imaju pravo na primanje u visini od 3 % zadnje plaće za svaku godinu radnog staža prije 55. godine života.
Primanje u visini od 3 % procijenjene zadnje plaće pripisuje se svakoj godini do 55. godine života. To je datum od kojeg daljnji rad zaposlenika neće dovesti do značajnog iznosa daljnjih primanja iz plana. Primanje se ne pripisuje za rad nakon te godine života.
Aktuarske pretpostavke
75.
Aktuarske pretpostavke moraju biti nepristrane i međusobno usklađene.
76.
Aktuarske pretpostavke najbolje su moguće procjene varijabli subjekta na temelju koji se utvrđuje konačni trošak primanja nakon prestanka radnog odnosa. Aktuarske pretpostavke uključuju:
(a)
demografske pretpostavke o budućim obilježjima sadašnjih i bivših zaposlenika (i uzdržavanih članova njihovih obitelji) koji ostvaruju pravo na primanja. Demografske pretpostavke odnose se pitanja kao što su:
i.
smrtnost (vidjeti točke 81. i 82.);
ii.
stope fluktuacije zaposlenika, invaliditet i prijevremeno umirovljenje;
iii.
udio članova plana s uzdržavanim članovima obitelji koji će ostvariti pravo na primanja;
iv.
udio članova plana koji će odabrati svaki oblik plaćanja dostupan u skladu s uvjetima plana i
v.
stope potraživanja prema planovima zdravstvene zaštite;
(b)
financijske pretpostavke, koje uključuju stavke kao što su:
i.
diskontna stopa (vidjeti točke 83.–86.);
ii.
razine primanja, bez troškova primanja koje snose zaposlenici, i buduća plaća (vidjeti točke 87.–95.);
iii.
u slučaju naknada za zdravstvenu zaštitu, budući troškovi zdravstvene zaštite, uključujući troškove obrade zahtjeva (tj. troškove koji će nastati obradom i rješavanjem zahtjeva, uključujući pravne troškove i troškove procjenitelja) (vidjeti točke 96.–98.) i
iv.
porezi koje plan plaća za doprinose koji se odnose na rad prije izvještajnog datuma ili na primanja koja proizlaze iz tog rada.
77.
Aktuarske pretpostavke su nepristrane ako nisu nerazborite ni pretjerano konzervativne.
78.
Aktuarske pretpostavke su međusobno usklađene ako odražavaju ekonomske veze između čimbenika kao što su inflacija, stope povećanja plaća i diskontne stopa. Na primjer, u svim se pretpostavkama koje ovise o određenoj razini inflacije (kao što su pretpostavke o kamatnim stopama te povećanjima plaće i primanja) u svakom određenom budućem razdoblju podrazumijeva jednaka razina inflacije u tom razdoblju.
79.
Subjekt utvrđuje diskontnu stopu i druge financijske pretpostavke u nominalnim (iskazanim) veličinama, osim ako su procjene realnih veličina (usklađene za inflaciju) pouzdanije, npr. u hiperinflacijskom gospodarstvu (vidjeti MRS 29 Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim gospodarstvima), ili ako se primanje indeksira i ako postoji razvijeno tržište indeksiranih obveznica u istoj valuti i istog dospijeća.
80.
Financijske pretpostavke moraju se zasnivati na tržišnim očekivanjima, na kraju izvještajnog razdoblja, za razdoblje u kojem se obveze namiruju.
Aktuarske pretpostavke: smrtnost
81.
Subjekt svoje pretpostavke o smrtnosti izvodi na temelju svoje najbolje procjene smrtnosti članova plana za vrijeme i nakon prestanka radnog odnosa.
82.
Subjekt pri procjeni konačnog troška primanja uzima u obzir očekivane promjene smrtnosti, npr. izmjenom standardnih tablica smrtnosti u skladu s procijenjenim promjenama smrtnosti.
Aktuarske pretpostavke: diskontna stopa
83.
Stopa koja se primjenjuje za diskontiranje obveza za primanja nakon prestanka radnog odnosa (s osiguranim i s neosiguranim sredstvima) utvrđuje se upućivanjem na tržišni prinos korporativnih obveznica visoke kvalitete na kraju izvještajnog razdoblja. Za valute za koje ne postoji snažno tržište takvih korporativnih obveznica visoke kvalitete primjenjuju se tržišni prinosi (na kraju izvještajnog razdoblja) državnih obveznica u toj valuti. Valuta i rok dospijeća korporativnih ili državnih obveznica moraju biti usklađeni s valutom i procijenjenim rokom dospijeća obveza za primanja nakon prestanka radnog odnosa.
84.
Diskontna stopa je aktuarska pretpostavka koja ima značajan učinak. Diskontna stopa odražava vremensku vrijednost novca, ali ne i aktuarski ili ulagački rizik. Osim toga, diskontna stopa ne odražava kreditni rizik specifičan za subjekt koji snose njegovi vjerovnici ni rizik da bi se buduće iskustvo moglo razlikovati od aktuarskih pretpostavki.
85.
Diskontna stopa odražava procijenjeno vrijeme isplate primanja. Subjekt to u praksi često postiže primjenom jedinstvene prosječne ponderirane diskontne stope koja odražava procijenjeno vrijeme i iznos primanja za isplatu te valutu u kojoj se primanja trebaju isplatiti.
86.
U nekim slučajevima možda ne postoji snažno tržište obveznica s dostatno dugim dospijećem koje je usklađeno s procijenjenim dospijećem svih isplata primanja. Subjekt u takvim slučajevima primjenjuje tekuće tržišne stope odgovarajuće ročnosti radi diskontiranja kratkoročnijih plaćanja i procjenjuje diskontnu stopu za duže rokove dospijeća ekstrapolirajući tekuće tržišne stope na krivulji prinosa. Malo je vjerojatno da će ukupna sadašnja vrijednost obveze za definirana primanja biti posebno osjetljiva na diskontnu stopu primijenjenu na dio primanja koja se isplaćuju nakon konačnog dospijeća raspoloživih korporativnih ili državnih obveznica.
Aktuarske pretpostavke: plaće, primanja i troškovi zdravstvene zaštite
87.
Subjekt svoje obveze za definirana primanja mjeri na osnovi koja odražava:
(a)
primanja utvrđena uvjetima plana (ili primanja koja proizlaze iz izvedenih obveza koje nadilaze te uvjete) na kraju izvještajnog razdoblja;
(b)
procijenjena buduća povećanja plaća koja utječu na primanja koja će trebati isplatiti;
(c)
učinak svakog ograničenja udjela poslodavca u troškovima budućih primanja;
(d)
doprinose koje uplaćuju zaposlenici ili treće osobe i kojima se smanjuje konačni trošak subjekta za ta primanja i
(e)
procijenjene buduće promjene razine svih državnih primanja koje utječu na primanja koja će trebati isplatiti iz plana definiranih primanja samo i isključivo:
i.
ako se te promjene donesu prije isteka izvještajnog razdoblja ili
ii.
ako povijesni podaci ili drugi pouzdani dokazi upućuju na to da će se ta državna primanja promijeniti na neki predvidiv način, npr. u skladu s budućim promjenama općih razina cijena ili plaća.
88.
Aktuarske pretpostavke odražavaju buduće promjene primanja utvrđenih formalnim uvjetima plana (ili izvedenu obvezu koja nadilazi te uvjete) na kraju izvještajnog razdoblja. To je npr. slučaj:
(a)
ako je subjekt u proteklim razdobljima povećavao primanja kako bi, npr. ublažio učinke inflacije i ništa ne upućuje na to da će se takva praksa u budućnosti promijeniti;
(b)
ako je subjekt na temelju formalnih uvjeta plana (ili izvedene obveze koja nadilazi te uvjete) ili na temelju propisa dužan višak sredstava iz plana upotrijebiti u korist sudionika plana (vidjeti točku 108. podtočku (c)) ili
(c)
ako primanja variraju zbog ciljane uspješnosti ili drugih kriterija. Na primjer, uvjetima plana može biti predviđeno da će se isplatiti niža primanja ili od zaposlenika zatražiti dodatne uplate doprinosa ako imovina plana ne bude dostatna. Mjerenje obveze odražava najbolju procjenu učinka ciljane uspješnosti ili drugih kriterija.
89.
Aktuarske pretpostavke ne odražavaju buduće promjene primanja koje nisu utvrđene formalnim uvjetima plana (ili izvedenom obvezom) na kraju izvještajnog razdoblja. Rezultat tih promjena će biti:
(a)
trošak minulog rada, u mjeri u kojoj se mijenjaju primanja za rad prije promjene i
(b)
trošak tekućeg rada za razdoblja nakon promjene, u mjeri u kojoj se mijenjaju primanja za rad nakon promjene.
90.
U procjenama budućeg povećanja plaća u obzir se uzimaju inflacija, duljina radnog staža, unaprjeđenje i drugi relevantni čimbenici, kao što su ponuda i potražnja na tržištu rada.
91.
Nekim se planovima definiranih primanja ograničavaju doprinosi koje se subjekt dužan plaćati. Pri izračunu konačnog troška primanja u obzir se uzima učinak ograničenja doprinosa. Učinak ograničenja doprinosa utvrđuje se na temelju:
(a)
procijenjenog životnog vijeka subjekta i
(b)
procijenjenog životnog vijeka plana, ovisno o tome što je kraće.
92.
U nekim se planovima definiranih primanja zahtijeva sudjelovanje zaposlenih ili trećih osoba u troškovima plana. Doprinosima zaposlenih smanjuje se trošak primanja koji snosi subjekt. Subjekt utvrđuje smanjuju li doprinosi trećih osoba njegov trošak primanja ili se njima stječe pravo na povrat sredstava kako je opisano u točki 116. Doprinosi zaposlenih ili trećih osoba utvrđuju se formalnim uvjetima plana (ili proizlaze iz izvedene obveze koja nadilazi te uvjete) ili su njihovo diskrecijsko pravo. Po uplati diskrecijskih doprinosa zaposlenih ili trećih osoba u plan smanjuje se trošak rada.
93.
Doprinosima zaposlenih ili trećih osoba utvrđenih formalnim uvjetima plana smanjuje se trošak rada (ako su povezani s radom) ili utječu na ponovna mjerenja neto obveze (imovine) za definirana primanja (ako nisu povezani s radom). Doprinosi koji nisu povezani s radom su npr. doprinosi koji su nužni radi smanjenja manjka koji proizlazi iz gubitaka od imovine plana ili aktuarskih gubitaka. Doprinosi zaposlenih ili trećih osoba povezani s radom smanjuju trošak rada kako slijedi:
(a)
ako iznos doprinosa ovisi o godinama staža, subjekt doprinose pripisuje razdobljima rada primjenom iste metode pripisivanja iz točke 70. za bruto primanja (tj. primjenom formule plana za utvrđivanje doprinosa ili na linearnoj osnovi); ili
(b)
ako iznos doprinosa ne ovisi o godinama staža, subjekt te doprinose može priznati kao smanjenje troška rada u razdoblju obavljanja rada. Doprinosi koji ne ovise o godinama staža su npr. doprinosi koji se utvrđuju kao fiksni postotak plaće zaposlenika, kao fiksni iznos tijekom radnog vijeka ili ovise o dobi zaposlenika.
Upute za primjenu navedene su u točki A1.
94.
Rezultati promjena doprinosa zaposlenih ili trećih osoba koji se pripisuju razdobljima rada u skladu s točkom 93. podtočkom (a) su:
(a)
trošak tekućeg i minulog rada (ako te izmjene nisu utvrđene formalnim uvjetima plana i ne proizlaze iz izvedene obveze) ili
(b)
aktuarski dobici i gubici (ako su te izmjene utvrđene formalnim uvjetima plana ili proizlaze iz izvedene obveze).
95.
Određena primanja nakon prestanka radnog odnosa povezana su s varijablama kao što je razina državnih mirovina ili državne zdravstvene zaštite. Mjerenje tih primanja odražava najbolju procjenu tih varijabli na temelju povijesnih podataka i drugih pouzdanih dokaza.
96.
U pretpostavkama o troškovima zdravstvene zaštite uzimaju se u obzir procijenjene buduće promjene troškova zdravstvenih usluga koje su posljedica inflacije i određenih promjena troškova zdravstvene zaštite.
97.
Za mjerenje naknada za zdravstvenu zaštitu nakon prestanka radnog odnosa nužne su pretpostavke o razini i učestalosti budućih potraživanja te troškovima podmirenja tih potraživanja. Subjekt procjenjuje buduće troškove zdravstvene zaštite na temelju povijesnih podataka o vlastitim iskustvima koji se prema potrebi dopunjuju povijesnim podacima drugih subjekata, osiguravajućih društava, zdravstvenih ustanova ili iz drugih izvora. U procjenama budućih troškova zdravstvene zaštite uzima se u obzir učinak tehnološkog napretka, promjena korištenja zdravstvene zaštite ili načina njezina pružanja te učinak promjena zdravstvenog stanja sudionika plana.
98.
Iznos i učestalost potraživanja posebno ovise o dobi, zdravstvenom stanju i spolu zaposlenika (i uzdržavanih članova njihovih obitelji), a mogu ovisiti i o drugim čimbenicima, kao što je zemljopisna lokacija. Stoga se povijesni podaci usklađuju u mjeri u kojoj se demografska struktura stanovništva razlikuje od demografske strukture stanovništva koja je bila osnova za podatke. Usklađuju se i ako se može pouzdano dokazati da se povijesni trendovi neće nastaviti.
Trošak minulog rada te dobici i gubici po namiri
99.
Pri utvrđivanju troška minulog rada ili dobitaka ili gubitaka po namiri subjekt ponovno mjeri neto obvezu (imovinu) za definirana primanja primjenom tekuće fer vrijednost imovine plana i tekućih aktuarskih pretpostavki (uključujući tekuće tržišne kamatne stope i druge tekuće tržišne cijene) koje odražavaju:
(a)
primanja koja plan omogućuje i imovinu plana prije izmjene, ograničenja ili namire plana i
(b)
primanja koja plan omogućuje i imovinu plana nakon izmjene, ograničenja ili namire plana.
100.
Subjekt nije dužan razlikovati trošak minulog rada koji je posljedica izmjene plana, trošak minulog rada koji je posljedica ograničenja i dobitka ili gubitka po namiri ako se te transakcije provode zajedno. U nekim slučajevima do promjene plana dolazi prije namire, npr. kad subjekt promijeni primanja iz plana i izmijenjena primanja namiri kasnije. U tim slučajevima subjekt trošak minulog rada priznaje prije dobitaka ili gubitaka po namiri.
101.
Namira, izmjena i ograničenje plana odvijaju se istodobno u slučaju prestanka plana čija je posljedica namirenje obveze i prestanak postojanja plana. Međutim, prestanak plana ne znači namiru ako je plan zamijenjen novim planom koji u biti omogućuje ista primanja.
101.A
U slučaju izmjene, ograničenja ili namire plana, subjekt priznaje i mjeri trošak minulog rada odnosno dobitke ili gubitke po namiri u skladu s točkama 99.–101. i točkama 102.–112. Subjekt pritom ne uzima u obzir učinak gornje granice vrijednosti imovine. Subjekt zatim utvrđuje učinak gornje granice vrijednosti imovine nakon izmjene, ograničenja ili namire plana i svaku promjenu tog učinka priznaje u skladu s točkom 57. podtočkom (d).
Trošak minulog rada
102.
Trošak minulog rada je promjena sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja koja proizlazi iz izmjene ili ograničenja plana.
103.
Subjekt trošak minulog rada priznaje kao rashod:
(a)
na dan izmjene ili ograničenja plana i
(b)
na dan priznavanja povezanih troškova restrukturiranja (vidjeti MRS 37) ili otpremnine (vidjeti točku 165.), ovisno o tome što nastupi ranije.
104.
Do izmjene plana dolazi kad subjekt uvede ili ukine plan definiranih primanja ili promijeni primanja koja se isplaćuju u skladu s postojećim planom definiranih primanja.
105.
Do ograničenja plana dolazi kad subjekt znatno smanji broj zaposlenih obuhvaćenih planom. Ograničenje može biti posljedica izoliranog događaja, kao što je zatvaranje pogona, ukidanje dijela poslovanja ili prestanak ili privremena obustava plana.
106.
Trošak minulog rada može biti pozitivan (kada zbog uvođenja ili promjene primanja dođe do povećanja sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja) ili negativan (kada zbog ukidanja ili promjene primanja dođe do smanjenja sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja).
107.
Ako smanji primanja koja se isplaćuju u skladu s postojećim planom definiranih primanja i istodobno za iste zaposlenike poveća druga primanja koja se isplaćuju iz plana, subjekt tu promjenu tretira kao jednu promjenu neto iznosa.
108.
Trošak minulog rada ne uključuje:
(a)
učinak razlika između stvarnih i ranije pretpostavljenih povećanja plaća na obvezu isplate primanja za rad u prethodnim godinama (trošak minulog rada ne postoji jer aktuarske pretpostavke omogućuju projekciju plaća);
(b)
prenisko ili previsoko procijenjena diskrecijska povećanja mirovina ako subjekt ima izvedenu obvezu odobriti takva povećanja (trošak minulog rada ne postoji jer aktuarske projekcije omogućuju takva povećanja);
(c)
procjene povećanja primanja koja proizlaze iz aktuarskih dobitaka ili iz prinosa na imovinu plana koji su već priznati u financijskim izvještajima ako je subjekt na temelju formalnih uvjeta plana (ili izvedene obveze koja nadilazi te uvjete) ili na temelju propisa dužan višak sredstava iz plana upotrijebit u korist sudionika plana, čak i ako povećanje primanja još nije formalno odobreno (trošak minulog rada ne postoji jer je tako nastalo povećanje obveze aktuarski gubitak, vidjeti točku 88.) i
(d)
povećanje stečenih primanja (tj. primanja koja nisu uvjetovana budućim radnim odnosom, vidjeti točku 72.) ako u nedostatku novih ili uvećanih primanja zaposlenici ispune uvjete za stjecanja prava (trošak minulog rada ne postoji jer je subjekt procijenjeni trošak primanja priznavao kao trošak tekućeg rada za vrijeme obavljanja rada).
Dobici i gubici po namiri
109.
Dobitak ili gubitak po namiri je razlika između:
(a)
sadašnje vrijednosti namirene obveze za definirana primanja, kako je utvrđena na datum namire i
(b)
cijene namire, uključujući prenesenu imovinu plana i izravna plaćanja subjekta u vezi s namirom.
110.
Subjekt dobitak ili gubitak po namiri plana definiranih primanja priznaje u trenutku namire.
111.
Do namire dolazi kada subjekt sklopi transakciju kojom se eliminiraju sve daljnje zakonske ili izvedene obveze za djelomična ili ukupna primanja koja se isplaćuju na temelju plana definiranih primanja (osim isplate primanja zaposlenicima ili u ime zaposlenika koja je utvrđena uvjetima plana i uključena u aktuarske pretpostavke). Na primjer, namira je jednokratni prijenos važnih obveza poslodavca na temelju plana na osiguravajuće društvo kupnjom police osiguranja, dok jednokratno gotovinsko plaćanje sudionicima plana u skladu s uvjetima plana u zamjenu za njihova prava na primitak određenih primanja nakon prestanka radnog odnosa nije namira.
112.
U nekim slučajevima subjekt stječe policu osiguranja radi financiranja nekih ili svih primanja zaposlenika po osnovi njihova rada u tekućem razdoblju i ranijim razdobljima. Stjecanje takve police nije namira ako subjekt zadržava zakonsku ili izvedenu obvezu (vidjeti točku 46.) isplate daljnjih iznosa u slučaju da osiguratelj ne isplati primanja zaposlenika utvrđena u polici osiguranja. Priznavanje i mjerenje prava na povrat sredstava na temelju polica osiguranja koje nisu imovina plana uređeno je u točkama 116.–119.
Priznavanje i mjerenje: imovina plana
Fer vrijednost imovine plana
113.
Prilikom utvrđivanja manjka ili viška, fer vrijednost stavki imovine plana odbija se od sadašnje vrijednost obveze za definirana primanja.
114.
Imovina plana ne uključuje dospjele doprinose koje izvještajni subjekt nije uplatio u fond, kao ni neprenosive financijske instrumente koje je subjekt izdao, a fond drži. Imovina plana umanjuje se za sve obveze fonda koje se ne odnose na primanja zaposlenih, npr. obveze prema dobavljačima i druge obveze te obveze koje proizlaze iz izvedenih financijskih instrumenata.
115.
Ako imovina plana uključuje prihvatljive police osiguranja koje se iznosom i vremenski podudaraju s nekim ili svim primanjima koja se isplaćuju iz plana, smatra se da je fer vrijednost tih polica osiguranja sadašnja vrijednost povezanih obveza (uz odbitak potraživanja iz polica osiguranja koja nisu naplativa u cijelosti).
Nadoknade
116.
Samo i jedino ako je gotovo sasvim izvjesno da će druga strana nadoknaditi neke ili sve izdatke potrebne za namiru obveze za definirana primanja, subjekt:
(a)
priznaje svoje pravo na povrat sredstava kao zasebnu imovinu. Subjekt tu imovinu mjeri po fer vrijednosti;
(b)
promjene fer vrijednosti svojeg prava na povrat sredstava razdvaja i priznaje na isti način kao promjene fer vrijednosti imovine plana (vidjeti točke 124. i 125.). Komponente troška definiranih primanja priznate u skladu s točkom 120. mogu se priznati umanjene za iznose koji se odnose na promjene knjigovodstvene vrijednosti prava na povrat sredstava.
117.
Subjekt ponekad može od druge strane, kao što je osiguratelj, zatražiti da djelomično ili u cijelosti plati izdatak potreban za namiru obveze za definirana primanja. Prihvatljive police osiguranja, kako su definirane u točki 8., su imovina plana. Subjekt prihvatljive police osiguranja računovodstveno iskazuje na isti način kao i svu ostalu imovinu plana te točka 116. nije relevantna (vidjeti točke 46.–49. i točku 115.).
118.
Ako subjekt ima policu osiguranja koja nije prihvatljiva, ta polica osiguranja nije imovina plana. Točka 116. je relevantna za takve slučajeve: subjekt svoje pravo na povrat sredstava iz police osiguranja priznaje kao zasebnu imovinu, a ne kao odbitak prilikom utvrđivanja manjka ili viška plana definiranih primanja. U točki 140. podtočki (b) subjektu se nalaže da objavi kratak opis veze prava na povrat sredstava i povezane obveze.
119.
Ako pravo na povrat sredstava proizlazi iz police osiguranja koja se iznosom i vremenski podudara s nekim ili svim primanjima koja se isplaćuju iz plana, smatra se da je fer vrijednost prava na povrat sredstava sadašnja vrijednost povezane obveze (uz odbitak ako povrat sredstava nije naplativ u cijelosti).
Komponente troška definiranih primanja
120.
Subjekt priznaje komponente troška definiranih primanja, osim u mjeri u kojoj se nekim drugim MSFI-jem nalaže ili dopušta njihovo uključivanje u trošak imovine, na sljedeći način:
(a)
trošak rada (vidjeti točke 66.–112. i točku 122.A) u dobiti ili gubitku;
(b)
neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja (vidjeti točke 123.–126.) u dobiti ili gubitku i
(c)
ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja (vidjeti točke 127.–130.) u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
121.
Drugim se MSFI-jima nalaže uključivanje određenih troškova primanja zaposlenih u trošak nabave imovine, kao što su zalihe i nekretnine, postrojenja i oprema (vidjeti MRS 2 i MRS 16). Svaki trošak primanja nakon prestanka radnog odnosa uključen u trošak takve imovine uključuje odgovarajući udio komponenti navedenih u točki 120.
122.
Ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja priznatu u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u sljedećem se razdoblju ne reklasificira u dobit ili gubitak. Međutim, subjekt te iznose priznate u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti prenositi unutar vlasničkog kapitala.
Trošak tekućeg rada
122.A
Subjekt trošak tekućeg rada utvrđuje primjenom aktuarskih pretpostavki utvrđenih na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja. Međutim, ako ponovno mjeri neto obvezu (imovinu) za definirana primanja u skladu s točkom 99., subjekt utvrđuje trošak tekućeg rada za ostatak godišnjeg izvještajnog razdoblja nakon izmjene, ograničenja ili namire plana, na temelju aktuarskih pretpostavki koje se primjenjuju za ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja u skladu s točkom 99. podtočkom (b).
Neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja
123.
Subjekt utvrđuje neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja tako što neto obvezu (imovinu) za definirana primanja pomnoži s diskontnom stopom iz točke 83.
123.A
Subjekt utvrđuje neto kamata u skladu s točkom 123. na temelju neto obveze (imovine) za definirana primanja i diskontne stope utvrđenih na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja. Međutim, ako ponovno mjeri neto obvezu (imovinu) za definirana primanja u skladu s točkom 99., subjekt utvrđuje neto kamate za ostatak godišnjeg izvještajnog razdoblja nakon izmjene, ograničenja ili namire plana na temelju:
(a)
neto obveze (imovine) za definirana primanja utvrđene u skladu s točkom 99. podtočkom (b) i
(b)
diskontne stope za ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja u skladu s točkom 99. podtočkom (b).
Prilikom primjene točke 123.A subjekt uzima u obzir i sve promjene neto obveze (imovine) za definirana primanja tijekom razdoblja koje proizlaze iz plaćanja doprinosa ili isplata primanja.
124.
Neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja mogu se promatrati kao iznos koji obuhvaća kamatne prihode od imovine plana, troškove kamata na obvezu za definirana primanja te kamate na učinak gornje granice vrijednosti imovine iz točke 64.
125.
Kamatni prihodi od imovine plana komponenta su prinosa na imovinu plana i utvrđuju se tako da se fer vrijednost imovine plana pomnoži s diskontnom stopom iz točke 123.A Subjekt utvrđuje fer vrijednost imovine plana na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja. Međutim, ako ponovno mjeri neto obvezu (imovinu) za definirana primanja u skladu s točkom 99., subjekt utvrđuje kamatne prihode za ostatak godišnjeg izvještajnog razdoblja nakon izmjene, ograničenja ili namire plana na temelju imovine plana za ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja u skladu s točkom 99. podtočkom (b). Prilikom primjene točke 125. subjekt uzima u obzir i sve promjene imovine plana koja se drži tijekom razdoblja koje proizlaze iz plaćanja doprinosa ili isplate primanja. Razlika između kamatnih prihoda od imovine plana i prinosa na imovinu plana uključuje se u ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja.
126.
Kamate na učinak gornje granice vrijednosti imovine dio su ukupne promjene učinka gornje granice vrijednosti imovine i utvrđuju se tako da se učinak gornje granice vrijednosti imovine pomnoži s diskontnom stopom iz točke 123.A. Subjekt učinak gornje granice vrijednosti imovine utvrđuje na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja. Međutim, ako ponovno mjeri neto obvezu (imovinu) za definirana primanja u skladu s točkom 99., subjekt utvrđuje kamate na učinak gornje granice vrijednosti imovine za ostatak godišnjeg izvještajnog razdoblja nakon izmjene, ograničenja ili namire plana, uzimajući u obzir sve promjene učinka gornje granice vrijednosti imovine utvrđene u skladu s točkom 101.A. Razlika između kamate na učinak gornje granice vrijednosti imovine i ukupne promjene učinka gornje granice vrijednosti imovine uključuje se u ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja.
Ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja
127.
Ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana primanja obuhvaća:
(a)
aktuarske dobitke i gubitke (vidjeti točke 128. i 129.);
(b)
prinos na imovinu plana (vidjeti točku 130.), bez iznosa uključenih u neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja (vidjeti točku 125.) i
(c)
sve promjene učinka gornje granice vrijednosti imovine, bez iznosa uključenih u neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja (vidjeti točku 126.).
128.
Aktuarski dobici i gubici proizlaze iz povećanja ili smanjenja sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja zbog promjena aktuarskih pretpostavki i iskustvenih usklađenja. Uzroci aktuarskih dobitaka i gubitaka uključuju npr.:
(a)
neočekivano visoke ili niske stope fluktuacije zaposlenika, prijevremenog umirovljenja ili smrtnosti, povećanja plaća, primanja (ako je formalnim ili izvedenim uvjetima plana predviđeno povećanje primanja zbog inflacije) ili troškova zdravstvene zaštite;
(b)
učinke promjena pretpostavki koji se odnose na opcije isplate primanja;
(c)
učinak promjena u procjenama buduće fluktuacije zaposlenika, prijevremenog umirovljenja ili smrtnosti, povećanja plaća, primanja (ako je formalnim ili izvedenim uvjetima plana predviđeno povećanje primanja zbog inflacije) ili troškova zdravstvene zaštite i
(d)
učinak promjena diskontne stope.
129.
Aktuarski dobici i gubici ne uključuju promjene sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja zbog uvođenja, izmjene, ograničenja ili namire plana definiranih primanja ili promjena primanja koja se isplaćuju iz plana. Zbog takvih promjena nastaju trošak minulog rada ili dobici ili gubici po namiri.
130.
Prilikom utvrđivanja prinosa na imovinu plana, subjekt odbija troškove upravljanja imovinom plana i sve poreze koje plan plaća, osim poreza uključenih u aktuarske pretpostavke na temelju kojih se mjere obveze za definirana primanja (točka 76.). Ostali administrativni troškovi ne odbijaju se od prinosa na imovinu plana.
Prezentiranje
Prijeboj
131.
Subjekt prebija imovinu koja se odnosi na jedan plan s obvezom koja se odnosi na neki drugi plan samo i jedino ako:
(a)
subjekt ima zakonsko pravo iskoristiti višak iz jednog plana za namiru obveza iz drugog plana i
(b)
namjerava namiriti obveze u neto iznosu ili ostvariti višak u jednom planu i istodobno namiriti svoju obvezu iz drugog plana.
132.
Kriteriji za prijeboj slični su onima utvrđenima za financijske instrumente u MRS-u 32 Financijski instrumenti: prezentiranje.
Neki subjekti razlikuju kratkotrajnu i dugotrajnu imovinu i kratkoročne i dugoročne obveze. Ovim se Standardom ne utvrđuje treba li subjekt razlikovati kratkotrajne i dugotrajne dijelove imovine i kratkoročne i dugoročne dijelove obveza koji proizlaze iz primanja nakon prestanka radnog odnosa.
Komponente troška definiranih primanja
134.
U točki 120. propisuje se da subjekt trošak rada i neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja priznaje u dobiti ili gubitku. Ovim se Standardom ne utvrđuje na koji bi način subjekt trebao prezentirati trošak rada i neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja. Subjekt te komponente prezentira u skladu s MRS-om 1.
Objavljivanje
135.
Subjekt je dužan objaviti informacije:
(a)
kojima se objašnjavaju obilježja planova definiranih primanja i s njima povezani rizici (vidjeti točku 139.);
(b)
kojima se identificiraju i objašnjavaju iznosi u njegovim financijskim izvještajima koji proizlaze iz planova definiranih primanja (vidjeti točke 140.–144.) i
(c)
kojima se opisuje kako njegovi planovi definiranih primanja mogu utjecati na iznos, vrijeme i neizvjesnost njegovih budućih novčanih tokova (vidjeti točke 145.–147.)
136.
Da bi ostvario ciljeve iz točke 135. subjekt razmatra sve od sljedećeg:
(a)
razinu detalja neophodnu za ispunjavanje zahtjeva za objavljivanje;
(b)
koliki naglasak treba staviti na svaki zahtjev;
(c)
u kojoj mjeri stavke treba objediniti ili raščlaniti i
(d)
trebaju li korisnicima financijskih izvještaja dodatne informacije za evaluaciju objavljenih kvantitativnih informacija.
137.
Ako informacije objavljene u skladu sa zahtjevima iz ovog Standarda i drugih MSFI-ja nisu dostatne za ostvarenje ciljeva iz točke 135., subjekt je dužan objaviti dodatne informacije potrebne za ostvarenje tih ciljeva. Na primjer, subjekt može objaviti analizu sadašnje vrijednosti obveze za definirana primanja u kojoj se navode razne vrste, obilježja i rizici te obveze. U toj se objavi mogu razlikovati:
(a)
iznosi koji se duguju aktivnim članovima, članovima koji su izašli iz plana, ali su zadržali određena prava (s odgodom), i umirovljenim članovima;
(b)
stečena primanja i primanja koja su obračunata, ali nisu stečena;
(c)
uvjetovana primanja, iznosi koji se mogu pripisati budućim povećanjima plaća i druga primanja.
138.
Subjekt procjenjuje treba li raščlaniti sve ili određene objavljene informacije kako bi se razlikovali planovi ili skupine planova sa značajno različitim rizicima. Na primjer, subjekt može raščlaniti informacije objavljene o planovima u skladu s jednom ili više sljedećih značajki:
(a)
različite geografske lokacije;
(b)
različita obilježja, kao što su mirovinski planovi s fiksnim mirovinama, mirovinski planovi s mirovinama prema zadnjoj plaći ili planovi zdravstvene zaštite nakon prestanka radnog odnosa;
(c)
različita regulatorna okruženja;
(d)
različiti izvještajni segmenti;
(e)
različiti načini financiranja (npr. u cijelosti bez osiguranih sredstava, u cijelosti ili djelomično s osiguranim sredstvima).
Obilježja planova definiranih primanja i s njima povezani rizici
139.
Subjekt je dužan objaviti:
(a)
informacije o obilježjima svojih planova definiranih primanja, uključujući:
i.
vrstu primanja koja se isplaćuju iz plana (npr. plan definiranih primanja prema zadnjoj plaći ili plan zasnovan na doprinosima uz jamstvo);
ii.
opis regulatornog okvira u kojem plan funkcionira, npr. razina zahtjeva za minimalno financiranje, i učinak regulatornog okvira na plan, kao što je gornja granica vrijednosti imovine (vidjeti točku 64.);
iii.
opis drugih odgovornosti subjekta za upravljanje planom, npr. odgovornosti upravitelja ili članova uprave plana;
(b)
opis rizika kojima je subjekt zbog plana izložen, s naglaskom na neuobičajene rizike, rizike specifične za subjekt ili za plan, i svih značajnih koncentracija rizika. Na primjer, ako se imovina plana ulaže prvenstveno u jednu kategoriju ulaganja, npr. u nekretnine, subjekt zbog plana može biti izložen koncentraciji rizika tržišta nekretnina;
(c)
opis izmjena, ograničenja i namira plana.
Objašnjenje iznosa u financijskim izvještajima
140.
Subjekt navodi usklađenje početnog i završnog stanja za sve sljedeće stavke, ako je primjenjivo:
(a)
neto obvezu (imovinu) za definirana primanja, pri čemu zasebno prikazuje usklađenje za:
i.
imovinu plana;
ii.
sadašnju vrijednost obveze za definirana primanja;
iii.
učinak gornje granice vrijednosti imovine;
(b)
prava na povrat sredstava. Subjekt također opisuje odnos između svakog prava na povrat sredstava i povezane obveze.
141.
Svako usklađenje iz točke 140. pokazuje sve od sljedećeg, ako je primjenjivo:
(a)
trošak tekućeg rada;
(b)
kamatni prihod ili rashod;
(c)
ponovno mjerenje neto obveze (imovine) za definirana; pri čemu zasebno prikazuje:
i.
prinos na imovinu plana, bez iznosa uključenih u kamate u podtočki (b);
ii.
aktuarske dobike i gubitke proizišle iz promjena demografskih pretpostavki (vidjeti točku 76. podtočku (a));
iii.
aktuarske dobike i gubitke proizišle iz promjena financijskih pretpostavki (vidjeti točku 76. podtočku (b));
iv.
promjene učinka ograničavanja neto imovine za definirana primanja na gornju granicu vrijednosti imovine, bez iznosa uključenih u kamate u podtočki (b). Subjekt objavljuje i na koji je način utvrdio najveću raspoloživu ekonomsku korist, tj. hoće li se ta primanja isplatiti u obliku povrata sredstava, smanjenja budućih doprinosa ili kao kombinacija jednog i drugog;
(d)
trošak minulog rada te dobitke i gubitke proizišle iz namire. Kako je dopušteno točkom 100., subjekt ne treba razlikovati trošak minulog rada i dobitke i gubitke proizišle iz namira ako nastaju zajedno;
(e)
učinak promjena deviznih tečajeva;
(f)
doprinose uplaćene u plan, pri čemu zasebno prikazuje doprinose poslodavca i doprinose sudionika plana;
(g)
isplate iz plana, pri čemu zasebno prikazuje iznose isplaćene po svakoj namiri;
(h)
učinke poslovnih kombinacija i otuđenja.
142.
Subjekt raščlanjuje fer vrijednost imovine plana u razrede koji se razlikuju prema vrsti i riziku te imovine, pri čemu se svaki razred dodatno dijeli na imovinu plana čija tržišna cijena kotira i ne kotira na aktivnom tržištu (kako je definirano u MSFI-ju 13 Mjerenje fer vrijednosti ()). Na primjer, subjekt može s obzirom na razinu objavljivanja iz točke 136. razlikovati:
(a)
novac i novčane ekvivalente;
(b)
vlasničke instrumente (raščlanjene prema sektoru, veličini trgovačkog društva, zemljopisnom području itd.);
(c)
dužničke instrumente (raščlanjene prema vrsti izdavatelja, kreditnoj kvaliteti, zemljopisnom području itd.);
(d)
nekretnine (raščlanjene prema zemljopisnom području itd.);
(e)
izvedenice (raščlanjene prema vrsti rizika temeljne imovine iz ugovora, npr. ugovora o kamatnoj stopi, ugovorima o tečaju, ugovorima o vlasničkim instrumentima, ugovorima o kreditima, ugovorima o zamjeni po osnovi dugog životnog vijeka itd.);
(f)
investicijske fondove (raščlanjene prema vrsti fonda);
(g)
vrijednosne papire osigurane imovinom i
(h)
strukturirani dug.
143.
Subjekt objavljuje fer vrijednost vlastitih prenosivih financijskih instrumenata koje drži kao imovinu plana i fer vrijednost imovine plana koja je nekretnina ili druga imovina koju subjekt koristi.
144.
Subjekt objavljuje važne aktuarske pretpostavke na temelju kojih je utvrđena sadašnja vrijednost obveze za definiran primanja (vidjeti točku 76.). Pretpostavke se objavljuju u apsolutnim vrijednostima (npr. u apsolutnom postotku, a ne samo kao razlika između postotaka i drugih varijabli). Subjekt ukupne iznose za skupine planova objavljuje u obliku ponderiranog prosjeka ili relativno uskih raspona.
Iznos, vrijeme i neizvjesnost budućih novčanih tokova
145.
Subjekt je dužan objaviti:
(a)
analizu osjetljivosti za svaku značajnu aktuarsku pretpostavku (objavljenu u skladu s točkom 144.) na kraju izvještajnog razdoblja, pri čemu prikazuje kako bi promjene relevantne aktuarske pretpostavke koje bi na taj dan bile razumno moguće utjecale na obvezu za definirana primanja;
(b)
metode i pretpostavke za analize osjetljivosti u skladu s točkom (a) te ograničenja tih metoda;
(c)
promjene metoda i pretpostavki za analize osjetljivosti u odnosu na prethodno razdoblje i razloge takvih promjena.
146.
Subjekt objavljuje opis strategija uparivanja imovine i obveza koje primjenjuju plan ili subjekt radi upravljanje rizicima, uključujući primjenu anuiteta i drugih tehnika, kao što su ugovori o zamjeni po osnovi dugog životnog vijeka.
147.
Kako bi prikazao učinak plana definiranih primanja na svoje buduće novčane tokove, subjekt objavljuje:
(a)
opis svih načina i politike financiranja koji utječu na buduće doprinose;
(b)
očekivane uplate doprinosa u plan u sljedećem godišnjem izvještajnom razdoblju;
(c)
informacije o profilu dospijeća obveze za definirana primanja. To uključuje ponderirano prosječno trajanje obveze za definirana primanja, a može uključivati i druge informacije o rokovima isplate primanja, kao što je analiza ročnosti isplata primanja.
Planovi više poslodavaca
148.
Ako sudjeluje u planu definiranih primanja više poslodavaca, subjekt objavljuje:
(a)
opis načina financiranja, uključujući metodu utvrđivanja stope doprinosa subjekta i zahtjeve za minimalno financiranje;
(b)
opis opsega mogućih obveza subjekta prema planu za obveze drugih subjekata u skladu s uvjetima plana definiranih primanja više poslodavaca;
(c)
opis dogovorene podjele viška ili manjka u slučaju:
i.
likvidacije plana ili
ii.
povlačenja subjekta iz plana;
(d)
ako taj plan računovodstveno iskazuje kao plan definiranih doprinosa u skladu s točkom 34., uz informacije propisane u podtočkama od (a) do (c), a umjesto informacija propisanih u točkama 139.–147., subjekt objavljuje sljedeće:
i.
činjenicu da je riječ o planu definiranih primanja;
ii.
razloge zbog kojih nema dovoljno informacija koje bi subjektu omogućile da plan računovodstveno iskaže kao plan definiranih primanja;
iii.
očekivane uplate doprinosa u plan u sljedećem godišnjem izvještajnom razdoblju;
iv.
informacije o svakom manjku ili višku u planu koji može utjecati na iznos budućih doprinosa, uključujući osnovicu za utvrđivanje tog manjka ili viška te posljedice za subjekt, ako ih ima;
v.
naznaku razine sudjelovanja subjekta u planu u odnosu na druge uključene subjekte. Primjeri takvih naznaka uključuju udio subjekta u ukupnim doprinosima u plan ili udio subjekta u ukupnom broju aktivnih članova, umirovljenih članova i bivših članova koji imaju pravo na primanja, ako su te informacije dostupne.
Planovi definiranih primanja s podjelom rizika među subjektima pod zajedničkom kontrolom
149.
Subjekt koji sudjeluje u planu definiranih primanja u kojem rizike dijele subjekti pod zajedničkom nadzorom objavljuje:
(a)
ugovor ili službenu politiku za terećenje neto troška definiranih primanja ili činjenicu da takva politika ne postoji;
(b)
politiku za utvrđivanje doprinosa koje subjekt treba uplaćivati;
(c)
ako subjekt dodjelu neto troška definiranih primanja računovodstveno iskazuje kako je navedeno u točki 41., sve informacije o planu kao cjelini koje su propisane u točkama 135.–147.;
(d)
ako subjekt doprinose plative za razdoblje računovodstveno iskazuje kako je navedeno u točki 41., informacije o planu kao cjelini koje su propisane u točkama 135.–137., 139., 142.–144. i točki 147. podtočkama (a) i (b).
150.
Informacije propisane u točki 149. podtočkama (c) i (d) mogu se objaviti unakrsnim upućivanjem na objave u financijskim izvještajima nekog drugog subjekta grupe:
(a)
ako su u financijskim izvještajima tog subjekta grupe te potrebne informacije o planu utvrđene i objavljene zasebno i
(b)
ako su financijski izvještaji tog subjekta grupe dostupni korisnicima financijskih izvještaja pod istim uvjetima kao i financijski izvještaji subjekta te u isto vrijeme ili ranije nego financijski izvještaji subjekta.
Zahtjevi za objavljivanje u drugim MSFI-jima
151.
Ako je tako propisano MRS-om 24, subjekt objavljuje informacije:
(a)
o transakcijama povezanih osoba s planovima definiranih primanja nakon prestanka radnog odnosa i
(b)
o primanjima ključnih rukovoditelja nakon prestanka radnog odnosa.
152.
Ako je tako propisano MRS-om 37, subjekt objavljuje informacije o nepredviđenim obvezama koje proizlaze iz obveza za primanja nakon prestanka radnog odnosa.
DRUGA DUGOROČNA PRIMANJA ZAPOSLENIH
153.
Druga dugoročna primanja zaposlenih uključuju stavke kao što su sljedeće ako se njihova namira u cijelosti ne očekuje u roku od 12 mjeseci nakon isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem zaposlenici rade:
(a)
naknada za dugotrajno odsustvo kao što je dopust za dugogodišnji rad ili dopust za studijsko usavršavanje;
(b)
jubilarne nagrade ili druga primanja za dugogodišnji rad
(c)
naknade za dugotrajni invaliditet
(d)
sudjelovanje u dobiti i isplate bonusa i
(e)
naknada s odgođenom isplatom.
154.
Mjerenje drugih dugoročnih primanja zaposlenih obično nije jednako neizvjesno kao mjerenje primanja nakon prestanka radnog odnosa. Zato se u ovom Standardu za druga dugoročna primanja zaposlenih nalaže primjena pojednostavnjene metode obračuna. Za razliku od obračuna primanja nakon prestanka radnog odnosa, ovom se metodom ponovna mjerenja ne priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
Priznavanje i mjerenje
155.
Prilikom priznavanja i mjerenja viška ili manjka u planu drugih dugoročnih primanja zaposlenih, subjekt primjenjuje točke 56.–98. i 113.–115. Subjekt prilikom priznavanja i mjerenja svih prava na povrat sredstava primjenjuje točke 116.–119.
156.
Za druga dugoročna primanja zaposlenih subjekt u dobiti ili gubitku priznaje sljedeće neto ukupne iznose, osim u mjeri u kojoj se nekim drugim MSFI-jem nalaže ili dopušta njihovo uključivanje u trošak imovine:
(a)
trošak rada (vidjeti točke 66.–112. i točku 122.A);
(b)
neto kamate na neto obvezu (imovinu) za definirana primanja (vidjeti točke 123.–126.) i
(c)
ponovna mjerenja neto obveze (imovine) za definiran primanja (vidjeti točke 127.–130.).
157.
Jedan od oblika drugih dugoročnih primanja zaposlenih je naknada za dugotrajni invaliditet. Ako razina primanja ovisi o trajanju radnog staža, obveza nastaje za vrijeme rada. Mjerenje te obveze odražava vjerojatnost da će isplata biti potrebna i očekivano vremensko razdoblje u kojem će se primanje isplaćivati. Ako je razina primanja jednaka za svakog zaposlenika s invaliditetom neovisno o duljini radnog staža, očekivani trošak tih primanja priznaje se kada nastupi događaj koji je prouzročio dugotrajni invaliditet.
Objavljivanje
158.
Iako se ovim Standardom ne nalaže posebno objavljivanje drugih dugoročnih primanja zaposlenih, takva objavljivanja mogu biti propisana drugim MSFI-jima. Na primjer, MRS-om 24 nalaže se objavljivanje informacija o primanjima ključnih rukovoditelja. MRS-om 1 nalaže se objavljivanje troška primanja zaposlenih.
OTPREMNINE
159.
Ovim se Standardom otpremnine uređuju odvojeno od drugih primanja zaposlenih jer je događaj iz kojeg obveza proizlazi prestanak radnog odnosa, a ne rad zaposlenih. Otpremnine su posljedica odluke subjekta o prestanku radnog odnosa ili odluke zaposlenika da prihvati primanja koja subjekt nudi u zamjenu za prestanak radnog odnosa.
160.
Otpremnine ne uključuju primanja zaposlenika koja proizlaze iz prestanka radnog odnosa na zahtjev zaposlenika bez ponude subjekta ili iz zahtjeva koji se odnose na obvezno umirovljenje jer su to primanja nakon prestanka radnog odnosa. Neki subjekti isplaćuju niža primanja za prestanak radnog odnosa na zahtjev zaposlenika (što je u biti primanje nakon prestanka radnog odnosa) u odnosu na primanja za prestanak radnog odnosa na zahtjev subjekta. Otpremnina je razlika između primanja koje se isplaćuje za prestanak radnog odnosa na zahtjev zaposlenika i većeg primanja koje se isplaćuje za prestanka radnog odnosa na zahtjev subjekta.
161.
Oblik primanja zaposlenika ne određuje je li riječ o primanju u zamjenu za rad ili u zamjenu za prestanak radnog odnosa zaposlenika. Otpremnine su obično paušalna plaćanja, ali ponekad uključuju i:
(a)
povećanje primanja nakon radnog odnosa, neizravno putem plana primanja zaposlenih ili izravno;
(b)
plaću do kraja utvrđenog otkaznog roka ako zaposlenik više ne obavlja rad kojim subjektu osigurava ekonomske koristi.
162.
Pokazatelji primanja isplaćenog u zamjenu za rad uključuju sljedeće:
(a)
primanje je uvjetovano budućim radom (uključujući primanja koja se povećavaju daljnjim radom);
(b)
primanje se isplaćuje u skladu s uvjetima plana primanja zaposlenih.
163.
Neke se otpremnine isplaćuju u skladu s uvjetima postojećeg plana primanja zaposlenih. Na primjer, otpremnine mogu biti utvrđene statutom, ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom ili se mogu podrazumijevati na temelju poslodavčeve prijašnje prakse isplate sličnih primanja Ili npr. ako subjekt ponudi primanja u duljem roku ili ako između ponude i očekivanog datuma stvarnog prestanka radnog odnosa prođe dulje vrijeme, subjekt razmatra je li uspostavio novi plan primanja zaposlenika te jesu li zbog toga primanja koja nudi iz tog plana otpremnine ili primanja nakon prestanka radnog odnosa. Primanja zaposlenih koja se isplaćuju u skladu s uvjetima plana primanja zaposlenih su otpremnine ako su proizišla iz odluke subjekta o prestanku radnog odnosa zaposlenika i ako nisu uvjetovana budućim obavljanjem rada.
164.
Neka se primanja zaposlenika isplaćuju neovisno o razlogu odlaska zaposlenika. Isplata takvih primanja je izvjesna (i podliježe zahtjevima koji se odnose na stjecanjem prava ili minimalni radni staže), ali je vrijeme isplate neizvjesno. Premda su takva primanja u nekim jurisdikcijama opisana kao odšteta ili novčana naknada za prestanak radnog odnosa, riječ je o primanjima nakon prestanka radnog odnosa, a ne o otpremninama, pa ih subjekt računovodstveno iskazuje kao primanja nakon prestanka radnog odnosa.
Priznavanje
165.
Subjekt priznaje obvezu i rashod za otpremnine:
(a)
kada subjekt više ne može povući ponudu primanja i
(b)
kada subjekt prizna troškove restrukturiranja koje je obuhvaćeno područjem primjene MRS-a 37 i uključuje isplatu otpremnina, ovisno o tome što je ranije.
166.
Za otpremnine koje se isplaćuju zbog odluke zaposlenika da prihvati primanja koja mu subjekt nudi u zamjenu za prestanak radnog odnosa, subjekt više ne može povući ponudu za otpremninu:
(a)
kada zaposlenik prihvati ponudu i
(b)
kada stupi na snagu ograničenje mogućnosti subjekta da povuče ponudu (npr. pravni, regulatorni ili ugovorni zahtjev ili drugo ograničenje), ovisno o tome što je ranije. To bi bio trenutak u kojem je ponuda dana ako u trenutku ponude već postoji ograničenje.
167.
Za otpremnine koje se isplaćuju zbog odluke subjekta o prestanku radnog odnosa zaposlenika, subjekt svoju ponudu više ne može povući kada svim pogođenim zaposlenicima priopći svoj plan za prestanak radnog odnosa koji ispunjava sve sljedeće kriterije:
(a)
radnje potrebne za dovršenje plana ukazuju na malu vjerojatnost važnih promjena plana;
(b)
planom se utvrđuje broj zaposlenika čiji radni odnos prestaje, njihova radna mjesta ili funkcije i lokacije (ali u planu ne mora biti utvrđen svaki pojedinačni zaposlenik) te očekivani datum dovršenja plana;
(c)
u planu su dovoljno detaljno utvrđene otpremnine koje će zaposlenici primiti tako da zaposlenici mogu odrediti vrstu i iznos primanja koja će primiti prestankom radnog odnosa.
168.
Kada priznaje otpremnine, subjekt može računovodstveno iskazati i izmjene plana ili ograničenje drugih primanja zaposlenika (vidjeti točku 103.).
Mjerenje
169.
Subjekt otpremnine mjeri pri početnom priznavanju, a naknadne promjene mjeri i priznaje u skladu s vrstom primanja zaposlenika, uz uvjet da primijeni zahtjeve za primanja nakon prestanka radnog odnosa ako se otpremninama povećavaju primanja nakon prestanka radnog odnosa. U protivnom:
(a)
subjekt primjenjuje zahtjeve za kratkoročna primanja zaposlenih ako se namira cijelog iznosa otpremnina očekuje u roku od 12 mjeseci od isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem je otpremnina priznata;
(b)
subjekt primjenjuje zahtjeve za druga dugoročna primanja zaposlenika ako se namira cijelog iznosa otpremnina ne očekuje u roku od 12 mjeseci od isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja.
170.
Budući da se otpremnine ne isplaćuju u zamjenu za rad, nisu relevantne točke 70.–74. koje se odnose na pripisivanje primanja razdobljima rada.
Primjer kojim se objašnjavaju točke 159.–170.
Kontekst
Nakon nedavnog stjecanja, subjekt planira za deset mjeseci zatvoriti tvornicu i u tom vremenu otkazati ugovor o radu svih preostalih zaposlenika u tvornici. Budući da su mu potrebna stručna znanja zaposlenika u tvornici za izvršenje određenih ugovora, subjekt najavljuje plan otkaza ugovora o radu kako slijedi.
Svakom zaposleniku koji ostane i radi do zatvaranja tvornice bit će s datumom prestanka radnog odnosa isplaćeno 30 000 N.J. u novcu. Zaposlenicima koji odu prije zatvaranja tvornice bit će isplaćeno 10 000 N.J.
U tvornici ima 120 zaposlenika. U trenutku objave plana subjekt očekuje da će 20 zaposlenika otići prije zatvaranja tvornice. Stoga ukupni očekivani odljev novca prema planu iznosi 3 200 000 N.J. (tj. 20 × 10 000 N.J. + 100 × 30 000 N.J.). U skladu s točkom 160., subjekt kao otpremnine računovodstveno iskazuje primanja koja se isplaćuju u zamjenu za prestanak radnog odnosa, a primanja u zamjenu za rad kao kratkoročna primanja zaposlenika.
Otpremnine
Otpremnina koja se isplaćuje u zamjenu za prestanak radnog odnosa iznosi 10 000 JV. To je iznos koji bi subjekt trebao platiti za prestanak radnog odnosa neovisno o tome hoće li zaposlenici ostati i raditi do zatvaranja tvornice ili otići prije njezina zatvaranja. Premda zaposlenici mogu otići prije zatvaranja tvornice, otkaz ugovora o radu svih zaposlenika posljedica je odluke subjekta da zatvori tvornicu i otkaže njihove ugovore o radu (tj. svim zaposlenicima radni odnos prestaje u trenutku zatvaranja tvornice). Stoga subjekt obvezu za otpremnine predviđene planom primanja zaposlenika u iznosu od 1 200 000 N.J. (tj. 120 × 10 000 N.J.) priznaje na datum objave plana otkaza ili na datum na koji subjekt prizna troškove restrukturiranja povezane sa zatvaranjem tvornice, ovisno o tome što je ranije.
Primanja koja se isplaćuju u zamjenu za rad
Inkrementalna primanja koja će zaposlenici primiti ako nastave raditi svih deset mjeseci isplaćuju se u zamjenu za rad u tom razdoblju. Subjekt ih računovodstveno iskazuje kao kratkoročna primanja zaposlenika jer očekuje da će ih namiriti u roku od 12 mjeseci od isteka godišnjeg izvještajnog razdoblja. U ovom primjeru diskontiranje nije potrebno, tako da se za svaki mjesec rada u desetomjesečnom razdoblju priznaje rashod od 200 000 N.J. (tj. 2 000 000 N.J. ÷ 10) zajedno s odgovarajućim povećanjem knjigovodstvene vrijednosti obveze.
Objavljivanje
171.
Iako se ovim Standardom ne nalaže posebno objavljivanje otpremnina, to može biti propisano drugim MSFI-jima. Na primjer, MRS-om 24 nalaže se objavljivanje informacija o primanjima ključnih rukovoditelja. MRS-om 1 nalaže se objavljivanje troška primanja zaposlenih.
PRIJELAZNE ODREDBE I DATUM STUPANJA NA SNAGU
172.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1 siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na neko ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
173.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, osim što:
(a)
subjekt ne treba usklađivati knjigovodstvenu vrijednost imovine izvan područja primjene ovog Standarda za promjene troškova primanja zaposlenika koji su uračunati u knjigovodstvenu vrijednost te imovine prije datuma prve primjene. Datum prve primjene je početak najranijeg prethodnog razdoblja prezentiranog u prvim financijskim izvještajima u kojima subjekt primjenjuje ovaj Standard;
(b)
u financijskim izvještajima za razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2014. subjekt nije dužan prikazati usporedne informacije za objave propisane točkom 145. o osjetljivosti obveze za definirana primanja.
174.
MSFI-jem 13 objavljenim u svibnju 2011. izmijenjene su definicija fer vrijednosti iz točke 8. i točka 113. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
175.
Dokumentom Planovi definiranih primanja: doprinosi zaposlenih (izmjene MRS-a 19), objavljenim u studenome 2013., izmijenjene su točke 93.–94. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2014. ili naklon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
176.
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2012.–2014., objavljenim u rujnu 2014., izmijenjena je točka 83. i dodana je točka 177. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
177.
Subjekt je dužan primjenjivati izmjenu iz točke 176. od početka najranijeg usporedivog razdoblja prezentiranog u prvim financijskim izvještajima u kojima primjenjuje tu izmjenu. Sva početna usklađenja koja proizlaze iz primjene te izmjene priznaju se u zadržanu dobit na početku tog razdoblja.
178.
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjena je bilješka uz točku 8. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
179.
Dokumentom Izmjena, ograničenje ili namira plana (Izmjene MRS-a 19), objavljenim u veljači 2018., dodane su točke 101.A, 122.A i 123.A i izmijenjene su točke 57., 99., 120., 123., 125., 126. i 156. Subjekt te izmjene primjenjuje za izmjenu, ograničenje ili namiru plana do kojih dođe na početku ili nakon početka prvog godišnjeg izvještajnog razdoblja koje počinje 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni ranije, dužan je tu činjenicu objaviti.
Dodatak A
Vodič za primjenu
Ovaj je Dodatak sastavni dio MSFI-ja. U njemu se opisuje primjena točaka 92.–93. i jednako je važan kao i drugi dijelovi MSFI-ja.
A1
Računovodstveni zahtjevi za doprinose od zaposlenih ili trećih osoba prikazani su u dijagramu u nastavku.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 20
Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći(9)
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Ovaj se Standard primjenjuje pri obračunu i objavljivanju državnih potpora te objavljivanju drugih oblika državne pomoći.
2.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na:
(a)
posebne probleme koji nastaju pri obračunu državnih potpora u financijskim izvještajima i odražavaju učinke promjena cijena ili u dodatnim informacijama slične vrste;
(b)
državnu pomoć koja se pruža subjektu u obliku koristi pri utvrđivanju oporezive dobiti ili poreznog gubitka ili koristi koje su utvrđene ili ograničene na osnovi obveze poreza na dobit. Takve su koristi npr. izuzeća od poreza na dobit, porezne olakšice za ulaganja i ubrzanu amortizaciju te sniženje stopa poreza na dobit;
(c)
sudjelovanje države u vlasništvu subjekta;
(d)
državne potpore na koje se primjenjuje MRS 41 Poljoprivreda.
DEFINICIJE
3.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Država se odnosi na državu, državne agencije i slična lokalna, nacionalna ili međunarodna tijela.
Državna pomoć je mjera kojom država pruža ekonomsku korist određenom subjektu ili subjektima koji ispunjavaju određena kriterije. Za potrebe ovog Standarda, državna pomoć ne uključuje neizravne koristi od mjera koje utječu na opće uvjete poslovanja, kao što je izgradnja infrastrukture u područjima u razvoju ili uvođenje trgovinskih ograničenja konkurentnima.
Državne potpore su pomoć države u obliku prijenosa sredstava u korist subjekta u zamjenu za ispunjavanje određenih uvjeta koji se odnose na poslovanje subjekta u prošlosti ili budućnosti. Državne potpore ne uključuju oblike državne pomoći čija se vrijednost ne može razumno utvrditi ni transakcije s državom koje se ne mogu razlikovati od redovnih poslovnih transakcija subjekta(10).
Potpore za imovinu su državne potpore čiji je glavni uvjet da subjekt koji ispunjava uvjete za takve potpore kupi, izgradi ili na drugi način stekne dugotrajnu imovinu. Mogući su i dodatni uvjeti kojima se ograničavaju vrsta ili lokacija imovine ili razdoblja njezina stjecanja ili držanja.
Potpore za prihode su državne potpore koje nisu potpore za imovinu.
Bespovratni zajmovi su zajmovi koje zajmodavac daje s namjerom da pod određenim propisanim uvjetima oprosti otplatu.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
4.
Državna pomoć ima mnogo oblika koji se razlikuju po vrsti pomoći i uvjetima pod kojima se obično odobrava. Može se odobriti sa svrhom da se subjekta potakne na postupanje na koje se bez pomoći obično ne bi odlučio.
5.
Dva su razloga zbog kojih primitak državne pomoći subjektu može biti važan za sastavljanje financijskih izvještaja. Prvo, prenose li se sredstva, za taj je prijenos utvrditi odgovarajuću metodu obračuna. Drugo, poželjno je naznačiti u kojoj je mjeri ta pomoć subjektu bila korisna u izvještajnom razdoblju. To bi olakšalo usporedbu financijskih izvještaja subjekta s izvještajima iz prethodnih razdoblja i izvještajima drugih subjekata.
6.
Državne potpore ponekad se nazivaju novčana pomoć, subvencije ili premije.
DRŽAVNE POTPORE
7.
Državne potpore, uključujući nenovčane potpore po fer vrijednosti, priznaju se tek kad postoji razumno jamstvo:
(a)
da će subjekt ispuniti uvjete potpore i
(b)
da će subjekt primiti potporu.
8.
Državna potpora priznaje se tek kad postoji razumno jamstvo da će subjekt ispuniti uvjete potpore i primiti potporu. Primitak potpore sam po sebi nije dovoljan dokaz da su uvjeti potpore ispunjeni ili da će biti ispunjeni.
9.
Način primitka potpore ne utječe na metodu obračuna potpore. Stoga se potpora obračunava na isti način neovisno o tome je li primljena u novcu ili u obliku smanjenja obveze prema državi.
10.
Bespovratni zajam od države smatra se državnom potporom ako postoji razumno jamstvo da će subjekt ispuniti uvjete za oprost otplate zajma.
10.A
Korist od državnog zajma s kamatnom stopom nižom od tržišne smatra se državnom potporom. Zajam se priznaje i mjeri u skladu s MSFI-jem 9 Financijski instrumenti. Korist od kamatne stope niže od tržišne mjeri se kao razlika između početne knjigovodstvene vrijednosti zajma utvrđene u skladu s MSFI-jem 9 i primljenih sredstava. Ta se korist obračunava u skladu s ovim Standardom. Prilikom utvrđivanja troškova za koje je zajam namijenjen subjekt je dužan uzeti u obzir uvjete i obveze koji su ispunjeni ili moraju biti ispunjeni.
11.
Nakon priznavanja državne potpore na sve povezane nepredviđene obveze ili nepredviđenu imovinu primjenjuje se MRS 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina.
12.
Državne potpore sustavno se priznaju u dobiti ili gubitku u razdobljima u kojima subjekt povezane troškove za koje su potpore namijenjene priznaje kao rashode.
13.
Moguća su dva šira pristupa računovodstvu državnih potpora: kapitalni pristup, prema kojem se potpora priznaje izvan dobiti ili gubitka, i dobitni pristup, prema kojemu se potpora priznaje u dobiti ili gubitku u jednom ili više razdoblja.
14.
Zagovornici kapitalnog pristupa tvrde:
(a)
državne potpore su mehanizam financiranja i tako ih treba i iskazivati u izvještaju o financijskom položaju, umjesto da se priznaju u dobit ili gubitak kao prijeboj stavki rashoda što ih financiraju. Budući da se njihova otplata ne očekuje, takve bi potpore trebalo priznati izvan dobiti ili gubitka;
(b)
neprimjereno je priznavati državne potpore u dobit ili gubitak jer one nisu zarađene, već su poticaj što ga pruža država bez povezanih troškova.
15.
Argumenti u prilog dobitnom pristupu su kako slijedi:
(a)
budući da državne potpore nisu primici od dioničara, nego iz drugog izvora, ne bi ih trebalo priznavati izravno u vlasnički kapital, nego u dobit ili gubitak u odgovarajućim razdobljima;
(b)
državne potpore rijetko su kada bezuvjetne. Subjekt ih zaradi ispunjavanjem njihovih uvjeta i predviđenih obveza. Stoga bi ih trebalo priznavati u dobiti ili gubitku u razdobljima u kojima subjekt povezane troškove za koje je potpora namijenjena priznaje kao rashode;
(c)
budući da su porez na dobit i drugi porezi rashodi, logično je i državne potpore, koje su produžetak fiskalnih politika, priznavati u dobit ili gubitak.
16.
U dobitnom pristupu od temeljne je važnosti da bi državne potpore trebalo sustavno priznavati u dobiti ili gubitku u razdobljima u kojima subjekt povezane troškove za koje je potpora namijenjena priznaje kao rashode. Priznavanje državnih potpora u dobiti ili gubitku na osnovi primitaka nije u skladu s računovodstvenom pretpostavkom nastanka događaja (vidjeti MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja) i bilo bi prihvatljivo samo ako ne postoji osnova za raspodjelu potpore na druga razdoblja, nego samo na ono u kojem je primljena.
17.
U većini slučajeva lako je ustanoviti razdoblja u kojima subjekt priznaje troškove ili rashode koji se odnose na državnu potporu. Stoga se pri priznavanju specifičnih rashoda potpore priznaju u dobiti ili gubitku u istom razdoblju kao i relevantni rashodi. Slično se i potpore za materijalnu imovinu koja se amortizira obično priznaju u dobiti ili gubitku u razdobljima i razmjerima u kojima se priznaje trošak amortizacije te imovine.
18.
Potpore za imovinu koja se ne amortizira također mogu biti uvjetovane ispunjenjem određenih obveza i stoga ih treba priznavati u dobiti ili gubitku u razdobljima u kojima nastaju troškovi ispunjenja tih obveza. Na primjer, potpora u obliku zemljišta može se uvjetovati izgradnjom zgrade na tom mjestu pa je primjereno potporu priznavati u dobiti ili gubitku tijekom vijeka trajanja zgrade.
19.
Potpore se ponekad primaju kao dio paketa financijske ili fiskalne pomoći uz brojne uvjete. U takvim je slučajevima potrebno pažljivo odrediti uvjete koji dovode do nastanka troškova i rashoda koji određuju razdoblja u kojima će se potpore ostvarivati. Primjereno je jedan dio potpore raspodijeliti na jednoj, a drugi dio na drugoj osnovi.
20.
Potraživanja po osnovi državne potpore za nadoknadu rashoda ili gubitaka koji su već nastali ili za potrebe trenutne financijske potpore subjektu bez budućih povezanih troškova priznaju se u dobit ili gubitak razdoblja u kojem je potraživanje nastalo.
21.
U određenim okolnostima, državna potpora može biti dodijeljena radi trenutne financijske potpore subjektu, a ne kao poticaj za određene izdatke. Takve potpore mogu biti ograničene na određeni subjekt i ne moraju biti dostupne određenoj kategoriji korisnika. Takvim se okolnostima može opravdati priznavanje potpore u dobiti ili gubitku razdoblja u kojem je subjekt ispunio uvjete za potporu, uz objavu informacija kojima se osigurava da je njezin učinak posve razumljiv.
22.
Subjekt može imati potraživanja po osnovi državne potpore za nadoknadu rashoda ili gubitaka nastalih u prethodnom razdoblju. Takva se potpora priznaje u dobit ili gubitak razdoblja u kojem potraživanje nastane, uz objavu informacija kojima se osigurava da je njezin učinak posve razumljiv.
Nenovčane državne potpore
23.
Državna potpora može biti u obliku prijenosa nenovčane imovine, kao što su zemljište ili drugi resursi koje će subjekt koristiti. U tim je okolnostima uobičajeno procijeniti fer vrijednost nenovčane imovine te potporu i imovinu računovodstveno iskazati po toj fer vrijednosti. Umjesto toga se ponekad imovina i potpora iskazuju u nominalnom iznosu.
Iskazivanje potpora za imovinu
24.
Državne potpore za imovinu, uključujući nenovčane potpore po fer vrijednosti, iskazuju se u izvještaju o financijskom položaju kao odgođeni prihod ili kao odbitna stavka pri izračunu knjigovodstvene vrijednosti te imovine.
25.
Obje se metode iskazivanja potpora za imovinu u financijskim izvještajima smatraju prihvatljivima.
26.
Jednom metodom se potpora iskazuje kao odgođeni prihod koji se sustavno priznaje u dobiti ili gubitku tijekom korisnog vijeka trajanja imovine.
27.
Drugom metodom se potpora oduzima pri izračunu knjigovodstvene vrijednosti imovine. Potpora se priznaje u dobiti ili gubitku tijekom vijeka trajanja imovine koja se amortizira kao smanjenje troška amortizacije.
28.
Kupnja imovine i primitak s time povezanih potpora može uzrokovati veće promjene novčanih tokova subjekta. Iz tog razloga i kako bi se prikazalo bruto ulaganje u imovinu, takve se promjene često objavljuju kao odvojene stavke u izvještaju o novčanim tokovima neovisno o tome odbija li se potpora od povezane imovine radi iskazivanja u izvještaju o financijskom položaju.
Iskazivanje potpora za prihode
29.
Potpore koje se odnose na prihode iskazuju se u dobiti ili gubitku, odvojeno ili pod općim naslovom kao što je „Ostali prihodi” ili se odbijaju pri iskazivanju povezanih rashoda.
29.A
[Brisano]
30.
Zagovornici prve metode smatraju da je neprimjereno netiranje stavki prihoda i rashoda te da se odvajanjem potpore od rashoda olakšava usporedba s drugim rashodima na koje potpora ne utječe. Zagovornici druge metode smatraju da određeni rashodi subjekta možda ne bi nastali da mu potpora nije bila dostupna te da iskazivanje rashoda bez uparivanja s potporom može navesti na pogrešan zaključak.
31.
Obje se metode smatraju prihvatljivima za iskazivanje potpora za prihode. Objavljivanje potpore potrebno je za pravilno razumijevanje financijskih izvještaja. Obično je primjereno objaviti učinak potpora na neku stavku prihoda ili rashoda za koju se nalaže zasebno iskazivanje.
Otplata državnih potpora
32.
Državna potpora koja dospijeva za otplatu obračunava se kao promjena računovodstvene procjene (vidjeti MRS 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške). Otplata potpore za prihode najprije se odbija od neamortiziranog odgođenog potraživanja priznatog u vezi s potporom. U mjeri u kojoj premašuje takvo odgođeno potraživanje, ili ako ne postoji odgođeno potraživanje, otplata se odmah priznaje u dobit ili gubitak. Otplata potpore za imovinu priznaje se povećanjem knjigovodstvene vrijednosti imovine ili smanjenjem stanja odgođenog prihoda za iznos koji treba otplatiti. Kumulativna dodatna amortizacija koja bi da nema potpore do tog datuma bila priznata u dobiti ili gubitku priznaje se odmah u dobit ili gubitak.
33.
Zbog okolnosti koje dovode do otplate potpore za imovinu treba razmotriti moguće umanjenje nove knjigovodstvene vrijednosti imovine.
DRŽAVNA POMOĆ
34.
Definicijom državnih potpora iz točke 3. nisu obuhvaćeni određeni oblici državne pomoći čija se vrijednost ne može razumno utvrditi ni transakcije s državom koje se ne mogu razlikovati od redovnih poslovnih transakcija subjekta.
35.
Primjeri pomoći čija se vrijednost ne može razumno utvrditi su besplatni tehnički ili marketinški savjeti i izdavanje jamstava. Primjer pomoći koja se ne može razlikovati od redovnih poslovnih transakcija subjekta je državna politika nabave s kojom je povezan dio subjektovih transakcija prodaje. Postojanje koristi može biti nedvojbeno, no svaki pokušaj odvajanja poslovnih aktivnosti od državne pomoći bilo bi vrlo proizvoljno.
36.
Zbog važnosti koristi u navedenim primjerima potrebno je objaviti vrstu, razmjer i trajanje pomoći da financijski izvještaji ne bi naveli na pogrešni zaključak.
37.
[Brisano]
38.
U ovom Standardu državna pomoć ne uključuje izgradnju infrastrukture poboljšanjem opće prometne i komunikacijske mreže ni suvremenih sustava kao što su navodnjavanje ili vodovodna mreža koji su trajno dostupni čitavoj lokalnoj zajednici na neodređeno vrijeme.
OBJAVLJIVANJE
39.
Objavljuje se sljedeće:
(a)
usvojena računovodstvena politika za državne potpore, uključujući metode iskazivanja u financijskim izvještajima;
(b)
vrsta i razmjer državnih potpora priznatih u financijskim izvještajima te drugi oblici državne pomoći od kojih subjekt ima izravne koristi i
(c)
neispunjeni uvjeti i drugi nepredviđeni rashodi povezani s državnom pomoći koja je priznata.
PRIJELAZNE ODREDBE
40.
Subjekt koji prvi put primjenjuje standard dužan je:
(a)
ispuniti zahtjeve za objavljivanje, ovisno o slučaju, i
(b)
ili:
i.
uskladiti svoje financijske izvještaje za promjenu računovodstvene politike u skladu s MRS-om 8 ili
ii.
primijeniti računovodstvene odredbe standarda samo na potpore ili dijelove potpora koji postanu potraživanje ili obveza za otplatu nakon datuma stupanja na snagu standarda.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
41.
Ovaj Standard stupa na snagu i primjenjuje se na financijske izvještaje za razdoblja koja su započela 1. siječnja 1984. ili nakon tog datuma.
42.
MRS-om 1 (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Njime je i dodana točka 29.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
43.
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., brisana je točka 37. i dodana je točka 10.A. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na državne zajmove primljene u razdobljima koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
44.
[Brisano]
45.
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjena je definicija fer vrijednosti iz točke 3. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
46.
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjena je točka 29. i brisana točka 29.A. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MRS-a 1, izmijenjenog u lipnju 2011.
47.
[Brisano]
48.
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 10.A i brisane su točke 44. i 47. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 21
Učinci promjena tečajeva stranih valuta
CILJ
1.
Inozemne aktivnosti subjekta mogu se odvijati na dva načina. Subjekt može imati transakcije u stranim valutama ili inozemno poslovanje. Osim toga, subjekt može svoje financijske izvještaje prezentirati u stranoj valuti. Cilj je ovog Standarda propisati način uključivanja transakcija u stranoj valuti i inozemnog poslovanja u financijske izvještaje subjekta te način preračunavanja financijskih izvještaja u prezentacijsku valutu.
2.
Glavna su pitanja koji tečaj primijeniti i kako iskazati učinke promjena tečajeva stranih valuta u financijskim izvještajima.
na obračun transakcija i stanja u stranim valutama, osim transakcija izvedenicama i stanja koji su obuhvaćeni područjem primjene MSFI-ja 9 Financijski instrumenti;
(b)
na preračunavanje rezultata i financijskog položaja inozemnog poslovanja koji su uključeni u financijske izvještaje subjekta primjenom metode konsolidacije ili metode udjela i
(c)
na preračunavanje rezultata poslovanja i financijskog položaja subjekta u prezentacijsku valutu.
4.
MSFI 9 primjenjuje se na brojne valutne izvedenice koje stoga nisu obuhvaćene područjem primjene ovog Standarda. Međutim, valutne izvedenice koje nisu obuhvaćene područjem primjene MSFI-ja 9 (npr. neke valutne izvedenice koje su ugrađene u druge ugovore) obuhvaćene su područjem primjene ovog Standarda. Osim toga, ovaj se Standard primjenjuje kada subjekt iznose koji se odnose na izvedenice preračunava iz svoje funkcijske valute u svoju prezentacijsku valutu.
5.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na računovodstvo zaštite od rizika za stavke u stranoj valuti, uključujući zaštitu neto ulaganja u inozemno poslovanje od rizika. Na računovodstvo zaštite od rizika primjenjuje se MSFI 9.
6.
Ovaj se Standard primjenjuje na prezentiranje financijskih izvještaja subjekta u stranoj valuti i njime se utvrđuju zahtjevi za te financijske izvještaje da bi se smatrali usklađenima s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI). Za preračunavanje financijskih informacija u stranu valutu koje ne ispunjava te zahtjeve ovim se Standardom utvrđuju informacije koje je u tom slučaju potrebno objaviti.
7.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na iskazivanje u izvještaju o novčanim tokovima novčanih tokova koji proizlaze iz transakcija u stranoj valuti niti na preračunavanje novčanih tokova inozemnog poslovanja (vidjeti MRS 7 Izvještaj o novčanim tokovima).
DEFINICIJE
8.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste sa sljedećim značenjima:
Zaključni tečaj je promptni (spot) tečaj na kraju izvještajnog razdoblja.
Tečajna razlika je razlika koja proizlazi iz preračunavanja određenog broja jedinica jedne valute u drugu valutu po različitim tečajevima.
Tečaj je odnos razmjene dviju valuta.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
Strana valuta je valuta koja nije funkcijska valuta subjekta.
Inozemno poslovanje je društvo kći, pridruženo društvo, zajednički posao ili podružnica izvještajnog subjekta čije se aktivnosti temelje ili obavljaju u državi ili valuti koja nije država ili valuta izvještajnog subjekta.
Funkcijska valuta je valuta primarnog gospodarskog okruženja u kojem subjekt posluje.
Grupa je matično društvo i sva njegova društva kćeri.
Monetarne stavke su novčane jedinice koje subjekt drži, te imovina i obveze koje će biti primljene ili plaćene u utvrđenom ili utvrdivom broju novčanih jedinica.
Neto ulaganje u inozemno poslovanje je iznos udjela izvještajnog subjekta u neto imovini tog poslovanja.
Prezentacijska valuta je valuta u kojoj se prezentiraju financijski izvještaji.
Promptni tečaj je tečaj koji vrijedi u trenutku određene transakcije.
Obrazloženje definicija
Funkcijska valuta
9.
Primarno gospodarsko okruženje u kojem subjekt posluje obično je okruženje u kojem taj subjekt primarno stvara i troši novac. Prilikom određivanja svoje funkcijske valute subjekt uzima u obzir sljedeće čimbenike:
(a)
valutu:
i.
koja uglavnom utječe na prodajne cijene robe i usluga (to je često valuta u kojoj je su cijene robe i usluga izražene i u kojoj se namiruju) i
ii.
države u kojoj se prodajne cijene robe i usluga uglavnom određuju tržišnim natjecanjem i propisima;
(b)
valutu koja uglavnom utječe na troškove rada, materijala i druge troškove robe i usluga (to je često valuta u kojoj su takvi troškovi izraženi i u kojoj se namiruju).
10.
I sljedeći čimbenici mogu biti dokaz funkcijske valute subjekta:
(a)
valuta u kojoj se ostvaruju sredstva od financijskih aktivnosti (npr. izdavanje dužničkih i vlasničkih instrumenata);
(b)
valuta u kojoj se obično izražavaju primici od poslovanja.
11.
Sljedeći dodatni čimbenici također se uzimaju u obzir kada se utvrđuje funkcijska valuta inozemnog poslovanja i je li ta funkcijska valuta jednaka valuti izvještajnog subjekta (u ovom kontekstu izvještajni subjekt je subjekt čije se inozemno poslovanje odvija putem društva kćeri, podružnice, pridruženog društva ili zajedničkog posla):
(a)
odvijaju li se aktivnosti inozemnog poslovanja kao proširenje poslovanja izvještajnog subjekta ili sa znatnim stupnjem autonomije. Primjer proširenja poslovanja je inozemno poslovanje koje se sastoji samo od prodaje robe koja se uvozi od izvještajnog subjekta, a zarada se doznačuje izvještajnom subjektu. Primjer poslovanja sa znatnim stupnjem autonomije je kad se inozemnim poslovanjem stvara novac i druge monetarne stavke, troškovi i prihodi, te ugovaraju zaduženja, gotovo sve u lokalnoj valuti;
(b)
čine li transakcije s izvještajnim subjektom veliki ili mali udio inozemnog poslovanja;
(c)
utječu li novčani tokovi od aktivnosti inozemnog poslovanja izravno na novčane tokove izvještajnog subjekta i mogu li mu odmah biti doznačeni;
(d)
jesu li novčani tokovi od inozemnog poslovanja dostatni za pokriće postojećih i očekivanih obveza bez financijskih sredstava od izvještajnog subjekta.
12.
Ako su navedeni pokazatelji dvojbeni i funkcijska valuta nije očigledna, poslovodstvo na temelju vlastite prosudbe utvrđuje funkcijsku valutu koja najvjerodostojnije prikazuje ekonomske učinke odnosnih transakcija, događaja i okolnosti. poslovodstvo pritom daje prednost primarnim pokazateljima iz točke 9., a potom razmatra pokazatelje iz točaka 10. i 11., koji pružaju dodatne dokaze za utvrđivanje funkcijske valute subjekta.
13.
Funkcijska valuta subjekta odražava relevantne odnosne transakcije, događaje i okolnosti. Stoga se utvrđena funkcijska se valuta ne mijenja, osim u slučaju promjena tih odnosnih transakcija, događaja i okolnosti.
14.
Ako je funkcijska valuta valuta hiperinflacijskog gospodarstva, financijski izvještaji subjekta prepravljaju se u skladu s MRS-om 29 Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim gospodarstvima. Subjekt ne može izbjeći prepravljanje u skladu s MRS-om 29 ako, npr. za svoju funkcijsku valutu odabere valutu koja nije utvrđena u skladu s ovim Standardom (kao što je funkcijska valuta njegovog matičnog društva).
Neto ulaganje u inozemno poslovanje
15.
Subjekt može imati monetarnu stavku potraživanja ili obveze prema inozemnom poslovanju. Stavka čije namirenje nije planirano ni vjerojatno u predvidivoj budućnosti u biti je dio neto ulaganja subjekta u to inozemno poslovanje i obračunava se u skladu s točkama 32. i 33. Takve monetarne stavke mogu uključivati dugoročna potraživanja ili zajmove. Ne uključuju potraživanja od kupaca ili obveze prema dobavljačima.
15.A
Subjekt koji ima monetarnu stavku u obliku potraživanja ili obveze prema inozemnom poslovanju iz točke 15. može biti bilo koje društvo kći u grupi. Na primjer, subjekt ima dva društva kćeri, A i B. Društvo kći B je inozemno poslovanje. Društvo kći A odobri zajam društvu kćeri B. Potraživanje društva kćeri A po zajmu odobrenom društvu kćeri B dio je neto ulaganja subjekta u društvo kći B ako namirenje zajma nije planirano niti vjerojatno u predvidivoj budućnosti. Isto bi vrijedilo i da je društvo kći A inozemno poslovanje.
Monetarne stavke
16.
Osnovna značajka monetarne stavke je pravo na primitak (ili obveza za plaćanje) utvrđenog ili utvrdivog broja novčanih jedinica. Primjeri: mirovine i druga primanja zaposlenih koja se isplaćuju u novcu; rezerviranja koja se namiruju u novcu; obveze po najmu i dividende u novcu koje se priznaju kao obveza. Monetarna stavka je i ugovor o primanju (ili davanju) promjenjivog broja vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta ili promjenjivog iznosa imovine, pri čemu je fer vrijednost koja se prima (ili daje) jednaka utvrđenom ili utvrdivom broju novčanih jedinica. Suprotno tome, osnovna značajka nemonetarne stavke je nepostojanje prava na primitak (ili obveze za plaćanje) utvrđenog ili utvrdivog broja novčanih jedinica. Primjeri: unaprijed plaćeni iznosi za robu i usluge; goodwill; nematerijalna imovina; zalihe; nekretnine, postrojenja i oprema; imovinu s pravom korištenja i rezerviranja koja se namiruju nemonetarnom imovinom.
SAŽETAK PRISTUPA PROPISANOG OVIM STANDARDOM
17.
Prilikom sastavljanja financijskih izvještaja, svaki subjekt – samostalni subjekt, subjekt s inozemnim poslovanjem (kao što je matično društvo) ili inozemno poslovanje (kao što je društvo kći ili podružnica), određuje svoju funkcijsku valutu u skladu s točkama 9.–14. Subjekt stavke u stranoj valuti preračunava u svoju funkcijsku valutu i izvještava o učincima tog preračunavanja u skladu s točkama 20.–37. i 50.
18.
Brojni izvještajni subjekti sastoje se od nekoliko samostalnih subjekata (npr. grupu čini matično društvo i jedno ili više društava kćeri). Razne vrste subjekata, neovisno o tome jesu li članovi grupe, mogu ulagati u pridružena društva ili zajedničke poslove. Mogu imati i podružnice. Rezultati i financijski položaj svakog pojedinog subjekta koji je dio izvještajnog subjekta trebaju se preračunati u valutu u kojoj izvještajni subjekt prezentira svoje financijske izvještaje. Ovim se Standardom dopušta da prezentacijska valuta izvještajnog subjekta bude bilo koja valuta (ili valute). Rezultati i financijski položaj svakog pojedinog subjekta koji je dio izvještajnog subjekta čija se funkcijska valuta razlikuje od prezentacijske valute preračunavaju se u skladu s točkama 38.–50.
19.
Ovim se Standardom dopušta i da samostalni subjekt koji sastavlja financijske izvještaje ili subjekt koji sastavlja odvojene financijske izvještaje u skladu s MRS-om 27 Odvojeni financijski izvještaji svoje financijske izvještaje prezentira u bilo kojoj valuti (ili valutama). Ako se prezentacijska valuta subjekta razlikuje od njegove funkcijske valute, rezultati i financijski položaj subjekta također se preračunavaju u prezentacijsku valutu u skladu s točkama 38.–50.
IZVJEŠTAVANJE O TRANSAKCIJAMA U STRANOJ VALUTI U FUNKCIJSKOJ VALUTI
Početno priznavanje
20.
Transakcija u stranoj valuti je transakcija koja je izražena ili se namiruje u stranoj valuti, uključujući transakcije koje nastaju kad subjekt:
(a)
kupuje ili prodaje robu ili usluge čija je cijena izražena u stranoj valuti;
(b)
prima ili daje u zajam sredstva, pri čemu su iznosi obveze ili potraživanja izraženi u stranoj valuti ili
(c)
na drugi način stječe ili otuđuje imovinu odnosno stvara ili podmiruje obveze, izražene u stranoj valuti.
21.
Pri početnom priznavanju se transakcija u stranoj valuti iskazuje u funkcijskoj valuti tako da se na iznos u stranoj valuti primijeni promptni tečaj funkcijske i strane valute koji vrijedi na datum transakcije.
22.
Datum transakcije je datum na koji transakcija prvi put ispunjava uvjete za priznavanje u skladu s MSFI-jima. Često se iz praktičnih razloga koristi tečaj koji je približno jednak stvarnom tečaju na datum transakcije; npr. može se primijeniti prosječni tjedni ili mjesečni tečaj za sve transakcije u svakoj stranoj valuti koje nastanu u tom razdoblju. Međutim, primjena prosječnog tečaja za razdoblje nije primjerena ako tečajevi znatno fluktuiraju.
Izvještavanje na kraju narednih izvještajnih razdoblja
23.
Na kraju svakog izvještajnog razdoblja:
(a)
monetarne stavke u stranoj valuti preračunavaju se primjenom zaključnoga tečaja;
(b)
nemonetarne stavke koje se mjere po povijesnom trošku u stranoj valuti preračunavaju se primjenom tečaja na datum transakcije i
(c)
nemonetarne stavke koje se mjere po fer vrijednosti u stranoj valuti preračunavaju se primjenom tečaja na datum mjerenja fer vrijednosti.
24.
Knjigovodstvena vrijednost stavke utvrđuje se u skladu s drugim relevantnim standardima. Na primjer, nekretnine, postrojenja i oprema mogu se mjeriti po fer vrijednosti ili po povijesnom trošku u skladu s MRS-om 16 Nekretnine, postrojenja i oprema. Ako je knjigovodstvena vrijednost izražena u stranoj valuti, preračunava se u funkcijsku valutu u skladu s ovim Standardom neovisno o tome utvrđuje li se na osnovi povijesnog troška ili fer vrijednosti.
25.
Knjigovodstvena vrijednost nekih stavki utvrđuje se usporedbom dvaju ili više iznosa. Na primjer, knjigovodstvena vrijednost zaliha je trošak ili neto utrživa vrijednost u skladu s MRS-om 2 Zalihe, ovisno o tome koji je iznos niži. Slično je, u skladu s MRS-om 36 Umanjenje imovine, knjigovodstvena vrijednost imovine za koju postoji naznaka umanjenja vrijednosti njezina knjigovodstvena vrijednost prije mogućih gubitaka zbog umanjenja vrijednosti ili njezina nadoknadiva vrijednost, ovisno o tome koji je iznos niži. Ako je takva imovina nemonetarna i mjeri se u stranoj valuti, knjigovodstvena vrijednost utvrđuje se usporedbom:
(a)
troška ili knjigovodstvene vrijednosti, ovisno o slučaju, koji se preračunavaju primjenom tečaja na datum utvrđivanja tog iznosa (tj. tečaja koji vrijedi na datum transakcije za stavku koja se mjeri po povijesnom trošku) i
(b)
neto utržive vrijednosti ili nadoknadivog iznosa, ovisno o slučaju, koji se preračunavaju primjenom tečaja na datum utvrđivanja te vrijednosti (npr. zaključni tečaj na kraju izvještajnog razdoblja).
Nakon te usporedbe gubitak zbog umanjenja vrijednosti može se priznati u funkcijskoj valuti, ali se neće priznati u stranoj valuti ili obrnuto.
26.
Ako je dostupno nekoliko tečajeva, primjenjuje se tečaj po kojem bi se budući novčani tokovi od transakcije ili stanje mogli namiriti da su ti novčani tokovi nastali na datum mjerenja. Ako u određenom trenutku ne postoji mogućnost zamjene dviju valuta, primjenjuje se prvi sljedeći tečaj po kojem bi se zamjena mogla izvršiti.
Priznavanje tečajnih razlika
27.
Kako je navedeno u točki 3. podtočki (a) i točki 5., MSFI 9 primjenjuje se na računovodstvo zaštite od rizika za stavke u stranoj valuti. Subjekt je pri primjeni računovodstva zaštite od rizika dužan neke tečajne razlike računovodstveno iskazati na način koji se razlikuje od onoga propisanog ovim Standardom. Na primjer, MSFI-jem 9 nalaže se da se tečajne razlike za monetarne stavke koje se smatraju instrumentima zaštite novčanog toka od rizika početno priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u mjeri u kojoj je zaštita učinkovita.
28.
Tečajne razlike koje proizlaze iz namirenja monetarnih stavki ili preračunavanja monetarnih stavki po tečajevima različitima od onih po kojima su preračunate pri početnom priznavanju tijekom razdoblja ili u prethodnim financijskim izvještajima, priznaju se u dobiti ili gubitku razdoblja u kojem nastanu, osim kako je opisano u točki 32.
29.
Tečajna razlika nastaje ako monetarne stavke proizlaze iz transakcije u stranoj valuti i ako od datuma transakcije do datuma namirenja dođe do promjene tečaja. Ako se transakcija namiri u istom računovodstvenom razdoblju u kojem je nastala, sve se tečajne razlike priznaju u tom razdoblju. Međutim, ako se transakcija namiri u narednom računovodstvenom razdoblju, tečajna razlika priznata u svakome razdoblju do datuma namire određuje se na temelju promjene tečaja tijekom svakog razdoblja.
30.
Ako se dobitak ili gubitak od nemonetarne stavke prizna u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, svaka komponenta tog dobitka ili gubitka povezana s tečajem priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. S druge strane, ako se dobitak ili gubitak od nemonetarne stavke prizna u dobiti ili gubitku, svaka komponenta tog dobitka ili gubitka povezana s tečajem priznaje se u dobiti ili gubitku.
31.
Drugim MSFI-jima nalaže se da se neki dobici i gubici priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Na primjer, MRS-om 16 nalaže se da se neki dobici i gubici koji proizlaze iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Ako se ta imovina mjeri u stranoj valuti, u skladu s točkom 23. podtočkom (c) ovog Standarda revalorizirani iznos se preračunava primjenom tečaja na datum utvrđivanja vrijednosti, zbog čega nastaje tečajna razlika koja se također priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
32.
Tečajne razlike koje proizlaze iz monetarne stavke koja je dio neto ulaganja izvještajnog subjekta u inozemno poslovanje (vidjeti točku 15.) priznaju se u dobiti ili gubitku u odvojenim financijskim izvještajima izvještajnog subjekta ili u pojedinačnim financijskim izvještajima inozemnog poslovanja, ovisno o tome što je primjerenije. U financijskim izvještajima koji uključuju inozemno poslovanje i izvještajni subjekt (npr. konsolidirani financijski izvještaji ako je inozemno poslovanje društvo kći) takve se tečajne razlike početno priznaju u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i prenose iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak prilikom otuđenja neto ulaganja u skladu s točkom 48.
33.
Ako je monetarna stavka dio neto ulaganja izvještajnog subjekta u inozemno poslovanje i izražena je u funkcijskoj valuti izvještajnog subjekta, u pojedinačnim financijskim izvještajima inozemnog poslovanja nastaje tečajna razlika u skladu s točkom 28. Ako je takva stavka izražena u funkcijskoj valuti inozemnog poslovanja, tečajna razlika nastaje u odvojenim financijskim izvještajima izvještajnog subjekta u skladu s točkom 28. Ako je takva monetarna stavka izražena u valuti koja nije funkcijska valuta ni izvještajnog subjekta ni inozemnog poslovanja, tečajna razlika nastaje u odvojenim financijskim izvještajima izvještajnog subjekta i pojedinačnim financijskim izvještajima inozemnog poslovanja u skladu s točkom 28. Takve tečajne razlike priznaju se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u financijskim izvještajima koji uključuju inozemno poslovanje i izvještajni subjekt (tj. financijski izvještaji u kojima je inozemno poslovanje konsolidirano ili obračunato metodom udjela).
34.
Ako subjekt vodi poslovne knjige i evidenciju u valuti koja nije njegova funkcijska valuta, u trenutku sastavljanja financijskih izvještaja svi se iznosi preračunavaju u funkcijsku valutu u skladu s točkama 20.–26. Tako se dobiju isti iznosi u funkcijskoj valuti kakvi bi bili da su te stavke od početka bile evidentirane u funkcijskoj valuti. Na primjer, monetarne stavke se preračunavaju u funkcijsku valutu primjenom zaključnoga tečaja, a nemonetarne stavke koje se mjere po povijesnom trošku preračunavaju se primjenom tečaja na datum transakcije koja je dovela do njihova priznavanja.
Promjena funkcijske valute
35.
Ako se funkcijska valuta subjekta promijeni, subjekt je dužan na novu funkcijsku valutu prospektivno primijeniti postupke preračunavanja od datuma promjene.
36.
Kako je navedeno u točki 13., funkcijska valuta subjekta odražava odnosne transakcije, događaje i okolnosti relevantne za subjekt. Stoga se jednom određena funkcijska valuta mijenja samo dođe li do promjene tih odnosnih transakcija, događaja i okolnosti. Na primjer, promjena valute koja uglavnom utječe na prodajne cijene robe i usluga može dovesti do promjene funkcijske valute subjekta.
37.
Učinak promjene funkcijske valute obračunava se prospektivno. Drugim riječima, subjekt sve stavke preračunava u novu funkcijsku valutu primjenom tečaja na datum promjene. Dobiveni preračunati iznosi nemonetarne imovine tretiraju se kao njihov povijesni trošak. Tečajne razlike proizašle iz preračunavanja inozemnog poslovanja prethodno priznate u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 32. i točkom 39. podtočkom (c) ne reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak sve do otuđenja poslovanja.
PRIMJENA PREZENTACIJSKE VALUTE KOJA NIJE FUNKCIJSKA VALUTA
Preračunavanje u prezentacijsku valutu
38.
Subjekt svoje financijske izvještaje može prezentirati u bilo kojoj valuti (ili valutama). Ako se prezentacijska valuta razlikuje od njegove funkcijske valute, subjekt svoje rezultate i financijski položaj preračunava u prezentacijsku valutu. Na primjer, ako su članovi grupe samostalni subjekti koji koriste različite funkcijske valute, rezultati i financijski položaj svakog subjekta se u konsolidiranim financijskim izvještajima iskazuju u zajedničkoj valuti.
39.
Rezultati i financijski položaj subjekta čija funkcijska valuta nije valuta hiperinflacijskog gospodarstva preračunavaju se u neku drugu prezentacijsku valutu primjenom sljedećih postupaka:
(a)
imovina i obveze u svakom prezentiranom izvještaju o financijskom položaju (tj. uključujući usporedne iznose) preračunavaju se po zaključnom tečaju na datum tog izvještaja o financijskom položaju;
(b)
prihodi i rashodi u svakom izvještaju u kojem se iskazuje dobit ili gubitak i ostala sveobuhvatna dobit (tj. uključujući usporedne iznose) preračunavaju primjenom tečajeva na datum transakcije i
(c)
sve proizašle tečajne razlike priznaju se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
40.
Često se iz praktičnih razloga za preračunavanje stavki prihoda i rashoda koristi tečaj približno jednak tečajevima koji su vrijedili na datume transakcija, npr. prosječni tečaj za određeno razdoblje. Međutim, primjena prosječnog tečaja za razdoblje nije primjerena ako tečajevi znatno fluktuiraju.
41.
Tečajne razlike iz točke 39. podtočke (c) proizlaze iz:
(a)
preračunavanja prihoda i rashoda po tečajevima na datume transakcija, a imovine i obveza po zaključnom tečaju;
(b)
preračunavanja početnog stanja neto imovine po zaključnom tečaju koji se razlikuje od prethodnog zaključnog tečaja.
Te se tečajne razlike ne priznaju u dobiti ili gubitku jer promjene tečaja izravno malo ili nimalo utječu na sadašnje i buduće novčane tokove iz poslovanja. Kumulativni iznos tečajnih razlika iskazuje se kao odvojena komponenta vlasničkog kapitala sve do otuđenja inozemnog poslovanja. Ako se tečajne razlike odnose na inozemno poslovanje koje se konsolidira, ali nije u potpunom vlasništvu subjekta, akumulirane tečajne razlike koje nastanu preračunavanjem i mogu se pripisati manjinskim udjelima raspoređuju se na manjinski udio i priznaju kao dio manjinskog udjela u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju.
42.
Rezultati i financijski položaj subjekta čija je funkcijska valuta valuta hiperinflacijskog gospodarstva preračunavaju se u drugu prezentacijsku valutu primjenom sljedećih postupaka:
(a)
svi iznosi (tj. imovina, obveze, stavke vlasničkog kapitala, prihodi i rashodi, uključujući usporedne iznose) preračunavaju se po zaključnom tečaju na datum zadnjeg izvještaja o financijskom položaju, ali
(b)
ako se iznosi preračunavaju u valutu nehiperinflacijskog gospodarstva, usporedni iznosi su iznosi koji su bili iskazani kao iznosi tekuće godine u relevantnim financijskim izvještajima za prethodnu godinu (tj. neusklađeni za naknadne promjene razine cijena ili naknadne promjene tečajeva).
43.
Ako je funkcijska valuta subjekta valuta hiperinflacijskog gospodarstva, subjekt je dužan prepraviti svoje financijske izvještaje u skladu s MRS-om 29 prije primjene metode preračunavanja iz točke 42., osim za usporedne iznose koji se preračunavaju u valutu nehiperinflacijskog gospodarstva (vidjeti točku 42. podtočku (b)). Ako gospodarstvo prestane biti hiperinflacijsko i subjekt više ne treba prepravljati svoje financijske izvještaje u skladu s MRS-om 29, subjekt kao povijesne troškove za preračunavanje u prezentacijsku valutu koristi iznose prepravljene na razinu cijena na datum na koji je prestao prepravljati svoje financijske izvještaje.
Preračunavanje inozemnog poslovanja
44.
Točke 45.–47. se uz točke 38.–43. primjenjuju prilikom preračunavanja rezultata i financijskog položaja inozemnog poslovanja u prezentacijsku valutu kako bi se inozemno poslovanje moglo uključiti u financijske izvještaje izvještajnog subjekta primjenom metode konsolidacije ili metode udjela.
45.
Rezultati i financijski položaj inozemnog poslovanja objedinjavaju se s onima izvještajnog subjekta uobičajenim postupcima konsolidacije, kao što je eliminacija unutargrupnih stanja i transakcija društva kćeri (vidjeti MSFI 10 Konsolidirani financijski izvještaji). Međutim, unutargrupna kratkoročna ili dugoročna monetarna imovina (ili obveze) ne može se eliminirati prijebojem s odgovarajućom unutargrupnom obvezom (ili imovinom) bez prikazivanja učinaka tečajnih fluktuacija u konsolidiranim financijskim izvještajima. Razlog je taj što monetarna stavka predstavlja obvezu konverzije jedne valute u drugu i izlaže izvještajni subjekt dobiti ili gubitku zbog tečajnih fluktuacija. Stoga se u konsolidiranim financijskim izvještajima izvještajnog subjekta takva tečajna razlika priznaje u dobiti ili gubitku ili se, ako proizlazi iz okolnosti opisanih u točki 32., priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i akumulira u zasebnoj komponenti vlasničkog kapitala sve do otuđenja inozemnog poslovanja.
46.
Ako se financijski izvještaji inozemnog poslovanja sastavljaju na datum koji se razlikuje od datuma izvještajnog subjekta, inozemno poslovanje obično sastavlja dodatne izvještaje na isti datum na koji izvještajni subjekt sastavlja svoje financijske izvještaje. Ako se to ne učini, MSFI-jem 10 dopušta se drugi datum ako razlika između njih nije veća od tri mjeseca i ako su provedena usklađenja za sve učinke važnih transakcija ili drugih događaja koji su nastali između tih različitih datuma. U tom slučaju se imovina i obveze inozemnog poslovanja preračunavaju po tečaju na datum izvještaja o financijskom položaju inozemnog poslovanja. Usklađenja za bitne promjene tečajeva do kraja izvještajnog razdoblja izvještajnog subjekta provode se u skladu s MSFI-jem 10. Pristup je isti kad se na pridružena društva i zajedničke pothvate primjenjuje metoda udjela u skladu s MRS-om 28 (kako je izmijenjen 2011.).
47.
Goodwill koji proizlazi iz stjecanja inozemnog poslovanja i usklađenja fer vrijednosti s knjigovodstvenom vrijednosti imovine i obveza koja proizlaze iz stjecanja inozemnog poslovanja tretiraju se kao imovina i obveze inozemnog poslovanja. Stoga se oni iskazuju u funkcijskoj valuti inozemnog poslovanja i preračunavaju se po zaključnom tečaju u skladu s točkama 39. i 42.
Otuđenje ili djelomično otuđenje inozemnog poslovanja
48.
Pri otuđenju inozemnog poslovanja, ukupni iznos tečajnih razlika koje se odnose na to inozemno poslovanje, priznate su u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i akumulirane u zasebnoj komponenti vlasničkog kapitala, reklasificira se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak (kao reklasifikacijsko usklađenje) u trenutku priznavanja dobitka ili gubitka od otuđenja (vidjeti MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.)).
48.A
Osim otuđenja cijelog udjela subjekta u inozemnom poslovanja, sljedeća se djelomična otuđenja obračunavaju kao otuđenje:
(a)
djelomično otuđenje s gubitkom kontrole u društvu kćeri koje uključuje inozemno poslovanje, neovisno o tome zadržava li subjekt manjinski udio u bivšem društvu kćeri nakon djelomičnog otuđenja i
(b)
nakon djelomičnog otuđenja udjela u zajedničkom poslu ili pridruženom društvu koji uključuje inozemno poslovanje zadržani udio je financijska imovina koja uključuje inozemno poslovanje.
48.B
Pri otuđenju društva kćeri koje uključuje inozemno poslovanje, kumulativni iznos tečajnih razlika koje se odnose na to inozemno poslovanje i koje su pripisane manjinskom udjelu prestaje se priznavati, ali se ne reklasificira u dobit ili gubitak.
48.C
Pri djelomičnom otuđenju društva kćeri koje uključuje inozemno poslovanje subjekt ponovno razmjerni udio u kumulativnom iznosu tečajnih razlika priznatih u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti pripisuje manjinskom udjelu u tom inozemnom poslovanju. Pri svakom drugom djelomičnom otuđenju inozemnog poslovanja, subjekt u dobit ili gubitak reklasificira samo razmjerni udio u kumulativnom iznosu tečajnih razlika priznatih u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.
48.D
Djelomično otuđenje udjela subjekta u inozemnom poslovanju je svako smanjenje vlasničkog udjela subjekta u inozemnom poslovanju, osim smanjenja iz točke 48.A koja se obračunavaju kao otuđenja.
49.
Subjekt svoj udio u inozemnom poslovanju može otuđiti ili djelomično otuđiti prodajom, likvidacijom, isplatom dioničkog kapitala ili napuštanjem tog subjekta u cijelosti ili djelomično. Otpis knjigovodstvene vrijednosti inozemnog poslovanja zbog njegovih gubitaka ili zbog umanjenja vrijednosti koje prizna ulagatelj ne smatra se djelomičnim otuđenjem. Stoga se ni jedan dio dobitka ili gubitka od tečajnih razlika priznatih u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ne reklasificira u dobit ili gubitak u vrijeme otpisa.
POREZNI UČINCI SVIH TEČAJNIH RAZLIKA
50.
Dobici i gubici od transakcija u stranoj valuti i tečajne razlike koje proizlaze iz preračunavanja rezultata i financijskog položaja subjekta (uključujući inozemno poslovanje) u drugu valutu mogu imati porezne učinke. Na te porezne učinke primjenjuje se MRS 12 Porez na dobit.
OBJAVLJIVANJE
51.
U točki 53. i točkama 55.–57. upućivanja na „funkcijsku valutu” u slučaju grupe odnose se na funkcijsku valutu matičnog društva.
52.
Subjekt je dužan objaviti:
(a)
iznos tečajnih razlika priznatih u dobiti ili gubitku, osim onih koje proizlaze iz financijskih instrumenata koji se mjere po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 9 i
(b)
neto tečajne razlike priznate u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i akumulirane u zasebnoj komponenti vlasničkog kapitala te usklađenje iznosa takvih tečajnih razlika na početku i na kraju razdoblja.
53.
Ako se prezentacijska valuta razlikuje od funkcijske valute, ta se činjenica objavljuje zajedno s funkcijskom valutom i obrazloženjem primjene različite prezentacijske valute.
54.
U slučaju promjene funkcijske valute izvještajnog subjekta ili bitnog inozemnog poslovanja, ta se činjenica objavljuje uz obrazloženje promjene funkcijske valute.
55.
Ako svoje financijske izvještaje prezentira u valuti koja se razlikuje od njegove funkcijske valute, subjekt navodi da su financijski izvještaji u skladu s MSFI-jima samo ako ispunjavaju sve zahtjeve iz tih standarda, uključujući metodu preračunavanja iz točaka 39. i 42.
56.
Subjekt ponekad svoje financijske izvještaje ili druge financijske informacije prezentira u valuti koja nije njegova funkcijska valuta a da ne ispuni zahtjeve iz točke 55. Na primjer, subjekt može u drugu valutu konvertirati samo odabrane stavke iz svojih financijskih izvještaja. Odnosno, subjekt čija funkcijska valuta nije valuta hiperinflacijskog gospodarstva može financijske izvještaje preračunati u drugu valutu tako što će sve stavke preračunati po zadnjem zaključnom tečaju. Takve konverzije nisu u skladu s MSFI-jima pa je nužno objaviti informacije iz točke 57.
57.
Ako subjekt svoje financijske izvještaje ili druge financijske informacije prezentira u valuti koja se razlikuje od njegove funkcijske ili prezentacijske valute i ako nisu ispunjeni zahtjevi iz točke 55., subjekt je dužan:
(a)
jasno naznačiti dodatne informacije kako bi ih se moglo razlikovati od informacija koje su u skladu s MSFI-jima;
(b)
objaviti valutu u kojoj su iskazane dodatne informacije i
(c)
objaviti svoju funkcijsku valutu i metodu preračunavanja primijenjenu za određivanje dodatnih informacija.
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
58.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
58.A
Dokumentom Neto ulaganje u inozemno poslovanje (izmjena MRS-a 21), objavljenim u prosincu 2005., dodana je točka 15.A i izmijenjena je točka 33. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2006. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena.
59.
Subjekt točku 47. primjenjuje prospektivno na sva stjecanja nakon početka razdoblja financijskog izvještavanja u kojem se ovaj Standard primjenjuje prvi put. Dopuštena je retrospektivna primjena točke 47. na prethodna stjecanja. Za stjecanje inozemnog poslovanja koje se tretira prospektivno, ali do kojega je došlo prije datuma prve primjene ovog Standarda, subjekt ne prepravlja prethodne godine te može, ovisno o slučaju, goodwill i usklađenja fer vrijednosti koji proizlaze iz tog stjecanja tretirati kao svoju imovinu i obveze, a ne kao imovinu i obveze inozemnog poslovanja. Stoga su taj goodwill i usklađenja fer vrijednosti već iskazani u funkcijskoj valuti subjekta ili su nemonetarne stavke u stranoj valuti o kojima se izvještava primjenom tečaja na datum stjecanja.
60.
Sve druge promjene koje proizlaze iz primjene ovog Standarda obračunavaju u skladu sa zahtjevima iz MRS-a 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške.
60.A
MRS-om 1 (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, njime su izmijenjene točke 27., 30.–33., 37., 39., 41., 45., 48. i 52. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
60.B
MRS-om 27 (kako je revidiran 2008.) dodane su točke 48.A–48.D i izmijenjena je točka 49. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 27 (izmijenjen 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
60.C
[Brisano]
60.D
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2010., izmijenjena je točka 60.B. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena.
60.E
[Brisano]
60.F
MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 Zajednički poslovi, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjena je točka 3. (b), točke 8., 11., 18., 19., 33., 44.–46. i 48.A. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 11.
60.G
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su definicija fer vrijednosti iz točke 8. i točka 23. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
60.H
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjena je točka 39. Subjekt je dužan te izmjene primijeniti pri primjeni MRS-a 1 kako je izmijenjen u lipnju 2011.
60.I
[Brisano]
60.J
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjene su točke 3., 4., 5., 27. i 52. i brisane su točke 60.C, 60.E i 60.I. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
60.K
MSFI-jem 16 Najmovi, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 16. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
POVLAČENJE DRUGIH OBJAVA
61.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta (revidiran 1993.).
SIC-19 Izvještajna valuta – Mjerenje i prezentiranje financijskih izvještaja u skladu s MRS-om 21 i MRS-om 29 i
(c)
SIC-30 Izvještajna valuta – Preračunavanje valute mjerenja u prezentacijsku valutu.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 23
Troškovi zaduživanja
GLAVNO NAČELO
1.
Troškovi zaduživanja koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji kvalificirane imovine dio su troška te imovine. Ostali troškovi zaduživanja priznaju se kao rashod.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na računovodstveno iskazivanje troškova zaduživanja.
3.
Standard se ne odnosi na stvarni ili pripisani trošak vlasničkog kapitala, uključujući povlašteni kapital koji nije klasificiran kao obveza.
4.
Subjekt nije dužan primijeniti Standard na troškove zaduživanja koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji:
(a)
kvalificirane imovine koja se mjeri po fer vrijednosti, npr. biološke imovine iz područja primjene MRS-a 41 Poljoprivreda ili
(b)
zaliha koje se izrađuju ili na drugi način iznova proizvode u velikim količinama.
DEFINICIJE
5.
Sljedeći se pojmovi koriste u ovom Standardu u sljedećim značenjima:
Troškovi zaduživanja su kamate i drugi troškovi koje subjekt snosi u vezi sa zaduživanjem.
Kvalificirana imovina je imovina kojoj je potrebno znatno razdoblje da bi bila spremna za namjeravanu upotrebu ili prodaju.
6.
Troškovi zaduživanja mogu uključivati:
(a)
kamatne rashode koji se izračunavaju primjenom metode efektivne kamatne stope opisane u MSFI-ju 9;
(b)
[brisano]
(c)
[brisano]
(d)
kamate za obveze po najmu koje se priznaju u skladu s MSFI-jem 16 Najmovi i
(e)
tečajne razlike koje proizlaze iz zaduživanja u stranoj valuti, u iznosu u kojem se smatraju usklađenjem kamatnih troškova.
7.
Ovisno o okolnostima, sve od sljedećeg se može smatrati kvalificiranom imovinom:
(a)
zalihe;
(b)
proizvodni pogoni;
(c)
energetska postrojenja;
(d)
nematerijalna imovina;
(e)
ulaganja u nekretnine;
(f)
plodonosne biljke.
Financijska imovina i zalihe koje se izrađuju ili na drugi način proizvode u kraćem vremenskom razdoblju nisu kvalificirana imovina. Imovina koja je u trenutku stjecanja spremna za namjeravanu upotrebu ili prodaju nije kvalificirana imovina.
PRIZNAVANJE
8.
Subjekt je dužan troškove zaduživanja koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji kvalificirane imovine kapitalizirati kao dio troška te imovine. Subjekt je dužan ostale troškove zaduživanja priznati kao rashod razdoblja u kojem su nastali.
9.
Troškovi zaduživanja koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji kvalificirane imovine uključuju se u trošak te imovine. Takvi troškovi zaduživanja kapitaliziraju se kao dio troška imovine kad je vjerojatno da će subjekt od njih ostvariti buduće ekonomske koristi i kad se ti troškovi mogu pouzdano izmjeriti. Ako subjekt primjenjuje MRS 29 Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim gospodarstvima, dio troškova zaduživanja kojima se nadoknađuje inflacija u istom razdoblju priznaje kao rashod u skladu s točkom 21. tog standarda.
Troškovi zaduživanja koji se mogu kapitalizirati
10.
Troškovi zaduživanja koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji kvalificirane imovine su troškovi zaduživanja koji su se mogli izbjeći da nije bilo izdatka za tu kvalificiranu imovinu. Ako se subjekt zaduži u svrhu nabave određene kvalificirane imovine, troškovi zaduživanja koji se izravno odnose na tu kvalificiranu imovinu mogu se jednostavno utvrditi.
11.
Može biti teško utvrditi izravan odnos između konkretnih zaduženja i kvalificirane imovine i zaduženja koja su se mogla izbjeći. To je npr. otežano ako se određena financijska aktivnost koordinira na središnjoj razini. Poteškoće nastaju i ako grupa koristi niz dužničkih instrumenata za zaduživanje s različitom kamatnom stopom te ih potom posuđuje po raznim osnovama subjektima u grupi. Druge komplikacije proizlaze iz kredita koji su denominirani ili vezani uz stranu valutu, kada grupa posluje u visoko inflatornom gospodarstvu, te iz tečajnih fluktuacija. Zato je teško utvrditi iznos troškova zaduživanja koji se mogu izravno pripisati stjecanju kvalificirane imovine pa se ti troškovi utvrđuju procjenom.
12.
Ako se zadužuje u svrhu nabave kvalificirane imovine, subjekt iznos troškova zaduživanja koji su prihvatljivi za kapitalizaciju utvrđuje tako što od stvarnih troškova tog zaduživanja u određenom razdoblju oduzme prihode od privremenog ulaganja uzajmljenih sredstava.
13.
Financijski aranžmani za kvalificiranu imovinu mogu dovesti do toga da subjekt dobije uzajmljena financijska sredstva i da povezani troškovi zaduživanja nastanu prije nego što se ta sredstva djelomično ili u cijelosti iskoriste za izdatke za kvalificiranu imovinu. U takvim se okolnostima financijska sredstva često privremeno ulažu do nastanka izdatka za kvalificiranu imovinu. Pri određivanju iznosa troškova zaduživanja koji su prihvatljivi za kapitalizaciju u određenom razdoblju, prihodi od ulaganja ostvareni od tih financijskih sredstava oduzimaju se od nastalih troškova zaduživanja.
14.
U mjeri u kojoj se općenito zadužuje i koristi ta financijska sredstva za nabavu kvalificirane imovine, subjekt utvrđuje iznos troškova zaduživanja koji se mogu kapitalizirati primjenom stope kapitalizacije na izdatke za tu imovinu. Stopa kapitalizacije je ponderirani prosjek troškova zaduživanja koji se može primijeniti na sve zaduživanja subjekta u tom razdoblju. Međutim, subjekt iz tog izračuna isključuje troškove zaduživanja za nabavu kvalificirane imovine sve dok se ne okončaju gotovo sve aktivnosti nužne za pripremu imovine za njezinu predviđenu upotrebu ili prodaju. Iznos troškova zaduživanja koje subjekt kapitalizira tijekom razdoblja ne smije biti veći od iznosa troškova zaduživanja nastalih u tom razdoblju.
15.
U određenim je okolnostima u izračun ponderiranog prosjeka troškova zaduživanja primjereno uključiti sve zaduživanja matičnog društva i njegovih društava kćeri; u drugim je okolnostima primjereno da svako društvo kći primijeni ponderirani prosjek troškova zaduživanja koji se odnose na njegova vlastita zaduživanja.
Višak knjigovodstvene vrijednosti kvalificirane imovine iznad nadoknadivog iznosa
16.
Ako su knjigovodstvena vrijednost ili očekivani konačni trošak kvalificirane imovine veći od njezina nadoknadivog iznosa ili neto utržive vrijednosti, knjigovodstvena vrijednost se umanjuje ili otpisuje u skladu sa zahtjevima iz drugih standarda. U određenim okolnostima se iznos umanjenja ili otpisa ponovno iskazuje u skladu s tim drugim standardima.
Početak kapitalizacije
17.
Subjekt troškove zaduživanja počinje kapitalizirati kao dio troškova kvalificirane imovine na datum početka kapitalizacije. Datum početka kapitalizacije je datum na koji subjekt prvi put ispuni sve sljedeće uvjete:
(a)
kod njega su nastali izdaci za imovinu;
(b)
kod njega su nastali troškovi zaduživanja i
(c)
poduzima aktivnosti neophodne za pripremu imovine za namjeravanu upotrebu ili prodaju.
18.
Izdaci za kvalificiranu imovinu uključuju samo izdatke koji su doveli do plaćanja u novcu, prijenosa druge imovine ili preuzimanja kamatonosnih obveza. Izdaci se umanjuju za iznose postupnih uplata i primljenih potpora u vezi s tom imovinom (vidjeti MRS 20 Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći). Prosječna knjigovodstvena vrijednost imovine tijekom razdoblja, uključujući prethodno kapitalizirane troškove zaduživanja, obično je razumna aproksimacija izdataka na koje se u tom razdoblju primjenjuje stopa kapitalizacije.
19.
Aktivnosti nužne za pripremu imovine za njezinu namjeravanu upotrebu ili prodaju obuhvaćaju više od same fizičke izgradnje imovine. Uključuju tehničke i administrativne poslove prije početka fizičke izgradnje, kao što je pribavljanje dozvola. Međutim, takvi poslovi ne uključuju držanje imovine bez proizvodnje ili razvoja koji mijenja stanje te imovine. Na primjer, troškovi zaduživanja koji nastanu u fazi pripreme zemljište kapitaliziraju se tijekom razdoblja u kojem se radi na pripremi. No, troškovi zaduživanja koji nastanu dok se zemljište nabavljeno u svrhu građenja drži bez povezanih poslova pripreme ne mogu se kapitalizirati.
Obustava kapitalizacije
20.
Subjekt obustavlja kapitalizaciju troškova zaduživanja za vrijeme duljih razdoblja u kojima obustavi aktivan razvoj kvalificirane imovine.
21.
Troškovi zaduživanja mogu za subjekta nastajati u duljem razdoblju u kojem su obustavljeni poslovi nužni za pripremu imovine za njezinu namjeravanu upotrebu ili prodaju. To su troškovi držanja djelomično dovršene imovine i ne mogu se kapitalizirati. Međutim, subjekt obično ne obustavlja kapitalizaciju troškova zaduživanja u razdoblju obavljanja važnih tehničkih i administrativnih poslova. Kapitalizacija troškova zaduživanja ne obustavlja se ni ako je privremena odgoda nužan dio procesa pripreme imovine za njezinu namjeravanu upotrebu ili prodaju. Na primjer, kapitalizacija se nastavlja za vrijeme duljeg razdoblja visokog vodostaja koji odlaže gradnju mosta ako je u tom zemljopisnom području visoki vodostaj uobičajen u vrijeme građenja.
Prestanak kapitalizacije
22.
Subjekt prestaje kapitalizirati troškove zaduživanja nakon dovršetka gotovo svih aktivnosti potrebnih za pripremu kvalificirane imovine za njezinu namjeravanu upotrebu ili prodaju.
23.
Imovina je obično spremna za namjeravanu upotrebu ili prodaju nakon dovršetka njezine fizičke izgradnje iako se i dalje obavljaju rutinski administrativni poslovi. Smatra se da su gotovo sve aktivnosti dovršene ako su preostale tek manje prilagodbe, kao što je uređenje nekretnine prema specifikaciji kupca ili korisnika
24.
Ako subjekt izgradnju kvalificirane imovine dovršava u dijelovima i svaki se dio može koristiti dok izgradnja drugih dijelova još traje, subjekt prestaje kapitalizirati troškove zaduživanja nakon dovršetka gotovo svih aktivnosti potrebnih za pripremu tog dijela za njegovu namjeravanu upotrebu ili prodaju.
25.
Poslovni kompleks od nekoliko zgrada, od kojih se svaka može pojedinačno koristiti, primjer je kvalificirane imovine čiji se svaki dio može koristiti dok traje izgradnja drugih dijelova. Primjer kvalificirane imovine koja treba biti dovršena prije nego li se neki njezin dio može koristiti je industrijsko postrojenje u kojem se izvodi nekoliko uzastopnih procesa u raznim dijelovima postrojenja na toj lokaciji kao što je npr. čeličana.
OBJAVLJIVANJE
26.
Subjekt je dužan objaviti:
(a)
iznos troškova zaduživanja kapitaliziranih u razdoblju i
(b)
stopu kapitalizacije na temelju koje je utvrđen iznos troškova zaduživanja prihvatljivih za kapitalizaciju.
PRIJELAZNE ODREDBE
27.
Ako se zbog primjene ovog Standarda mijenja računovodstvena politika, subjekt je dužan Standard primijeniti na troškove zaduživanja koji se odnose na kvalificiranu imovinu za koju kapitalizacija počinje na datum stupanja Standarda na snagu ili nakon tog datuma.
28.
Međutim, subjekt može odrediti bilo koji datum prije datuma stupanja na snagu i primijeniti Standard na troškove zaduživanja koji se odnose na kvalificiranu imovinu za koju kapitalizacija počinje na datum stupanja Standarda na snagu ili nakon tog datuma.
28.A
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2015.–2017., objavljenim u prosincu 2017., izmijenjena je točka 14. Subjekt te izmjene primjenjuje na troškove zaduživanja koji nastanu na početku ili nakon početka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
29.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard počne primjenjivati prije 1. siječnja 2009., dužan je tu činjenicu objaviti.
29.A
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjena je točka 6. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
29.B
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 6. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
29.C
MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 6. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
29.D
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2015.–2017., objavljenim u prosincu 2017., izmijenjena je točka 14. i dodana je točka 28.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene počne primjenjivati ranije, dužan je tu činjenicu objaviti.
POVLAČENJE MRS-a 23 (REVIDIRAN 1993.)
30.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 23 Troškovi zaduživanja revidiran 1993.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 24
Objavljivanja o povezanim osobama
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda osigurati da financijski izvještaji subjekta sadržavaju potrebne informacije kojima se skreće pozornost na mogućnost da na njegov financijski položaj i dobit ili gubitak utječu povezane osobe te transakcije i otvorene stavke, uključujući preuzete obveze, s takvim osobama.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje:
(a)
pri utvrđivanju odnosa i transakcija s povezanim osobama;
(b)
pri utvrđivanju otvorenih stavki, uključujući preuzete obveze, između subjekta i njegovih povezanih osoba;
(c)
pri utvrđivanju okolnosti u kojima je nužno objaviti informacije iz podtočaka (a) i (b) i
(d)
pri određivanju informacija za objavu o tim stavkama.
3.
Ovim se Standardom nalaže objavljivanje informacija o odnosima s povezanim osobama, transakcijama i otvorenim stavkama, uključujući preuzete obveze, u konsolidiranim i odvojenim financijskim izvještajima matičnog društva ili ulagatelja koji imaju zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj u društvu u koje se ulaže i prezentira u skladu s MSFI-jem 10 Konsolidirani financijski izvještaji ili MRS-om 27 Odvojeni financijski izvještaji. Ovaj se Standard primjenjuje i na pojedinačne financijske izvještaje.
4.
Transakcije i otvorene stavke s drugim subjektima u grupi objavljuju se u financijskim izvještajima subjekta. Unutargrupne transakcije i otvorene stavke među povezanim osobama eliminiraju se pri sastavljanju konsolidiranih financijskih izvještaja grupe, osim onih između investicijskog subjekta i njegovih društava kćeri koje se mjere po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.
SVRHA OBJAVLJIVANJA POVEZANIH OSOBA
5.
Odnosi s povezanim osobama uobičajeno su obilježje trgovine i poslovanja. Na primjer, subjekti često dio svojeg poslovanja obavljaju preko društava kćeri, zajedničkih pothvata i pridruženih društava. U tim okolnostima subjekt može utjecati na financijske i poslovne politike društva u koje se ulaže ako nad njim ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj.
6.
Odnos s povezanom osobom može utjecati na dobit ili gubitak te financijski položaj subjekta. Povezane osobe mogu sklapati transakcije koje nepovezane osobe ne mogu. Na primjer, subjekt koji svojem matičnom društvu prodaje robu po nabavnoj cijeni ne bi je pod istim uvjetima prodao drugom kupcu. Osim toga, transakcije između povezanih i nepovezanih osoba ne moraju biti u istim iznosima.
7.
Odnos s povezanom osobom može utjecati na dobit ili gubitak te financijski položaj subjekta čak i bez transakcija s povezanom osobom. Samo postojanje takvog odnosa može biti dovoljno da utječe na transakcije subjekta s drugim subjektima. Na primjer, društvo kći može raskinuti odnose s nekim trgovinskim partnerom ako matično društvo stekne drugo društvo kćer koje obavlja istu djelatnost kao i bivši trgovinski partner. Ili se jedna strana može se suzdržati od djelovanja zbog značajnog utjecaja druge strane, npr. matično društvo može svojem društvu kćeri naložiti da se ne bavi istraživanjem i razvojem.
8.
Iz tih razloga, informacije o transakcijama, otvorenim stavkama, uključujući preuzete obveze, i odnosima s povezanim osobama može utjecati na ocjenu korisnika financijskih izvještaja o poslovanju subjekta, uključujući procjenu rizika subjekta i njegovih mogućnosti.
DEFINICIJE
9.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Povezana osoba znači osoba ili subjekt koji su povezani sa subjektom koji sastavlja svoje financijske izvještaje (u ovom Standardu „izvještajni subjekt”).
(a)
Osoba ili član uže obitelji te osobe povezani su s izvještajnim subjektom:
i.
ako imaju kontrolu ili zajedničku kontrolu nad izvještajnim subjektom;
ii.
ako imaju značajan utjecaj na izvještajni subjekt ili
iii.
ako ključni rukovoditelji izvještajnog subjekta ili njegova matičnog društva.
(b)
Subjekt je povezan s izvještajnim subjektom ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:
i.
subjekt i izvještajni subjekt članovi su iste grupe (što znači da su svako matično društvo, svako društvo kći i sestrinsko društvo kći uzajamno povezani);
ii.
jedan subjekt je pridruženo društvo ili zajednički pothvat drugog subjekta (ili pridruženo društvo ili zajednički pothvat člana grupe čiji je član i taj drugi subjekt);
iii.
oba su subjekta zajednički pothvati istog trećeg subjekta;
iv.
jedan je subjekt zajednički pothvat trećeg subjekta, a drugi je subjekt pridruženo društvo tog trećeg subjekta;
v.
subjekt je plan primanja zaposlenih nakon prestanka radnog odnosa zaposlenika izvještajnog subjekta ili subjekta koji je povezan s izvještajnim subjektom. Ako je sam izvještajni subjekt takav plan, i poslodavci koji uplaćuju doprinose u taj plan su povezani s izvještajnim subjektom;
vi.
subjekt je pod kontrolom ili zajedničkom kontrolom osobe iz podtočke (a);
vii.
osoba iz podtočke (a) alineje i. ima značajan utjecaj na subjekt ili je jedan od ključnih rukovoditelja subjekta (ili njegova matičnog društva);
viii.
subjekt, ili bilo koji član grupe kojoj subjekt pripada, pruža izvještajnom subjektu ili matičnom društvu izvještajnog subjekta usluge ključnih rukovoditelja.
Transakcija s povezanom osobom je prijenos resursa, usluga ili obveza između izvještajnog subjekta i njegove povezane osobe, neovisno o cijeni.
Članovi uže obitelji osobe su oni članovi obitelji koji bi zbog svojih veza sa subjektom mogli utjecati na tu osobu ili biti pod njezinim utjecajem i uključuju:
(a)
djecu i supružnika ili izvanbračnog druga te osobe;
(b)
djecu supružnika te osobe ili njezina izvanbračnog druga i
(c)
uzdržavane članove obitelji te osobe ili njezina supružnika ili izvanbračnog druga.
Naknada obuhvaća sva primanja zaposlenih (kako su definirana u MRS-u 19 Primanja zaposlenih), uključujući primanja zaposlenih na koja se primjenjuje MSFI 2 Plaćanje na temelju dionica. Primanja zaposlenih su svi oblici naknade koje subjekt plaća, treba platiti ili osigurati ili se plaćaju, trebaju platiti ili osigurati u ime subjekta u zamjenu za usluge koje su mu pružene. Uključuju i naknadu koja se subjektu plaća u ime matičnog društva. Naknade uključuju:
(a)
kratkoročna primanja zaposlenih, kao što su nadnice, plaće i doprinosi za socijalno osiguranje, plaćeni godišnji odmor i plaćeno bolovanja, sudjelovanje u dobiti i bonusi (ako su plativi u roku od 12 mjeseci nakon isteka razdoblja) i nenovčana primanja (kao što su zdravstvena zaštita, stambeni smještaj, automobili i besplatna ili subvencionirana roba ili usluge) sadašnjih zaposlenika;
(b)
primanja nakon prestanka radnog odnosa, kao što su mirovine, druge mirovinske naknade, životno osiguranje nakon prestanka radnog odnosa i zdravstvena zaštita nakon prestanka radnog odnosa;
(c)
druga dugoročna primanja zaposlenih, uključujući dopust za dugogodišnji rad ili dopust za studijsko usavršavanje, jubilarne nagrade ili druga primanja za dugogodišnji rad, naknade za dugotrajni invaliditet te, ako nisu u cijelosti plativi u roku od 12 mjeseci nakon isteka razdoblja, sudjelovanje u dobiti, bonusi i odgođene naknade;
(d)
otpremnine i
(e)
plaćanje na temelju dionica.
Ključni rukovoditelji znači osobe koje su ovlaštene i odgovorne za izravno ili neizravno planiranje, usmjeravanje i kontrolu poslovanja subjekta, uključujući direktore (izvršne i druge) tog subjekta.
Država se odnosi na državu, državne agencije i slična lokalna, nacionalna ili međunarodna tijela.
Državni subjekt je subjekt nad kojim država ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj.
Pojmovi „kontrola”, „zajednička kontrola” i „značajan utjecaj” definirani su u MSFI-ju 10, MSFI-ju 11 Zajednički poslovi odnosno MRS-u 28 Ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate i u ovom se Standardu koriste u značenjima utvrđenima u tim standardima.
10.
Prilikom razmatranja svakog mogućeg odnosa s povezanim osobama treba obratiti pozornost na bit odnosa, a ne samo na njegov pravni oblik.
11.
U kontekstu ovog Standarda, povezanim osobama ne smatraju se:
(a)
dva subjekta koja imaju samo zajedničkog direktora ili druge ključne rukovoditelje ili u kojima ključni rukovoditelj u jednom subjektu ima značajan utjecaj nad drugim subjektom;
(b)
dva zajednička pothvatnika u zajedničkom pothvatu koja samo dijele kontrolu nad zajedničkim pothvatom;
(c)
i.
ulagatelji;
ii.
sindikati;
iii.
komunalna poduzeća i
iv.
državna ministarstva i agencije koji nemaju kontrolu, zajedničku kontrolu ni značajan utjecaj nad izvještajnim subjektom,
nego samo uobičajene veze sa subjektom (iako mogu utjecati na slobodu djelovanja subjekta ili sudjelovati u njegovu odlučivanju);
(d)
kupac, dobavljač, davatelj koncesije, distributer ili opći zastupnik s kojim subjekt u znatnoj mjeri posluje samo na temelju posljedične ekonomske ovisnosti.
12.
U definiciji povezane osobe pridruženo društvo uključuje društva kćeri tog pridruženog društva, a zajednički pothvat uključuje društva kćeri zajedničkog pothvata. Zato su npr. društvo kći nekog pridruženog društva i ulagatelj koji ima značajan utjecaj na pridruženo društvo uzajamno povezani.
OBJAVLJIVANJA
Svi subjekti
13.
Informacije o odnosima između matičnog društva i njegovih društava kćeri objavljuju se neovisno o njihovim uzajamnim transakcijama. Subjekt je dužan objaviti ime svojeg matičnog društva i, ako se razlikuje, ime krajnje osobe koja nad njim ima kontrolu. Ako matično društvo i krajnja osoba koja ima kontrolu ne sastavljaju konsolidirane financijske izvještaje dostupne javnosti, objavljuje se ime sljedećeg krajnjeg matičnog društva koje ih sastavlja.
14.
Kako bi se korisnicima financijskih izvještaja omogućio uvid u utjecaje odnosa s povezanim osobama na subjekt, primjereno je objaviti informacije o odnosu kontrole s povezanom osobom, neovisno o transakcijama između povezanih osoba.
15.
Zahtjev za objavljivanje informacija o odnosima između matičnog društva i njegovih društava kćeri dodaje se zahtjevima za objavljivanje iz MRS-a 27 i MSFI-ja 12 Objavljivanje udjela u drugim subjektima.
16.
Točka 13. odnosi se na sljedeće krajnje matično društvo. To je prvo matično društvo u grupi iznad matičnog društva koje sastavlja konsolidirane financijske izvještaje dostupne javnosti.
17.
Subjekt je dužan objaviti informacije o naknadama ključnim rukovoditeljima u ukupnom iznosu i za svaku sljedeću kategoriju:
(a)
kratkoročna primanja zaposlenih;
(b)
primanja nakon prestanka radnog odnosa;
(c)
druga dugoročna primanja;
(d)
otpremnine i
(e)
plaćanje na temelju dionica.
17.A
Ako mu usluge ključnih rukovoditelja pruža drugi subjekt („rukovodeći subjekt”), subjekt nije dužan zahtjeve iz točke 17. primjenjivati na naknade koje je rukovodeći subjekt plaća ili treba platiti zaposlenicima ili direktorima rukovodećeg subjekta.
18.
Subjekt koji je u razdobljima na koja se financijski izvještaji odnose imao transakcije s povezanim osobama dužan je objaviti informacije o prirodi odnosa s povezanim osobama te o tim transakcijama i otvorenim stavkama, uključujući preuzete obveze, koje su korisnicima potrebne za razumijevanje mogućeg utjecaja tih odnosa na financijske izvještaje. Ti zahtjevi za objavljivanje dodaju se onima iz točke 17. Objavljene informacije sadržavaju barem:
(a)
iznos transakcija;
(b)
iznos otvorenih stavki, uključujući preuzete obveze, i
i.
njihove uvjete, među ostalim jesu li osigurane, te vrstu naknade za njihovo namirenje i
ii.
pojedinosti o danim ili primljenim jamstvima;
(c)
rezerviranja za sumnjiva i sporna potraživanja koja se odnose na iznos otvorenih stavki i
(d)
priznate rashode tijekom razdoblja za sumnjiva i sporna potraživanja od povezanih osoba.
18.A
Objavljuju se informacije o iznosima za koje se subjekta tereti za usluge ključnih rukovoditelja koje mu pruža zaseban rukovodeći subjekt.
19.
Informacije iz točke 18. objavljuju se odvojeno za svaku sljedeću kategoriju:
(a)
matično društvo;
(b)
subjekti koji nad subjektom imaju zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj;
(c)
društva kćeri;
(d)
pridružena društva;
(e)
zajednički pothvati u kojima je subjekt zajednički pothvatnik;
(f)
ključni rukovoditelji subjekta ili njegova matičnog društva i
(g)
druge povezane osobe.
20.
Klasifikacija obveza i potraživanja iz odnosa s povezanim osobama po raznim kategorijama iz točke 19. je proširenje zahtjeva iz MRS-a 1 Prezentiranje financijskih izvještaja o objavljivanju informacija koje se iskazuju u izvještaju o financijskom položaju ili u bilješkama. Kategorije su proširene da bi se omogućila sveobuhvatnija analiza stavki s povezanim osobama i primjenjuju se na transakcije s povezanim osobama.
21.
Slijede primjeri transakcija s povezanim osobama koje se objavljuju:
(a)
kupoprodaja proizvoda (dovršenih ili nedovršenih);
(b)
kupoprodaja nekretnina i druge imovine;
(c)
pružanje ili primanje usluga;
(d)
najmovi;
(e)
prijenosi istraživanja i razvoja;
(f)
prijenosi na temelju ugovora o licenciji;
(g)
prijenosi na temelju financijskih aranžmana (uključujući zajmove i uplate vlasničkog kapitala u novcu ili u naravi);
(h)
davanje jamstava ili kolaterala;
(i)
preuzete obveze da će se nešto učiniti ako u budućnosti nastupi ili ne nastupi određeni događaj, uključujući dvostrano obvezne ugovore (12) (priznate i nepriznate) i
(j)
podmirenje obveza u ime subjekta ili od strane subjekta u ime povezane osobe.
22.
Sudjelovanje matičnog društva ili društva kćeri u planu definiranih primanja u kojem rizike dijele subjekti grupe smatra se transakcijom među povezanim osobama (vidjeti točku 42. MRS-a 19 (kako je izmijenjen 2011.)).
23.
Informacije o tome da su uvjeti transakcija s povezanim osobama bili jednaki uvjetima koji prevladavaju u nepristranim transakcijama objavljuje se samo ako se takvi uvjeti mogu potkrijepiti dokazima.
24.
Stavke slične vrste mogu se objaviti agregirano, osim ako je odvojeno objavljivanje nužno za razumijevanje učinaka transakcija s povezanim osobama na financijske izvještaje subjekta.
Državni subjekti
25.
Izvještajni subjekt izuzima se od zahtjeva za objavljivanje informacija iz točke 18. o transakcijama s povezanim osobama i otvorenim stavkama, uključujući preuzete obveze, iz odnosa s:
(a)
državom koja ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj nad izvještajnim subjektom i
(b)
drugim subjektom koji je povezana osoba jer ista država ima kontrolu, zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj i nad izvještajnim subjektom i nad tim drugim subjektom.
26.
Ako izvještajni subjekt primijeni izuzeće iz točke 25., dužan je o transakcijama i s njima povezanim otvorenim stavkama iz točke 25. objaviti:
(a)
ime države i prirodu njezina odnosa s izvještajnim subjektom (tj. kontrola, zajednička kontrola ili značajan utjecaj);
(b)
sljedeće dostatno detaljne informacije koje korisnicima financijskih izvještaja subjekta omogućuju razumijevanje učinka transakcija s povezanim osobama na njegove financijske izvještaje:
i.
vrstu i iznos svake pojedinačno značajne transakcije i
ii.
za druge transakcije koje su značajne zajedno, ali nisu pojedinačno, kvalitativnu ili kvantitativnu naznaku njihova opsega. Vrste transakcija navedene su u točki 21.
27.
Ako se razina detaljnosti informacija koje se objavljuju u skladu s točkom 26. podtočkom (b) utvrđuje prosudbom, izvještajni subjekt dužan je razmotriti bliskost odnosa s povezanom osobom i druge čimbenike koji su relevantni za utvrđivanje značajnosti transakcije, među ostalim:
(a)
je li transakcija značajna u smislu veličine;
(b)
je li transakcija izvršena po netržišnim uvjetima;
(c)
je li transakcija neuobičajena za svakodnevno poslovanje, kao što su kupnja i prodaja poslovnih subjekata;
(d)
je li transakcija prijavljena regulatornim ili nadzornim tijelima;
(e)
je li transakcija prijavljena višem poslovodstvu;
(f)
je li za transakciju potrebno odobrenje dioničara.
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
28.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje retroaktivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2011. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena, cijelog Standarda ili djelomičnog izuzeća iz točaka 25.–27. za državne subjekte. Ako subjekt cijeli Standard ili djelomično izuzeće primijeni na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2011., dužan je tu činjenicu objaviti.
28.A
MSFI-jem 10, MSFI-jem 11 Zajednički poslovi i MSFI-jem 12, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjene su točke 3., 9., 11.(b), 15., 19.(b) i (e) te točka 25. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-a 10, MSFI-ja 11 i MSFI-ja 12.
28.B
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjene su točke 4. i 9. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena dokumenta Investicijski subjekti. Ako subjekt te izmjene primijeni ranije, dužan je istodobno primijeniti sve izmjene uključene u dokument Investicijski subjekti.
28.C
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2010.–2012., objavljenim u prosincu 2013., izmijenjena je točka 9. i dodane su točke 17.A i 18.A. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
POVLAČENJE MRS-a 24 (iz 2003.)
29.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 24 Objavljivanja o povezanim osobama (kako je revidiran 2003.).
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 26
Računovodstvo i izvještaji mirovinskih planova
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Ovaj se Standard primjenjuje na financijske izvještaje mirovinskih planova ako ih sastavljaju.
2.
Mirovinski planovi ponekad se nazivaju i „mirovinski fondovi”, „mirovinski programi” ili „mirovinske sheme”. Za potrebe ovog Standarda, mirovinski plan je izvještajni subjekt odvojen od poslodavaca sudionika plana. Svi ostali standardi primjenjuju se na financijske izvještaje mirovinskih planova u mjeri u kojoj ih ovaj Standard ne zamjenjuje.
3.
Ovaj se Standard primjenjuje na računovodstvo i izvještaje plana za sve sudionike u cjelini. Ne primjenjuje se na izvještaje pojedinačnim sudionicima o njihovim mirovinskim pravima.
4.
MRS19 Primanja zaposlenih odnosi se na utvrđivanje troška mirovinskih primanja u financijskim izvještajima poslodavaca koji imaju mirovinske planove. Stoga ovaj Standard dopunjuje MRS 19.
5.
Mirovinski planovi mogu biti planovi definiranih doprinosa ili planovi definiranih primanja. Za mnoge je nužno osnovati zasebne fondove za uplatu doprinosa odnosno isplatu mirovina, koji mogu i ne moraju biti samostalne pravne osobe te mogu i ne moraju imati upravitelje. Ovaj se Standard primjenjuje neovisno o tome jesu li takvi fondovi osnovani i imaju li upravitelje.
6.
Na mirovinske planove koji imovinu ulažu u društva za osiguranje primjenjuju se isti računovodstveni i financijski zahtjevi koji se primjenjuju na privatna ulaganja. Oni su stoga obuhvaćeni područjem primjene ovog Standarda, osim ako je ugovor s društvom za osiguranje sklopljen u ime određenog sudionika ili skupine sudionika, a obvezu isplate mirovinskih primanja snosi isključivo društvo za osiguranje.
7.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na druge oblike primanja zaposlenih, kao što su otpremnine, odgođene naknade, naknade za dopust za dugogodišnji rad, posebni planovi prijevremenog umirovljenja ili zbrinjavanja viška zaposlenih, planovi zdravstvenog i socijalnog osiguranja ili bonusa. Državni programi socijalnog osiguranja isključeni su iz područja primjene ovog Standarda.
DEFINICIJE
8.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Planovi mirovinskih primanja su programi iz kojih subjekt osigurava primanja zaposlenicima prilikom ili nakon prestanka radnog odnosa (u obliku godišnjega prihoda ili paušalnog iznosa) ako se takva primanja ili doprinosi za takva primanja mogu unaprijed utvrditi ili procijeniti prije umirovljenja na temelju nekog dokumenta ili praksi subjekta.
Planovi definiranih doprinosa su mirovinski planovi u kojima iznosi za isplatu mirovinskih primanja ovise o doprinosima uplaćenima u fond i prihodima ostvarenima od ulaganja fonda.
Planovi definiranih primanja su mirovinski planovi u kojima se iznosi za isplatu mirovinskih primanja određuju jednadžbom koja se obično temelji na zaradi zaposlenika i/ili godinama njihova staža.
Financiranje znači prijenos imovine određenom subjektu (fond), koji je odvojen od subjekta poslodavca, za potrebe budućih obveza isplate mirovinskih primanja.
Za potrebe ovog Standarda koriste se i sljedeći izrazi:
Sudionici su članovi mirovinskog plana i druge osobe koje imaju pravo na primanja iz tog plana.
Neto imovina raspoloživa za primanja je imovina plana umanjena za obveze, osim aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja.
Aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja je sadašnja vrijednost očekivanih isplata iz mirovinskog plana sadašnjim i bivšim zaposlenicima, koje se mogu pripisati već obavljenom radu.
Stečena primanja su primanja na koja su, prema uvjetima mirovinskog plana, prava ostvarena neovisno o nastavku radnog odnosa.
9.
U neke mirovinske planove doprinose uplaćuju i druge osobe osim poslodavaca; ovaj se Standard primjenjuje i na financijske izvještaje takvih planova.
10.
Mirovinski planovi se većinom temelje na formalnim sporazumima. Neki su planovi neformalni, ali imaju određeni stupanj obveze zbog ustaljene prakse poslodavca. Iako neki planovi poslodavcima omogućuju da ograniče svoje obveze prema planovima, poslodavac obično ne može lako ukinuti plan želi li zadržati zaposlenike. Ista se osnova za računovodstvu i izvještavanje primjenjuje na formalne i neformalne planove.
11.
U većini mirovinskih planova predviđeno je osnivanje posebnih fondova za uplatu doprinosa odnosno isplatu primanja. Takvim fondovima mogu upravljati osobe koje samostalno upravljaju imovinom fonda. U nekim se zemljama te osobe nazivaju upraviteljima. U ovom se Standardu takve osobe nazivaju upraviteljima neovisno o tome je li trust osnovan.
12.
Mirovinski planovi obično su planovi definiranih doprinosa ili planovi definiranih primanja, svaki sa svojim posebnim obilježjima, a katkad planovi imaju obilježja i jednih i drugih. Za potrebe ovog Standarda, takvi hibridni planovi smatraju se planovima definiranih primanja.
PLANOVI DEFINIRANIH DOPRINOSA
13.
Financijski izvještaji plana definiranih doprinosa sadržavaju izvještaj o neto imovini raspoloživoj za primanja i opis politike financiranja.
14.
U planu definiranih doprinosa iznos budućih primanja sudionika utvrđuje se na temelju doprinosa koje uplate poslodavac, sudionik ili i jedan i drugi, te poslovne učinkovitosti i prihoda ostvarenih od ulaganja fonda. Poslodavac svoju obvezu obično izvrši doprinosima u fond. Savjet aktuara obično nije potreban iako je ponekad osnova za procjenu budućih primanja koja bi se mogla ostvariti na temelju sadašnjih doprinosa i promjenjivih iznosa budućih doprinosa i prihoda od ulaganja.
15.
Sudionike zanima poslovanje plana jer ono izravno utječe na iznose njihovih budućih primanja Sudionike zanima jesu li doprinosi uplaćeni i provode li se odgovarajuće mjere kontrole radi zaštite prava korisnika. Poslodavca zanima je li poslovanje plana učinkovito i pouzdano.
16.
Cilj izvještavanja plana definiranih doprinosa je redovito informiranje o planu i uspješnosti njegovih ulaganja. Taj se cilj obično postiže objavom financijskih izvještaja koji sadrže sljedeće:
(a)
opis značajnih aktivnosti u razdoblju i učinka promjena koje se odnose na plan, njegove članove i uvjete;
(b)
izvještaje o transakcijama i uspješnosti ulaganja u razdoblju, te izvještaj o financijskom položaju plana na kraju razdoblja i
(c)
opis politika ulaganja.
PLANOVI DEFINIRANIH PRIMANJA
17.
Financijski izvještaji plana definiranih primanja sadržavaju:
(a)
izvještaj u kojem se iskazuje:
i.
neto imovina raspoloživa za primanja;
ii.
aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja, pri čemu treba razlikovati stečena i nestečena primanja i
iii.
nastali višak ili manjak; ili
(b)
izvještaj o imovini raspoloživoj za primanja, uključujući:
i.
bilješku o aktuarskoj sadašnjoj vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja, pri čemu treba razlikovati stečena i nestečena primanja ili
ii.
upućivanje na te informacije u pripadajućem aktuarskom izvještaju.
Ako aktuarsko vrednovanje nije izrađeno na datum financijskih izvještaja, kao osnovica se koristi najnovije vrednovanje i objavljuje se datum tog vrednovanja.
18.
Za potrebe točke 17., osnovica za aktuarsku sadašnju vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja su obvezujuća primanja u skladu s uvjetima plana za obavljeni rad do određenog datuma na temelju postojećih ili predviđenih razina plaća i ta se osnovica objavljuje. Objavljuje se i učinak promjena aktuarskih pretpostavki koje su znatno utjecale na sadašnju aktuarsku vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja.
19.
U financijskim izvještajima objašnjava se odnos između aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja i neto imovine raspoložive za primanja, te politika financiranja obvezujućih primanja.
20.
Isplata obvezujućih mirovinskih primanja iz plana definiranih primanja ovisi o financijskom položaju plana i mogućnosti obveznika za uplatu budućih doprinosa u plan, te o uspješnosti ulaganja i učinkovitosti poslovanja plana.
21.
Plan definiranih primanja treba periodične savjete aktuara na temelju kojih se procjenjuje financijsko stanje plana, preispituju pretpostavke i preporučuju buduće razine doprinosa.
22.
Cilj izvještavanja plana definiranih primanja je periodično informiranje o financijskim sredstvima i poslovanju plana, što je korisno za procjenu odnosa između akumuliranih sredstava i primanja iz plana tijekom vremena. Taj se cilj obično ostvaruje objavom financijskih izvještaja koji sadrže sljedeće:
(a)
opis značajnih aktivnosti u razdoblju i učinka promjena koje se odnose na plan, njegove članove i uvjete;
(b)
izvještaje o transakcijama i uspješnosti ulaganja u razdoblju, te izvještaj o financijskom položaju plana na kraju razdoblja
(c)
aktuarske informacije, kao dio izvještaja ili u zasebnom izvještaju, i
(d)
opis politika ulaganja.
Aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja
23.
Sadašnja vrijednost očekivanih isplata iz plana mirovinskih primanja može se izračunati i iskazati na temelju sadašnjih ili predviđenih razina plaća do umirovljenja sudionika plana.
24.
Razlozi za primjenu pristupa sadašnjih plaća uključuju sljedeće:
(a)
aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja, što je zbroj iznosa koji se trenutno može pripisati svakom sudioniku plana, može se izračunati objektivnije nego na temelju projekcija plaća jer podrazumijeva manje pretpostavki;
(b)
povećanja primanja koja se mogu pripisati povećanju plaće postaju obveza plana u trenutku povećanje plaće i
(c)
iznos aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja koji se temelji na razinama sadašnjih plaća općenito je bliži iznosu koji se isplaćuje u slučaju prekida ili privremene obustave plana.
25.
Razlozi za primjenu pristupa projekcija plaća uključuju sljedeće:
(a)
financijske informacije trebale bi se temeljiti na vremenskoj neograničenosti poslovanja, neovisno o nužnim pretpostavkama i procjenama;
(b)
u planovima konačnih isplata primanja se utvrđuju na temelju plaća na datum umirovljenja ili netom prije tog datuma, što iziskuje projekcije plaća, iznosa doprinosa i stopa povrata i
(c)
bez uključivanja projekcija plaća, kad se financiranje većinom temelji na tim projekcijama, u izvještaju se može pojaviti prividni višak financiranja plana kojeg ustvari nema ili adekvatno financiranje plana razini iako je ustvari nedostatno.
26.
Aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja koja se temelji na sadašnjoj razini plaća objavljuje se u financijskim izvještajima plana kako bi se iskazala obveza za primanja zarađena do datuma financijskih izvještaja. Aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja koja se temelji na projekcijama plaća objavljuje se kao naznaka opsega moguće obveze na osnovi vremenske neograničenosti poslovanja, što je općenito osnovica za financiranje plana. Osim aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja, katkad je potrebno primjereno objasniti kontekst u kojem valja tumačiti aktuarsku sadašnju vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja. Takvo objašnjenje može biti u obliku informacija o adekvatnosti planiranog budućeg financiranja plana i politikama financiranja na temelju projekcija plaća. Može se uključiti u financijske izvještaje ili izvještaj aktuara.
Učestalost aktuarskog vrednovanja
27.
U mnogim se zemljama aktuarska vrednovanja izrađuju najmanje svake tri godine. Ako aktuarsko vrednovanje nije izrađeno na datum financijskih izvještaja, kao osnovica se koristi najnovije vrednovanje i objavljuje se datum tog vrednovanja.
Sadržaj financijskih izvještaja
28.
Planovi definiranih primanja informacije prezentiraju na jedan od sljedećih načina koji odražavaju različite prakse objavljivanja i prezentiranja aktuarskih informacija:
(a)
u financijske izvještaje uključuje se izvještaj u kojem se iskazuje neto imovina raspoloživa za primanja, aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja te nastali višak ili manjak. Financijski izvještaji plana sadrže i izvještaj o promjenama neto imovine raspoložive za primanja i promjenama aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja. Financijskim izvještajima može se priložiti zaseban izvještaj aktuara u kojem se potvrđuje aktuarska sadašnja vrijednost očekivanih mirovinskih primanja;
(b)
u financijske izvještaje uključuje se izvještaj o neto imovini raspoloživoj za primanja i izvještaj o promjenama neto imovine raspoložive za primanja. Aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja objavljuje se u bilješkama uz izvještaje. Financijskim izvještajima može se priložiti i izvještaj aktuara u kojem se potvrđuje aktuarska sadašnja vrijednost očekivanih mirovinskih primanja i
(c)
u financijske izvještaje uključuje se izvještaj o neto imovini raspoloživoj za primanja i izvještaj o promjenama neto imovine raspoložive za primanja s aktuarskom sadašnjom vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja iz zasebnog izvještaja aktuara.
Neovisno o pristupu, financijskim izvještajima može se priložiti izvještaj upravitelja koji sadržajno odgovara izvještaju uprave ili direktora te izvještaj o ulaganjima.
29.
Zagovornici pristupa iz točke 28. podtočaka (a) i (b) smatraju da kvantifikacija obvezujućih mirovinskih primanja i drugih informacija koje se na taj način objavljuju korisnicima olakšava ocjenu postojećeg statusa plana i vjerojatnosti ispunjenja obveza plana. Smatraju i da bi financijski izvještaji kao takvi trebali biti potpuni i ne ovisiti o popratnim izvještajima. Međutim, neki smatraju da bi pristup iz točke 28. podtočke (a) mogao stvoriti dojam postojanja obveze, a mišljenja su da aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja nema sva obilježja obveze.
30.
Zagovornici pristupa iz točke 28. podtočke (c) smatraju da aktuarska sadašnja vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja ne bi trebala biti dio izvještaja o neto imovini raspoloživoj za primanja kao u pristupu iz točke 28. podtočke (a) i da je ne treba objavljivati u bilješkama iz točke 28. podtočke (d) jer bi se izravno uspoređivala s imovinom plana, a takva usporedba ne mora biti valjana. Smatraju da aktuari ne uspoređuju nužno aktuarsku sadašnju vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja s tržišnim vrijednostima ulaganja, nego da mogu procijeniti sadašnju vrijednost očekivanih novčanih tokova od ulaganja. Zato su mišljenja da takva usporedba vjerojatno neće odražavati ukupnu aktuarsku ocjenu plana i da bi se mogla pogrešno razumjeti. Neki smatraju da bi informacije o obvezujućim mirovinskim primanjima, neovisno o tome jesu li kvantificirane, trebale biti iskazane samo u zasebnom aktuarskom izvještaju, uz primjereno obrazloženje.
31.
U ovom su Standardu prihvaćena stajališta o objavljivanju informacija o obvezujućim mirovinskim primanjima u zasebnom aktuarskom izvještaju. Odbacuju se argumenti protiv kvantifikacije aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja. Stoga se u ovom Standardu smatra da su pristupi iz točke 28. podtočaka (a) i (b) prihvatljivi, kao i pristup iz točke 28. podtočke (c) pod uvjetom da financijski izvještaji sadržavaju upućivanje na aktuarski izvještaj koji im je priložen i sadržava aktuarsku sadašnju vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja.
SVI PLANOVI
Vrednovanje imovine plana
32.
Ulaganja plana mirovinskih primanja iskazuju se po fer vrijednosti. U slučaju utrživih vrijednosnih papira fer vrijednost je tržišna vrijednost. Ako se fer vrijednost ulaganja plana ne može procijeniti, objavljuje se informacija o razlogu neprimjene fer vrijednosti.
33.
U slučaju utrživih vrijednosnih papira fer vrijednost je obično tržišna vrijednost jer se smatra najkorisnijom mjerom za vrijednosne papire na datum izvještaja i za uspješnost ulaganja u razdoblju. Vrijednosni papiri koji imaju fiksnu otkupnu vrijednost i koji su stečeni radi podmirenja obveza plana ili njihovih određenih dijelova, mogu se knjižiti u iznosima koji se temelje na njihovoj konačnoj otkupnoj vrijednosti uz pretpostavku stalne stope prinosa do dospijeća. Ako se fer vrijednost ulaganja plana ne može procijeniti, kao u slučaju potpunog vlasništva nad nekim subjektom, objavljuje se informacija o razlogu neprimjene fer vrijednosti. Za ulaganja koja se ne knjiže u iznosu tržišne ili fer vrijednosti, obično se objavljuje i fer vrijednost. Imovina koja se koristi u poslovanju fonda obračunava se u skladu s mjerodavnim standardima.
Objavljivanje
34.
Financijski izvještaji plana mirovinskih primanja, neovisno o tome je li riječ o planu definiranih primanja ili definiranih doprinosa, sadržavaju i sljedeće informacije:
(a)
izvještaj o promjenama neto imovine raspoložive za primanja;
(b)
značajne informacije o računovodstvenoj politici; i
(c)
opis plana i učinka svih promjena plana tijekom razdoblja.
35.
Financijski izvještaju mirovinskih planova sadržavaju, ovisno o slučaju, sljedeće:
(a)
izvještaj o neto imovini raspoloživoj za primanja u kojem se objavljuje sljedeće:
i.
imovina na kraju razdoblja, primjereno klasificirana;
ii.
osnovica za vrednovanje imovine;
iii.
pojedinosti o svakom pojedinom ulaganju koje premašuje 5 % neto imovine raspoložive za primanja ili 5 % vrijednosnih papira bilo koje kategorije ili vrste;
iv.
pojedinosti o svim ulaganjima u poslodavca i
v.
obveze, osim aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja;
(b)
izvještaj o promjenama neto imovine raspoložive za primanja u kojem se objavljuje sljedeće:
i.
doprinosi poslodavca;
ii.
doprinosi zaposlenika;
iii.
prihodi od ulaganja, kao što su kamate i dividende;
iv.
drugi prihodi;
v.
primanja koja su plaćena ili trebaju biti plaćena (podijeljena npr. na mirovine, naknade u slučaju smrti i invaliditeta, te paušalne isplate);
vi.
administrativni rashodi;
vii.
ostali rashodi;
viii.
porez na dobit;
ix.
dobit i gubici nastali pri otuđenju ulaganja i zbog promjena vrijednosti ulaganja i
x.
prijenosi iz drugih planova i u druge planove;
(c)
opis politike financiranja;
(d)
za planove definiranih primanja, aktuarsku sadašnju vrijednost obvezujućih mirovinskih primanja (pri čemu se mogu razlikovati stečena i nestečena primanja) na temelju obvezujućih primanja u skladu s uvjetima plana, za rad obavljen do određenog datuma, i primjenom sadašnjih ili predviđenih razina plaća; te se informacije mogu uvrstiti u prateći aktuarski izvještaj koji se treba čitati zajedno s povezanim financijskim izvještajima i
(e)
za planove definiranih primanja, opis važnih aktuarskih pretpostavki i metoda izračuna aktuarske sadašnje vrijednosti obvezujućih mirovinskih primanja.
36.
Izvještaj plana mirovinskih primanja sadržava opis plana koji može biti dio financijskih izvještaja ili u zasebnom izvještaju. Može sadržavati sljedeće:
(a)
imena poslodavaca i skupine zaposlenih na koje se odnosi;
(b)
broj sudionika kojima se isplaćuju primanja i broj drugih sudionika, primjereno klasificiranih;
(c)
vrstu plana – plan definiranih doprinosa ili plan definiranih primanja;
(d)
bilješku o tome uplaćuju li sudionici doprinose u plan;
(e)
opis obvezujućih mirovinskih primanja za sudionike;
(f)
opis mogućih uvjeta prekida plana i
(g)
promjene stavki iz podtočaka od (a) do (f) tijekom razdoblja na koje se izvještaj odnosi.
Nije neuobičajeno navesti upućivanja na druge dokumente koji su korisnicima dostupni i u kojima je plan opisan, te uvrstiti samo informacije o naknadnim promjenama.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
37.
Ovaj Standard stupa na snagu i primjenjuje se na financijske izvještaje planova mirovinskih primanja za razdoblja koja su započela 1. siječnja 1988. ili nakon tog datuma.
38.
Dokumentom Objavljivanje računovodstvenih politika, kojim se mijenjaju MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja i MSFI Izjava o praksama 2 Prosudbe o značaju, objavljenim u veljači 2021., izmijenjena je točka 34. Subjekt tu izmjenu primjenjuje za godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2023. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 27
Odvojeni financijski izvještaji
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati zahtjeve o računovodstvenom iskazivanju i objavljivanju informacija o ulaganjima u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva za subjekte koji sastavljaju odvojene financijske izvještaje.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje u računovodstvenu ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva ako subjekt odluči ili prema nacionalnim propisima dužan prezentirati odvojene financijske izvještaje.
3.
Ovim se Standardom ne određuje koji subjekti sastavljaju odvojene financijske izvještaje. Standard se primjenjuje na subjekte koji sastavljaju odvojene financijske izvještaje u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.
DEFINICIJE
4.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe u kojima se imovina, obveze, vlasnički kapital, prihodi, rashodi i novčani tokovi matičnog društva i njegovih društava kćeri iskazuju kao da su sva ta društva jedan gospodarski subjekt.
Odvojeni financijski izvještaji su financijski izvještaji subjekta u kojima on u skladu sa zahtjevima iz ovog Standarda može svoja ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva iskazivati po trošku, u skladu s MSFI-jem 9 Financijski instrumenti, ili primjenom metode udjela iz MRS-a 28 Ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate.
5.
Sljedeći su pojmovi definirani u Dodatku A MSFI-ju 10 Konsolidirani financijski izvještaji, Dodatku A MSFI-ju 11 Zajednički poslovi i točki 3. MRS-a 28:
—
pridružena društva;
—
kontrola nad društvom u koje se ulaže,
—
metoda udjela,
—
grupa,
—
investicijski subjekt,
—
zajednička kontrola,
—
zajednički pothvat,
—
zajednički pothvatnik,
—
matično društvo,
—
značajan utjecaj,
—
društvo kći.
6.
Odvojeni financijski izvještaji prezentiraju se kao dodatak konsolidiranim financijskim izvještajima ili financijskim izvještajima ulagatelja koji nema ulaganja u društva kćeri, ali ima u pridružena društva ili zajedničke pothvate, i u njima se u skladu s MRS-om 28 ulaganja u pridružena društva ili zajedničke pothvate obračunavaju primjenom metode udjela, osim u slučajevima iz točaka 8.–8.A.
7.
Financijski izvještaji subjekta koji nema društvo kćer ni pridruženo društvo i nije pothvatnik u zajedničkom pothvatu nisu odvojeni financijski izvještaji.
8.
Subjekt izuzet od obveze konsolidacije iz točke 4. podtočke (a) MSFI-ja 10 ili od primjene metode udjela iz točke 17. MRS-a 28 (kako je izmijenjen 2011.) može prezentirati samo odvojene financijske izvještaje.
8.A
Investicijski subjekt koji je u skladu s točkom 31. MSFI-ja 10 dužan u tekućem razdoblju i u svim iskazanim usporednim razdobljima primijeniti izuzeće od obveze konsolidacije za sva svoja društva kćeri, prezentira samo odvojene financijske izvještaje.
SASTAVLJANJE ODVOJENIH FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
9.
Odvojeni financijski izvještaji sastavljaju se u skladu sa svim važećim MSFI-jima, osim kako je navedeno u točki 10.
10.
Pri sastavljanju odvojenih financijskih izvještaja subjekt ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva računovodstveno iskazuje:
(a)
po trošku;
(b)
u skladu s MSFI-jem 9 ili
(c)
primjenom metode udjela iz MRS-a 28.
Subjekt je dužan isti način obračuna primijeniti na svaku kategoriju ulaganja. Ulaganja koja se obračunavaju po trošku ili primjenom metode udjela obračunavaju se u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja ako su klasificirana u imovinu namijenjenu prodaji ili raspodjeli (ili imovinu uključenu u skupinu za otuđenje koja je klasificirana u imovinu namijenjenu prodaji odnosno raspodjeli). Mjerenje ulaganja obračunatih u skladu s MSFI-jem 9 u tim se okolnostima ne mijenja.
11.
Ako subjekt u skladu s točkom 18. MRS-a 28 (kako je izmijenjen 2011.) odluči svoja ulaganja u pridružena društva ili zajedničke pothvate mjeriti po fer vrijednosti u skladu s MSFI-jem 9, dužan ih je na isti način računovodstveno iskazati i u svojim odvojenim financijskim izvještajima.
11.A
Ako je matično društvo dužno u skladu s točkom 31. MSFI-ja 10 svoja ulaganja u društvo kćer mjeriti po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 9, dužno ih je na isti način računovodstveno iskazati i u svojim odvojenim financijskim izvještajima.
11.B
Ako matično društvo prestane biti ili postane investicijski subjekt, promjenu statusa računovodstveno iskazuje od datuma promjene statusa, kako slijedi:
(a)
ako prestane biti investicijski subjekt, subjekt ulaganje u društvo kćer računovodstveno iskazuje u skladu s točkom 10. Datum promjene statusa smatra se pretpostavljenim datumom stjecanja. Fer vrijednost društva kćeri na pretpostavljeni datum stjecanja predstavlja pretpostavljenu prenesenu naknadu pri obračunu ulaganja u skladu s točkom 10.;
i.
[brisano]
ii.
[brisano]
(b)
ako postane investicijski subjekt, subjekt ulaganje u društvo kćer računovodstveno iskazuje po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 9. Razlika između prethodne knjigovodstvene vrijednosti društva kćer i njegove fer vrijednosti na datum promjene statusa ulagatelja priznaje se u dobiti ili gubitku kao dobit ili gubitak. Kumulativni iznos dobiti ili gubitaka koji je u vezi s tim društvima kćerima prethodno priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti obračunava se kao da je investicijski subjekt ta društva kćeri otuđio na datum promjene statusa.
12.
Dividende od društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva priznaju se u odvojenim financijskim izvještajima subjekta ako je utvrđeno njegovo pravo na dividendu. Dividenda se priznaje u dobiti ili gubitku, osim ako subjekt odluči primijeniti metodu udjela i u tom se slučaju dividenda priznaje kao smanjenje knjigovodstvene vrijednosti ulaganja.
13.
Ako matično društvo restrukturira svoju grupu osnivanjem novog subjekta kao matičnog društva grupe na način koji ispunjava sljedeće kriterije:
(a)
novo matično društvo stječe kontrolu nad prvobitnim matičnim društvom izdavanjem vlasničkih instrumenata u zamjenu za postojeće vlasničke instrumente prvobitnog matičnog društva;
(b)
imovina i obveze nove i prvobitne grupe jednake su neposredno prije i nakon restrukturiranja i
(c)
vlasnici prvobitnog matičnog društva prije restrukturiranja imaju iste apsolutne i relativne udjele u neto imovini prvobitne grupe neposredno prije i nakon restrukturiranja,
a novo matično društvo svoje udjele u prvobitnom matičnom društvu u svojim odvojenim financijskim izvještajima računovodstveno iskazuje u skladu s točkom 10. podtočkom (a), novo matično društvo trošak mjeri po knjigovodstvenoj vrijednosti svojeg udjela u stavkama vlasničkog kapitala iskazanima u odvojenim financijskim izvještajima prvobitnog matičnog društva na datum restrukturiranja.
14.
Slično i subjekt koji nije matično društvo može osnovati novi subjekt kao svoje matično društvo na način koji ispunjava kriterije iz točke 13. Zahtjevi iz točke 13. jednako se primjenjuju na svako takvo restrukturiranje. U tom slučaju upućivanja na „prvobitno matično društvo” i „prvobitnu grupu” znače „prvobitni subjekt”.
OBJAVLJIVANJE
15.
Subjekt je pri objavljivanju informacija u svojim odvojenim financijskim izvještajima dužan primijeniti sve važeće MSFI-je, uključujući zahtjeve iz točaka 16. i 17.
16.
Ako matično društvo u skladu s točkom 4. podtočkom (a) MSFI-ja 10 odluči da neće sastavljati konsolidirane financijske izvještaje, nego odvojene financijske izvještaje, dužno je u njima objaviti:
(a)
činjenicu da su financijski izvještaji odvojeni financijski izvještaji; da se primjenjuje izuzeće od konsolidacije; naziv i sjedište (državu osnutka ako se razlikuje) subjekta čiji su konsolidirani financijski izvještaji sastavljeni u skladu s MSFI-jima za javnu upotrebu i adresu na kojoj se konsolidirani financijski izvještaji mogu dobiti;
(b)
popis značajnih ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva, uključujući:
i.
nazive tih društava u koja se ulaže;
ii.
sjedišta (i države osnutka ako su različite) tih društava u koja se ulaže;
iii.
svoj udio u vlasništvu (i glasačkim pravima ako se razlikuje) u tim društvima u koja se ulaže;
(c)
opis metode iskazivanja ulaganja iz točke (b).
16.A
Ako investicijski subjekt koji je matično društvo (različito od matičnog društva iz točke 16.) sastavlja samo odvojene financijske izvještaje u skladu s točkom 8.A, dužan je tu činjenicu objaviti. Investicijski subjekt objavljuje i informacije o investicijskim subjektima koje se nalažu MSFI-jem 12 Objavljivanje udjela u drugim subjektima.
17.
Ako matično društvo (različito od matičnog društva iz točaka 16.–16.A) ili ulagatelj koji ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj nad društvom u koje se ulaže sastavljaju odvojene financijske izvještaje, dužni su navesti financijske izvještaje sastavljene u skladu s MSFI-jem 10, MSFI-jem 11 ili MRS-om 28 (kako je izmijenjen 2011.) na koje se ti odvojeni financijski izvještaji odnose. Matično društvo ili ulagatelj u svojim odvojenim financijskim izvještajima objavljuju i sljedeće:
(a)
činjenicu da su to odvojeni financijski izvještaji i razloge njihova sastavljanja ako to nije zakonska obveza;
(b)
popis značajnih ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva, uključujući:
i.
nazive tih društava u koja se ulaže;
ii.
sjedišta (i države osnutka ako su različite) tih društava u koja se ulaže;
iii.
svoj udio u vlasništvu (i glasačkim pravima ako se razlikuje) u tim društvima u koja se ulaže;
(c)
opis metode iskazivanja ulaganja iz točke (b).
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
18.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1 siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primijeni ranije, dužan je tu činjenicu objaviti i istovremeno primijeniti MSFI 10, MSFI 11, MSFI 12 i MRS 28 (kako je izmijenjen 2011.).
18.A
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjene su točke 5., 6., 17. i 18. i dodane su točke 8.A, 11.A–11.B, 16.A i 18.B–18.I. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni ranije, dužan je tu činjenicu objaviti i istovremeno primijeniti sve izmjene iz dokumenta Investicijski subjekti.
18.B
Ako na datum prve primjene izmjena iz dokumenta Investicijski subjekti (što je za potrebe ovog MSFI-ja početak godišnjeg razdoblja izvještavanja na koje se te izmjene prvi put primjenjuju) matično društvo zaključi da je investicijski subjekt, dužno je na svoje ulaganje u društvo kći primijeniti točke 18.C–18.I.
18.C
Investicijski subjekt koji je prethodno svoje ulaganje u društvo kćer mjerio po trošku dužan je na datum prve primjene to ulaganje mjeriti po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak kao da su zahtjevi iz ovog MSFI-ja oduvijek bili na snazi. Investicijski subjekt retroaktivno usklađuje stanje u prethodnom godišnjem razdoblju prije datuma prve primjene i zadržanu dobit na početku tog razdoblja za sve razlike između:
(a)
prethodne knjigovodstvene vrijednosti ulaganja i
(b)
fer vrijednosti ulagateljeva ulaganja u društvo kćer.
18.D
Investicijski subjekt koji je prethodno svoje ulaganje u društvo kćer mjerio po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit na datum prve primjene to ulaganje nastavlja mjeriti po fer vrijednosti. Kumulativni iznos svih usklađenja fer vrijednosti prethodno priznatih u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti prenosi se u zadržanu dobit na početku godišnjeg razdoblja neposredno prije datuma prve primjene.
18.E
Investicijski subjekt na datum prve primjene ne usklađuje prethodni obračun udjela u društvu kćeri kojeg je prethodno mjerio po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 9, kako je dopušteno točkom 10.
18.F
Do datuma donošenja MSFI-ja 13 Mjerenje fer vrijednosti, investicijski subjekt koristi iznose fer vrijednosti o kojima je prethodno izvijestio ulagatelje ili upravu ako ti iznosi predstavljaju iznos za koji se ulaganje moglo razmijeniti među dobro obaviještenim i voljnim stranama u nepristranom poslu na datum vrednovanja.
18.G
Ako je mjerenje ulaganja u društvo kćer u skladu s točkama 18.C–18F neizvedivo (u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške), investicijski subjekt primjenjuje zahtjeve iz ovog MSFI-ja na početku najranijeg razdoblja za koje je primjena točaka 18.C–18.F izvediva, a to može biti i tekuće razdoblje. Ulagač retroaktivno usklađuje stanje u godišnjem razdoblju neposredno prije datuma prve primjene, osim ako najranije razdoblje za koje je primjena ove točke izvediva počinje u tekućem razdoblju. Ako je investicijskom subjektu mjerenje fer vrijednosti društva kćeri izvedivo na datum prije početka prethodnog razdoblja, ulagatelj usklađuje vlasnički kapital na početku tog razdoblja za sve razlike između:
(a)
prethodne knjigovodstvene vrijednosti ulaganja i
(b)
fer vrijednosti ulagateljeva ulaganja u društvo kćer.
Ako je primjena ove točke najranije izvediva u tekućem razdoblju, usklađenje vlasničkog kapitala priznaje se na početku tekućeg razdoblja.
18.H
Ako ulaganje u društvo kćer otuđi ili izgubi kontrolu nad društvom kćeri prije datuma prve primjene izmjena iz dokumenta Investicijski subjekti, investicijski subjekt nije dužan uskladiti prethodni obračun tog ulaganja.
18.I
Neovisno o upućivanjima na godišnje razdoblje neposredno prije datuma prve primjene („prethodno razdoblje”) iz točaka 18.C–18.G, subjekt može, ali nije dužan, iskazati i usklađene usporedne informacije za bilo koje ranije iskazano razdoblje. Ako subjekt iskazuje usklađene usporedne informacije za koje ranije razdoblje, svako upućivanje na „prethodno razdoblje” iz točaka 18.C–18.G tumači se kao „najranije razdoblje za koje su iskazane usklađene usporedne informacije”. Ako subjekt iskazuje neusklađene usporedne informacije za koje ranije razdoblje, dužan je jasno naznačiti koje informacije nisu usklađene, navesti da su sastavljene na drukčijoj osnovi i objasniti tu osnovu.
18.J
Dokumentom Metoda udjela u odvojenim financijskim izvještajima (izmjene MRS-a 27), objavljenim u kolovozu 2014., izmijenjene su točke 4.–7., 10., 11.B i 12. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
Upućivanja na MSFI 9
19.
Ako subjekt primjenjuje ovaj Standard, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako upućivanje na MSFI 9 treba čitati kao upućivanje na MRS 39 Financijski instrumenti: Priznavanje i mjerenje.
POVLAČENJE MRS-a 27 (iz 2008.)
20.
Ovaj Standard objavljen je istodobno s MSFI-jem 10. Ta dva standarda zajedno zamjenjuju MRS 27 Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji (kako je izmijenjen 2008.).
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 28
Ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstveno iskazivanje ulaganja u pridružena društva i utvrditi zahtjeve o primjeni metode udjela pri obračunu ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj su Standard dužni primjenjivati svi subjekti ulagatelji koji imaju zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj nad društvom u koje se ulaže.
DEFINICIJE
3.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Pridruženo društvo je subjekt u kojem ulagatelj ima značajan utjecaj.
Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe u kojima se imovina, obveze, vlasnički kapital, prihodi, rashodi i novčani tokovi matičnog društva i njegovih društava kćeri iskazuju kao da su sva ta društva jedan gospodarski subjekt.
Metoda udjela je računovodstvena metoda kojom se ulaganje početno priznaje po trošku, a zatim usklađuje za promjene ulagateljeva udjela u neto imovini društva u koje se ulaže nastale nakon stjecanja. U dobit ili gubitak ulagatelja uključuje se njegov udio u dobiti ili gubitku društva u koje se ulaže, a u ostalu sveobuhvatnu dobit ulagatelja uključuje se njegov udio u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti društva u koje se ulaže.
Zajednički posao je posao u kojem dvije ili više strana ima zajedničku kontrolu.
Zajednička kontrola je ugovorena podjela kontrole u određenom poslu, koja postoji samo ako je za odluke o relevantnim aktivnostima nužan jednoglasan pristanak strana koje dijele kontrolu.
Zajednički pothvat je zajednički posao u kojem strane koje imaju zajedničku kontrolu nad poslom imaju prava na neto imovinu tog posla.
Zajednički pothvatnik je strana u zajedničkom pothvatu koja ima zajedničku kontrolu nad zajedničkim pothvatom.
Značajan utjecaj je pravo sudjelovanja u odlučivanju o financijskim i poslovnim politikama društva u koje se ulaže, ali nije kontrola ni zajednička kontrola nad tim politikama.
4.
Sljedeći pojmovi definirani su u točki 4. MRS-a 27 Odvojeni financijski izvještaji i Dodatku A MSFI-ju 10 Konsolidirani financijski izvještaji i u ovom se Standardu koriste u značenjima utvrđenima u MSFI-jima u kojima su definirani:
—
kontrola nad društvom u koje se ulaže,
—
grupa,
—
matično društvo,
—
odvojeni financijski izvještaji,
—
društvo kći.
ZNAČAJAN UTJECAJ
5.
Ako subjekt u društvu u koje se ulaže ima izravno ili neizravno (npr. preko društava kćeri) 20 % ili više glasačkih prava, pretpostavlja se da subjekt ima značajan utjecaj, osim ako se ne može nedvojbeno dokazati da to nije slučaj. Nasuprot tome, ako subjekt u društvu u koje se ulaže ima izravno ili neizravno (npr. preko društava kćeri) manje od 20 % glasačkih prava, pretpostavlja se da nema značajan utjecaj, osim ako značajan utjecaj može nedvojbeno dokazati. Znatno ili većinsko vlasništvo nekog drugog ulagatelja ne znači nužno da subjekt nema značajan utjecaj.
6.
Postojanje značajnog utjecaja nekog subjekta obično se dokazuje na jedan ili više sljedećih načina:
(a)
zastupljenošću u upravi ili istovrijednom upravljačkom tijelu društva u koje se ulaže;
(b)
sudjelovanjem u procesima donošenja politika, uključujući sudjelovanje u odlučivanju o dividendama ili drugim raspodjelama;
(c)
značajnim transakcijama između subjekta i društva u koje se ulaže;
(d)
razmjenom rukovoditelja ili
(e)
pružanjem bitnih tehničkih informacija.
7.
Subjekt može posjedovati dioničke varante, opcije na kupnju dionica, dužničke ili vlasničke instrumente koji se mogu konvertirati u redovne dionice ili druge slične instrumente koji, ako se izvrše ili konvertiraju, mogu subjektu dati dodatna glasačka prava odnosno smanjiti glasačka prava druge strane u odlučivanju o financijskim i poslovnim politikama drugog subjekta (tj. potencijalna glasačka prava). Postojanje i utjecaj potencijalnih glasačkih prava koja se mogu trenutačno izvršiti ili konvertirati, uključujući potencijalna glasačka prava drugih subjekata, uzimaju se u obzir pri utvrđivanju značajnog utjecaja subjekta. Potencijalna glasačka prava ne mogu se trenutačno izvršiti ili konvertirati npr. ako se mogu izvršiti ili konvertirati tek na neki datum u budućnosti ili tek kad nastupi neki budući događaj.
8.
Kada utvrđuje pridonose li potencijalna glasačka prava značajnom utjecaju, subjekt ispituje sve činjenice i okolnosti (uključujući uvjete izvršenja potencijalnih glasačkih prava i sve druge ugovorne aranžmane, pojedinačno ili u kombinaciji) koje utječu na potencijalna prava, osim namjera uprave i financijske sposobnosti za izvršenje ili konverziju tih potencijalnih prava.
9.
Subjekt gubi značajan utjecaj u društvu u koje se ulaže ako izgubi pravo sudjelovanja u odlučivanju o financijskim i poslovnim politikama tog društva u koje se ulaže. Gubitak značajnog utjecaja moguć je uz promjene ili bez promjene apsolutnog ili relativnog udjela u vlasništvu. Moguć je npr. ako kontrolu nad pridruženim društvom stekne država, sud, stečajni upravitelj ili regulator. Moguć je i na temelju ugovornog aranžmana.
METODA UDJELA
10.
Metodom udjela se ulaganje u pridruženo društvo ili zajednički pothvat pri početnom priznavanju iskazuje po trošku, a njegova se knjigovodstvena vrijednost zatim povećava ili smanjuje da bi se iskazao udio ulagatelja u dobiti ili gubitku društva u koje se ulaže nakon datuma stjecanja. Ulagačev udio u dobiti ili gubitku društva u koje se ulaže priznaje se u dobiti ili gubitku ulagatelja. Isplate udjela u dobiti primljene od društva u koje se ulaže umanjuju knjigovodstvenu vrijednost ulaganja. Usklađenja knjigovodstvene vrijednosti mogu biti nužna zbog promjena ulagateljeva razmjernog udjela u društvu u koje se ulaže koje proizlaze iz promjena ostale sveobuhvatne dobiti tog društva. Takve promjene uključuju i one koje proizlaze iz revalorizacije nekretnina, postrojenja i opreme te tečajnih razlika. Ulagatelj svoj udio u tim promjenama priznaje u svojoj ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (vidjeti MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja).
11.
Priznavanje prihoda na temelju primljenih udjela u dobiti ne mora biti adekvatna mjera prihoda koje ulagatelj ostvari od svojeg ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat jer te raspodjele dobiti mogu biti tek neznatno povezane s uspješnošću pridruženog društva ili zajedničkog pothvata. Budući da ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj nad društvom u koje se ulaže, ulagatelj ima udio u uspješnosti pridruženog društva ili zajedničkog pothvata, a time i prinos na svoje ulaganje. Ulagač taj udio računovodstveno iskazuje u svojim proširenim financijskim izvještajima u koje uključuje svoj udio u dobiti ili gubitku društva u koje se ulaže. Stoga se primjenom metode udjela u izvještajima pruža više informacija o ulagateljevoj neto imovini te dobiti ili gubitku.
12.
Ako postoje potencijalna glasačka prava ili druge izvedenice koje sadržavaju potencijalna glasačka prava, udio subjekta u dobiti ili gubitku pridruženog društva ili zajedničkog pothvata utvrđuje se isključivo na temelju postojećih vlasničkih udjela i ne odražava mogućnost izvršenja ili konverzije potencijalnih glasačkih prava i drugih izvedenica, osim ako se primjenjuje točka 13.
13.
U nekim okolnostima je vlasništvo subjekta u biti rezultat transakcije koja mu trenutačno omogućuje prinose po osnovi vlasničkog udjela. U takvim okolnostima se dio koji se dodjeljuje subjektu utvrđuje uzimajući u obzir mogućnost izvršenja tih potencijalnih glasačkih prava i drugih izvedenica koji mu trenutačno omogućuju prinose.
14.
MSFI 9 Financijski instrumenti ne primjenjuje se na udjele u pridruženim društvima i zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju metodom udjela. Ako instrumenti koji sadržavaju potencijalna glasačka prava u biti trenutačno omogućuju prinose po osnovi vlasničkog udjela u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu, na te se instrumente MSFI 9 ne primjenjuje. U svim drugim slučajevima se instrumenti koji sadržavaju potencijalna glasačka prava u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu obračunavaju u skladu s MSFI-jem 9.
14.A
Subjekt primjenjuje MSFI 9 i na druge financijske instrumente u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu na koje se ne primjenjuje metoda udjela. To uključuje dugoročne udjele koji su u biti dio subjektova neto ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat (vidjeti točku 38.). Subjekt na takve dugoročne udjele najprije primjenjuje MSFI 9, a tek zatim točke 38. i 40.–43. ovog Standarda. Pri primjeni MSFI-ja 9 subjekt ne uzima u obzir usklađenja knjigovodstvene vrijednosti dugoročnih udjela koja proizlaze iz primjene ovog Standarda.
15.
Osim ako se u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak poslovanja ulaganje u pridruženo društvo ili zajednički pothvat u cijelosti ili djelomično klasificira kao namijenjeno prodaji, to se ulaganje, ili svaki zadržani udio u ulaganju koji nije klasificiran kao namijenjen prodaji, klasificira kao dugotrajna imovina.
PRIMJENA METODE UDJELA
16.
Subjekt koji ima zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj nad društvom u koje se ulaže računovodstveno iskazuje svoje ulaganje u pridruženo društvo ili zajednički pothvat metodom udjela, osim ako to ulaganje ispunjava uvjete za izuzeće iz točaka 17.–19.
Izuzeća od primjene metode udjela
17.
Subjekt na svoje ulaganje u pridruženo društvo ili zajednički pothvat ne mora primijeniti metodu udjela ako je taj subjekt matično društvo izuzeto od obveze sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja u skladu s područjem primjene izuzeća iz točke 4. podtočke (a) MSFI-ja 10 i u svim sljedećim slučajevima:
(a)
subjekt je društvo kći u potpunom ili djelomičnom vlasništvu nekog drugog subjekta i svi njegovi drugi vlasnici, uključujući one koji inače nemaju pravo glasa, obaviješteni su da subjekt ne primjenjuje metodu udjela i tome se ne protive;
(b)
dužničkim ili vlasničkim instrumentima subjekta ne trguje se na javnom tržištu (domaća ili inozemna burza ili izvanburzovno tržište, uključujući lokalna i regionalna tržišta);
(c)
subjekt nije podnio niti je u postupku podnošenja svojih financijskih izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili drugoj regulatornoj agenciji u svrhu izdavanja bilo koje klase instrumenata na javnom tržištu;
(d)
krajnje ili posredno matično društvo subjekta sastavlja financijske izvještaje dostupne javnosti koji su u skladu s MSFI-jima, u kojima su društva kćeri konsolidirana ili mjerena po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 10.
18.
Ako ulaganje u pridruženo društvo ili zajednički pothvat drži izravno ili neizravno subjekt koji je organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski fond i sličan subjekt, uključujući fondove investicijskog osiguranja, subjekt može odlučiti ta ulaganja mjeriti po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 9. Primjer fonda investicijskog osiguranja je fond koji subjekt drži kao odnosne stavke za skupinu ugovor o osiguranju s obilježjima izravnog sudjelovanja. Za potrebe te odluke, govori o osiguranju uključuju ugovore o ulaganju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja. Subjekt tu odluku donosi zasebno za svako pridruženo društvo ili zajednički pothvat pri njihovu početnom priznavanju. (Vidjeti MSFI 17 Ugovori o osiguranju za pojmove koji se koriste u ovoj točki, a definirani su u tom standardu.)
19.
Ako dio ulaganja subjekta u pridruženo društvo ili zajednički pothvat drži organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski fond ili sličan subjekt, uključujući fondove investicijskog osiguranja, subjekt može odlučiti taj dio ulaganja mjeriti po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 9, neovisno o tome ima li organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski fond ili sličan subjekt, uključujući fondove investicijskog osiguranja značajan utjecaj u tom dijelu ulaganja. Ako subjekt tako odluči, dužan je metodu udjela primijeniti na svaki preostali dio svojeg ulaganja u pridruženo društvo koji ne drži organizacija poduzetničkog kapitala ili uzajamni fond, investicijski fond ili sličan subjekt, uključujući fondove investicijskog osiguranja.
Klasifikacija u namijenjeno prodaji
20.
Subjekt primjenjuje MSFI 5 na ulaganje ili dio ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat koji ispunjava kriterije za klasifikaciju u namijenjeno prodaji. Svaki zadržani dio ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat koji nije klasificiran kao namijenjen prodaji obračunava se metodom udjela sve do otuđenja dijela koji je klasificiran kao namijenjen prodaji. Subjekt nakon otuđenja svaki zadržani udio u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu računovodstveno iskazuje u skladu s MSFI-jem 9, osim zadržanog udjela i dalje ostaje pridruženo društvo ili zajednički pothvat, i subjekt u tom slučaju primjenjuje metodu udjela.
21.
Ako ulaganje ili dio ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat koji je prethodno bio klasificiran kao namijenjen prodaji prestane ispunjavati kriterije za takvu klasifikaciju, obračunava se metodom udjela retroaktivno od datuma klasifikacije u namijenjeno prodaji. Financijske izvještaje za razdoblja nakon klasifikacije treba na odgovarajući način izmijeniti.
Prestanak primjene metode udjela
22.
Subjekt je dužan prestati primjenjivati metodu udjela od datuma na koji njegovo ulaganje prestane biti pridruženo društvo ili zajednički pothvat kako slijedi:
(a)
ako ulaganje postane društvo kći, subjekt ga je dužan računovodstveno iskazati u skladu s MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije i MSFI-jem 10;
(b)
ako je zadržani udio u bivšem ovisnom društvu ili zajedničkom pothvatu financijska imovina, subjekt ga je dužan mjeriti po fer vrijednosti. Smatra se da je fer vrijednost zadržanog udjela njegova fer vrijednost pri početnom priznavanju kao financijske imovine u skladu s MSFI-jem 9. Subjekt je dužan u dobiti ili gubitku priznati svaku razliku između:
i.
fer vrijednosti svakog zadržanog udjela i primitaka ostvarenih otuđenjem dijela udjela u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu i
ii.
knjigovodstvene vrijednost ulaganja na datum prestanka primjene metode udjela;
(c)
ako subjekt prestane primjenjivati metodu udjela, dužan je sve iznose prethodno priznate u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u vezi s tim ulaganjem računovodstveno iskazati po istoj osnovi koja bi bila propisana da je društvo u koje se ulaže izravno otuđilo povezanu imovinu ili povezane obveze.
23.
Prema tome, ako se dobit ili gubitak prethodno priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti društva u koje se ulaže pri otuđenju povezane imovine ili povezanih obveza reklasificira u dobit ili gubitak, subjekt tu dobit ili gubitak reklasificira (kao reklasifikacijsko usklađenje) iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak nakon prestanka primjene metode udjela. Na primjer, ako pridruženo društvo ili zajednički pothvat ostvari kumulativne tečajne razlike koje se odnose na inozemno poslovanje i subjekt prestane primjenjivati metodu udjela, subjekt je dužan dobit ili gubitak prethodno priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u vezi s inozemnim poslovanjem reklasificirati u dobit ili gubitak.
24.
Ako ulaganje u pridruženo društvo postane ulaganje u zajednički pothvat ili ako ulaganje u zajednički pothvat postane ulaganje u pridruženo društvo, subjekt nastavlja primjenjivati metodu udjela i ne mjeri ponovno zadržani udio.
Promjene vlasničkog udjela
25.
Ako se vlasnički udio subjekta u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu smanji, a ulaganje se i dalje klasificira kao pridruženo društvo odnosno zajednički pothvat, subjekt dio dobitka ili gubitka koji je prethodno bio priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti po osnovi tog smanjenja vlasničkog udjela reklasificira u dobit ili gubitak ako se za taj dobitak ili gubitak ionako nalaže reklasifikacija u dobit ili gubitak pri otuđenju povezane imovine ili povezanih obveza.
Postupci metode udjela
26.
Mnogi postupci koji su primjereni pri primjeni metode udjela slični su postupcima konsolidacije iz MSFI-ja 10. Osim toga, koncepti na kojima se temelje postupci računovodstvenog iskazivanja stjecanja društva kćeri uvršteni su i u računovodstvo stjecanja ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat.
27.
Udio grupe u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu agregat je udjela matičnog društva i njegovih društava kćeri u tom pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu. Udjeli drugih pridruženih društava ili zajedničkih pothvata grupe u tu se svrhu zanemaruju. Ako pridruženo društvo ili zajednički pothvat ima društva kćeri, pridružena društva ili zajedničke pothvate, pri primjeni metode udjela uzimaju se u obzir dobit ili gubitak, ostala sveobuhvatna dobit i neto imovina koji su iskazani u financijskim izvještajima pridruženog društva ili zajedničkog pothvata (uključujući njihov udio u dobiti ili gubitku, ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i neto imovini njihovih pridruženih društava i zajedničkih pothvata) nakon svih usklađenja koja su potrebna u smislu primjene jedinstvenih računovodstvenih politika (vidjeti točke 35.–36.A).
28.
Dobici i gubici koji proizlaze iz tzv. „upstream” i „downstream” transakcija između subjekta (uključujući njegova konsolidirana društva kćeri) i njegova pridruženog društva ili zajedničkog pothvata priznaju se u financijskim izvještajima subjekta samo do visine udjela nepovezanih ulagatelja u tom pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu. „Upstream” transakcije su npr. transakcije u kojima pridruženo društvo ili zajednički pothvat prodaje imovinu ulagatelju. „Downstream” transakcije su npr. transakcije u kojima ulagatelj prodaje ili prenosi imovinu svojem pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu. Ulagačev udio u dobicima ili gubicima pridruženog društva ili zajedničkog pothvata koji proizlaze iz tih transakcija se eliminira.
29.
Ako su „downstream” transakcije dokaz umanjenja neto utržive vrijednosti imovine koja se prodaje ili prenosi ili dokaz gubitka od umanjenja vrijednosti te imovine, ulagatelj te gubitke u cijelosti priznaje. Ako su „upstream” transakcije dokaz umanjenja neto utržive vrijednosti imovine koja se kupuje ili dokaz gubitka od umanjenja vrijednosti te imovine, ulagatelj priznaje svoj udio u tim gubicima.
30.
Prijenos nenovčane imovine u pridruženo društvo ili zajednički pothvat u zamjenu za udio u vlasničkom kapitalu tog pridruženog društva ili zajedničkog pothvata obračunava se u skladu s točkom 28., osim ako ti prijenosi nemaju komercijalnog sadržaja u smislu tog pojma iz MRS-a 16 Nekretnine, postrojenja i oprema. Ako takav prijenos nema komercijalnog sadržaja, dobitak ili gubitak se smatra nerealiziranim i ne priznaje se osim ako se ne primjenjuje i točka 31. Takvi nerealizirani dobici i gubici eliminiraju se u odnosu na ulaganje obračunato metodom udjela i ne iskazuju se kao odgođeni dobici ili gubici u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju ili u njegovu izvještaju o financijskom položaju u kojima su ulaganja obračunata metodom udjela.
31.
Ako subjekt uz udio u vlasničkom kapitalu pridruženog društva ili zajedničkog pothvata dobije i novčanu ili nenovčanu imovinu, dužan je u dobiti ili gubitku u cijelosti priznati dio dobitka ili gubitka iz prijenosa nenovčane imovine koji se odnosi na primljenu novčanu ili nenovčanu imovinu.
32.
Ulaganje se obračunava metodom udjela od datuma na koji je postalo pridruženo društvo ili zajednički pothvat. Stjecanjem ulaganja, svaka razlika između troška ulaganja i udjela subjekta u neto fer vrijednosti utvrdive imovine i utvrdivih obveza društva u koje se ulaže obračunava se kako slijedi:
(a)
goodwill koji se odnosi na pridruženo društvo ili zajednički pothvat uključuje se u knjigovodstvenu vrijednost ulaganja. Amortizacija tog goodwilla nije dopuštena;
(b)
svaki višak udjela subjekta u neto fer vrijednosti utvrdive imovine i utvrdivih obveza društva u koje se ulaže iznad troška ulaganja uključuje se u prihod prilikom utvrđivanja udjela subjekta u dobiti i gubitku pridruženog društva ili zajedničkog pothvata u razdoblju stjecanja ulaganja.
Nakon stjecanja se udio subjekta u dobiti ili gubitku pridruženog društva ili zajedničkog pothvata usklađuje da bi se obračunala npr. amortizacija imovine koja se može amortizirati na osnovi njezine fer vrijednosti na datum stjecanja. Slično se nakon stjecanja usklađuje i udio subjekta u dobiti ili gubitku pridruženog društva ili zajedničkog pothvata za gubitke od umanjenja vrijednosti goodwilla ili nekretnina, postrojenja i opreme.
33.
Subjekt pri primjeni metode udjela koristi najnovije dostupne financijske izvještaje pridruženog društva ili zajedničkog pothvata. Ako se kraj izvještajnog razdoblja subjekta i pridruženog društva ili zajedničkog pothvata razlikuje, pridruženo društvo ili zajednički pothvat za subjekt sastavlja financijske izvještaje s istim datumom na koji se sastavljaju financijski izvještaji subjekta, osim ako to nije izvedivo.
34.
Ako se u skladu s točkom 33. financijski izvještaji pridruženog društva ili zajedničkog pothvata koji se koriste pri primjeni metode udjela sastavljaju na datum koji se razlikuje od datuma financijskih izvještaja subjekta, provode se usklađenja za učinke značajnih transakcija ili događaja iz razdoblja od tog datuma do datuma financijskih izvještaja subjekta. U svakom slučaju, razlika između kraja izvještajnog razdoblja ovisnog društva ili zajedničkog pothvata i kraja izvještajnog razdoblja subjekta ne smije biti više od tri mjeseca. Trajanje izvještajnih razdoblja i svaka razlika između kraja tih izvještajnih razdoblja moraju biti isti iz razdoblja u razdoblje.
35.
Subjekt je dužan svoje financijske izvještaje sastavljati primjenjujući iste računovodstvene politike na slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima.
36.
Osim u slučaju iz točke 36.A, ako pridruženo društvo ili zajednički pothvat primjenjuje računovodstvene politike koje se razlikuju od onih koje subjekt primjenjuje na slične transakcije i događaje u sličnim okolnostima, nužno je provesti usklađenja da bi se zajamčila sukladnost računovodstvenih politika pridruženog društva ili zajedničkog pothvata s računovodstvenim politikama subjekta ako subjekt pri primjeni metode udjela koristi financijske izvještaje pridruženog društva ili zajedničkog pothvata.
36.A
Neovisno o zahtjevu iz točke 36., ako subjekt koji nije investicijski subjekt ima udio u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu koji jesu investicijski subjekt, subjekt može odlučiti da će pri primjeni metode udjela zadržati mjerenje fer vrijednosti koje to pridruženo društvo ili zajednički pothvat koji jesu investicijski subjekt primjenjuju na svoje udjele u društvima kćerima. Ta se odluka donosi zasebno za svako pridruženo društvo ili zajednički pothvat koji jesu investicijski subjekti, na (a) datum početnog priznavanja pridruženog društva ili zajedničkog pothvata koji jesu investicijski subjekti; (b) datum na koji pridruženo društvo ili zajednički pothvat postane investicijski subjekt ili (c) datum na koji pridruženo društvo ili zajednički pothvat koji jesu investicijski subjekti prvi put postane matično društvo, ovisno o tome koji je datum kasniji.
37.
Ako pridruženo društvo ili zajednički pothvat imaju kumulativne povlaštene dionice koje ne drži subjekt, nego druge osobe i koje su klasificirane u vlasnički kapital, subjekt svoj udio u dobiti ili gubitku izračunava nakon usklađenja za dividende po tim dionicama, neovisno o tome jesu li dividende objavljene.
38.
Ako je udio subjekta u gubicima pridruženog društva ili zajedničkog pothvata jednak ili veći od njegova udjela u njima, subjekt prestaje priznavati svoj udio u daljnjim gubicima. Udio u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu je knjigovodstvena vrijednost ulaganja u to pridruženo društvo ili zajednički pothvat utvrđena metodom udjela, zajedno s dugoročnim udjelima koji su u biti dio neto ulaganja subjekta u pridruženo društvo ili zajednički pothvat. Na primjer, stavka čija namira nije ni planirana ni vjerojatna u doglednoj budućnosti u biti je proširenje ulaganja subjekta u to pridruženo društvo ili zajednički pothvat. Takve stavke uključuju povlaštene dionice i dugoročna potraživanja ili dugoročni krediti, ali ne uključuju potraživanja od kupaca, obveze prema dobavljačima ni dugoročna potraživanja za koje postoji odgovarajući kolateral, kao što su osigurani krediti. Gubici koji se priznaju primjenom metode udjela iznad ulaganja subjekta u redovne dionice primjenjuju se na druge komponente subjektova udjela u pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu obrnutim redoslijedom prema redu prvenstva (tj. prioritet u postupku likvidacije).
39.
Nakon što se udio subjekta smanji na nulu, iskazuju se dodatni gubici i priznaje se obveza samo do visine zakonskih ili izvedenih obveza subjekta ili plaćanja izvršenih u ime pridruženog društva ili zajedničkog pothvata. Ako pridruženo društvo ili zajednički pothvat naknadno iskaže dobit, subjekt svoj udio u toj dobiti počinje ponovno priznavati tek nakon što njegov udio u dobiti bude jednak udjelu u nepriznatim gubicima.
Gubici od umanjenja vrijednosti
40.
Nakon primjene metode udjela, uključujući priznavanje gubitaka pridruženog društva ili zajedničkog pothvata u skladu s točkom 38., subjekt primjenjuje točke 41.A–41.C kako bi utvrdio postoje li objektivni dokazi umanjenja vrijednosti njegova neto ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat.
41.
[Brisano]
41.A
Vrijednost neto ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat umanjuje se i nastaju gubici od umanjenja vrijednosti samo i jedino ako postoje objektivni dokazi umanjenja vrijednosti koje proizlazi iz jednog ili više događaja nakon početnog priznavanja neto ulaganja („događaj gubitka”), a taj događaj (ili događaji) gubitka utječe na procijenjene buduće novčane tokove od neto ulaganja koji se mogu pouzdano procijeniti. Katkad nije moguće utvrditi jedan, zasebni događaj koji je uzrok umanjenja vrijednosti. Umanjenje vrijednosti obično je posljedica skupnog učinka nekoliko događaja. Očekivani gubici zbog budućih događaja, neovisno o vjerojatnosti, ne priznaju se. Objektivni dokazi umanjenja vrijednosti neto ulaganja uključuju odgovarajuće podatke koje subjekt zamijeti o sljedećim događajima gubitka:
(a)
značajne financijske poteškoće pridruženog društva ili zajedničkog pothvata;
(b)
povreda ugovora, kao što su nastanak statusa neispunjavanja obveza ili zakašnjelo plaćanje pridruženog društva ili zajedničkog pothvata;
(c)
subjekt iz gospodarskih ili pravnih razloga povezanih s financijskim poteškoćama pridruženog društva ili zajedničkog pothvata dodijeli koncesiju pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu, što u protivnom ne bi učinio;
(d)
vjerojatnost pokretanja stečaja ili drugog oblika financijske reorganizacije pridruženog društva ili zajedničkog pothvata ili
(e)
nestanak aktivnoga tržišta za neto ulaganja zbog financijskih poteškoća pridruženog društva ili zajedničkog pothvata.
41.B
Nestanak aktivnoga tržišta zbog prestanka javnog trgovanja vlasničkim ili financijskim instrumentima pridruženog društva ili zajedničkog pothvata nije dokaz umanjenja vrijednosti. Pad kreditnog rejtinga pridruženog društva ili zajedničkog pothvata ili pad fer vrijednosti pridruženog društva ili zajedničkog pothvata nisu sami po sebi dokaz umanjenja vrijednosti, iako mogu biti dokaz umanjenja vrijednosti ako se razmatraju zajedno s drugim dostupnim podacima.
41.C
Osim događaja iz točke 41.A., objektivni dokazi umanjenja vrijednosti neto ulaganja u vlasničke instrumente pridruženog društva ili zajedničkog pothvata uključuju informacije o važnim promjenama s negativnim učinkom koje su se pojavile u tehnološkom, tržišnom, ekonomskom ili pravnom okruženju u kojem posluju pridruženo društvo ili zajednički pothvat i upućuju na to da se trošak ulaganja u vlasnički instrument možda neće moći nadoknaditi. Značajan ili dugotrajniji pad fer vrijednosti ulaganja u vlasnički instrument ispod njegova troška također je objektivan dokaz umanjenja vrijednosti.
42.
Budući da se goodwill koji je dio knjigovodstvene vrijednosti neto ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat zasebno ne priznaje, ne podliježe ni zasebnoj provjeri umanjenja vrijednosti u skladu sa zahtjevima za provjeru umanjenja vrijednosti goodwilla iz MRS-a 36 Umanjenje vrijednosti imovine. Umjesto toga, ukupna knjigovodstvena vrijednost ulaganja podliježe provjeri umanjenja vrijednosti u skladu s MRS-om 36 kao jedna stavka imovine tako što se usporedi njezin nadoknadivi iznos (vrijednost u upotrebi ili fer vrijednost, umanjena za troškove otuđenja, ovisno o tome koja je viša) i njezina knjigovodstvena vrijednost kad god pri primjeni točaka 41.A–41.C ima naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti neto ulaganja. Gubitak od umanjenja vrijednosti koji se priznaje u takvim okolnostima ne raspoređuje se na imovinu, uključujući goodwill, koja je dio knjigovodstvene vrijednosti neto ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat. Stoga se poništenje tog gubitka od umanjenja vrijednosti priznaje u skladu s MRS-om 36 u visini naknadnog povećanja nadoknadivog iznosa neto ulaganja. Kad utvrđuje vrijednost neto ulaganja u upotrebi, subjekt procjenjuje:
(a)
svoj udio u sadašnjoj vrijednosti procijenjenih budućih novčanih tokova koji se očekuju od pridruženog društva ili zajedničkog pothvata, uključujući novčane tokove iz njihova poslovanja i primitke od konačnog otuđenja ulaganja ili
(b)
sadašnju vrijednost procijenjenih budućih novčanih tokova koji se očekuju od primljenih dividendi na ulaganja i konačnog otuđenja ulaganja.
Ako se primjenjuju odgovarajuće pretpostavke, isti se rezultat dobije objema metodama.
43.
Nadoknadivi iznos ulaganja u pridruženo društvo ili zajednički pothvat procjenjuje se za svako pridruženo društvo ili zajednički pothvat, osim ako pridruženo društvo ili zajednički pothvat ne ostvaruju novčane priljeve stalnom upotrebom koji su uvelike neovisni o ostaloj imovini subjekta.
ODVOJENI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI
44.
Ulaganje u pridruženo društvo ili zajednički pothvat obračunava se u odvojenim financijskim izvještajima subjekta u skladu s točkom 10. MRS-a 27 (kako je izmijenjen 2011.).
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
45.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1 siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primijeni ranije, dužan je tu činjenicu objaviti i istovremeno primijeniti MSFI 10, MSFI 11 Zajednički poslovi, MSFI 12 Objavljivanje udjela u drugim subjektima i MRS 27 (kako je izmijenjen 2011.).
45.A
MSFI-jem 9 objavljenim u srpnju 2014. izmijenjene su točke 40.–42. i dodane su točke 41.A–41.C. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
45.B
Dokumentom Metoda udjela u odvojenim financijskim izvještajima (izmjene MRS-a 27), objavljenim u kolovozu 2014., izmijenjena je točka 25. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
45.D
Dokumentom Investicijski subjekti: primjena iznimke od obveze konsolidacije (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 28), objavljenim u prosincu 2014., izmijenjene su točke 17., 27. i 36. i dodana je točka 36.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
45.E
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2014.–2016., objavljenim u prosincu 2016., izmijenjene su točke 18. i 36.A. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
45.F
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjena je točka 18. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
45.G
Dokumentom Dugoročni udjeli u pridruženim društvima i zajedničkim pothvatima, objavljenim u listopadu 2017., dodana je točka 14.A i brisana je točka 41. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 na godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma, osim kako je navedeno u točkama 45.H–45.K. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene počne primjenjivati ranije, dužan je tu činjenicu objaviti.
45.H
Subjekt koji istodobno prvi put primjeni izmjene iz točke 45.G i MSFI 9 dužan je prijelazne odredbe iz MSFI-ja 9 primijeniti na dugoročne udjele iz točke 14.A.
45.I
Subjekt koji izmjene iz točke 45.G prvi put primijeni nakon prve primjene MSFI-ja 9 dužan je na dugoročne udjele primijeniti prijelazne odredbe iz MSFI-ja 9 neophodne za primjenu zahtjeva iz točke 14.A. U tu svrhu, upućivanja na datum prve primjene iz MSFI-ja 9 treba čitati kao upućivanja na početak godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene (datum prve primjene tih izmjena). Subjekt nije zbog primjene tih izmjena dužan prepraviti prethodna razdoblja. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja samo ako je to moguće bez novijih saznanja.
45.J
Pri prvoj primjeni izmjena iz točke 45.G subjekt koji primjenjuje privremeno izuzeće od MSFI-ja 9 u skladu s MSFI-jem 4 Ugovori o osiguranju nije zbog primjene tih izmjena dužan prepraviti prethodna razdoblja. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja samo ako je to moguće bez novijih saznanja.
45.K
Ako subjekt ne prepravi prethodna razdoblja primjenjujući točku 45.I ili 45.J, na datum prve primjene izmjena dužan je u početnoj zadržanoj dobiti (ili drugoj komponenti vlasničkog kapitala, ovisno o slučaju) priznati svaku razliku između:
(a)
prethodne knjigovodstvene vrijednosti dugoročnih udjela iz točke 14.A na taj datum i
(b)
knjigovodstvene vrijednosti tih dugoročnih udjela na taj datum.
Upućivanja na MSFI 9
46.
Ako subjekt primjenjuje ovaj Standard, ali još ne primjenjuje MSFI 9, svako upućivanje na MSFI 9 treba čitati kao upućivanje na MRS 39.
POVLAČENJE MRS-a 28 (iz 2003.)
47.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 28 Ulaganja u pridružena društva (kako je revidiran 2003.).
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 29
Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim gospodarstvima(13)
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Ovaj se Standard primjenjuje na financijske izvještaje, uključujući konsolidirane financijske izvještaje, svih subjekata čija je funkcijska valuta valuta hiperinflacijskog gospodarstva.
2.
U hiperinflacijskom gospodarstvu nije korisno izvještavati o poslovnim rezultatima i financijskom položaju u domaćoj valuti bez prepravljanja financijskih izvještaja. Novac gubi kupovnu moć takvom brzinom da bi bilo pogrešno uspoređivati iznose transakcija i drugih događaja iz različitog vremena, čak i u istom obračunskom razdoblju.
3.
Ovim se Standardom ne utvrđuje apsolutna stopa inflacije zbog koje se smatra da nastupa hiperinflacija. Prepravljanje financijskih izvještaja u skladu s ovim Standardom temelji se na prosudbi. Na hiperinflaciju ukazuju obilježja gospodarskog okruženja u zemlji, koja među ostalim uključuju sljedeće:
(a)
stanovništvo svoje bogatstvo radije čuva u nenovčanoj imovini ili nekoj razmjerno stabilnoj stranoj valuti. Iznosi u domaćoj valuti odmah se ulažu da se održi kupovna moć;
(b)
stanovništvo ne promatra novčane iznose u smislu domaće valute, već u smislu neke razmjerno stabilne strane valute. I cijene mogu biti izražene u toj valuti;
(c)
prodaja i kupnja na kredit odvijaju se po cijenama kojima se nadoknađuje očekivani gubitak kupovne moći za vrijeme trajanja kredita, čak i ako je to razdoblje kratko;
(d)
kamate, plaće i cijene vezane su uz indeks cijena i
(e)
kumulativna trogodišnja stopa inflacije približava se ili premašuje 100 %.
4.
Preporuča se da svi subjekti koji izvještavaju u valuti istog hiperinflacijskog gospodarstva primjenjuju ovaj Standard od istog datuma. No, ovaj se Standard primjenjuje na financijske izvještaje subjekta od početka izvještajnog razdoblja u kojem je utvrdio pojavu hiperinflacije u zemlji u čijoj valuti izvještava.
PREPRAVLJANJE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA
5.
Promjene cijena tijekom vremena posljedica su raznih specifičnih ili općih političkih, ekonomskih i socijalnih čimbenika. Specifični čimbenici, kao što su promjene ponude i potražnje te tehnološke promjene, mogu neovisno jedno od drugoga uzrokovati značajan porast ili smanjenje pojedinačnih cijena. Osim toga, opći čimbenici mogu dovesti do promjena opće razine cijena, a time i do promjene opće kupovne moći novca.
6.
Subjekti koji financijske izvještaje sastavljaju na računovodstvenoj osnovi povijesnog troška čine to neovisno o promjenama opće razine cijena ili porasta cijena pojedine priznate imovine ili priznatih obveza. Iznimke su imovina i obveze koje je subjekt dužan ili je odlučio mjeriti po fer vrijednosti. Na primjer, nekretnine, postrojenja i oprema mogu se revalorizirati po fer vrijednosti, dok se biološka imovina u pravilu obvezno mjeri po fer vrijednosti. Neki subjekti, međutim, prezentiraju financijske izvještaje koji se temelje na pristupu tekućeg troška koji odražava učinke promjena specifičnih cijena imovine koju drže.
7.
U hiperinflacijskom gospodarstvu financijski izvještaji su korisni samo ako su iskazani u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja, neovisno o tome sastavljaju li se prema načelu povijesnog ili tekućeg troška. Stoga se ovaj Standard primjenjuje na financijske izvještaje subjekata koji izvještavaju u valuti hiperinflacijskog gospodarstva. Nije dopušteno prezentiranje informacija propisanih ovim Standardom u obliku dodatka neprepravljenim financijskim izvještajima. Osim toga, ne preporuča se zasebno prezentiranje financijskih izvještaja prije prepravljanja.
8.
Financijski izvještaji subjekta čija je funkcijska valuta valuta hiperinflacijskog gospodarstva, neovisno o tome sastavljaju li se prema načelu povijesnog ili tekućeg troška, iskazuju se primjenom mjerne jedinice koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja. Odgovarajući iznosi za prethodno razdoblje propisani MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.) i sve informacije o ranijim razdobljima također se iskazuju primjenom mjerne jedinice koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja. U svrhu prezentiranja usporednih iznosa u različitoj izvještajnoj valuti primjenjuju se točka 42. podtočka (b) i točka 43. MRS-a 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta.
9.
Dobitak ili gubitak od neto novčane pozicije uključuju se u dobit ili gubitak i objavljuju odvojeno.
10.
Na prepravljanje financijskih izvještaja u skladu s ovim Standardom primjenjuju se određeni postupci i prosudba. Dosljedna primjena tih postupaka i prosudbi iz razdoblja u razdoblje važniji su od potpune točnosti dobivenih iznosa uključenih u prepravljene financijske izvještaje.
Financijski izvještaji prema načelu povijesnog troška
Izvještaj o financijskom položaju
11.
Iznosi u izvještaju o financijskom položaju koji još nisu iskazani u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja prepravljaju se primjenom općeg indeksa cijena.
12.
Novčane stavke se ne prepravljaju jer su već iskazane u novčanoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja. Novčane stavke su novac koji se drži i stavke potraživanja ili obveza u novcu.
13.
Imovina i obveze koji su ugovorno vezani uz promjene cijena, kao što su indeksirane obveznice i zajmovi, usklađuju se u skladu s ugovorom kako bi se na kraju izvještajnog razdoblja mogli utvrditi nepodmireni iznosi. Te se stavke u prepravljenom izvještaju o financijskom položaju iskazuju u tom usklađenom iznosu.
14.
Sva druga imovina i obveze su nenovčane stavke. Neke nenovčane stavke iskazuju se u tekućim iznosima na kraju izvještajnog razdoblja, kao što su neto utrživa vrijednost i fer vrijednost, tako da se one ne prepravljaju. Sva druga nenovčana imovina i obveze se prepravljaju.
15.
Većina nenovčanih stavki iskazuje se po trošku ili trošku umanjenom za amortizaciju; stoga se one iskazuju u tekućim iznosima na datum stjecanja. Prepravljeni trošak ili trošak umanjen za amortizaciju svake stavke utvrđuje se tako što se na njezin povijesni trošak i akumuliranu amortizaciju primijenit promjena općeg indeksa cijena od datuma stjecanja do kraja izvještajnog razdoblja. Na primjer, nekretnine, postrojenja i oprema, zalihe sirovina i trgovačke robe, goodwill, patenti, zaštitni znakovi i slična imovina prepravljaju se od datuma nabave. Zalihe nedovršenih i gotovih proizvoda prepravljaju se od datuma nastanka troškova nabave i konverzije.
16.
Podrobna evidencija datuma stjecanja stavki nekretnina, postrojenja i opreme u nekim slučajevima nije dostupna ili ih nije moguće procijeniti. U tim rijetkim slučajevima se u razdoblju prve primjene ovog Standarda može primijeniti neovisna stručna procjena vrijednosti stavki kao osnova za njihovo prepravljanje.
17.
Opći indeks cijena možda nije dostupan za razdoblja za koja se ovim Standardom nalaže prepravljanje stavki nekretnina, postrojenja i opreme. U tim slučajevima se može primijeniti procjena koja se npr. temelji na kretanjima tečaja između funkcijske valute i neke razmjerno stabilne strane valute.
18.
Neke nenovčane stavke iskazuju se u tekućim iznosima na datume koji nisu datum stjecanja ili datum izvještaja o financijskom položaju, npr. nekretnine, postrojenja i oprema koji su bili revalorizirani na neki raniji datum. U tim se slučajevima knjigovodstvena vrijednost prepravlja od datuma revalorizacije.
19.
Prepravljeni iznos nenovčane stavke umanjuje se u skladu s odgovarajućim MSFI-jem ako je veći od njezina nadoknadivog iznosa. Na primjer, prepravljeni iznos nekretnina, postrojenja i opreme, goodwilla, patenata i zaštitnih znakova smanjuje se do nadoknadivog iznosa, a prepravljeni iznosi zaliha smanjuju se na neto nadoknadivu vrijednost.
20.
Društvo u koje se ulaže koje se obračunava metodom udjela može izvještavati u valuti hiperinflacijskog gospodarstva. Izvještaj o financijskom položaju i izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti takvog društva u koje se ulaže prepravljaju se u skladu s ovim Standardom kako bi se izračunao udio ulagatelja u njegovoj neto imovini i dobiti ili gubitku. Prepravljeni financijski izvještaji društva u koje se ulaže koji su iskazani u stranoj valuti preračunavaju se po zaključnim tečajevima.
21.
Učinak inflacije obično se priznaje u troškovima zaduživanja. Nije primjereno prepravljati kapitalne rashode financirane zaduživanjem i kapitalizirati taj dio troškova zaduživanja kojim se kompenzira inflacija u istom razdoblju. Taj dio troškova zaduživanja priznaje se kao rashod u razdoblju u kojem su troškovi nastali.
22.
Subjekt može steći imovinu aranžmanom koji mu dopušta odgodu plaćanja bez izričitih troškova kamata. Ako je neizvedivo pripisati iznos kamata, takva se imovina prepravlja od datuma plaćanja, a ne od datuma nabave.
23.
[Brisano]
24.
Na početku razdoblja prve primjene ovog Standarda komponente vlasničkog kapitala, osim zadržane dobiti i revalorizacijske rezerve, prepravljaju se primjenom općeg indeksa cijena od datuma unosa tih komponenti ili datuma njihova nastanka na neki drugi način. Eliminiraju se revalorizacijske rezerve nastale u prethodnim razdobljima. Prepravljena zadržana dobit dobiva se iz svih ostalih iznosa u prepravljenom izvještaju o financijskom položaju.
25.
Na kraju prvog razdoblja i u narednim razdobljima sve komponente vlasničkog kapitala prepravljaju se primjenom općeg indeksa cijena od početka razdoblja ili od datuma unosa, ovisno o tome koji je datum kasniji. Kretanja vlasničkog kapitala za razdoblje objavljuju se u skladu s MRS-om 1.
Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti
26.
Ovim se Standardom nalaže da se sve stavke u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti iskazuju u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja. Stoga je sve iznose potrebno prepraviti tako da se primijeni promjena općeg indeksa cijena od datuma na koje su stavke prihoda i rashoda bile početno iskazane u financijskim izvještajima.
Dobitak ili gubitak od neto novčane pozicije
27.
Subjekt koji u vrijeme inflacije ima više novčane imovine nego novčanih obveza gubi kupovnu moć, a subjekt koji ima više novčanih obveza nego novčane imovine stječe kupovnu moć u mjeri u kojoj imovina i obveze nisu povezane s razinom cijena. Taj dobitak ili gubitak od neto novčane pozicije je razlika koja proizlazi iz prepravljanja nenovčane imovine, vlasničkog kapitala i stavki u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti te usklađenja indeksirane imovine i obveza. Dobitak ili gubitak mogu se procijeniti primjenom promjena općeg indeksa cijena na ponderirani prosjek razlike između novčane imovine i novčanih obveza za razdoblje.
28.
Dobitak ili gubitak od neto novčane pozicije uključuje se u dobit ili gubitak. Usklađenje imovine i obveza koje su sporazumom povezane s promjenama cijena provedeno u skladu s točkom 13. prebija se s dobitkom ili gubitkom od neto novčane pozicije. Druge stavke prihoda i rashoda, kao što su kamatni prihodi i rashodi i tečajne razlike koje se odnose na uložena ili posuđena sredstva također su povezane s neto novčanom pozicijom. Iako se takve stavke objavljuju odvojeno, korisno ih je u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti iskazati zajedno s dobitkom ili gubitkom od neto novčane pozicije.
Financijski izvještaji prema načelu tekućeg troška
Izvještaj o financijskom položaju
29.
Stavke iskazane po tekućem trošku ne prepravljaju se jer su već iskazane u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja. Druge se stavke u izvještaju o financijskom položaju prepravljaju u skladu s točkama 11.–25.
Izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti
30.
U izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti po tekućem trošku prije prepravljanja obično se iskazuju tekući troškovi u vrijeme nastanka odnosnih transakcija ili događaja. Troškovi prodaje i amortizacija iskazuju se po tekućim troškovima u vrijeme potrošnje; troškovi prodaje i drugi troškovi iskazuju se u njihovim novčanim iznosima kad su nastali. Stoga je sve iznose potrebno prepraviti u mjernu jedinicu koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja primjenom općeg indeksa cijena.
Dobitak ili gubitak od neto novčane pozicije
31.
Dobitak ili gubitak od neto novčane pozicije obračunavaju se u skladu s točkama 27. i 28.
Porezi
32.
Zbog prepravljanja financijskih izvještaja u skladu s ovim Standardom mogu nastati razlike između knjigovodstvene vrijednosti pojedine imovine i obveza u izvještaju o financijskom položaju i njihovih poreznih osnovica. Te se razlike obračunavaju u skladu s MRS-om 12 Porez na dobit.
Izvještaj o novčanim tokovima
33.
Ovim se Standardom nalaže da se sve stavke u izvještaju o novčanim tokovima iskazuju u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja.
Odgovarajući iznosi
34.
Odgovarajući iznosi za prethodno izvještajno razdoblje, neovisno o tome jesu li dobiveni prema načelu povijesnog ili tekućeg troška, prepravljaju se primjenom općeg indeksa cijena tako da su usporedivi financijski izvještaji prezentiraju u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja. Informacije koje se objavljuju o ranijem razdoblju također se iskazuju u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja. Za potrebe iskazivanja usporednih iznosa u različitoj prezentacijskoj valuti primjenjuju se točka 42. podtočka (b) i točka 43. MRS-a 21.
Konsolidirani financijski izvještaji
35.
Matično društvo koje izvještava u valuti hiperinflacijskog gospodarstva može imati društva kćeri koja također izvještavaju u valutama hiperinflacijskih gospodarstava. Financijske izvještaje takvih društava kćeri potrebno je prepraviti primjenom općeg indeksa cijena u zemlji u čijoj se valuti izvještava prije uključivanja tih izvještaja u konsolidirane financijske izvještaje matičnog društva. Ako je takvo društvo kći inozemno društvo kći, njegovi prepravljeni financijski izvještaji preračunavaju se po zaključnom tečaju. Na financijske izvještaje društava kćeri koja ne izvještavaju u valutama hiperinflacijskog gospodarstva primjenjuje se MRS 21.
36.
Ako se konsolidiraju financijski izvještaji s različitim krajem izvještajnog razdoblja, sve je stavke, novčane i nenovčane, potrebno prepraviti u mjernu jedinicu koja vrijedi na datum konsolidiranih financijskih izvještaja.
Odabir i primjena općeg indeksa cijena
37.
Za prepravljanje financijskih izvještaja u skladu s ovim Standardom nalaže se primjena općeg indeksa cijena koji odražava promjene opće kupovne moći. Poželjno je da svi subjekti koji izvještavaju u valuti istog gospodarstva primjenjuju isti indeks.
GOSPODARSTVA KOJA PRESTANU BITI HIPERINFLACIJSKA
38.
Ako gospodarstvo prestane biti hiperinflacijsko i subjekt prestane sastavljati i prezentirati financijske izvještaje u skladu s ovim Standardom, subjekt iznose iskazane u mjernoj jedinici koja je vrijedila na kraju prethodnog izvještajnog razdoblja koristi kao osnovicu za knjigovodstvene vrijednosti u svojim narednim financijskim izvještajima.
OBJAVLJIVANJA
39.
Objavljuju se sljedeće informacije:
(a)
činjenica da su financijski izvještaji i odgovarajući iznosi za prethodna razdoblja prepravljeni za promjene opće kupovne moći funkcijske valute i stoga su iskazani u mjernoj jedinici koja vrijedi na kraju izvještajnog razdoblja;
(b)
jesu li financijski izvještaji sastavljeni prema načelu povijesnog ili tekućeg troška i
(c)
vrstu i razinu indeksa cijena na kraju izvještajnog razdoblja te kretanje indeksa u tekućem i prethodnom izvještajnom razdoblju.
40.
Objave informacija koje se nalažu ovim Standardom potrebne su kako bi se objasnila osnovica za obračun učinaka inflacije u financijskim izvještajima. Svrha im je i da pruže dodatne informacije potrebne za razumijevanje te osnovice i dobivenih iznosa.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
41.
Ovaj Standard stupa na snagu i primjenjuje se na financijske izvještaje za razdoblja koja su započela 1. siječnja 1990. ili nakon tog datuma.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 32
Financijski instrumenti: prezentiranje
CILJ
1.
[Brisano]
2.
Cilj je ovog Standarda utvrditi načela za prezentiranje financijskih instrumenata kao obveza ili vlasničkog kapitala te za prijeboj financijske imovine i financijskih obveza. Primjenjuje se na klasifikaciju financijskih instrumenata, iz perspektive izdavatelja, na financijsku imovinu, financijske obveze i vlasničke instrumente, klasifikaciju pripadajućih kamata, dividendi, gubitaka i dobitaka te okolnosti u kojima se financijska imovina i financijske obveze prebijaju.
3.
Načela iz ovog Standarda dopunjuju načela za priznavanje i mjerenje financijske imovine i financijskih obveza iz MSFI-ja 9 Financijski instrumenti te za objavljivanje informacija o njima iz MSFI-ja 7 Financijski instrumenti: objavljivanje.
PODRUČJE PRIMJENE
4.
Ovaj Standard primjenjuju svi subjekti na sve vrste financijskih instrumenta, osim na:
(a)
udjele u društvima kćerima, pridruženim društvima ili zajedničkim pothvatima koji se obračunavaju u skladu s MSFI-jem 10 Konsolidirani financijski izvještaji, MRS-om 27 Odvojeni financijski izvještaji ili MRS-om 28 Udjeli u pridruženim društvima i zajedničkim pothvatima. Međutim, u nekim se slučajevima MSFI-jem 10, MRS-om 27 ili MRS-om 28 subjektu nalaže ili dopušta da udio u društvu kćeri, pridruženom društvu ili zajedničkom pothvatu obračuna primjenom MSFI-ja 9; u tim slučajevima subjekti primjenjuju zahtjeve iz ovog Standarda. Subjekti primjenjuju ovaj Standard i na sve izvedenice povezane s udjelima u društvima kćerima, pridruženim društvima ili zajedničkim pothvatima;
(b)
prava i obveze poslodavaca u planovima primanja zaposlenih, na koje se primjenjuje MRS 19 Primanja zaposlenih;
(c)
[Brisano]
(d)
ugovore o osiguranju, kako su definirani u MSFI-ju 17 Ugovori o osiguranju ili ugovore o osiguranju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja koji su obuhvaćeni područjem primjene MSFI-ja 17. Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na:
i.
izvedenice ugrađene u ugovore o osiguranju koji su obuhvaćeni područjem primjene MSFI-ja 17 ako se MSFI-jem 9 subjektu nalaže njihovo odvojeno računovodstveno iskazivanje;
ii.
komponente ulaganja odvojene od ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17, ako se MSFI-jem 17 nalaže takvo odvajanje, osim ako je odvojena komponenta ulaganja ugovor o ulaganju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja obuhvaćen područjem primjene MSFI-ja 17;
iii.
prava i obveze izdavatelja koja proizlaze iz ugovora o osiguranju koji odgovaraju definiciji ugovora o financijskom jamstvu ako izdavatelj pri priznavanju i mjerenju tih ugovora primjenjuje MSFI 9. Međutim, izdavatelj je dužan primjenjivati MSFI 17 ako u skladu s točkom 7. podtočkom (e) MSFI-ja 17 odluči pri priznavanju i mjerenju tih ugovora primjenjivati MSFI 17;
iv.
prava i obveze subjekta koji su financijski instrumenti koji proizlaze iz ugovora o kreditnim karticama ili sličnih ugovora o kreditnim ili platnim aranžmanima, koje subjekt izdaje i koji odgovaraju definiciji ugovora o osiguranju ako subjekt na ta prava i obveze primjenjuje MSFI 9 u skladu s točkom 7. podtočkom (h) MSFI-ja 17 i točkom 2.1. podtočkom (e) alinejom iv. MSFI-ja 9;
v.
prava i obveze subjekta koji su financijski instrumenti koji proizlaze iz ugovora o osiguranju koje subjekt izdaje i koji ograničavaju naknadu za osigurane događaje na iznos koji je inače potreban za namirenje obveze ugovaratelja osiguranja stvorene ugovorom ako subjekt u skladu s točkom 8.A MSFI-ja 17 odluči na takve ugovore, primjenjivati MSFI 9 umjesto MSFI-ja 17;
(e)
[brisano]
(f)
financijske instrumente, ugovore i obveze koji proizlaze iz transakcije plaćanja na temelju dionica na koje se primjenjuje MSFI 2 Plaćanje na temelju dionica, s iznimkom:
i.
ugovora iz područja primjene točaka 8.–10. ovog Standarda na koje se primjenjuje ovaj Standard;
ii.
točaka 33. i 34. ovog Standarda, koje se primjenjuju na trezorske dionice koje su kupljene, prodane, izdane ili poništene u vezi s planovima dioničkih opcija za zaposlenike, planovima kupnje dionica za zaposlenike i svim drugim aranžmanima o plaćanju na temelju dionica.
5.–7.
[Brisano]
8.
Ovaj se Standard primjenjuje na ugovore o kupnji ili prodaji nefinancijske stavke koji se mogu namiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata, kao da su ugovori financijski instrumenti, uz iznimku ugovora koji su sklopljeni i koji i teku u svrhu primitka ili isporuke nefinancijske stavke u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili upotrebi. Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na ugovore za koje subjekt odredi da se mjere po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s točkom 2.5. MSFI-ja 9 Financijski instrumenti.
9.
Ugovor o kupnji ili prodaji nefinancijske stavke može se namiriti na razne načine, neto u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata. To uključuje sljedeće:
(a)
odredbama ugovora svakoj je stranci dopušteno je neto namira u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata;
(b)
mogućnost neto namire u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata nije izričito utvrđena uvjetima ugovora, ali subjekt obično slične ugovore namiruje neto u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata (ugovorima o prijeboju s drugom strankom ugovora ili prodajom ugovora prije njegova izvršenja ili isteka);
(c)
subjekt u sličnim ugovorima obično preuzme predmet ugovora i proda ga u kratkom roku nakon isporuke da bi ostvario dobit od kratkoročnih fluktuacija cijene ili trgovačke marže i
(d)
nefinancijska stavka koja je predmet ugovora može se brzo konvertirati u novac.
Ugovor na koji se primjenjuje podtočka (b) ili (c) ne sklapa se u svrhu primitka ili isporuke nefinancijske stavke u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili upotrebi te je stoga obuhvaćen područjem primjene ovog Standarda. Drugi ugovori na koje se primjenjuje točka 8. ocjenjuju se da bi se odredilo jesu li sklopljeni i teku li u svrhu primitka ili isporuke nefinancijske stavke u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili upotrebi te jesu li stoga obuhvaćeni područjem primjene ovog Standarda.
10.
Pisana opcija kupnje ili prodaje nefinancijske stavke koja se može namiriti neto u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata u skladu s točkom 9. podtočkom (a) ili (d) obuhvaćena je područjem primjene ovog Standarda. Takav se ugovor ne može sklopiti u svrhu primitka ili isporuke nefinancijske stavke u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili upotrebi.
DEFINICIJE (VIDJETI I TOČKE AG3–AG23)
11.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Financijski instrument je svaki ugovor iz kojeg za jednog subjekta proizlazi financijska imovina, a za drugog financijska obveza ili vlasnički instrument.
Financijska imovina je svaka imovina koja je:
(a)
novac;
(b)
vlasnički instrument drugog subjekta;
(c)
ugovorno pravo na:
i.
primitak novca ili druge financijske imovine od drugog subjekta ili
ii.
razmjenu financijske imovine ili financijskih obveza s drugim subjektom pod uvjetima koji su potencijalno povoljni za subjekt ili
(d)
ugovor koji će se namiriti ili se može namiriti vlastitim vlasničkim instrumentima subjekta i koji:
i.
nije izvedenica za koju subjekt jest ili može biti dužan primiti promjenjivi broj vlastitih vlasničkih instrumenata ili
ii.
jest izvedenica koja će se namiriti ili se može namiriti na neki drugi način umjesto razmjenom fiksnog iznosa novca ili druge financijske imovine za fiksni broj vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta. U tu svrhu vlastiti vlasnički instrumenti subjekta ne uključuju instrumente s opcijom prodaje koji su klasificirani kao vlasnički instrumenti u skladu s točkama 16.A i 16.B, instrumente koji subjektu nameću obvezu isporuke drugoj strani potpuno proporcionalnog udjela u neto imovini subjekta samo u postupku likvidacije i koji su klasificirani kao vlasnički instrumenti u skladu s točkama 16.C i 16.D, niti instrumente koji su ugovori o budućem primitku ili budućoj isporuci vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta.
Financijska obveza je svaka obveza koja je:
(a)
ugovorna obveza:
i.
isporuke novca ili druge financijske imovine drugom subjektu ili
ii.
razmjene financijske imovine ili financijskih obveza s drugim subjektom pod uvjetima koji su potencijalno nepovoljni za subjekt ili
(b)
ugovor koji će se namiriti ili se može namiriti vlastitim vlasničkim instrumentima subjekta i koji:
i.
nije izvedenica za koju subjekt jest ili može biti dužan isporučiti promjenjivi broj vlastitih vlasničkih instrumenata ili
ii.
jest izvedenica koja će se namiriti ili se može namiriti na neki drugi način umjesto razmjenom fiksnog iznosa novca ili druge financijske imovine za fiksni broj vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta. U tu svrhu, prava, opcije ili varanti kojima se stječe fiksni broj vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta za fiksni iznos u nekoj valuti jesu vlasnički instrumenti ako subjekt svim svojim postojećim vlasnicima ponudi potpuno proporcionalna prava, opcije ili varante iste klase iz vlastitih neizvedenih vlasničkih instrumenata. Isto tako, u tu svrhu vlastiti vlasnički instrumenti subjekta ne uključuju instrumente s opcijom prodaje koji su klasificirani kao vlasnički instrumenti u skladu s točkama 16.A i 16.B, instrumente koji subjektu nameću obvezu isporuke drugoj strani potpuno proporcionalnog udjela u neto imovini subjekta samo u postupku likvidacije i koji su klasificirani kao vlasnički instrumenti u skladu s točkama 16.C i 16.D, niti instrumente koji su ugovori o budućem primitku ili budućoj isporuci vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta.
Iznimno, instrument koji odgovara definiciji financijske obveze klasificira se kao vlasnički instrument ako ima sva obilježja i ispunjava uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D.
Vlasnički instrument je svaki ugovor kojim se dokazuje preostali udio u imovini subjekta nakon odbitka svih njegovih obveza.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
Instrument s opcijom prodaje je financijski instrument koji imatelju daje pravo da instrument ponovno proda izdavatelju za novac ili drugu financijsku imovinu ili koji se automatski vraća izdavatelju nastankom nekog neizvjesnog budućeg događaja ili smrću ili umirovljenjem imatelja instrumenta.
12.
Sljedeći su pojmovi definirani u Dodatku A MSFI-ju 9 ili u točki 9. MRS-a 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje i koriste se u ovom Standardu u značenju određenom u MRS-u 39 i MSFI-ju 9.
—
amortizirani trošak financijske imovine ili financijske obveze
—
prestanak priznavanja
—
izvedenica
—
metoda efektivne kamatne stope
—
ugovor o financijskom jamstvu
—
financijska obveza po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak
—
čvrsta obveza
—
predviđena transakcija
—
učinkovitost zaštite od rizika
—
zaštićena stavka
—
instrument zaštite od rizika
—
stavka koja se drži radi trgovanja
—
redovna kupnja ili prodaja
—
troškovi transakcije.
13.
U ovom se Standardu izrazi „ugovor” i „ugovorni” odnose na sporazum između dviju ili više stranaka s jasnim ekonomskim posljedicama koje te stranke gotovo da ne mogu izbjeći, obično zbog toga što je sporazum zakonski izvršiv. Ugovori i financijski instrumenti mogu biti u raznim oblicima i ne moraju biti u pisanom obliku.
14.
U ovom se Standardu izraz „subjekt” odnosi na osobe, partnerstva, registrirana tijela, trustove i državne agencije.
PREZENTIRANJE
Obveze i vlasnički kapital (vidjeti i točke AG13–AG14J i AG25–AG29A)
15.
Izdavatelj financijskog instrumenta pri početnom priznavanju klasificira instrument ili njegove sastavne dijelove kao financijsku obvezu, financijsku imovinu ili vlasnički instrument u skladu sa sadržajem ugovornog aranžmana i definicijama financijske obveze, financijske imovine i vlasničkog instrumenta.
16.
Ako izdavatelj na temelju definicija iz točke 11. utvrđuje je li neki financijski instrument vlasnički instrument ili financijska obveza, instrument je vlasnički instrument samo i jedino ako ispunjava oba uvjeta iz podtočaka (a) i (b) u nastavku.
(a)
Instrument ne uključuje ugovornu obvezu:
i.
isporuke novca ili druge financijske imovine drugom subjektu ili
ii.
razmjene financijske imovine ili financijskih obveza s drugim subjektom pod uvjetima koji su potencijalno nepovoljni za izdavatelja.
(b)
Instrument koji će biti ili može biti namiren vlastitim vlasničkim instrumentima izdavatelja:
i.
nije izvedenica koja uključuje ugovornu obvezu za izdavatelja da isporuči promjenjivi broj vlastitih vlasničkih instrumenata ili
ii.
jest izvedenica koju će izdavatelj namiriti isključivo razmjenom fiksnog iznosa novca ili druge financijske imovine za fiksni broj njegovih vlastitih vlasničkih instrumenata. U tu svrhu, prava, opcije ili varanti kojima se stječe fiksni broj vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta za fiksni iznos u nekoj valuti jesu vlasnički instrumenti ako subjekt svim svojim postojećim vlasnicima ponudi potpuno proporcionalna prava, opcije ili varante iste klase iz vlastitih neizvedenih vlasničkih instrumenata. Isto tako, u tu svrhu vlastiti vlasnički instrumenti izdavatelja ne uključuju instrumente koji imaju sva obilježja i ispunjavaju uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D, niti instrumente koji su ugovori o budućem primitku ili isporuci vlastitih vlasničkih instrumenata izdavatelja.
Ugovorna obveza, uključujući obvezu koja proizlazi iz izvedenog financijskog instrumenta, koja rezultira ili može rezultirati budućim primitkom ili isporukom vlastitih vlasničkih instrumenata izdavatelja, ali ne ispunjava uvjete iz podtočaka (a) i (b), nije vlasnički instrument. Iznimno, instrument koji odgovara definiciji financijske obveze klasificira se kao vlasnički instrument ako ima sva obilježja i ispunjava uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D.
Instrumenti s opcijom prodaje
16.A
Financijski instrument s opcijom prodaje uključuje za izdavatelja ugovornu obvezu reotkupa ili otkupa za novac ili neku drugu financijsku imovinu prilikom izvršenja opcije prodaje. Iznimno od definicije financijske obveze, instrument koji uključuje takvu obvezu klasificira se kao vlasnički instrument ako ima sva sljedeća obilježja:
(a)
imatelju daje pravo na potpuno proporcionalan udio u neto imovini subjekta u slučaju njegove likvidacije. Neto imovina subjekta je imovina koja preostane nakon što se oduzmu sva druga potraživanja iz njegove imovine. Potpuno proporcionalni udio određuje se na sljedeći način:
i.
neto imovina subjekta u postupku likvidacije podijeli se na jedinice jednakog iznosa i
ii.
taj se iznos pomnoži s brojem jedinica koje drži imatelj financijskog instrumenta;
(b)
instrument pripada kategoriji instrumenata koja je podređena svim drugim kategorijama instrumenata. Instrument u toj kategoriji:
i.
nema prvenstvo u odnosu na druga potraživanja iz imovine subjekta u postupku likvidacije i
ii.
ne treba konvertirati u neki drugi instrument prije uvrštenja u kategoriju koja je podređena svim drugim kategorijama instrumenata;
(c)
svi financijski instrumenti u kategoriji koja je podređena svim drugim kategorijama instrumenata imaju istovjetna obilježja. Na primjer, svi moraju imati opciju prodaje, a formula ili metoda za izračun cijene reotkupa ili otkupa jednaka je za sve instrumente u toj kategoriji;
(d)
osim što za izdavatelja uključuje ugovornu obvezu reotkupa ili otkupa za novac ili neku drugu financijsku imovinu, instrument ne uključuje ugovornu obvezu isporuke novca ili druge financijske imovine drugom subjektu niti razmjene financijske imovine ili financijskih obveza s drugim subjektom pod uvjetima koji su potencijalno nepovoljni za subjekt i nije ugovor koji će biti ili može biti namiren vlastitim vlasničkim instrumentima subjekta kako je utvrđeno u točki (b) definicije financijske obveze;
(e)
ukupni očekivani novčani tokovi koji se mogu pripisati instrumentu tijekom njegova vijeka trajanja značajno se temelje na dobiti ili gubitku, promjeni priznate neto imovine ili fer vrijednosti priznate i nepriznate neto imovine subjekta tijekom vijeka trajanja instrumenta (isključujući učinke samog instrumenta).
16.B
Da bi se neki instrument mogao klasificirati kao vlasnički instrument, osim što mora imati sva navedena obilježja, izdavatelj ne smije imati drugi financijski instrument ili ugovor:
(a)
u kojem se ukupni novčani tokovi značajno temelje na dobiti ili gubitku, promjeni priznate neto imovine ili fer vrijednosti priznate i nepriznate neto imovine subjekta (isključujući učinke takvog instrumenta ili ugovora) i
(b)
koji značajno ograničava ili fiksira preostali prinos imatelja instrumenta s opcijom prodaje.
U svrhu primjene ovog uvjeta, subjekt ne uzima u obzir nefinancijske ugovore s imateljima instrumenta iz točke 16.A čiji su ugovorni uvjeti slični uvjetima mogućeg istovrijednog ugovora između subjekta koji nije imatelj instrumenta i izdavatelja. Ako subjekt ne može utvrditi je li taj uvjet ispunjen, instrument s opcijom prodaje ne klasificira kao vlasnički instrument.
Instrumenti ili komponente instrumenata koji subjektu nameću obvezu isporuke drugoj strani potpuno proporcionalnog udjela u njegovoj neto imovini samo u postupku likvidacije
16.C
Neki financijski instrumenti uključuju ugovornu obvezu za izdavatelja da drugom subjektu isporuči potpuno proporcionalan udio u svojoj neto imovini samo u postupku likvidacije. Ta obveza nastaje jer je likvidacija izvjesna i nije pod kontrolom subjekta (npr. subjekt ograničenog trajanja) ili jer je likvidacija neizvjesna, ali o tome odlučuje imatelj instrumenta. Iznimno od definicije financijske obveze, instrument koji uključuje takvu obvezu klasificira se kao vlasnički instrument ako ima sva sljedeća obilježja:
(a)
imatelju daje pravo na potpuno proporcionalan udio u neto imovini subjekta u slučaju njegove likvidacije. Neto imovina subjekta je imovina koja preostane nakon što se oduzmu sva druga potraživanja iz njegove imovine. Potpuno proporcionalni udio određuje se na sljedeći način:
i.
neto imovina subjekta u postupku likvidacije podijeli se na jedinice jednakog iznosa i
ii.
taj se iznos pomnoži s brojem jedinica koje drži imatelj financijskog instrumenta;
(b)
instrument pripada kategoriji instrumenata koja je podređena svim drugim kategorijama instrumenata. Instrument u toj kategoriji:
i.
nema prvenstvo u odnosu na druga potraživanja iz imovine subjekta u postupku likvidacije i
ii.
ne treba konvertirati u neki drugi instrument prije uvrštenja u kategoriju koja je podređena svim drugim kategorijama instrumenata;
(c)
svi financijski instrumenti u kategoriji instrumenata koja je podređena svim drugim kategorijama instrumenata moraju za izdavatelja sadržavati istovjetnu ugovornu obvezu isporuke potpuno proporcionalnog udjela u njegovoj neto imovini u postupku likvidacije.
16.D
Da bi se neki instrument mogao klasificirati kao vlasnički instrument, osim što mora imati sva navedena obilježja, izdavatelj ne smije imati drugi financijski instrument ili ugovor:
(a)
u kojem se ukupni novčani tokovi značajno temelje na dobiti ili gubitku, promjeni priznate neto imovine ili fer vrijednosti priznate i nepriznate neto imovine subjekta (isključujući učinke takvog instrumenta ili ugovora) i
(b)
koji značajno ograničava ili fiksira preostali prinos imateljima instrumenta.
U svrhu primjene ovog uvjeta, subjekt ne uzima u obzir nefinancijske ugovore s imateljima instrumenta iz točke 16.C čiji su ugovorni uvjeti slični uvjetima mogućeg istovrijednog ugovora između subjekta koji nije imatelj instrumenta i izdavatelja. Ako subjekt ne može utvrditi je li taj uvjet ispunjen, instrument ne klasificira kao vlasnički instrument.
Reklasifikacija instrumenata s opcijom prodaje i instrumenata koji subjektu nameću obvezu isporuke drugoj strani potpuno proporcionalnog udjela u njegovoj neto imovini samo u postupku likvidacije
16.E
Subjekt je dužan financijski instrument klasificirati kao vlasnički instrument u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D od datuma na koji instrument ima sva obilježja i ispunjava uvjete iz tih točaka. Subjekt je dužan financijski instrument reklasificirati od datuma na koji instrument prestane imati sva obilježja ili ispunjavati sve uvjete iz tih točaka. Na primjer, ako subjekt otkupi sve svoje izdane instrumente bez opcije prodaje i ako instrumenti s opcijom prodaje koji preostanu imaju sva obilježja i ispunjavaju sve uvjete iz točaka 16.A i 16.B, subjekt je dužan instrumente s opcijom prodaje reklasificirati u vlasničke instrumente od datuma otkupa instrumenata bez opcije prodaje.
16.F
Subjekt reklasifikaciju instrumenta u skladu s točkom 16.E provodi kako slijedi:
(a)
vlasnički instrument reklasificira kao financijsku obvezu od datuma na koji instrument prestane imati sva obilježja ili ispunjavati uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D. Financijska obveza se mjeri po fer vrijednosti instrumenta na datum reklasifikacije. Subjekt u vlasnički kapital priznaje svaku razliku između knjigovodstvene vrijednosti vlasničkog instrumenta i fer vrijednosti financijske obveze na datum reklasifikacije;
(b)
financijsku obvezu reklasificira kao vlasnički kapital od datuma na koji instrument ima sva obilježja i ispunjava uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D. Vlasnički instrument mjeri se po knjigovodstvenoj vrijednosti financijske obveze na datum reklasifikacije.
Nepostojanje ugovorne obveze isporuke novca ili druge financijske imovine (točka 16. podtočka (a))
17.
Osim u okolnostima iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D, za razlikovanje financijske obveze od vlasničkog instrumenta najvažnije je obilježje ugovorna obveza jedne strane u financijskom instrumentu (izdavatelj) da isporuči novac ili drugu financijsku imovinu drugoj strani (imatelj) ili da razmijeni financijsku imovinu ili financijske obveze s imateljem pod uvjetima koji su potencijalno nepovoljni za izdavatelja. Iako imatelj vlasničkog instrumenta može imati pravo na primitak potpuno proporcionalnog udjela u dividendama ili drugim raspodjelama vlasničkog kapitala, izdavatelj nema ugovornu obvezu izvršiti takvu raspodjelu jer nije dužan drugoj strani isporučiti novac ili drugu financijsku imovinu.
18.
Klasifikacija financijskog instrumenta u izvještaju o financijskom položaju subjekta ovisi o sadržaju, a ne o pravnom obliku instrumenta. Sadržaj i pravni oblik u pravilu su usklađeni, ali nisu uvijek. Neki financijski instrumenti imaju pravni oblik vlasničkog instrumenta, ali sadržajno su obveze, dok drugi mogu imati i obilježja vlasničkih instrumenata i obilježja financijskih obveza. Na primjer:
(a)
povlaštena dionica za koju izdavatelj ima obvezu otkupa za fiksni ili utvrdivi iznos na utvrđeni ili utvrdivi budući datum, ili koja imatelju daje pravo da na određeni datum ili nakon određenog datuma od izdavatelja zatraži otkup instrumenta za utvrđeni ili utvrdivi iznos, jest financijska obveza;
(b)
financijski instrument koji imatelju daje pravo prodaje instrumenta izdavatelju za novac ili drugu financijsku imovinu (instrument s opcijom prodaje) jest financijska obveza, uz iznimku instrumenata koji su u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16. klasificirani kao vlasnički instrumenti. Financijski instrument je financijska obveza čak i ako je iznos novca ili druge financijske imovine utvrđen na temelju određenog indeksa ili druge stavke čija se vrijednost može povećati ili smanjiti. Postojanje opcije da imatelj može instrument prodati izdavatelju za novac ili drugu financijsku imovinu znači da instrument s opcijom prodaje odgovara definiciji financijske obveze, uz iznimku instrumenata koji su u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D klasificirani kao vlasnički instrumenti. Na primjer, zajednički otvoreni fondovi, investicijski fondovi, partnerstva ti neki zadružni subjekti mogu vlasnicima udjela ili članovima dati pravo da u svakom trenutku otkupe svoje udjele u izdavatelju za novac, zbog čega se udjeli vlasnika ili članova klasificiraju kao financijske obveze, uz iznimku instrumenata koji su u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D klasificirani kao vlasnički instrumenti. Međutim, klasifikacija instrumenta kao financijske obveze ne isključuje primjenu opisnih termina kao što je „vrijednost neto imovine koja se može pripisati vlasnicima udjela” i „promjena neto vrijednosti imovine koja se može pripisati vlasnicima udjela” u financijskim izvještajima subjekta koji nema unesenog vlasničkog kapitala (kao što su neki zajednički fondovi i investicijski fondovi, vidjeti primjer 7) ili primjenu dodatnih objavljivanja kako bi se pokazalo da ukupni udjeli članova uključuju stavke kao što su rezerve koje odgovaraju definiciji vlasničkih instrumenata i instrumenata s opcijom prodaje koji toj definiciji ne odgovaraju (vidjeti primjer 8).
19.
Ako subjekt nema bezuvjetno pravo izbjeći isporuku novca ili druge financijske imovine kako bi namirio ugovornu obvezu, takva obveza odgovara definiciji financijske obveze, uz iznimku instrumenata koji su u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D klasificirani kao vlasnički instrumenti. Na primjer:
(a)
ograničena sposobnost subjekta da namiri ugovornu obvezu, kao što je nedostupnost strane valute ili potrebno odobrenje za plaćanje od regulatornog tijela, ne poništava ugovornu obvezu subjekta ili ugovorno pravo imatelja u vezi s tim instrumentom;
(b)
ugovorna obveza koja je uvjetovana time da druga ugovorna strana izvrši svoje pravo na otkup jest financijska obveza jer subjekt nema bezuvjetno pravo izbjeći isporuku novca ili druge financijske imovine.
20.
U financijskom instrumentu u kojem ugovorna obveza isporuke novca ili druge financijske imovine nije izričito utvrđena ta se obveza može utvrditi neizravno na temelju uvjeta instrumenta. Na primjer:
(a)
financijski instrument može sadržavati nefinancijsku obvezu koja se mora namiriti samo i jedino ako subjekt ne izvrši raspodjele dobiti ili ne otkupi instrument. Ako subjekt može izbjeći prijenos novca ili druge financijske imovine samo namirenjem nefinancijske obveze, financijski instrument jest financijska obveza;
(b)
financijski instrument jest financijska obveza ako subjektu omogućuje da prilikom namire obveze isporuči:
i.
novac ili drugu financijsku imovinu ili
ii.
vlastite dionice čija utvrđena vrijednost znatno premašuje vrijednost novca ili druge financijske imovine.
Iako subjekt nema izričitu ugovornu obvezu isporuke novca ili financijske imovine, vrijednost alternativne namire u dionicama je takva da će je subjekt namiriti u novcu. U svakome slučaju imatelju je u biti zajamčen primitak iznosa koji je barem jednak opciji namire u novcu (vidjeti točku 21.).
Ugovor se ne smatra vlasničkim instrumentom samo zato što može rezultirati primitkom ili isporukom vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta. Subjekt može imati ugovorno pravo ili obvezu primiti ili isporučiti određeni broj vlastitih dionica ili drugih vlasničkih instrumenata koji varira, tako da fer vrijednost vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta koje je potrebno primiti ili isporučiti odgovara iznosu ugovornog prava ili obveze. Takvo ugovorno pravo ili obveza mogu biti izraženi u fiksnom iznosu ili iznosu koji djelomično ili u cijelosti fluktuira zbog promjene varijable koja nije tržišna cijena vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta (npr. kamatna stopa, cijena robe ili cijena financijskog instrumenta). Dva primjera: (a) ugovor o isporuci onoliko vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta da im vrijednost bude jednaka 100 N.J. (14) i (b) ugovor o isporuci onoliko vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta da im vrijednost bude jednaka 100 unci zlata. Takav ugovor jest financijska obveza subjekta, čak i ako je subjekt mora ili može namiriti isporukom vlastitih vlasničkih instrumenata. Takav ugovor nije vlasnički instrument jer subjekt ugovor namiruje promjenjivim brojem vlastitih vlasničkih instrumenata. Stoga ugovor nije dokaz preostalog udjela u imovini subjekta nakon odbitka svih njegovih obveza.
22.
Osim kako je navedeno u točki 22.A, ugovor koji će subjekt namiriti (primitkom ili) isporukom fiksnog broja vlastitih vlasničkih instrumenata u zamjenu za fiksni iznos novca ili druge financijske imovine, jest vlasnički instrument. Na primjer, izdana dionička opcija koja drugoj ugovornoj strani daje pravo na kupnju fiksnog broja dionica subjekta po fiksnoj cijeni ili po fiksno utvrđenom iznosu glavnice obveznice jest vlasnički instrument. Promjene fer vrijednosti ugovora koje proizlaze iz promjena tržišnih kamatnih stopa koje ne utječu na iznos novca ili druge financijske imovine koju je potrebno platiti ili primiti, ili broja vlasničkih instrumenata koje je potrebno primiti ili isporučiti, u trenutku namirenja ugovora ne znače da ugovor nije vlasnički instrument. Sve primljene naknade (kao što su primljena premija za izdanu opciju ili varant za vlastite dionice subjekta) dodaju se izravno u vlasnički kapital. Sve plaćene naknade (kao što je premija plaćena za kupljenu opciju) odbijaju se izravno od vlasničkog kapitala. Promjene fer vrijednosti vlasničkog instrumenta ne priznaju se u financijskim izvještajima.
22.A
Ako subjekt pri namiri ugovora treba primiti ili isporučiti vlastite vlasničke instrumente koji su financijski instrumenti s opcijom prodaje koji imaju sva relevantna obilježja i ispunjavaju sve uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili instrumenti koji subjektu nameću obvezu da drugoj strani isporuči potpuno proporcionalan udio u svojoj neto imovini samo u postupku likvidacije i koji imaju sva relevantna obilježja i ispunjavaju sve uvjete iz točaka 16.C i 16.D, ugovor jest financijska imovina ili financijska obveza. To uključuje ugovor koji će subjekt namiriti primitkom ili isporukom fiksnog broja takvih instrumenata u zamjenu za fiksni iznos novca ili druge financijske imovine.
23.
Osim u okolnostima iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D, ugovor koji sadržava obvezu subjekta da kupi vlastite vlasničke instrumente za novac ili drugu financijsku imovinu dovodi do nastanka financijske obveze u sadašnjoj vrijednosti iznosa otkupa (npr. u sadašnjoj vrijednosti cijene unaprijednog ugovora o otkupu, cijene izvršenja opcije ili drugog iznosa otkupa). To je slučaj čak i ako je sam ugovor vlasnički instrument. Primjer je obveza subjekta da na temelju terminskog ugovora kupi vlastite vlasničke instrumente za novac. Financijska obveza početno se priznaje u sadašnjoj vrijednosti iznosa otkupa i reklasificira se iz vlasničkog kapitala. Naknadno se financijska obveza mjeri u skladu s MSFI-jem 9. Ako ugovor istekne bez isporuke, knjigovodstvena vrijednost financijske obveze reklasificira se u vlasnički kapital. Iz ugovorne obveze subjekta da kupi vlastite vlasničke instrumente proizlazi financijska obveza u sadašnjoj vrijednosti iznosa otkupa čak i ako je obveza kupnje uvjetovana izvršenjem prava otkupa druge ugovorne strane (npr. izdana opcija prodaje koja drugoj ugovornoj strani daje pravo da subjektu proda njegove vlastite vlasničke instrumente po fiksnoj cijeni).
24.
Ugovor koji će subjekt namiriti isporukom ili primitkom fiksnog broja vlastitih vlasničkih instrumenata u zamjenu za promjenjivi iznos novca ili druge financijske imovine jest financijska imovina ili financijska obveza. Primjer je ugovor na temelju kojeg subjekt isporuči 100 vlastitih vlasničkih instrumenata u zamjenu za iznos novca u protuvrijednosti 100 unci zlata.
Rezerviranja za nepredviđene namire
25.
Financijski instrument može sadržavati obvezu subjekta da isporuči novac ili drugu financijsku imovinu, ili da ga namiri na drugi način koji bi bio financijska obveza, u slučaju nastanka ili izostanka neizvjesnih budućih događaja (ili ovisno o ishodu neizvjesnih okolnosti) na koje ni izdavatelj niti imatelj instrumenta ne mogu utjecati, kao što je promjena burzovnih indeksa, indeksa potrošačkih cijena, kamatne stope ili poreznih uvjeta, ili budućih prihoda, neto dobiti ili omjera duga i vlasničkog kapitala izdavatelja. Izdavatelj takvog instrumenta nema bezuvjetno pravo izbjeći isporuku novca ili druge financijske imovine (ili ga namiriti izvršiti na način koji bi bio financijska obveza). Stoga je instrument financijska obveza izdavatelja, osim ako:
(a)
dio rezerviranja za nepredviđene namire koje bi bilo nužno namiriti u novcu ili drugoj financijskoj imovini (ili na neki drugi način koji bi bio financijska obveza) nije stvaran;
(b)
od izdavatelja se može zatražiti da obvezu namiri u novcu ili drugoj financijskoj imovini (ili na neki drugi način koji bi bio financijska obveza) samo u slučaju likvidacije izdavatelja ili
(c)
instrument ima sva relevantna obilježja i ispunjava uvjete iz točaka 16.A i 16.B.
Opcije namire
26.
Ako izvedeni financijski instrument jednoj strani omogućuje da odluči o načinu njegove namire (npr. izdavatelj ili imatelj mogu odabrati namiru u novcu ili zamjenom dionica za novac), instrument se smatra financijskom imovinom ili financijskom obvezom, osim ako bi u se svim drugim opcijama namire instrument smatrao vlasničkim instrumentom.
27.
Primjer izvedenog financijskog instrumenta s opcijom namire koji se smatra financijskom obvezom jest dionička opcija koju izdavatelj može odlučiti podmiriti u novcu ili zamjenom vlastitih dionica za novac. Slično su neki ugovori o kupnji ili prodaji nefinancijske imovine u zamjenu za vlastite vlasničke instrumente subjekta obuhvaćeni područjem primjene ovog Standarda jer se mogu namiriti isporukom nefinancijske imovine ili u novcu ili nekim drugim financijskim instrumentom (vidjeti točke 8.–10.). Takvi ugovori jesu financijska imovina ili financijske obveze, a nisu vlasnički instrumenti.
Složeni financijski instrumenti (vidjeti i točke AG30–AG35 i primjere 9–12)
28.
Izdavatelj neizvedenog financijskog instrumenta ocjenjuje njegove uvjete kako bi utvrdio sadržava li taj instrument komponentu obveze i komponentu vlasničkog kapitala. Te se komponente klasificiraju odvojeno kao financijske obveze, financijska imovina ili vlasnički instrumenti u skladu s točkom 15.
29.
Subjekt odvojeno priznaje komponente financijskog instrumenta koji (a) stvara financijsku obvezu subjekta i (b) daje imatelju instrumenta mogućnost njegove konverzije u vlasnički instrument subjekta. Na primjer, obveznica ili sličan instrument koje imatelj može konvertirati u fiksni broj redovnih dionica subjekta jest složeni financijski instrument. Sa stajališta subjekta takav instrument ima dvije komponente: financijsku obvezu (ugovorni aranžman o isporuci novca ili druge financijske imovine) i vlasnički instrument (opcija kupnje koja imatelju daje pravo da ga u određenom vremenskom razdoblju konvertira u fiksni broj redovnih dionica subjekta). Ekonomski učinak izdavanja takvoga instrumenta u biti je jednak istodobnom izdavanju dužničkog instrumenta s odredbom o namiri u kratkom roku i varanta za kupnju redovnih dionica ili izdavanju dužničkog instrumenta s varantima za kupnju dionica koji se mogu odvojiti od tog instrumenta. Stoga subjekt u svim slučajevima u svojem izvještaju o financijskom položaju iskazuje odvojeno komponente obveza i vlasničkog kapitala.
30.
Klasifikacija komponenti obveze i vlasničkog kapitala konvertibilnog instrumenta ne revidira se zbog promjene vjerojatnosti izvršenja opcije konverzije, čak i ako se čini da je za neke imatelje izvršenje opcije ekonomski povoljnije. Imatelji ponekad postupaju neočekivano jer npr. porezne posljedice konverzije za njih mogu biti različite. Osim toga, vjerojatnost konverzije mijenja se tijekom vremena. Ugovorna obveza subjekta da izvrši buduća plaćanja ostaje otvorena do namire konverzijom, dospijeća instrumenta ili neke druge transakcije.
31.
MSFI-jem 9 uređuje se mjerenje financijske imovine i financijskih obveza. Vlasnički instrumenti su instrumenti kojima se dokazuje preostali udio u imovini subjekta nakon odbitka svih njegovih obveza. Stoga se pri raspoređivanju početne knjigovodstvene vrijednosti složenog financijskog instrumenta na komponente vlasničkog kapitala i obveza, komponenti kapitala pripisuje iznos koji preostane nakon što se od fer vrijednosti instrumenta u cjelini odbije odvojeno utvrđeni iznos komponente obveze. Vrijednost svakog elementa izvedenice (kao što je opcija kupnje) ugrađenog u složeni financijski instrument koji nije komponenta vlasničkog kapitala (kao što je opcija konverzije u vlasnički kapital) uključena je u komponentu obveze. Zbroj knjigovodstvenih vrijednosti pripisanih komponentama obveze i vlasničkog kapitala pri početnom priznavanju uvijek je jednaka fer vrijednosti koja bi bila pripisana instrumentu u cjelini. Pri odvojenom početnom priznavanju komponenti instrumenta ne proizlaze ni dobici ni gubici.
32.
U skladu s pristupom iz točke 31., izdavatelj obveznice koja se može konvertirati u redovne dionice najprije određuje knjigovodstvenu vrijednost komponente obveze tako što izmjeri fer vrijednost neke slične obveze (uključujući sve ugrađene elemente izvedenice koji nisu komponente vlasničkog kapitala) koja nema komponentu vlasničkog kapitala. Zatim se utvrđuje knjigovodstvena vrijednost vlasničkog instrumenta koju predstavlja opcija konverzije instrumenta u redovne dionice tako što se fer vrijednost financijske obveze odbije od fer vrijednosti složenog financijskog instrumenta u cjelini.
Trezorske dionice (vidjeti i točku AG36)
33.
Ako subjekt ponovno stekne vlastite vlasničke instrumente, ti se instrumenti (trezorske dionice) odbijaju od vlasničkog kapitala. Dobici ili gubici pri kupnji, prodaji, izdavanju ili poništenju vlastitih vlasničkih instrumenata subjekta ne priznaju se u dobiti ili gubitku. Takve trezorske dionice mogu steći i držati subjekt ili drugi članovi konsolidirane grupe. Plaćena ili primljena naknada priznaje se izravno u vlasnički kapital.
33.A
Neki subjekti interno ili eksterno upravljaju investicijskim fondom koji ulagateljima pruža koristi određene udjelima u fondu i priznaju financijske obveze u istim iznosima koji trebaju biti isplaćeni tim ulagateljima. Slično neki subjekti izdaju skupine ugovora o osiguranju s obilježjima izravnog sudjelovanja i ti subjekti drže odnosne stavke. Neki takvi fondovi ili odnosne stavke uključuju trezorske dionice subjekta. Neovisno o točki 33., subjekt može odlučiti ne odbiti od vlasničkog kapitala trezorsku dionicu koja je uključena u takav fond ili je odnosna stavka samo i jedino ako u tu svrhu subjekt ponovno stekne vlastiti vlasnički instrument. Umjesto toga, subjekt može odlučiti tu trezorsku dionicu nastaviti iskazivati kao vlasnički kapital, a ponovno stečeni instrument iskazati kao da je taj instrument financijska imovina i mjeriti ga po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s MSFI-jem 9. Ta je odluka neopoziva i donosi se za svaki pojedinačni instrument. Za potrebe te odluke, govori o osiguranju uključuju ugovore o ulaganju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja. (Vidjeti MSFI 17 za pojmove koji se koriste u ovoj točki, a definirani su u tom standardu.)
34.
Iznos trezorskih dionica koje se drže objavljuje se odvojeno u izvještaju o financijskom položaju ili u bilješkama, u skladu s MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja. Ako vlastite vlasničke instrumente ponovno stekne od povezanih osoba, subjekt o tome objavljuje informacije u skladu s MRS-om 24 Objavljivanja o povezanim osobama.
Kamate, dividende, gubici i dobici (vidjeti i točku AG37)
35.
Kamate, dividende, gubici i dobici povezani s određenim financijskim instrumentom ili komponentom koja je financijska obveza priznaju se u dobiti ili gubitku kao prihod ili rashod. Raspodjele imateljima vlasničkog instrumenta subjekt priznaje izravno u vlasnički kapital. Troškovi transakcije vlasničkim instrumentima obračunavaju se kao odbitak od vlasničkog kapitala.
35.A
Porez na dobit koji se odnosi na raspodjele imateljima vlasničkog instrumenata i na troškove transakcije vlasničkim instrumentima obračunavaju se u skladu s MRS-om 12 Porezi na dobit.
36.
Klasifikacijom financijskog instrumenta kao financijske obveze ili vlasničkog instrumenta određuje se treba li kamate, dividende, gubitke i dobitke povezane s tim instrumentom priznati u dobiti ili gubitku kao prihod ili rashod. Stoga se isplata dividendi za dionice koje su u cijelosti priznate kao obveze priznaje kao rashod jednako kao i kamate na obveznice. Slično se dobici i gubici pri otkupu ili refinanciranju financijskih obveza priznaju u dobiti ili gubitku, dok se otkup ili refinanciranje vlasničkih instrumenata priznaju kao promjene vlasničkog kapitala. Promjene fer vrijednosti vlasničkog instrumenta ne priznaju se u financijskim izvještajima.
37.
Subjekt pri izdavanju ili stjecanju vlastitih vlasničkih instrumenata obično ima razne troškove. Ti troškovi mogu uključivati troškove registracije i druge regulatorne troškove, naknade za pravne i računovodstvene usluge i druge vrste stručnog savjetovanja, troškove tiskanja i upravnih pristojbi. Troškovi transakcije vlasničkim instrumentima obračunavaju se kao odbitak od vlasničkog kapitala do iznosa dodatnih troškova koji se mogu izravno pripisati transakciji vlasničkim instrumentima, a koji bi se inače mogli izbjeći. Troškovi prekinute transakcije vlasničkim instrumentima priznaju se kao rashod.
38.
Transakcijski troškovi izdavanja složenog financijskog instrumenta raspoređuju se na komponente obveze i vlasničkog kapitala instrumenta razmjerno raspoređivanju primitaka. Transakcijski troškovi skupno povezani s nekoliko transakcija (npr. troškovi istovremene ponude određenih dionica i uvrštenja drugih dionica na burzu) raspoređuju se na te transakcije racionalno i jednako kao u sličnim transakcijama.
39.
Iznos transakcijskih troškova koji se obračunavaju kao odbitak od vlasničkog kapitala u razdoblju, objavljuje se odvojeno u skladu s MRS-om 1.
40.
Dividende klasificirane kao rashod mogu u izvještaju ili izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti biti iskazane zajedno s kamatama na ostale obveze ili kao zasebna stavka. Osim zahtjeva iz ovog Standarda, na objavljivanje kamata i dividenda primjenjuju se i zahtjevi iz MRS-a 1 i MSFI-ja 7. U određenim se okolnostima, zbog razlika između kamata i dividenda koje se odnose npr. na mogućnost poreznog odbitka, preporučuje njihovo odvojeno objavljivanje u izvještaju ili izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Porezni učinci objavljuju se u skladu s MRS-om 12.
41.
Dobici i gubici povezani s promjenama knjigovodstvene vrijednosti financijske obveze priznaju se u dobiti ili gubitku kao prihod ili rashod čak i ako su povezani s instrumentom koji uključuje pravo na preostali udio u imovini subjekta u zamjenu za novac ili drugu financijsku imovinu (vidjeti točku 18. podtočku (b)). U skladu s MRS-om 1, subjekt svaki dobitak ili gubitak koji proizlaze iz ponovnog mjerenja takvog instrumenta iskazuje odvojeno u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti ako je to relevantno za objašnjenje uspješnosti poslovanja subjekta.
Prijeboj financijske imovine i financijske obveze (vidjeti i točke AG38A–AG38F i AG39)
42.
Financijska imovina i financijska obveza prebijaju se i neto iznos se iskazuje u izvještaju o financijskom položaju samo i jedino ako subjekt:
(a)
u sadašnjem trenutku ima pravno izvršivo pravo na prijeboj priznatih iznosa i
(b)
namjerava podmiriti na neto osnovi ili istodobno realizirati imovinu i podmiriti obvezu.
Pri obračunu prijenosa financijske imovine koja ne ispunjava uvjete za prestanak priznavanja subjekt ne prebija prenesenu imovine i povezane obveze (vidjeti točku 3.2.22. MSFI-ja 9).
43.
Ovim se Standardom nalaže iskazivanje neto financijske imovine i financijskih obveza na neto osnovi kada to odražava očekivane buduće novčane tokove subjekta koji proizlaze iz namire dvaju ili više zasebnih financijskih instrumenata. Ako ima pravo primiti ili platiti jedan neto iznos i namjerava to učiniti, subjekt ustvari ima samo jednu financijsku imovinu ili financijsku obvezu. U drugim se okolnostima financijska imovina i financijske obveze iskazuju odvojeno u skladu s njihovim obilježjima resursa ili obveza za subjekt. Subjekt objavljuje informacije iz točaka 13.B–13.E MSFI-ja 7 za priznate financijske instrumente koji su obuhvaćeni područjem primjene točke 13.A MSFI-ja 7.
44.
Prijeboj priznate financijske imovine i priznate financijske obveze te iskazivanje neto iznosa razlikuje se od prestanka priznavanja financijske imovine ili financijskih obveza. Iako se nakon prijeboja ne priznaje ni dobitak niti gubitak, prestanak priznavanja financijskog instrumenta ne dovodi samo do uklanjanja prethodno priznate stavke iz izvještaja o financijskom položaju nego može dovesti i do priznavanja dobitka ili gubitka.
45.
Pravo na prijeboj zakonsko je pravo dužnika da na temelju ugovora ili na drugi način namiri ili na drugi način u cijelosti ili djelomično eliminira iznos koji duguje vjerovniku prijebojem toga iznosa s iznosom koji njemu duguje vjerovnik. U posebnim okolnostima, dužnik može imati zakonsko pravo na prijeboj iznosa koji mu duguje treća osoba s iznosom koji on duguje vjerovniku pod uvjetom da između te tri osobe postoji sporazum kojim se jasno utvrđuje pravo dužnika na prijeboj. Budući da je pravo na prijeboj zakonsko pravo, uvjeti tog prava mogu se razlikovati ovisno o jurisdikciji, te je potrebno pažljivo razmotriti propise koji se primjenjuju na odnose između tih osoba.
46.
Postojanje izvršivog prava na prijeboj financijske imovine i financijske obveze utječe na prava i obveze povezane s financijskom imovinom i financijskom obvezom i mogu utjecati na izloženost subjekta kreditnom i likvidnosnom riziku. Međutim, postojanje tog prava samo po sebi nije dostatna osnova za prijeboj. Ako subjekt ne namjerava iskoristiti to pravo ili istodobno izvršiti namiru, pravo na prijeboj ne utječe na iznos i vrijeme njegovih budućih novčanih tokova. Ako subjekt namjerava iskoristiti pravo na prijeboj ili istodobno izvršiti namiru, iskazivanje neto imovine i obveze na neto osnovi primjerenije odražava iznose i vrijeme očekivanih budućih novčanih tokova te rizika kojima su ti novčani tokovi izloženi. Namjera jedne ili obiju strana da namiru izvrši na neto osnovi bez zakonskog prava na takvu namiru nije opravdana osnova za prijeboj jer se ne mijenjaju prava i obveze povezani s pojedinačnom financijskom imovinom i financijskom obvezom.
47.
Na namjere subjekta da namiri određenu imovinu i obveze mogu utjecati uobičajena poslovna praksa, zahtjevi financijskih tržišta i druge okolnosti koje mogu ograničiti mogućnost neto ili istodobne namire. Ako subjekt ima pravo na prijeboj, ali ne namjerava izvršiti neto namiru ili istodobno realizirati imovinu i namiriti obvezu, učinak prava na izloženost subjekta kreditnom riziku objavljuje se u skladu s točkom 36. MSFI-ja 7.
48.
Istodobna namira dvaju financijskih instrumenata može nastati npr. kroz poslovanje institucije za poravnanje na organiziranom financijskom tržištu ili u izravnoj razmjeni. U tim su okolnostima novčani tokovi u biti jednaki jednom neto iznosu i nema izloženosti kreditnom ili likvidnosnom riziku. U drugim okolnostima subjekt može namiriti dva instrumenta primanjem ili plaćanjem zasebnih iznosa i time se izložiti kreditnom riziku za cjelokupni iznos imovine ili riziku likvidnosti za cjelokupni iznos obveze. Takve izloženosti rizicima mogu biti značajne, iako relativno kratkotrajne. Stoga se realizacija financijske imovine i namira financijske obveze smatraju istodobnima samo ako se transakcije odvijaju u istom trenutku.
49.
Uvjeti iz točke 42. uglavnom nisu ispunjeni i prijeboj obično nije primjeren:
(a)
ako se nekoliko različitih financijskih instrumenata koristi za stvaranje obilježja jednog financijskog instrumenta („sintetski instrument”);
(b)
ako financijska imovina i financijske obveze proizlaze iz financijskih instrumenata koji imaju istu osnovnu izloženost riziku (npr. imovina i obveze u portfelju unaprijednih ugovora ili drugih izvedenih instrumenata), ali uključuju različite ugovorne strane;
(c)
ako je financijska ili druga imovina založena kao kolateral za financijske obveze osigurane založnim pravom;
(d)
ako je dužnik financijsku imovinu uložio u fond u svrhu namirenja obveze, a vjerovnik tu imovinu nije prihvatio za namiru obveze (npr. fond za otplatu dugova) ili
(e)
ako se očekuje da će obveze proizašle iz događaja iz kojih nastaju gubici nadoknaditi treća strana na temelju potraživanja za namiru štete prema ugovoru o osiguranju.
50.
Subjekt koji obavlja više transakcija financijskim instrumentima samo s jednom ugovornom stranom može s tom stranom sklopiti standardizirani sporazum o netiranju. Takav sporazum omogućuje jedinstvenu neto namiru svih financijskih instrumenata obuhvaćenih ugovorom u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili raskida bilo kojeg ugovora. Takve sporazume redovito sklapaju financijske institucije kako bi se zaštitile od gubitaka u slučaju stečaja ili u drugim okolnostima u kojima druga strana ne može namiriti svoje obveze. Standardiziranim sporazumom o netiranju obično se uređuje pravo na prijeboj koje postaje izvršivo i utječe na realizaciju ili namiru pojedine financijske imovine i financijskih obveza samo u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili drugih okolnosti koje se ne očekuju tijekom redovnog poslovanja. Standardizirani sporazum o netiranju nije osnova za prijeboj osim ako nisu ispunjena oba kriterija iz točke 42. Ako se financijska imovina i financijske obveze koje su predmet standardiziranog sporazuma o netiranju ne prebiju, učinak sporazuma na izloženost subjekta kreditnom riziku objavljuje se u skladu s točkom 36. MSFI-ja 7.
51.–95.
[Brisano]
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
96.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt ovaj Standard ne primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2005. osim ako ne primjenjuje i MRS 39 (objavljen u prosincu 2003.), uključujući izmjene iz ožujka 2004. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
96.A
Dokumentom Financijski instrumenti s opcijom prodaje i obveze koje proizlaze iz likvidacije (izmjene MRS-a 32 i MRS-a 1), objavljenom u veljači 2008., nalaže se da se financijski instrumenti koji sadržavaju sva relevantna obilježja i ispunjavaju uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D klasificiraju kao vlasnički instrumenti, izmijenjene su točke 11., 16., 17.–19., 22., 23., 25., AG13, AG14 i AG27 i dodane su točke 16.A–16.F, 22.A, 96.B, 96.C, 97.C, AG14A–AG14J i AG29A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti te istodobno primijeniti povezane izmjene MRS-a 1, MRS-a 39, MSFI-ja 7 i IFRIC-a 2.
96.B
Dokumentom Financijski instrumenti s opcijom prodaje i obveze koje proizlaze iz likvidacije uvedeno je ograničeno područje primjene izuzeća te subjekt stoga to izuzeće ne primjenjuje analogijom.
96.C
Klasifikacija instrumenata na temelju tog izuzeća ograničena je na računovodstveno iskazivanje takvog instrumenta u skladu s MRS-om 1, MRS-om 32, MRS-om 39, MSFI-jem 7 i MSFI-jem 9. Takav se instrument ne smatra vlasničkim instrumentom u skladu s drugim smjernicama, npr. MSFI-jem 2.
97.
Ovaj se Standard primjenjuje retroaktivno.
97.A
MRS-om 1 (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, izmijenjena je točka 40. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
97.B
MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije (kako je revidiran 2008.) brisana je točka 4. podtočka (c). Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MSFI 3 (revidiran 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu izmjenu primijeniti i na to ranije razdoblje. Međutim, izmjena se ne primjenjuje na nepredviđenu naknadu koja proiziđe iz poslovne kombinacije u kojoj je datum stjecanja prethodio primjeni MSFI-ja 3 (revidiran 2008.). Umjesto toga, subjekt takvu naknadu obračunava u skladu s točkama 65.A–65.E MSFI-ja 3 (kako je izmijenjen 2010.).
97.C
Subjekt je pri primjeni izmjena iz točke 96.A dužan složeni financijski instrument s obvezom isporuke drugoj strani potpuno proporcionalnog udjela u svojoj neto imovini samo u postupku likvidacije razdvojiti na zasebne komponente obveze i vlasničkog kapitala. Ako komponenta obveze više nije otvorena, pri retroaktivnoj primjeni tih izmjena MRS-a 32 trebalo bi razdvojiti dvije komponente vlasničkog kapitala. Prva komponenta bila bi u zadržanoj dobiti i predstavljala bi kumulativni prirast kamata na komponentu obveze. Druga komponenta predstavljala bi prvotnu komponentu vlasničkog kapitala. Stoga subjekt ne treba razdvajati te dvije komponente ako komponenta obveze na datum primjene izmjena više nije otvorena.
97.D
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjena je točka 4. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti i na to ranije razdoblje primijeniti izmjene točke 3. MSFI-ja 7, točke 1. MRS-a 28 i točke 1. MRS-a 31 objavljene u svibnju 2008. Dopuštena je prospektivna primjena tih izmjena.
97.E
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u listopadu 2009., izmijenjene su točke 11. i 16. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. veljače 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
97.F
[Brisano]
97.G
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2010., izmijenjena je točka 97.B. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena.
97.H
[Brisano]
97.I
MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 Zajednički poslovi, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjene su točke 4. (a) i AG29. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 11.
97.J
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su definicija fer vrijednosti iz točke 11. i točke 23. i AG31. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
97.K
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjena je točka 40. Subjekt je dužan te izmjene primijeniti pri primjeni MRS-a 1 kako je izmijenjen u lipnju 2011.
97.L
Dokumentom Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza (izmjene MRS-a 32), objavljenim u prosincu 2011., izbrisana je točka AG38 i dodane su točke AG38A–AG38F. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti, kao i informacije koje se nalažu dokumentom Objave – Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza (izmjene MSFI-ja 7), objavljenim u prosincu 2011.
97.M
Dokumentom Objave – Prijeboj financijske imovine i financijskih obveza (izmjene MSFI-ja 7), objavljenim u prosincu 2011., izmijenjena je točka 43. tako što se subjektu nalaže objava informacija iz točaka 13.B–13.E MSFI-ja 7 za priznatu financijsku imovinu obuhvaćenu područjem primjene točke 13.A MSFI-ja 7. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma i na međurazdoblja unutar tih godišnjih razdoblja. Subjekt je dužan retroaktivno objaviti informacije koje se nalažu tim izmjenama.
97.N
Dokumentom Godišnja poboljšanja iz ciklusa 2009.–2011., objavljenim u svibnju 2012., izmijenjene su točke 35., 37. i 39. i dodana je točka 35.A. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
97.O
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjena je točka 4. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena dokumenta Investicijski subjekti. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je primijeniti i sve izmjene uključene u dokument Investicijski subjekti.
97.P
[Brisano]
97.Q
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka AG21. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
97.R
MSFI-jem 9 objavljenim u srpnju 2014. izmijenjene su točke 3., 4., 8., 12., 23., 31., 42., 96.C, AG2 i AG30 i brisane su točke 97.F, 97.H i 97.P. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
97.S
MSFI 16-jem Najmovi, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjene su točke AG9 i AG10. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
97.T
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjene su točke 4., AG8 i AG36 i dodana je točka 33.A. Dokumentom Izmjene MSFI-ja 17, objavljenim u lipnju 2020., dodatno je izmijenjena točka 4. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
POVLAČENJE DRUGIH OBJAVA
98.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 32 Financijski instrumenti: objavljivanje i prezentiranje, revidiran 2000 (15).
99.
Ovaj Standard zamjenjuje sljedeća tumačenja:
(a)
SIC-5 Klasifikacija financijskih instrumenata – rezerviranja za nepredviđene namire;
(b)
SIC-16 Temeljni kapital – ponovno stjecanje vlastitih vlasničkih instrumenata (trezorske dionice); i
Ovim se Standardom povlači nacrt tumačenja SIC-a D34. Financijski instrumenti – instrumenti ili prava koja imatelj može naplatiti.
Dodatak
VODIČ ZA PRIMJENU
MRS 32 Financijski instrumenti: prezentiranje
Ovaj je Dodatak sastavni dio Standarda.
AG1
U ovom Vodiču za primjenu objašnjava se primjena pojedinih aspekata ovog Standarda.
AG2
Ovim Standardom ne uređuje se priznavanje ni mjerenje financijskih instrumenata. Zahtjevi o priznavanju i mjerenju financijske imovine i financijskih obveza utvrđeni su u MSFI-ju 9.
DEFINICIJE (TOČKE 11.–14.)
Financijska imovina i financijske obveze
AG3
Valuta (novac) je financijska imovina jer predstavlja sredstvo razmjene te je stoga i osnova za mjerenje i priznavanje svih transakcija u financijskim izvještajima. Novčani depozit u banci ili sličnoj financijskoj instituciji je financijska imovina jer predstavlja ugovorno pravo deponenta na primitak novca od te institucije ili izdavanje čeka ili sličnog instrumenta u istom iznosu u korist vjerovnika u postupku plaćanja financijske obveze.
AG4
Uobičajeni primjeri financijske imovine koja predstavlja ugovorno pravo na budući primitak novca te povezanih financijskih obveza koje predstavljaju ugovornu obvezu buduće isporuke novca su:
(a)
potraživanja od kupaca i obveze prema dobavljačima;
(b)
potraživanja i obveze po vrijednosnim papirima;
(c)
potraživanja i obveze po zajmovima i
(d)
potraživanja i obveze po obveznicama.
U svakom slučaju, ugovorno pravo jedne strane da primi (ili obveze da plati) novac povezuje se s podudarnom obvezom druge strane da novac isplati (ili pravom da novac primi).
AG5
Druga vrsta financijskog instrumenta je ona u kojoj treba biti primljena ili isporučena ekonomska korist u obliku financijske imovine koja nije novac. Na primjer, obveza po vrijednosnim papirima iskazanima u državnim obveznicama daje imatelju ugovorno pravo da primi, a izdavatelju ugovornu obvezu da isporuči državne obveznice, a ne novac. Obveznice su financijska imovina jer predstavljaju obvezu države izdavatelja da isplati novac. Vrijednosni papir je stoga financijska imovina imatelja vrijednosnog papira i financijska obveza izdavatelja vrijednosnog papira.
AG6
„Perpetualni” dužnički instrumenti (kao što su „perpetualne” obveznice, zadužnice i vrijednosni papiri po osnovi kapitala) obično imatelju daju ugovorno pravo da primi plaćanja na ime kamata na fiksne datume neograničeno u budućnosti, bez prava na primitak povrata glavnice ili s pravom na povrat glavnice pod uvjetima koji taj povrat čine neizvjesnim ili izvjesnim u vrlo dalekoj budućnosti. Na primjer, subjekt može izdati financijski instrument za koji su nužna trajna godišnja plaćanja koja odgovaraju utvrđenoj kamatnoj stopi od 8 % koja se primjenjuje na utvrđeni nominalni iznos ili iznos glavnice od 1000 N.J. (16) Uz pretpostavku da tržišna kamatna stopa za instrument u vrijeme izdavanja iznosi 8 %, izdavatelj preuzima ugovornu obvezu za niz budućih plaćanja po osnovi kamata čija fer vrijednost (sadašnja vrijednost) pri početnom priznavanju iznosi 1000 N.J. Imatelj instrumenta ima financijsku imovinu, a izdavatelj instrumenta ima financijsku obvezu.
AG7
Ugovorno pravo ili ugovorna obveza primitka, isporuke ili razmjene financijskih instrumenata je sama po sebi financijski instrument. Niz ugovornih prava ili ugovornih obveza odgovara definiciji financijskog instrumenta ako u konačnici dovodi do primitka ili isplate novca, stjecanja ili izdavanja vlasničkog instrumenta.
AG8
Mogućnost izvršenja ugovornog prava ili zahtjeva za ispunjenje ugovorne obveze može biti apsolutna ili može ovisiti o nastanku budućeg događaja. Na primjer, financijsko jamstvo je ugovorno pravo vjerovnika da primi novac od jamca i odgovarajuća ugovorna obveza jamca da isplati novac vjerovniku u slučaju neispunjavanja obveza dužnika. Ugovorno pravo i obveza postoje zbog prošle transakcije ili događaja (pretpostavka jamstva) iako mogućnost da će vjerovnik izvršiti svoje pravo i zahtjev da će jamac ispuniti svoju obvezu ovise o budućem neispunjavanja obveza dužnika. Potencijalno pravo i obveza odgovaraju definiciji financijske imovine i financijske obveze iako se takva imovina i takve obveze ne priznaju uvijek u financijskim izvještajima. Neki od tih potencijalnih prava i obveza mogu biti ugovori o osiguranju iz područja primjene MSFI 17.
AG9
Najam obično podrazumijeva pravo najmodavca da primi i obvezu najmoprimca da izvrši niz plaćanja koja su u biti ista kao plaćanja glavnice i kamata prema ugovoru o najmu. Najmodavac računovodstveno iskazuje svoje ulaganje u iznosu potraživanja na temelju ugovora o financijskom najmu, a ne samu odnosnu imovinu koja je predmet financijskog najma. Stoga najmodavac financijski najam smatra financijskim instrumentom. U skladu s MSFI-jem 16, najmodavac ne priznaje svoje pravo na primitak plaćanja najma kad je riječ o ugovoru o poslovnom najmu. Najmodavac nastavlja računovodstveno iskazivati samu odnosnu imovinu, a ne iznos budućih potraživanja na temelju ugovora. Stoga najmodavac poslovni najam ne smatra financijskim instrumentom, osim pojedinačnih dospjelih plaćanja koja najmoprimac treba izvršiti.
AG10
Fizička imovina (kao što su zalihe, nekretnine, postrojenja i oprema), imovina s pravom korištenja i nematerijalna imovina (kao što su patenti i zaštitni znakovi) nisu financijska imovina. Kontrolom takve fizičke imovine, imovine s pravom korištenja i nematerijalne imovine stvara se mogućnost ostvarenja priljeva novca ili druge financijske imovine, ali ne nastaje sadašnje pravo na primitak novca ili druge financijske imovine.
AG11
Imovina (kao što su unaprijed plaćeni troškovi) za koju se buduća ekonomska korist ostvaruje primitkom robe ili usluga, a ne pravom na primitak novca ili druge financijske imovine, nije financijska imovina. Slično ni stavke kao što su odgođeni prihodi i većina obveza na temelju jamstva nisu financijske obveze jer se odljev s njima povezanih ekonomskih koristi ostvaruje isporukom robe i usluga, a ne ugovornom obvezom isplate novca ili druge financijske imovine.
AG12
Obveze ili imovina koje nisu uređene ugovorom (kao što su porezi na dobit koji proizlaze iz državnih propisa) nisu financijske obveze ni financijska imovina. Računovodstvo poreza na dobit uređeno je MRS-om 12. Slično ni izvedene obveze, definirane u MRS-u 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina, ne proizlaze iz ugovora i nisu financijske obveze.
Vlasnički instrumenti
AG13
Primjeri vlasničkih instrumenata su redovne dionice bez opcije prodaje, određeni instrumenti s opcijom prodaje (vidjeti točke 16.A i 16.B), određeni instrumenti koji subjektu nameću obvezu da drugoj strani isporuči potpuno proporcionalan udio u svojoj neto imovini samo u postupku likvidacije (vidjeti točke 16.C i 16.D), određene vrste povlaštenih dionica (vidjeti točke AG25 i AG26) i varanti ili izdane opcije kupnje koji imatelju omogućuju da u subjektu izdavatelju upiše ili kupi fiksni broj redovnih dionica bez opcije prodaje u zamjenu za fiksni iznos novca ili druge financijske imovine. Obveza subjekta da izda ili kupi fiksni broj vlastitih vlasničkih instrumenata u zamjenu za fiksni iznos novca ili druge financijske imovine je vlasnički instrument subjekta (osim kako je navedeno u točki 22.A). Međutim, ako takav ugovor sadržava obvezu da subjekt isplati novac ili drugu financijsku imovinu (osim ugovora koji je klasificiran kao vlasnički kapital u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D), iz njega proizlazi i obveza za sadašnju vrijednost iznosa otkupa (vidjeti točku AG27 podtočku (a)). Izdavatelj redovnih dionica bez opcije prodaje preuzima obvezu prilikom formalne raspodjele dionica, kad postaje zakonski obvezan prema dioničarima da to učini. To se može dogoditi nakon objave dividende ili prilikom likvidacije subjekta kad se sva imovina koja preostane nakon podmirenja obveza raspodjeljuje dioničarima.
AG14
Kupljena opcija kupnje ili drugi sličan ugovor koji je subjekt sklopi i koji mu daje pravo na ponovno stjecanje fiksnog broja vlastitih vlasničkih instrumenata u zamjenu za isporuku fiksnog iznosa novca ili druge financijske imovine nije financijska imovina subjekta (osim kako je navedeno u točki 22.A). Sve naknade plaćene za takav ugovor odbijaju se od vlasničkog kapitala.
Kategorija instrumenata koja je podređena svim ostalim kategorijama (točke 16.A (b) i 16.C (b))
AG14A
Jedno od obilježja iz točaka 16.A i 16.C jest da financijski instrument pripada kategoriji instrumenata koja je podređena svim ostalim kategorijama.
AG14B
Kad utvrđuje je li instrument u toj podređenoj kategoriji, subjekt ocjenjuje potraživanje po osnovi instrumenta u postupku likvidacije kao da se likvidacija odvija na datum klasifikacije instrumenta. Subjekt preispituje klasifikaciju dođe li do promjene relevantnih okolnosti. Na primjer, ako subjekt izda ili otkupi neki drugi financijski instrument, to može utjecati na pripadnost određenog instrumenta u kategoriju instrumenata koja je podređena svim ostalim kategorijama.
AG14C
Instrument koji podrazumijeva pravo prvenstva u postupku likvidacije subjekta nije instrument kojim se daje pravo na potpuno proporcionalan udio u neto imovini subjekta. Na primjer, instrument podrazumijeva pravo prvenstva u postupku likvidacije ako njime imatelj ima pravo na fiksnu dividendu u postupku likvidacije, uz udio u neto imovini subjekta, dok ostali instrumenti iz podređene kategorije koji podrazumijevaju pravo na potpuno proporcionalan udio u neto imovini subjekta ne daju isto pravo u postupku likvidacije.
AG14D
Ako subjekt ima samo jednu kategoriju financijskih instrumenata, ta se kategorija smatra podređenom u odnosu na sve ostale kategorije.
Ukupni očekivani novčani tokovi koji se mogu pripisati instrumentu tijekom njegova vijeka trajanja (točka 16.A podtočka (e))
AG14E
Ukupni očekivani novčani tokovi instrumenta tijekom njegova vijeka trajanja moraju se značajno temeljiti na dobiti ili gubitku, promjeni priznate neto imovine ili fer vrijednosti priznate i nepriznate neto imovine subjekta tijekom vijeka trajanja instrumenta. Dobit ili gubitak i promjena priznate neto imovine mjere se u skladu s relevantnim MSFI-jima.
Transakcije koje sklapa imatelj instrumenta osim vlasnika subjekta (točke 16.A i 16.C)
AG14F
Imatelj financijskog instrumenta s opcijom prodaje ili instrumenta koji subjektu nameću obvezu da drugoj strani isporuči potpuno proporcionalan udio u svojoj neto imovini samo u postupku likvidacije može sklopiti transakcije sa subjektom kao osoba koja nije vlasnik. Na primjer, imatelj instrumenta može biti i zaposlenik subjekta. Kad se procjenjuje treba li instrument klasificirati kao vlasnički instrument u skladu s točkom 16.A ili točkom 16.C, uzimaju se u obzir samo novčani tokovi i ugovorni uvjeti instrumenta koji se odnose na imatelja instrumenta kao vlasnika subjekta.
AG14G
Primjer je komanditno društvo s komanditorom i komplementarom. Pojedini komplementari mogu subjektu pružiti jamstvo i primiti naknadu za pružanje tog jamstva. U takvim situacijama se jamstvo i povezani novčani tokovi odnose na imatelje instrumenta kao pružatelje jamstva, a ne kao vlasnike subjekta. Zbog takvog jamstva i povezanih novčanih tokova komplementari se ne smatraju podređenima komanditorima i ne uzimaju se u obzir kad se utvrđuje jesu li ugovorni uvjeti instrumenata komanditora i komplementara jednaki.
AG14H
Drugi primjer je aranžman o podjeli dobiti ili gubitka kojim se dobit ili gubitak raspoređuju imateljima instrumenta na temelju pruženih usluga ili ostvarenog poslovanja u tekućoj ili prethodnim godinama. Takvi aranžmani su transakcije s imateljima instrumenata kao s osobama koje nisu vlasnici i ne uzimaju se u obzir kad se utvrđuju obilježja iz točke 16.A ili 16.C. Međutim, aranžmani o podjeli dobiti ili gubitka kojima se dobit ili gubitak raspoređuje imateljima instrumenata na temelju nominalnog iznosa njihovih instrumenata u odnosu na ostale instrumente u toj kategoriji predstavljaju transakcije s imateljima instrumenata kao vlasnicima i trebalo bi ih uzeti u obzir kad se utvrđuju obilježja iz točke 16.A ili 16.C.
AG14I
Novčani tokovi i ugovorni uvjeti transakcije između imatelja instrumenta (kao vlasnika) i subjekta izdavatelja moraju biti slični mogućoj jednakovrijednoj transakciji između osobe koja nije imatelj instrumenta i subjekta izdavatelja.
Nepostojanje drugih financijskih instrumenata ili ugovora s ukupnim novčanim tokovima kojima se u biti utvrđuje ili ograničava preostali povrat imatelju instrumenta (točke 16.B i 16.D)
AG14J
Uvjet za klasifikaciju financijskog instrumenta koji inače ispunjava kriterije iz točke 16.A ili 16.C kao vlasničkog kapitala jest da subjekt nema drugi financijski instrument ili ugovor (a) čiji se ukupni novčani tokovi značajno temelje na dobiti ili gubitku, promjeni priznate neto imovine ili fer vrijednosti priznate i nepriznate neto imovine subjekta i (b) koji značajno ograničava ili utvrđuje preostali povrat. Sljedeći instrumenti, ugovoreni pod uobičajenim komercijalnim uvjetima s nepovezanim stranama, vjerojatno neće onemogućiti klasifikaciju instrumenata koji inače ispunjavaju kriterije iz točke 16.A ili 16.C kao vlasničkog kapitala:
(a)
instrumenti čiji se ukupni novčani tokovi značajno temelje na određenoj imovini subjekta;
(b)
instrumenti čiji se ukupni novčani tokovi temelje na postotku prihoda;
(c)
ugovori kojima se nagrađuju pojedini zaposlenici za usluge koje su pružili subjektu;
(d)
ugovori koji podrazumijevaju plaćanje beznačajnog postotka dobiti za isporučenu robu ili pružene usluge.
Izvedeni financijski instrumenti
AG15
Financijski instrumenti uključuju primarne instrumente (kao što su potraživanja od kupaca, obveze prema dobavljačima i vlasnički instrumenti) i izvedene financijske instrumente (kao što su financijske opcije, budućnosnice i unaprijedni ugovori, ugovori o zamjeni kamatnih stopa i ugovori o zamjeni valuta). Izvedeni financijski instrumenti odgovaraju definiciji financijskog instrumenta pa su stoga obuhvaćeni područjem primjene ovog Standarda.
AG16
Izvedeni financijski instrumenti podrazumijevaju prava i obveze koji imaju učinak prijenosa jednog ili više financijskih rizika inherentnih odnosnom primarnom financijskom instrumentu između strana ugovora o instrumentu. Izvedeni financijski instrumenti početno jednoj strani daju ugovorno pravo na razmjenu financijske imovine ili financijskih obveza s drugom stranom pod potencijalno povoljnim uvjetima ili ugovornu obvezu razmjene financijske imovine ili financijskih obveza s drugom stranom pod potencijalno povoljnim uvjetima. Međutim, oni općenito (17) pri sklapanju ugovora ne dovode do prijenosa odnosnog primarnog financijskog instrumenta niti je takav prijenos nužan po dospijeću ugovora. Neki instrumenti podrazumijevaju i pravo i obvezu razmjene. Budući da se uvjeti razmjene utvrđuju pri sklapanju ugovora o instrumentu, ti uvjeti mogu naknadno postati povoljni ili nepovoljni ovisno o promjenama cijena na financijskim tržištima.
AG17
Opcija prodaje ili kupnje za razmjenu financijske imovine ili financijskih obveza (tj. financijski instrumenti koji nisu vlastiti vlasnički instrumenti subjekta) daje imatelju pravo na stjecanje mogućih budućih ekonomskih koristi povezanih s promjenama fer vrijednosti financijskog instrumenta koji je predmet ugovora. S druge strane, izdavatelj opcije preuzima obvezu da će se odreći mogućih budućih ekonomskih koristi ili da će snositi moguće gubitke povezane s promjenama fer vrijednosti odnosnog financijskog instrumenta. Ugovorno pravo imatelja odgovara definiciji financijske imovine, a obveza izdavatelja odgovara definiciji financijske obveze. Odnosni financijski instrument ugovora o opciji može biti financijska imovina, uključujući udjele u drugim subjektima i kamatonosne instrumente. Opcija može izdavatelja obvezati na izdavanje dužničkog instrumenta, a ne na prijenos financijske imovine, ali bi u slučaju izvršenja opcije odnosni instrument opcije bio financijska imovina imatelja. Pravo imatelja opcije na razmjenu financijske imovine pod potencijalno povoljnim uvjetima i obveza izdavatelja da razmijeni financijsku imovinu pod potencijalno nepovoljnim uvjetima razlikuju se od odnosne financijske imovine koju treba razmijeniti pri izvršenju opcije. Vjerojatnost izvršenja opcije ne utječe na pravo imatelja ni na obvezu izdavatelja.
AG18
Drugi primjer izvedenog financijskog instrumenta je unaprijedni ugovor s rokom namire od šest mjeseci u kojem se jedna strana (kupac) obvezala isporučiti 1 000 000 N.J. u novcu u zamjenu za državne obveznice s fiksnom kamatnom stopom nominalne vrijednosti 1 000 000 N.J., dok se druga strana (prodavatelj) obvezala isporučiti državne obveznice s fiksnom kamatnom stopom nominalne vrijednosti 1 000 000 N.J. u zamjenu za 1 000 000 N.J. u novcu. Tijekom šest mjeseci obje strane imaju ugovorno pravo i ugovornu obvezu razmjene financijskih instrumenata. Ako tržišna cijena državnih obveznica poraste iznad 1 000 000 N.J., uvjeti će biti povoljni za kupca, a nepovoljni za prodavatelja; ako tržišna cijena padne ispod 1 000 000 N.J., učinak će biti suprotan. Kupac ima ugovorno pravo (financijsku imovinu) slično pravu u opciji kupnje koja se drži i ugovornu obvezu (financijsku obvezu) sličnu obvezi u izdanoj opciji prodaje; prodavatelj ima ugovorno pravo (financijsku imovinu) slično pravu u opcije prodaje koja se drži i ugovornu obvezu (financijsku obvezu) sličnu obvezi u izdanoj opcije kupnje. Kao i u slučaju opcija, ta su ugovorna prava i obveze financijska imovina i financijske obveze odvojene i različite od odnosnih financijskih instrumenata (obveznice i novac koje treba razmijeniti). Obje strane unaprijednog ugovora dužne su ispuniti preuzetu obvezu u dogovorenom roku, dok se obveza iz ugovora o opciji ispunjava samo ako imatelj opcije odluči izvršiti opciju.
AG19
Mnoge druge vrste izvedenih instrumenata podrazumijevaju pravo ili obvezu buduće razmjene, uključujući ugovore o razmjeni kamatnih stopa i valuta, ugovore o najvišoj, zaštitnoj i najnižoj kamatnoj stopi, obveze po zajmu, kreditne linije za izdavanje vrijednosnih papira i akreditive. Ugovor o zamjeni kamatnih stopa može se promatrati kao vrsta unaprijednog ugovora u kojem strane dogovore niz budućih razmjena iznosa novca, pri čemu se jedan iznos izračunava s promjenjivom kamatnom stopom, a drugi s fiksnom kamatnom stopom. Budućnosnice su druga vrsta unaprijednih ugovora koje se prvenstveno razlikuju po tome što su ti ugovori standardizirani i njima se trguje na burzi.
Ugovori o kupnji ili prodaji nefinancijskih stavki (točke 8.–10.)
AG20
Ugovori o kupnji ili prodaji nefinancijskih stavki ne odgovaraju definiciji financijskog instrumenta jer na temelju ugovornog prava jedne strane da primi nefinancijsku imovinu ili uslugu i podudarne obveze druge strane ne nastaje sadašnje pravo ili obveza ijedne ugovorne strane da primi, isporuči ili razmijeni financijsku imovinu. Na primjer, ugovori koji se namiruju samo primitkom ili isporukom nefinancijske stavke (npr. opcija, budućnosnice ili unaprijedni ugovor na srebro) nisu financijski instrumenti. Mnogi robni ugovori su ugovori te vrste. Neki su standardiziranog oblika i njima se trguje na organiziranim tržištima uglavnom na sličan način kao s određenim izvedenim financijskim instrumentima. Na primjer, robne budućnosnice mogu se odmah kupiti i prodati za novac jer su uvrštene na burzu i mogu promijeniti više vlasnika. Međutim, strane koje kupuju ili prodaju ugovor ustvari trguju robom koja je predmet ugovora. Mogućnost kupnje ili prodaje robnog ugovora za novac, lakoća njegove kupnje ili prodaje i mogućnost pregovaranja o namiri u novcu obveze primitka ili isporuke robe ne mijenjaju osnovno obilježje ugovora zbog kojega bi se ugovor smatrao financijskim instrumentom. Unatoč tome, neki ugovori o prodaji ili kupnji nefinancijskih stavki koji se mogu namiriti na neto osnovi ili razmjenom financijskih instrumenata, ili kod kojih je nefinancijska stavka odmah unovčiva, obuhvaćeni su područjem primjene ovog Standarda kao da su financijski instrumenti (vidjeti točku 8.).
AG21
Osim kako se nalaže MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, iz ugovora koji podrazumijeva primitak ili isporuku fizičke imovine ne proizlazi financijska imovina za jednu stranu ni financijska obveza za drugu stranu osim ako je odgovarajuće plaćanje odgođeno nakon datuma prijenosa fizičke imovine. Takav je slučaj s kupnjom ili prodajom robe uz odgodu plaćanja.
AG22
Neki su ugovori vezani uz robu, ali ne uključuju namiru fizičkim primitkom ili isporukom robe. U takvim je ugovorima utvrđena namira plaćanjem u novcu koje se određuje na temelju formule sadržane u ugovoru, a ne plaćanjem fiksnih iznosa. Na primjer, iznos glavnice obveznice može se izračunati primjenom tržišne cijene nafte koja prevladava na datum dospijeća obveznice za točno utvrđenu količinu nafte. Glavnica je indeksirana u odnosu na cijenu robe, ali se namiruje isključivo u novcu. Takav je ugovor financijski instrument.
AG23
Definicija financijskog instrumenta obuhvaća i ugovor na temelju kojeg uz financijsku imovinu ili financijsku obvezu nastaje i nefinancijska imovina ili nefinancijska obveza. Takvi financijski instrumenti često jednoj strani daju opciju zamjene financijske imovine za nefinancijsku imovinu. Na primjer, obveznica vezana uz naftu može imatelju dati pravo da primi niz fiksnih periodičnih uplata kamate i fiksnog iznosa novca po dospijeću, s opcijom zamjene iznosa glavnice za točno određenu količinu nafte. Poželjnost izvršenja te opcije povremeno će ovisiti o fer vrijednosti nafte i omjeru razmjene novca za naftu (cijena razmjene) uključenom u obveznicu. Namjere imatelja obveznice u pogledu izvršenja opcije ne utječu na sadržaj komponente imovine. Financijska imovina imatelja i financijska obveza izdavatelja čine obveznicu financijskim instrumentom bez obzira na ostale vrste imovine i obveza koje pritom nastanu.
AG24
[Brisano]
PREZENTIRANJE
Obveze i vlasnički kapital (točke 15.–27.)
Nepostojanje ugovorne obveze isporuke novca ili druge financijske imovine (točke 17.–20.)
AG25
Povlaštene dionice mogu se izdati s različitim pravima. Kad utvrđuje je li povlaštena dionica financijska obveza ili vlasnički instrument, izdavatelj ocjenjuje određena prava sadržana u toj dionici kako bi utvrdio ima li ona osnovna obilježja financijske obveze. Na primjer, povlaštena dionica s pravom otkupa na određeni datum ili prema odluci imatelja sadržava financijsku obvezu jer je izdavatelj obvezan prenijeti financijsku imovinu imatelju dionice. Potencijalna nemogućnost izdavatelja da zbog nedostatka sredstava, zakonskih ograničenja ili nedostatnih prihoda ili rezervi ispuni obvezu otkupa povlaštene dionice prema uvjetima ugovora ne negira samu obvezu. Opcija izdavatelja da otkupi dionice za novac ne odgovara definiciji financijske obveze jer izdavatelj nema sadašnju obvezu prenijeti financijsku imovinu dioničarima. U tom je slučaju otkup dionica isključivo odluka izdavatelja. Obveza međutim može nastati ako izdavatelj dionica izvrši svoju opciju, obično službenom obaviješću dioničarima o namjeri otkupa dionica.
AG26
Ako povlaštene dionice nisu otkupive, odgovarajuća se klasifikacija utvrđuje na temelju drugih prava koja sadržavaju. Klasifikacija se temelji na procjeni sadržaja ugovornog aranžmana i definicijama financijske obveze i vlasničkog instrumenta. Ako raspodjela, kumulativnih ili nekumulativnih, povlaštenih dionica imateljima ovisi o odluci izdavatelja, dionice se smatraju vlasničkim instrumentima. Na klasifikaciju povlaštene dionice kao vlasničkog instrumenta ili financijske obveze ne utječe npr.:
(a)
povijest raspodjela;
(b)
namjeravane raspodjele u budućnosti;
(c)
mogući negativan utjecaj na cijenu redovnih dionica izdavatelja ako nema raspodjele (zbog ograničenja plaćanja dividendi na redovne dionice ako nisu isplaćene dividende na povlaštene dionice);
(d)
iznos rezervi izdavatelja;
(e)
izdavateljevo očekivanje dobiti ili gubitka za razdoblje ili
(f)
mogućnost ili nemogućnost izdavatelja da utječe na iznos vlastite dobiti ili gubitka za razdoblje.
U sljedećim primjerima se objašnjava kako klasificirati različite vrste ugovora o vlastitim vlasničkim instrumentima subjekta:
(a)
ugovor koji će subjekt namiriti primitkom ili isporukom fiksnog broj vlastitih dionica bez buduće naknade ili zamjenom fiksnog broja vlastitih dionica za točno utvrđen iznos novca ili druge financijske imovine jest vlasnički instrument (osim kako je navedeno u točki 22.A). Stoga se svaka primljena ili plaćena naknada za takav ugovor izravno dodaje u vlasnički kapital ili oduzima od vlasničkog kapitala. Primjer je izdana dionička opcija koja drugoj ugovornoj strani daje pravo na kupnju fiksnog broja dionica subjekta za točno utvrđeni iznos novca. Međutim, ako je ugovorom subjekt obvezan kupiti (otkupiti) vlastite dionice za novac ili drugu financijsku imovinu na točno utvrđen ili utvrdiv datum ili na zahtjev, subjekt priznaje i financijsku obvezu u sadašnjoj vrijednosti iznosa otkupa (uz iznimku instrumenata koji imaju sva relevantna obilježja i ispunjavaju sve uvjete iz točaka 16.A i 16.B ili točaka 16.C i 16.D). Primjer je obveza subjekta na temelju unaprijednog ugovora da otkupi fiksni broj vlastitih dionica za točno utvrđeni iznos novca;
(b)
na temelju obveze subjekta da kupi vlastite dionice za novac nastaje financijska obveza u sadašnjoj vrijednosti iznosa otkupa čak i ako broj dionica koje je subjekt obvezan otkupiti nije fiksan ili ako je ta obveza uvjetovana izvršenjem prava druge ugovorne strane na otkup (osim kako je navedeno u točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D). Jedan od primjera uvjetovane obveze je izdana opcija na temelju koje je subjekt dužan otkupiti vlastite dionice za novac ako druga ugovorna strana izvrši opciju;
(c)
ugovor koji će biti namiren u novcu ili drugoj financijskoj imovini jest financijska imovina ili financijska obveza čak i ako se iznos novca ili druge financijske imovine koji će se primiti ili dati temelji na promjenama tržišne cijene vlastitog vlasničkog kapitala subjekta (osim kako je navedeno u točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D). Jedan od primjera je neto dionička opcija koja se namiruje u novcu;
(d)
ugovor koji će biti namiren promjenjivim brojem vlastitih dionica subjekta čija je vrijednost jednaka fiksnom iznosu ili iznosu koji se temelji na promjenama osnovne varijable (npr. cijena robe) jest financijska imovina ili financijska obveza. Primjer je izdana opcija za kupnju zlata koja se, ako se izvrši, namiruje na neto osnovi vlastitim instrumentima subjekta, isporukom tih instrumenata u visini vrijednosti ugovora o opciji. Takav ugovor je financijska imovina ili financijska obveza čak i ako je odnosna varijabla cijena dionice subjekta, a ne cijena zlata. Slično i ugovor koji će biti podmiren fiksnim brojem vlastitih dionica subjekta, ali će se prava iz tih dionica mijenjati tako da vrijednost namire bude jednaka fiksnom iznosu ili iznosu koji se temelji na promjenama odnosne varijable, jest financijska imovina ili financijska obveza.
Rezerviranja za nepredviđene namire (točka 25.)
AG28
U skladu s točkom 25., ako dio rezerviranja za nepredviđene namire koje bi bilo nužno namiriti u novcu ili drugoj financijskoj imovini (ili na neki drugi način koji bi bio financijska obveza) nije stvaran, rezerviranje za namire ne utječe na klasifikaciju financijskog instrumenta. Stoga ugovor na temelju kojeg je nužna namira u novcu ili promjenjivom broju vlastitih dionica subjekta samo ako nastupi određeni događaj koji je iznimno rijedak, neuobičajen i malo vjerojatan, jest vlasnički instrument. Slično se ugovorom može onemogućiti namira fiksnim brojem vlastitih dionica subjekta u okolnostima koje su izvan kontrole subjekta. No, ako ne postoji stvarna mogućnost pojave tih okolnosti, primjereno je takve instrumente klasificirati kao vlasničke instrumente.
Tretman u konsolidiranim financijski izvještajima.
AG29
Subjekt u konsolidiranim financijskim izvještajima prezentira manjinske udjele, tj. udjele drugih osoba u vlasničkom kapitalu i prihodima svojih društava kćeri, u skladu s MRS-om 1 i MSFI-jem 10. Pri klasifikaciji financijskog instrumenta (ili neke njegove komponente) u konsolidiranim financijskim izvještajima, subjekt razmatra sve uvjete dogovorene između članova grupe i imatelja instrumenta kako bi utvrdio ima li grupa kao cjelina obvezu isporučiti novac ili drugu financijsku imovinu za instrument ili ga namiriti na način koji bi doveo do klasifikacije instrumenta kao obveze. Ako društvo kći u grupi izda financijski instrument, a matično društvo ili drugi subjekt u grupi dogovori dodatne uvjete izravno s imateljem instrumenta (npr. jamstvo), grupa ne može imati pravo odlučivanja o raspodjeli ili otkupu. Iako društvo kći može primjereno klasificirati instrument u svojim financijskim izvještajima, bez obzira na te dodatne uvjete, razmatra se učinak drugih dogovora između članova grupe i imatelja instrumenta kako bi se osiguralo da konsolidirani financijski izvještaji odražavaju ugovore i transakcije koje je sklopila grupa kao cjelina. U slučaju postojanja takve obveze ili rezerviranja za namire, instrument (ili njegova komponenta na koju se ta obveza odnosi) se u konsolidiranim financijskim izvještajima klasificira kao financijska obveza.
AG29A
Neke vrste instrumenata koje subjektu nameću ugovornu obvezu klasificiraju se kao vlasnički instrumenti u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D. Klasifikacija u skladu s tim točkama iznimka je u odnosu na načela koja se u ovom Standardu inače primjenjuju na klasifikaciju instrumenta. Ta se iznimka ne odnosi na klasifikaciju manjinskih interesa u konsolidiranim financijskim izvještajima. Stoga se instrumenti koji su klasificirani kao vlasnički instrumenti u skladu s točkama 16.A i 16.B ili točkama 16.C i 16.D u odvojenim ili pojedinačnim financijskim izvještajima i koji su manjinski interesi klasificiraju kao obveze u konsolidiranim financijskim izvještajima grupe.
Složeni financijski instrumenti (točke 28.–32.)
AG30
Točka 28. primjenjuje se samo na izdavatelje neizvedenih složenih financijskih instrumenata. Točka 28. ne odnosi se na imatelje složenih financijskih instrumenata. MSFI-jem 9 uređuju se klasifikacija i mjerenje financijske imovine u obliku složenih financijskih instrumenata sa stajališta imatelja.
AG31
Uobičajeni oblik složenog financijskog instrumenta je dužnički instrument s ugrađenom opcijom konverzije, kao što je obveznica koja se može konvertirati u redovne dionice izdavatelja, i bez drugih obilježja ugrađenih izvedenica. Točkom 28. izdavateljima takvog financijskog instrumenta nalaže se da u izvještaju o financijskom položaju komponentu obveze iskažu odvojeno od komponente vlasničkog kapitala, kako slijedi:
(a)
izdavateljeva obveza redovnih plaćanja kamata i glavnice je financijska obveza koja postoji sve do konverzije instrumenta. Pri početnom priznavanju, fer vrijednost komponente obveze je sadašnja vrijednost ugovorno utvrđenog niza budućih novčanih tokova diskontiranih po kamatnoj stopi koja se tada primjenjuje na tržištu za instrumente sličnog kreditnog statusa i koji daju uglavnom iste novčane tokove pod istim uvjetima, ali bez opcije konverzije;
(b)
vlasnički instrument je ugrađena opcija konverzije obveze u vlasnički kapital izdavatelja. Ta opcija ima vrijednost pri početnom priznavanju, čak i ako je „izvan novca”.
AG32
Prilikom konverzije konvertibilnog instrumenta po dospijeću, subjekt prestaje priznavati komponentu obveze i priznaje je kao vlasnički kapitala. Izvorna komponenta vlasničkog kapitala ostaje vlasnički kapital (iako se može prenijeti iz jedne u drugu stavku vlasničkog kapitala). Iz konverzije po dospijeću ne proizlazi dobitak ili gubitak.
AG33
Ako subjekt namiri konvertibilni instrument prije dospijeća, prijevremenim otkupom ili ponovnom kupnjom, pri čemu izvorna prava konverzije ostaju nepromijenjena, subjekt raspoređuje plaćenu naknadu i sve transakcijske troškove ponovne kupnje ili otkupa na komponentu obveze i komponentu vlasničkog kapitala instrumenta, na datum transakcije. Metoda koja se primjenjuje pri raspoređivanju plaćene naknade i transakcijskih troškova na odvojene komponente usklađena je s metodom koja se primjenjuje pri izvornom raspoređivanju primitaka subjekta od naknada na odvojene komponente prilikom izdavanja konvertibilnog instrumenta u skladu s točkama 28.–32.
AG34
Nakon raspoređivanja naknade, svi povezani dobici ili gubici tretiraju se u skladu s računovodstvenim načelima koja se primjenjuju na relevantnu komponentu, kako slijedi:
(a)
iznos dobitka ili gubitka koji se odnosi na komponentu obveze priznaje se u dobiti ili gubitku i
(b)
iznos naknade koji se odnosi na komponentu kapitala priznaje se u vlasničkom kapitalu.
AG35
Subjekt može izmijeniti uvjete konvertibilnog instrumenta kako bi uveo mogućnost prijevremene konverzije, npr. ponudom povoljnijeg omjera konverzije ili plaćanjem dodatne naknade u slučaju konverzije prije utvrđenog datuma. Razlika, na datum izmjene i dopune uvjeta, između fer vrijednosti naknade koju imatelj prima prilikom konverzije instrumenta u skladu s izmijenjenim uvjetima i fer vrijednosti naknade koju bi imatelj primio u skladu s prvotnim uvjetima, priznaje se kao gubitak u dobiti ili gubitku.
Trezorske dionice (točke 33. i 34.)
AG36
Vlastiti vlasnički instrumenti subjekta ne priznaju se kao financijska imovina bez obzira na razloge njihova ponovnog stjecanja. Točkom 33. subjektu koji ponovno stječe vlastite vlasničke instrumente nalaže se da te instrumente odbije od vlasničkog kapitala (vidjeti i točku 33.A). Međutim, ako subjekt vlastiti vlasnički kapital drži u ime drugih, npr. financijska institucija drži vlastiti kapital u ime klijenta, tada postoji posrednički odnos pa se stoga takvi udjeli ne uključuju u izvještaj o financijskom položaju subjekta.
Kamate, dividende, gubici i dobici (točke 35.–41.)
AG37
U sljedećem primjeru objašnjava se primjena točke 35. na složeni financijski instrument. Pretpostavka je da je nekumulativna povlaštena dionica obvezno otkupiva za novac za pet godina, ali da subjekt može odlučiti isplatiti dividende prije datuma otkupa. Takav instrument je složeni financijski instrument jer je komponenta obveze sadašnja vrijednost iznosa otkupa. Postupno smanjenje diskonta za tu komponentu priznaje se u dobiti ili gubitku i klasificira kao kamatni rashod. Sve plaćene dividende odnose se na komponentu vlasničkog kapitala i stoga se priznaju kao raspodjela dobiti ili gubitka. Slično bi se postupilo i da otkup nije obvezan, nego opcija za imatelja ili da se dionica obvezno konvertira u promjenjiv broj redovnih dionica koji se izračunava tako da bude jednak fiksnom iznosu ili iznosu koji se temelji na promjenama osnovne varijable (npr. robe). Međutim, ako se sve neplaćene dividende dodaju iznosu otkupa, cijeli je instrument obveza. U tom se slučaju sve dividende klasificiraju kao kamatni rashod.
Prijeboj financijske imovine i financijske obveze (točke 42.–50.)
AG38
[Brisano]
Kriterij da subjekt „u sadašnjem trenutku ima pravno izvršivo pravo na prijeboj priznatih iznosa” (točka 42. podtočka (a))
AG38A
Pravo na prijeboj može biti dostupno u sadašnjem trenutku ili uvjetovano nekim budućim događajem (npr. pravo nastaje ili postaje izvršivo samo nastankom određenog budućeg događaja, kao što je nastanak statusa neispunjavanja obveza, nesolventnost ili stečaj jedne od ugovornih strana). Čak i ako ne ovisi o budućem događaju, pravo na prijeboj može biti pravno izvršivo samo tijekom redovnog poslovanja, nastankom statusa neispunjavanja obveza, u slučaju nesolventnosti ili stečaja jedne ili svih ugovornih strana.
AG38B
Da bi ispunio kriterij iz točke 42. podtočke (a), subjekt mora u sadašnjem trenutku imati pravno izvršivo pravo na prijeboj. To znači da pravo na prijeboj:
(a)
ne smije ovisiti o budućem događaju i
(b)
mora biti pravno izvršivo u svim sljedećim okolnostima:
i.
tijekom redovnog poslovanja;
ii.
u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza i
iii.
u slučaju nesolventnosti ili stečaja
subjekta i svih drugih ugovornih strana.
AG38C
Narav i opseg prava na prijeboj, uključujući sve uvjete njegova izvršenja, te bi li postojalo u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, nesolventnosti ili stečaja, može varirati ovisno o jurisdikciji. Stoga se ne može pretpostaviti da je pravo na prijeboj automatski dostupno izvan redovnog poslovanja. Na primjer, propisima o stečaju ili nesolventnosti u jednoj jurisdikciji pravo na prijeboj može u određenim okolnostima biti zabranjeno ili ograničeno u slučaju stečaja ili nesolventnosti.
AG38D
Treba razmotriti propise koji se primjenjuju na odnose ugovornih strana (npr. ugovorne odredbe, propisi o ugovornim odnosima ili nastanku statusa neispunjavanja obveza, nesolventnosti ili stečaju koji se primjenjuju na ugovorne strane) kako bi se utvrdilo je li pravo na prijeboj izvršivo tijekom redovnog poslovanja, u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza, nesolventnosti ili stečaja subjekta i svih ugovornih strana (kako je utvrđeno u točki AG38B (b)).
Kriterij da subjekt „namjerava namiriti neto iznos ili istodobno realizirati imovinu i namiriti obvezu” (točka 42. podtočka (b))
AG38E
Da bi ispunio kriterij iz točke 42. podtočke (b), subjekt mora imati namjeru namiriti neto iznos ili istodobno realizirati imovinu i namiriti obvezu. Iako subjekt može imati pravo namiriti neto iznos, ipak može realizirati imovinu i namiriti obvezu odvojeno.
AG38F
Ako može namiriti iznose tako da ishod ustvari bude jednak neto namiri, subjekt ispunjava kriterij neto namire iz točke 42. podtočke (b). To će se dogoditi samo i jedino ako se zbog obilježja mehanizma bruto namire kreditni i likvidnosni rizici eliminiraju ili su zanemarivi i ako će potraživanja i obveze biti obrađeni u jedinom postupku ili ciklusu namire. Na primjer, sustav bruto namire koji ima sva sljedeća obilježja ispunjavao bi kriterij neto namire iz točke 42. podtočke (b):
(a)
financijska imovina i financijske prihvatljive za prijeboj istovremeno se obrađuju;
(b)
nakon obrade financijske imovine i financijskih obveza, strane se obvezuju na ispunjenje obveze namire;
(c)
nakon njihove obrade ne postoji mogućnost promjene novčanih tokova koji prolaze iz te imovine i obveza (osim ako obrada ne uspije, vidjeti točku (d) u nastavku);
(d)
imovina i obveze osigurane vrijednosnim papirima namiruju se prijenosom vrijednosnih papira ili sličnim sustavom (npr. isporuka po plaćanju), tako da ako prijenos vrijednosnih papira ne uspije, ne uspijeva ni obrada povezanih potraživanja ili obveza osiguranih vrijednosnicama (i obrnuto);
(e)
sve neuspjele transakcije, kako je opisano u podtočki (d), ponovno se obrađuju dok se ne namire;
(f)
namira se provodi putem iste institucije za namiru (npr. banka za namiru, središnja banka ili središnja depozitarna agencija) i
(g)
odobren je unutardnevni kredit koji svakoj ugovornoj strani omogućuje dopušteno prekoračenje u iznosima koji su dovoljni za obradu plaćanja na datum namire i gotovo je sigurno da će unutardnevni kredit na zahtjev biti vraćen.
AG39
Ovim Standardom ne predviđa se poseban tretman tzv. „sintetskih instrumenata”, što su skupine odvojenih financijskih instrumenata koji su stečeni i drže se kako bi se kreirala obilježja nekog drugog instrumenta. Na primjer, dugoročno dugovanje s promjenjivom kamatnom stopom u kombinaciji s ugovorom o zamjeni kamatne stope koji uključuje primitak promjenjivih iznosa i plaćanje fiksnih iznosa, zajedno čine dugoročno dugovanje s fiksnom kamatnom stopom. Svaki od pojedinačnih financijskih instrumenata koji zajedno čine sintetski instrument predstavlja ugovorno pravo ili obvezu s vlastitim uvjetima i svaki se od njih može odvojeno prenijeti ili namiriti. Svaki je financijski instrument izložen rizicima koji se mogu razlikovati od rizika kojima su izloženi drugi financijski instrumenti. Stoga, ako je jedan financijski instrument u sintetskom instrumentu imovina, a drugi obveza, oni se ne prebijaju i ne iskazuju u izvještaju o financijskom položaju subjekta na neto osnovi, osim ako ne ispunjavaju kriterije za prijeboj iz točke 42.
AG40
[Brisano]
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 33
Zarada po dionici
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati načela za utvrđivanje i prezentiranje zarade po dionici kako bi se poboljšala usporedba uspješnosti različitih subjekata u istom izvještajnom razdoblju i uspješnosti istog subjekta u različitim izvještajnim razdobljima. Iako zarada po dionici ima ograničenja zbog različitih računovodstvenih politika koje se mogu primjenjivati na utvrđivanje „zarade”, dosljedno utvrđen nazivnik poboljšava financijsko izvještavanje. Središnja tema ovog Standarda je nazivnik za izračun zarade po dionici.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje na:
(a)
odvojene ili pojedinačne financijske izvještaje subjekta:
i.
čijim se redovnim dionicama ili potencijalnim redovnim dionicama trguje na javnom tržištu (domaćoj ili inozemnoj burzi ili izvanburzovnom tržištu, uključujući lokalna i regionalna tržišta) ili
ii.
koji podnosi ili je u postupku podnošenja svojih financijskih izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili drugoj regulatornoj organizaciji radi izdavanja redovnih dionica na javnom tržištu i
(b)
konsolidirane financijske izvještaje grupe s matičnim društvom:
i.
čijim se redovnim dionicama ili potencijalnim redovnim dionicama trguje na javnom tržištu (domaćoj ili inozemnoj burzi ili izvanburzovnom tržištu, uključujući lokalna i regionalna tržišta) ili
ii.
koje podnosi ili je u postupku podnošenja svojih financijskih izvještaja komisiji za vrijednosne papire ili drugoj regulatornoj organizaciji radi izdavanja redovnih dionica na javnom tržištu.
3.
Subjekt koji objavljuje zaradu po dionici dužan je izračunati i objaviti zaradu po dionici u skladu s ovim Standardom.
4.
Ako subjekt prezentira i konsolidirane i odvojene financijske izvještaje sastavljene u skladu s MSFI-jem 10 Konsolidirani financijski izvještaji i MRS-om 27 Odvojeni financijski izvještaji, objavljivanja koja se nalažu s ovim Standardom prezentiraju se samo na osnovi konsolidiranih informacija. Subjekt koji odluči objaviti zaradu po dionici na temelju svojih odvojenih financijski izvještaja dužan je te informacije o zaradi po dionici iskazati samo u svojem izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti. Subjekt te informacije o zaradi po dionici ne iskazuje u konsolidiranim financijskim izvještajima.
4.A
Ako subjekt stavke dobiti ili gubitka iskazuje u odvojenom izvještaju kako je opisano u točki 10.A MRS-a 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je izmijenjen 2011.), zaradu po dionici iskazuje samo u tom odvojenom izvještaju.
DEFINICIJE
5.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Nerazrjeđivanje je povećanje zarade po dionici ili smanjenje gubitka po dionici pod pretpostavkom da su konvertibilni instrumenti konvertirani, opcije ili varanti izvršeni ili da su redovne dionice izdane nakon ispunjenja određenih uvjeta.
Sporazum o uvjetnom izdavanju dionica je sporazum o izdavanju dionica pod određenim uvjetima.
Redovne dionice koje se izdaju uvjetno su redovne dionice koje se mogu izdati uz malu novčanu ili drugu naknadu ili bez naknade po ispunjenju određenih uvjeta iz sporazuma o uvjetnom izdavanju dionica.
Razrjeđivanje je smanjenje zarade po dionici ili povećanje gubitka po dionici pod pretpostavkom da su konvertibilni instrumenti konvertirani, opcije ili varanti izvršeni ili da su redovne dionice izdane nakon ispunjenja određenih uvjeta.
Opcije, varanti i njihovi ekvivalenti su financijski instrumenti koji imatelju daju pravo na kupnju redovnih dionica.
Redovna dionica je vlasnički instrument podređen svim drugim kategorijama vlasničkih instrumenata.
Potencijalna redovna dionica je financijski instrument ili drugi ugovor koji imatelju može dati pravo na redovne dionice.
Opcije prodaje redovnih dionica su ugovori koji imatelju daju pravo na prodaju redovnih dionica po određenoj cijena u određenom razdoblju.
6.
Redovne dionice imatelju daju pravo na isplatu dijela dobiti za razdoblje tek nakon što to pravo ostvare imatelji drugih vrsta dionica, kao što su povlaštene dionice. Subjekt može imati više rodova redovnih dionica. Redovne dionice istog roda daju ista prava na primitak dividendi.
7.
Primjeri potencijalnih redovnih dionica su:
(a)
financijske obveze ili vlasnički instrumenti, uključujući povlaštene dionice, koji se mogu konvertirati u redovne dionice;
(b)
opcije i varanti;
(c)
dionice koje se izdaju nakon ispunjenja uvjeta iz ugovornih aranžmana, kao što su kupnja poduzeća ili druge imovine.
8.
Pojmovi definirani u MRS-u 32 Financijski instrumenti: prezentiranje u ovom se Standardu koriste u značenjima utvrđenima u točki 11. MRS-a 32, osim ako je navedeno drukčije. MRS 32 sadržava definiciju pojmova financijski instrumenti, financijska imovina, financijske obveze i vlasnički instrumenti te smjernice o primjeni tih definicija. MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti sadržava definiciju fer vrijednosti i zahtjeve za primjenu te definicije.
MJERENJE
Osnovna zarada po dionici
9.
Subjekt je dužan izračunati iznose osnovne zarade po dionici za dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva i, ako se iskazuju, za dobit ili gubitak iz neprekinutog poslovanja koji se mogu pripisati tim dioničarima.
10.
Osnovna zarada po dionici izračunava se tako što se dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva (brojnik) podijeli s ponderiranim prosječnim brojem redovnih dionica (nazivnik) izdanih tijekom razdoblja.
11.
Cilj je da se informacijama o osnovnoj zaradi po dionici dobije razmjer udjela svake redovne dionice matičnog društva u uspješnosti subjekta tijekom izvještajnog razdoblja.
Zarada
12.
U svrhu izračuna osnovne zarade po dionici, iznosi koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva za:
(a)
dobit ili gubitak iz neprekinutog poslovanja koji se mogu pripisati matičnom društvu i
(b)
dobit ili gubitak koji se mogu pripisati matičnom društvu,
su iznosi iz podtočaka (a) i (b), usklađeni za iznose povlaštenih dividendi nakon oporezivanja, razlike koje nastanu namirom povlaštenih dionica i druge slične učinke povlaštenih dionica koje se klasificiraju kao vlasnički kapital.
13.
Sve stavke prihoda i rashoda koje se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva koje su priznate u razdoblju, uključujući porezne rashode i dividende na povlaštene dionice klasificirane kao obveze, uključuju se pri utvrđivanju dobiti ili gubitaka za razdoblje koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva (vidjeti MRS 1).
14.
Iznos povlaštenih dividendi nakon oporezivanja koji se oduzima od dobiti ili gubitaka je:
(a)
iznos nakon oporezivanja povlaštenih dividendi na nekumulativne povlaštene dionice objavljenih za to razdoblje i
(b)
iznos nakon oporezivanja povlaštenih dividendi na kumulativne povlaštene dionice za to razdoblje, neovisno o tome jesu li dividende objavljene. Iznos povlaštenih dividendi za razdoblje ne uključuje iznos povlaštenih dividendi na kumulativne povlaštene dionice isplaćene ili objavljene u tekućem razdoblju za prethodna razdoblja.
15.
Povlaštene dionice koje daju nisku početnu dividendu radi nadoknade subjektu za prodaju povlaštenih dionica s diskontom ili dividendu iznad tržišne vrijednosti u kasnijim razdobljima radi nadoknade ulagateljima za kupnju povlaštenih dionica s premijom, ponekad se nazivaju povlaštene dionice s rastućom stopom. Diskont ili premija pri prvotnom izdavanju povlaštenih dionica s rastućom stopom amortiziraju se u zadržanoj dobiti primjenom metode efektivne kamatne stope te se pri izračunu zarade po dionici smatraju povlaštenom dividendom.
16.
Povlaštene dionice mogu se ponovno kupiti javnom ponudom subjekta dioničarima. Višak fer vrijednosti naknade plaćene imateljima povlaštenih dionica iznad knjigovodstvene vrijednosti povlaštenih dionica predstavlja prinos za imatelje povlaštenih dionica na teret zadržane dobiti subjekta. Taj se iznos odbija pri izračunu dobiti ili gubitka koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva.
17.
Subjekt može potaknuti prijevremenu konverziju konvertibilnih povlaštenih dionica povoljnim promjenama prvotnih uvjeta konverzije ili plaćanjem dodatne naknade. Višak fer vrijednosti redovnih dionica ili druge plaćene naknade iznad fer vrijednosti redovnih dionica koje se mogu izdati pod prvotnim uvjetima konverzije prinos je za imatelje povlaštenih dionica i odbija se pri izračunu dobiti ili gubitka koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnoga društva.
18.
Svaki višak knjigovodstvene vrijednosti povlaštenih dionica iznad fer vrijednosti plaćene naknade za njihovu namiru dodaje se pri izračunu dobiti ili gubitka koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnoga društva.
Dionice
19.
U svrhu izračuna osnovne zarade po dionici, broj redovnih dionica je ponderirani prosječni broj redovnih dionica izdanih tijekom razdoblja.
20.
Ponderirani prosječni broj redovnih dionica izdanih tijekom razdoblja odražava moguće promjene iznosa dioničkog kapitala tijekom razdoblja zbog većeg ili manjeg broja dionica izdanih u tom razdoblju. Ponderirani prosječni broj redovnih dionica izdanih tijekom razdoblja je broj redovnih dionica izdanih na početku razdoblja usklađen za broj ponovno kupljenih ili izdanih redovnih dionica tijekom razdoblja, pomnožen s vremenski ponderiranim faktorom. Vremenski ponderirani faktor je broj dana u kojima su dionice bile izdane u odnosu na ukupan broj dana u razdoblju; u mnogim je slučajevima primjereno primijeniti razumnu aproksimaciju ponderiranoga prosjeka.
21.
Dionice se u ponderirani prosječni broj dionica obično uključuju od datuma na koji se za njih može potraživati naknada (to je obično datum njihova izdavanja), npr.:
(a)
redovne dionice izdane u zamjenu za novac uključuju se s datumom potraživanja novca;
(b)
redovne dionice izdane pri dobrovoljnom ponovnom ulaganju dividendi u redovne ili povlaštene dionice uključuju se s datumom ponovnog ulaganja dividendi;
(c)
redovne dionice izdane kao rezultat konverzije dužničkog instrumenta u redovne dionice uključuju se od datuma prestanka obračuna kamata;
(d)
redovne dionice izdane umjesto kamate ili glavnice za druge financijske instrumente uključuju se od datuma prestanka obračuna kamata;
(e)
redovne dionice izdane u zamjenu za namiru obveze subjekte uključuju se s datumom namire;
(f)
redovne dionice izdane kao naknada za stjecanje imovine koja nije novac uključuju se s datumom priznavanja stjecanja i
(g)
redovne dionice izdane za pružanje usluga subjektu uključuju se po pružanju usluga.
Vrijeme uključenja redovnih dionica određeno je uvjetima njihova izdavanja. Razmatra se sadržaj svih ugovora povezanih s izdanjem.
22.
Redovne dionice izdane kao dio prenesene naknade u poslovnoj kombinaciji uključuju se u ponderirani prosječni broj dionica od datuma stjecanja jer stjecatelj u svojem izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti od tog datuma iskazuje dobit i gubitke stečenika.
23.
Redovne dionice koje će biti izdane nakon konverzije instrumenta koji je obvezno konvertibilan uključuju se pri izračunu osnovne zarade po dionici od datuma sklapanja ugovora.
24.
Redovne dionice koje se izdaju uvjetno smatraju se izdanima i uključuju u izračun osnovne zarade po dionici tek od datuma ispunjenja svih potrebnih uvjeta (npr. nastanak određenih događaja). Dionice koje se mogu izdati tek nakon određenog vremena nisu dionice koje se izdaju uvjetno jer je protok vremena neupitan. Izdane redovne dionice koje se mogu uvjetno vratiti (tj. opozvati) ne smatraju se izdanima i ne uključuju se u izračun osnovne zarade po dionici sve do datuma na koji se više ne mogu opozvati.
25.
[Brisano]
26.
Ponderirani prosječni broj redovnih dionica izdanih tijekom razdoblja i za sva prezentirana razdoblja usklađuje se za događaje, osim za konverziju potencijalnih redovnih dionica, koji su promijenili broj izdanih redovnih dionica bez odgovarajuće promjene resursa.
27.
Redovne dionice mogu se izdati ili se broj izdanih redovnih dionica može smanjiti i bez odgovarajuće promjene resursa. Primjeri:
(a)
kapitalizirane ili bonusne dionica (ponekad se nazivaju „dividenda u dionicama”);
(b)
element bonusa u svim drugim izdanjima, npr. element bonusa u izdavanju prava postojećim dioničarima;
(c)
dijeljenje dionica i
(d)
okrupnjavanje (konsolidacija) dionica.
28.
Kod kapitaliziranog ili bonusnog izdanja ili dijeljenja dionica, redovne dionice izdaju se postojećim dioničarima bez dodatne naknade. Stoga se broj izdanih redovnih dionica povećava bez povećanja resursa. Broj izdanih redovnih dionica prije određenog događaja usklađuje se za proporcionalnu promjenu broja izdanih redovnih dionica kao da je događaj nastao na početku prvog prezentiranog razdoblja. Na primjer, kod bonusnog izdanja dvije dodatne za jednu postojeću dionicu, broj izdanih redovnih dionica prije izdavanja množi se s tri kako bi se dobio novi ukupni broj redovnih dionica, ili s dva kako bi se dobio broj dodatnih redovnih dionica.
29.
Konsolidacijom redovnih dionica obično se smanjuje broj izdanih redovnih dionica bez odgovarajućeg smanjenja resursa. Međutim, ako je ukupni učinak ponovna kupnja dionice po fer vrijednosti, zbog odgovarajućeg smanjenja resursa dolazi do smanjenje broja izdanih redovnih dionica. Primjer je konsolidacija dionica u kombinaciji s posebnom dividendom. Ponderirani prosječni broj izdanih redovnih dionica u razdoblju u kojem je izvršena kombinirana transakcija usklađuje se za smanjenje broja redovnih dionica od datuma priznavanja posebne dividende.
Razrijeđena zarada po dionici
30.
Subjekt je dužan izračunati iznose razrijeđene zarade po dionici za dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva i, ako se iskazuju, za dobit ili gubitak iz neprekinutog poslovanja koji se mogu pripisati tim dioničarima.
31.
U svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici subjekt usklađuje dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva i ponderirani prosječni broj izdanih dionica za učinke svih razrjedivih potencijalnih redovnih dionica.
32.
Cilj razrijeđene zarade po dionici jednak je cilju osnovne zarade po dionici, a to je dobiti razmjer udjela svake redovne dionice u uspješnosti subjekta, vodeći računa o svim razrjedivim potencijalnim redovnim dionicama izdanima tijekom razdoblja. Kao rezultat toga:
(a)
dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva povećavaju se za iznos dividendi nakon oporezivanja i kamata priznatih u razdoblju u vezi s razrjedivim potencijalnim redovnim dionicama i usklađuju se za sve druge promjene prihoda ili rashoda koje bi proizašle iz konverzije razrjedivih potencijalnih redovnih dionica i
(b)
ponderirani prosječni broj izdanih redovnih dionica povećava se za ponderirani prosječni broj dodatnih redovnih dionica koje bi bile izdane uz pretpostavku konverzije svih razrjedivih potencijalnih redovnih dionica.
Zarada
33.
U svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici subjekt usklađuje dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva, koji se izračunavaju u skladu s točkom 12., s učinkom oporezivanja:
(a)
svih dividendi i drugih stavki koje se odnose na razrjedive potencijalne redovne dionice koje su odbijene pri izračunu dobiti ili gubitka koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva, koji se izračunavaju u skladu s točkom 12.;
(b)
svih kamata priznatih u razdoblju koje se odnose na razrjedive potencijalne redovne dionice i
(c)
svih drugih promjena prihoda ili rashoda koje proizlaze iz konverzije razrjedivih potencijalnih redovnih dionica.
34.
Nakon konverzije potencijalnih redovnih dionica u redovne, stavke iz točke 33. podtočaka od (a) do (c) više ne nastaju, nego nove redovne dionice daju pravo na sudjelovanje u dobiti ili gubitku koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnoga društva. Stoga se dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnoga društva i koji se izračunavaju u skladu s točkom 12. usklađuju za stavke iz točke 33. podtočaka od (a) do (c) i sve povezane poreze. Rashodi povezani s potencijalnim redovnim dionicama uključuju transakcijske troškove i diskonte koji se obračunavaju primjenom metode efektivne kamatne stope (vidjeti MSFI 9).
35.
Zbog konverzije potencijalnih redovnih dionica može doći do značajnih promjena prihoda ili rashoda. Na primjer, smanjenje kamatnog rashoda koji se odnosi na potencijalne redovne dionice i nastalo povećanje dobiti ili smanjenje gubitka mogu dovesti do povećanja rashoda koji se odnosi na nediskrecijski plan sudjelovanja zaposlenih u dobiti. U svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici, dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva usklađuju se za sve takve značajne promjene prihoda ili rashoda.
Dionice
36.
U svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici, broj redovnih dionica je ponderirani prosječni broj redovnih dionica koji se izračunava u skladu s točkama 19. i 26., uvećan za ponderirani prosječni broj redovnih dionica koje bi bile izdane pri konverziji svih razrjedivih potencijalnih redovnih dionica u redovne dionice. Razrjedive potencijalne redovne dionice smatraju se konvertiranima u redovne dionice na početku razdoblja ili na datum izdavanja potencijalnih redovnih dionica, ovisno o tome što je kasnije.
37.
Razrjedive potencijalne redovne dionice određuju se neovisno, za svako prezentirano razdoblje. Broj razrjedivih potencijalnih redovnih dionica koje se uključuju u godišnje razdoblje do izvještajnog datuma nije ponderirani prosječni broj razrjedivih potencijalnih redovnih dionica uključenih u izračun za svako međurazdoblje.
38.
Potencijalne redovne dionice ponderiraju se za razdoblje u kojem su izdane. Potencijalne redovne dionice koje su povučene ili puštene da isteknu tijekom razdoblja uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici samo za dio razdoblja u kojem su bile izdane. Potencijalne redovne dionice koje su konvertirane u redovne dionice tijekom razdoblja uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici od početka razdoblja do datuma konverzije; nakon datum konverzije nastale redovne dionice uključuju se i u osnovnu i u razrijeđenu zaradu po dionici.
39.
Broj redovnih dionica koje bi bile izdane pri konverziji razrjedivih potencijalnih redovnih dionica određen je uvjetima potencijalne redovne dionice. Ako postoji više osnova za konverziju, pri izračunu se koristi pretpostavljena najpovoljnija stope konverzije ili izvršna cijena sa stajališta imatelja potencijalnih redovnih dionica.
40.
Društvo kći, zajednički pothvat ili pridruženo društvo mogu drugim subjektima, koji nisu matično društvo ili ulagatelji sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem u društvu u koje se ulaže, izdati potencijalne redovne dionice koje se mogu konvertirati u redovne dionice društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva, ili u redovne dionice matičnog društva ili ulagatelja sa zajedničkom kontrolom ili značajnim utjecajem (izvještajni subjekt) u društvu u koje se ulaže. Ako te potencijalne redovne dionice društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva imaju učinak razrjeđivanja osnovne zarade po dionici izvještajnog subjekta, uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici.
Razrjedive potencijalne redovne dionice
41.
Potencijalne redovne dionice smatraju se razrjedivim potencijalnim redovnim dionicama samo i jedino ako bi se njihovom konverzijom u redovne dionice smanjila zarada po dionici ili povećao gubitak po dionici iz neprekinutog poslovanja.
42.
Subjekt dobit ili gubitak iz neprekinutog poslovanja, koji se mogu pripisati matičnom društvu, koristi kao kontrolni broj na temelju kojeg utvrđuje jesu li potencijalne redovne dionice razrjedive ili nerazrjedive. Dobit ili gubitak iz neprekinutog poslovanja koji se mogu pripisati matičnom društvu usklađuju se u skladu s točkom 12. i isključuju stavke koje se odnose na prekinuto poslovanje.
43.
Potencijalne redovne dionice su nerazrjedive ako bi se njihovom konverzijom u redovne dionice povećala zarada po dionici ili smanjio gubitak po dionici iz neprekinutog poslovanja. Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici ne pretpostavlja se konverzija, izvršenje ili drugo izdanje potencijalnih redovnih dionica, što bi moglo imati učinak nerazrjeđivanja zarade po dionici.
44.
Kad se utvrđuje jesu li potencijalne redovne dionice razrjedive ili nerazrjedive svako se izdanje ili serija potencijalnih redovnih dionica razmatra zasebno, a ne skupno. Jesu li razrjedive ili nerazrjedive može ovisiti o redoslijedu njihova razmatranja. Stoga se radi što veće razrjedivosti osnovne zarade po dionici svako izdanje ili serija potencijalnih redovnih dionica razmatra redom od najviše do najmanje razrjedivih, odnosno razrjedive potencijalne redovne dionice s najmanjom „zaradom po inkrementalnoj dionici” uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici prije onih s višom zaradom po inkrementalnoj dionici. Obično se najprije uključuju opcije i varanti jer pri izračunu ne utječu na brojnik.
Opcije, varanti i njihovi ekvivalenti
45.
U svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici subjekt pretpostavlja izvršenje svojih razrjedivih opcija i varanta. Smatra se da su pretpostavljeni primici od tih instrumenata primljeni za izdanje redovnih dionica po prosječnoj tržišnoj cijeni za redovne dionice tijekom razdoblja. Razlika između broja izdanih redovnih dionica i broja redovnih dionica koje bi bile izdane po prosječnoj tržišnoj cijeni za redovne dionice tijekom razdoblja smatra se izdanjem redovnih dionica bez naknade.
46.
Opcije i varanti su razrjedivi ako bi rezultirali izdanjem redovnih dionica po cijeni nižoj od prosječne tržišne cijene za redovne dionice tijekom razdoblja. Iznos razrjeđenja je prosječna tržišna cijena za redovne dionice tijekom razdoblja umanjena za cijenu izdanja. Stoga se pri izračunu razrijeđene zarade po dionici smatra da potencijalne redovne dionice sadržavaju oboje od sljedećeg:
(a)
ugovor o izdavanju određenog broja redovnih dionica po njihovoj prosječnoj tržišnoj cijeni tijekom razdoblja. Pretpostavlja se da se da su takve redovne dionice izdane po fer cijeni i da nisu ni razrjedive ni nerazrjedive. Ne uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici;
(b)
ugovor o izdavanju preostalih redovnih dionica bez naknade. Od takvih redovnih dionica ne ostvaruju se primici i one ne utječu na dobit ili gubitak koji se mogu pripisati izdanim redovnim dionicama. Stoga su takve dionice razrjedive pa se pri izračunu razrijeđene zarade po dionici dodaju broju izdanih redovnih dionica.
47.
Opcije i varanti imaju učinak razrjeđivanja samo ako je prosječna tržišna cijena redovnih dionica tijekom razdoblja viša od izvršne cijene opcija ili varanta (tj. oni su „u novcu”). Prethodno objavljena zarada po dionici ne usklađuje se retroaktivno kako bi se iskazale promjene cijena redovnih dionica.
47.A
Cijena izdanja iz točke 46. i izvršna cijena iz točke 47 za dioničke opcije i druga plaćanja na temelju dionica na koje se primjenjuje MSFI 2 Plaćanje na temelju dionica, uključuju fer vrijednost (koja se mjeri u skladu s MSFI-jem 2) robe ili usluga koje na temelju dioničke opcije ili drugog aranžmana plaćanja na temelju dionica subjektu trebaju biti isporučene u budućnosti.
48.
Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici dioničke opcije za zaposlene s određenim ili odredivim uvjetima i nestečene redovne dionice smatraju se opcijama, iako mogu ovisiti o stečenim pravima. Smatraju se izdanima na datum dodjele. Dioničke opcije za zaposlene koje se temelje na uspješnosti smatraju se redovnim dionicama koje se izdaju uvjetno jer njihovo izdavanje osim o protoku vremena ovisi i o ispunjenju određenih uvjeta.
Konvertibilni instrumenti
49.
Učinak razrjeđivanja konvertibilnih instrumenata odražava se u razrijeđenoj zaradi po dionici u skladu s točkama 33. i 36.
50.
Konvertibilne povlaštene dionice su nerazrjedive kad god je iznos dividende na takve dionice koji je objavljen ili akumuliran u tekućem razdoblju po redovnoj dionici koja se može dobiti konverzijom viši od osnovne zarade po dionici. Slično je i konvertibilni dug nerazrjediv kad god su kamate na taj dug (bez poreza i drugih promjena prihoda ili rashoda) po redovnoj dionici koja se može dobiti konverzijom viši od osnovne zarade po dionici.
51.
Otkup ili potaknuta (inducirana) konverzija konvertibilnih povlaštenih dionica mogu utjecati samo na dio prethodno izdanih konvertibilnih povlaštenih dionica. U takvim se slučajevima svaki višak naknade iz točke 17. pripisuje dionicama koje su otkupljene ili konvertirane kako bi se utvrdilo jesu li preostale izdane povlaštene dionice razrjedive. Otkupljene ili konvertirane dionice razmatraju se odvojeno od dionica koje nisu otkupljene ni konvertirane.
Dionice koje se izdaju uvjetno
52.
Kao i pri izračunu osnovne zarade po dionici, redovne dionice koje se izdaju uvjetno smatraju se izdanima i uključuju u izračun razrijeđene zarade po dionici ako su ispunjeni određeni uvjeti (npr. nastanak određenih događaja). Dionice koje se izdaju uvjetno uključuju se od početka razdoblja (ili do datuma sporazuma o uvjetnom izdavanju dionica, ovisno o tome što je kasnije). Ako uvjeti nisu ispunjeni, broj redovnih dionica koje se izdaju uvjetno uključen u izračun razrijeđene zarade po dionici temelji se na broju dionica koje bi bile izdane da kraj razdoblja odgovara kraju razdoblja predviđenog za ispunjenje uvjeta. Prepravljanje nije dopušteno ako uvjeti nisu ispunjeni ni nakon isteka razdoblja predviđenog za ispunjenje uvjeta.
53.
Ako je ostvarenje ili očuvanje određenog iznosa zarade za razdoblje uvjet za uvjetno izdavanje dionica i ako je taj iznos ostvaren na kraju izvještajnoga razdoblja, ali se mora očuvati još neko vrijeme po isteku izvještajnoga razdoblja, dodatne redovne dionice smatraju se izdanima, ako je učinak razrjeđivački, kad se izračunava razrijeđena zarada po dionici. U tom se slučaju izračun razrijeđene zarade po dionici temelji na broju redovnih dionica koje bi bile izdane da je iznos zarade na kraju izvještajnoga razdoblja bio jednak iznosu zarade na kraju razdoblja predviđenog za ispunjenje uvjeta. S obzirom na to da se u budućem razdoblju zarada može promijeniti, u izračun osnovne zarade po dionici ne uključuju se takve redovne dionice koje se izdaju uvjetno sve do isteka razdoblja predviđenog za ispunjenje uvjeta jer nisu ispunjeni svi potrebni uvjeti.
54.
Broj redovnih dionica koje se izdaju uvjetno može ovisiti o budućoj tržišnoj cijeni redovnih dionica. U tom slučaju, ako je učinak razrjeđivački, izračun razrijeđene zarade po dionici temelji se na broju redovnih dionica koje bi bile izdane da je tržišna cijena na kraju izvještajnoga razdoblja bila jednaka tržišnoj cijeni na kraju razdoblja predviđenog za ispunjenje uvjeta. Ako se uvjet temelji na prosjeku tržišnih cijena tijekom razdoblja koje traje i nakon isteka izvještajnoga razdoblja, koristi se prosjek za proteklo razdoblje. S obzirom na to da se u budućem razdoblju tržišna cijena može promijeniti, u izračun osnovne zarade po dionici ne uključuju se takve redovne dionice koje se izdaju uvjetno sve do isteka razdoblja predviđenog za ispunjenje uvjeta jer nisu ispunjeni svi potrebni uvjeti.
55.
Broj redovnih dionica koje se izdaju uvjetno može ovisiti o budućoj zaradi i budućim cijenama redovnih dionica. U takvim se slučajevima broj redovnih dionica uključenih u izračun razrijeđene zarade po dionici temelji na oba uvjeta (tj. na dosadašnjoj zaradi i tekućoj tržišnoj cijeni na kraju izvještajnoga razdoblja). Redovne dionice koje se izdaju uvjetno ne uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici ako nisu ispunjena oba uvjeta.
56.
U drugim slučajevima broj redovnih dionice koje se izdaju uvjetno ovisi o uvjetu koji nije zarada ili tržišna cijena (npr. otvaranje određenog broja maloprodajnih trgovina). U takvim slučajevima, uz pretpostavku da se postojeći status uvjeta neće promijeniti do isteka razdoblja predviđenog za ispunjenje uvjeta, redovne dionice koje se izdaju uvjetno uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici u skladu sa statusom na kraju izvještajnog razdoblja.
57.
Potencijalne redovne dionice koje se izdaju uvjetno (osim onih obuhvaćenih sporazumom o uvjetnom izdavanju dionica, kao što su konvertibilni instrumenti koji se izdaju uvjetno) uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici kako slijedi:
(a)
subjekt utvrđuje može li se pretpostaviti da bi se potencijalne redovne dionice mogle izdati na temelju uvjeta njihova izdanja u skladu s odredbama o uvjetnom izdavanju dionica iz točaka 52.–56. i
(b)
ako se te potencijalne redovne dionice trebaju odražavati u razrijeđenoj zaradi po dionici, subjekt njihov utjecaj na izračun razrijeđene zarade po dionici utvrđuje na temelju odredaba o opcijama i varantima iz točaka 45.–48., odredaba o konvertibilnim instrumentima iz točaka 49.–51., odredaba o ugovorima koji se mogu namiriti u redovnim dionicama ili novcu iz točaka 58.–61. ili drugih odredaba, ovisno o slučaju.
Međutim, u svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici ne pretpostavljaju se izvršenje ili konverzija osim ako se ne pretpostavljaju i za slične izdane potencijalne redovne dionice koje se ne izdaju uvjetno.
Ugovori koji se namiruju u redovnim dionicama ili novcu
58.
Ako izda ugovor koji se može namiriti u redovnim dionicama ili novcu, po njegovu izboru, subjekt pretpostavlja da će ugovor biti namiren u redovnim dionicama, a nastale potencijalne redovne dionice uključuju se u razrijeđenu zaradu po dionici ako je učinak razrjeđivački.
59.
Ako se takav ugovor u računovodstvene svrhe iskazuje kao imovina ili obveza ili ako sadržava komponentu kapitala i komponentu obveze, subjekt usklađuje brojnik za sve promjene dobiti ili gubitka koje bi nastale tijekom razdoblja da je ugovor u cijelosti bio klasificiran kao vlasnički instrument. To je usklađenje slično usklađenju koje se nalaže u točki 33.
60.
Za ugovore koji se mogu namiriti u redovnim dionicama ili u novcu, po izboru imatelja, pri izračunu razrijeđene zarade po dionici koristi se namira u novcu ili dionicama, ovisno o tome što je razrjedivije.
61.
Primjer ugovora koji se može namiriti u redovnim dionicama ili novcu je dužnički instrument koji po dospijeću subjektu daje neograničeno pravo na namirenje iznosa glavnice u novcu ili njegovim vlastitim redovnom dionicama. Drugi je primjer izdana opcija prodaje koja imatelju daje mogućnost izbora namirenja u redovnim dionicama ili novcu.
Kupljene opcije
62.
Ugovori kao što su kupljene opcije prodaje i kupljene opcije kupnje (tj. opcije koje subjekt drži na vlastite redovne dionice) ne uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici jer bi učinak njihova uključenja bio nerazrjeđivački. Opcija prodaje izvršava se samo ako je izvršna cijena viša od tržišne, a opcija kupnje samo ako je izvršna cijena niža od tržišne cijene.
Izdane opcije prodaje
63.
Ugovori na temelju kojih je subjekt dužan otkupiti vlastite dionice, kao što su izdane opcije kupnje i unaprijedni ugovori o kupnji, odražavaju se u izračunu razrijeđene zarade po dionici ako je učinak razrjeđivački. Ako su ti ugovori „u novcu” tijekom razdoblja (tj. izvršna cijena ili cijena namire viša je od prosječne tržišne cijene za to razdoblje), potencijalni razrjeđivački učinak na zaradu po dionici izračunava se kako slijedi:
(a)
pretpostavka je da će se na početku razdoblja izdati dovoljno redovnih dionica (po prosječnoj tržišnoj cijeni tijekom razdoblja) radi ostvarenja primitaka za ispunjenje ugovora;
(b)
pretpostavka je da će se primici od izdanja dionica iskoristiti za ispunjenje ugovora (npr. otkup redovnih dionica) i
(c)
inkrementalne redovne dionice (razlika između broja redovnih dionica za koje se pretpostavlja da su izdane i broja redovnih dionica primljenih za ispunjenje ugovora) uključuju se u izračun razrijeđene dobiti po dionici.
RETROAKTIVNA USKLAĐENJA
64.
Ako se broj izdanih redovnih ili potencijalnih redovnih dionica poveća zbog kapitalizacije, bonusnog izdanja dionica ili dijeljenja dionica, ili smanji zbog okrupnjavanja dionica, izračun osnovne i razrijeđene zarade po dionici za sva prezentirana razdoblja usklađuje se retroaktivno. Ako te promjene nastanu nakon izvještajnog razdoblja, ali prije odobrenja financijskih izvještaja za izdavanje, izračuni po dionici za financijske izvještaje za to i sva prethodna razdoblja moraju se temeljiti na novom broju dionica. Objavljuje se činjenica da izračuni po dionici odražavaju takve promjene broja dionica. Osim toga, osnovna i razrijeđena zarada po dionici za sva prezentirana razdoblja usklađuju se za učinke pogrešaka i usklađenja koji nastali zbog retroaktivne primjene promjena računovodstvenih politika.
65.
Subjekt ne prepravlja razrijeđenu zaradu po dionici iz prethodnih prezentiranih razdoblja zbog promjena pretpostavki primijenjenih pri izračunu zarade po dionici ili zbog konverzije potencijalnih redovnih dionica u redovne dionice.
PREZENTIRANJE
66.
Subjekt u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti iskazuje osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici za dobit ili gubitak iz neprekinutog poslovanja koji se mogu pripisati redovnim dioničarima matičnog društva, te za dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva za razdoblje za svaki rod redovnih dionica koji daje različito pravo na sudjelovanje u dobiti za razdoblje. Subjekt jednako istaknuto iskazuje osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici za sva prezentirana razdoblja.
67.
Zarada po dionici iskazuje se za svako razdoblje za koje se prezentira izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti. Ako se razrijeđena zarada po dionici iskaže barem za jedno razdoblje, iskazuje se za sva prezentirana razdoblja, čak i ako je jednaka osnovnoj zaradi po dionici. Ako su osnovna i razrijeđena zarada po dionici jednake, mogu se dvojno iskazati u jednoj stavci izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti.
67.A
Ako stavke dobiti ili gubitka iskazuje u odvojenom izvještaju kako je opisano u točki 10.A MRS-a 1 (kako je izmijenjen 2011.), subjekt u tom odvojenom izvještaju iskazuje osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici kako se nalaže u točkama 66. i 67.
68.
Subjekt koji objavi prekinuto poslovanje dužan je u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti objaviti osnovni i razrijeđeni iznos po dionici za prekinuto poslovanje.
68.A
Ako stavke dobiti ili gubitka iskazuje u odvojenom izvještaju kako je opisano u točki 10.A MRS-a 1 (kako je izmijenjen 2011.), subjekt u tom odvojenom izvještaju ili u bilješkama iskazuje osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici za prekinuto poslovanje, kako se nalaže u točki 68.
69.
Subjekt je dužan iskazati osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici čak i ako su iznosi negativni (tj. gubitak po dionici).
OBJAVLJIVANJE
70.
Subjekt je u dužan objaviti sljedeće:
(a)
iznose koji se pri izračunu osnovne i razrijeđene zarade po dionici koriste kao brojnici te usklađenje tih iznosa za dobit ili gubitak koji se mogu pripisati matičnom društvu za razdoblje. Pri usklađenju se uključuje pojedinačni učinak svake kategorije instrumenata koji utječu na zaradu po dionici;
(b)
ponderirani prosječni broj redovnih dionica koji se pri izračunu osnovne i razrijeđene zarade po dionici koristi kao nazivnik te međusobno usklađenje tih nazivnika. Pri usklađenju se uključuje pojedinačni učinak svake kategorije instrumenata koji utječu na zaradu po dionici;
(c)
instrumente (uključujući redovne dionice koje se izdaju uvjetno) koji bi u budućnosti mogli razrijediti osnovnu zaradu po dionici, ali nisu uključeni u izračun razrijeđene zarade po dionici jer su nerazrjedivi za prezentirano razdoblje ili razdoblja;
(d)
opis transakcija redovnim dionicama ili potencijalnim redovnim dionicama, osim transakcija koje se računovodstveno iskazuju u skladu s točkom 64., koje su izvršene nakon izvještajnog razdoblja i koje bi, da su izvršene prije kraja izvještajnoga razdoblja, značajno promijenile broj redovnih dionica ili potencijalnih redovnih dionica koje su izdane na kraju razdoblja.
71.
Primjeri transakcija iz točke 70. podtočke (d) uključuju:
(a)
izdavanje dionica za novac;
(b)
izdavanje dionica od kojeg se primici koriste za otplatu duga ili povlaštenih dionica izdanih na kraju izvještajnog razdoblja;
(c)
otkup izdanih redovnih dionica;
(d)
konverziju ili izvršenje potencijalnih redovnih dionica izdanih na kraju izvještajnog razdoblja u redovne dionice;
(e)
izdavanje opcija, varanta ili konvertibilnih instrumenata i
(f)
ispunjenje uvjeta koji bi mogli dovesti do izdavanja redovnih dionica koje se izdaju uvjetno.
Zarada po dionici ne usklađuje se za transakcije izvršene nakon izvještajnog razdoblja jer te transakcije ne utječu na iznos kapitala iz kojeg se ostvaruje dobit ili gubitak za razdoblje.
72.
Financijski instrumenti i drugi ugovori koji podrazumijevaju potencijalne redovne dionice mogu sadržavati uvjete i odredbe koji utječu na mjerenje osnovne i razrijeđene zarade po dionici. Tim uvjetima i odredbama može se odrediti koje su potencijalne redovne dionice razrjedive i njihov učinak na ponderirani prosječni broj izdanih dionica i značajno usklađenje dobiti ili gubitka koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica. Potiče se objavljivanje uvjeta takvih financijskih instrumenata i drugih ugovora ako se ne nalaže drukčije (vidjeti MSFI 7 Financijski instrumenti: objavljivanje).
73.
Ako subjekt osim osnovne i razrijeđene zarade po dionici objavi iznose po dionici koristeći iskazanu komponentu izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti koja se ne nalaže ovim Standardom, dužan je te iznose izračunati koristeći ponderirani prosječni broj redovnih dionica koji se utvrđuje u skladu s ovim Standardom. Iznosi osnovne i razrijeđene zarade po dionici koji se odnose na tu komponentu objavljuju se jednako istaknuto i iskazuju u bilješkama. Subjekt je dužan navesti na kojoj je osnovi utvrđen brojnik (ili brojnici) te jesu li iskazani iznosi po dionici prije ili nakon oporezivanja. Ako se koristi komponenta izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti koja nije iskazana kao stavka izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti, iskazuje se usklađenje korištene komponente i stavke iskazane u izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti.
73.A
Točka 73. primjenjuje se i na subjekte koji osim osnovne i razrijeđene zarade po dionici objavljuju i iznose po dionici koristeći iskazanu stavku dobiti ili gubitka koja se ne nalaže ovim Standardom.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
74.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
74.A
MRS-om 1 (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, njime su dodane točke 4.A, 67.A, 68.A i 73.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i te izmjene.
74.B
MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 Zajednički poslovi, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjene su točke 4., 40. i A11. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 11.
74.C
MSFI-jem 13 objavljenim u svibnju 2011. izmijenjene su točke 8., 47.A i A2. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
74.D
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjene su točke 4.A, 67.A, 68.A i 73.A. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MRS-a 1, izmijenjenog u lipnju 2011.
74.E
MSFI-jem 9 Financijski instrumenti, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 34. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
POVLAČENJE DRUGIH OBJAVA
75.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 33 Zarada po dionici (objavljen 1997.).
76.
Ovaj Standard zamjenjuje SIC-24 Zarada po dionici – financijski instrumenti i drugi ugovori koji se mogu namiriti u dionicama.
Dodatak A
VODIČ ZA PRIMJENU
Ovaj je Dodatak sastavni dio Standarda.
Dobit ili gubitak koji se mogu pripisati matičnom društvu
A1
U svrhu izračuna zarade po dionici na temelju konsolidiranih financijskih izvještaja, dobit ili gubitak koji se mogu pripisati matičnom društvu odnose se na dobit ili gubitak konsolidiranog subjekta nakon usklađenja za manjinski interes.
Izdanja prava
A2
Izdanje redovnih dionica u vrijeme izvršenja ili konverzije potencijalnih redovnih dionica obično nema element bonusa jer se redovne dionice obično izdaju po fer vrijednosti, što rezultira proporcionalnom promjenom resursa dostupnih subjektu. Kod izdanja prava, međutim, izvršna cijena često je niža od fer vrijednosti dionica. Stoga, kako je navedeno u točki 27. podtočki (b), takvo izdanje prava uključuje element bonusa. Ako se izdanje prava ponudi svim postojećim dioničarima, broj redovnih dionica koje se koriste pri izračunu osnovne i razrijeđene zarade po dionici za sva razdoblja prije izdavanja prava dobije se tako što se broj izdanih redovnih dionica prije izdavanja pomnoži sa sljedećim faktorom:
Teoretska fer vrijednost po dionici po izvršenju prava izračunava se tako što se zbroj agregirane fer vrijednosti dionica neposredno prije izvršenja prava i primitaka od izvršenja tih prava podijeli s brojem izdanih dionica nakon izvršenja prava. Ako se takvim pravima trguje javno odvojeno od dionica prije datuma izvršenja, fer vrijednost se mjeri pri zatvaranju zadnjeg dana trgovanja dionicama zajedno s pravima.
Kontrolni broj
A3
U svrhu objašnjenja primjene kontrolnog broja iz točaka 42. i 43. recimo da je subjekt ostvario dobit iz neprekinutog poslovanja koja se može pripisati matičnom društvu u iznosu od 4800 N.J. (18), gubitak od prekinutog poslovanja koji se može pripisati matičnom društvu (7200 N.J.), gubitak koji se može pripisati matičnom društvu (2400 N.J.), te da ima 2000 redovnih dionica i 400 izdanih potencijalno redovnih dionica. Osnovna zarada po dionici subjekta iznosi 2,40 N.J. za neprekinuto poslovanje, (3,60 N.J.) za prekinuto poslovanje i (1,20 N.J.) za gubitke. 400 potencijalnih redovnih dionica uključuje se u izračun razrijeđene zarade po dionici jer je nastala zarada po dionici od 2,00 N.J. za neprekinuto poslovanje razrjediva, pod pretpostavkom da tih 400 potencijalnih redovnih dionica ne utječe na dobit ili gubitak. Budući da je dobit iz neprekinutog poslovanja koja se može pripisati matičnom društvu kontrolni broj, subjekt u izračun ostalih iznosa zarade po dionici uključuje i 400 potencijalnih redovnih dionica, iako su dobiveni iznosi zarade po dionici nerazrjedivi na usporedive iznose osnovne zarade po dionici, tj. gubitak po dionici je manji [(3,00 N.J.) po dionici za gubitak od prekinutog poslovanja i (1,00 N.J.) po dionici za gubitak].
Prosječna tržišna cijena redovnih dionica
A4
U svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici, prosječna tržišna cijena redovnih dionica za koje se pretpostavlja da su izdane, izračunava se na temelju prosječne tržišne cijene redovnih dionica tijekom razdoblja. Teoretski je pri utvrđivanju prosječne tržišne cijene moguće uključiti sve tržišne transakcije s redovnim dionicama subjekta. Međutim, iz praktičnih je razloga obično dovoljan jednostavni prosjek tjednih ili mjesečnih cijena.
A5
Općenito su zaključne tržišne cijene dovoljne za izračun prosječne tržišne cijene. Međutim, ako cijene znatno fluktuiraju, prosjek najviših i najnižih cijena obično daje reprezentativniju cijenu. Metodu izračuna prosječne tržišne cijene treba dosljedno primjenjivati, osim ako zbog promjene uvjeta prestane biti reprezentativna. Na primjer, subjekt koji za izračun prosječne tržišne cijene koristi zaključne tržišne cijene jer su cijene godinama bile razmjerno stabilne može početi koristiti prosjek najviših i najnižih cijena ako cijene počnu znatno fluktuirati i ako se sa zaključnim tržišnim cijenama više ne može dobiti reprezentativna prosječna cijena.
Opcije, varanti i njihovi ekvivalenti
A6
Pretpostavlja se da će opcije i varanti za kupnju konvertibilnih instrumenata biti izvršeni za kupnju konvertibilnog instrumenta kad god je prosječna cijena konvertibilnog instrumenta i redovnih dionica koja se može dobiti konverzijom viša od cijene izvršenja opcija ili varanta. Međutim, izvršenje se ne pretpostavlja ako se ne pretpostavlja i konverzija sličnih izdanih konvertibilnih instrumenata, ako ih ima.
A7
Opcije ili varanti mogu dopuštati ili nalagati izdavanje dužničkih ili drugih instrumenata subjekta (ili njegova matičnog društva ili društva kćeri) za plaćanje izvršne cijene u cijelosti ili djelomično. Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici te opcije i varanti imaju razrjeđivački učinak ako je (a) prosječna tržišna cijena povezanih redovnih dionica za razdoblje viša od cijene izvršenja ili ako je (b) prodajna cijena instrumenta koji se nudi niža od cijene po kojoj bi instrument mogao biti ponuđen ugovorom o opcijama ili varantima, a dobivenim diskontom određuje se stvarna izvršna cijena niža od tržišne cijene redovnih dionica koja se može dobiti pri izvršenju. Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici pretpostavlja se da će te opcije ili varanti biti izvršeni i da će dužnički ili drugi instrumenti biti ponuđeni. Ako je ponuda novca povoljnija za imatelja opcije ili varanta, a ugovorom je dopuštena ponuda novca, pretpostavlja se ponuda novca. Kamate (bez poreza) na dužnički instrument za koji se pretpostavlja da će biti ponuđen, dodaju se kao usklađenje brojnika.
A8
Slično se postupa i s povlaštenim dionicama sa sličnim odredbama i s drugim instrumentima s opcijama konverzije koje ulagatelju dopuštaju plaćanje u novcu za povoljniju stopu konverzije.
A9
Uvjetima određenih opcija ili varanta može se nalagati da se primici od izvršenja tih instrumenata iskoriste za otkup dužničkih ili drugih instrumenata subjekta (ili njegova matičnog društva ili društva kćeri). Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici pretpostavlja se da će te opcije ili varanti biti izvršeni i da će se primici iskoristiti za kupnju dužničkog instrumenta po prosječnoj tržišnoj cijeni, a ne za kupnju redovnih dionica. Međutim, pri izračunu razrijeđene zarade po dionici uzima se u obzir višak primitaka od pretpostavljenog izvršenja u odnosu na iznos upotrijebljen za pretpostavljenu kupnju dužničkog instrumenta (odnosno pretpostavlja se da će biti upotrijebljen za otkup redovnih dionica). Kamate (bez poreza) na dužnički instrument za koji se pretpostavlja da će biti ponuđen, dodaju se kao usklađenje brojnika.
Izdane opcije prodaje
A10
U svrhu objašnjenja primjene točke 63. recimo da subjekt ima 120 izdanih opcija prodaje za svoje redovne dionice s izvršnom cijenom od 35 N.J. Prosječna tržišna cijena njegovih redovnih dionica za razdoblje je 28 N.J. Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici subjekt pretpostavlja izdavanje 150 dionica po cijeni od 28 N.J. po dionici na početku razdoblja kako bi ispunio svoju obvezu prodaje od 4 200 N.J. Razlika između 150 izdanih redovnih dionica i 120 redovnih dionica primljenih izvršenjem opcije prodaje (30 dodatnih redovnih dionica) dodaje se nazivniku pri izračunu razrijeđene zarade po dionici.
Instrumenti društava kćeri, zajedničkih pothvata ili pridruženih društava
A11
Potencijalne redovne dionice društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva koje se mogu konvertirati u redovne dionice tog društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva ili u redovne dionice matičnog društva ili ulagatelja koji imaju zajedničku kontrolu ili značajan utjecaj (izvještajni subjekt) u društvu u koje se ulaže, uključuju se u izračun razrijeđene zarade po dionici kako slijedi:
(a)
instrumenti koje izdaju društvo kći, zajednički pothvat ili pridruženo društvo koji njihovim imateljima omogućuju stjecanje redovnih dionica društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva uključuju se pri izračunu razrijeđene zarade po dionici društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva. Ta se zarada po dionici potom uključuje u izračune zarade po dionici izvještajnog subjekta na temelju udjela izvještajnog subjekta u društvu kćeri, zajedničkom pothvatu ili pridruženom društvu;
(b)
instrumenti društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva koji se mogu konvertirati u redovne dionice izvještajnog subjekta uzimaju se u obzir kao potencijalne redovne dionice izvještajnog subjekta u svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici. Slično se i opcije i varanti koje izdaju društvo kći, zajednički pothvat ili pridruženo društvo radi kupnje redovnih dionica izvještajnog subjekta uzimaju u obzir kao potencijalne redovne dionice izvještajnog subjekta u svrhu izračuna konsolidirane razrijeđene zarade po dionici.
A12
U svrhu određivanje učinka instrumenata koje je izdao izvještajni subjekt na zaradu po dionici, a koji se mogu konvertirati u redovne dionice društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva, pretpostavlja se da će se instrumenti konvertirati i da će se brojnik (dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva) uskladiti u skladu s točkom 33. Osim tih usklađenja, brojnik se usklađuje za sve promjene dobiti ili gubitka koje izvještajni subjekt iskaže (kao što je prihod od dividendi ili prihod prema metodi udjela) koje se mogu pripisati povećanju broja izdanih redovnih dionica društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva koje je rezultat pretpostavljene konverzije. To pri izračunu razrijeđene zarade po dionici ne utječe na nazivnik jer se broj izdanih redovnih dionica izvještajnog subjekta ne mijenja nakon pretpostavljene konverzije.
Vlasnički instrumenti koji daju pravo na sudjelovanje u dividendama i dvorodne redovne dionice
A13
Vlasnički kapital nekih subjekata uključuje:
(a)
instrumente koji daju pravo na sudjelovanje u dividendama s redovnim dionicama u skladu s unaprijed utvrđenom formulom (npr. dvije za jednu) ponekad s ograničenjem sudjelovanja (npr. najviše do određenog iznosa po dionici);
(b)
rod redovnih dionica s različitom stopom dividende u odnosu na neki drugi rod redovnih dionica, ali bez prethodnih postojećih ili povlaštenih prava.
A14
U svrhu izračuna razrijeđene zarade po dionici pretpostavlja se konverzija instrumenata iz točke A13 koji se mogu konvertirati u redovne dionice ako je učinak razrjeđivački. Za te instrumente koji se ne mogu konvertirati u neki rod redovnih dionica, dobit ili gubitak razdoblja raspoređuju se na različite rodove dionica i vlasničke instrumente koji daju pravo na sudjelovanje u dividendama u skladu s njihovim pravima na dividende ili drugim pravima na sudjelovanje u neraspodijeljenoj dobiti. Pri izračunu osnovne i razrijeđene zarade po dionici:
(a)
dobit ili gubitak koji se mogu pripisati imateljima redovnih dionica matičnog društva usklađuju se (dobit se smanjuje, a gubitak povećava) za iznos dividendi objavljenih u razdoblju za svaki rod dionica i ugovorni iznos dividendi (ili kamata na obveznice koje daju pravo sudjelovanja) koje je moraju isplatiti za razdoblje (npr. neisplaćene kumulativne dividende);
(b)
preostala dobit ili preostali gubitak raspoređuju se na redovne dionice i vlasničke instrumente koji daju pravo na sudjelovanje u dividendama u visini udjela svakog instrumenta u dobiti kao da su sva dobit ili sav gubitak za razdoblje raspodijeljeni. Ukupna dobit ili ukupni gubitak raspoređeni na svaku kategoriju vlasničkih instrumenata utvrđuje se zbrajanjem iznosa raspoređenog za dividende i iznosa raspoređenog za obilježje sudjelovanja;
(c)
ukupni iznos dobiti ili gubitka raspoređen na svaku kategoriju vlasničkih instrumenata dijeli se s brojem izdanih instrumenata na koje je raspoređena dobit kako bi se odredila zarada po dionici za instrument.
Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici sve potencijalne redovne dionice za koje se pretpostavlja da su izdane, uključuju se u izdane redovne dionice.
Djelomično plaćene dionice
A15
Redovne dionice koje su izdane, ali nisu u cijelosti plaćene, pri izračunu osnovne zarade po dionici smatraju se dijelom redovne dionice u mjeri u kojoj daju pravo na sudjelovanje u dividendama tijekom razdoblja u odnosu na redovne dionice plaćene u cijelosti.
A16
Pri izračunu razrijeđene zarade po dionici, djelomično plaćene dionice u mjeri u kojoj ne daju pravo na sudjelovanje u dividendama tijekom razdoblja smatraju se varantima ili opcijama. Pretpostavlja se da neplaćeni iznos predstavlja primitke iskorištene za kupnju redovnih dionica. Broj dionica uključen u razrijeđenu zaradu po dionici je razlika između broja upisanih dionica i broja dionica za koje se pretpostavlja da će biti kupljene.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 34
Financijsko izvještavanje za međurazdoblja
CILJ
Cilj je ovog Standarda propisati minimalni sadržaj financijskih izvještaja za međurazdoblja te načela priznavanja i mjerenja u potpunim ili skraćenim financijskim izvještajima za određeno međurazdoblje. Pravodobno i pouzdano financijsko izvještavanje za međurazdoblja ulagateljima, vjerovnicima i drugima olakšava razumijevanje sposobnosti subjekta za ostvarenje dobiti i novčanih tokova, njegova financijskog položaja i likvidnosti.
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Ovim Standardom se ne utvrđuje koji su subjekti dužni objavljivati financijske izvještaje za međurazdoblja, koliko često ni u kojem roku nakon završetka određenog međurazdoblja. Međutim, državna tijela, regulatorna tijela za vrijednosne papire, burze i stručne računovodstvene organizacije često propisuju da su subjekti čijim se dužničkim ili vlasničkim vrijednosnim papirima trguje na burzi dužni objavljivati financijske izvještaje za međurazdoblja. Ovaj se Standard primjenjuje ako je subjekt dužan ili odluči objavljivati financijske izvještaje za međurazdoblja u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI-ji). Komisija za međunarodne računovodstvene standarde (19) preporuča subjektima čijim se vrijednosnim papirima trguje na burzi da sastavljaju financijske izvještaje za međurazdoblja u skladu s načelima priznavanja, mjerenja i objavljivanja iz ovog Standarda. Subjektima čijim se vrijednosnim papirima trguje na burzi osobito se preporuča:
(a)
da sastavljaju financijske izvještaje za međurazdoblja barem na kraju prve polovine njihove financijske godine i
(b)
da objavljuju financijske izvještaje za međurazdoblja najkasnije 60 dana nakon isteka određenog razdoblja.
2.
Usklađenost s MSFI-jima ocjenjuje se zasebno za svaki financijski izvještaj, godišnji ili za međurazdoblja. Ako subjekt u određenoj financijskoj godini ne sastavi financijske izvještaje za međurazdoblja ili ako njegovi financijski izvještaji za međurazdoblja ne budu u skladu s ovim Standardom, to ne znači da godišnji financijski izvještaji subjekta nisu u skladu s MSFI-jima ako to oni po svemu drugome jesu.
3.
Ako subjekt u svojem financijskom izvještaju za međurazdoblje navede da je usklađen s MSFI-jima, taj izvještaj mora ispunjavati sve zahtjeve iz ovog Standarda. U točki 19. nalaže se objavljivanje određenih informacija o tome.
DEFINICIJE
4.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Međurazdoblje je razdoblje financijskog izvještavanja kraće od cijele financijske godine.
Financijski izvještaj za međurazdoblje je financijski izvještaj koji sadržava potpun skup financijskih izvještaja (kako je navedeno u MRS-u 1 – Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.)) ili skup skraćenih financijskih izvještaja (kako je navedeno u ovom Standardu) za određeno međurazdoblje.
SADRŽAJ FINANCIJSKOG IZVJEŠTAJA ZA MEĐURAZDOBLJE
5.
U MRS-u 1 definirano je da potpuni skup financijskih izvještaja uključuje sljedeće komponente:
(a)
izvještaj o financijskom položaju na kraju razdoblja;
(b)
izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti za razdoblje;
(c)
izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala za razdoblje;
(d)
izvještaj o novčanim tokovima za razdoblje;
(e)
bilješke, koje obuhvaćaju značajne informacije o računovodstvenoj politici i druga objašnjenja;
(ea)
usporedne informacije za prethodno razdoblje kako je određeno u točkama 38. i 38.A MRS-a 1 i
(f)
izvještaj o financijskom položaju na početku prethodnog razdoblja ako subjekt neku računovodstvenu politiku primjenjuje retroaktivno ili ako retroaktivno prepravlja stavke u svojim financijskim izvještajima ili ako reklasificira stavke u svojim financijskim izvještajima u skladu s točkama 40.A–40.D. MRS-a 1.
Subjekti za izvještaje mogu koristiti drukčije nazive od onih koji se koriste u ovom Standardu. Na primjer, subjekt može koristiti naziv „izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti” umjesto „izvještaj o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti”.
6.
Radi pravodobnosti i troškovne učinkovitosti te da se izbjegne ponavljanje već objavljenih informacija, subjektu se može naložiti, ili subjekt može tako odlučiti, da na datume međurazdoblja iskaže manje informacija nego u svojim godišnjim financijskim izvještajima. U ovom se Standardu definira da minimalni sadržaj financijskog izvještaja za međurazdoblje uključuje skraćene financijske izvještaje i odabrane bilješke s objašnjenjima. Cilj je financijskog izvještaja za međurazdoblje iskazati ažuriran najnoviji potpuni skup godišnjih financijskih izvještaja. Stoga je fokus na novim aktivnostima, događajima i drugim okolnostima, bez ponavljanja već objavljenih informacija.
7.
Ovim se Standardom subjektu ne zabranjuje, niti ga se odvraća od toga, da u svojem financijskom izvještaju za međurazdoblje objavi potpun skup financijskih izvještaja (kako je opisano u MRS-u 1) umjesto skraćenih financijskih izvještaja i odabranih bilješki s objašnjenjima. Osim toga, njime se subjektu ne zabranjuje, niti ga se odvraća od toga, da u svoje financijske izvještaje za međurazdoblje uvrsti više od minimuma stavki ili bilješki s objašnjenjima utvrđenog ovim Standardom. Upute za priznavanje i mjerenje iz ovog Standarda primjenjuju se i na potpune financijske izvještaje za međurazdoblja, koji bi trebali sadržavati sve informacije čije se objavljivanje nalaže ovim Standardom (osobito objavljivanje odabranih bilješki iz točke 16.A), kao i drugim standardima.
Minimalne komponente financijskog izvještaja za međurazdoblje
8.
Financijski izvještaj za međurazdoblje uključuje najmanje sljedeće komponente:
(a)
skraćeni izvještaj o financijskom položaju;
(b)
skraćeni izvještaj ili izvještaje o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti;
(c)
skraćeni izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala;
(d)
skraćeni izvještaj o novčanim tokovima i
(e)
odabrane bilješke s objašnjenjima.
8.A
Ako stavke dobiti ili gubitka iskazuje u odvojenom izvještaju kako je opisano u točki 10.A MRS-a 1 (kako je izmijenjen 2011.), subjekt iz tog izvještaja iskazuje skraćene informacije za međurazdoblje.
Oblik i sadržaj financijskih izvještaja za međurazdoblja
9.
Ako subjekt objavljuje potpun skup financijskih izvještaja kao svoj financijski izvještaj za međurazdoblje, oblik i sadržaj tih izvještaja mora ispunjavati zahtjeve iz MRS-a 1 koji se odnose na potpun skup financijskih izvještaja.
10.
Ako subjekt objavi skup skraćenih financijskih izvještaja kao svoj financijski izvještaj za međurazdoblje, takvi skraćeni financijski izvještaji moraju sadržavati barem sve naslove i međuzbrojeve iz njegovih zadnjih godišnjih financijskih izvještaja i odabrane bilješke s objašnjenjima koje se nalažu ovim Standardom. Dodatne stavke ili bilješke uključuju se ako bi njihovo neobjavljivanje uzrokovalo pogrešno razumijevanje skraćenih financijskih izvještaja za međurazdoblje.
11.
Subjekt koji je obuhvaćen područjem primjene MRS-a 33 Zarada po dionici(20)dužan je u izvještaju u kojem iskazuje komponente dobiti ili gubitka za međurazdoblje iskazati osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici za to razdoblje.
11.A
Ako stavke dobiti ili gubitka iskazuje u odvojenom izvještaju kako je opisano u točki 10.A MRS-a 1 (kako je izmijenjen 2011.), subjekt u tom odvojenom izvještaju iskazuje osnovnu i razrijeđenu zaradu po dionici.
12.
MRS 1 (kako je revidiran 2007.) sadržava upute o strukturi financijskih izvještaja. U Vodiču za primjenu MRS-a 1 objašnjeni su mogući načini prezentiranja izvještaja o financijskom položaju, izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti i izvještaja o promjenama vlasničkog kapitala.
14.
Financijski izvještaj za međurazdoblje sastavlja se na konsolidiranoj osnovi ako su zadnji godišnji financijski izvještaji subjekta bili konsolidirani izvještaji. Odvojeni financijski izvještaji matičnog društva nisu usklađeni niti usporedivi s konsolidiranim financijskim izvještajima u zadnjim godišnjim financijskim izvještajima. Ako godišnji financijski izvještaji subjekta uz konsolidirane financijske izvještaje uključuju i odvojene financijske izvještaje matičnog društva, ovim se Standardom ne nalaže niti zabranjuje da se odvojeni izvještaji matičnog društva uključe u financijski izvještaj subjekta za međurazdoblje.
Značajni događaji i transakcije
15.
Subjekt u svoj financijski izvještaj za međurazdoblje uključuje objašnjenje događaja i transakcija koji su značajni za razumijevanje promjena financijskog položaja i uspješnosti subjekta od zadnjeg godišnjeg izvještajnog razdoblja. Informacijama koje se objave o tim događajima i transakcijama ažuriraju se relevantne informacije iskazane u zadnjem godišnjem financijskom izvještaju.
15.A
Korisnik financijskog izvještaja subjekta za međurazdoblje imat će pristup zadnjem godišnjem financijskom izvještaju tog subjekta. Stoga bilješke uz financijski izvještaj za međurazdoblje ne trebaju sadržavati relativno beznačajno ažurirane informacije iskazane u bilješkama uz zadnji godišnji financijski izvještaj.
15.B
Slijedi popis događaja i transakcija koje treba objaviti ako su značajni. Popis nije potpun:
(a)
otpis zaliha do neto ostvarive vrijednosti i poništenje takvog otpisa;
(b)
priznavanje gubitka od umanjenja vrijednosti financijske imovine, nekretnina, postrojenja i opreme, nematerijalne imovine, imovine koja proizlazi iz ugovora s kupcima ili druge imovine te poništenje takvog umanjenja vrijednosti;
(c)
poništenje rezerviranja za troškove restrukturiranja;
(d)
stjecanje i otuđenje stavki imovine, postrojenja i opreme;
(e)
preuzete obveze kupnje imovine, postrojenja i opreme;
(f)
rješavanje sudskih sporova
(g)
ispravci pogrešaka iz prethodnog razdoblja;
(h)
promjene poslovnih ili ekonomskih okolnosti koje utječu na fer vrijednost financijske imovine i financijskih obveza subjekta, neovisno o tome jesu li ta imovina ili obveze priznate po fer vrijednosti ili amortiziranom trošku;
(i)
neispunjavanje obveza po kreditima ili povreda ugovora o kreditu koji nisu uklonjeni prije kraja izvještajnog razdoblja;
(j)
transakcije s povezanim osobama;
(k)
prijenosi između razina hijerarhije fer vrijednosti koji se koriste pri mjerenju fer vrijednosti financijskih instrumenata;
(l)
promjene klasifikacije financijske imovine koje su rezultat promjene namjene ili korištenja te imovine i
(m)
promjene nepredviđenih obveza ili nepredviđene imovine.
15.C
Pojedini MSFI-ji sadržavaju upute o zahtjevima za objavljivanje mnogih stavki iz točke 15.B. Ako su događaj ili transakcija značajni za razumijevanje promjena financijskog položaja ili uspješnosti subjekta od zadnjeg godišnjeg izvještajnog razdoblja, on bi u svojem financijskom izvještaju za međurazdoblje trebao objasniti ili iskazati ažurirane relevantne informacija iz financijskih izvještaja za zadnje godišnje izvještajno razdoblje.
16.
[Brisano]
Druge objave
16.A
Osim informacija o značajnim događajima i transakcijama u skladu s točkama 15.–15.C, subjekt je u bilješkama uz svoje financijske izvještaje za međurazdoblja dužan objaviti sljedeće informacije ili drugdje u tom izvještaju. Sljedeće informacije objavljuju se u financijskim izvještajima za međurazdoblja ili se unakrsnim upućivanjem iz financijskih izvještaja za međurazdoblja uvrštavaju u druge izvještaje (kao što su objašnjenja poslovodstva ili izvještaj o rizicima), koji su korisnicima financijskih izvještaja dostupni pod istim uvjetima i u isto vrijeme kao i financijski izvještaji. Ako korisnicima financijskih izvještaja informacije uvrštene unakrsnim upućivanjem nisu dostupne pod istim uvjetima i u isto vrijeme, financijski izvještaj za međurazdoblje nije potpun. Te se informacije obično objavljuju za određenu financijsku godinu do izvještajnog datuma:
(a)
izjavu da su iste financijske politike i metode izračuna koje su primijenjene u zadnjim godišnjim financijskim izvještajima primijenjene i u financijskim izvještajima za međurazdoblja odnosno, ako su te politike i metode promijenjene, opis vrste i učinka te promjene;
(b)
komentare s objašnjenjima sezonalnosti ili cikličnosti poslovanja u međurazdoblju;
(c)
vrstu i iznos stavki koje utječu na imovinu, obveze, vlasnički kapital, neto dobit ili novčane tokove koje svojom prirodom, veličinom ili nastankom nisu uobičajene;
(d)
vrstu i iznos promjena procijenjenih iznosa iskazanih u prethodnom međurazdoblju tekuće financijske godine ili u prethodnim financijskim godinama;
(e)
izdanja, ponovne kupnje i otplate dužničkih i vlasničkih vrijednosnih papira;
(f)
dividende isplaćene (agregirano ili po dionici) odvojeno za obične i druge dionice;
(g)
sljedeće informacije po segmentima (objavljivanje informacija po segmentima u financijskom izvještaju subjekta za međurazdoblje nalaže se samo ako se MSFI-jem 8 Poslovni segmenti nalaže da ih subjekt objavi u svojim godišnjim financijskim izvještajima):
i.
prihodi od vanjskih kupaca, ako se uključuju pri mjerenju dobiti ili gubitka segmenta, koje provjerava glavni donositelj odluka ili mu se na drugi način redovito dostavljaju;
ii.
prihodi unutar segmenata, ako se uključuju pri mjerenju dobiti ili gubitka segmenta, koje provjerava glavni donositelj odluka ili mu se na drugi način redovito dostavljaju;
iii.
iznos dobiti ili gubitka segmenta;
iv.
iznos ukupne imovine i obveza za određeni izvještajni segment ako se takvi iznosi redovito dostavljaju glavnom donositelju odluka i ako značajno promijenjen iznos objavljen u zadnjem godišnjem financijskom izvještaju za taj izvještajni segment;
v.
opis razlika u odnosu na zadnje godišnje financijske izvještaje na osnovi segmenata ili na temelju mjerenja dobiti ili gubitka segmenata;
vi.
usklađenje ukupnih iznosa dobiti ili gubitka segmenata s dobiti ili gubitkom subjekta prije poreznog rashoda (poreznog prihoda) i prekida poslovanja. Međutim, ako na izvještajne segmente rasporedi stavke kao što su porezni rashodi (porezni prihodi), subjekt može uskladiti ukupni iznos dobiti ili gubitka segmenata s dobiti ili gubitkom po tim stavkama. Značajne stavke za usklađenje zasebno se određuju i opisuju pri tom usklađivanju;
(h)
događaje nakon međurazdoblja koji nisu bili iskazani u financijskim izvještajima za međurazdoblje.
(i)
učinak promjena u subjektu tijekom međurazdoblja, uključujući poslovne kombinacije, stjecanje ili gubitak kontrole nad društvima kćerima i dugotrajna ulaganja, restrukturiranja i prekinuto poslovanje. U slučaju poslovnih spajanja subjekt je dužan objaviti informacije koje se nalažu MSFI-jem 3 Poslovna spajanja;
(j)
za financijske instrumente, objave fer vrijednosti iz točaka 91.–93. (h), 94.–96., 98. i 99. MSFI-ja 13 Mjerenje fer vrijednosti te točaka 25., 26. i 28.–30. MSFI-ja 7 Financijski instrumenti: objavljivanje.
(k)
za subjekte koji postaju ili prestaju biti investicijski subjekti, kako su definirani u MSFI-ju 10 Konsolidirani financijski izvještaji, objave iz točke 9.B MSFI-ja 12 Objavljivanje udjela u drugim subjektima;
(l)
raščlamba prihoda na temelju ugovora s kupcima koja se nalaže točkama 114.–115. MSFI-ja 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima.
17.–18.
[Brisano]
Objavljivanje usklađenosti s MSFI-jima
19.
Ako je financijski izvještaj subjekta za međurazdoblje u skladu s ovim Standardom, subjekt je dužan tu činjenicu objaviti. Financijski izvještaj za međurazdoblje usklađen je s MSFI-jima samo ako ispunjava sve zahtjeve iz MSFI-ja.
Međurazdoblja za koja se nalaže prezentiranje financijskih izvještaja
20.
Izvještaji za međurazdoblja uključuju (skraćene ili cjelovite) financijske izvještaje kako slijedi:
(a)
izvještaj o financijskom položaju na kraju tekućeg međurazdoblja i usporedni izvještaj o financijskom položaju na kraju prethodne financijske godine;
(b)
izvještaje o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti za tekuće međurazdoblje i kumulativno za tekuću financijsku godinu do izvještajnog datuma, s usporednim izvještajima o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti za usporediva međurazdoblja (tekuće i za godinu do izvještajnog datuma) za prethodnu financijsku godinu. Ako je to dopušteno MRS-om 1 (kako je izmijenjen 2011.), izvještaj o međurazdoblju može uključivati izvještaj ili izvještaje o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti za svako razdoblje;
(c)
izvještaj o promjenama vlasničkog kapitala kumulativno za tekuću financijsku godinu do izvještajnog datuma, s usporednim izvještajem za usporedivo razdoblje prethodne financijske godine do izvještajnog datuma
(d)
izvještaj o novčanim tokovima kumulativno za tekuću financijsku godinu do izvještajnog datuma, s usporednim izvještajem za usporedivo razdoblje prethodne financijske godine do izvještajnog datuma.
21.
Kad je riječ o subjektima čije je poslovanje uglavnom sezonsko, mogu biti korisne financijske informacije za razdoblje od 12 mjeseci do kraja međurazdoblja i usporedne informacije za prethodno razdoblje od 12 mjeseci. Stoga se subjektima čije je poslovanje uglavnom sezonsko preporuča da uz informacije iz prethodne točke razmotre i objavljivanje takvih informacija.
22.
U dijelu A ilustrativnih primjera priloženih ovom Standardu ilustriraju se razdoblja o kojima subjekti prezentiraju polugodišnje i godišnje izvještaje.
Značajnost
23.
Pri odlučivanju o načinu priznavanja, mjerenja, klasifikacije ili objavljivanja neke stavke za potrebe financijskog izvještavanja za međurazdoblja, neophodno je procijeniti njezinu značajnost u odnosu na financijske informacije za međurazdoblje. Pri procjenama značajnosti potrebno je voditi računa o tome da mjerenja za međurazdoblje mogu više ovisiti o procjenama nego mjerenja godišnjih financijskih podataka.
24.
U MRS-u 1 definirane su značajne informacije i nalaže se odvojeno objavljivanje značajnih stavki, uključujući (npr.) prekinuto poslovanje, a u MRS-u 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške nalaže se objavljivanje promjena računovodstvenih procjena, pogrešaka i promjena računovodstvenih politika. Ta dva standarda ne sadržavaju kvantificirane upute o značajnosti.
25.
Iako je pri utvrđivanju značajnosti uvijek potrebna prosudba, u ovom se Standardu odluke o priznavanju i mjerenju temelje na podacima za međurazdoblje radi razumljivosti podataka za to međurazdoblje. Stoga se npr. neuobičajene stavke, promjene računovodstvenih politika ili procjena i pogreške priznaju i objavljuju na temelju značajnosti u odnosu na podatke za međurazdoblje kako bi se izbjegle pogrešne pretpostavke koje bi mogle biti posljedica njihova neobjavljivanja. Najvažnije je osigurati da financijski izvještaj za međurazdoblje sadržava sve informacije relevantne za razumijevanje financijskog položaja i uspješnosti subjekta tijekom određenog međurazdoblja.
OBJAVLJIVANJE U GODIŠNJIM FINANCIJSKIM IZVJEŠTAJIMA
26.
Ako se procjena iznosa iskazanog u međurazdoblju znatno promijeni tijekom međurazdoblja financijske godine, ali se za to zadnje međurazdoblje ne objavi odvojen financijski izvještaj, vrsta i iznos te promjene procjene objavljuju se u bilješkama uz godišnje financijske izvještaje za tu financijsku godinu.
27.
MRS-om 8 nalaže se objavljivanje vrste i (ako je izvedivo) iznosa promjene procjene koja ima značajan učinak u tekućem razdoblju ili se očekuje da će u narednim razdobljima imati značajan učinak. U točki 16.A podtočki (d) ovog Standarda nalaže se slično objavljivanje u financijskim izvještajima za međurazdoblja. To su npr. promjene procjene u zadnjem međurazdoblju koje se odnose na otpis zaliha, restrukturiranje ili gubitke od umanjenja vrijednosti koji su iskazani u ranijem međurazdoblju te financijske godine. Objava koja se nalaže u skladu s prethodnom točkom u skladu je sa zahtjevom iz MRS-a 8 čije je područje primjene ograničeno, tj. odnosi se samo na promjenu procjene. Subjekt nije dužan u svoje godišnje financijske izvještaje uključiti dodatne financijske informacije za međurazdoblje.
PRIZNAVANJE I MJERENJE
Iste računovodstvene politike kao za godišnje izvještaje
28.
Subjekt je dužan u financijskim izvještajima za međurazdoblja primijeniti iste računovodstvene politike kao u godišnjim financijskim izvještajima, uz iznimku promjena računovodstvenih politika izvršenih nakon datuma zadnjih godišnjih financijskih izvještaja koje će se odraziti u idućim godišnjim financijskim izvještajima. Međutim, učestalost subjektova izvještavanja (godišnje, polugodišnje ili tromjesečno) ne smije utjecati na mjerenje njegovih godišnjih rezultata. Kako bi se taj cilj ostvario, mjerenja za potrebe izvještavanja za međurazdoblja moraju se temeljiti na podacima za godinu do izvještajnog datuma.
29.
Zahtjev da subjekt u financijskim izvještajima za međurazdoblja i godišnjim izvještajima primjenjuje iste računovodstvene politike može navesti na zaključak da se mjerenja za međurazdoblja provode kao da je svako međurazdoblje samostalno i neovisno izvještajno razdoblje. Međutim, u točki 28. kaže se da učestalost subjektova izvještavanja ne smije utjecati na mjerenje njegovih godišnjih rezultata i time se potvrđuje da je međurazdoblje dio financijske godine. Mjerenja za godinu do izvještajnog datuma mogu uključivati promjene procjena iznosa iskazanih u prethodnim međurazdobljima tekuće financijske godine. Međutim, načela priznavanja imovine, obveza, prihoda i rashoda za međurazdoblja ista su kao u godišnjim financijskim izvještajima.
30.
Na primjer:
(a)
načela priznavanja i mjerenja gubitaka od otpisa zaliha, restrukturiranja ili umanjenja vrijednosti u međurazdoblju jednaka su načelima koja bi subjekt primjenjivao da sastavlja samo godišnje financijske izvještaje. Međutim, ako se takve stavke priznaju i mjere u jednom međurazdoblju, a procjena se promijeni u idućem međurazdoblju te financijske godine, izvorna se procjena u idućem međurazdoblju mijenja tako da se obračuna dodatni iznos gubitka ili poništi prethodno priznati iznos;
(b)
trošak koji ne odgovara definiciji imovine na kraju međurazdoblja ne iskazuje se kao odgođeni u izvještaju o financijskom položaju nego se pričekaju buduće informacije da se vidi odgovara li definiciji imovine ili da se poravna s dobiti međurazdoblja iste financijske godine i
(c)
rashod za porez na dobit priznaje se u svakom međurazdoblju na temelju najbolje procjene ponderirane prosječne godišnje stope poreza na dobit koja se očekuje za cijelu financijsku godinu. Obračunati iznosi rashoda za porez na dobit u jednom međurazdoblju mogu se uskladiti u idućem međurazdoblju te financijske godine promijeni li se procjena godišnje stope poreza na dobit.
31.
U skladu s dokumentom Koncepcijski okvir za financijsko izvještavanje (Koncepcijski okvir), priznavanje je proces uvrštavanja u izvještaj o financijskom položaju ili izvještaj o financijskoj uspješnosti stavki koje odgovaraju definiciji jednog od elemenata financijskih izvještaja. Definicije imovine, obveza, prihoda i rashoda od ključne su važnosti za priznavanje na kraju godišnjeg razdoblja i međurazdoblja financijskog izvještavanja.
32.
Za imovinu se primjenjuju isti testovi budućih ekonomskih koristi na datume međurazdoblja i na kraju financijske godine. Troškovi koji po svojoj prirodi nisu imovina na kraju financijske godine, nisu imovina ni na datume međurazdoblja. Slično i obveza na kraju izvještajnog međurazdoblja mora predstavljati postojeću obvezu na taj datum, kao i na kraju godišnjeg izvještajnog razdoblja.
33.
Bitno je obilježje prihoda i rashoda da su s njima povezani priljevi i odljevi imovine i obveza već nastali. Povezani prihodi i rashodi priznaju se samo ako su ti priljevi i odljevi nastali, u protivnom se ne priznaju. U dokumentu Koncepcijski okvir nije dopušteno priznavanje stavki u izvještaju o financijskom položaju koje ne odgovaraju definiciji imovine ili obveza.
34.
Pri mjerenju imovine, obveza, prihoda, rashoda i novčanih tokova koji se iskazuju u financijskim izvještajima, subjekt koji izvještava samo na godišnjoj osnovi može uzeti u obzir informacije koje mu postanu dostupne tijekom financijske godine. Njegova se mjerenja ustvari provode za godinu do izvještajnog datuma.
35.
Subjekt koji izvještava na polugodišnjoj osnovi za mjerenja u svojim financijskim izvještajima za prvo polugodište koristi informacije koje su mu dostupne do sredine godine ili ubrzo nakon toga, a informacije koje su mu dostupne do kraja godine ili ubrzo nakon toga za 12-mjesečno razdoblje. Mjerenja za 12-mjesečno razdoblje odražavaju moguće promjene procjena iznosa iskazanih za prvo polugodišnje razdoblje. Iznosi iskazani u financijskim izvještajima za međurazdoblje odnosno prvo polugodišnje razdoblje ne usklađuju se retroaktivno. U točki 16.A podtočki (d) i točki 26. nalaže se, međutim, objavljivanje vrste i iznosa svih bitnih promjena procjena.
36.
Subjekt koji izvještava češće od dvaput godišnje mjeri prihode i rashode za godinu do izvještajnog datuma za svako međurazdoblje koristeći informacije dostupne u vrijeme sastavljanja svakoga skupa financijskih izvještaja. Iznosi prihoda i rashoda iskazani u tekućem međurazdoblju odražavaju promjene procjena iznosa iskazanih u prethodnim međurazdobljima financijske godine. Iznosi iskazani u prethodnim međurazdobljima ne usklađuju se retroaktivno. U točki 16.A podtočki (d) i točki 26. nalaže se, međutim, objavljivanje vrste i iznosa svih bitnih promjena procjena.
Sezonski, ciklički ili povremeni prihodi
37.
Prihodi koji se ostvaruju sezonski, ciklički ili povremeno tijekom financijske godine ne iskazuju se kao predviđeni niti kao odgođeni prihodi na datum međurazdoblja ako takvo iskazivanje ne bi bili primjereno ni na kraju financijske godine subjekta.
38.
To su npr. prihodi od dividendi, autorskih prava i državnih potpora. Osim toga, neki subjekti u pravilu ostvaruju više prihoda u određenim međurazdobljima financijske godine, kao što su npr. sezonski prihodi u maloprodaji. Takvi se prihodi priznaju kad se ostvare.
Neravnomjerni troškovi tijekom financijske godine
39.
Troškovi koji nastaju neravnomjerno tijekom financijske godine subjekta iskazuju se kao predviđeni ili odgođeni troškovi za potrebe izvještavanja za međurazdoblja samo i jedino ako je takvu vrstu troškova primjereno tako iskazati i na kraju financijske godine.
Primjena načela priznavanja i mjerenja
40.
Dio B ilustrativnih primjera priloženih ovom Standardu sadržava primjere primjene općih načela priznavanja i mjerenja iz točaka 28.–39.
Primjena procjena
41.
Postupcima mjerenja koji se primjenjuju za potrebe financijskog izvještaja za međurazdoblja neophodno je osigurati pouzdanost dobivenih informacija i odgovarajuće objavljivanje svih značajnih financijskih informacija relevantnih za razumijevanje financijskoga položaja ili uspješnosti subjekta. Iako se mjerenja za potrebe godišnjih financijskih izvještaja i financijskih izvještaja za međurazdoblja često temelje na razumnim procjenama, pri sastavljanju financijskih izvještaja za međurazdoblja obično se više primjenjuju metode procjene nego pri sastavljanju godišnjih financijskih izvještaja.
42.
Dio C ilustrativnih primjera priloženih ovom Standardu sadržava primjere primjene procjena u međurazdobljima
PREPRAVLJANJE IZVJEŠTAJA ZA PRETHODNA MEĐURAZDOBLJA
43.
Promjena računovodstvene politike, osim politike za koju je novim MSFI-jima utvrđeno prijelazno razdoblje, iskazuje se:
(a)
prepravljanjem financijskih izvještaja za prethodna međurazdoblja tekuće financijske godine i usporedivih međurazdoblja prethodnih financijskih godina, koji se prepravljaju u godišnjim financijskim izvještajima u skladu s MRS-om 8 ili
(b)
ako na početku financijske godine nije izvedivo odrediti kumulativni učinak primjene nove računovodstvene politike na sva prethodna razdoblja, usklađivanjem financijskih izvještaja za prethodna međurazdoblja tekuće financijske godine i usporedivih međurazdoblja prethodnih financijskih godina radi prospektivne primjene nove računovodstvene politike od najranijeg datuma na koji je to izvedivo.
44.
Jedan od ciljeva tog načela jest osigurati da se ista računovodstvena politika primjenjuju na određenu kategoriju transakcija u cijeloj financijskoj godini. U skladu s MRS-om 8, promjena računovodstvene politike iskazuje se retroaktivnom primjenom, uz prepravljanje financijskih podataka za prethodno razdoblje unatrag koliko je to izvedivo. Međutim, ako kumulativni iznos usklađenja za prethodne financijske godine nije izvedivo odrediti, tada se u skladu s MRS 8 nova politika primjenjuje prospektivno od najranijeg datuma na koji je to izvedivo. Učinak načela iz točke 43. jest zahtjev da se u tekućoj financijskoj godini svaka promjena računovodstvene politike primjenjuje retroaktivno ili, ako to nije izvedivo, prospektivno najkasnije od početka financijske godine.
45.
Kad bi se dopustilo da se računovodstvene promjene iskazuju na datum međurazdoblja u financijskoj godini, to bi značilo da se na određenu kategoriju transakcija u jednoj financijskoj godini mogu primjenjivati dvije različite računovodstvene politike. To bi otežalo raspoređivanje u međurazdoblju, razumijevanje poslovnih rezultata, analizu i razumijevanje informacija o međurazdoblju.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
46.
Ovaj Standard stupa na snagu i primjenjuje se za financijske izvještaje za razdoblja koja su započela 1. siječnja 1999. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena.
47.
MRS-om 1 (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, njime su izmijenjene točke 4., 5., 8., 11., 12. i 20., brisana je točka 13. i dodane su točke 8.A i 11.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
48.
MSFI-jem 3 (kako je revidiran 2008.) izmijenjena je točka 16. podtočka (i). Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MSFI 3 (revidiran 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu izmjenu primijeniti i na to ranije razdoblje.
49.
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2010., izmijenjene su točke 15., 27., 35. i 36., dodane su točke 15.A–15.C i 16.A i brisane su točke 16.–18. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2011. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
50.
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., dodana je točka 16.A (j). Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
51.
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjene su točke 8., 8.A, 11.A i 20. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MRS-a 1, izmijenjenog u lipnju 2011.
52.
Dokumentom Godišnja poboljšanja, ciklus 2009.–2011., objavljenim u svibnju 2012., izmijenjena je točka 5. slijedom izmjene MRS-a 1 Prezentiranje financijskih izvještaja. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
53.
Dokumentom Godišnja poboljšanja, ciklus 2009.–2011., objavljenim u svibnju 2012., izmijenjena je točka 16.A. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
54.
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjena je točka 16.A. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena dokumenta Investicijski subjekti. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je primijeniti i sve izmjene uključene u dokument Investicijski subjekti.
55.
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 15.B i 16.A. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
56.
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2012.–2014., objavljenim u rujnu 2014., izmijenjena je točka 16.A. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
57.
Dokumentom Inicijativa o objavljivanju (Izmjene MRS-a 1), objavljenim u prosincu 2014., izmijenjena je točka 5. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena te izmjene.
58.
Dokumentom Izmjene upućivanja na Koncepcijski okvir u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja, objavljenim 2018., izmijenjene su točke 31. i 33. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Ranija primjena dopuštena je ako subjekt u isto vrijeme primjenjuje sve druge izmjene uvedene dokumentom Izmjene upućivanja na Koncepcijski okvir u Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Subjekt izmjene MRS-a 34 primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. Međutim, ako utvrdi da retroaktivna primjena ne bi bila praktična ili da bi podrazumijevala neopravdane troškove ili napor, subjekt izmjene MRS-a 34 primjenjuje upućivanjem na točke 43.–45.ovog Standarda i točke 23.–28., 50.–53. i 54.F MRS-a 8.
59.
Dokumentom Definicija izraza „značajno”
(Izmjene MRS-a 1 i MRS-a 8), objavljenim u listopadu 2018., izmijenjena je točka 24. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni izmjena definicije izraza „značajno” u točki 7. MRS-a 1 i točkama 5. i 6. MRS-a 8.
60.
Dokumentom Objavljivanje računovodstvenih politika kojim se mijenjaju MRS 1 i MSFI Izjava o praksama 2 Prosudbe o značaju, objavljenim u veljači 2021., izmijenjena je točka 5. Subjekt tu izmjenu primjenjuje za godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2023. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 36
Umanjenje vrijednosti imovine
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati postupke koje je subjekt dužan primjenjivati kako bi se osiguralo da iskazana knjigovodstvena vrijednost imovine ne bude viša od njezine nadoknadive vrijednosti. Knjigovodstvena vrijednost imovine viša je od njezine nadoknadive vrijednosti ako premašuje iznos koji se može nadoknaditi korištenjem ili prodajom imovine. U tom se slučaju smatra da je vrijednost imovine umanjena i ovim se Standardom subjektu nalaže da prizna gubitak od umanjenja vrijednosti imovine. Standardom se utvrđuje i kad bi subjekt trebao poništiti gubitak od umanjenja vrijednosti imovine i propisuju objavljivanja.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje pri obračunu umanjenja vrijednosti sve imovine, osim:
(a)
zaliha (vidjeti MRS 2 Zalihe);
(b)
ugovorne imovine i imovine koja proizlazi iz troškova stjecanja ili izvršenja ugovora koji se priznaju u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima;
(c)
odgođene porezne imovine (vidjeti MRS 12 Porezi na dobit);
(d)
imovine koja proizlazi iz primanja zaposlenih (vidjeti MRS 19 Primanja zaposlenih);
ulaganja u nekretnine koja se mjere po fer vrijednosti (vidjeti MRS 40 Ulaganje u nekretnine);
(g)
biološke imovine povezane s poljoprivrednom djelatnošću obuhvaćene područjem primjene MRS-a 41 Poljoprivreda, koja se mjeri po fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje;
(h)
ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17 Ugovori o osiguranju, koji su imovina i sve imovine za novčane tokove od stjecanja osiguranja kako je definirano u MSFI-ju 17 i
(i)
dugotrajne imovine (ili skupina za otuđenje) klasificirane kao imovina namijenjena prodaji u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuta poslovanja.
3.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na zalihe, imovinu koja proizlazi iz ugovora o građenju, odgođenu poreznu imovinu, imovinu koja proizlazi iz primanja zaposlenih ili imovinu klasificiranu kao imovina namijenjena prodaji (ili uključena u skupinu za otuđenje klasificiranu kao imovina namijenjena prodaji) jer postojeći standardi koji se primjenjuju na te vrste imovine već sadržavaju zahtjeve za priznavanje i mjerenje te imovine.
4.
Ovaj se Standard primjenjuje na financijsku imovinu klasificiranu kao:
(a)
društva kćeri, kako su definirana u MSFI-ju 10 Konsolidirani financijski izvještaji;
(b)
pridružena društva, kako su definirana u MRS-u 28 Ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate i
(c)
zajednički pothvati, kako su definirani u MSFI-ju 11 Zajednički poslovi.
Za umanjenje vrijednosti druge financijske imovine vidjeti MSFI 9.
5.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na financijsku imovinu obuhvaćenu područjem primjene MSFI-ja 9, ulaganja u nekretnine koja se mjere po fer vrijednosti obuhvaćena područjem primjene MRS-a 40 i biološku imovinu koja se odnosi na poljoprivrednu djelatnost koja se mjeri po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje obuhvaćenu područjem primjene MRS-a 41. Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na imovinu koja se iskazuje u revaloriziranom iznosu (tj. fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena za naknadno akumuliranu amortizaciju i naknadno akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti) u skladu s ostalim MSFI-jima, kao što je revalorizacijski model iz MRS-a 16 Nekretnine, postrojenja i oprema i MRS-a 38 Nematerijalna imovina. Jedina razlika između fer vrijednosti imovine i njezine fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja jesu izravni dodatni troškovi koji se mogu pripisati njezinu otuđenju.
(a)
i.
Ako su troškovi otuđenja neznatni, nadoknadiva vrijednost revalorizirane imovine nužno je gotovo ista ili viša od njezine revalorizirane vrijednosti. U tom slučaju vrijednost revalorizirane imovine nakon primjene zahtjeva o revalorizaciji vjerojatno neće biti umanjena pa nije potrebno procjenjivati nadoknadivu vrijednost;
ii.
[brisano]
(b)
[brisano]
(c)
ako troškovi otuđenja nisu neznatni, fer vrijednost revalorizirane imovine umanjena za troškove otuđenja nužno će biti niža od njezine fer vrijednosti. Stoga će vrijednost revalorizirane imovine biti umanjena ako je njezina upotrebna vrijednost niža od njezine revalorizirane vrijednosti. U tom slučaju, subjekt primjenom ovog Standarda utvrđuje je li nakon primjene zahtjeva o revalorizaciji vrijednost imovine umanjena.
DEFINICIJE
6.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Knjigovodstvena vrijednost je iznos u kojem se određena imovina priznaje nakon odbitka akumulirane amortizacije i akumuliranih gubitaka od umanjenja vrijednosti.
Jedinica koja stvara novac je najmanja odrediva skupina imovine koja ostvaruje novčane priljeve koji su uglavnom neovisni o novčanim priljevima od druge imovine ili drugih skupina imovine.
Zajednička imovina je imovina, osim goodwilla, koja pridonosi budućim novčanim tokovima jedinice koja stvara novac koja se preispituje i drugih jedinica koje stvaraju novac.
Troškovi otuđenja su dodatni troškovi koji se mogu izravno pripisati otuđenju imovine ili jedinici koja stvara novac, osim financijskih troškova i rashoda za porez na dobit.
Amortizacijski iznos je trošak nabave imovine, ili drugi iznos koji zamjenjuje trošak u financijskim izvještajima, umanjen za ostatak vrijednosti imovine.
Amortizacija je sustavno raspoređivanje amortizacijskog iznosa imovine tijekom njezina korisnog vijeka trajanja(21).
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
Gubitak od umanjenja vrijednosti je iznos za koji knjigovodstvena vrijednost imovine ili jedinice koja stvara novac premašuje njezinu nadoknadivu vrijednost.
Nadoknadiva vrijednost imovine ili jedinice koja stvara novac je njezina fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja ili njezina upotrebna vrijednost, ovisno o tome koji je iznos viši.
Korisni vijek trajanja je:
(a)
razdoblje u kojem se očekuje da će subjekt koristiti imovinu ili
(b)
broj proizvodnih ili sličnih jedinica koje subjekt očekuje ostvariti od te imovine.
Upotrebna vrijednost je sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova koji se očekuju od imovine ili jedinice koja stvara novac.
ODREĐIVANJE IMOVINE ČIJA SE VRIJEDNOST MOŽE UMANJITI
7.
U točkama 8.–17. objašnjeno je kad se utvrđuje nadoknadiva vrijednost. U tim se zahtjevima koristi izraz „imovina”, ali se jednako primjenjuje na pojedinačnu imovinu i jedinicu koja stvara novac. Ovaj je Standard u nastavku strukturiran kako slijedi:
(a)
u točkama 18.–57. utvrđuju se zahtjevi za mjerenje nadoknadive vrijednosti. Iako se i u tim zahtjevima koristi izraz „imovina”, primjenjuju se jednako na pojedinačnu imovinu i na jedinicu koja stvara novac;
(b)
u točkama 58.–108. utvrđuju se zahtjevi za priznavanje i mjerenje gubitaka od umanjenja vrijednosti. Priznavanje i mjerenje gubitaka od umanjenja vrijednosti pojedinačne imovine, osim goodwilla, utvrđeni su u točkama 58.–64. Točke 65.–108. odnose se na priznavanje i mjerenje gubitaka od umanjenja vrijednosti jedinica koje stvaraju novac i goodwilla;
(c)
u točkama 109.–116. utvrđuju se zahtjevi za poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti imovine ili jedinice koja stvara novac koji je priznat u prethodnim razdobljima. Iako se i u tim zahtjevima koristi izraz „imovina”, primjenjuju se jednako na pojedinačnu imovinu i na jedinicu koja stvara novac. Dodatni zahtjevi za pojedinačnu imovinu utvrđeni su u točkama 117.–121., za jedinice koje stvaraju novac u točkama 122. i 123., a za goodwill u točkama 124. i 125.;
(d)
u točkama 126.–133. navode se informacije koje je potrebno objaviti o gubicima od umanjenja vrijednosti i poništenjima gubitaka od umanjenja vrijednosti za imovinu i jedinice koje stvaraju novac. U točkama 134.–137. navode se dodatni zahtjevi o objavljivanju informacija za jedinice koje stvaraju novac na koje su za potrebe testiranja umanjenja vrijednosti raspoređeni goodwill ili nematerijalna imovina s neodređenim korisnim vijekom trajanja.
8.
Vrijednost imovine je umanjena ako je njezina knjigovodstvena vrijednost viša od njezina nadoknadive vrijednosti. U točkama 12.–14. opisane su neke naznake mogućeg gubitka od umanjenja vrijednosti. Ako takvih naznaka ima, subjekt je dužan formalno procijeniti nadoknadivu vrijednost. Osim kako je navedeno u točki 10., ovim se Standardom subjektu ne nalaže formalna procjena nadoknadive vrijednosti ako nema naznaka mogućeg gubitka od umanjenja vrijednosti imovine.
9.
Na kraju svakog izvještajnog razdoblja subjekt je dužan utvrditi ima li naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti imovine. Ako takvih naznaka ima, subjekt je dužan procijeniti nadoknadivu vrijednost imovine.
10.
Neovisno o naznakama umanjenja vrijednosti, subjekt je dužan i:
(a)
jednom godišnje testirati na umanjenje vrijednosti nematerijalnu imovinu koja ima neodređen korisni vijek trajanja ili još nije stavljena u upotrebu tako da usporedi njezinu knjigovodstvenu i nadoknadivu vrijednost. To testiranje umanjenja vrijednosti može se provesti bilo kad tijekom godišnjeg razdoblja, pod uvjetom da se svake godine provede u isto vrijeme. Različita nematerijalna imovina može se testirati na umanjenje vrijednosti u različito vrijeme. Međutim, ako je ta nematerijalna imovina početno priznata tijekom tekućeg godišnjeg razdoblja, testiranje se provodi prije isteka tekućeg godišnjeg razdoblja;
(b)
jednom godišnje testirati na umanjenje vrijednosti goodwill stečen u poslovnoj kombinaciji u skladu s točkama 80.–99.
11.
Obično je prije stavljanja nematerijalne imovine u upotrebu neizvjesnije hoće li stvarati dovoljno budućih ekonomskih koristi da se nadoknadi njezina knjigovodstvena vrijednost nego nakon njezina stavljanja u upotrebu. Stoga se ovim Standardom subjektu nalaže da barem jednom godišnje testira na umanjenje vrijednosti knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine koja još nije stavljena u upotrebu.
12.
Kad utvrđuje ima li naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti imovine, subjekt je dužan razmotriti najmanje sljedeće naznake:
Vanjski izvori informacija
(a)
dostupne su naznake pada vrijednosti imovine tijekom razdoblja, znatno višeg od očekivanog zbog proteka vremena ili normalnog korištenja;
(b)
tijekom razdoblja nastupile su ili će u bliskoj budućnosti nastupiti znatne promjene s negativnim utjecajem na subjekt, u tehnološkom, tržišnom, ekonomskom ili pravnom okruženju u kojem subjekt posluje ili na tržištu za koje je imovina namijenjena;
(c)
tijekom razdoblja povećale su se tržišne kamatne stope ili druge tržišne stope povrata od ulaganja i vjerojatno je da će ta povećanja utjecati na diskontnu stopu koja se koristi pri izračunu upotrebne vrijednosti imovine i značajno smanjenje nadoknadive vrijednosti imovine;
(d)
knjigovodstvena vrijednost neto imovine subjekta viša je od njegove tržišne kapitalizacije.
Unutarnji izvori informacija
(e)
postoje dokazi o zastarjelosti ili fizičkim oštećenjima imovine;
(f)
tijekom razdoblja nastupile su ili će u bliskoj budućnosti nastupiti znatne promjene s negativnim utjecajem na subjekt, koje se odnose na opseg ili način na koji se imovina koristi ili se očekuje da će se koristiti. Te promjene uključuju stavljanje imovine izvan funkcije, planove za prekid ili restrukturiranje poslovanja kojem imovina pripada, planove za otuđenje imovine prije prethodno očekivanoga datuma i promjenu njezina korisnog vijeka trajanja iz neodređenog u određeni(22);
(g)
postoje dokazi iz unutarnjih izvještaja da ekonomski rezultati imovine jesu ili će biti lošiji od očekivanih.
Dividenda od društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva
(h)
za ulaganje u društvo kćer, zajednički pothvat ili pridruženo društvo ulagatelj priznaje dividendu od ulaganja i postoje dokazi:
i.
da je knjigovodstvena vrijednost ulaganja iskazana u odvojenim financijskim izvještajima viša od knjigovodstvene vrijednosti neto imovine društva u koje se ulaže, uključujući pripadajući goodwill, iskazane u konsolidiranim financijskim izvještajima ili
ii.
da je dividenda viša od ukupne sveobuhvatne dobiti društva kćeri, zajedničkog pothvata ili pridruženog društva u razdoblju objave dividende.
13.
Popis u točki 12. nije potpun. Subjekt može utvrditi i druge naznake mogućeg umanjenja vrijednosti imovine pa je i na temelju njih subjekt dužan utvrditi nadoknadivu vrijednost imovine odnosno testirati goodwill na umanjenje vrijednosti u skladu s točkama 80.–99.
14.
Dokazi iz unutarnjih izvještaja o mogućem umanjenju vrijednosti imovine uključuju sljedeće:
(a)
novčani tokovi za stjecanje imovine ili naknadnu potrebu za novcem za njezino funkcioniranje ili održavanje znatno su viši od prvotno planiranih;
(b)
stvarni neto novčani tokovi ili dobit ili gubitak iz poslovanja koji pritječu iz imovine znatno su niži od planiranih;
(c)
znatno su smanjeni planirani neto novčani tokovi ili dobit iz poslovanja ili su znatno povećani planirani gubici koji pritječu iz imovine ili
(d)
kad se iznosi za postojeće razdoblje agregiraju s planiranim budućim iznosima, postoje gubici iz poslovanja ili neto odljevi novca iz imovine.
15.
Kako je navedeno u točki 10., ovim se Standardom nalaže da se barem jednom godišnje nematerijalna imovina koja ima neodređen korisni vijek trajanja ili još nije stavljena u upotrebu i goodwill testiraju na umanjenje vrijednosti. Osim u slučajevima u kojima se primjenjuju zahtjevi točke 10., načelo značajnosti primjenjuje se i kad se utvrđuje je li potrebno procijeniti nadoknadivu vrijednost imovine. Na primjer, ako prethodni izračuni pokazuju da je nadoknadiva vrijednost imovine znatno viša od njezine knjigovodstvene vrijednosti, subjekt ne treba ponovno procjenjivati nadoknadivu vrijednost imovine ako nije bilo događaja koji bi tu razliku poništili. Slično i prethodne analize mogu pokazati da nadoknadiva vrijednost imovine nije osjetljiva na jednu (ili više) naznaka iz točke 12.
16.
Točka 15. može se objasniti na sljedeći način: ako su se tržišne kamatne stope ili druge tržišne stope povrata na ulaganja povećale tijekom razdoblja, subjekt nije dužan formalno procijeniti nadoknadivu vrijednost imovine u sljedećim slučajevima:
(a)
ako nije vjerojatno da će povećanje tih tržišnih stopa utjecati na diskontnu stopu koja se koristi pri izračunu upotrebne vrijednosti imovine. Na primjer, povećanje kratkoročnih kamatnih stopa ne mora nužno značajno utjecati na diskontnu stopu koja se primjenjuje na imovinu s dugim preostalim korisni vijekom trajanja;
(b)
ako je vjerojatno da će povećanje tih tržišnih stopa utjecati na diskontnu stopu koja se koristi pri izračunu upotrebne vrijednosti imovine, ali je prethodna analiza osjetljivosti nadoknadive vrijednosti pokazala:
i.
da značajno smanjenje nadoknadive vrijednosti nije vjerojatno jer će se budući novčani tokovi vjerojatno povećati (npr. u nekim slučajevima subjekt može dokazati da usklađuje svoje prihode da bi nadoknadio povećanje tržišnih stopa) ili
ii.
da smanjenje nadoknadive vrijednosti vjerojatno neće rezultirati značajnim gubitkom od umanjenja vrijednosti.
17.
Ako ima naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti imovine, to može značiti da treba preispitati ili uskladiti preostali korisni vijeka trajanja, metodu amortizacije ili ostatak vrijednosti imovine u skladu sa standardom koji se primjenjuje na imovinu, čak i ako nije priznat gubitak od umanjenja njezine vrijednosti.
MJERENJE NADOKNADIVE VRIJEDNOSTI
18.
U ovom se Standardu nadoknadiva vrijednost definira kao fer vrijednost imovine ili jedinice koja stvara novac umanjena za troškove otuđenja ili kao njezina upotrebna vrijednost, ovisno o tome koji je iznos viši. U točkama 19.–57. utvrđuju se zahtjevi za mjerenje nadoknadive vrijednosti. U tim se zahtjevima koristi izraz „imovina”, ali se jednako primjenjuje na pojedinačnu imovinu i jedinicu koja stvara novac.
19.
Nije uvijek nužno odrediti fer vrijednost imovine umanjenu za troškove otuđenja i njezinu upotrebnu vrijednost. Ako je ijedan od tih iznosa viši od knjigovodstvene vrijednosti imovine, njezina vrijednost nije umanjena i nije potrebna procjena drugog iznosa.
20.
Fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja može se izmjeriti, čak i ako na aktivnom tržištu ne postoji tržišna cijena za identičnu imovinu. Međutim, ponekad nije moguće izmjeriti fer vrijednost umanjenu za troškove otuđenja jer ne postoji osnova za pouzdanu procjenu cijene po kojoj bi ta imovina mogla prodati u tržišnoj transakciji na datum mjerenja pod postojećim tržišnim uvjetima. U tom slučaju subjekt može kao nadoknadivu vrijednost imovine koristiti njezinu upotrebnu vrijednost.
21.
Ako nema razloga vjerovati da je upotrebna vrijednost imovine značajno viša od njezine fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja, kao nadoknadiva vrijednost imovine može se koristiti njezina fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja. To je često slučaj s imovinom namijenjenom za otuđenje jer upotrebnu vrijednost imovine namijenjene prodaji uglavnom čine neto primici od prodaje, a budući novčani tokovi od neprekidne upotrebe imovine do njezina otuđenja vjerojatno će biti zanemarivi.
22.
Nadoknadiva vrijednost utvrđuje se za pojedinačnu imovinu osim ako imovina ne stvara novčane priljeve koji uglavnom ne ovise o novčanim priljevima od druge imovine ili skupina imovine. U tom se slučaju nadoknadiva vrijednost utvrđuje za jedinicu koja stvara novac kojoj imovina pripada (vidjeti točke 65.–103.), osim:
(a)
ako je fer vrijednost imovine umanjena za troškove otuđenja viša od njezine knjigovodstvene vrijednosti ili
(b)
ako se može procijeniti da je upotrebna vrijednost imovine gotovo jednaka njezinoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove otuđenja i ako se može izmjeriti fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja.
23.
U nekim slučajevima procjene, prosječne vrijednosti i skraćeni izračuni pružaju razumne aproksimacije podrobnih izračuna objašnjenih u ovom Standardu za određivanje fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja ili upotrebne vrijednosti.
Mjerenje nadoknadive vrijednosti nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja
24.
U točki 10. nalaže se godišnje testiranje umanjenja vrijednosti nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja tako da se usporede njezina knjigovodstvena i nadoknadiva vrijednost, neovisno o tome ima li naznaka umanjenja njezine vrijednosti. Međutim, pri testiranju umanjenja vrijednosti te imovine u tekućem razdoblju može se iskoristiti zadnji podrobni izračun nadoknadive vrijednosti imovine iz prethodnog razdoblja, ako su ispunjena svi sljedeći kriteriji:
(a)
ako se neprekidnom upotrebom nematerijalne imovine ne ostvaruju novčani priljevi koji uglavnom ne ovise o novčanim priljevima od druge imovine ili skupina imovine pa se stoga umanjenje njezine vrijednosti testira kao dio jedinice koja stvara novac kojoj ta imovina pripada, imovina i obveze koji čine tu jedinicu nisu se značajno promijenili od zadnjeg izračuna nadoknadive vrijednosti;
(b)
zadnjim izračunom nadoknadive vrijednosti dobiven je iznos koji znatno premašuje knjigovodstvenu vrijednost imovine i
(c)
na temelju analize događaja koji su nastali i okolnosti koje su se promijenila od zadnjeg izračuna nadoknadive vrijednosti, malo je vjerojatno da će utvrđena sadašnja nadoknadiva vrijednost biti manja od knjigovodstvene vrijednosti imovine.
Fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja
25.–27.
[Brisano]
28.
Troškovi otuđenja, osim onih koji su već priznati kao obveze, oduzimaju se pri mjerenju fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja. To su npr. pravni troškovi, pristojbe i slični porezi na transakcije, troškovi uklanjanja imovine i izravni dodatni troškovi pripreme imovine za prodaju. Međutim, otpremnine (kako su definirane u MRS-u 19) i troškovi smanjenja opsega ili reorganizacije poslovanja nakon otuđenja imovine nisu izravni dodatni troškovi otuđenja imovine.
29.
Ponekad je pri otuđenju imovine kupac dužan preuzeti obvezu, a za imovinu i obvezu dostupna je samo jedna fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja. U točki 78. objašnjeno je kako se postupa u tim slučajevima.
Upotrebna vrijednost
30.
Pri izračunu upotrebne vrijednosti imovine u obzir se uzima sljedeće:
(a)
procjena budućih novčanih tokova koje subjekt očekuje od imovine;
(b)
očekivane moguće varijacije iznosa ili rokova tih budućih novčanih tokova;
(c)
vremenska vrijednost novca, koju predstavlja tekuća nerizična tržišna kamatna stopa;
(d)
cijena za preuzimanje neizvjesnosti inherentne imovini i
(e)
drugi čimbenici, kao što je nelikvidnost, koje bi sudionici na tržištu uzeli u obzir pri određivanju cijene budućih novčanih tokova koje subjekt očekuje od imovine.
31.
Procjena upotrebne vrijednosti imovine uključuje sljedeće:
(a)
procjenu budućih novčanih priljeva i odljeva koji će nastati neprekidnom upotrebom imovine i njezinim konačnim otuđenjem i
(b)
primjenu odgovarajuće diskontne stope na te buduće novčane tokove.
32.
Elementi iz točke 30. podtočaka (b), (d) i (e) mogu se iskazati kao usklađenja budućih novčanih tokova ili usklađenja diskontne stope. Koji god pristup subjekt odabere za iskazivanje očekivanih mogućih varijacija iznosa ili rokova budućih novčanih tokova, rezultat mora odražavati očekivanu sadašnju vrijednost budućih novčanih tokova, tj. ponderirani prosjek svih mogućih ishoda. Dodatak A sadržava dodatne upute o primjeni metoda sadašnje vrijednosti pri mjerenju upotrebne vrijednosti imovine.
Osnova za procjene budućih novčanih tokova
33.
Pri mjerenju upotrebne vrijednosti imovine subjekt je dužan:
(a)
temeljiti projekcije novčanih tokova na razumnim i utemeljenim pretpostavkama koje predstavljaju najbolju procjenu poslovodstva u pogledu niza ekonomskih uvjeta koji će postojati tijekom preostaloga korisnog vijeka trajanja imovine. Veća se važnost daje vanjskim dokazima;
(b)
temeljiti projekcije novčanih tokova na najnovijim financijskim planovima ili predviđanjima koje je poslovodstvo odobrilo, ali isključiti sve procijenjene buduće novčane priljeve i odljeve koji se očekuju od budućih restrukturiranja, unaprjeđenja ili povećanja ekonomskih rezultata imovine. Projekcije na temelju na tim planova ili predviđanja moraju obuhvaćati razdoblje od najviše pet godina, osim ako je dulje razdoblje opravdano;
(c)
procijeniti projekcije novčanih tokova za razdoblje dulje od onog na koje se odnose najnoviji planovi ili predviđanja, ekstrapoliranjem projekcija na temelju planova ili predviđanja primjenom stabilne ili padajuće stope rasta za naredne godine, osim ako je rastuća stopa opravdana. Ta stopa rasta ne smije biti viša od dugoročne prosječne stope rasta za proizvode, djelatnosti ili zemlju odnosno zemlje u kojima subjekt posluje, ili za tržište na kojem se imovina koristi, osim ako je viša stopa opravdana.
34.
Poslovodstvo procjenjuje razumnost pretpostavki na kojima se temelje aktualne projekcije novčanih tokova, pregledom uzroka razlika između prošlih projekcija novčanih tokova i stvarnih novčanih tokova. Poslovodstvo je dužno pobrinuti se da pretpostavke na kojima se temelje aktualne projekcije novčanih tokova budu usklađene sa stvarnim prošlim ishodima, ako je to primjereno zbog učinaka naknadnih događaja ili okolnosti koje nisu postojali pri ostvarenju tih stvarnih novčanih tokova.
35.
Podrobni, jasni i pouzdani financijski planovi ili predviđanja budućih novčanih tokova za razdoblja dulja od pet godina obično nisu dostupni. Stoga poslovodstvo svoje procjene budućih novčanih tokova temelji na najnovijim planovima ili predviđanjima za najviše pet godina. Poslovodstvo može i dulje od pet godina koristiti projekcije novčanih tokova koje se temelje na financijskim planovima ili predviđanjima ako smatra da su te projekcije pouzdane i ako na temelju iskustva može dokazati da može točno predvidjeti novčane tokove za dulje razdoblje.
36.
Projekcije novčanih tokova do isteka korisnog vijeka trajanja imovine procjenjuju se ekstrapoliranjem projekcija novčanih tokova na temelju financijskih planova ili predviđanja primjenom stope rasta za naredne godine. Ta je stopa stabilna ili padajuća, osim ako je povećanje stope u skladu s objektivnim informacijama o ciklusu proizvoda ili djelatnosti. Stopa rasta može biti nula ili negativna, ovisno o slučaju.
37.
Ako su uvjeti povoljni, na tržištu će se pojaviti konkurencija i ograničiti stopu rasta. Stoga će subjekti teško premašiti prosječnu povijesnu stopu rasta u duljem razdoblju (npr. 20 godina) za proizvode, djelatnosti, zemlju odnosno zemlje u kojima posluje ili za tržište na kojem se imovina upotrebljava.
38.
Kad koristi informacije iz financijskih planova ili predviđanja, subjekt razmatra odražavaju li te informacije razumne i utemeljene pretpostavke i predstavljaju li najbolje procjene poslovodstva određenih ekonomskih uvjeta koji će postojati tijekom preostaloga korisnog vijeka trajanja imovine.
Struktura procjena budućih novčanih tokova
39.
Procjene budućih novčanih tokova uključuju:
(a)
projekcije novčanih priljeva od neprekidne upotrebe imovine;
(b)
projekcije novčanih odljeva koji su potrebni za ostvarenje novčanih priljeva od neprekidne upotrebe imovine (uključujući novčane odljeve za pripremu imovine za upotrebu) i mogu se izravno pripisati imovini ili razumno i dosljedno raspoređivati na imovinu i
(c)
neto novčane tokove, ako ih ima, koji će biti primljeni (ili plaćeni) za otuđenje imovine na kraju njezina korisnog vijeka trajanja.
40.
Procjene budućih novčanih tokova i diskontna stopa odražavaju dosljedne pretpostavke povećanja cijene zbog opće inflacije. Ako diskontna stopa uključuje učinak povećanja cijene zbog opće inflacije, budući novčani tokovi procjenjuju se u nominalnoj vrijednosti. Ako diskontna stopa ne uključuje učinak povećanja cijene zbog opće inflacije, budući novčani tokovi procjenjuju se u stvarnoj vrijednosti (ali uključuju buduća specifična povećanja ili smanjenja cijene).
41.
Projekcije novčanih odljeva uključuju troškove svakodnevnog servisiranja imovine, te buduće opće troškove koji se mogu izravno pripisati imovini ili razumno i dosljedno raspoređivati na upotrebu imovine.
42.
Ako knjigovodstvena vrijednost imovine još ne uključuje sve novčane odljeve koji trebaju nastati prije negoli imovina bude spremna za upotrebu ili prodaju, procjena budućih novčanih odljeva uključuje procjenu svih daljnjih novčanih odljeva koji se očekuju prije negoli imovina bude spremna za upotrebu ili prodaju. Primjer je zgrada u izgradnji ili razvoj projekta koji još nije dovršen.
43.
Da bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje, procjene budućih novčanih tokova ne uključuju:
(a)
novčane priljeve od imovine koja stvara novčane priljeve koji su uglavnom neovisni o novčanim priljevima od imovine koja se preispituje (npr. financijska imovina kao što su potraživanja) i
(b)
novčane odljeve koji se odnose na dugovanja priznata kao obveze (npr. obveze prema dobavljačima, mirovine ili rezerviranja).
44.
Budući novčani tokovi procjenjuju se za imovinu u postojećem stanju. Procjene budućih novčanih tokova ne uključuju procijenjene buduće novčane priljeve ili odljeve koji se očekuju od:
(a)
budućeg restrukturiranja za koje subjekt još nije preuzeo obvezu ili
(b)
unaprjeđenja ili povećanja ekonomskih rezultata imovine.
45.
S obzirom na to da se budući novčani tokovi procjenjuju za imovinu u postojećeg stanju, uporabna vrijednost ne odražava:
(a)
buduće novčane odljeve ili povezane uštede troškova (npr. smanjenje troškova osoblja) ili očekivane koristi od budućeg restrukturiranja za koje subjekt još nije preuzeo obvezu ili
(b)
buduće novčane odljeve koji će unaprijediti ili povećati poslovne rezultate imovine ili povezane novčane priljeve koji se očekuju od takvih odljeva.
46.
Restrukturiranje je program koji poslovodstvo planira i nadzire i kojim se značajno mijenja opseg poslovanja ili način poslovanja subjekta. U MRS-u 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina objašnjava se kad subjekt preuzima obvezu za restrukturiranje.
47.
Kad subjekt preuzme tu obvezu, restrukturiranje će vjerojatno utjecati na određenu imovinu. Kad subjekt preuzme obvezu za restrukturiranje:
(a)
njegove procjene budućih novčanih priljeva i odljeva u svrhu utvrđivanja upotrebne vrijednosti odražavat će uštedu troškova i druge koristi od restrukturiranja (na temelju najnovijeg financijskog plana ili predviđanja koje je poslovodstvo odobrilo) i
(b)
njegove procjene budućih novčanih odljeva za restrukturiranje uključuju se u rezerviranja za restrukturiranje u skladu s MRS-om 37.
U primjeru 5 objašnjava se učinak budućeg restrukturiranja na izračun upotrebne vrijednosti.
48.
Dok subjekt ostvaruje novčane odljeve kojima se unaprjeđuju ili povećavaju poslovni rezultati imovine, procjene budućih novčanih tokova ne uključuju procijenjene buduće novčane priljeve koji se očekuju od povećanja ekonomskih koristi povezanih s novčanim odljevom (vidjeti primjer 6).
49.
Procjene budućih novčanih tokova uključuju buduće novčane priljeve potrebne za održavanje razine ekonomskih koristi koje se očekuju od imovine u postojećem stanju. Ako se jedinica koja stvara novac sastoji od imovine različitog procijenjenog korisnog vijeka trajanja, a sva je imovina bitna za daljnje poslovanje jedinice, pri procjeni budućih novčanih tokova povezanih s jedinicom smatra se da je zamjena imovine s kraćim vijekom trajanja dio svakodnevnog servisiranja jedinice. Slično se pri procjeni budućih novčanih tokova koje imovina stvara smatra da je zamjena imovine s kraćim vijekom trajanja dio svakodnevnog servisiranja jedinice ako se pojedinačna imovina sastoji od komponenti s različitim procijenjenim korisnim vijekom trajanja.
50.
Procjene budućih novčanih tokova ne uključuju:
(a)
novčane priljeve ili odljeve iz financijskih aktivnosti ili
(b)
povrate ili plaćanja poreza na dobit.
51.
Procijenjeni budući novčani tokovi odražavaju pretpostavke koje su u skladu s načinom utvrđivanja diskontne stope. U protivnom će se učinak određenih pretpostavki uzeti u obzir dvaput ili zanemariti. Budući da se vremenska vrijednost novca razmatra diskontiranjem procijenjenih budućih novčanih tokova, ti novčani tokovi ne uključuju novčane priljeve ili odljeve iz financijskih aktivnosti. Slično se i budući se novčani tokovi procjenjuju prije oporezivanja jer se i diskontna stopa utvrđuje prije oporezivanja.
52.
Procjena neto novčanih tokova koji će biti primljeni (ili plaćeni) za otuđenje imovine na kraju njezinog korisnog vijeka trajanja je iznos koji subjekt očekuje od otuđenja imovine u nepristranoj transakciji između dobro obaviještenih i voljnih strana nakon odbitka procijenjenih troškova otuđenja.
53.
Neto novčani tokovi koji će biti primljeni (ili plaćeni) za otuđenje imovine na kraju njezina korisnog vijeka trajanja procjenjuju se na sličan način kao fer vrijednost imovine umanjena za troškove otuđenja, osim što pri procjeni tih neto novčanih tokova:
(a)
subjekt koristi cijene koje na datum procjene prevladavaju za sličnu imovinu koja je na kraju svojeg korisnog vijeka trajanja i funkcionirala je u uvjetima koji su slični onima u kojima će se koristiti predmetna imovina;
(b)
subjekt usklađuje te cijene za učinak budućih povećanja cijene zbog opće inflacije i specifičnih budućih povećanja ili smanjenja cijene. Međutim, ako u procjenu budućih novčanih tokova od neprekidne upotrebe imovine i diskontnu stopu nije uključen učinak opće inflacije, subjekt taj učinak ne uključuje ni u procjenu neto novčanih tokova od otuđenja.
53.A
Fer vrijednost se razlikuje od upotrebne vrijednosti. Fer vrijednost odražava pretpostavke na temelju kojih bi tržišni sudionici određivali cijenu imovine. Upotrebna vrijednost odražava utjecaj čimbenika koji mogu biti specifični za subjekt i ne mogu se primijeniti na subjekte općenito. Na primjer, fer vrijednost ne odražava ni jedan od sljedećih čimbenika ako nisu općenito dostupni tržišnim sudionicima:
(a)
dodatna vrijednost izvedena iz objedinjavanja imovine (kao što je formiranje portfelja investicijskih nekretnina na različitim lokacijama);
(b)
sinergije između imovine koja se mjeri i druge imovine;
(c)
propisana prava ili ograničenja specifična samo za aktualnog vlasnika imovine i
(d)
porezne olakšice ili porezna opterećenja specifična samo za aktualnog vlasnika imovine.
Budući novčani tokovi u stranoj valuti
54.
Budući novčani tokovi procjenjuju se u valuti u kojoj će nastati i potom se diskontiraju primjenom diskontne stope koja je primjerena za tu valutu. Subjekt preračunava sadašnju vrijednost primjenom promptnog tečaja na datum izračuna upotrebne vrijednosti.
Diskontna stopa
55.
Diskontna stopa je stopa prije oporezivanja koja odražava postojeće tržišne procjene:
(a)
vremenske vrijednosti novca i
(b)
rizika specifičnih za imovinu za koje procjene budućih novčanih tokova nisu usklađene.
56.
Stopa koja odražava tekuće tržišne procjene vremenske vrijednosti novca i rizike specifične za imovinu je povrat koji bi ulagatelji zahtijevali kad bi se odlučili na ulaganje od kojeg bi ostvarili novčane tokove koji su iznosima, rokovima i rizicima jednaki onima koje subjekt očekuje od imovine. Ta se stopa procjenjuju na temelju stope iz tekućih tržišnih transakcija za sličnu imovinu ili na temelju ponderiranog prosječnog troška kapitala subjekta uvrštenog na burzu koji ima jednu imovinu (ili portfelj imovine) koja je potencijalom za servisiranje i rizicima slična imovini koja se preispituje. Međutim, diskontna stopa ili stope koje se primjenjuju za mjerenje upotrebne vrijednosti imovine ne smije odražavati rizike za koje su procjene budućih novčanih tokova usklađene. U protivnom bi se učinak nekih pretpostavki obračunao dvaput.
57.
Ako na tržištu nije izravno dostupna stopa specifična za imovinu, subjekt za procjenu diskontne stope koristi zamjenske vrijednosti. Dodatak A sadržava dodatne upute o procjeni diskontne stope u tim okolnostima.
PRIZNAVANJE I MJERENJE GUBITKA OD UMANJENJA VRIJEDNOSTI
58.
U točkama 59.–64. utvrđuju se zahtjevi za priznavanje i mjerenje gubitaka od umanjenja vrijednosti za pojedinačnu imovinu, osim goodwilla. Priznavanje i mjerenje gubitaka od umanjenja vrijednosti za jedinice koje stvaraju novac i goodwill obrađeno je u točkama 65.–108.
59.
Samo i jedino ako je nadoknadiva vrijednost imovine niža od njezine knjigovodstvene vrijednosti, knjigovodstvena vrijednost imovine smanjuje na njezinu nadoknadivu vrijednost. To je smanjenje gubitak od umanjenja vrijednosti.
60.
Gubitak od umanjenja vrijednosti priznaje se odmah u dobiti ili gubitku, osim ako se imovina iskazuje u revaloriziranom iznosu u skladu s nekim drugim standardom (npr. u skladu s modelom revalorizacije iz MRS-a 16). Svaki gubitak od umanjenja vrijednosti revalorizirane imovine tretira se kao smanjenje zbog revalorizacije u skladu s tim drugim standardom.
61.
Gubitak od umanjenja vrijednosti nerevalorizirane imovine priznaje se u dobit ili gubitak. Međutim, gubitak od umanjenja vrijednosti revalorizirane imovine priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u mjeri u kojoj gubitak od umanjenja vrijednosti imovine nije viši od iznosa revalorizacijske rezerve za tu istu imovinu. Takav gubitak od umanjenja vrijednosti revalorizirane imovine umanjuje revalorizacijska rezerva za tu imovinu.
62.
Ako je procijenjeni iznos gubitka od umanjenja vrijednosti viši od knjigovodstvene vrijednosti imovine na koju se odnosi, subjekt priznaje obvezu samo i jedino ako se to nalaže nekim drugim standardom.
63.
Nakon priznavanja gubitka od umanjenja vrijednosti, amortizacija imovine usklađuje se u budućim razdobljima kako bi se prepravljena knjigovodstvena vrijednost imovine, umanjena za ostatak vrijednosti imovine (ako ga ima), sustavno raspoređivala tijekom preostalog korisnog vijeka trajanja imovine.
64.
Ako se gubitak od umanjenja vrijednosti prizna, sva povezana odgođena porezna imovina ili obveze utvrđuju se u skladu s MRS-om 12 na način da se prepravljena knjigovodstvena vrijednost imovine usporedi s njezinom poreznom osnovicom (vidjeti primjer 3).
JEDINICE KOJE STVARAJU NOVAC I GOODWILL
65.
U točkama 66.–108. i Dodatku C navode se zahtjevi za utvrđivanje jedinice koja stvara novac kojoj imovina pripada i za utvrđivanje knjigovodstvene vrijednosti jedinica koje stvaraju novac i goodwilla te priznavanje gubitaka od umanjenja vrijednosti za te jedinice i goodwill.
Utvrđivanje jedinice koja stvara novac kojoj imovina pripada
66.
Ako postoji koja naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti imovine, nadoknadiva vrijednost procjenjuje se za pojedinačnu imovinu. Ako se nadoknadiva vrijednost za pojedinačnu imovinu ne može procijeniti, subjekt utvrđuje nadoknadivu vrijednost jedinice koja stvara novac kojoj imovina pripada.
67.
Nadoknadiva vrijednost pojedinačne imovine ne može se utvrditi:
(a)
ako se ne može procijeniti upotrebna vrijednost imovine u iznosu koji je gotovo jednak njezinoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove otuđenja (npr. ako se ne može procijeniti da će budući novčani tokovi od neprekidne upotrebe imovine biti zanemarivi) i
(b)
imovina ne stvara novčane priljeve koji su uglavnom neovisni o novčanim priljevima od druge imovine.
U tim se slučajevima upotrebna vrijednost, a stoga i nadoknadiva vrijednost, može utvrditi samo za jedinicu koja stvara novac kojoj imovina pripada.
Primjer
Subjekt koji obavlja djelatnost rudarstva ima u vlasništvu privatnu željeznicu za potrebe obavljanja svoje djelatnosti. Privatna željeznica može se prodati samo po vrijednosti otpada i ne stvara novčane priljeve koji su uglavnom neovisni o novčanim priljevima od druge imovine rudnika.
Nadoknadiva vrijednost privatne željeznice ne može se procijeniti jer se ne može utvrditi njezina upotrebna vrijednost koja se vjerojatno razlikuje od vrijednosti otpada. Stoga subjekt procjenjuje nadoknadivu vrijednost jedinice koja stvara novac kojoj privatna željeznica pripada, odnosno rudnika u cjelini.
68.
Kako je definirano u točki 6., jedinica koja stvara novac je najmanja skupina imovine koja uključuje imovinu i stvara novčane priljeve koji su uglavnom neovisni o novčanim priljevima od druge imovine ili drugih skupina imovine. Utvrđivanje jedinice koja stvara novac kojoj imovina pripada podrazumijeva i prosudbu. Ako se ne može utvrditi nadoknadiva vrijednost za pojedinačnu imovinu, subjekt utvrđuje najmanju agregiranu skupinu imovine koja stvara uglavnom neovisne novčane priljeve.
Primjer
Poduzeće pruža usluge autobusnog prijevoza na temelju ugovora s općinom koja zahtijeva minimalnu uslugu na svakoj od pet odvojenih linija. Moguće je odvojeno utvrditi imovinu određenu za svaku liniju i novčane tokove od svake linije. Jedna linija ostvaruje znatan gubitak.
Budući da subjekt ne može skratiti ni jednu autobusnu liniju, najniža razina odredivih novčanih tokova koji su uglavnom neovisni o novčanim tokovima od druge imovine ili drugih skupina imovine su novčani tokovi koje stvara svih pet linija zajedno. Jedinica koja stvara novac za svaku liniju je autobusno poduzeće u cjelini.
69.
Novčani priljevi su priljevi novca i novčanih ekvivalenata primljeni od osoba izvan subjekta. Kad utvrđuje jesu li novčani priljevi od imovine (ili skupine imovine) uglavnom neovisni o novčanim tokovima od druge imovine (ili skupina imovine), subjekt razmatra razne čimbenike, među ostalim način na koji poslovodstvo prati poslovanje subjekta (npr. po proizvodnim linijama, poslovnim jedinicama, pojedinačnim lokacijama, područjima ili regijama) ili način na koji poslovodstvo donosi odluke o nastavku upotrebe ili otuđenju imovine subjekta i nastavku ili otuđenju njegova poslovanja. U primjeru 1 objašnjeni su primjeri utvrđivanja jedinice koja stvara novac.
70.
Ako postoji aktivno tržište za proizvode od imovine ili skupine imovine, ta se imovina ili skupina imovine smatra jedinicom koja stvara novac, čak i ako se dio tih proizvoda koristi interno. Ako na novčane priljeve od imovine ili jedinice koja stvara novac utječu interne transferne cijene, subjekt na temelju najbolje procjene poslovodstva o budućim cijenama koje bi se mogle postići u nepristranim transakcijama procjenjuje:
(a)
buduće novčane priljeve koji se koriste za utvrđivanje upotrebne vrijednosti imovine ili jedinice koja stvara novac i
(b)
buduće novčane odljeva koji se koriste za utvrđivanje upotrebne vrijednosti druge imovine ili jedinica koje stvaraju novac na koje utječu interne transferne cijene.
71.
Čak i ako se u drugim jedinicama subjekta djelomično ili u cijelosti koriste proizvodi od imovine ili skupine imovine (npr. proizvodi u međufazi proizvodnog procesa), ta imovina ili skupina imovine čini odvojenu jedinicu koja stvara novac ako subjekt te proizvode može prodati na aktivnom tržištu jer bi ta imovina ili skupina imovine mogla stvarati novčane priljeve koji bi uglavnom bili neovisni o novčanim priljevima od druge imovine ili drugih skupina imovine. Kad koristi podatke koji se temelje na financijskim planovima ili predviđanjima koji se odnose na takvu jedinicu koja stvara novac ili koju drugu imovinu ili jedinicu koja stvara novac na koje utječu interne transferne cijene, subjekt te informacije usklađuje ako interne transferne cijene ne odražavaju najbolju procjenu poslovodstva o budućim cijenama koje bi se mogle postići u nepristranim transakcijama.
72.
Jedinice koje stvaraju novac utvrđuju se dosljedno iz razdoblja u razdoblje za istu imovinu ili vrste imovine, osim ako je promjena opravdana.
73.
Ako subjekt utvrdi da imovina u odnosu na prethodna razdoblja pripada različitoj jedinici koja stvara novac ili da su se promijenile vrste imovine agregirane za jedinicu koja stvara novac kojoj imovina pripada, u točki 130. nalaže se objavljivanje informacija o jedinici koja stvara novac ako je za tu jedinicu priznat ili poništen gubitak od umanjenja vrijednosti imovine.
Nadoknadiva i knjigovodstvena vrijednost jedinice koja stvara novac
74.
Nadoknadiva vrijednost jedinice koja stvara novac je njezina fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja ili njezina upotrebna vrijednost, ovisno o tome koji je iznos viši. U svrhu utvrđivanja nadoknadive vrijednosti jedinice koja stvara novac, izraz „imovina” u točkama 19.–57. odnosi se na „jedinicu koja stvara novac”.
75.
Knjigovodstvena vrijednost jedinice koja stvara novac utvrđuje se na istoj osnovi kao i nadoknadiva vrijednost jedinice koja stvara novac.
76.
Knjigovodstvena vrijednost jedinice koja stvara novac:
(a)
uključuje knjigovodstvenu vrijednost imovine koja se može izravno pripisati ili razumno i dosljedno rasporediti na jedinicu koja stvara novac i koja će stvarati buduće novčane priljeve koji se koriste za utvrđivanje upotrebne vrijednosti jedinice koja stvara novac i
(b)
ne uključuje knjigovodstvenu vrijednost ikoje priznate obveze, osim ako se nadoknadiva vrijednost jedinice koja stvara novac bez te obveze ne može utvrditi.
Naime, fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja i upotrebna vrijednost jedinice koja stvara novac utvrđuju se bez novčanih tokova od imovine koja ne pripada jedinici koja stvara novac i bez priznatih obveza (vidjeti točke 28. i 43.).
77.
Kad se imovina objedinjuje radi ocjene nadoknadivosti, važno je u jedinicu koja stvara novac uključiti svu imovinu koja stvara ili se koristi za stvaranje relevantnih novčanih priljeva. U protivnom se može pokazati da je nadoknadiva ukupna vrijednost jedinice koja stvara novac, a ustvari je nastao gubitak od umanjenja vrijednosti. U nekim slučajevima, određena imovina pridonosi procijenjenim budućim novčanim tokovima jedinice koja stvara novac, ali tu imovinu nije moguće razumno i dosljedno rasporediti na jedinicu koja stvara novac. To je npr. goodwill ili zajednička imovina, kao što je imovina sjedišta uprave. U točkama 80.–103. objašnjeno je kako se ta imovina tretira pri testiranju jedinice koja stvara novac na umanjenje.
78.
Ponekad je pri utvrđivanju nadoknadive vrijednosti jedinice koja stvara novac potrebno uzeti u obzir priznate obveze, npr. ako se pri otuđenju jedinice koja stvara novac od kupca zahtijeva da preuzme određenu obvezu. U tom je slučaju fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja jedinice koja stvara novac (ili procijenjeni novčani tok od konačnog otuđenja) prodajna cijena imovine jedinice koja stvara novac i te obveze zajedno, umanjena za troškove otuđenja. Za svrsishodnu usporedbu knjigovodstvene i nadoknadive vrijednosti jedinice koja stvara novac, knjigovodstvena vrijednost obveze odbija se pri utvrđivanju upotrebne i knjigovodstvene vrijednosti jedinice koja stvara novac.
Primjer
Poduzeće obavlja djelatnost rudarstva u zemlji u kojoj je propisano da je vlasnik dužan sanirati prostor na kojem je obavljao rudarske radove. Trošak sanacije uključuje premještanje viška iskopnog materijala, koji se mora ukloniti početka rudarskih radova. Rezerviranje za troškove premještanje viška iskopnog materijala priznato je čim je višak iskopnog materijala uklonjen. Predviđeni iznos je priznat kao dio troška rudnika i amortiziran je tijekom korisnoga vijeka trajanja rudnika. Knjigovodstvena vrijednost rezerviranja za troškove sanacije iznosi 500 N.J. (3), što je jednako sadašnjoj vrijednosti troškova sanacije.
Subjekt testira rudnik na umanjenje vrijednosti. Jedinica koja stvara novac za rudnik je rudnik u cjelini. Subjekt je dobio nekoliko ponuda za kupnju rudnika po cijeni od oko 800 N.J. Ta cijena odražava činjenicu da će kupac preuzeti obvezu sanacije viška iskopnog materijala. Troškovi otuđenja rudnika su zanemarivi. Upotrebna vrijednost rudnika iznosi oko 1 200 N.J., bez troškova sanacije. Knjigovodstvena vrijednost rudnika iznosi 1 000 N.J.
Fer vrijednost jedinice koja stvara novac umanjena za troškove otuđenja iznosi 800 N.J. Taj iznos uključuje troškove sanacije, za koje već postoji rezerviranje. Stoga se upotrebna vrijednost jedinice koja stvara novac utvrđuje nakon što se uključe troškovi sanacije i procjenjuje se na 700 N.J. (1 200 N.J. minus 500 N.J.). Knjigovodstvena vrijednost jedinice koja stvara novac iznosi 500 N.J., što je knjigovodstvena vrijednost rudnika (1000 N.J.) umanjena za knjigovodstvenu vrijednost rezerviranja za troškove sanacije (500 N.J.). Stoga je nadoknadiva vrijednost jedinice koja stvara novac viša od njezine knjigovodstvene vrijednosti.
79.
Iz praktičnih se razloga nadoknadiva vrijednost jedinice koja stvara novac ponekad utvrđuje nakon što se uključi imovina koja nije dio jedinice koja stvara novac (npr. potraživanja ili druga financijska imovina) ili priznate obveze (npr. obveze prema dobavljačima, mirovine i druga rezerviranja). U tim se slučajevima knjigovodstvena vrijednost jedinice koja stvara novac povećava za knjigovodstvenu vrijednost te imovine i umanjuje za knjigovodstvenu vrijednost tih obveza.
Goodwill
Raspoređivanje goodwilla na jedinicu koja stvara novac
80.
Za potrebe testiranja na umanjenje, goodwill stečen u poslovnoj kombinaciji raspoređuje se, od datuma stjecanja, na sve stjecateljeve jedinice ili skupine jedinica koje stvaraju novac za koje se očekuju koristi od sinergija te kombinacije, neovisno o tome jesu li tim jedinicama ili skupinama jedinica dodijeljene druga imovina i obveze stečenika. Svaka jedinica ili skupina jedinica na koje se goodwill raspoređuje:
(a)
predstavlja najnižu razinu u subjektu na kojoj se goodwill prati za potrebe unutarnjeg upravljanja i
(b)
ne smije biti veća od poslovnog segmenta subjekta kako je definiran u točki 5. MSFI-ja 8 Poslovni segmenti prije agregiranja.
81.
Goodwill priznat u poslovnoj kombinaciji je imovina koja predstavlja buduće ekonomske koristi od druge imovine stečene poslovnom kombinacijom koja nije pojedinačno utvrđena i odvojeno priznata. Goodwill ne stvara novčane tokove neovisno o drugoj imovini ili skupini imovine i često pridonosi novčanim tokovima nekoliko jedinica koje stvaraju novac. Ponekad se goodwill ne može objektivno rasporediti na pojedinačne jedinice koje stvaraju novac nego samo na skupine jedinica koje stvaraju novac. Stoga najniža razina subjekta na kojoj se goodwill prati za potrebe internog upravljanja ponekad uključuje nekoliko jedinica koje stvaraju novac na koje se goodwill odnosi, ali na koje se ne može rasporediti. U točkama 83.–99. i Dodatku C na izraz „jedinica koja stvara novac na koju se raspoređuje goodwill” odnosi se i na skupine jedinica koje stvaraju novac na koje se goodwill raspoređuje.
82.
Zbog primjene zahtjeva iz točke 80. testiranje goodwilla na umanjenje vrijednosti provodi se na razini koja odražava način na koji subjekt upravlja svojim poslovanjem i s kojom je goodwill prirodno povezan. Stoga razvoj dodatnih sustava izvještavanja u pravilu nije potreban.
83.
Jedinica koja stvara novac na koje se goodwill raspoređuje za potrebe testiranja na umanjenje vrijednosti ne mora odgovarati razini na koju se goodwill raspoređuje u skladu s MRS-om 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta za potrebe mjerenja dobitaka i gubitaka od tečajnih razlika. Na primjer, ako je subjekt u skladu s MRS-om 21 dužan rasporediti goodwill na razmjerno niske razine za potrebe mjerenja dobitaka i gubitaka od tečajnih razlika, nije dužan testirati goodwill na umanjenje vrijednosti na toj istoj razini, osim ako subjekt za potrebe unutarnjeg upravljanja goodwill prati i na toj razini.
84.
Ako početno raspoređivanje goodwilla stečenog u poslovnoj kombinaciji nije moguće dovršiti do kraja godišnjega razdoblja u kojem je provedena poslovna kombinacija, to se početno raspoređivanje dovršava prije isteka prvog godišnjeg razdoblja koje je započelo nakon datuma stjecanja.
85.
U skladu s MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije, ako se početno knjigovodstveno iskazivanje poslovne kombinacije do isteka razdoblja u kojem je kombinacija provedena može tek privremeno utvrditi, stjecatelj:
(a)
knjigovodstveno iskazuje tu poslovnu kombinaciju s tim privremenim vrijednostima i
(b)
priznaje eventualna usklađenja tih privremenih vrijednosti kao rezultat dovršetka početnog računovodstvenog iskazivanja u razdoblju mjerenja, koje ne traje dulje od 12 mjeseci od datuma stjecanja.
U takvim okolnostima možda neće biti moguće dovršiti ni početno raspoređivanje goodwilla priznatog u poslovnoj kombinaciji prije isteka godišnjeg razdoblja u kojem je poslovna kombinacija provedena. U tom slučaju, subjekt objavljuje informacije koje se nalažu u točki 133.
86.
Ako je goodwill raspoređen na jedinicu koja stvara novac, a subjekt otuđi dio poslovanja te jedinice, goodwill povezan s otuđenim dijelom poslovanja:
(a)
uključuje se u knjigovodstvenu vrijednost poslovanja pri utvrđivanju dobitka ili gubitka od otuđenja i
(b)
mjeri se na temelju relativnih vrijednosti otuđenog dijela poslovanja i dijela poslovanja koji je zadržan u jedinici koja stvara novac, osim ako subjekt može dokazati da neka druga metoda bolje odražava goodwill povezan s otuđenim dijelom poslovanja.
Primjer
Subjekt je za 100 N.J. prodao dio poslovanja jedinice koja stvara novac na koju je goodwill bio raspoređen. Goodwill raspoređen na tu jedinicu može se samo proizvoljno utvrditi i povezati sa skupinom imovine na razini nižoj od te jedinice. Nadoknadiva vrijednost dijela poslovanja koji je zadržan u jedinici koja stvara novac iznosi 300 N.J.
Budući da se goodwill raspoređen na jedinicu koja stvara novac ne može objektivno utvrditi ni povezati sa skupinom imovine na razini nižoj od te jedinice, goodwill povezan s otuđenim dijelom poslovanja mjeri se na temelju relativnih vrijednosti otuđenog dijela poslovanja i dijela poslovanja koji je zadržan u toj jedinici. Stoga se 25 % goodwilla raspoređenog na jedinicu koja stvara novac uključuje u knjigovodstvenu vrijednost prodanoga dijela poslovanja.
87.
Ako subjekt reorganizira svoju izvještajnu strukturu tako da promijeni sastav jedne ili više jedinica koje stvaraju novac na koje je goodwill raspoređen, goodwill se ponovno raspoređuje na te reorganizirane jedinice. To ponovno raspoređivanje provodi se primjenom metode relativne vrijednosti koja je slična metodi koja se primjenjuje pri otuđenju dijela poslovanja jedinice koja stvara novac, osim ako subjekt može dokazati da neka druga metoda bolje odražava goodwill povezan s reorganiziranim jedinicama.
Primjer
Goodwill je prethodno bio raspoređen na jedinicu koja stvara novac A. Goodwill raspoređen na jedinicu A može se samo proizvoljno utvrditi i povezati sa skupinom imovine na razini nižoj od te jedinice. Jedinica A se dijeli i pripaja drugim trima jedinicama koje stvaraju novac, B, C i D.
Budući da se goodwill raspoređen na jedinicu koja stvara novac ne može objektivno utvrditi ni povezati sa skupinom imovine na razini nižoj od jedinice A, ponovno se raspoređuje na jedinice B, C i D na temelju relativnih vrijednosti triju dijelova jedinice A prije njihova pripajanja jedinicama B, C i D.
Testiranje na umanjenje vrijednosti jedinica koje stvaraju novac s goodwillom
88.
Ako je, u skladu s točkom 81., goodwill povezan s jedinicom koja stvara novac, ali nije raspoređen na tu jedinicu, ta se jedinica testira na umanjenje vrijednosti ako postoji koja naznaka mogućeg umanjenja njezine vrijednosti na način da se knjigovodstvena vrijednost jedinice, bez goodwilla, usporedi s njezinom nadoknadivom vrijednosti. Gubici od umanjenja vrijednosti priznaju u skladu s točkom 104.
89.
Ako knjigovodstvena vrijednost jedinice koja stvara novac iz točke 88. uključuje nematerijalnu imovinu koja ima neodređen korisni vijek trajanja ili još nije stavljena u upotrebu i ako se ta imovina može testirati na umanjenje vrijednosti samo kao dio jedinice koja stvara novac, u točki 10. nalaže se da se i ta jedinica jednom godišnje testira na umanjenje vrijednosti.
90.
Jedinica koja stvara novac na koju je goodwill raspoređen testira se na umanjenje vrijednosti jednom godišnje i kad god ima naznaka mogućeg umanjenja njezine vrijednosti tako da se knjigovodstvena vrijednost te jedinice, uključujući goodwill, usporedi s njezinom nadoknadivom vrijednosti. Ako je nadoknadiva vrijednost te jedinice viša od njezine knjigovodstvene vrijednosti, smatra se da vrijednost te jedinice i goodwilla koji je na nju raspoređen nije umanjena. Ako je knjigovodstvena vrijednost te jedinice viša od njezine nadoknadive vrijednosti, subjekt priznaje gubitak od umanjenja vrijednosti u skladu s točkom 104.
91.–95.
[Brisano]
Rokovi za testiranje umanjenja vrijednosti
96.
Godišnje testiranje umanjenja vrijednosti za jedinicu koja stvara novac na koju je goodwill raspoređen može se provesti u bilo kad tijekom godišnjeg razdoblja, pod uvjetom da se svake godine provodi u isto vrijeme. Različite jedinice koje stvaraju novac mogu se testirati na umanjenje vrijednosti u različito vrijeme. Međutim, ako je goodwill raspoređen na određenu jedinicu koja stvara novac djelomično ili u cijelosti stečen poslovnom kombinacijom u tekućem godišnjem razdoblju, ta se jedinica testira na umanjenje vrijednosti prije isteka tekućeg godišnjega razdoblja.
97.
Ako se imovina koja čini jedinicu koja stvara novac na koju je raspoređen goodwill testira na umanjenje vrijednosti u isto vrijeme kad i jedinica koja sadržava goodwill, ta se imovina testira prije te jedinice koja sadržava goodwill. Slično tome, ako se jedinice koje stvaraju novac koje sačinjavaju skupinu jedinica koje stvaraju novac na koje je raspoređen goodwill testiraju na umanjenje vrijednosti u isto vrijeme kad i skupina jedinica koja sadržava goodwill, pojedinačne jedinice testiraju se prije te skupine jedinica koja sadržava goodwill.
98.
U vrijeme testiranja na umanjenje vrijednosti jedinice koja stvara novac na koju je raspoređen goodwill može biti naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti imovine u toj jedinici koja sadržava goodwill. U tim okolnostima subjekt najprije testira imovinu na umanjenje vrijednosti i priznaje sve gubitke od umanjenja vrijednosti te imovine, a tek potom testira jedinicu koja stvara novac koja sadržava goodwill. Slično može biti naznaka umanjenja vrijednosti jedinice koja stvara novac iz skupine jedinica koje sadržavaju goodwill. U tim okolnostima subjekt najprije testira jedinicu koja stvara novac i priznaje sve gubitke od umanjenja vrijednosti te jedinice, a tek potom testira skupinu jedinica na koju je goodwill raspoređen.
99.
Zadnji podrobni izračun nadoknadive vrijednosti jedinice koja stvara novac na koju je goodwill raspoređen izvršen u prethodnom razdoblju može se koristiti pri testiranju na umanjenje vrijednosti te jedinice u tekućem razdoblju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:
(a)
imovina i obveze jedinice nisu se znatno promijenile od zadnjeg izračuna nadoknadive vrijednosti;
(b)
u zadnjem izračunu nadoknadive vrijednosti dobiven je iznos koji je znatno viši od knjigovodstvene vrijednosti jedinice i
(c)
na temelju analize nastalih događaja i okolnosti koje su se promijenila od zadnjeg izračuna nadoknadive vrijednosti, malo je vjerojatno da će utvrđena sadašnja nadoknadiva vrijednost biti niža od tekuće knjigovodstvene vrijednosti jedinice.
Zajednička imovina
100.
Zajednička imovina uključuje imovinu grupe ili imovinu u zajedničkoj upotrebi, kao što je zgrada sjedišta ili organizacijske jedinice subjekta, oprema za elektroničku obradu podataka ili centar za istraživanja. Na temelju strukture subjekta utvrđuje se odgovara li imovina definiciji zajedničke imovine iz ovog Standarda za određenu jedinicu koja stvara novac. Bitna obilježja zajedničke imovine su: ta imovina ne stvara novčane priljeve neovisno o drugoj imovini ili skupini imovine i njezina knjigovodstvena vrijednost ne može se u cijelosti pripisati jedinica koja stvara novac koja se preispituje.
101.
Budući da zajednička imovina ne stvara odvojene novčane priljeve, nadoknadiva vrijednost pojedinačne zajedničke imovine ne može se utvrditi, osim ako poslovodstvo odluči da će je otuđiti. Zato se, ako postoji koja naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti zajedničke imovine, nadoknadiva vrijednost utvrđuje za jedinicu koja stvara novac ili skupinu jedinica koje stvaraju novac kojoj zajednička imovina pripada i uspoređuje s knjigovodstvenom vrijednosti te jedinice ili skupine jedinica koje stvaraju novac. Gubici od umanjenja vrijednosti priznaju se u skladu s točkom 104.
102.
Pri testiranju jedinice koja stvara novac na umanjenje vrijednosti subjekt određuje svu zajedničku imovinu koja je povezana s jedinicom koja stvara novac koja se preispituje. Ako se dio knjigovodstvene vrijednosti zajedničke imovine:
(a)
može razumno i dosljedno rasporediti na tu jedinicu, subjekt uspoređuje knjigovodstvenu vrijednost jedinice, uključujući dio knjigovodstvene vrijednosti zajedničke imovine raspoređene na tu jedinicu, s njezinom nadoknadivom vrijednosti. Gubici od umanjenja vrijednosti priznaju u skladu s točkom 104.;
(b)
ne može razumno i dosljedno rasporediti na tu jedinicu, subjekt:
i.
uspoređuje knjigovodstvenu vrijednost jedinice, bez zajedničke imovine, s njezinom nadoknadivom vrijednosti i gubitke od umanjenja priznaje u skladu s točkom 104.;
ii.
određuje najmanju skupinu jedinica koje stvaraju novac koja uključuje jedinicu koja stvara novac koja se preispituje i na koju se razumno i dosljedno može rasporediti dio knjigovodstvene vrijednosti zajedničke imovine i
iii.
uspoređuje knjigovodstvenu vrijednost te skupine jedinica koje stvaraju novac, uključujući dio knjigovodstvene vrijednosti zajedničke imovine raspoređene na tu skupinu jedinica, s nadoknadivom vrijednosti te skupine jedinica. Gubici od umanjenja vrijednosti priznaju u skladu s točkom 104.
103.
U primjeru 8 objašnjena je primjena tih zahtjeva na zajedničku imovinu.
Gubitak od umanjenja vrijednosti za jedinicu koja stvara novac
104.
Gubitak od umanjenja vrijednosti priznaje se za jedinicu koja stvara novac (najmanju skupinu jedinica koje stvaraju novac na koju je raspoređen goodwill ili zajednička imovina) samo i jedino ako je nadoknadiva vrijednost jedinice (skupine jedinica) manja od knjigovodstvene vrijednosti jedinice (skupine jedinica). Gubitak od umanjenja vrijednosti raspoređuje se kako bi se knjigovodstvena vrijednost imovine jedinice (skupina jedinica) smanjila sljedećim redoslijedom:
(a)
prvo, kako bi se smanjila knjigovodstvena vrijednost goodwilla raspoređenog na jedinicu koja stvara novac (skupinu jedinica) i
(b)
potom na drugu imovinu jedinice (skupine jedinica) proporcionalno knjigovodstvenoj vrijednosti svake pojedinačne imovine u jedinici (skupini jedinica).
Ta se smanjenja knjigovodstvene vrijednosti smatraju gubicima od umanjenja vrijednosti pojedinačne imovine i priznaju se u skladu s točkom 60.
105.
Pri raspoređivanju gubitka od umanjenja vrijednosti imovine u skladu s točkom 104. subjekt ne smije knjigovodstvenu vrijednost imovine smanjiti tako da bude niža od:
(a)
njezine fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja (ako se može izmjeriti);
(b)
njezine upotrebne vrijednosti (ako se može utvrditi) i
(c)
nule, ovisno o tome koja je vrijednost najviša.
Iznos gubitka od umanjenja vrijednosti koji bi u protivnome bio raspoređen na tu imovinu proporcionalno se raspoređuje na drugu imovinu jedinice (skupine jedinica).
106.
Ako nije izvedivo procijeniti nadoknadivu vrijednost svake pojedinačne imovine jedinice koja stvara novac, ovim se Standardom nalaže proizvoljno raspoređivanje gubitka od umanjenja vrijednosti na imovinu te jedinice, osim goodwilla, jer sva imovina jedinice koja stvara novac funkcionira kao cjelina.
107.
Ako se nadoknadiva vrijednost pojedinačne imovine ne može utvrditi (vidjeti točku 67.):
(a)
priznaje se gubitak od umanjenja vrijednosti imovine ako je njezina knjigovodstvena vrijednost viša od njezine fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja ili rezultata postupaka raspoređivanja iz točaka 104. i 105., ovisno o tome koji je iznos viši i
(b)
ne priznaje se gubitak od umanjenja vrijednosti imovine ako nije umanjena vrijednost odnosne jedinice koja stvara novac. To se primjenjuje čak i ako je fer vrijednost imovine umanjena za troškove otuđenja manja od njezine knjigovodstvene vrijednosti.
Primjer
Stroj je fizički oštećen, ali još radi, iako ne tako dobro kao prije oštećenja. Fer vrijednost stroja umanjena za troškove otuđenja niža je od njegove knjigovodstvene vrijednosti. Stroj ne stvara neovisne novčane priljeve. Najmanja odrediva skupina imovine koja uključuje stroj i stvara novčane priljeve koji su uglavnom neovisni o priljevima novca od druge imovine je proizvodna linija kojoj stroj pripada. Nadoknadiva vrijednost proizvodne linije pokazuje da nije umanjena vrijednost proizvodne linije u cjelini.
Pretpostavka 1: planovi ili predviđanja koje je poslovodstvo odobrilo ne pokazuju da se poslovodstvo obvezalo da će zamijeniti stroj.
Nadoknadiva vrijednost samog stroja ne može se procijeniti jer se upotrebna vrijednost stroja:
(a)
može razlikovati od njegove fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja i
(b)
može odrediti samo za jedinicu koja stvara novac kojoj stroj pripada (proizvodna linija).
Vrijednost proizvodne linije nije umanjena. Stoga se ne priznaje gubitak od umanjenja vrijednosti stroja. Međutim, subjekt treba ponovno procijeniti razdoblje ili metodu amortizacije stroja. Možda će kraće razdoblje amortizacije ili metoda ubrzane amortizacije bolje odražavati preostali korisni vijek trajanja stroja ili obrazac očekivane subjektove potrošnje ekonomskih koristi.
Pretpostavka 2: planovi ili predviđanja koje je poslovodstvo odobrilo pokazuju da je poslovodstvo preuzelo obvezu da će zamijeniti stroj i prodati ga u bliskoj budućnosti. Procjenjuje se da su novčani tokovi od neprekidne upotrebe stroja do njegova otuđenja zanemarivi.
Procjenjuje se da je upotrebna vrijednost stroja gotovo jednaka njegovoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove otuđenja. Stoga se nadoknadiva vrijednost stroja može utvrditi neovisno o jedinici koja stvara novac kojoj stroj pripada (tj. proizvodna linija). Budući da je fer vrijednost stroja umanjena za troškove otuđenja niža od njegove knjigovodstvene vrijednosti, priznaje se gubitak od umanjenja vrijednosti stroja.
108.
Nakon primjene zahtjeva iz točaka 104. i 105., obveza za svaki preostali iznos gubitka od umanjenja vrijednosti za jedinicu koja stvara novac priznaje se samo i jedino ako se to nalaže nekim drugim standardom.
PONIŠTENJE GUBITKA OD UMANJENJA VRIJEDNOSTI
109.
U točkama 110.–116. utvrđuju se zahtjevi za poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti priznatog u prethodnim razdobljima za imovinu ili jedinicu koja stvara novac. U tim se zahtjevima koristi izraz „imovina”, ali se jednako primjenjuje na pojedinačnu imovinu i jedinicu koja stvara novac. Dodatni zahtjevi za pojedinačnu imovinu utvrđeni su u točkama 117.–121., za jedinice koje stvaraju novac u točkama 122. i 123., a za goodwill u točkama 124. i 125.
110.
Subjekt na kraju svakog izvještajnog razdoblja utvrđuje postoji li koja naznaka da gubitak od umanjenja vrijednosti imovine, osim goodwilla, priznat u prethodnim razdobljima, možda više ne postoji ili je smanjen. Ako ima takvih naznaka, subjekt je dužan procijeniti nadoknadivu vrijednost te imovine.
111.
Kad utvrđuje ima li koja naznaka da gubitak od umanjenja vrijednosti imovine, osim goodwilla, priznat u prethodnim razdobljima, možda više ne postoji ili je smanjen, subjekt razmatra barem sljedeće:
Vanjski izvori informacija
(a)
dostupne su naznake znatnog pada vrijednosti imovine tijekom razdoblja;
(b)
tijekom razdoblja nastupile su ili će u bliskoj budućnosti nastupiti znatne promjene s pozitivnim utjecajem na subjekt, u tehnološkom, tržišnom, ekonomskom ili pravnom okruženju u kojem subjekt posluje ili na tržištu za koje je imovina namijenjena;
(c)
tijekom razdoblja smanjile su se tržišne kamatne stope ili druge tržišne stope povrata od ulaganja i vjerojatno je da će ta smanjenja utjecati na diskontnu stopu koja se koristi pri izračunu upotrebne vrijednosti imovine i značajno povećanje nadoknadive vrijednosti imovine.
Unutarnji izvori informacija
(d)
tijekom razdoblja nastupile su ili će u bliskoj budućnosti nastupiti znatne promjene s pozitivnim utjecajem na subjekt, koje se odnose na opseg ili način na koji se imovina koristi ili se očekuje da će se koristiti. Te promjene uključuju troškove nastale tijekom razdoblja za unaprjeđenje ili povećanje ekonomskih rezultata imovine ili restrukturiranje poslovanja kojem imovina pripada;
(e)
postoje dokazi iz unutarnjih izvještaja da ekonomski rezultati imovine jesu ili će biti bolji od očekivanih.
112.
Naznake mogućeg smanjenja gubitka od umanjenja vrijednosti iz točke 111. uglavnom su odraz naznaka mogućeg gubitka od umanjenja vrijednosti iz točke 12.
113.
Ako ima naznaka da priznati gubitak od umanjenja vrijednosti imovine, osim goodwilla, možda više ne postoji ili se smanjio, to može značiti da bi trebalo preispitati i uskladiti preostali korisni vijek trajanja imovine, metodu amortizacije ili ostatak vrijednosti u skladu sa standardom koji se primjenjuje na imovinu, čak i bez poništenja gubitka od umanjenja vrijednosti imovine.
114.
Gubitak od umanjenja vrijednosti imovine, osim goodwilla, priznat u prethodnim razdobljima poništava se samo i jedino ako su se od zadnjeg priznatog gubitka od umanjenja vrijednosti promijenile procjene na temelju kojih je utvrđena nadoknadiva vrijednost imovine. U tom se slučaju knjigovodstvena vrijednost imovine povećava do njezine nadoknadive vrijednosti, osim kako je opisano u točki 117. To je povećanje poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti.
115.
Poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti odražava povećanje procijenjenih očekivanih koristi od imovine zbog njezine upotrebe ili prodaje od datuma na koji je subjekt zadnji put priznao gubitak od umanjenja vrijednosti te imovine. U točki 130. nalaže se da subjektu odredi promjenu u procjenama koja je uzrokovala povećanje procijenjenih očekivanih koristi od imovine. Primjeri promjena procjena uključuju:
(a)
promjenu osnovice za nadoknadivu vrijednost (tj. temelji li se nadoknadiva vrijednost na fer vrijednosti umanjenoj za troškove otuđenja ili upotrebnoj vrijednosti);
(b)
ako se nadoknadiva vrijednost temelji na upotrebnoj vrijednosti, promjenu iznosa ili rokova procijenjenih budućih novčanih tokova ili diskontne stope ili
(c)
ako se nadoknadiva vrijednost temelji na fer vrijednosti umanjenoj za troškove otuđenja, promjenu procjene komponenti fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja.
116.
Upotrebna vrijednost imovine može postati viša od njezine knjigovodstvene vrijednosti jednostavno zato što se sadašnja vrijednost budućih novčanih tokova povećava što je bliži trenutak njihova ostvarenja. Međutim, očekivane koristi od imovine se ne povećavaju. Stoga se gubitak od umanjenja vrijednosti ne poništava samo zbog protoka vremena (ponekad se to naziva smanjenje diskonta), čak i ako nadoknadiva vrijednost imovine postane viša od njezine knjigovodstvene vrijednosti.
Poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti pojedinačne imovine
117.
Povećana knjigovodstvena vrijednost imovine, osim goodwilla, koja se može pripisati poništenju gubitka od umanjenja vrijednosti ne smije biti viša od njezine knjigovodstvene vrijednosti koja bi bila utvrđena (bez amortizacije) da u prethodnim godinama nije priznat gubitak od umanjenja vrijednosti imovine.
118.
Svako povećanje knjigovodstvene vrijednost imovine, osim goodwilla, iznad njezine knjigovodstvene vrijednosti koja bi bila utvrđena (bez amortizacije) da u prethodnim godinama nije priznat gubitak od umanjenja vrijednosti imovine smatra se revalorizacijom. Pri računovodstvenom iskazivanju te revalorizacije subjekt primjenjuje standard koji se primjenjuje na imovinu.
119.
Poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti imovine, osim goodwilla, odmah se priznaje u dobiti ili gubitku, osim ako se imovina iskazuje u revaloriziranom iznosu u skladu s drugim standardom (npr. model revalorizacije iz MRS-a 16). Svako poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti revalorizirane imovine smatra se revalorizacijskim povećanjem u skladu s tim drugim standardom.
120.
Poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti revalorizirane imovine priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i uvećava iznos revalorizacijske rezerve za tu imovinu. Međutim, i poništenje tog gubitka od umanjenja vrijednosti priznaje se u dobiti ili gubitku do iznosa u kojem je taj gubitak od umanjenja vrijednosti iste revalorizirane imovine bio prethodno priznat u dobiti ili gubitku.
121.
Nakon priznavanja poništenja gubitka od umanjenja vrijednosti, amortizacija imovine usklađuje se u budućim razdobljima kako bi se prepravljena knjigovodstvena vrijednost imovine, umanjena za ostatak vrijednosti imovine (ako ga ima), sustavno raspoređivala tijekom preostalog korisnog vijeka trajanja imovine.
Poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti jedinice koja stvara novac
122.
Poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti jedinice koja stvara novac raspoređuje se na imovinu jedinice, osim goodwilla, proporcionalno knjigovodstvenoj vrijednosti te imovine. Ta se povećanja knjigovodstvene vrijednosti smatraju poništenjima gubitaka od umanjenja vrijednosti pojedinačne imovine i priznaju se u skladu s točkom 119.
123.
Pri raspoređivanju poništenja gubitka od umanjenja vrijednosti jedinice koja stvara novac u skladu s točkom 122., knjigovodstvena vrijednost imovine ne smije povećati iznad:
(a)
njezine nadoknadive vrijednosti (ako se može utvrditi) i
(b)
knjigovodstvene vrijednosti koja bi bila utvrđena (bez amortizacije) da u prethodnim godinama nije priznat gubitak od umanjenja vrijednosti imovine, ovisno o tome koja je vrijednost niža.
Iznos poništenja gubitka od umanjenja vrijednosti koji bi u protivnom bio raspoređen na imovinu, proporcionalno se raspoređuje na drugu imovinu jedinice, osim goodwilla.
Poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti goodwilla
124.
Gubitak od umanjenja vrijednosti priznat za goodwill ne poništava se u narednom razdoblju.
125.
MRS-om 38 Nematerijalna imovina zabranjuje se priznavanje interno stvorenog goodwilla. Svako povećanje nadoknadive vrijednosti goodwilla u razdobljima nakon priznavanja gubitka od umanjenja vrijednosti za taj goodwill vjerojatno će biti povećanje interno stvorenog goodwill, a ne poništenje gubitka od umanjenja vrijednosti priznatog za stečeni goodwill.
OBJAVLJIVANJE
126.
Subjekt je dužan objaviti sljedeće informacije za svaku kategoriju imovine:
(a)
iznos gubitaka od umanjenja vrijednosti priznatih u dobiti ili gubitku tijekom razdoblja i stavke iz izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti u koje su ti gubici od umanjenja vrijednosti uključeni;
(b)
iznos poništenja gubitaka od umanjenja priznatih u dobiti ili gubitku tijekom razdoblja i stavke iz izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti u kojima su ti gubici od umanjenja poništeni;
(c)
iznos gubitaka od umanjenja vrijednosti revalorizirane imovine koji su priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti tijekom razdoblja;
(d)
iznos poništenja gubitaka od umanjenja vrijednosti revalorizirane imovine koji su priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti tijekom razdoblja.
127.
Kategorija imovine objedinjuje imovinu slične vrste i namjene u poslovanju subjekta.
128.
Informacije koje se nalažu u točki 126. mogu se iskazati zajedno s drugim informacijama koje se objavljuju za određenu kategoriju imovine. Na primjer, te se informacije mogu uključiti pri usklađenju knjigovodstvene vrijednosti nekretnina, postrojenja i opreme na početku i na kraju razdoblja, kako se nalaže MRS-om 16.
129.
Subjekt koji izvještava po segmentima u skladu s MSFI-jem 8 objavljuje sljedeće informacije za svaki izvještajni segment:
(a)
iznos gubitaka od umanjenja vrijednosti koji su priznati u dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti tijekom razdoblja;
(b)
iznos poništenja gubitaka od umanjenja vrijednosti koji su priznati u dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti tijekom razdoblja.
130.
Subjekt je dužan objaviti sljedeće informacije za svaki značajni gubitak od umanjenja vrijednosti priznat ili poništen tijekom razdoblja za pojedinačnu imovinu, uključujući goodwill, ili jedinicu koja stvara novac:
(a)
događaje i okolnosti koji su doveli do priznavanja ili poništenja gubitka od umanjenja vrijednosti:
(b)
iznos gubitka od umanjenja vrijednosti koji je priznat ili poništen;
(c)
za pojedinačnu imovinu:
i.
vrstu imovine i
ii.
ako subjekt izvještava po segmentima u skladu s MSFI-jem 8, izvještajni segment kojem ta imovina pripada;
(d)
za jedinicu koja stvara novac:
i.
opis jedinice koja stvara novac (je li riječ o proizvodnoj liniji, pogonu, poslovnoj djelatnosti, zemljopisnom području ili izvještajnom segmentu kako je definiran u MSFI-ju 8);
ii.
iznos priznatog ili poništenog gubitka od umanjenja vrijednosti po kategoriji imovine i, ako subjekt izvještava po segmentima u skladu s MSFI-jem 8, po izvještajnim segmentima i
iii.
ako se agregacija imovine za određivanje jedinice koja stvara novac promijenila od prethodne procjene nadoknadive vrijednosti (ako je ima) jedinice koja stvara novac, opis postojećeg i prijašnjeg načina agregacije imovine i razloge za promjenu načina određivanja jedinice koja stvara novac;
(e)
nadoknadivi iznos imovine (jedinice koja stvara novac) i je li nadoknadivi iznos imovine (jedinice koja stvara novac) njezina fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja ili njezina upotrebna vrijednost;
(f)
ako je nadoknadivi iznos imovine njezina fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja, subjekt je dužan objaviti sljedeće informacije:
i.
hijerarhijsku razinu fer vrijednosti (vidjeti MSFI 13) u koju je mjerenje fer vrijednosti imovine (jedinice koja stvara novac) svrstano u cjelini (neovisno o dostupnosti „troškova otuđenja”);
ii.
za mjerenja fer vrijednosti svrstana u razinu 2 i razinu 3 hijerarhije fer vrijednosti, opis metoda vrednovanja koje su primijenjene za mjerenje fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja. Ako je došlo do promjene metode vrednovanja, subjekt je tu promjenu dužan objaviti i obrazložiti i
iii.
za mjerenja fer vrijednosti imovine svrstana u razinu 2 i razinu 3 hijerarhije fer vrijednosti, sve ključne pretpostavke na temelju kojih je poslovodstvo utvrdilo fer vrijednosti umanjenu za troškove otuđenja. Ključne pretpostavke su one na koje je nadoknadiva vrijednost imovine (jedinice koja stvara novac) najosjetljivija. Subjekt je dužan objaviti i diskontnu stopu primijenjenu u aktualnom i prethodnom mjerenju ako se fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja mjeri metodom sadašnje vrijednosti;
(g)
ako je nadoknadiva vrijednost jednaka upotrebnoj vrijednosti, diskontnu stopu primijenjenu u aktualnoj i prethodnoj procjeni (ako su izvršene) upotrebne vrijednosti.
131.
Subjekt je dužan objaviti sljedeće informacije za agregirane gubitke i agregirana poništenja gubitaka od umanjenja vrijednosti koji su priznati tijekom razdoblja, a za koje nisu objavljene informacije u skladu s točkom 130.:
(a)
glavne kategorije imovine na koje utječu gubici od umanjenja vrijednosti i glavne kategorije imovine na koje utječu poništenja gubitaka od umanjenja vrijednosti;
(b)
glavne događaje i okolnosti koji su doveli do priznavanja tih gubitaka i poništenja gubitaka od umanjenja vrijednosti.
132.
Subjektu se preporuča da objavi pretpostavke na temelju kojih je utvrđena nadoknadiva vrijednost imovine (jedinica koje stvaraju novac) tijekom razdoblja. Međutim, u točki 134. subjektu se nalaže da objavi informacije o procjenama koje su korištene za mjerenje nadoknadive vrijednosti jedinice koja stvara novac ako su goodwill ili nematerijalna imovina s neodređenim korisnim vijekom trajanja uključeni u knjigovodstvenu vrijednost te jedinice.
133.
Ako u skladu s točkom 84. neki dio goodwilla stečenog u poslovnoj kombinaciji tijekom razdoblja nije raspoređen na jedinicu koja stvara novac (skupinu jedinica) na kraju izvještajnog razdoblja, objavljuje se iznos i obrazloženje neraspoređenog goodwilla.
Procjene korištene pri mjerenju nadoknadive vrijednosti jedinica koje stvaraju novac koje sadržavaju goodwill ili nematerijalnu imovinu s neodređenim korisnim vijekom trajanja
134.
Subjekt za svaku jedinicu koja stvara novac (skupinu jedinica) u kojoj je knjigovodstvena vrijednost goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja koji su raspoređeni na tu jedinicu (skupinu jedinica) znatna u odnosu na ukupnu knjigovodstvenu vrijednost njegova goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja objavljuje informacije iz podtočaka (a)–(f):
(a)
knjigovodstvenu vrijednost goodwilla raspoređenog na jedinicu (skupinu jedinica);
(b)
knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja raspoređenu na jedinicu (skupinu jedinica);
(c)
osnovicu za utvrđivanje nadoknadive vrijednosti jedinice (skupine jedinica) (npr. upotrebna vrijednost ili fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja);
(d)
ako je osnovica za nadoknadivu vrijednost jedinice (grupe jedinica) upotrebna vrijednost:
i.
svaku ključnu pretpostavku na kojoj je poslovodstvo temeljilo projekcije novčanog toka za razdoblje obuhvaćeno najnovijim planovima ili predviđanjima. Ključne pretpostavke su one na koje je nadoknadiva vrijednost jedinice (grupe jedinica) koja stvara novac najosjetljivija;
ii.
opis metode kojom je poslovodstvo utvrdilo vrijednosti pripisane svakoj ključnoj pretpostavci, jesu li te vrijednosti utvrđene na temelju iskustva ili, ovisno o slučaju, vanjskih izvora informacija, a ako nisu, kako i zašto odstupaju od ranijih iskustava ili vanjskih izvora informacija;
iii.
razdoblje za koje je poslovodstvo izradilo projekcije novčanih tokova na temelje financijskih planova ili predviđanja koje je odobrilo te, ako se za jedinicu koja stvara novac (skupinu jedinica) koristi razdoblje dulje od pet godina, obrazloženje za to dulje razdoblje;
iv.
stopu rasta primijenjenu pri ekstrapoliranju projekcija novčanih tokova nakon razdoblja na koje se odnose zadnji planovi ili predviđanja uz obrazloženje primjene stope rasta koja je viša od dugoročne prosječne stope rasta za proizvode, djelatnosti ili zemlju odnosno zemlje u kojima subjekt posluje, ili za tržište za koje je jedinica (skupina jedinica) namijenjena;
v.
diskontnu stopu ili stope primijenjene u projekcijama novčanih tokova;
(e)
ako je osnovica za nadoknadivi iznos jedinice (grupe jedinica) fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja, primijenjenu metodu ili metode mjerenja fer vrijednosti umanjene za troškove otuđenja. Subjekt nije dužan objaviti informacije koje se nalažu MSFI-jem 13. Ako se fer vrijednost umanjena za troškove otuđenja ne mjeri primjenom tržišne cijene za identičnu jedinicu (grupe jedinica), subjekt je dužan objaviti sljedeće informacije:
i.
svaku ključnu pretpostavku na temelju koje je poslovodstvo utvrdilo fer vrijednost umanjenu za troškove otuđenja. Ključne pretpostavke su one na koje je nadoknadiva vrijednost jedinice (grupe jedinica) koja stvara novac najosjetljivija;
ii.
opis metode kojom je poslovodstvo utvrdilo vrijednost ili vrijednosti pripisane svakoj ključnoj pretpostavci, jesu li te vrijednosti utvrđene na temelju iskustva ili, ovisno o slučaju, vanjskih izvora informacija, a ako nisu, kako i zašto odstupaju od ranijih iskustava ili vanjskih izvora informacija;
ii.A
hijerarhijsku razinu fer vrijednosti (vidjeti MSFI 13) u koju je svrstano mjerenje fer vrijednosti u cjelini (neovisno o dostupnosti „troškova otuđenja”);
ii.B
ako je došlo do promjene metode vrednovanja, informacije o promjeni i obrazloženje.
Ako se fer vrijednost umanjena za troškove prodaje utvrđuje primjenom projekcija diskontiranih novčanih tokova, subjekt je dužan objaviti sljedeće informacije:
iii.
razdoblje za koje je poslovodstvo izradilo projekcije novčanih tokova;
iv.
stopu rasta primijenjenu pri ekstrapoliranju projekcija novčanih tokova;
v.
diskontnu stopu ili stope primijenjene u projekcijama novčanih tokova;
(f)
ako bi razumno moguća promjena ključne pretpostavke na temelju koje je poslovodstvo utvrdilo nadoknadivu vrijednost jedinice (skupine jedinica) mogla uzrokovati povećanje knjigovodstvene vrijednosti jedinice (skupine jedinica) iznad njezine nadoknadive vrijednosti:
i.
iznos za koji nadoknadiva vrijednost jedinice (skupine jedinica) premašuje njezinu knjigovodstvenu vrijednost;
ii.
vrijednost pripisanu ključnoj pretpostavci;
iii.
iznos za koji se vrijednost pripisana ključnoj pretpostavci mora promijeniti, nakon što se učinci te promjene uključe u druge varijable mjerenja nadoknadive vrijednosti, da bi nadoknadiva vrijednost jedinice (skupine jedinica) bila jednaka njezinoj knjigovodstvenoj vrijednosti.
135.
Ako se knjigovodstvena vrijednost goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja djelomično ili u cijelosti rasporedi na nekoliko jedinica (skupina jedinica) koje stvaraju novac i tako raspoređeni iznos na svaku jedinicu (skupinu jedinica) nije znatan u odnosu na ukupnu knjigovodstvenu vrijednost subjektova goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja, ta se činjenica objavljuje zajedno s agregiranom knjigovodstvenom vrijednosti goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja koji su raspoređeni na te jedinice (skupine jedinica). Osim toga, ako se nadoknadiva vrijednost tih jedinica (skupina jedinica) temelji na istoj ključnoj pretpostavci ili pretpostavkama, a agregirana knjigovodstvena vrijednost goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja koji su na njih raspoređeni jest znatna u odnosu na ukupnu knjigovodstvenu vrijednost subjektova goodwilla ili nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja, subjekt je dužan objaviti tu činjenicu i:
(a)
agregiranu knjigovodstvenu vrijednost goodwilla raspoređenog na te jedinice (skupine jedinica);
(b)
agregiranu knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine s neodređenim korisnim vijekom trajanja raspoređene na te jedinice (skupine jedinica);
(c)
opis ključne pretpostavke ili pretpostavki;
(d)
opis metode kojom je poslovodstvo utvrdilo vrijednost ili vrijednosti pripisane svakoj ključnoj pretpostavci, jesu li te vrijednosti utvrđene na temelju iskustva ili, ovisno o slučaju, vanjskih izvora informacija, a ako nisu, kako i zašto odstupaju od ranijih iskustava ili vanjskih izvora informacija;
(e)
ako bi razumno moguća promjena ključne pretpostavke ili pretpostavki mogla uzrokovati povećanje agregirane knjigovodstvene vrijednosti jedinica (skupine jedinica) iznad njihove agregirane nadoknadive vrijednosti:
i.
iznos za koji agregirana nadoknadiva vrijednost jedinica (skupine jedinica) premašuje njihove agregirane knjigovodstvene vrijednosti;
ii.
vrijednosti pripisane ključnim pretpostavkama;
iii.
iznos za koji se vrijednosti pripisane ključnim pretpostavkama moraju promijeniti, nakon što se učinci te promjene uključe u druge varijable mjerenja nadoknadive vrijednosti, da bi agregirana nadoknadiva vrijednost jedinica (skupine jedinica) bila jednaka njihovoj agregiranoj knjigovodstvenoj vrijednosti.
136.
Najnoviji detaljni izračun iz prethodnog razdoblja za nadoknadivi iznos jedinice koja stvara novac (ili skupine jedinica) može se, u skladu s točkom 24. ili 99., prenijeti u sljedeće razdoblje i koristiti pri testiranju te jedinice (ili skupine jedinica) na umanjenje vrijednosti u tekućem razdoblju ako su ispunjeni utvrđeni kriteriji. U tom se slučaju informacije za tu jedinicu (ili skupinu jedinica) koje su uvrštene u objavljivanja koja se nalažu u točkama 134. i 135. odnose na izračun nadoknadivog iznosa prenesenog u sljedeće razdoblje.
137.
U primjeru 9 objašnjena su objavljivanja koja se nalažu u točkama 134. i 135.
PRIJELAZNE ODREDBE I DATUM STUPANJA NA SNAGU
138.
[Brisano]
139.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje:
(a)
na goodwill i nematerijalnu imovinu koji su stečeni u poslovnim kombinacijama ugovorenima 31 ožujka 2004. ili nakon tog datuma i
(b)
prospektivno na svu ostalu imovinu od početka prvog godišnjeg razdoblja koje je započelo 31. ožujka 2004. ili nakon tog datuma.
140.
Subjektima na koje se primjenjuje točka 139. preporuča se da zahtjeve iz ovog Standarda počnu primjenjivati prije datuma stupanja na snagu iz točke 139. Međutim, ako subjekt ovaj Standard primijeni prije tih datuma, dužan je istodobno primijeniti i MSFI 3 i MRS 38 (kako je revidiran 2004.).
140.A
MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, njime su izmijenjene točke 61., 120., 126. i 129. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
140.B
MSFI-jem 3 (kako je revidiran 2008.) izmijenjene su točke 65., 81., 85. i 139., brisane su točke 91.–95. i 138. i dodan je Dodatak C. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MSFI 3 (revidiran 2008.) primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
140.C
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjena je točka 134. (e). Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
140.D
Dokumentom Trošak ulaganja u društvo kćer, subjekt pod zajedničkom kontrolom ili pridruženo društvo (izmjene MSFI-ja 1 Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja i MRS-a 27), objavljenim u svibnju 2008., dodana je točka 12. podtočka (h). Subjekt je dužan tu izmjenu primjenjivati prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt povezane izmjene iz točaka 4. i 38.A MRS-a 27 primijeni na ranije razdoblje, dužan je istodobno primijeniti izmjenu iz točke 12. (h).
140.E
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u travnju 2009., izmijenjena je točka 80. (b) Subjekt tu izmjenu primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
140.F
[Brisano]
140.G
[Brisano]
140.H
MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjeni su točka 4., naslov ispred točke 12. (h) i točka 12. (h). Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 11.
140.I
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su točke 5., 6., 12., 20., 22., 28., 78., 105., 111., 130. i 134., brisane su točke 25.–27. i dodana je točka 53.A Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
140.J
U svibnju 2013. izmijenjeni su točke 130. i 134. i naslov iznad točke 138. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt te izmjene ne primjenjuje u razdobljima (uključujući usporedna razdoblja) u kojima ne primjenjuje ni MSFI 13.
140.K
[Brisano]
140.L
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 2. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
140.M
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjene su točke 2., 4. i 5. i brisane su točke 140.F, 140.G i 140.K. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
140.N
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjena je točka 2. Dokumentom Izmjene MSFI-ja 17, objavljenim u lipnju 2020., dodatno je izmijenjena točka 2. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
POVLAČENJE MRS-a 36 (OBJAVLJEN 1998.)
141.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 36 Umanjenje vrijednosti imovine (objavljen 1998.).
Dodatak A
PRIMJENA METODA SADAŠNJE VRIJEDNOSTI ZA MJERENJE UPOTREBNE VRIJEDNOSTI
Ovaj je Dodatak sastavni dio Standarda. Sadržava upute o primjeni metoda sadašnje vrijednosti pri mjerenju upotrebne vrijednosti. U uputama se izraz „imovina” jednako primjenjuje na skupinu imovine koja čini jedinicu koja stvara novac.
Komponente mjerenja sadašnje vrijednosti
A1
Ekonomske razlike između imovine obuhvaćene su svim sljedećim elementima:
(a)
procjena budućeg novčanog toka, a u složenijim slučajevima niz budućih očekivanih novčanih tokova koje subjekt očekuje ostvariti od imovine;
(b)
očekivana moguća odstupanja u iznosu ili rokovima tih novčanih tokova;
(c)
vremenska vrijednost novca, koju predstavlja tekuća nerizična tržišna kamatna stopa;
(d)
cijena za preuzimanje neizvjesnosti inherentne imovini i
(e)
druge čimbenike, koje katkad nije moguće utvrditi (kao što je nelikvidnost) koje bi tržišni sudionici iskazali pri utvrđivanju cijene budućih novčanih tokova koje subjekt očekuje ostvariti od imovine.
A2
U ovom se Dodatku uspoređuju dva pristupa izračunu sadašnje vrijednosti, a svaki se može primijeniti za procjenu upotrebne vrijednosti imovine, ovisno o okolnostima. Prema „tradicionalnom” pristupu, usklađenja za čimbenike (b)–(e) opisane u točki A1 ugrađena su u diskontnu stopu. Prema pristupu „očekivanog novčanog toka”, zbog čimbenika (b), (d) i (e) su pri izračunu očekivanih novčanih tokova usklađenih za rizike potrebna usklađenja. Koji god pristup subjekt primjenjuje za iskazivanje očekivanih mogućih odstupanja u iznosu i rokovima budućih novčanih tokova, rezultat bi trebao odražavati očekivanu sadašnju vrijednost budućih novčanih tokova, tj. ponderirani prosjek svih mogućih ishoda.
Opća načela
A3
Metode procjene budućih novčanih tokova i kamatnih stopa ovise o situaciji i okolnostima konkretne imovine. Međutim, svaka primjena metoda sadašnje vrijednosti za mjerenje imovine temelji se na sljedećim općim načelima:
(a)
kamatne stope koje se primjenjuju za diskontiranje novčanih tokova trebale bi odražavati pretpostavke usklađene s onima koje su inherentne procijenjenim novčanim tokovima. U protivnom će se učinak nekih pretpostavki obračunati dvaput ili zanemariti. Na primjer, diskontna stopa od 12 % primjenjuje se na ugovorene novčane tokove od potraživanja po kreditu. Ta stopa odražava očekivani nastanak statusa neispunjavanja obveza po kreditima s posebnim obilježjima. Ta ista stopa od 12 % ne bi se smjela primijeniti za diskontiranje očekivanih novčanih tokova jer ti novčani tokovi već odražavaju pretpostavljene buduće statuse neispunjavanja obveza;
(b)
pristranost i čimbenici koji nisu povezani s konkretnom imovinom ne bi smjeli utjecati na procijenjene novčane tokove i diskontne stope. Na primjer, mjerenje postaje pristrano ako se procijenjeni neto novčani tokovi namjerno iskažu u manjem iznosu da bi se povećala prividna buduća isplativost imovine;
(c)
procijenjeni neto novčani tokovi i diskontne stope trebali bi odražavati niz mogućih ishoda, a ne samo jedan najvjerojatniji, minimalni ili maksimalni iznos.
Tradicionalni pristup i pristup očekivanih novčanih tokova pri mjerenju sadašnje vrijednosti
Tradicionalni pristup
A4
Pri računovodstvenim primjenama sadašnje vrijednosti tradicionalno se koristio jedan skup procijenjenih novčanih tokova i jedna diskontna stopa, koja se često opisuje kao „stopa primjerena riziku”. Ustvari se u tradicionalnom pristupu pretpostavlja da se pravilo jedne diskontne stope može uvrstiti u sve očekivane buduće novčane tokove i odgovarajuću premiju za rizik. Stoga je u tradicionalnom pristupu naglasak uglavnom na odabiru diskontne stope.
A5
U nekim je okolnostima tradicionalni pristup relativno jednostavan za primjenu, npr. kad na tržištu postoji usporediva imovina. Za imovinu s ugovorenim novčanim tokovima taj je pristup usklađen s načinom na koji tržišni sudionici opisuju imovinu, npr. „obveznica po stopi od 12 %”.
A6
Međutim, tradicionalni pristup nije uvijek primjeren za rješavanje nekih složenih problema pri mjerenju, kao što je mjerenje nefinancijske imovine za koju nema tržišta ili usporedive stavke. Da bi se „stopa primjerena riziku” na odgovarajući način utvrdila, nužno je analizirati najmanje dvije stavke: imovinu koja postoji na tržištu s poznatom kamatnom stopom i imovinu koja se mjeri. Odgovarajuća diskontna stopa za novčane tokove koji se mjere mora se izvesti iz te poznate kamatne stope za tu drugu imovinu. Da bi se to postiglo, obilježja novčanih tokova te druge imovine i imovine koja se mjeri moraju biti slična. Stoga se pri mjerenju mora učiniti sljedeće:
(a)
odrediti skup novčanih tokova za diskontiranje;
(b)
odrediti drugu imovinu na tržištu koja po svemu sudeći ima slična obilježja novčanih tokova;
(c)
usporediti skupove novčanih tokova od tih dviju stavki kako bi se utvrdilo jesu li slične (npr. jesu li za jednu novčani tokovi ugovoreni, a za drugu procijenjeni?);
(d)
utvrditi sadržava li jedna stavka koji element koji druga nema (npr. je li jedna stavka manje likvidna od druge?) i
(e)
utvrditi koliko je vjerojatna sličnost ili razlika između ta dva skupa novčanih tokova u promjenjivim ekonomskim okolnostima.
Pristup očekivanih novčanih tokova
A7
Pristup očekivanih novčanih tokova u nekim je situacijama učinkovitiji od tradicionalnog. U tom se pristupu pri razvoju mjerenja primjenjuju svi očekivani mogući novčani tokovi, a ne samo jedan najvjerojatniji. Na primjer, iznos novčanog toka može biti 100, 200 ili 300 N.J., uz vjerojatnost od 10, 60 odnosno 30 %. Očekivani iznos novčanog toka je 220 N.J. Pristup očekivanih novčanih tokova stoga se razlikuje od tradicionalnog pristupa po tome što je naglasak na izravnoj analizi novčanih tokova i jasno izrečenim pretpostavkama na kojima se mjerenje temelji.
A8
U pristupu očekivanih novčanih tokova dopuštena je i primjena metoda sadašnje vrijednosti ako su rokovi ostvarenja novčanih tokova neizvjesni. Na primjer, novčani tok od 1000 N.J. možda će se ostvariti za godinu, dvije ili tri, uz vjerojatnost od 10, 60 odnosno 30 %. U primjeru u nastavku prikazan je izračun očekivane sadašnje vrijednosti u tom slučaju.
Sadašnja vrijednost od 1000 N.J. za godinu dana s 5 %
952,38 N.J.
Vjerojatnost
10,00 %
95,24 N.J.
Sadašnja vrijednost od 1000 N.J. za dvije godine s 5,25 %
902,73 N.J.
Vjerojatnost
60,00 %
541,64 N.J.
Sadašnja vrijednost od 1000 N.J. za tri godine s 5,50 %
851,61 N.J.
Vjerojatnost
30,00 %
255,48 N.J.
Očekivana sadašnja vrijednost
892,36 N.J.
A9
Očekivana sadašnja vrijednost od 892,36 N.J. razlikuje se od tradicionalnog pojma najbolje procjene od 902,73 N.J. (vjerojatnost od 60 %). Za tradicionalni izračun sadašnje vrijednost primijenjen u ovom primjeru nužno je donijeti odluku o tome koje od mogućih rokova nastanka novčanih tokova primijeniti i koji neće odražavati vjerojatnost drugih rokova. Razlog je što diskontna stopa u tradicionalnom izračunu sadašnje vrijednosti ne može odražavati neizvjesnost rokova.
A10
Vjerojatnost je ključni element pristupa očekivanih novčanih tokova. Postavlja se pitanje postiže li se pripisivanjem vjerojatnosti vrlo subjektivnim procjenama veća preciznost nego što u stvarnosti postoji. Međutim, za pravilnu primjenu tradicionalnoga pristupa (kako je opisan u točki A6) nužne su iste procjene i subjektivnost, a ne postiže se transparentnost izračuna kao u pristupu očekivanih novčanih tokova.
A11
Mnoge procjene razvijene u postojećoj praksi neformalno već sadržavaju elemente očekivanih novčanih tokova. Osim toga, računovođe često trebaju mjeriti imovinu na temelju ograničenih informacija o vjerojatnosti mogućih novčanih tokova. Na primjer, računovođa se može naći u sljedećim situacijama:
(a)
procijenjeni iznos je u rasponu od 50 do 250 VJ, no ni jedan iznos u tom rasponu nije vjerojatniji od ostalih. Na temelju te ograničene informacije, procijenjeni očekivani novčani tok iznosi 150 N.J. [(50 + 250) / 2];
(b)
procijenjeni iznos je u rasponu od 50 do 250 N.J., a najvjerojatniji je iznos od 100 N.J. Međutim, nije poznata vjerojatnost svakog iznosa. Na temelju te ograničene informacije, procijenjeni očekivani novčani tok iznosi 133,33 N.J. (50 + 100 + 250) / 3];
(c)
procijenjeni iznos je 50 N.J. (vjerojatnost 10 %), 250 N.J. (vjerojatnost 30 %) ili 100 N.J. (vjerojatnost 60 %). Na temelju te ograničene informacije, procijenjeni očekivani novčani tok iznosi 140 N.J. [(50 × 0,10) + (250 × 0,30) + (100 × 0,60)].
U svakom slučaju, procijenjeni očekivani novčani tok vjerojatno pruža bolju procjenu upotrebne vrijednosti nego samo minimalni, najvjerojatniji ili maksimalni iznos.
A12
Pristup očekivanog novčanog toka ograničen je omjerom troškova i koristi. U nekim slučajevima subjekt može imati pristup opsežnim podacima i moći će izraditi brojne scenarije novčanog toka, a u drugima, bez znatnih troškova, tek općenite pretpostavke promjenjivosti novčanih tokova. Subjekt treba postići ravnotežu između troškove prikupljanja dodatnih informacija i dodatne pouzdanosti mjerenja na temelju tih informacija.
A13
Neki smatraju da metode očekivanih novčanih tokova nisu primjerene za mjerenje samo jedne stavke ili stavke s ograničenim brojem mogućih ishoda. Kao primjer navode imovinu s dva moguća ishoda: vjerojatnost od 90 % da će novčani tok iznositi 10 N.J. i vjerojatnost od 10 % da će novčani tok iznositi1000 N.J. Napominju da je u tom primjeru očekivani novčani tok 109 N.J. i da taj rezultat nije reprezentativan ni za jedan od iznosa koji će u konačnici biti plaćeni.
A14
Takve tvrdnje odražavaju temeljno neslaganje o cilju mjerenja. Ako je cilj akumulacija troškova koji će nastati, očekivani novčani tokovi možda neće dati reprezentativno vjernu procjenu očekivanih troškova. No, ovaj se Standard odnosi na mjerenje nadoknadive vrijednosti imovine. Nadoknadiva vrijednost imovine iz tog primjera vjerojatno neće biti 10 N.J., iako je to najvjerojatniji novčani tok. Naime, izmjerena vrijednost od 10 N.J. ne uključuje neizvjesnost novčanog toka pri mjerenju imovine, nego se neizvjestan novčani tok iskazuje kao siguran. Ni jedan racionalan subjekt ne bi imovinu s takvim obilježjima prodao za 10 N.J.
Diskontna stopa
A15
Koji god pristup subjekt primijeni za mjerenje upotrebne vrijednosti imovine, kamatne stope za diskontiranje novčanih tokova ne bi trebale odražavati rizike za koje su procijenjeni novčani tokovi usklađeni. U protivnom bi se učinak nekih pretpostavki obračunao dvaput.
A16
Ako na tržištu nije izravno dostupna stopa specifična za imovinu, subjekt za procjenu diskontne stope koristi zamjenske vrijednosti. Cilj je, koliko je to moguće, procijeniti kako se na tržištu ocjenjuje:
(a)
vremenska vrijednost novca za razdoblja do kraja korisnog vijeka trajanja imovine i
(b)
čimbenike (b), (d) i (e) iz točke A1, u mjeri u kojoj zbog njih pri izračunu procijenjenih novčanih tokova nisu potrebna usklađenja.
A17
Na početku takve procjene subjekt može uzeti u obzir sljedeće stope:
(a)
ponderirani prosječni trošak kapitala subjekta, koji se utvrđuje primjenom npr. modela vrednovanja kapitalne imovine;
(b)
stopu dodatnog zaduženja subjekta i
(c)
druge tržišne stope zaduženja.
A18
Međutim, za te je stope nužno usklađenje:
(a)
koje odražava tržišnu ocjenu specifičnih rizika povezanih s procijenjenim novčanim tokovima od imovine i
(b)
kojim se isključuju rizici koji nisu relevantni za procijenjene novčane tokove od imovine ili imovine za koju su procijenjeni novčani tokovi usklađeni.
Potrebno je razmotriti npr. rizik zemlje, valutni rizik i cjenovni rizik.
A19
Diskontna stopa ne ovisi o strukturi kapitala subjekta ni načinu na koji subjekt financira nabavu imovine jer očekivani budući novčani tokovi od imovine ne ovise o načinu na koji subjekt financira njezinu nabavu.
A20
U točki 55. nalaže se primjena diskontne stope prije oporezivanja. Ako je osnovica za procjenu diskontne stope vrijednost nakon oporezivanja, ta se osnovica usklađuje kako bi se iskazala stopa prije oporezivanja.
A21
Subjekt za procjenu upotrebne vrijednosti imovine obično primjenjuje jednu diskontnu stopu. Međutim, za različita buduća razdoblja primjenjuje različite diskontne stope ako je upotrebna vrijednost osjetljiva na razlike u rizicima za različita razdoblja ili na vremensku strukturu kamatnih stopa.
Dodatak C
TESTIRANJE NA UMANJENJE VRIJEDNOSTI JEDINICA KOJE STVARAJU NOVAC S GOODWILLOM I MANJINSKIM UDJELIMA
Ovaj je Dodatak sastavni dio Standarda.
C1
U skladu s MSFI-jem 3 (kako je revidiran 2008.), stjecatelj mjeri i priznaje goodwill na datum stjecanja kao razliku između iznosa pod (a) i (b) u nastavku:
(a)
agregiranog iznosa:
i.
prenesene naknade za stjecanje koja se mjeri u skladu s MSFI-jem 3, što općenito nalaže mjerenje po fer vrijednosti na datum stjecanja;
ii.
iznosa manjinskog interesa u stečeniku koji se mjeri u skladu s MSFI-jem 3 i
iii.
u poslovnoj kombinaciji koja se odvija u fazama, fer vrijednosti na datum stjecanja stjecateljeva vlasničkog udjela koji je prethodno imao u stečeniku;
(b)
neto iznosa na datum stjecanja utvrdive stečene imovine i utvrdivih preuzetih obveza koje se mjere u skladu s MSFI-jem 3.
Raspoređivanje goodwilla
C2
U točki 80. ovog standarda nalaže se da se goodwill stečen u poslovnoj kombinaciji rasporedi na svaku stjecateljevu jedinicu koja stvara novac ili skupine jedinica koje stvaraju novac, za koje se očekuju koristi od sinergija te kombinacije, neovisno o tome jesu li tim jedinicama ili skupinama jedinica dodijeljene druga imovina i obveze stečenika. Moguće je da će neke sinergije proizašle iz poslovne kombinacije biti raspoređene na jedinicu koja stvara novac u kojoj vlasnik manjinskog udjela nema udio.
Testiranje na umanjenje vrijednosti
C3
Testiranje na umanjenje vrijednosti podrazumijeva usporedbu nadoknadive vrijednosti jedinice koja stvara novac i njezine knjigovodstvene vrijednosti.
C4
Ako subjekt manjinske udjele mjeri kao svoj proporcionalni udio u neto utvrdivoj imovini društva kćeri na datum stjecanja, a ne po fer vrijednosti, goodwill koji se može pripisati manjinskim udjelima uključuje se u nadoknadiv iznos povezane jedinice koja stvara novac, ali se ne priznaje u konsolidiranim financijskim izvještajima matičnog društva. Stoga je subjekt dužan u knjigovodstvenu vrijednost goodwilla raspoređenog na tu jedinicu uključiti goodwill koji se može pripisati manjinskom udjelu. Tako usklađena knjigovodstvena vrijednost potom se uspoređuje s nadoknadivom vrijednosti jedinice koja stvara novac kako bi se utvrdilo je li došlo do umanjenja njezine vrijednosti.
Raspoređivanje gubitka zbog umanjenja vrijednosti
C5
U točki 104. nalaže se da se za svaki utvrđeni gubitak od umanjenja vrijednosti koji treba rasporediti najprije umanji knjigovodstvena vrijednost goodwilla raspoređenog na jedinicu koja stvara novac, a potom potpuno proporcionalno na drugu imovinu jedinice na temelju knjigovodstvene vrijednosti svake stavke imovine u toj jedinici.
C6
Ako je društvo kći s manjinskim udjelom u cijelosti ili djelomično jedinica koja stvara novac, gubitak od umanjenja vrijednosti raspoređuje se između matičnog društva i manjinskog udjela na istoj osnovi kao i dobit ili gubitak.
C7
Ako je društvo kći s manjinskim udjelom u cijelosti ili djelomično dio veće jedinice koja stvara novac, gubici od umanjenja vrijednosti raspoređuju se na dijelove jedinice koja stvara novac u kojima postoji manjinski udio i dijelove bez manjinskog udjela. Gubitke od umanjenja vrijednosti trebalo bi rasporediti na te dijelove jedinice koja stvara novac na temelju:
(a)
relativnih knjigovodstvenih vrijednosti goodwilla tih dijelova prije umanjenja vrijednosti, u mjeri u kojoj se umanjenje vrijednosti odnosi na goodwill u jedinici koja stvara novac i
(b)
relativnih knjigovodstvenih vrijednosti neto utvrdive imovine tih dijelova prije umanjenja vrijednosti, u mjeri u kojoj se umanjenje vrijednosti odnosi na utvrdivu imovinu u jedinici koja stvara novac. Svako takvo umanjenje vrijednosti raspoređuje se na imovinu dijelova svake jedinice potpuno proporcionalno na temelju knjigovodstvene vrijednosti svake stavke imovine u određenom dijelu.
U dijelovima bez manjinskog udjela gubici od umanjenja vrijednosti raspoređuju se između matičnog društva i manjinskog udjela na istoj osnovi kao i dobit ili gubitak.
C8
Ako se gubitak od umanjenja vrijednosti koji se može pripisati manjinskom udjelu odnosi na goodwill koji nije priznat u konsolidiranim financijskim izvještajima matičnog društva (vidjeti točku C4), to se umanjenje ne priznaje kao gubitak od umanjenja vrijednosti goodwilla. U takvim se slučajevima kao gubitak od umanjenja vrijednosti priznaje samo gubitak od umanjenja vrijednosti goodwilla koji se odnosi na goodwill raspoređen na matično društvo.
C9
U primjeru 7 objašnjava se testiranje na umanjenje vrijednosti jedinice s goodwillom koja stvara novac koja nije u potpunom vlasništvu.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 37
Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina
CILJ
Cilj je ovog Standarda osigurati da se na rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđenu imovinu primjenjuju odgovarajući kriteriji priznavanja i osnovice za mjerenje, te da se u bilješkama objavi dovoljno informacija kojima se korisnicima omogućuje razumijevanje njihove vrste, rokova i iznosa.
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Ovaj Standard dužni su primjenjivati svi subjekti pri računovodstvenom iskazivanju rezerviranja, nepredviđenih obveza i nepredviđene imovine, osim:
(a)
onih koji proizlaze dvostrano obveznih ugovora, uz iznimku štetnih ugovora i
(b)
[brisano]
(c)
onih na koje se primjenjuje neki drugi standard.
2.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na financijske instrumente (uključujući jamstva) koji su obuhvaćena područjem primjene MSFI-ja 9 Financijski instrumenti.
3.
Dvostrano obvezni ugovori su ugovori u kojima strane nisu ili su jednako djelomično ispunile svoje obveze. Ovaj se Standard ne primjenjuje na dvostrano obvezne ugovore, osim ako su štetni.
4.
[Brisano]
5.
Ako se na određenu vrstu rezerviranja, nepredviđene obveze ili nepredviđene imovine primjenjuje neki drugi standard, subjekt umjesto ovog primjenjuje taj standard. Na primjer, neke vrste rezerviranja obrađene su u standardima koji se odnose na:
(a)
[brisano]
(b)
poreze na dobit (vidjeti MRS 12 Porezi na dobit);
(c)
najmove (vidjeti MSFI 16 Najmovi). Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na svaki najam koji postane štetan prije datuma početka najma kako je definirano u MSFI-u 16. Ovaj se Standard primjenjuje i na kratkoročne najmove i najmove s odnosnom imovinom male vrijednosti koji se računovodstveno iskazuju u skladu s točkom 6. MSFI-ja 16 i one koji su postali štetni;
ugovora o osiguranju i drugih ugovora obuhvaćenih područjem primjene MSFI-ja 17 Ugovori o osiguranju;
(f)
nepredviđene naknade stjecatelja u poslovnoj kombinaciji (vidjeti MSFI 3 Poslovne kombinacije) i
(g)
prihode na temelju ugovora s kupcima (vidjeti MSFI 15, Prihodi na temelju ugovora s kupcima). No, budući da MSFI 15 ne sadržava specifične zahtjeve o ugovorima s kupcima koji jesu ili su postali štetni, ovaj se Standard primjenjuje na takve slučajeve.
6.
[Brisano]
7.
U ovom se Standardu rezerviranja definiraju kao obveze neizvjesnog roka ili iznosa. U nekim se zemljama izraz „rezerviranje” koristi i u kontekstu amortizacije, umanjenja vrijednosti imovine i sumnjivih i spornih potraživanja; to su usklađenja knjigovodstvene vrijednosti imovine na koja se ovaj Standard ne primjenjuje.
8.
U drugim se standardima utvrđuje smatraju li se izdaci imovinom ili rashodima i ta se pitanja ne obrađuju u ovom Standardu. Stoga se ovim Standardom ne zabranjuje niti nalaže kapitalizacija troškova koji se priznaju u trenutku izdvajanja rezerviranja.
9.
Ovaj se Standard primjenjuje na rezerviranja za restrukturiranje (uključujući prekinuta poslovanja). Dodatna objavljivanja mogu se naložiti u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuta poslovanja ako restrukturiranje odgovara definiciji prekinutog poslovanja.
DEFINICIJE
10.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Rezerviranje je obveza neizvjesnog roka ili iznosa.
Obveza(23)je sadašnja obveza subjekta koja proizlazi iz prošlih događaja, za čiju se namiru očekuje odljev resursa subjekta s ekonomskim koristima.
Obvezujući događaj je događaj koji stvara pravnu ili izvedenu obvezu zbog koje subjekt nema drugu realnu mogućnosti nego namiriti tu obvezu.
Pravna obveza je obveza koja nastaje na temelju:
(a)
ugovora (iz njegovih eksplicitnih ili implicitnih uvjeta);
(b)
propisa ili
(c)
primjene prava.
Izvedena obveza je obveza koja proizlazi iz postupaka subjekta:
(a)
kojima je subjekt na temelju ustaljene prakse, objavljenih politika ili dostatno konkretne aktualne izjave drugim osobama najavio da će preuzeti određene obveze i
(b)
kojima je subjekt kod tih drugih osoba stvorio opravdana očekivanja da će te obveze ispuniti.
Nepredviđena obveza je:
(a)
moguća obveza koja proizlazi iz prošlih događaja i čije će postojanje biti potvrđeno samo nastankom ili izostankom jednog ili više neizvjesnih budućih događaja koji nisu u potpunosti pod kontrolom subjekta ili
(b)
sadašnja obveza koja proizlazi iz prošlih događaja, ali nije priznata:
i.
jer nije vjerojatno da će za namiru obveze biti potreban odljev resursa s ekonomskim koristima ili
ii.
jer se iznos obveze ne može dovoljno pouzdano izmjeriti.
Nepredviđena imovina je moguća imovina koja proizlazi iz prošlih događaja i čije će se postojanje potvrditi samo nastankom ili izostankom jednoga ili više neizvjesnih budućih događaja koji nisu u potpunosti pod kontrolom subjekta.
Štetni ugovor je ugovor u kojem su neizbježni troškovi ispunjenja ugovornih obveza viši od njegovih očekivanih ekonomskih koristi.
Restrukturiranje je postupak koji poslovodstvo planira i kontrolira i kojim se značajno mijenja:
(a)
opseg poslovanja subjekta ili
(b)
način poslovanja.
Rezerviranja i druge obveze
11.
Rezerviranja se razlikuju od drugih obveza, kao što su obveze prema dobavljačima i obračunate stavke jer su rokovi ili iznosi budućih izdataka potrebnih za namiru neizvjesni. S druge strane:
(a)
obveze prema dobavljačima su obveze plaćanja za primljenu robu ili pružene usluge za koje su izdani računi ili su formalno dogovorene s dobavljačima i
(b)
obračunate stavke su obveze plaćanja za primljenu robu ili pružene usluge koje nisu podmirene, za koje nisu izdani računi niti su formalno dogovorene s dobavljačima, uključujući obveze prema zaposlenima (npr. iznosi za obračunate naknade za godišnji odmor). Iako je ponekad potrebno procijeniti iznos ili rokove za obračunate stavke, neizvjesnost je u odnosu na rezerviranja općenito mnogo manja.
Obračunate stavke često se iskazuju kao dio obveza prema dobavljačima ili drugih obveza, dok se rezerviranja iskazuju zasebno.
Odnos između rezerviranja i nepredviđenih obveza
12.
Općenito su sva rezerviranja nepredviđena zbog neizvjesnih rokova ili iznosa. Međutim, u ovom Standardu se izraz „nepredviđen” koristi za obveze i imovinu koji nisu priznati jer će se njihovo postojanje potvrditi samo nastankom ili izostankom jednog ili više neizvjesnih budućih događaja koji nisu u potpunosti pod kontrolom subjekta. Osim toga, izraz „nepredviđena obveza” koristi se za obveze koje ne ispunjavaju kriterije priznavanja.
13.
U ovom Standardu se razlikuju:
(a)
rezerviranja – koja se priznaju kao obveze (pod pretpostavkom da se mogu pouzdano procijeniti) jer predstavljaju sadašnje obveze i za njihovo će namirenje vjerojatno biti nužan odljev resursa s ekonomskim koristima i
(b)
nepredviđene obveze – koje se ne priznaju kao obveze jer predstavljaju:
i.
moguće obveze, budući da tek treba potvrditi ima li subjekt sadašnju obvezu koja bi mogla dovesti do odljeva resursa s ekonomskim koristima ili
ii.
sadašnje obveze koje ne ispunjavaju kriterije priznavanja iz ovog Standarda (jer nije vjerojatno da će za namirenje obveze biti nužan odljev resursa s ekonomskim koristima ili se iznos obveze ne može dovoljno pouzdano procijeniti).
PRIZNAVANJE
Rezerviranja
14.
Rezerviranje se priznaje:
(a)
ako subjekt ima sadašnju obvezu (pravnu ili izvedenu) koja je rezultat nekog prošlog događaja;
(b)
ako je vjerojatno da će za namirenje obveze biti nužan odljev resursa s ekonomskim koristima i
(c)
ako se iznos obveze može pouzdano procijeniti.
Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, rezerviranje se ne priznaje.
Sadašnja obveza
15.
U rijetkim slučajevima nije jasno postoji li sadašnja obveza. U tim se slučajevima smatra da je sadašnja obveza proizašla iz prošlog događaja ako je na temelju dostupnih dokaza vjerojatno da će sadašnja obveza postojati na kraju izvještajnog razdoblja.
16.
U gotovom svim slučajevima bit će jasno je li sadašnja obveza proizašla iz prošlog događaja. U rijetkim slučajevima, npr. u sudskom postupku, može biti sporno jesu li određeni događaji nastali i je li iz njih proizašla sadašnja obveza. U tom slučaju subjekt postojanje sadašnje obveze na kraju izvještajnog razdoblja utvrđuje na temelju svih dostupnih dokaza, uključujući npr. mišljenje stručnjaka. Ti dokazi uključuju i sve dodatne dokaze o događajima prikupljene nakon izvještajnog razdoblja. Na temelju tih dokaza:
(a)
subjekt priznaje rezerviranje (ako su ispunjeni kriteriji priznavanja) ako je vjerojatno da će sadašnja obveza postojati na kraju izvještajnog razdoblja i
(b)
ako je vjerojatnije da na kraju izvještajnog razdoblja sadašnja obveza neće postojati, subjekt objavljuje nepredviđenu obvezu, osim ako je mala vjerojatnost odljeva resursa s ekonomskim koristima (vidjeti točku 86.).
Prošli događaj
17.
Prošli događaj koji dovodi do nastanka sadašnje obveze naziva se obvezujući događaj. Da bi se određeni događaj smatrao obvezujućim, subjekt ne smije imati drugu realnu mogućnost nego podmiriti obvezu koja je posljedica tog događaja. To je slučaj:
(a)
samo ako pravno moguće prisilno namirenje obveze ili
(b)
u slučaju izvedene obveze, ako se događajem (koji može biti i postupak subjekta) stvaraju opravdana očekivanja drugih osoba da će subjekt ispuniti obvezu.
18.
Financijski izvještaji prikazuju financijski položaj subjekta na kraju njegova izvještajnog razdoblja, a ne njegov mogući položaj u budućnosti. Stoga se rezerviranja ne priznaju za troškove koji će nastati u budućem poslovanju. Jedine obveze koje se priznaju u izvještaju o financijskom položaju subjekta su obveze koje postoje na kraju izvještajnog razdoblja.
19.
Kao rezerviranja se priznaju samo obveze koje su proizašle iz prošlih događaja, neovisno o budućim postupcima subjekta (npr. budući način poslovanja). Takve obveze su npr. novčane kazne ili troškovi sanacije nezakonite štete u okolišu za čije bi namirenje bili potrebni odljevi resursa s ekonomskim koristima, neovisno o budućim postupcima subjekta. Slično subjekt priznaje i rezerviranje za troškove zbrinjavanja naftnog pogona ili nuklearne elektrane u mjeri u kojoj je subjekt dužan sanirati već učinjenu štetu. S druge strane, subjekt zbog komercijalnih pritisaka ili pravnih zahtjeva može planirati izdatke u svrhu određenog načina poslovanja u budućnosti (npr. ugradnja dimnih filtara u određenoj vrsti tvornice). Budući da svojim budućim postupcima može izbjeći buduće izdatke, npr. promjenom načina poslovanja, subjekt nema sadašnju obvezu za te buduće izdatke i rezerviranje se ne priznaje.
20.
Obveza uvijek uključuje drugoga prema kome ta obveza postoji. Nije, međutim, presudan identitet drugoga prema kome obveza postoji jer to može biti bilo tko. Budući da obveza uvijek uključuje preuzimanje obveze prema drugima, odluka poslovodstva ili uprave nije osnova za nastanak izvedene obveze na kraju izvještajnog razdoblja osim ako je onima na koje se odnosi priopćena prije isteka izvještajnog razdoblja i dovoljno podrobno kako bi stvorila njihova opravdana očekivanja da će subjekt ispuniti svoje obveze.
21.
Događaj koji nije osnova za trenutačni nastanak obveze može biti osnova za naknadni nastanak obveze, kao to su npr. izmjena propisa ili postupak subjekta (npr. dostatno konkretna javna izjava) iz kojih proizađe izvedena obveza. Na primjer, po nastanku štete na okolišu ne mora nastati obveza sanacije njezinih posljedica. Međutim, nastanak štete postat će obvezujući događaj ako se novim propisom naloži sanacija postojeće štete ili ako subjekt javno preuzme odgovornost za sanaciju štete na način kojim se stvara izvedena obveza.
22.
Ako pojedinosti prijedloga novog propisa još nisu utvrđene, obveza nastaje tek kad postane gotovo sigurno da će predloženi propis biti donesen. Za potrebe ovog Standarda, takva se obveza smatra pravnom obvezom. Zbog raznih okolnosti donošenja propisa ne može se utvrditi jedan događaj zbog kojeg bi se donošenje propisa smatralo gotovo sigurnim. Često se ne može reći da je donošenje propisa gotovo sigurno sve dok se ne donese.
Vjerojatni odljev resursa s ekonomskim koristima
23.
Da bi obveza ispunila uvjete za priznavanje moraju postojati i sadašnja obveza i vjerojatnost odljeva resursa s ekonomskim koristima radi namirenja te obveze. Za potrebe ovog Standarda (24), smatra se da je odljev resursa ili drugi događaj vjerojatan ako je vjerojatnije da će nastati nego da neće odnosno da je veća vjerojatnost nastanka nego izostanka događaja. Ako postojanje sadašnje obveze nije vjerojatno, subjekt iskazuje nepredviđenu obvezu, osim ako je vjerojatnost odljeva resursa s ekonomskim koristima vrlo mala (vidjeti točku 86.).
24.
Ako postoji nekoliko sličnih obveza (npr. jamstva za proizvode ili slični ugovori), vjerojatnost namire odljevom resursa utvrđuje se za kategoriju obveza u cjelini. Iako vjerojatnost odljeva resursa za neku stavku može biti mala, vrlo je vjerojatno da će za namiru kategorije obveza u cjelini biti potrebni neki odljevi resursa. U tom se slučaju rezerviranje priznaje (ako su ispunjeni drugi kriteriji priznavanja).
Pouzdana procjena obveze
25.
Procjene su bitan dio sastavljanja financijskih izvještaja i ne umanjuju njihovu pouzdanost. To osobito vrijedi za rezerviranja, koja su po prirodi neizvjesnija od većine drugih stavki u izvještaju o financijskom položaju. Osim u iznimno rijetkim slučajevima, subjekt će moći utvrditi niz mogućih ishoda i stoga će njegova procjena obveze biti dovoljno pouzdana za priznavanje rezerviranja.
26.
U iznimno rijetkim slučajevima u kojima pouzdana procjena nije moguća, postoji obveza koja se ne može priznati. Ta se obveza iskazuje kao nepredviđena obveza (vidjeti točku 86.).
Nepredviđene obveze
27.
Subjekt ne smije priznati nepredviđenu obvezu.
28.
Nepredviđena obveza iskazuje se u skladu s točkom 86., osim ako je vjerojatnost odljeva resursa s ekonomskim koristima vrlo mala.
29.
Ako subjekt solidarno odgovara za obvezu, dio obveze čije se ispunjenje očekuje od druge osobe smatra se nepredviđenom obvezom. Subjekt priznaje rezerviranje za dio obveze za koji je vjerojatan odljev resursa s ekonomskim koristima, osim u iznimno rijetkim slučajevima u kojima pouzdana procjena nije moguća.
30.
Promjene nepredviđenih obveze mogu biti neočekivane. Stoga se kontinuirano provjeravaju da se utvrdi vjerojatnost odljeva resursa s ekonomskim koristima. Postane li vjerojatno da će za stavku koja se prethodno smatrala nepredviđenom obvezom biti potreban odljev budućih ekonomskih koristi, rezerviranje se priznaje u financijskim izvještajima za razdoblje u kojem je nastupila promjena vjerojatnosti (osim u iznimno rijetkim slučajevima u kojima pouzdana procjena nije moguća).
Nepredviđena imovina
31.
Subjekt ne smije priznati nepredviđenu imovinu.
32.
Nepredviđena imovina obično proizlazi iz neplaniranih ili drugih neočekivanih događaja zbog kojih nastaje mogućnost priljeva ekonomskih koristi u subjekt. To je npr. potraživanje koje subjekt nastoji naplatiti sudskim putem, a ishod je neizvjestan.
33.
Nepredviđena imovina ne priznaje se u financijskim izvještajima jer to može dovesti do priznavanja prihoda koji se možda nikad neće ostvariti. Međutim, ako je ostvarenje prihoda gotovo sigurno, imovina nije nepredviđena i njezino je priznavanje dopušteno.
34.
Nepredviđena imovina iskazuje se u skladu s točkom 89., osim ako je priljev ekonomskih koristi vjerojatan.
35.
Nepredviđena imovinu se kontinuirano provjerava kako bi se osiguralo da se promjene primjereno iskažu u financijskim izvještajima. Ako postane gotovo sigurno da će doći do priljeva ekonomskih koristi, imovina i povezani prihod priznaju se u financijskim izvještajima razdoblja u kojem je nastupila promjena. Ako priljev ekonomskih koristi postane vjerojatan, subjekt iskazuje nepredviđenu imovinu (vidjeti točku 89.).
MJERENJE
Najbolja procjena
36.
Iznos koji se priznaje kao rezerviranje mora biti najbolja procjena izdataka nužnih za namirenje sadašnje obveze na kraju izvještajnog razdoblja.
37.
Najbolja procjena izdataka nužnih za namirenje sadašnje obveze je iznos koji bi subjekt objektivno platio za namirenje obveze ili za prijenos te obveze na treću stranu na kraju izvještajnog razdoblja. Često je nemoguće ili vrlo skupo namiriti ili prenijeti obvezu na kraju izvještajnog razdoblja. Međutim, procjena iznosa koji bi subjekt objektivno platio za namirenje ili prijenos obveze najbolja je procjena izdataka nužnih za namirenje sadašnje obveze na kraju izvještajnog razdoblja.
38.
Ishod i financijski učinak procjenjuje poslovodstvo subjekta na temelju prosudbe i iskustva sa sličnim transakcijama, a u nekim slučajevima i izvještaja nezavisnih stručnjaka. Dokazi uključuju i sve dodatne dokaze o događajima nakon izvještajnog razdoblja.
39.
Neizvjesnost iznosa koji treba priznati kao rezerviranje razmatra se ovisno o okolnostima. Ako rezerviranje koje se mjeri uključuje velik broj stavki, obveza se procjenjuje ponderiranjem svih mogućih ishoda s njihovim vjerojatnostima. Ta se statistička metoda procjene naziva metoda očekivane vrijednosti. Rezerviranje će stoga biti različito ovisno o tome je li vjerojatnost gubitka određenog iznosa npr. 60 ili 90 %. Ako postoji kontinuiran raspon mogućih ishoda, a svaka je točka u tom rasponu jednako vjerojatna kao i druga, koristi se srednja točka tog raspona.
Primjer
Subjekt prodaje robu s jamstvom na temelju kojeg se kupcima pokrivaju troškovi popravka zbog greške u proizvodnji koja postane vidljiva u prvih šest mjeseci nakon kupnje. Ako se na svim prodanim proizvodima otkriju manje greške, troškovi popravka iznosili bi jedan milijun. Ako se na svim prodanim proizvodima otkriju veće greške, troškovi popravka iznosili bi četiri milijuna. Iskustvo i buduća očekivanja subjekta pokazuju da će u narednoj godini 75 % prodane robe biti bez greške, 20 % s manjom i 5 % s većom greškom. U skladu s točkom 24., subjekt procjenjuje vjerojatnost odljeva za obveze na temelju jamstva u cjelini.
Očekivana vrijednost troškova popravka je:
(75 % od nula) + (20 % od 1 mil.) + (5 % od 4 mil.) = 400 000
40.
Ako je mjeri samo jedna obveza, jedan najvjerojatniji ishod može biti najbolja procjena obveze. Međutim, čak i u tom slučaju subjekt razmatra druge moguće ishode. Ako su drugi mogući ishodi uglavnom viši ili uglavnom niži od najvjerojatnijeg ishoda, najbolja će procjena biti viši ili niži iznos. Na primjer, ako subjekt mora otkloniti ozbiljnu grešku u velikom pogonu koji je izgradio za kupca, jedan najvjerojatniji ishod može biti da se greška otkloni u prvom pokušaju uz trošak od 1 000, no rezervira se veći iznos ako postoje znatni izgledi da će biti potrebni dodatni pokušaji otklanjanja te greške.
41.
Rezerviranje se mjeri prije oporezivanja jer se na porezne učinke rezerviranja i njihove promjene primjenjuje MRS 12.
Rizici i neizvjesnosti
42.
Rizici i neizvjesnosti koji su neizbježno povezani s mnogim događajima i okolnostima uzimaju se u obzir pri donošenju najbolje procjene rezerviranja.
43.
Rizik opisuje promjenjivost ishoda. Usklađenje za rizike može povećati izmjereni iznos obveze. Prosuđivanje u uvjetima neizvjesnosti zahtijeva oprez kako prihod ili imovina ne bi bili precijenjeni, a rashodi ili obveze podcijenjeni. Međutim, neizvjesnost ne opravdava prekomjerna rezerviranja ni namjerno precjenjivanje obveza. Na primjer, ako su predviđeni troškovi posebno negativnog ishoda procijenjeni razumno, taj se ishod namjerno ne smatra vjerojatnijim nego što realno jest. Treba paziti da se izbjegnu dvostruka usklađenja za rizike i neizvjesnosti jer bi to moglo uzrokovati prekomjerno rezerviranje.
44.
Neizvjesnosti iznosa izdatka objavljuju se u skladu s točkom 85. podtočkom (b).
Sadašnja vrijednost
45.
Ako je učinak vremenske vrijednosti novca značajan, iznos rezerviranja mora biti jednak sadašnjoj vrijednosti očekivanih izdataka za namirenje obveze.
46.
Zbog vremenske vrijednosti novca rezerviranja za novčane odljeve koji će nastati ubrzo nakon izvještajnog razdoblja zahtjevnija su od rezerviranja za koja novčani odljevi u istom iznosu nastanu kasnije. Rezerviranja se stoga diskontiraju ako je učinak značajan.
47.
Diskontna stopa je stopa prije oporezivanja koja odražava aktualne tržišne procjene vremenske vrijednosti novca i rizike specifične za obvezu. Diskontna stopa ne smiju odražavati rizike za koje su procjene budućih novčanih tokova usklađene.
Budući događaji
48.
Budući događaji koji mogu utjecati na iznos potreban za namiru obveze moraju se odraziti u iznosu rezerviranja ako postoji dovoljno objektivan dokaz da će nastati.
49.
Očekivani budući događaji mogu biti osobito važni za mjerenje iznosa rezerviranja. Na primjer, subjekt vjeruje da će se troškovi čišćenja gradilišta na kraju njegova vijeka trajanja smanjiti zbog budućih tehnoloških promjena. Priznati iznos odražava razumno očekivanje tehnički kvalificiranih objektivnih promatrača, uzimajući u obzir sve dostupne podatke o tehnologiji koja će biti dostupna u vrijeme čišćenja. Stoga je primjereno uključiti npr. očekivana smanjenja troškova koja proizlaze iz iskustva u primjeni postojeće tehnologije ili očekivane troškove primjene postojeće tehnologije na veće ili složenije poslove čišćenja nego prije. Međutim, subjekt ne pretpostavlja razvoj potpuno nove tehnologije za čišćenje, osim ako za to ima dovoljno objektivnih dokaza.
50.
Pri mjerenju postojeće obveze uzima se u obzir učinak mogućih novih propisa ako postoji dovoljno objektivnih dokaza da će takvi propisi gotovo sigurno biti doneseni. Zbog raznih okolnosti koje nastaju u praksi nije moguće odrediti jedan događaja iz kojeg bi se u svakom slučaju izvelo dovoljno objektivnih dokaza. Dokazi su potrebni o onome što će propis nalagati, o njegovu gotovo sigurnom donošenju i pravovremenoj provedbi. U mnogim slučajevima neće biti dovoljno objektivnih dokaza sve do donošenja novog propisa.
Očekivano otuđenje imovine
51.
Pri mjerenju rezerviranja ne uzimaju se u obzir dobici od očekivanog otuđenja imovine.
52.
Pri mjerenju rezerviranja dobici od očekivanog otuđenja imovine ne uzimaju se u obzir čak ni ako je očekivano otuđenje blisko povezano s događajem koji je uzrok rezerviranja. Umjesto toga, subjekt priznaje dobitke od očekivanog otuđenja imovine u vrijeme utvrđeno standardom koji se primjenjuje na predmetnu imovinu.
NADOKNADE
53.
Ako se očekuje da će izdatke potrebne za namiru rezerviranja djelomično ili u cijelosti nadoknaditi druga strana, ta se nadoknada priznaje samo i jedino ako je gotovo sigurno da će biti primljena ako subjekt namiri obvezu. Nadoknada se smatra zasebnom imovinom. Priznati iznos nadoknade ne smije biti viši od iznosa rezerviranja.
54.
U izvještaju o sveobuhvatnoj dobiti rashod za rezerviranje može se iskazati bez priznatog iznosa nadoknade.
55.
Ponekad subjekt može od druge strane zatražiti da djelomično ili u cijelosti plati za sve izdatke potrebne za namiru rezerviranja (npr. na temelju ugovora o osiguranju, klauzula o odšteti ili jamstva dobavljača). Druga strana može subjektu nadoknaditi iznose koje je platio ili ih platiti izravno.
56.
U većini slučajeva subjekt ostaje odgovoran za predmetni iznos u cijelosti i dužan je namiriti cijeli iznos ako to treća strana iz bilo kojeg razloga ne učini. U tom se slučaju rezerviranje priznaje u punom iznosu obveze, a zasebna imovina priznaje se u iznosu očekivane nadoknade ako je gotovo sigurno da će biti primljena ako subjekt namiri obvezu.
57.
U nekim slučajevima subjekt nije odgovoran za predmetne troškove ako ih treća strana ne namiri. U tom slučaju subjekt nema obvezu za te troškove i oni se ne uključuju u rezerviranje.
58.
Kako je navedeno u točki 29., obveza za koju je subjekt solidarno odgovoran smatra se nepredviđenom obvezom u očekivanom iznosu njezine namire od druge strane.
PROMJENE REZERVIRANJA
59.
Rezerviranja se preispituju na kraju svakog izvještajnog razdoblja i usklađuju za najbolju aktualnu procjenu. Ako više nije vjerojatno da će za namirenje obveze biti nužan odljev resursa s ekonomskim koristima, rezerviranje se poništava.
60.
Ako se primjenjuje diskontiranje, knjigovodstvena vrijednost rezerviranja povećava se u svakom razdoblju zbog protoka vremena. To se povećanje priznaje kao trošak zaduživanja.
KORIŠTENJE REZERVIRANJA
61.
Rezerviranje se koristi samo za izdatke za koje je rezerviranje prvotno priznato.
62.
Iz rezerviranja se namiruju samo izdaci na koje se odnosi prvotno rezerviranje. Namirenje izdataka iz rezerviranja koje je prvotno bilo priznato u druge svrhe prikrilo bi učinak dva različita događaja.
PRIMJENA PRAVILA PRIZNAVANJA I MJERENJA
Budući gubici od poslovanja
63.
Ne priznaju se rezerviranja za buduće poslovne gubitke.
64.
Budući poslovni gubici ne odgovaraju definiciji obveze iz točke 10. i općih kriterija priznavanja rezerviranja iz točke 14.
65.
Očekivanje budućih poslovnih gubitaka naznaka je mogućeg umanjenja vrijednosti određene imovine. Subjekt testira tu imovinu na umanjenje vrijednosti u skladu s MRS-om 36 Umanjenje vrijednosti imovine.
Štetni ugovori
66.
Ako subjekt ima štetni ugovor, sadašnja obveza koja proizlazi iz tog ugovora priznaje se i mjeri kao rezerviranje.
67.
Mnogi se ugovori (npr. neki uobičajeni nalozi za nabavu) mogu otkazati bez naknade drugoj strani te stoga obveza ne postoji. Drugim se ugovorima utvrđuju prava i obveze svake ugovorne strane. Ugovor koji zbog određenih događaja postane štetan obuhvaćen je područjem primjene ovog Standarda te postoji obveza koja se priznaje. Dvostrano obvezni ugovori koji nisu štetni nisu obuhvaćeni područjem primjene ovog Standarda.
68.
U ovom se Standardu štetni ugovor definira kao ugovor u kojem su neizbježni troškovi ispunjenja ugovornih obveza viši od njegovih očekivanih ekonomskih koristi. Neizbježni troškovi ispunjenja ugovornih obveza odražavaju barem neto trošak raskida ugovora, što je trošak ispunjenja ugovornih obveza i naknada ili novčana kazna za njihovo neispunjenje, ovisno o tome koji je iznos niži.
68.A
Trošak ispunjenja ugovora obuhvaća troškove izravno povezane s ugovorom. Troškovi izravno povezani s ugovorom obuhvaćaju:
(a)
inkrementalne troškove ispunjenja tog ugovora, npr. izravni rad i materijali, i
(b)
raspoređivanje drugih troškova koji su izravno povezani s ispunjenjem ugovora, npr. raspoređivanje amortizacije za stavku nekretnine, postrojenja i opreme koja je, među ostalim, korištena pri ispunjenju tog ugovora.
69.
Prije izdvajanja rezerviranja za štetni ugovor, subjekt priznaje eventualni gubitak od umanjenja vrijednosti koji je nastao na imovini korištenoj za ispunjenje ugovora (vidjeti MRS 36).
Restrukturiranje
70.
U nastavku su navedeni primjeri događaja koji mogu biti obuhvaćeni definicijom pojma restrukturiranje:
(a)
prodaja ili napuštanje segmenta poslovanja;
(b)
zatvaranje poslovnih lokacija u zemlji ili regiji odnosno premještanje poslovanja iz jedne zemlje ili regije u drugu;
(c)
promjene upravljačke strukture, npr. eliminacija jedne upravljačke razine i
(d)
temeljni preustroj koji značajno utječe na vrstu i svrhu poslovanja subjekta.
71.
Rezerviranje za troškove restrukturiranja priznaje se samo ako su ispunjeni kriteriji priznavanja rezerviranja iz točke 14. U točkama 72.–83. utvrđuje se način primjene općih kriterija priznavanja na restrukturiranje.
72.
Izvedena obveza za restrukturiranje nastaje samo ako subjekt:
(a)
ima podroban formalni plan restrukturiranja u kojem je utvrđeno barem sljedeće:
i.
predmetno poslovanje ili njegov dio;
ii.
glavne lokacije na kojima se provodi;
iii.
lokaciju, funkciju i približan broj zaposlenih koji će biti obeštećeni za prekid radnog odnosa;
iv.
izdaci koji će nastati i
v.
rokovi za provedbu plana i
(b)
stvori opravdana očekivanja kod onih na koje se plan odnosi da će restrukturiranje započeti provedbom tog plana ili objavom njegovih glavnih obilježja onima na koje se plan odnosi.
73.
Dokazi da je subjekt započeo s provedbom plana restrukturiranja su npr. demontaža pogona, prodaja imovine ili javna objava glavnih obilježja plana. Javna objava podrobnog plana restrukturiranje čini izvedenu obvezu za restrukturiranje samo ako je dostatno podrobna (npr. utvrđivanje glavnih obilježja plana) i stvara opravdana očekivanja kod drugih, kao što su klijenti, dobavljači i zaposleni (ili njihovi predstavnici) da će subjekt provesti restrukturiranje.
74.
Da bi se plan smatrao dostatnim za nastanak izvedene obveze u vrijeme objave onima na koje se odnosi, njegova planirana provedba treba početi što prije i završiti u roku, tako da se otkloni mogućnost bitnih promjena plana. Ako se očekuje dugo kašnjenje početka restrukturiranje ili njegova neopravdano dugotrajna provedba, nije vjerojatno da će plan stvoriti opravdana očekivanja kod onih na koje se odnosi da će subjekt zaista provesti restrukturiranje jer takvi rokovi subjektu omogućuju promjene planova.
75.
Odluka poslovodstva ili uprave o provedbi restrukturiranja donesena prije isteka izvještajnog razdoblja ne stvara izvedenu obvezu na kraju izvještajnog razdoblja, osim ako subjekt prije isteka izvještajnog razdoblja:
(a)
započne provedbu plana restrukturiranja ili
(b)
objavi glavna obilježja plana restrukturiranja onima na koje se plan odnosi dovoljno podrobno da stvori njihovo opravdano očekivanje da će restrukturiranje provesti.
Započne li subjekt provedbu plana restrukturiranja ili objavi njegova glavna obilježja onima na koje se odnosi tek nakon izvještajnog razdoblja, nalaže se objavljivanje u skladu s MRS-om 10 Događaji nakon izvještajnog razdoblja ako je restrukturiranje značajno i ako se može razumno očekivati da bi njegovo neobjavljivanje moglo utjecati na odluke koje primarni korisnici financijskih izvještaja opće namjene donose na temelju tih financijskih izvještaja, u kojem se navode financijske informacije o određenom izvještajnom subjektu.
76.
Iako izvedena obveza ne nastaje samo na temelju odluke poslovodstva, obveza može biti rezultat prethodnih događaja i takve odluke zajedno. Na primjer, pregovori s predstavnicima zaposlenih o otpremninama ili s kupcima o prodaji segmenta poslovanja mogu se zaključiti samo uz odobrenje uprave. Nakon odobrenja uprave i njezine objave drugim stranama, subjekt ima izvedenu obvezu za restrukturiranje ako su ispunjeni uvjeti iz točke 72.
77.
U nekim zemljama uprava ima ovlast za donošenje konačne odluke, a članovi uprave su i zastupnici interesa različitih od interesa poslovodstva (npr. zaposlenih) ili te zastupnike treba obavijestiti prije donošenja odluke uprave. Budući da odluka uprave podrazumijeva slanje obavijesti tim zastupnicima, rezultat može biti nastanak izvedene obveze za restrukturiranje.
78.
Za prodaje segmenta poslovanja obveza ne nastaje dok se subjekt ne obveže na prodaju, npr. sklapanjem obvezujućeg ugovora o prodaji.
79.
Čak i kad donese odluku o prodaji segmenta poslovanja i javno je objavi, subjekt se ne može obvezati na prodaju dok se ne pronađe kupac i ne sklopi obvezujući ugovor o prodaji. Do sklapanja obvezujućeg ugovora o prodaji subjekt promijeniti mišljenje i postupiti drugačije ako ne nađe kupca po prihvatljivim uvjetima. Ako je prodaja segmenta poslovanja predviđena u okviru restrukturiranja, imovina tog segmenta testira se na umanjenje vrijednosti u skladu s MRS-om 36. Ako je prodaja samo dio restrukturiranja, izvedena obveza može nastati za druge dijelove restrukturiranja prije sklapanja obvezujućeg ugovora o prodaji.
80.
Rezerviranje za restrukturiranje uključuje samo izravne izdatke koji proizlaze iz restrukturiranja, a koji:
(a)
su nužno povezani s restrukturiranjem i
(b)
nisu povezani s redovnim poslovanjem subjekta.
81.
Rezerviranje za restrukturiranje ne uključuje troškove kao što su:
(a)
troškovi dodatne izobrazbe ili premještanja osoblja koje ostaje u radnome odnosu;
(b)
troškovi marketinga ili
(c)
troškovi ulaganja u nove sustave i distribucijske mreže.
Ti se izdaci odnose na buduće poslovanje i nisu obveze za restrukturiranje na kraju izvještajnog razdoblja. Takvi se izdaci priznaju na istoj osnovi kao da su nastali neovisno o restrukturiranju.
82.
Odredivi budući gubici poslovanja do datuma restrukturiranja ne uključuju se u rezerviranje, osim ako se odnose na štetni ugovor kako je definiran u točki 10.
83.
U skladu s točkom 51., dobici od očekivanog otuđenja imovine ne uzimaju se u obzir pri mjerenju rezerviranja za restrukturiranje, čak i ako je prodaja imovine predviđena u okviru restrukturiranja.
OBJAVLJIVANJE
84.
Subjekt je za svaku kategoriju rezerviranja dužan objaviti:
(a)
knjigovodstvenu vrijednost na početku i na kraju razdoblja;
(b)
dodatna rezerviranja izdvojena u razdoblju, uključujući povećanja postojećih rezerviranja;
(c)
iskorištene iznose (tj. koji su nastali i nadoknađeni iz rezerviranja) tijekom razdoblja;
(d)
neiskorištene iznose poništene tijekom razdoblja i
(e)
povećanje tijekom razdoblja iznosa diskontiranog zbog protoka vremena i učinak svih promjena na diskontnu stopu.
Usporedne informacije nisu potrebne.
85.
Subjekt je za svaku kategoriju rezerviranja dužan objaviti sljedeće:
(a)
kratak opis vrste obveze i očekivane rokove svih povezanih odljeva ekonomskih koristi;
(b)
naznaku neizvjesnosti iznosa ili rokova tih odljeva. Ako su potrebne odgovarajuće informacije, subjekt je dužan objaviti glavne pretpostavke o budućim događajima, kako je utvrđeno u točki 48. i
(c)
iznos očekivanih nadoknada i iznos imovine koja je bila priznata ta te očekivane nadoknade.
86.
Osim ako je vjerojatnost odljeva za namiru vrlo mala, subjekt je za svaku kategoriju nepredviđenih obveza dužan na kraju izvještajnog razdoblja objaviti kratki opis vrste nepredviđene obveze i, ako je izvedivo:
(a)
procjenu njezina financijskog učinka, što se mjeri u skladu s točkama 36.–52.;
(b)
naznaku neizvjesnosti iznosa ili rokova svih odljeva i
(c)
mogućnost nadoknade.
87.
Kad se određuje koja se rezerviranja ili nepredviđene obveze mogu agregirati u istu kategoriju treba razmotriti jesu li stavke dovoljno slične da bi njihovo zajedničko iskazivanje bilo u skladu sa zahtjevima iz točke 85. podtočaka (a) i(b), te točke 86. podtočaka (a) i (b). Stoga je primjereno iznose za jamstva za različite proizvode smatrati jednom kategorijom, ali nije primjereno jednom kategorijom smatrati iznose za redovna jamstva i iznose koji su predmet sudskih postupaka.
88.
Ako rezerviranje i nepredviđena obveza proizlaze iz istih okolnosti, subjekt objavljuje informacije koje se nalažu u točkama 84.–86. na način da prikaže vezu između rezerviranja i nepredviđene obveze.
89.
Ako je priljev ekonomskih koristi vjerojatan, subjekt objavljuje kratak opis vrste nepredviđene imovine na kraju izvještajnog razdoblja i, ako je izvedivo, procjenu njezina financijskoga učinka, koji se mjeri primjenom načela rezerviranja iz točaka 36.–52.
90.
Važno je da objavljene informacije o nepredviđenoj imovini ne navode na krivi zaključak o vjerojatnosti ostvarenja prihoda.
91.
Ako se koja informacija iz točaka 86. i 89. zbog neizvedivosti ne objavi, tu je činjenicu potrebno objaviti.
92.
U iznimno rijetkim slučajevima može se očekivati da će objavljivanje nekih ili svih informacija iz točaka 84.–89. ozbiljno ugroziti položaj subjekta u sporu s drugim stranama o rezerviranju, nepredviđenim obvezama ili nepredviđenoj imovini. U takvim slučajevima subjekt nije dužan objaviti te informacije, ali jest dužan objaviti opće informacije o sporu te činjenicu da odnosni podaci nisu objavljeni i obrazloženje.
PRIJELAZNE ODREDBE
93.
Učinak primjene ovog Standarda od datuma njegova stupanja na snagu (ili prije tog datuma) iskazuje se kao usklađenje početnoga stanje zadržane dobiti za razdoblje u kojem se Standard počine primjenjivati. Subjektima se preporuča, ali se ne nalaže, da usklade početno stanje zadržane dobiti za prvo prezentirano razdoblje i preprave usporedne informacije. Ako usporedne informacije nisu prepravljene, ta se činjenica objavljuje.
94.
[Brisano]
94.A
Dokumentom Štetni ugovori – trošak ispunjenja ugovora, objavljenim u svibnju 2020., dodana je točka 68.A i izmijenjena je točka 69. Subjekt te izmjene primjenjuje na ugovore za koje još nije ispunio sve obveze na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem primjenjuje te izmjene (datum prve primjene). Subjekt ne prepravlja usporedne informacije. Umjesto toga, subjekt je dužan priznati kumulativni učinak prve primjene tih izmjena kao usklađenje početnog stanja zadržane dobiti ili druge komponente vlasničkoga kapitala, ovisno o slučaju, na datum prve primjene.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
95.
Ovaj Standard stupa na snagu i primjenjuje se na godišnje financijske izvještaje za razdoblja koja su započela 1. srpnja 1999. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primijeni za razdoblja koja su započela prije 1. srpnja 1999., dužan je tu činjenicu objaviti.
96.
[Brisano]
97.
[Brisano]
98.
[Brisano]
99.
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2010.–2012., objavljenim u prosincu 2013., izmijenjena je točka 5. slijedom izmjene MSFI-ja 3. Subjekt tu izmjenu primjenjuje prospektivno na poslovne kombinacije na koje se primjenjuje izmjena MSFI-ja 3.
100.
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjena je točka 5. i brisana je točka 6. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
101.
MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 2. i brisane su točke 97. i 98. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
102.
MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 5. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
103.
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjena je točka 5. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
104.
Dokumentom Definicija izraza „značajno”
(Izmjene MRS-a 1 i MRS-a 8), objavljenim u listopadu 2018., izmijenjena je točka 75. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni izmjena definicije izraza „značajno” u točki 7. MRS-a 1 i točkama 5. i 6. MRS-a 8.
105.
Dokumentom Štetni ugovori – trošak ispunjenja ugovora, objavljenim u svibnju 2020., dodane su točke 68.A i 94.A i izmijenjena je točka 69. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2022. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 38
Nematerijalna imovina
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstveni postupak za nematerijalnu imovinu koja nije posebna tema kojeg drugog standarda. Ovim se Standardom subjektu nalaže priznavanje nematerijalne imovine samo i jedino ako su ispunjeni utvrđeni kriteriji. U Standardu se utvrđuje i način mjerenja knjigovodstvene vrijednosti nematerijalne imovine i nalažu određena objavljivanja o nematerijalnoj imovini.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje u računovodstvu nematerijalne imovine, uz iznimku:
(a)
nematerijalne imovine koja ja obuhvaćena područjem primjene nekog drugoga standarda;
(b)
financijske imovine, kako je definirana u MSR-u 32 Financijski instrumenti: prezentiranje;
(c)
priznavanja i mjerenja imovine za istraživanje i procjenu (vidjeti MSFI 6 Istraživanje i procjena mineralnih resursa) i
(d)
izdataka za razvoj i vađenje minerala, nafte, prirodnog plina i sličnih neobnovljivih resursa.
3.
Ako je nekim drugim standardom propisano računovodstveno iskazivanje određene vrste nematerijalne imovine, subjekt primjenjuje taj standard umjesto ovog Standarda. Na primjer, ovaj se Standard primjenjuje na:
(a)
nematerijalnu imovinu namijenjenu prodaji u okviru redovitog poslovanja (vidjeti MRS 2 Zalihe);
(b)
odgođenu poreznu imovinu (vidjeti MRS 12 Porezi na dobit);
(c)
najmove nematerijalne imovine koji se iskazuju u skladu s MSFI-jem 16 Najmovi;
(d)
imovine koja proizlazi iz primanja zaposlenih (vidjeti MRS 19 Primanja zaposlenih);
(e)
financijsku imovinu kako je definirana u MRS-u 32. Priznavanje i mjerenje neke financijske imovine obuhvaćeno je MSFI-jem 10 Konsolidirani financijski izvještaji, MRS-om 27 Odvojeni financijski izvještaji i MRS-om 28 Ulaganja u pridružena društva i zajedničke pothvate.
(f)
goodwill stečen u poslovnoj kombinaciji (vidjeti MSFI 3 Poslovne kombinacije);
(g)
ugovore obuhvaćene područjem primjene MSFI-ja 17 Ugovori o osiguranju i svu imovinu za novčane tokove od stjecanja osiguranja kako je definirano u MSFI-ju 17;
(h)
dugotrajnu nematerijalnu imovinu klasificiranu kao imovinu namijenjenu prodaji (ili uključenu u skupinu za otuđenje koja je klasificirana kao imovina namijenjena prodaji) u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuta poslovanja;
(i)
imovinu koja proizlazi iz ugovora s kupcima i priznaje se u skladu s MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima.
4.
Neka nematerijalna imovina može biti sadržana u ili na fizičkoj tvari kao što je kompaktni disk (u slučaju računalnog softvera), pravnoj dokumentaciji (u slučaju licencije ili patenta) ili film. Kad određuje treba li imovinu koja sadržava i nematerijalne i materijalne elemente tretirati u skladu s MRS-om 16 Nekretnine, postrojenja i oprema ili kao nematerijalnu imovinu u skladu s ovim Standardom, subjekt na temelju vlastite prosudbe utvrđuje koji je element važniji. Na primjer, računalni softver za računalno upravljani stroj koji ne može funkcionirati bez tog posebnog računalnog softvera sastavni je dio povezanog hardvera i tretira se kao nekretnine, postrojenja i oprema. Isto vrijedi i za operativni sustav računala. Ako softver nije sastavni dio povezanog hardvera, računalni softver tretira se kao nematerijalna imovina.
5.
Ovaj se Standard primjenjuje, među ostalim, na izdatke za oglašavanje, izobrazbe, pokretanja poslovanja, istraživanje i razvoj. Poslovi istraživanja i razvoja usmjereni su na razvoj znanja. Stoga je fizički element imovine sporedan u odnosu na njezinu nematerijalnu komponentu, tj. na znanje koje sadržava, iako iz tih aktivnosti može nastati imovina fizičkog sadržaja (npr. prototip).
6.
Prava stjecatelja licencije na temelju ugovora o licenciranju na stavke kao što su filmovi, videozapisi, igrokazi, rukopisi, patenti i autorska prava, obuhvaćena su područjem primjene ovog Standarda i isključena iz područja primjene MSFI-ja 16.
7.
Isključenje iz područja primjene ovog Standarda moguće je ako su aktivnosti ili transakcije toliko specijalizirane da postaju računovodstveno problematične i treba ih obraditi na neki drugi način. Takvi problemi nastaju pri računovodstvenom iskazivanju izdataka za istraživanje ili razvoj i vađenje nafte, plina i minerala u djelatnostima vađenja i u slučaju ugovora o osiguranju. Stoga se ovaj Standard ne primjenjuje na izdatke za takve aktivnosti i ugovore. Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na drugu nematerijalnu imovinu (kao što je računalni softver) koja se koristi i druge izdatke (kao što su troškovi pokretanja poslovanja) koji nastanu u djelatnostima vađenja ili osiguranja.
DEFINICIJE
8.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Amortizacija je sustavno raspoređivanje amortizacijskog iznosa nematerijalne imovine tijekom njezina korisnog vijeka trajanja.
koji je zbog prošlih događaja pod kontrolom subjekta i
(b)
od kojeg se očekuje da će buduće ekonomske koristi pritjecati u subjekt.
Knjigovodstvena vrijednost je iznos u kojem se određena imovina priznaje u izvještaju o financijskom položaju nakon odbitka akumulirane amortizacije i akumuliranih gubitaka od umanjenja vrijednosti.
Trošak je plaćeni iznos novca ili novčanih ekvivalenata ili fer vrijednost druge naknade za stjecanje imovine u vrijeme njezina stjecanja ili građenja, ili, ovisno o slučaju, iznos koji se može pripisati toj imovini pri početnom priznavanju u skladu sa specifičnim zahtjevima iz drugih MSFI-ja, npr. MSFI–ja 2 Plaćanje na temelju dionica.
Amortizacijski iznos je trošak nabave imovine, ili drugi iznos koji zamjenjuje trošak, umanjen za ostatak vrijednosti imovine.
Razvoj je primjena rezultata istraživanja ili drugog znanja na plan ili projekt proizvodnje novih ili znatno poboljšanih materijala, uređaja, proizvoda, procesa, sustava ili usluga prije početka komercijalne proizvodnje ili upotrebe.
Vrijednost specifična za subjekt je sadašnja vrijednost novčanih tokova koje subjekt očekuje ostvariti od trajnog korištenja imovine i njezina otuđenja na kraju njezina korisnog vijeka trajanja ili pri namirenju obveze.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
Gubitak od umanjenja vrijednosti je iznos za koji knjigovodstvena vrijednost imovine premašuje njezinu nadoknadivu vrijednost.
Nematerijalna imovina je odrediva nenovčana imovina bez fizičkih obilježja.
Novčana imovina je novac koji se drži i imovina koja se potražuje u fiksnom ili odredivom iznosu novca.
Istraživanje je izvorno i planirano ispitivanje koje se provodi s ciljem stjecanja novih znanstvenih ili tehnoloških spoznaja i razumijevanja.
Ostatak vrijednosti nematerijalne imovine je procijenjeni iznos koji bi subjekt ostvario otuđenjem imovine u sadašnjem trenutku, nakon odbitka procijenjenih troškova otuđenja, ako starost i stanje imovine već odgovaraju onima koji se očekuju na kraju njezina korisnog vijeka trajanja.
Korisni vijek trajanja je:
(a)
razdoblje u kojem se očekuje da će imovina biti dostupna subjektu za upotrebu ili
(b)
broj proizvoda ili sličnih jedinica koje subjekt očekuje ostvariti od te imovine.
Nematerijalna imovina
9.
Subjekti često pri stjecanju, razvoju, održavanju ili unapređenju nematerijalne imovine, kao što su znanstvene ili tehničke spoznaje, oblikovanje i uvođenje novih procesa ili sustava, licencije, intelektualno vlasništvo, poznavanje tržišta i zaštitni znakovi (uključujući robna imena i izdavačke naslove) troše resurse ili preuzimaju obveze. Uobičajeni primjeri stavki obuhvaćenih tih općim nazivima su računalni softver, patenti, autorska prava, filmovi, popisi kupaca, prava servisiranja hipotekarnih kredita, ribolovne dozvole, uvozne kvote, franšize, odnosi s kupcima ili dobavljačima, vjernost kupaca, tržišni udio i marketinška prava.
10.
Ne odgovaraju sve stavke iz točke 9. definiciji nematerijalne imovine, npr. prepoznatljivost, kontrola resursa i postojanje budućih ekonomskih koristi. Ako neka stavka obuhvaćena područjem primjene ovog Standarda ne odgovara definiciji nematerijalne imovine, izdaci za njezino stjecanje ili interno stvaranje priznaju se kao rashod kad su nastali. Međutim, stavka stečena u poslovnoj kombinaciji dio je goodwilla koji se priznaje na datum stjecanja (vidjeti točku 68.).
Prepoznatljivost
11.
Nematerijalna imovina po definiciji mora biti odrediva da bi se jasno razlikovalo od goodwilla. Goodwill priznat u poslovnoj kombinaciji je imovina koja predstavlja buduće ekonomske koristi od druge imovine stečene poslovnom kombinacijom koja nije pojedinačno utvrđena i odvojeno priznata. Buduće ekonomske koristi mogu nastati sinergijom između odredive stečene imovine i imovine koja pojedinačno ne ispunjava uvjete za priznavanje u financijskim izvještajima.
12.
Imovina je odrediva:
(a)
ako je odvojiva odnosno ako se može odvojiti ili izdvojiti iz subjekta i prodati, prenijeti, licencirati, iznajmiti ili razmijeniti, pojedinačno ili zajedno s povezanim ugovorom, odredivom imovinom ili obvezom, neovisno o tome namjerava li to subjekt učiniti ili
(b)
proizlazi iz ugovornih ili drugih propisanih prava, neovisno o tome jesu li ta prava prenosiva ili odvojiva od subjekta ili drugih prava i obveza.
Kontrola
13.
Subjekt kontrolira imovinu ako može ostvariti buduće ekonomske koristi koje pritječu iz temeljnog resursa, a drugima ograničiti pristup tim koristima. Subjektova sposobnost kontrole nad budućim ekonomskim koristima od nematerijalne imovine obično proizlazi iz propisanih prava koja su izvršiva sudskim putem. Kontrolu je teže dokazati ako nema propisanih prava. Međutim, pravna izvršivost prava nije nužno uvjet kontrole jer subjekt može buduće ekonomske koristi kontrolirati na neki drugi način.
14.
Poznavanje tržišta i tehničko znanje mogu dovesti do nastanka budućih ekonomskih koristi. Subjekt te koristi kontrolira ako je npr. znanje zaštićeno propisanim pravima kao što su autorska prava, ograničenjem trgovinskog sporazuma (ako je dopušteno) ili pravnom obvezom zaštite povjerljivosti za zaposlene.
15.
Subjekt koji ima tim stručnog osoblja može prepoznati njihove dodatne vještine koje izobrazbom mogu dovesti do budućih ekonomskih koristi. Subjekt može i očekivati da će mu te vještine osoblja biti na raspolaganje i u budućnosti. Međutim, subjekt obično nema dostatnu kontrolu nad očekivanim budućim ekonomskim koristima koje proizlaze iz rada i izobrazbe stručnog osoblja da bi te stavke odgovarale definiciji nematerijalne imovine. Iz sličnog razloga specifična upravljačka ili tehnička nadarenost vjerojatno ne odgovara definiciji nematerijalne imovine, osim ako je njezino korištenja i ostvarenje budućih ekonomskih koristi koje se od nje očekuju zaštićeno propisanim pravima te ako odgovara i drugim dijelovima definicije.
16.
Subjekt može imati portfelj kupaca ili određeni tržišni udio i očekivati da će zbog njegova truda koji ulaže u izgradnju odnosa s kupcima i vjernosti ti kupci i dalje s njime poslovati. Međutim, ako ne postoje propisana prava zaštite ili drugi načini kontrole odnosa s kupcima ili njihove vjernosti, subjekt obično nema dostanu kontrolu nad očekivanim ekonomskim koristima od odnosa s kupcima i njihove vjernosti da bi takve stavke (npr. portfelj klijenata, tržišni udjeli, odnosi s kupcima i njihova vjernost) odgovarale definiciji nematerijalne imovine. Ako ne postoje propisana prava zaštite odnosa s kupcima, transakcije razmjene u istom ili sličnom neugovornom odnosu s kupcima (osim u okviru poslovne kombinacije) dokazuju da subjekt ipak može kontrolirati očekivane buduće koristi koje će pritjecati iz odnosa s kupcima. Budući da takve transakcije razmjene dokazuju i da su odnosi s kupcima odvojivi, ti odnosi odgovaraju definiciji nematerijalne imovine.
Buduće ekonomske koristi
17.
Buduće ekonomske koristi koje pritječu od nematerijalne imovine mogu uključivati prihod od prodaje proizvoda ili pružanja usluga, uštede troškova ili druge koristi koje su rezultate subjektova korištenja imovine. Na primjer, korištenjem intelektualnog vlasništva u proizvodnom procesu mogu se smanjiti budući troškovi proizvodnje, ali ne i povećati budući prihodi.
PRIZNAVANJE I MJERENJE
18.
Da bi se neka stavka priznala kao nematerijalna imovina subjekt je dužan dokazati da ta stavka:
(a)
odgovara definiciji nematerijalne imovine (vidjeti točke 8.–17.) i
(b)
ispunjava kriterije priznavanja (vidjeti točke 21.–23.).
Ovaj se zahtjev primjenjuje na početne troškove stjecanja ili internog stvaranja nematerijalne imovine i naknadne troškove povećanja imovine, zamjene dijela imovine ili njezina održavanja.
19.
Točke 25.–32. odnose se na primjenu kriterija priznavanja zasebno stečene nematerijalne imovine, dok se točke 33.–43. odnose na njihovu primjenu na nematerijalnu imovinu stečenu u poslovnoj kombinaciji. Točka 44. odnosi se na početno mjerenje nematerijalne imovine stečene putem državne potpore, točke 45.–47. odnose se na razmjenu nematerijalne imovine, a točke 48.–50. na tretman interno stvorenog goodwilla. Točke 51.–67. odnose se na početno priznavanje i mjerenje interno stvorene nematerijalne imovine.
20.
Nematerijalna imovina je takva da u većini slučajeva nisu moguća njezina povećanja ni zamjene njezinih dijelova. Stoga će se u većini naknadnih izdataka vjerojatno zadržati očekivane buduće ekonomske koristi sadržane u postojećoj nematerijalnoj imovini iako neće odgovarati definiciji nematerijalne imovine i ispuniti kriterije priznavanja iz ovog Standarda. Osim toga, često je naknadne izdatke teško izravno pripisati određenoj nematerijalnoj imovini umjesto ukupnom poslovanju. Stoga se naknadni izdaci – izdaci koji nastanu nakon početnog priznavanja stečene nematerijalne imovine ili nakon dovršetka interno stvorene nematerijalne imovine – rijetko priznaju u knjigovodstvenoj vrijednosti imovine. U skladu s točkom 63., naknadni izdaci za robnu marku, impresume, izdavačke naslove, popise kupaca i stavke sličnih obilježja (stečene eksterno ili stvorene interno) uvijek se priznaju u dobiti ili gubitku kad su nastali. Naime, takve izdatke nije moguće razlikovati od izdataka za razvoj poslovanja u cjelini.
21.
Nematerijalna imovina priznaje se samo i jedino:
(a)
ako je vjerojatno da će očekivane buduće ekonomske koristi koje se mogu pripisati imovini pritjecati u subjekt i
(b)
ako se trošak imovine može pouzdano izmjeriti.
22.
Subjekt procjenjuje vjerojatnost očekivanih budućih ekonomskih koristi na temelju razumnih i utemeljenih pretpostavki koje predstavljaju najbolju procjenu poslovodstva o nizu ekonomskih uvjeta koji će postojati tijekom korisnog vijeka trajanja imovine.
23.
Subjekt na temelju prosudbe procjenjuje stupanj izvjesnosti pritjecanja budućih ekonomskih koristi koje se mogu pripisati korištenju imovine na osnovi dokaza dostupnih u vrijeme početnog priznavanja, pri čemu se veća važnost pridaje vanjskim dokazima.
24.
Nematerijalna imovina početno se mjeri po trošku.
Odvojeno stjecanje
25.
Obično cijena koju subjekt plaća pri odvojenom stjecanju nematerijalne imovine odražava očekivanu vjerojatnost da će očekivane buduće ekonomske koristi iz te imovine pritjecati u subjekt. Drugim riječima, subjekt očekuje priljev ekonomskih koristi, čak i ako je neizvjesno kada i u kojem iznosu. Stoga se smatra da je kriterij vjerojatnosti iz točke 21. podtočke (a) za priznavanje odvojeno stečene nematerijalne imovine uvijek ispunjen.
26.
Osim toga, trošak odvojeno stečene nematerijalne imovine obično se može pouzdano izmjeriti, osobito ako je naknada za kupnju u obliku novca ili druge novčane imovine.
Primjeri izdataka koji nisu dio troška nematerijalne imovine:
(a)
troškovi uvođenja novog proizvoda ili usluge (uključujući troškove oglašavanja i promotivnih aktivnosti);
(b)
troškovi poslovanja na novoj lokaciji ili s novim klijentima (uključujući troškove izobrazbe osoblja) i
(c)
administrativni troškovi i drugi opći troškovi.
30.
Troškovi se prestaju priznavati u knjigovodstvenoj vrijednosti nematerijalne imovine kad je imovina u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva. Stoga se troškovi koji nastanu korištenjem ili premještanjem nematerijalne imovine ne uključuju u knjigovodstvenu vrijednost te imovine. Na primjer, sljedeći se troškovi ne uključuju u knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine:
(a)
troškovi koji nastanu dok je imovina u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva, ali još nije stavljena u upotrebu i
(b)
početni gubici od poslovanja, kao što su oni koji nastanu uslijed porasta potražnje za proizvodima te imovine.
31.
Neke su operacije povezane s razvojem nematerijalne imovine, ali nisu nužne za dovođenje te imovine u radno stanje u skladu s namjerama poslovodstva. Te su sporedne operacije moguće prije ili za vrijeme poslova razvoja. Budući da te sporedne operacije nisu nužne za dovođenje te imovine u radno stanje u skladu s namjerama poslovodstva, prihod i povezani rashodi od tih sporednih operacija odmah se priznaju u dobiti ili gubitku i uključuju u odgovarajuće klasifikacije prihoda i rashoda
32.
Ako se plaćanje za nematerijalnu imovinu odgodi dulju od uobičajenih uvjeta kreditiranja, njezin je trošak ekvivalent novčane cijene. Razlika između tog iznosa i ukupnih plaćanja priznaje se kao kamatni rashod u razdoblju kreditiranja, osim ako se kapitalizira u skladu s MRS-om 23 Troškovi zaduživanja.
Stjecanje u okviru poslovne kombinacije
33.
U skladu s MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije, trošak nematerijalne imovine stečene u poslovnoj kombinaciji njezina je fer vrijednost na datum stjecanja. Fer vrijednost nematerijalne imovine odražava očekivanja tržišnih sudionika na datum stjecanja da će očekivane buduće ekonomske koristi iz te imovine vjerojatno pritjecati u subjekt. Drugim riječima, subjekt očekuje priljev ekonomskih koristi, čak i ako je neizvjesno kada i u kojem iznosu. Stoga se smatra da je kriterij vjerojatnosti iz točke 21. podtočke (a) za priznavanje nematerijalne imovine stečene u poslovnim kombinacijama uvijek ispunjen. Ako je nematerijalna imovina stečena u poslovnoj kombinaciji odvojiva ili proizlazi iz ugovornih ili drugih propisanih prava, postoji dovoljno informacija za pouzdano mjerenje njezine fer vrijednosti. Stoga se smatra da je kriterij vjerojatnosti iz točke 21. podtočke (b) za priznavanje nematerijalne imovine stečene u poslovnim kombinacijama uvijek ispunjen.
34.
U skladu s ovim Standardom i MSFI-jem 3 (kako je revidiran 2008.), stjecatelj na datum stjecanja, odvojeno od goodwilla, priznaje nematerijalnu imovinu stečenika, neovisno o tome je li tu imovinu stečenik priznao prije poslovne kombinacije. To znači da stjecatelj stečenikov projekt istraživanja i razvoja u tijeku priznaje kao imovinu, odvojeno od goodwilla, ako taj projekt odgovara definiciji nematerijalne imovine. Stečenikov projekt istraživanja i razvoja u tijeku odgovara definiciji nematerijalne imovine:
(a)
ako odgovara definiciji imovine i
(b)
ako je odrediv odnosno odvojiv ili proizlazi iz ugovornih ili drugih propisanih prava.
Nematerijalna imovina stečena u poslovnoj kombinaciji
35.
Ako je nematerijalna imovina stečena u poslovnoj kombinaciji odvojiva ili proizlazi iz ugovornih ili drugih propisanih prava, postoji dovoljno informacija za pouzdano mjerenje njezine fer vrijednosti. Ako u procjenama na temelju kojih se mjeri fer vrijednost nematerijalne imovine postoji niz mogućih ishoda različite vjerojatnosti, ta se neizvjesnost uključuje u mjerenje fer vrijednosti imovine.
36.
Nematerijalna imovina stečena u poslovnoj kombinaciji može biti odvojiva, ali samo zajedno s povezanim ugovorom, odredivom imovinom ili obvezom. U takvim slučajevima stjecatelj priznaje nematerijalnu imovinu odvojeno od goodwilla, ali zajedno s povezanom stavkom.
37.
Stjecatelj može skupinu komplementarne nematerijalne imovine priznati kao jednu stavku imovine ako pojedinačna imovina ima sličan korisni vijek trajanja. Na primjer, izrazi „žig” i „zaštićeno ime” često se koriste kao sinonimi za robne i druge žigove. Međutim, „žig” i „zaštićeno ime” opći su marketinški izrazi kojima se obično označuje skupina komplementarne imovine kao što su robni (ili uslužni) žig i njegov pripadajući robni naziv, formule, recepture i tehnološka stručnost.
38.–41.
[Brisano]
Naknadni izdaci za stečeni projekt istraživanja i razvoja u tijeku
42.
Izdaci za istraživanje ili razvoj:
(a)
koji se odnose na projekt istraživanja ili razvoja u tijeku stečen odvojeno ili u okviru poslovne kombinacije i priznat kao nematerijalna imovina i
(b)
koji su nastali nakon stjecanja toga projekta,
iskazuju se u skladu s točkama 54.–62.
43.
Primjena zahtjeva iz točaka 54.–62. znači da se naknadni izdaci za projekt istraživanja ili razvoja u tijeku koji je stečen odvojeno ili u okviru poslovne kombinacije i priznat kao nematerijalna imovina:
(a)
priznaju kao rashod kad su nastali ako se radi o izdacima za istraživanje;
(b)
priznaju kao rashod kad su nastali ako se radi o izdacima za razvoj koji ne ispunjavaju kriterije za priznavanje kao nematerijalna imovina iz točke 57. i
(c)
dodaju knjigovodstvenoj vrijednosti stečenog projekta istraživanja ili razvoja u tijeku ako se radi o izdacima za razvoj koji ispunjavaju kriterije priznavanja iz točke 57.
Stjecanje putem državne potpore
44.
U nekim slučajevima imovina se može steći bez naknade ili za neznatnu naknadu sredstvima državne potpore. To se događa kad država prenese ili dodijeli subjektu određenu nematerijalnu imovinu, kao što su pravo na slijetanje u zračnoj luci, koncesije za radijske ili televizijske postaje, uvozne dozvole ili kvote, ili prava na pristup drugim ograničenim resursima. U skladu s MRS-om 20 Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći, subjekt može nematerijalnu imovinu i potporu početno priznati po fer vrijednosti. Ako odluči da neće početno priznati imovinu po fer vrijednosti, subjekt je početno priznaje u nominalnom iznosu (drugi postupak dopušten MRS-om 20) uvećanu za sve izdatke koji se mogu izravno pripisati pripremi imovine za predviđenu namjenu.
Razmjene imovine
45.
Nematerijalna imovina može se steći razmjenom za novčanu imovinu ili kombinaciju novčane i nenovčane imovine. Razmatranje u nastavku odnosi se samo na zamjenu jedne nemonetarne imovine za drugu, ali se primjenjuje i na sve zamjene iz prethodne rečenice. Trošak takve nematerijalne imovine mjeri se po fer vrijednosti, osim (a) ako transakcija razmjene nema komercijalnog sadržaja ili (b) ako se fer vrijednost primljene i ustupljene imovine ne može pouzdano izmjeriti. Stečena imovina mjeri se na taj način čak i ako subjekt ne može odmah prestati priznavati imovinu koju je ustupio. Ako se stečena imovina ne mjeri po fer vrijednosti, njezin se trošak mjeri po knjigovodstvenoj vrijednosti ustupljene imovine.
46.
Subjekt pri utvrđivanju komercijalnog sadržaja transakcije zamjene razmatra u kojoj će mjeri ta transakcija utjecati na očekivane promjene njegovih budućih novčanih tokova Transakcija zamjene ima komercijalni sadržaj:
(a)
ako se struktura (rizik, vrijeme i iznos) novčanih tokova od primljene imovine razlikuje od strukture novčanih tokova dane imovine ili
(b)
ako se vrijednost specifična za subjekt, koja se odnosi na dio njegova poslovanja i na koju ta transakcija utječe, promijeni kao posljedica zamjene i
(c)
ako je razlika pod (a) ili (b) značajna u odnosu na fer vrijednost razmijenjene imovine.
Kako bi se utvrdilo ima li transakcija zamjene komercijalni sadržaj, vrijednost specifična za subjekt, koja se odnosi na dio njegova poslovanja i na koju ta transakcija utječe, mora odražavati novčane tokove nakon oporezivanja. Rezultat tih analiza može biti jasan i bez detaljnih izračuna subjekta.
47.
U točki 21. podtočki (b) navodi se da je mogućnost pouzdanog mjerenja troška imovine uvjet za priznavanje nematerijalne imovine. Fer vrijednost nematerijalne imovine može se pouzdano izmjeriti ako (a) promjenjivost raspona razumnih mjerenja fer vrijednosti nije znatna za tu imovinu ili (b) ako se vjerojatnost različitih procjena u tom rasponu može razumno procijeniti i iskoristiti pri mjerenju fer vrijednosti. Ako subjekt može pouzdano izmjeriti fer vrijednost primljene ili ustupljene imovine, tada se fer vrijednost ustupljene imovine koristi za mjerenje troška, osim ako je fer vrijednost primljene imovine očiglednija.
Interno stvoren goodwill
48.
Interno stvoren goodwill ne priznaje se kao imovina.
49.
U nekim slučajevima nastaju izdaci za ostvarenje budućih ekonomskih koristi, ali to ne dovodi do stvaranja nematerijalne imovine koja ispunjava kriterije priznavanja iz ovog Standarda. Ti se izdaci obično smatraju doprinosom interno stvorenom goodwillu. Interno stvoren goodwill ne priznaje se kao imovina jer nije odrediv resurs (tj. nije odvojiv i ne proizlazi iz ugovornih ili drugih propisanih prava) pod kontrolom subjekta koji se može pouzdano izmjeriti po trošku.
50.
Razlike između fer vrijednosti subjekta i knjigovodstvene vrijednosti njegove odredive neto imovine u bilo kojem trenutku nastati zbog raznih čimbenika koji utječu na fer vrijednost subjekta. Međutim, takve razlike ne predstavljaju trošak nematerijalne imovine pod kontrolom subjekta.
Interno stvorena nematerijalna imovina
51.
Ponekad je teško procijeniti ispunjava li interno stvorena nematerijalna imovina uvjete za priznavanje jer je problematično:
(a)
utvrditi hoće li i kada postojati odrediva imovina iz koje će nastati očekivane buduće ekonomske koristi i
(b)
pouzdano utvrditi trošak imovine. U nekim se slučajevima trošak internog stvaranja nematerijalne imovine ne može se razlikovati od troškova održavanja odnosno poboljšanja interno stvorenog goodwilla ili troškova svakodnevnog poslovanja.
Stoga subjekt na svu interno stvorenu nematerijalnu imovinu osim općih zahtjeva za njezino priznavanje i početno mjerenje primjenjuje i zahtjeve i upute iz točaka 52.–67.
52.
Kako bi utvrdio ispunjava li interno stvorena nematerijalna imovina stvorena kriterije priznavanja, subjekt klasificira stvaranje imovine na:
(a)
fazu istraživanja i
(b)
fazu razvoja.
Iako su pojmovi „istraživanje” i „razvoj” definirani, pojmovi „faza istraživanja” i „faza razvoja” za potrebe ovog Standarda imaju šire značenje.
53.
Ako subjekt ne može razlikovati fazu istraživanja od faze razvoja internog projekta stvaranja nematerijalne imovine, smatra se da su izdaci za taj projekt nastali samo u fazi istraživanja.
Faza istraživanja
54.
Ne priznaje se nematerijalna imovina koja nastane pri istraživanju (ili u fazi istraživanja internog projekta). Izdaci za istraživanje (ili u fazi istraživanja internog projekta) priznaju se kao rashod u trenutku kad su nastali.
55.
U fazi istraživanja internog projekta subjekt ne može dokazati da postoji nematerijalna imovina od koje će se ostvariti vjerojatne buduće ekonomske koristi. Stoga se ti izdaci priznaju kao rashod u trenutku kad su nastali.
56.
Primjeri poslova istraživanja:
(a)
poslovi čiji je cilj stjecanje novog znanja;
(b)
pronalaženje, evaluacija i konačni odabir primjena rezultata istraživanja ili drugoga znanja;
(c)
pronalaženje alternativnih rješenja za materijale, uređaje, proizvode, procese, sustave ili usluge i
(d)
formulacija, dizajn, evaluacija i konačni odabir mogućih alternativnih rješenja za nove ili poboljšane materijale, uređaje, proizvode, procese, sustave ili usluge.
Faza razvoja
57.
Nematerijalna imovina koja nastane pri razvoju (ili u fazi razvoja internog projekta) priznaje se samo i jedino ako subjekt može dokazati sve od sljedećeg:
(a)
tehničku izvedivost dovršenja nematerijalne imovine da bi bila raspoloživa za upotrebu ili prodaju;
(b)
da nematerijalnu imovinu namjerava dovršiti, koristiti ili prodati;
(c)
da nematerijalnu imovinu može koristiti ili prodati;
(d)
način na koji će nematerijalna imovina stvarati vjerojatne buduće ekonomske koristi. Subjekt može, među ostalim, dokazati da postoji tržište za proizvode nematerijalne imovine ili za samu nematerijalnu imovinu ili, ako će se ta imovina koristiti interno, njezinu korisnost;
(e)
raspoloživost odgovarajućih tehničkih, financijskih i drugih resursa za dovršenje razvoja, za upotrebu ili prodaju nematerijalne imovine;
(f)
da može pouzdano mjeriti izdatke koji se mogu pripisati nematerijalnoj imovini tijekom njezina razvoja.
58.
U fazi razvoja internog projekta subjekt u nekim slučajevima može odrediti nematerijalnu imovinu i dokazati da će ta imovina stvarati vjerojatne buduće ekonomske koristi jer je faza razvoja projekta naprednija od faze istraživanja.
59.
Primjeri poslova razvoja:
(a)
oblikovanje, konstruiranje i testiranje prototipova i modela prije njihove serijske proizvodnje ili upotrebe;
(b)
oblikovanje alata, uzoraka, kalupa i matrica primjenom nove tehnologije;
(c)
oblikovanje, konstruiranje i rad probnog pogona koji razmjerom nije ekonomski održiv za komercijalnu proizvodnju i
(d)
oblikovanje, konstruiranje i testiranje odabranog alternativnog rješenja za nove ili poboljšane materijale, uređaje, proizvode, procese, sustave ili usluge.
60.
Kako bi dokazao na koji će način nematerijalna imovina stvarati vjerojatne buduće ekonomske koristi, subjekt te buduće ekonomske koristi koje će ostvariti od imovine utvrđuje na temelju načela iz MRS-a 36 Umanjenje vrijednosti imovine. Ako će imovna stvarati ekonomske koristi samo u kombinaciji s drugom imovinom, subjekt primjenjuje načelo jedinica koje stvaraju novac iz MRS-a 36.
61.
Raspoloživost resursa za dovršenje, upotrebu i ostvarenje koristi od nematerijalne imovine može se dokazati npr. poslovnim planom u kojem su prikazani potrebni tehnički, financijski i drugi resursi i sposobnost subjekta da te resurse osigura. U nekim slučajevima subjekt raspoloživost vanjskih financijskih sredstava može dokazati iskazom zajmodavčeve spremnosti za financiranje plana.
62.
Subjekt svojim sustavom obračuna troškova često može pouzdano izmjeriti troškove internog stvaranja nematerijalne imovine, kao što su plaće i drugi izdaci koji nastanu pri osiguravanju autorskih prava ili licencija ili razvoju računalnog softvera.
63.
Interno stvorena robna imena, impresumi, izdavački naslovi, popisi kupaca i stavke sličnog sadržaja ne priznaju se kao nematerijalna imovina.
64.
Izdaci za interno stvorena robna imena, impresume, izdavačke naslove, popise kupaca i stavke sličnog sadržaja ne mogu se razlikovati od troškova razvoja poslovanja u cjelini. Stoga se te stavke ne priznaju kao nematerijalna imovina.
Trošak interno stvorene nematerijalne imovine
65.
Trošak interno stvorene nematerijalne imovine u smislu točke 24. jednak je zbroju izdataka koji nastanu od datuma na koji je nematerijalna imovina po prvi put ispunila kriterije priznavanja iz točaka 21., 22. i 57. U točki 71. zabranjuje se ponovno iskazivanje izdataka koji su prethodno priznati kao rashod.
66.
Trošak interno stvorene nematerijalne imovine uključuje sve izravne troškove potrebne za stvaranje, proizvodnju i pripremu imovine za rad u skladu s namjerama poslovodstva. Primjeri troškova koji se mogu izravno pripisati:
(a)
troškovi materijala i usluga upotrijebljenih ili utrošenih pri stvaranju nematerijalne imovine;
(b)
troškovi primanja zaposlenih (kako su definirani u MRS-u 19) koji proizlaze iz stvaranja nematerijalne imovine;
(c)
naknade za registraciju propisanih prava i
(d)
amortizacija patenata i licencija upotrijebljenih za stvaranje nematerijalne imovine.
U MRS-u 23 utvrđuju se kriteriji priznavanja kamata kao elementa troška interno stvorene nematerijalne imovine.
67.
Sljedeće stavke nisu komponente troška interno stvorene nematerijalne imovine:
(a)
troškovi prodaje, administrativni i opći troškovi, osim ako se mogu izravno pripisati pripremi imovine za upotrebu;
(b)
utvrđeni nedostaci i početni gubici iz poslovanja nastali prije nego što je imovina postigla planiranu učinkovitost i
(c)
izdaci za izobrazbu osoblja koje će rukovati imovinom.
Primjer kojim se objašnjava točka 65.
Subjekt razvija novi proizvodni proces. Tijekom 20X5. nastali su izdaci u iznosu od 1000 N.J. (4), od čega je izdatak od 900 N.J. nastao prije 1. prosinca 20X5., a izdatak od 100 N.J. u razdoblju od 1. prosinca 20X5. do 31. prosinca 20X5. Subjekt može dokazati da je 1. prosinca 20X5. proizvodni proces ispunjavao kriterije za priznavanje kao nematerijalna imovina. Nadoknadiva vrijednost znanja sadržanog u procesu (uključujući buduće novčane odljeve za dovršenje procesa prije početka njegove primjene) procjenjuje se na 500 N.J.
Na kraju 20X5. proizvodni proces se priznaje kao nematerijalna imovina po trošku od 100 N.J. (izdaci nastali od datuma ispunjenja kriterija priznavanja, odnosno od 1. prosinca 20X5.). Izdaci u iznosu od 900 N.J. nastali prije 1. prosinca 20X5. priznaju se kao rashod jer kriteriji priznavanje nisu bili ispunjeni do 1. prosinca 20X5. Ti izdaci nisu dio troška proizvodnog procesa priznatog u izvještaju o financijskom položaju.
Tijekom 20X6. nastali su troškovi u iznosu od 2000 N.J. Na kraju 20X6. nadoknadiva vrijednost znanja sadržanog u procesu (uključujući buduće novčane odljeve za dovršenje procesa prije početka njegove primjene) procjenjuje se na 1 900 N.J.
Na kraju 20X6. trošak proizvodnog procesa iznosi 2 100 N.J. (100 N.J. priznatih na kraju 20X5. plus izdaci u iznosu od 2000 N.J. priznati u 20X6.). Subjekt priznaje gubitak od umanjenja vrijednosti u iznosu od 200 N.J. kradi usklađenja knjigovodstvene vrijednosti procesa prije gubitka od umanjenja vrijednosti (2 100 N.J.) na njegovu nadoknadivu vrijednost (1 900 N.J.). Taj se gubitak od umanjenja vrijednosti poništava u narednom razdoblju ako su ispunjeni zahtjevi za poništenje gubitka od umanjenja iz MRS-a 36.
PRIZNAVANJE RASHODA
68.
Izdatak za nematerijalnu imovinu priznaje se kao rashod kada nastane, osim:
(a)
ako je dio troška nematerijalne imovine koja ispunjava kriterije priznavanja (vidjeti točke 18.–67.) ili
(b)
ako je ta imovina stečena u poslovnoj kombinaciji i ne može se priznati kao nematerijalna imovina. U tom je slučaju izdatak dio iznosa koji se priznaje kao goodwill na datum stjecanja (vidjeti MSFI 3).
69.
U nekim slučajevima izdaci nastaju da bi se subjektu omogućile buduće ekonomske koristi, ali bez stjecanja ili stvaranja nematerijalne ili neke druge imovine koja se može priznati. U slučaju isporuke robe, subjekt takav izdatak priznaje kao rashod kad ima pravo pristupa toj robi. U slučaju isporuke usluga, subjekt izdatak priznaje kao rashod kad usluge primi. Na primjer, izdaci za istraživanje priznaju se kao rashod kad su nastali (vidjeti točku 54.), osim ako su stečeni u poslovnoj kombinaciji. Drugi primjeri izdataka koji se priznaju kao rashod kad su nastali:
(a)
izdaci za aktivnosti pokretanja poslovanja (tj. troškovi pokretanja poslovanja), osim ako su uključeni u trošak stavke nekretnina, postrojenja i opreme u skladu s MRS-om 16. Troškovi pokretanja poslovanja mogu uključivati troškove osnivanja, kao što su pravni i tajnički troškovi koji nastanu pri osnivanju pravne osobe, troškovi otvaranja novog pogona ili poduzeća (tj. troškovi prije otvaranja) ili troškovi pokretanja novog poslovanja ili uvođenja novih proizvoda ili procesa (tj. troškovi prije početka poslovanja);
(b)
izdaci za izobrazbu;
(c)
izdaci za oglašavanje i promidžbene aktivnosti (uključujući katalošku prodaju poštom);
(d)
izdaci za premještanje ili reorganizaciju subjekta djelomično ili u cijelosti.
69.A
Subjekt ima pravo pristupa robi kad je dobije u vlasništvo. Subjekt ima pravo pristupa robi i ako ju je proizveo dobavljač u skladu s uvjetima ugovora o isporuci i subjekt ima pravo zatražiti isporuku robe u zamjenu za plaćanje. Usluge su primljene kad ih dobavljač izvrši u skladu s ugovorom o isporuci usluga subjektu, a ne kad ih subjekt upotrijebi za isporuku druge usluge, npr. isporuku oglasa klijentima.
70.
Točkom 68. subjekt se ne sprečava da predujam prizna kao imovinu ako je isporučena roba plaćena prije negoli je subjekt stekao pravo na pristup toj robi. Slično se točkom 68. subjekt ne sprečava da predujam prizna kao imovinu ako su obavljene usluge plaćene prije negoli je subjekt te usluge primio.
Prošli rashodi koji se ne priznaju kao imovina
71.
Izdaci za nematerijalnu imovinu koji su početno priznati kao rashod naknadno se ne priznaju kao dio troška nematerijalne imovine.
MJERENJE NAKON PRIZNAVANJA
72.
Subjekt odlučuje hoće li kao svoju računovodstvenu politiku subjekt primijeniti model troška iz točke 74. ili model revalorizacije iz točke 75. Ako se nematerijalna imovina obračunava po modelu revalorizacije, sva se druga imovina iz iste kategorije također obračunava po istom modelu, osim ako za tu imovinu nema aktivnog tržišta.
73.
Kategorija nematerijalne imovine znači objedinjena imovina slične vrste i namjene u poslovanju subjekta. Stavke imovine u istoj kategoriji nematerijalne imovine revaloriziraju se istodobno kako bi se izbjegla selektivna revalorizacija imovine i iskazivanje iznosa u financijskim izvještajima koji su kombinacija troškova i vrijednosti na različite datume.
Model troška
74.
Nakon početnog priznavanja nematerijalna imovina se iskazuje po njezinom trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i sve akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti.
Model revalorizacije
75.
Nakon početnog priznavanja nematerijalna imovina se iskazuje u revaloriziranoj vrijednosti, što je njezina fer vrijednost na datum revalorizacije umanjena za naknadno akumuliranu amortizaciju i sve naknadno akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti. Za potrebe revalorizacije u skladu s ovim Standardom, fer vrijednost se mjeri upućivanjem na aktivno tržište. Revalorizacija se stoga provodi redovito kako se na kraju izvještajnog razdoblja knjigovodstvena vrijednost imovine ne bi značajno razlikovala od njezine fer vrijednosti.
76.
Model revalorizacije ne dopušta:
(a)
revalorizaciju nematerijalne imovine koja prethodno nije bila priznata kao imovina ili
(b)
početno priznavanje nematerijalne imovine u iznosima koji nisu trošak.
77.
Model revalorizacije primjenjuje se nakon početnog priznavanja imovine po trošku. Međutim, ako se samo dio troška nematerijalne imovine priznaje kao imovina jer je imovina ispunjavala kriterije priznavanje samo u jednom dijelu procesa (vidjeti točku 65.)., model revalorizacije može se primijeniti na tu cijelu imovinu. Model revalorizacije može se primijeniti na nematerijalnu imovinu koja je dobivena putem državne potpore i priznata u nominalnom iznosu (vidjeti točku 44.).
78.
Aktivno tržište za nematerijalnu imovinu obično ne postoji, iako je moguće. Na primjer, u nekim jurisdikcijama može postojati aktivno tržište za slobodno prenosive dozvole za obavljanje djelatnosti taksi prijevoza, ribolovne dozvole ili proizvodne kvote. Međutim, ne može postojati aktivno tržište za robna imena, impresume, prava za objavljivanje glazbe i filmova, patente ili zaštitne znakove jer je svaka takva imovina jedinstvena. Iako se nematerijalna imovina kupuje i prodaje, ugovori se sklapaju između pojedinih kupaca i prodavatelja, a transakcije su razmjerno rijetke. Zato cijena plaćena za jednu imovinu ne mora biti dovoljan dokaz fer vrijednosti neke druge imovine. Štoviše, cijene često nisu javno dostupne.
79.
Učestalost revalorizacije ovisi o promjenjivosti fer vrijednosti nematerijalne imovine koja se revalorizira. Ako se fer vrijednost revalorizirane imovine značajno razlikuje od njezine knjigovodstvene vrijednosti, potrebna je daljnja revalorizacija. Ako se fer vrijednost određene nematerijalne imovine znatno i učestalo mijenja, revalorizacija se provodi jednom godišnje. Tako česte revalorizacije nisu potrebne za nematerijalnu imovinu čija se fer vrijednost tek neznatno mijenja.
80.
Pri revalorizaciji nematerijalne imovine njezina se knjigovodstvena vrijednost usklađuje na revalorizirani iznos. Na datum revalorizacije na imovinu se primjenjuje jedan od sljedećih postupaka:
(a)
bruto knjigovodstvena vrijednost usklađuje se tako da bude u skladu s revalorizacijom knjigovodstvene vrijednosti imovine. Na primjer, bruto knjigovodstvena vrijednost može se prepraviti upućivanjem na dostupne tržišne podatke ili se može prepraviti razmjerno promjeni knjigovodstvene vrijednosti. Akumulirana amortizacija na dan revalorizacije usklađuje se tako da bude jednaka razlici između bruto knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti imovine nakon što se uračunaju akumulirani gubici od umanjenja vrijednosti ili
(b)
akumulirana amortizacija eliminira se na teret bruto knjigovodstvene vrijednosti imovine.
Iznos usklađenja akumulirane amortizacije dio je povećanja ili umanjenja knjigovodstvene vrijednosti koja se obračunava u skladu s točkama 85. i 86.
81.
Nematerijalna imovina iz kategorije revalorizirane nematerijalne imovine koja se ne može revalorizirati jer za nju ne postoji aktivno tržište, iskazuje se po trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i gubitke od umanjenja vrijednosti.
82.
Ako se fer vrijednost revalorizirane nematerijalne imovine više ne može mjeriti upućivanjem na aktivno tržište, njezina revalorizirana vrijednost je njezina knjigovodstvena vrijednost na datum zadnje revalorizacije upućivanjem na aktivno tržište umanjena za naknadno akumuliranu amortizaciju i naknadno akumulirane gubitke zbog umanjenja vrijednosti.
83.
Činjenica da više ne postoji aktivno tržište za revaloriziranu nematerijalnu imovinu može biti naznaka umanjenja njezine vrijednosti te je treba testirati u skladu s MRS-om 36.
84.
Ako se fer vrijednost imovine može izmjeriti upućivanjem na aktivno tržište na neki kasniji datum mjerenja, od tog se datuma primjenjuje i revalorizacijski model.
85.
Ako se knjigovodstvena vrijednost nematerijalne imovine revalorizacijom poveća, to se povećanje priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i akumulira u vlasničkom kapitalu kao revalorizacijska rezerva. Međutim, povećanje se priznaje u dobiti ili gubitku u mjeri u kojoj se njime poništava revalorizacijsko smanjenje vrijednosti iste imovine koje je prethodno bilo priznato u dobiti ili gubitku.
86.
Ako se zbog revalorizacije knjigovodstvena vrijednost nematerijalne imovine smanji, to se smanjenje priznaje u dobiti ili gubitku. Međutim, smanjenje se priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u mjeri u kojoj to smanjenje ne prelazi postojeći iznos revalorizacijske rezerve za istu imovinu. Smanjenje priznato u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti smanjuje iznos akumulirane revalorizacijske rezerve u vlasničkom kapitalu.
87.
Kumulativna revalorizacijska rezerva uključena u vlasnički kapital može se prenijeti izravno u zadržanu dobit kad se rezerva realizira. Ukupna rezerva može se realizirati prilikom povlačenja imovine iz upotrebe ili njezina otuđenja. Međutim, može se realizirati dio rezerve jer subjekt tu imovinu koristi; u tom slučaju iznos realizirane rezerve jednak je razlici između amortizacije na temelju revalorizirane knjigovodstvene vrijednosti imovine i amortizacije koja bi bila priznata na temelju povijesnoga troška imovine. Prijenos iz revalorizacijske rezerve u zadržanu dobit ne odvija se preko dobiti ili gubitka.
KORISNI VIJEK TRAJANJA
88.
Subjekt utvrđuje je li korisni vijek trajanja nematerijalne imovine određen ili neodređen, te ako je određen, trajanje ili broj proizvodnih ili sličnih jedinica koje čine korisni vijek trajanja imovine. Subjekt smatra da je korisni vijek trajanja nematerijalne imovine neodređen ako na temelju analize svih relevantnih čimbenika ne postoji predvidivo ograničenje razdoblja u kojem se očekuje da će imovina stvoriti neto novčane priljeve za subjekt.
89.
Obračun nematerijalne imovine temelji se na njezinom korisnom vijeku trajanja. Nematerijalna imovina s određenim korisnim vijekom trajanja amortizira se (vidjeti točke 97.–106.), dok se nematerijalna imovina s neodređenim vijekom trajanja ne amortizira (vidjeti točke 107.–110.). U primjerima u ovom Standardu objašnjava se utvrđivanje korisnoga vijeka trajanja za razne vrste nematerijalne imovine, kao i naknadni obračun te imovine na temelju njezina utvrđenog korisnog vijeka trajanja.
90.
Pri određivanju korisnog vijeka trajanja imovine razmatra se niz čimbenika, uključujući:
(a)
subjektovo očekivano korištenje imovine i bi li drugi upravljački tim mogao učinkovitije upravljati imovinom;
(b)
tipične životne cikluse proizvoda za imovinu i javno dostupne informacije o procjenama korisnog vijeka trajanja slične imovine koja se koristi na sličan način;
(c)
tehničku, tehnološku, komercijalnu i drugu zastarjelost;
(d)
stabilnost djelatnosti u kojoj se imovina koristi i promjene tržišne potražnje za proizvodima ili uslugama koje imovina stvara;
(e)
očekivane postupke konkurencije ili potencijalne konkurencije;
(f)
razinu izdataka za održavanje koji su nužni za ostvarenje očekivanih budućih ekonomskih koristi od imovine, te sposobnost i namjeru subjekta da dostigne takvu razinu;
(g)
razdoblje kontrole nad imovinom te pravna i slična ograničenja korištenja imovine, kao što je istek povezanih najmova i
(h)
ovisi li korisni vijek trajanja imovine o korisnom vijeku trajanja druge imovine subjekta.
91.
Pojam „neodređen” ne znači „neograničen”. Korisni vijek trajanja nematerijalne imovine odražava samo razinu budućih izdataka za održavanje koja je nužna da se održi njezin stupanj učinkovitosti utvrđen u vrijeme procjene korisnoga vijeka trajanja imovine, te sposobnost i namjeru subjekta da dostigne takvu razinu. Zaključak da je korisni vijek trajanja nematerijalne imovine neodređen ne bi trebao ovisiti o planiranim budućim izdacima koji premašuju izdatke nužne za održanje odgovarajućeg stupnja učinkovitosti imovine.
92.
S obzirom na brze promjene tehnologije, računalni softver i brojna druga nematerijalna imovina tehnološki zastarijevaju. Stoga će njihov korisni vijek trajanja često biti kratak. Očekivana buduća umanjenja prodajne cijene proizvoda koji je proizveden primjenom nematerijalne imovine mogu biti naznaka očekivane tehničke ili komercijalne zastarjelosti imovine, što može odražavati i umanjenje budućih ekonomskih koristi sadržanih u toj imovini.
93.
Korisni vijek trajanja nematerijalne imovine može biti vrlo dugačak ili čak neodređen. Neizvjesnost je razlog za razumnu procjenu korisnog vijeka trajanja nematerijalne imovine, ali nije razlog da se utvrdi nerealno kratak korisni vijek trajanja.
94.
Korisni vijek trajanja nematerijalne imovine koja proizlazi iz ugovornih ili drugih propisanih prava ne smije biti dulji od razdoblja tih prava, ali može biti kraći, ovisno o razdoblju subjektova očekivanog korištenja imovine. Ako su ugovorna ili druga propisana prava dodijeljena s ograničenim rokom koji se može produljiti, korisni vijek trajanja nematerijalne imovine uključuje razdoblja produljenja samo ako postoji dokaz da produljenje roka subjektu ne stvara znatne troškove. Korisni vijek trajanja ponovno stečenog prava priznatog kao nematerijalna imovina u poslovnoj kombinaciji je preostalo ugovorno razdoblje za koje je dodijeljeno i ne uključuje razdoblja produljenja.
95.
Ekonomski i pravni čimbenici mogu utjecati na korisni vijek trajanja nematerijalne imovine. Ekonomski čimbenici utječu razdoblje u kojem će subjekt ostvariti buduće ekonomske koristi. Pravni čimbenici mogu ograničiti razdoblje u kojem subjekt ima kontrolu pristupa tim koristima. Korisni vijek trajanja kraći je od razdoblja na koja ti čimbenici utječu.
96.
Sljedeći čimbenici, među ostalim, pokazuju da subjekt može obnoviti ugovorna ili druga propisana prava bez znatnih troškova:
(a)
dokazi, moguće na temelju iskustva, da će ugovorna ili druga propisana prava biti produljena. Ako to produljenje ovisi o suglasnosti treće osobe, to uključuje i dokaz da će treća osoba dati suglasnost;
(b)
dokazi da će biti ispunjeni svi uvjeti potrebni za produljenje prava i
(c)
trošak produljenja za subjekt nije znatan u usporedbi s budućim ekonomskim koristima koje subjekt očekuje od produljenja prava.
Ako su troškovi produljenja prava znatni u usporedbi s budućim ekonomskim koristima koje subjekt očekuje od produljenja prava, troškovi „produljenja” u biti predstavljaju troškove stjecanja nove nematerijalne imovine na datum produljenja.
NEMATERIJALNA IMOVINA S ODREĐENIM KORISNIM VIJEKOM TRAJANJA
Razdoblje i metoda amortizacije
97.
Amortizacijski iznos nematerijalne imovine s određenim korisnim vijekom trajanja sustavno se raspoređuje tijekom njezina korisnog vijeka trajanja. Amortizacija započinje kad je imovina dostupna za upotrebu, tj. kad se nalazi na lokaciji i u radnom stanju u skladu s namjerama poslovodstva. Amortizacija prestaje na dan kad se imovina klasificira kao namijenjena prodaji (ili uvrsti u skupinu imovine za otuđenje koja je klasificirana kao namijenjena prodaji) u skladu s MSFI-jem 5 ili na dan prestanka priznavanja imovine, ovisno o tome koji je datum raniji. Primijenjena metoda amortizacije mora odražavati subjektov obrazac očekivane potrošnje budućih ekonomskih koristi od imovine. Ako se taj obrazac ne može pouzdano odrediti, primjenjuje se linearna metoda amortizacija. Iznos amortizacije za svako razdoblje priznaje se u dobiti ili gubitku, osim ako se ovim ili nekim drugim standardom dopušta ili nalaže da se taj iznos uključi u knjigovodstvenu vrijednost neke druge imovine.
98.
Za sustavno raspoređivanje amortizacijskog iznosa imovine tijekom njezina korisnog vijeka trajanja mogu se primjenjivati razne metode. Te metode uključuju linearnu metodu, degresivnu metodu i metodu amortizacije po jedinici proizvoda. Metoda se bira na temelju očekivanog obrasca potrošnje budućih ekonomskih koristi sadržanih u imovini i primjenjuje se dosljedno iz razdoblja u razdoblje, osim u slučaju promjene očekivanog obrasca potrošnje tih budućih ekonomskih koristi.
98.A
Postoji oboriva pretpostavka da metoda amortizacije koja se temelji na prihodima od određene aktivnosti uz primjenu nematerijalne imovine nije primjerena. Prihodi od određene aktivnosti uz primjenu nematerijalne imovine obično odražavaju čimbenike koji nisu izravno povezani s potrošnjom ekonomskih koristi sadržanih u nematerijalnoj imovini. Na primjer, na prihode utječu druge ulazne vrijednosti i procesi, aktivnosti prodaje i promjene u volumenu prodaje i cijenama. Na cijenu kao komponentu prihoda može utjecati inflacija, koja ni na koji način ne utječe na način trošenja imovine. Ta se pretpostavka može oboriti samo u ograničenim okolnostima:
(a)
u kojima je nematerijalna imovina iskazana kao mjera prihoda, kako je opisano u točki 98.C ili
(b)
kad se može dokazati da su prihodi i potrošnja ekonomskih koristi od nematerijalne imovine blisko povezani.
98.B
Pri odabiru odgovarajuće metode amortizacije u skladu s točkom 98., subjekt može odrediti prevladavajući ograničavajući čimbenik inherentan nematerijalnoj imovini. Na primjer, u ugovoru o pravima subjekta na korištenje nematerijalne imovine može se unaprijed utvrditi da je prevladavajući određeni broj godina (tj. vrijeme), broj proizvedenih jedinica ili fiksni ukupni iznos prihoda koje treba ostvariti. Određivanje takvog prevladavajućeg ograničavajućeg čimbenika moglo bi poslužiti kao početna točka za utvrđivanje odgovarajuće osnove za amortizaciju, ali se može primijeniti neka druga osnova ako preciznije odražava očekivani obrazac potrošnje ekonomskih koristi.
98.C
U okolnostima u kojima je ostvarenje praga prihoda prevladavajući ograničavajući čimbenik inherentan nematerijalnoj imovini, ti prihodi mogu biti odgovarajuća osnova za amortizaciju. Na primjer, subjekt može steći koncesiju za istraživanje i vađenje zlata u rudniku zlata. Istek ugovora može se utvrditi na temelju fiksnog iznosa ukupnih prihoda koji se trebaju ostvariti vađenjem (npr. može se ugovoriti vađenje zlata dok ukupni kumulativni prihodi od prodaje znala ne dosegnu iznos od dvije milijarde N.J.), a ne na temelju vremena ili količine izvađenog zlata. Ili se npr. pravo na naplatu cestarine može temeljiti na fiksnom ukupnom iznosu prihoda koje treba ostvariti od kumulativno naplaćene cestarine (npr. može se ugovoriti naplata cestarine dok kumulativni iznos naplaćene cestarine ne dosegne iznos od 100 milijuna N.J.). Ako je ugovorom o korištenju nematerijalne imovine utvrđeno da su prihodi prevladavajući ograničavajući čimbenik, ti prihodi mogu biti odgovarajuća osnovica za amortizaciju nematerijalne imovine, pod uvjetom da se ugovorom utvrdi fiksni ukupni iznos prihoda koje treba ostvariti na temelju kojeg će se obračunati amortizacija.
99.
Amortizacija se obično priznaje u dobiti ili gubitku. Međutim, ponekad se buduće ekonomske koristi sadržane u imovini apsorbiraju pri proizvodnji druge imovine. U tom je slučaju iznos amortizacije dio troška te druge imovine i uključuje se u njezinu knjigovodstvenu vrijednost. Na primjer, amortizacija nematerijalne imovine korištene u proizvodnom procesu uključuje se u knjigovodstvenu vrijednost zaliha (vidjeti MSR 2 Zalihe).
Ostatak vrijednosti
100.
Pretpostavlja se da je ostatak vrijednosti nematerijalne imovine s određenim korisnim vijekom trajanja nula, osim:
(a)
ako je treća strana preuzela obvezu da će kupiti imovinu na kraju njezina korisnog vijeka trajanja ili
(b)
ako postoji aktivno tržište (kako je definirano u MSFI-ju 13) za tu imovinu i:
i.
ostatak vrijednosti može se utvrditi upućivanjem na to tržište i
ii.
vjerojatno je da će takvo tržište postojati do kraja korisnoga vijeka trajanja imovine.
101.
Amortizacijski iznos imovine s određenim korisnim vijekom trajanja utvrđuje se nakon što se oduzme ostatak vrijednosti imovine. Ostatak vrijednosti koji nije nula podrazumijeva da subjekt očekuje otuđiti nematerijalnu imovinu prije isteka njezina korisnog vijeka trajanja.
102.
Procjena ostatka vrijednosti imovine temelji se na iznosu koji se može nadoknaditi otuđenjem primjenom prevladavajućih cijena na datum procjene za prodaju slične imovine koja je dostigla kraj svojeg korisnoga vijeka trajanja i funkcionirala je u uvjetima koji su slični onima u kojima će se koristiti predmetna imovina. Ostatak vrijednosti preispituje se barem na kraju svake financijske godine. Promjena ostatka vrijednosti imovine računovodstveno se iskazuje kao promjena računovodstvene procjene u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške.
103.
Ostatak vrijednost imovine može se povećati do iznosa koji je jednak ili veći od knjigovodstvene vrijednosti te imovine. U tom je slučaju iznos amortizacije imovine nula, osim ako se ostatak vrijednosti naknadno smanji na iznos manji od knjigovodstvene vrijednosti te imovine.
Provjera razdoblja i metode amortizacije
104.
Razdoblje i metoda amortizacije za nematerijalnu imovinu ograničenog vijeka trajanja preispituju se barem na kraju svake financijske godine. Razdoblje amortizacije mijenja se ako se očekivani korisni vijek trajanja imovine razlikuje od prethodnih procjena. Ako se očekivani obrazac potrošnje budućih ekonomskih koristi sadržanih u imovini promijeni, u skladu s tim se mijenja metoda amortizacije. Takve se promjene iskazuju kao promjene računovodstvenih procjena u skladu s MRS-om 8.
105.
Tijekom vijeka trajanja nematerijalne imovine može postati očito da njezin korisni vijek trajanja nije dobro procijenjen. Na primjer, priznavanje gubitka od umanjenja vrijednosti može upućivati na to da je potrebno promijeniti razdoblje amortizacije.
106.
Tijekom vremena se može promijeniti očekivani obrazac priljeva budućih ekonomskih koristi od nematerijalne imovine u subjekt. Na primjer, može postati očito da je degresivna metoda amortizacije primjerenija od linearne metode. Ili je npr. korištenje prava na temelju licencije odgođeno do poduzimanja mjera za druge komponente poslovnog plana. U tom slučaju subjekt će tek u kasnije ostvariti ekonomske koristi koje pritječu iz imovine.
NEMATERIJALNA IMOVINA S NEODREĐENIM KORISNIM VIJEKOM TRAJANJA
107.
Nematerijalna imovina s neodređenim korisnim vijekom trajanja se ne amortizira.
108.
U skladu s MRS-om 36, subjekt je dužan testirati nematerijalnu imovinu s neodređenim korisnim vijekom trajanja na umanjenje vrijednosti usporedbom njezine nadoknadive vrijednosti i njezine knjigovodstvene vrijednosti:
(a)
jedanput godišnje i
(b)
kad god postoji naznaka umanjenja vrijednosti nematerijalne imovine.
Provjera utvrđenog korisnoga vijeka trajanja
109.
Korisni vijek trajanja nematerijalne imovine koja se ne amortizira provjerava se u svakom razdoblju kako bi se utvrdilo potvrđuju li i dalje događaji i okolnosti utvrđeni neodređeni korisni vijeka trajanja te imovine. Ako to nije slučaj, promjena utvrđenog korisnog vijeka trajanja iz neodređenog u određeni iskazuje se kao promjena računovodstvene procjene u skladu s MRS-om 8.
110.
U skladu s MRS-om 36, utvrdi li se da korisni vijek trajanja nematerijalne imovine nije više neodređen nego određen, to je naznaka mogućeg umanjenja vrijednosti te imovine. Stoga subjekt testira imovinu na umanjenje vrijednosti tako da usporedi njezinu nadoknadivu vrijednost, utvrđenu u skladu s MRS-om 36, i njezinu knjigovodstvenu vrijednost i višak knjigovodstvene vrijednosti u odnosu na nadoknadivu vrijednost prizna kao gubitak od umanjenja vrijednosti.
NADOKNADIVOST KNJIGOVODSTVENE VRIJEDNOSTI — GUBICI OD UMANJENJA VRIJEDNOSTI
111.
Moguće umanjenje vrijednosti nematerijalne imovine subjekt utvrđuje primjenom MRS-a 36. U tom je standardu objašnjeno kad i na koji način subjekt provjerava knjigovodstvenu vrijednost svoje imovine, kako utvrđuje nadoknadivu vrijednost imovine te kad priznaje ili poništava gubitak od umanjenja vrijednosti.
POVLAČENJE IZ UPOTREBE I OTUĐENJE
112.
Nematerijalna imovina prestaje se priznavati:
(a)
po otuđenju ili
(b)
ako se od njezine upotrebe ili otuđenja ne očekuju buduće ekonomske koristi.
113.
Dobitak ili gubitak koji proizlazi iz prestanka priznavanja nematerijalne imovine utvrđuju se kao razlika između neto prihoda od otuđenja, ako postoji, i knjigovodstvene vrijednosti imovine. Priznaje se u dobiti ili gubitku kad se imovina prestane priznavati (osim ako se MSFI-jem 16 nalaže drugačije pri prodaji i povratnom najmu). Dobici se ne klasificiraju kao prihod.
114.
Nematerijalna imovina može se otuđiti na razne načine (npr. prodajom, financijskim najmom ili donacijom). Datumom otuđenja nematerijalne imovine smatra se datum na koji primatelj stekne kontrolu nad tom imovinom u skladu sa zahtjevima iz MSFI-ja 15 o određivanju trenutka u kojem se obveza izvršenja smatra ispunjenom. MSFI 16 primjenjuje se na otuđenje prodajom i povratnim najmom.
115.
Ako u skladu s načelom priznavanja iz točke 21. subjekt u knjigovodstvenu vrijednost imovine uključi trošak zamjene dijela nematerijalne imovine, tada prestaje s priznavati knjigovodstvenu vrijednost zamijenjenog dijela. Ako mu nije izvedivo utvrditi knjigovodstvenu vrijednost zamijenjenog dijela, subjekt može iskoristiti trošak zamjene kao pokazatelj troška zamijenjenog dijela u vrijeme njegova stjecanja ili internog stvaranja.
115.A
U slučaju ponovno stečenog prava u poslovnoj kombinaciji, ako je pravo kasnije ponovno izdano (prodano) trećoj strani, pripadajuća knjigovodstvena vrijednost, ako postoji, koristi se za utvrđivanje dobiti ili gubitka pri ponovnom izdavanju.
116.
Iznos naknade koji se uključuje u dobit ili gubitak koji proizlazi iz prestanka priznavanja nematerijalne imovine utvrđuje se u skladu sa zahtjevima o određivanju cijene transakcije iz točaka 47.–72. MSFI-ja 15. Naknadne promjene procijenjenog iznosa naknade uključene u dobit ili gubitak obračunavaju se u skladu sa zahtjevima o promjenama cijene transakcije iz MSFI-ja 15.
117.
Amortizacije nematerijalne imovine s određenim korisnim vijekom trajanja ne prestaje kad se nematerijalna imovine više ne koristi, osim ako je imovina u cijelosti amortizirana ili je klasificirana kao namijenjena prodaji (ili uključena u skupinu za otuđenje klasificiranu kao namijenjena prodaji) u skladu s MSFI-jem 5.
OBJAVLJIVANJE
Općenito
118.
Subjekt je dužan objaviti sljedeće za svaku kategoriju nematerijalne imovine, pri čemu razlikuje internu stvorenu nematerijalnu imovinu i drugu nematerijalnu imovinu:
(a)
je li korisni vijek trajanja određen ili neodređen, te ako je određen, primijenjeni korisni vijek trajanja ili stope amortizacije;
(b)
metode amortizacije primijenjene za nematerijalnu imovinu s određenim korisnim vijekom trajanja;
(c)
bruto knjigovodstvenu vrijednost i akumuliranu amortizaciju (zajedno s akumuliranim gubicima od umanjenja vrijednosti) na početku i na kraju razdoblja;
(d)
stavke izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti u koje je uključena amortizacija nematerijalne imovine;
(e)
usklađenje knjigovodstvene vrijednosti na početku i na kraju razdoblja, pri čemu se iskazuju:
i.
povećanja, uz zasebno iskazana uvećanja iz internog razvoja, zasebno stečena i uvećanja stečena poslovnom kombinacijom;
ii.
imovina koja je klasificirana kao namijenjena prodaji ili je uključena u skupinu imovine za otuđenje koja je klasificirana kao namijenjena prodaji u skladu s MSFI-jem 5 te druga otuđenja;
iii.
povećanja ili smanjenja tijekom razdoblja koja proizlaze iz revalorizacije iz točaka 75., 85. i 86. te gubitaka od umanjenja vrijednosti koji su priznati ili poništeni u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s MRS-om 36 (ako ih ima);
iv.
gubici od umanjenja vrijednosti priznati u dobiti ili gubitku tijekom razdoblja u skladu s MRS-om 36 (ako ih ima);
v.
gubici od umanjenja vrijednosti poništeni u dobiti ili gubitku tijekom razdoblja u skladu s MRS-om 36 (ako ih ima);
vi.
amortizaciju priznatu tijekom razdoblja;
vii.
neto tečajne razlike koje proizlaze iz preračunavanja financijskih izvještaja u prezentacijsku valutu i preračunavanja inozemnog poslovanja u prezentacijsku valutu subjekta i
viii.
druge promjene knjigovodstvene vrijednosti tijekom razdoblja.
119.
Kategorija nematerijalne imovine znači objedinjena imovina slične vrste i namjene u poslovanju subjekta. Primjeri zasebnih kategorija mogu uključivati:
(a)
robna imena;
(b)
impresume i izdavačke naslove;
(c)
računalni softver;
(d)
licencije i franšize;
(e)
autorska prava, patente i druga prava industrijskoga vlasništva, te uslužna i poslovna prava;
(f)
recepture, formule, modele, projekte i prototipove i
(g)
nematerijalnu imovinu u razvoju.
Navedene kategorije mogu se raščlaniti na manje ili objediniti u veće kategorije ako time korisnici financijskih izvještaja dobivaju korisnije informacije.
120.
Subjekt objavljuje informacije o umanjenju vrijednosti nematerijalne imovine u skladu s MRS-om 36 kao nadopunu informacijama koje se nalažu u točki 118. podtočki (e) iii.–v.
121.
MRS-om 8 subjektu se nalaže da objavi vrstu i iznos promjene računovodstvene procjene koja ima značajan učinak u tekućem razdoblju ili za koju se očekuje da će imati značajan učinak u narednim razdobljima. To objavljivanje može biti posljedica promjena:
(a)
utvrđenog korisnog vijeka trajanja nematerijalne imovine;
(b)
metode amortizacije ili
(c)
ostataka vrijednosti.
122.
Subjekt je dužan objaviti i:
(a)
za nematerijalnu imovinu za koju je utvrđen neodređen korisni vijek trajanja, knjigovodstvenu vrijednost i obrazloženje utvrđenog neodređenog korisnog vijeka trajanja. U tom obrazloženju subjekt opisuje čimbenike koji su znatno utjecali na utvrđivanje neodređenog korisnog vijeka trajanja te imovine;
(b)
opis, knjigovodstvenu vrijednost i preostalo razdoblje amortizacije za svaku pojedinačnu nematerijalnu imovinu koja je značajna za financijske izvještaje subjekta;
(c)
za nematerijalnu imovinu stečenu putem državne potpore koja je početno priznata po fer vrijednosti (vidjeti točku 44.):
i.
početno priznatu fer vrijednost te imovine;
ii.
njezinu bruto knjigovodstvenu vrijednost i
iii.
mjeri li se nakon priznavanja po modelu troška ili modelu revalorizacije;
(d)
postojanje i knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine čije je vlasništvo ograničeno te knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine založene kao instrument osiguranja obveza;
(e)
iznos ugovornih obveza za stjecanje nematerijalne imovine.
123.
Kad opisuje čimbenike koji su znatno utjecali na utvrđivanje neodređenog korisnog vijeka trajanja imovine, subjekt razmatra popis čimbenika iz točke 90.
Nematerijalna imovina koja se nakon priznavanja mjeri po modelu revalorizacije
124.
Ako se nematerijalna imovina obračunava u revaloriziranim iznosima, subjekt je dužan objaviti:
(a)
po kategorijama nematerijalne imovine:
i.
stvarni datum revalorizacije;
ii.
knjigovodstvenu vrijednost revalorizirane nematerijalne imovine i
iii.
knjigovodstvenu vrijednost koja bi bila priznata da je revalorizirana kategorija nematerijalne imovine nakon priznavanja mjerena po modelu troška iz točke 74. i
(b)
iznos revalorizacijske rezerve koji se odnosi na nematerijalnu imovinu na početku i na kraju razdoblja, pri čemu se navode promjene tijekom razdoblja i ograničenja pri raspodjeli stanja dioničarima.
(c)
[brisano]
125.
Za potrebe objavljivanja, kategorije revalorizirane imovine mogu se objediniti u veće kategorije. Međutim, kategorije se ne objedinjavaju ako bi time dobila kombinirana kategorija nematerijalne imovine koja uključuje iznose izmjerene i po modelu troška i po modelu revalorizacije.
Izdaci za istraživanje i razvoj
126.
Subjekt objavljuje agregirani iznos izdataka za istraživanje i razvoj koji su priznati kao rashod tijekom razdoblja.
127.
Izdaci za istraživanje i razvoj uključuju sve izdatke koji se mogu izravno pripisati poslovima istraživanja ili razvoja (vidjeti točke 66. i 67. za uputu o vrsti izdataka koje treba uključiti u skladu sa zahtjevom za objavljivanje iz točke 126.).
Druge informacije
128.
Subjektu se preporuča, ali mu se ne nalaže, da objavi sljedeće informacije:
(a)
opis u cijelosti amortizirane nematerijalne imovine koja je još u upotrebi i
(b)
kratak opis važne nematerijalne imovine koju kontrolira, ali ne priznaje kao imovinu jer ne ispunjava kriterije priznavanja iz ovog Standarda ili jer je stečena ili stvorena prije stupanja na snagu verzije MRS-a 38 Nematerijalna imovina iz 1998.
PRIJELAZNE ODREDBE I DATUM STUPANJA NA SNAGU
129.
[Brisano]
130.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje:
(a)
na računovodstveno iskazivanje nematerijalne imovine stečene u poslovnim kombinacijama za koje je ugovor sklopljen 31. ožujka 2004. ili nakon tog datuma i
(b)
na prospektivno računovodstveno iskazivanje ostale nematerijalne imovine od početka prvog godišnjeg razdoblja koje je započelo 31. ožujka 2004. ili nakon tog datuma. Stoga subjekt ne usklađuje knjigovodstvenu vrijednost nematerijalne imovine priznate na taj datum. Međutim, subjekt na taj datum primjenjuje ovaj Standard kako bi ponovno utvrdio korisni vijek trajanja takve nematerijalne imovine. Ako na temelju toga subjekt promijeni korisni vijek trajanja imovine, ta se promjena iskazuje kao promjena računovodstvene procjene u skladu s MRS-om 8.
130.A
Subjekt izmjene iz točke 2. primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2006. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MSFI 6 primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
130.B
MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, izmijenjene su točke 85. i 86. te točka 118. podtočka (e) iii. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
130.C
MSFI-jem 3 (kako je revidiran 2008.) izmijenjene su točke 12., 33.–35., 68., 69., 94. i 130., brisane su točke 38. i 129. i dodana je točka 115.A. Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u travnju 2009., izmijenjene su točke 36. i 37. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Stoga se ne usklađuju iznosi koje je subjekt u prethodnim poslovnim kombinacijama priznao kao nematerijalnu imovinu i goodwill. Ako subjekt MSFI 3 (revidiran 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje i objaviti tu činjenicu.
130.D
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjene su točke 69., 70. i 98. i dodana je točka 69.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
130.E
[Brisano]
130.F
MSFI-jem 10 i MSFI-jem 11 Zajednički poslovi, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjena je točka 3. (e). Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 11.
130.G
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su točke 8., 33., 47., 50., 75., 78., 82., 84., 100. i 124. i brisane su točke 39.–41. i 130.E. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
130.H
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2010.–2012., objavljenim u prosincu 2013., izmijenjena je točka 80. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
130.I
Subjekt je dužan izmjenu uvedenu dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2010.–2012. primjenjivati na sve revalorizacije priznate u godišnjim razdobljima koja su započela na datum prve primjene te izmjene ili nakon tog datuma te u zadnjem prethodnom godišnjem razdoblju. Subjekt može, ali nije dužan iskazati i usklađene usporedne informacije za sva ranija prezentirana razdoblja. Ako subjekt iskazuje neusklađene usporedne informacije za ranija razdoblja, dužan je jasno naznačiti koje informacije nisu usklađene, navesti da su iskazane na drugačijoj osnovi i objasniti tu osnovu.
130.J
Dokumentom Objašnjenje prihvatljivih metoda amortizacije (izmjene MRS-a 16 i MRS-a 38), objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 92. i 98. i dodane su točke 98.A–98.C. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
130.K
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 3., 114. i 116. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
130.L
MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjene su točke 3., 6., 113. i 114. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
130.M
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjena je točka 3. Dokumentom Izmjene MSFI-ja 17, objavljenim u lipnju 2020., dodatno je izmijenjena točka 3. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
Razmjene slične imovine
131.
Zahtjev iz točke 129. i točke 130. podtočke (b) o prospektivnoj primjeni ovog Standarda znači da u slučaju razmjene imovine koja je izmjerena prije datuma stupanja na snagu ovog Standarda na temelju knjigovodstvene vrijednosti ustupljene imovine, subjekt ne prepravlja knjigovodstvenu vrijednost stečene imovine kako bi ona odražavala njezinu fer vrijednost na datum stjecanja.
Ranija primjena
132.
Subjektima na koje se primjenjuje točka 130. preporuča se da zahtjeve iz ovog Standarda počnu primjenjivati prije datuma stupanja na snagu iz točke 130. Međutim, ako subjekt ovaj Standard primijeni prije tih datuma, dužan je istodobno primijeniti i MSFI 3 i MRS 36 (kako je revidiran 2004.).
POVLAČENJE MRS-a 38 (OBJAVLJEN 1998.)
133.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 38 Nematerijalna imovina (objavljen 1998.).
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 39
Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Svi subjekti dužni su primjenjivati ovaj Standard na sve financijske instrumente koji su obuhvaćeni područjem primjene MSFI-ja 9 Financijski instrumenti ako i u mjeri u kojoj je:
(a)
MSFI-jem 9 dopuštena primjena zahtjeva o računovodstvu zaštite od rizika iz ovoga Standarda i
(b)
financijski instrument dio odnosa zaštite od rizika koji ispunjava uvjete računovodstva zaštite od rizika u skladu s ovim Standardom.
2.A–7.
[Brisano]
DEFINICIJE
8.
Pojmovi definirani u MSFI-ju 13, MSFI-ju 9 i MRS-u 32 koriste se u ovom Standardu u značenjima iz Dodatka A MSFI-ju 13, Dodatka A MSFI-ju 9 i točke 11. MRS-a 32. U MSFI-ju 13, MSFI-ju 9 i MRS-u 32 definirani su sljedeći pojmovi:
—
amortizirani trošak financijske imovine ili financijske obveze
—
prestanak priznavanja
—
izvedenica
—
metoda efektivne kamatne stope
—
efektivna kamatna stopa
—
vlasnički instrument
—
fer vrijednost
—
financijska imovina
—
financijski instrument
—
financijska obveza
i sadržavaju smjernice za primjenu tih definicija.
9.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Definicije pojmova iz računovodstva zaštite od rizika
Čvrsta obveza je obvezujući ugovor o razmjeni određene količine resursa po određenoj cijeni na određeni budući datum ili datume.
Predviđena transakcija je neobvezna, ali očekivana buduća transakcija.
Instrument zaštite od rizika je određena izvedenica ili (samo za zaštitu od rizika promjena deviznih tečajeva) određena neizvedena financijska imovina ili neizvedena financijska obveza, za čiju se fer vrijednost ili novčane tokove očekuje da će kompenzirati promjene fer vrijednosti ili novčanih tokova određene zaštićene stavke (u točkama 72.–77. i Dodatku A točkama AG94–AG97 objašnjava se definicija instrumenta zaštite od rizika).
Zaštićena stavka je imovina, obveza, čvrsta obveza, vrlo vjerojatna predviđena transakcija ili neto ulaganje u inozemno poslovanje koji (a) izlažu subjekt riziku promjena fer vrijednosti ili budućih novčanih tokova i (b) određeni su kao zaštićeni od rizika (u točkama78.–84. i Dodatku A točkama AG98–AG101 objašnjava se definicija zaštićenih stavki).
Učinkovitost zaštite od rizika znači stupanj u kojem se promjene fer vrijednosti ili novčanih tokova zaštićene stavke koje se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti poništavaju promjenama fer vrijednosti ili novčanih tokova instrumenta zaštite od rizika (vidjeti Dodatak A, točke AG105–AG113A).
10.–70.
[Brisano]
ZAŠTITA OD RIZIKA
71.
Ako subjekt primjenjuje MSFI 9, a nije kao svoju računovodstvenu politiku odabrao primjenu zahtjeva o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda (vidjeti točku 7. 2. 2021. MSFI-ja 9), dužan je primjenjivati zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz poglavlja 6. MSFI-ja 9. Međutim, pri zaštiti fer vrijednosti od izloženosti kamatnom riziku dijela portfelja financijske imovine ili financijskih obveza subjekt može, u skladu s točkom 6.1.3. MSFI-ja 9, primjenjivati zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda umjesto onih iz MSFI-ja 9. U tom slučaju subjekt za zaštitu portfelja od kamatnog rizika mora primjenjivati i posebne zahtjeve o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika (vidjeti točke 81.A, 89.A i AG114–AG132).
Instrumenti zaštite od rizika
Prihvatljivi instrumenti
72.
Ovim se Standardom ne ograničavaju okolnosti u kojima se izvedenica može odrediti kao instrument zaštite od rizika, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz točke 88., uz iznimku određenih izdanih opcija (vidjeti Dodatak A točku AG94). Međutim, neizvedena financijska imovina ili neizvedena financijska obveza mogu se odrediti kao instrument zaštite od rizika samo za zaštitu od valutnih rizika.
73.
Za potrebe računovodstva zaštite, samo se instrumenti koji uključuju stranu koja izvan izvještajnog subjekta (tj. koja je izvan grupe ili pojedinačnog subjekta o kojem se izvještava) mogu odrediti kao instrumenti zaštite. Iako pojedinačni subjekti unutar konsolidirane grupe ili službe subjekta mogu zaključiti transakcije zaštite s drugim subjektima unutar grupe ili službama subjekta, sve takve interne transakcije unutar grupe eliminiraju se pri konsolidaciji. Stoga takve transakcije zaštite ne ispunjavaju kriterije računovodstva zaštite u konsolidiranim financijskim izvještajima grupe. Međutim, one mogu biti prihvatljive za računovodstvo zaštite u pojedinačnim ili odvojenim financijskim izvještajima pojedinačnih subjekata unutar grupe, pod uvjetom da su izvan pojedinačnog subjekta o kojem se izvještava.
Određivanje instrumenata zaštite od rizika
74.
Obično postoji samo jedno mjerenje fer vrijednosti instrumenta za zaštitu od rizika u cjelini, a čimbenici koji uzrokuju promjene fer vrijednosti su međuovisni. Subjekt stoga određuje odnos zaštite od rizika za instrument zaštite od rizika u cjelini. Dopuštene su samo sljedeće iznimke:
(a)
odvajanje intrinzične vrijednosti i vremenske vrijednosti ugovora o opciji i određivanje samo promjene intrinzične vrijednosti opcije kao instrumenta zaštite od rizika, isključujući promjene vremenske vrijednosti i
(b)
odvajanje elementa kamate i promptne cijene unaprijednog ugovora.
Ove su iznimke dopuštene jer se intrinzična vrijednost opcije i premija iz unaprijednog ugovora obično mogu odvojeno izmjeriti. Strategija dinamičke zaštite od rizika u kojoj se provjeravaju i intrinzična vrijednost i vremenska vrijednost ugovora o opciji može biti prihvatljiva za računovodstvo zaštite od rizika.
75.
Dio cijelog instrumenta zaštite od rizika, na primjer 50 % nominalnog iznosa, može se odrediti kao instrument zaštite od rizika u odnosu zaštite od rizika. Međutim, odnos zaštite od rizika ne može se odrediti samo za dio vremenskog razdoblja u kojem instrument zaštite ostaje otvoren.
76.
Jedan instrument zaštite od rizika može se odrediti kao zaštita od nekoliko vrsta rizika pod uvjetom (a) da je rizike od kojih se pruža zaštita moguće jasno utvrditi; (b) da je učinkovitost zaštite moguće dokazati; i (c) da je moguće osigurati posebno određivanje instrumenta zaštite od rizika i različitih rizičnih pozicija.
77.
Dvije ili više izvedenica, ili njihovi dijelovi (ili, u slučaju zaštite od valutnog rizika, dva ili više neizvedenih instrumenata ili njihovi dijelovi, ili kombinacija izvedenih i neizvedenih instrumenata ili njihovih dijelova) mogu se promatrati u kombinaciji i zajedno odrediti kao instrument zaštite od rizika, pa i ako rizici koji proizlaze iz određenih izvedenih instrumenata kompenziraju rizike koji proizlaze iz drugih. Međutim, zaštitna kamatna stopa ili drugi izvedeni instrument koji uključuje i izdanu i kupljenu opciju nisu prihvatljivi kao instrument zaštite od rizika ako je to ustvari neto izdana opcija (za koju je primljena neto premija). Slično se i dva ili više instrumenata (ili njihovi dijelovi) mogu odrediti kao instrument zaštite od rizika samo ako nijedan od njih nije izdana opcija ili neto izdana opcija.
Zaštićene stavke
Prihvatljive stavke
78.
Zaštićena stavka može biti priznata imovina ili obveza, nepriznata čvrsta obveza, vrlo vjerojatna predviđena transakcija ili neto ulaganje u inozemno poslovanje. Zaštićena stavka može biti (a) pojedinačna imovina, obveza, čvrsta obveza, vrlo vjerojatna predviđena transakcija ili neto ulaganje u inozemno poslovanje, (b) skupina imovine, obveza, čvrstih obveza, vrlo vjerojatnih predviđenih transakcija ili neto ulaganja u inozemno poslovanje sa sličnim obilježjima rizika ili (c) samo u portfelju zaštite od kamatnog rizika, dio portfelja financijske imovine ili financijskih obveza koji dijele rizik od kojeg se štiti.
79.
[Brisano]
80.
U računovodstvu zaštite od rizika samo se imovina, obveze, čvrste obveze ili vrlo vjerojatne predviđene transakcije koje uključuju stranu izvan subjekta mogu odrediti kao zaštićene stavke. Iz toga proizlazi da se računovodstvo zaštite može primijeniti na transakcije između subjekata iste grupe samo u pojedinačnim ili odvojenim financijskim izvještajima tih subjekata, a ne u konsolidiranim financijskim izvještajima grupe, osim u konsolidiranim financijskim izvještajima subjekta, kako su definirani u MSFI-ju 10, u kojima se transakcije između investicijskog subjekta i njegovih društava kćeri izmjerene kroz dobit ili gubitak neće eliminirati u odvojenim financijskim izvještajima. Valutni rizik unutargrupne novčane stavke (npr. dugovanja/potraživanja između dva društva kćeri) može, iznimno, biti prihvatljiv kao zaštićena stavka u konsolidiranim financijskim izvještajima ako dovodi do izloženosti prema dobicima ili gubicima od promjene tečaja strane valute koji se pri konsolidaciji u cijelosti ne eliminiraju u skladu s MRS-om 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta. U skladu s MRS-om 21, dobici ili gubici od promjene tečaja stranih valuta na unutargrupnim novčanim stavkama pri konsolidaciji se ne eliminiraju u cijelosti ako dva subjekta grupe s različitim funkcijskim valutama posluju s takvom unutargrupnom novčanom stavkom. Osim toga, valutni rizik vrlo vjerojatne predviđene unutargrupne transakcije može biti prihvatljiva zaštićena stavka u konsolidiranim financijskim izvještajima ako je transakcija izražena u valuti koja nije funkcijska valuta subjekta koji zaključuje tu transakciju i ako će valutni rizik utjecati na konsolidiranu dobit ili gubitak.
Određivanje financijskih stavki kao zaštićenih stavki
81.
Zaštićena stavka koja je financijska imovina ili financijska obveza može biti zaštićena od rizika povezanih samo s dijelom njezinih novčanih tokova ili fer vrijednosti (npr. s jednim ili više odabranih ugovornih novčanih tokova, ili njihovih dijelova, ili s određenim postotkom fer vrijednosti), pod uvjetom da se učinkovitost zaštite može izmjeriti. Na primjer, odrediv i zasebno mjerljiv dio izloženosti kamatnom riziku kamatonosne imovine ili kamatonosne obveze može se odrediti kao rizik od kojega se štiti (npr. nerizična kamatna stopa ili komponenta referentne kamatne stope u ukupnoj izloženosti kamatnom riziku zaštićenog financijskog instrumenta).
81.A
Pri zaštiti fer vrijednosti od izloženosti kamatnom riziku portfelja financijske imovine ili financijskih obveza (i samo pri takvoj zaštiti), dio zaštićen od rizika može se odrediti iznosom valute (npr. iznosom u dolarima, eurima, funtama ili randima), a ne kao pojedinačna imovina (ili obveze). Iako za potrebe upravljanja rizicima portfelj može uključivati imovinu i obveze, određeni je iznos jednak iznosu imovine ili iznosu obveza. Određivanje neto iznosa koji uključuje imovinu i obveze nije dopušteno. Subjekt može zaštititi dio kamatnoga rizika povezanog s tim određenim iznosom. Na primjer, u slučaju zaštite od rizika portfelja koji sadržava imovinu koja se može prijevremeno platiti, subjekt može zaštititi promjenu fer vrijednosti koja je uvjetovana promjenom zaštićene kamatne stope na temelju očekivanih, a ne ugovorenih datuma ponovnog vrednovanja kamatne stope. […].
Određivanje nefinancijskih stavki kao zaštićenih stavki
82.
Zaštićena stavka koja je nefinancijska imovina ili nefinancijska obveza određuje se kao stavka zaštićena (a) od valutnih rizika ili (b) u cijelosti od svih rizika jer je teško izolirati i izmjeriti odgovarajući dio promjena novčanih tokova ili fer vrijednosti koje se mogu pripisati specifičnim rizicima osim valutnih rizika.
Određivanje skupina stavki kao zaštićenih stavki
83.
Slična imovina ili slične obveze agregiraju se i zajedno štite od rizika samo ako pojedinačna imovina ili pojedinačne obveze u skupini dijele izloženost riziku od koje su zaštićeni. Nadalje, očekuje se da će promjena fer vrijednosti koja se može pripisati riziku od kojeg se štiti za svaku pojedinačnu stavku u skupini biti približno proporcionalna ukupnoj promjeni fer vrijednosti koja se može pripisati riziku od kojeg se štiti za skupinu stavki.
84.
Budući da subjekt provjerava učinkovitost zaštite usporedbom promjene fer vrijednosti ili novčanog toka instrumenta zaštite od rizika (ili skupine sličnih instrumenata zaštite od rizika) i zaštićene stavke (ili skupine sličnih zaštićenih stavki), usporedba instrumenta zaštite od rizika s ukupnom neto pozicijom (npr. bez sve imovine s fiksnom kamatom i svih obveza s fiksnom kamatom sa sličnim dospijećem), a ne sa određenom zaštićenom stavkom, nije prihvatljiva za računovodstvo zaštite od rizika.
Računovodstvo zaštite od rizika
85.
U računovodstvu zaštite od rizika priznaju se učinci prijeboja promjena fer vrijednosti instrumenta zaštite od rizika i zaštićene stavke na dobit ili gubitak.
86.
Postoje tri vrste odnosa zaštite od rizika:
(a)
zaštita fer vrijednosti: zaštita od izloženosti promjenama fer vrijednosti priznate imovine ili obveze, ili nepriznate čvrste obveze, ili odredivog dijela takve imovine, obveze ili čvrste obveze, koje se mogu pripisati određenom riziku i mogu utjecati na dobit ili gubitak;
(b)
zaštita novčanog toka: zaštita od izloženosti varijabilnosti novčanih tokova koja i. se može pripisati određenom riziku povezanom s priznatom imovinom ili obvezom (kao što su sva ili neka buduća plaćanja kamata na dug s promjenjivom kamatnom stopom) ili s vrlo vjerojatnom predviđenom transakcijom i ii. može utjecati na dobit ili gubitak;
(c)
zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje, kako je definirano u MRS-u 21.
87.
Zaštita čvrste obveze od valutnog rizika može se računovodstveno iskazati kao zaštita fer vrijednosti ili zaštita novčanog toka.
88.
Odnos zaštite od rizika prihvatljiv je za računovodstvo zaštite od rizika u skladu s točkama 89.–102. samo i jedino ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti.
(a)
Pri uvođenju zaštite postoje formalno određen i dokumentiran odnos zaštite od rizika, cilj upravljanja rizicima subjekta i strategija za provedbu zaštite od rizika. Ta dokumentacija uključuje identifikaciju instrumenta zaštite od rizika, zaštićenu stavku ili transakciju, vrstu rizika od kojeg se štiti i način na koji će subjekt provjeriti učinkovitost instrumenta zaštite od rizika pri poništenju izloženosti promjenama fer vrijednosti ili novčanih tokova zaštićene stavke koje se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti.
(b)
Očekuje se da će zaštita o d rizika biti vrlo učinkovita (vidjeti Dodatak A, točke AG105–AG113A) za poništenje promjena fer vrijednosti ili novčanih tokova koje se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti, u skladu s izvorno dokumentiranom strategijom upravljanja rizicima za taj određeni odnos zaštite.
(c)
Za zaštite novčanih tokova od rizika, predviđena transakcija koja je predmet zaštite mora biti vrlo vjerojatna i izložena varijacijama novčanih tokova koji u konačnici mogu utjecati na dobiti ili gubitak.
(d)
Učinkovitost zaštite od rizika može se pouzdano izmjeriti, odnosno mogu se pouzdano izmjeriti fer vrijednost ili novčani tokovi zaštićene stavke koji se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti, kao i fer vrijednost instrumenta zaštite od rizika.
(e)
Zaštita od rizika neprekidno se provjerava i utvrđeno je da je vrlo učinkovita u razdobljima financijskog izvještavanja za koja je zaštita od rizika namijenjena.
Zaštite fer vrijednosti
89.
Ako zaštita fer vrijednosti od rizika ispunjava uvjete iz točke 88. tijekom razdoblja, računovodstveno se iskazuje kako slijedi:
(a)
dobitak ili gubitak od ponovnog mjerenja instrumenta zaštite od rizika po fer vrijednosti (za izvedeni instrument zaštite od rizika) ili komponenta njegove knjigovodstvene vrijednosti u stranoj valuti izmjerena u skladu s MRS-om 21 (za neizvedeni instrument zaštite od rizika) priznaju se u dobiti ili gubitku i
(b)
dobitak ili gubitak na zaštićenoj stavci koji se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti usklađuju knjigovodstvenu vrijednost zaštićene stavke i priznaju se u dobiti ili gubitku. To se primjenjuje ako se zaštićena stavka inače mjeri po trošku. Priznavanje dobitka ili gubitka koji se može pripisati riziku od kojeg se štiti u dobiti ili gubitku primjenjuje se ako je zaštićena stavka financijska imovina koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A MSFI-ja 9.
89.A
Za zaštitu fer vrijednosti dijela portfelja financijske imovine ili financijskih obveza od izloženosti kamatnom riziku (i samo pri takvoj zaštiti od rizika), zahtjev iz točke 89. podtočke (b) može se ispuniti prezentiranjem dobitaka ili gubitaka koji se mogu pripisati zaštićenoj stavci:
(a)
u jednoj odvojenoj stavci imovine, za razdoblja ponovnog vrednovanja kamatne stope u kojima je zaštićena stavka imovina ili
(b)
u jednoj odvojenoj stavci obveza za razdoblja ponovnog vrednovanja kamatne stope u kojima je zaštićena stavka obveza.
Odvojene stavke iz podtočaka (a) i (b) iskazuju se uz financijsku imovinu ili financijske obveze. Iznosi uključeni u te stavke uklanjaju se iz izvještaja o financijskom položaju po prestanku priznavanja imovine ili obveza na koje se odnose.
90.
Ako se zaštita pruža samo od konkretnog rizika koji se mogu pripisati zaštićenoj stavci, priznate promjene fer vrijednosti zaštićene stavke koje se ne odnose na rizik od kojeg se štiti priznaju se kako je utvrđeno u točki 5.7.1. MSFI-ja 9.
91.
Subjekt prestaje prospektivno primjenjivati računovodstvo zaštite iz točke 89.:
(a)
ako instrument zaštite istekne ili se proda, raskine ili izvrši. U tom smislu, zamjena jednog instrumenta zaštite drugim ili njegovo obnavljanje ne smatraju se istekom ili raskidom ako su takva zamjena ili obnavljanje dio subjektove dokumentirane strategije zaštite od rizika. Osim toga, u tom se smislu smatra da nema isteka ili raskida instrumenta zaštite u sljedećim slučajevima:
i.
ako se sudionici u instrumentu zaštite, zbog postojećih ili uvođenja novih zakonskih ili drugih propisa, dogovore da svoju izvornu drugu ugovornu stranu za poravnanje zamijene jednom ili više drugih ugovornih strana za poravnanje, čime potonje za sve sudionike postaju nove druge ugovorne strane za poravnanje. U tu svrhu druga ugovorna strana za poravnanje je središnja druga ugovorna strana (ponekad se naziva „klirinška organizacija” ili „klirinška agencija”) ili subjekt odnosno subjekti, npr. klirinški član klirinške organizacije ili klijent klirinškog člana klirinške organizacije, koji djeluju kao druga ugovorna strana radi provedbe poravnanja preko središnje druge ugovorne strane. Međutim, ako sudionici u instrumentu zaštite zamijene svoje izvorne druge ugovorne strane različitim drugim ugovornim stranama, ova se podtočka primjenjuje samo ako svaki od tih sudionika obavi poravnanje preko iste središnje druge ugovorne strane.
ii.
ako su druge moguće promjene instrumenta zaštite ograničene na one koje su nužne radi zamjene druge ugovorne strane. Takve su promjene ograničene na one koje su u skladu s uvjetima koji bi se očekivali da je poravnanje instrumenta zaštite prvotno obavila druga ugovorna strana za poravnanje. Te promjene uključuju promjene zahtjeva o kolateralu, prava na prijeboj potraživanja i dugovanja te obračunate pristojbe;
(b)
zaštita od rizika više ne ispunjava kriterije računovodstva zaštite od rizika iz točke 88. ili
(c)
subjekt poništi određivanje.
92.
Svako usklađenje, koje proizlazi iz točke 89. podtočke (b), knjigovodstvene vrijednosti financijskog instrumenta zaštićenog od rizika na koji se primjenjuje metoda efektivne kamatne stope (ili, u slučaju zaštite portfelja od kamatnog rizika, usklađenje odvojene stavke u izvještaju o financijskom položaju opisane u točki 89.A) amortizira se u dobiti ili gubitku. Amortizacija može započeti odmah po usklađenju, a najkasnije kad se zaštićena stavka prestane usklađivati za promjene njezine fer vrijednosti koje se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti. Usklađenje se temelji na preračunatoj efektivnoj kamatnoj stopi na datum početka amortizacije. Međutim, ako u slučaju zaštite fer vrijednosti portfelja financijske imovine ili financijskih obveza od izloženosti kamatnom riziku (i samo pri takvoj zaštiti od rizika) nije izvediva amortizacija primjenom preračunate efektivne kamatne stope, usklađenje se amortizira primjenom linearne metode. Usklađenje se u cijelosti amortizira do dospijeća financijskog instrumenta ili, u slučaju zaštite portfelja od kamatnog rizika, do isteka relevantnog razdoblja ponovnog vrednovanja kamatne stope.
93.
Ako se nepriznata čvrsta obveza odredi kao zaštićena stavka, naknadna kumulativna promjena fer vrijednosti čvrste obveze koja se može pripisati riziku od kojeg se štiti priznaje se kao imovina ili obveza s odgovarajućim dobitkom ili gubitkom priznatim u dobiti ili gubitku (vidjeti točku 89. podtočku (b)). Promjene fer vrijednosti instrumenta zaštite od rizika priznaju se i u dobiti ili gubitku.
94.
Ako subjekt preuzme čvrstu obvezu stjecanja imovine ili obvezu koja je u zaštiti fer vrijednosti zaštićena stavka, početna knjigovodstvena vrijednost imovine ili obveze, koja je rezultat subjektova ispunjenja čvrste obveze, usklađuje se tako da se uključi kumulativna promjena fer vrijednosti čvrste obveze koja se može pripisati riziku od kojega se štiti i koja je priznata u izvještaju o financijskom položaju.
Zaštite novčanih tokova
95.
Ako zaštita novčanih tokova od rizika ispunjava uvjete iz točke 88. tijekom razdoblja, računovodstveno se iskazuje se kako slijedi:
(a)
dio dobitka ili gubitka od instrumenta zaštite koji je određen kao učinkovita zaštita (vidjeti točku 88.) priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i
(b)
neučinkoviti dio dobitka ili gubitka od instrumenta zaštite priznaje se u dobiti ili gubitku.
96.
Konkretno, zaštita novčanog toka od rizika računovodstveno se iskazuje kako slijedi:
(a)
odvojena komponenta vlasničkog kapitala povezana sa zaštićenom stavkom usklađuje se na niži od sljedećih (apsolutnih) iznosa:
i.
kumulativni dobitak ili gubitak od instrumenta zaštite od uvođenja zaštite i
ii.
kumulativnu promjenu fer vrijednosti (sadašnja vrijednost) očekivanih budućih novčanih tokova od zaštićene stavke od uvođenja zaštite;
(b)
preostali dobitak ili gubitak od instrumenta zaštite ili njegove određene komponente (koja nije učinkovita zaštita) priznaje se u dobiti ili gubitku i
(c)
ako su u dokumentiranoj strategiji upravljanja rizicima subjekta za određeni odnos zaštite od rizika iz provjere učinkovitosti zaštite isključeni neka komponenta dobitka ili gubitka ili povezani novčani tokovi od instrumenta zaštite (vidjeti točke 74., 75. i točku 88. podtočku (a)), ta se isključena komponenta dobitka ili gubitka priznaje u skladu s točkom 5.7.1. MSFI-ja 9.
97.
Ako zaštita predviđene transakcije naknadno rezultira priznavanjem financijske imovine ili financijske obveze, povezani dobici ili gubici koji su u skladu s točkom 95. bili priznati u ostaloj sveukupnoj dobiti reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1 (kako je revidiran 2007.)) u istom razdoblju odnosno razdobljima u kojima zaštićeni predviđeni novčani tokovi utječu na dobit i gubitak (kao u razdobljima u kojima je priznat kamatni prihod ili rashod). Međutim, ako subjekt ne očekuje da će gubitak priznat u ostaloj sveukupnoj dobiti u cijelosti ili djelomično biti nadoknađen u jednom ili više budućih razdoblja, dužan je iznos čiju nadoknadu ne očekuje reklasificirati u dobit i gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje.
98.
Ako zaštita predviđene transakcije naknadno rezultira priznavanjem nefinancijske imovine ili nefinancijske obveze, ili ako predviđena transakcija za nefinancijsku imovinu ili nefinancijsku obvezu postane čvrsta obveza na koju se primjenjuje računovodstvo zaštite fer vrijednosti od rizika, subjekt primjenjuje podtočku (a) ili (b) u nastavku:
(a)
subjekt povezane dobitke i gubitke koji su u skladu s točkom 95. priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificira u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1 (revidiran 2007.)) u istom razdoblju odnosno razdobljima u kojima stečena imovina ili preuzeta obveza utječe na dobit ili gubitak (kao u razdobljima u kojem se priznaje rashod za amortizaciju ili trošak prodaje). Međutim, ako subjekt ne očekuje da će gubitak priznat u ostaloj sveukupnoj dobiti u cijelosti ili djelomično biti nadoknađen u jednom ili više budućih razdoblja, dužan je iznos čiju nadoknadu ne očekuje reklasificirati iz vlasničkog kapitala u dobit i gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje;
(b)
subjekt uklanja povezane dobitke ili gubitke priznate u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 95. i uključuje ih u početni trošak ili drugu knjigovodstvenu vrijednost imovine ili obveze.
99.
Subjekt je kao svoju računovodstvenu politiku dužan usvojiti točku 98. podtočke (a) i (b) i primjenjivati je dosljedno na sve zaštite od rizika na koje se točka 98. odnosi.
100.
Kod zaštite novčanih tokova, osim onih obuhvaćenih točkama 97. i 98., iznosi priznati u ostaloj sveukupnoj dobiti reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1 (revidiran 2007.)) u istom razdoblju odnosno razdobljima u kojima zaštićeni predviđeni novčani tokovi utječu na dobit ili gubitak (npr. kad se dogodi predviđena prodaja).
101.
Subjekt u svim sljedećim okolnostima prestaje prospektivno primjenjivati računovodstvo zaštite iz točaka 95.–100.:
(a)
instrument zaštite istekne ili se proda, raskine ili izvrši. U tom slučaju kumulativni dobici ili gubici od instrumenta zaštite priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti od razdoblja u kojem je zaštita bila učinkovita (vidjeti točku 95. podtočku (a)) ostaju odvojeno u vlasničkom kapitalu do provedbe predviđene transakcije. Kad se transakcija provede, primjenjuje s točka 97., 98. ili 100. Za potrebe ove podtočke, zamjena jednog instrumenta zaštite drugim ili njegovo obnavljanje ne smatraju se istekom ili raskidom ako su takva zamjena ili obnavljanje dio subjektove dokumentirane strategije zaštite od rizika. Osim toga, za potrebe ove podtočke, smatra da nema isteka ili raskida instrumenta zaštite u sljedećim slučajevima:
i.
ako se sudionici u instrumentu zaštite, zbog postojećih ili uvođenja novih zakonskih ili drugih propisa, dogovore da svoju izvornu drugu ugovornu stranu za poravnanje zamijene jednom ili više drugih ugovornih strana za poravnanje, čime potonje za sve sudionike postaju nove druge ugovorne strane za poravnanje. U tu svrhu druga ugovorna strana za poravnanje je središnja druga ugovorna strana (ponekad se naziva „klirinška organizacija” ili „klirinška agencija”) ili subjekt odnosno subjekti, npr. klirinški član klirinške organizacije ili klijent klirinškog člana klirinške organizacije, koji djeluju kao druga ugovorna strana radi provedbe poravnanja preko središnje druge ugovorne strane. Međutim, ako sudionici u instrumentu zaštite zamijene svoje izvorne druge ugovorne strane različitim drugim ugovornim stranama, ova se podtočka primjenjuje samo ako svaki od tih sudionika obavi poravnanje preko iste središnje druge ugovorne strane.
ii.
ako su druge moguće promjene instrumenta zaštite ograničene na one koje su nužne radi zamjene druge ugovorne strane. Takve su promjene ograničene na one koje su u skladu s uvjetima koji bi se očekivali da je poravnanje instrumenta zaštite prvotno obavila druga ugovorna strana za poravnanje. Te promjene uključuju promjene zahtjeva o kolateralu, prava na prijeboj potraživanja i dugovanja te obračunate pristojbe;
(b)
zaštita od rizika više ne ispunjava kriterije računovodstva zaštite od rizika iz točke 88. U tom slučaju kumulativni dobici ili gubici od instrumenta zaštite priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti od razdoblja u kojem je zaštita bila učinkovita (vidjeti točku 95. podtočku (a)) ostaju odvojeno u vlasničkom kapitalu do provedbe predviđene transakcije. Kad se transakcija provede, primjenjuje s točka 97., 98. ili 100.
(c)
Više se ne očekuje provedba predviđene transakcije i u tom se slučaju svi povezani kumulativni dobici ili gubici od instrumenta zaštite od rizika priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti od razdoblja u kojem je zaštita bila učinkovita (vidjeti točku 95. podtočku (a)), reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje. Može se i dalje očekivati provedba predviđene transakcije koja više nije vrlo vjerojatna (vidjeti točku 88. podtočku (c);
(d)
Subjekt poništi određivanje. Kod zaštite predviđene transakcije, kumulativni dobici ili gubici od instrumenta zaštite priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti od razdoblja u kojem je zaštita bila učinkovita (vidjeti točku 95. podtočku (a)) ostaju odvojeno u vlasničkom kapitalu do provedbe predviđene transakcije ili ako se njezina provedba više ne očekuje. Kad se transakcija provede, primjenjuje se točka 97., 98. ili 100. Ako se provedba transakcija više ne očekuje, kumulativni dobitak ili gubitak koji je bio priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificira se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje.
Zaštite neto ulaganja
102.
Zaštite neto ulaganja u inozemno poslovanje od rizika, uključujući zaštitu novčane stavke koja se obračunava kao dio neto ulaganja (vidjeti MRS 21), računovodstveno se iskazuju slično kao zaštite novčanih tokova:
(a)
dio dobitka ili gubitka od instrumenta zaštite koji je određen kao učinkovita zaštita (vidjeti točku 88.) priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i
(b)
neučinkoviti dio priznaje se u dobiti ili gubitku.
Dobitak ili gubitak od instrumenta zaštite koji se odnosi na učinkoviti dio zaštite priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificira se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1 (revidiran 2007.)) u skladu s točkama 48.–49. MRS-a 21 pri otuđenju ili djelomičnom otuđenju inozemnog poslovanja.
Privremena izuzeća od primjene specifičnih odredaba o računovodstvu zaštite od rizika
102.A
Subjekt točke 102.D–102.N i točku 108.G primjenjuje na sve odnose zaštite od rizika na koje reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe. Te se točke primjenjuju samo na takve odnose zaštite od rizika. Reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe na neki odnos zaštite od rizika samo ako uzrokuje neizvjesnost u pogledu:
(a)
referentne kamatne stope (utvrđene ugovorno ili izvanugovorno) koja je određena kao rizik od kojeg se štiti i/ili
(b)
rokova ili iznosa novčanih tokova zaštićene stavke ili instrumenta zaštite od rizika koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi.
102.B
Za potrebe primjene točaka 102.D–102.N pojam „reforma referentnih kamatnih stopa” odnosi se na reformu određene referentne kamatne stope na cijelom tržištu, uključujući zamjenu referentne kamatne stope zamjenskom referentnom stopom, kao što je ona iz preporuka sadržanih u izvješću Odbora za financijsku stabilnost „Provedba reforme najvažnijih referentnih kamatnih stopa” iz srpnja 2014 (26).
102.C
Izuzeća navedena u točkama 102.D–102.N odnose se samo na izuzeća od zahtjeva navedenih u tim točkama. Subjekt na odnose zaštite od rizika na koje reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe nastavlja primjenjivati sve druge odredbe o računovodstvu zaštite od rizika.
Zahtjev o visokoj vjerojatnosti za zaštite novčanih tokova
102.D
Subjekt za potrebe primjene zahtjeva iz točke 88. podtočke (c) da predviđena transakcija mora biti vrlo vjerojatna pretpostavlja da se referentna kamatna stopa (utvrđene ugovorno ili izvanugovorno) na kojoj se temelje zaštićeni novčani tokovi neće promijeniti zbog reforme referentnih kamatnih stopa.
Reklasifikacija kumulativnih dobitaka ili gubitaka priznatih u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti
102.E
Subjekt za potrebe primjene zahtjeva iz točke 101. podtočke (c) i kako bi potvrdio da se provedba predviđene transakcije više ne očekuje pretpostavlja da se referentna kamatna stopa (utvrđene ugovorno ili izvanugovorno) na kojoj se temelje zaštićeni novčani tokovi neće promijeniti zbog reforme referentnih kamatnih stopa.
Provjera učinkovitosti
102.F
Subjekt za potrebe primjene zahtjeva iz točke 88. podtočke (b) i točke AG105 podtočke (a) pretpostavlja da se referentna kamatna stopa na kojoj se temelje zaštićeni novčani tokovi i/ili rizik od kojeg se štiti (utvrđene ugovorno ili izvanugovorno) i referentna kamatna stopa na kojoj se temelje novčani tokovi instrumenta zaštite od rizika neće promijeniti zbog reforme referentnih kamatnih stopa.
102.G
Subjekt za potrebe primjene zahtjeva iz točke 88. podtočke (e) nije dužan prekinuti odnos zaštite od rizika zato što stvarni rezultati zaštite od rizika ne ispunjavaju zahtjeve iz točke AG105 podtočke (b). Da bi se izbjegla sumnja, subjekt primjenjuje druge uvjete iz točke 88., uključujući prospektivnu procjenu iz točke 88. podtočke (b), da bi provjerio mora li prekinuti odnos zaštite od rizika.
Određivanje financijskih stavki kao zaštićenih stavki
102.H
Osim ako primjenjuje točku 102.I, subjekt za zaštitu od dijela rizika izvanugovorno utvrđene referentne kamatne stope primjenjuje zahtjev iz točke 81. i točke AG99F – da se određeni dio može zasebno odrediti – samo na početku odnosa zaštite od rizika.
102.I
Ako u skladu sa svojom dokumentacijom o zaštiti od rizika često mijenja (tj. prekida i ponovno počinje) odnos zaštite od rizika zbog čestih promjena instrumenta zaštite i zaštićene stavke (tj. subjekt primjenjuje dinamični postupak u kojem zaštićene stavke i instrumenti kojima se upravlja tom izloženošću ne ostaju dugo isti), subjekt primjenjuje zahtjeve iz točke 81. i točke AG99F – da se određeni dio može zasebno odrediti – samo pri početnom određivanju zaštićene stavke u tom odnosu zaštite. Zaštićena stavka provjerena pri početnom određivanju u odnosu zaštite od rizika, na početku zaštite ili naknadno, ne provjerava se ponovno u naknadnim određivanjima u istom odnosu zaštite.
Završetak primjene
102.J
Subjekt točku 102.D prestaje prospektivno primjenjivati na zaštićenu stavku:
(a)
kad prestane neizvjesnost koja proizlazi iz reforme referentnih kamatnih stopa u smislu rokova ili iznosa novčanih tokova zaštićene stavke koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi i
(b)
kad prestane odnos zaštite od rizika čiji je zaštićena stavka dio, ovisno o tome što nastupi ranije.
kad prestane neizvjesnost koja proizlazi iz reforme referentnih kamatnih stopa u smislu rokova ili iznosa budućih novčanih tokova zaštićene stavke koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi i
(b)
kad se ukupni kumulativni dobici ili gubici priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti koji se odnose na taj prekinuti odnos zaštite reklasificiraju u dobit ili gubitak.
na zaštićenu stavku, kad prestane neizvjesnost koja proizlazi iz reforme referentnih kamatnih stopa u smislu zaštićene stavke ili rokova i iznosa novčanih tokova zaštićene stavke koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi i
(b)
na instrument zaštite, kad prestane neizvjesnost koja proizlazi iz reforme referentnih kamatnih stopa u smislu rokova i iznosa novčanih tokova instrumenta zaštite koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi.
Ako odnos zaštite čiji su zaštićena stavka i instrument zaštite dio prestane prije datuma iz točke 102.L podtočke (a) ili datuma iz točke 102.L podtočke (b), subjekt na taj odnos zaštite na datum njegova prestanka prestaje prospektivno primjenjivati točku 102.F.
102.M
Subjekt prestaje prospektivno primjenjivati točku 102.G na odnose zaštite od rizika:
(a)
kad prestane neizvjesnost koja proizlazi iz reforme referentnih kamatnih stopa u smislu rizika od kojeg se štiti te rokova i iznosa novčanih tokova zaštićene stavke ili instrumenta zaštite od rizika koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi i
(b)
kad prestane odnos zaštite od rizika na koji se izuzeće primjenjuje, ovisno o tome što nastupi ranije.
102.N
Kad određuje skupinu stavki kao zaštićenu stavku ili kombinaciju financijskih instrumenata kao instrument zaštite, subjekt na pojedinačnu stavku ili financijski instrument prestaje prospektivno primjenjivati točke 102.D–102.G u skladu s točkom 102.J, 102.K, 102.L ili 102.M, ovisno o slučaju, kad prestane neizvjesnost koja proizlazi iz reforme referentnih kamatnih stopa u smislu rizika od kojeg se štiti i/ili rokova i iznosa novčanih tokova te stavke ili financijskog instrumenta koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi.
102.O
Subjekt prestaje prospektivno primjenjivati točke 102.H i 102.I na odnose zaštite od rizika:
(a)
kad se promjene u skladu s reformom referentnih kamatnih stopa primijene na izvanugovorno utvrđeni dio rizika primjenom točke 102.P ili
(b)
kad prestane odnos zaštite od rizika u kojem je određen izvanugovorno utvrđeni dio rizika.
Dodatna privremena izuzeća koja proizlaze iz reforme kamatnih stopa
Računovodstvo zaštite od rizika
102.P
Ako i kad se zahtjevi iz točaka 102.D–102.I prestanu primjenjivati na odnose zaštite od rizika (vidjeti točke 102.J–102.O), subjekt je dužan izmijeniti ranije dokumentirano formalno određenje odnosa zaštite od rizika kako bi iskazao promjene u skladu s reformom kamatnih stopa, odnosno tako da promjene budu u skladu sa zahtjevima iz točaka 5.4.6.–5.4.8. MSFI-ja 9. U tom kontekstu, određivanje odnosa zaštite od rizika mijenja se samo kako bi se provela jedna ili više sljedećih promjena:
(a)
određivanje zamjenske referentne kamatne stope (utvrđene ugovorno ili izvanugovorno) kao rizika od kojeg se štiti;
(b)
izmjena opisa zaštićene stavke, uključujući opis određenog dijela novčanih tokova ili zaštićene fer vrijednosti;
(c)
izmjena opisa instrumenta zaštite ili
(d)
izmjena opisa subjektova načina provjere učinkovitosti zaštite od rizika.
102.Q
Subjekt primjenjuje i zahtjev iz točke 102.P podtočke (c) ako su ispunjena sljedeća tri uvjeta:
(a)
subjekt unosi promjenu u skladu s reformom kamatnih stopa primjenom nekog drugog pristupa, a ne promjenom osnove za određivanje ugovornih novčanih tokova instrumenta zaštite (kako je opisano u točki 5.4.6. MSFI-ja 9);
(b)
izvorni instrument zaštite od rizika nije se prestao priznavati i
(c)
odabrani pristup ekonomski je istovrijedan promjeni osnove za određivanje novčanih tokova izvornog instrumenta zaštite (kako je opisano u točkama 5.4.7. i 5.4.8. MSFI-ja 9).
102.R
Zahtjevi iz točaka 102.D–102.I mogu se prestati primjenjivati u različito vrijeme. Subjekt će stoga pri primjeni točke 102.P možda trebati izmijeniti formalno određenje svojeg odnosa zaštite od rizika u različitim trenucima ili nekoliko puta. Subjekt primjenjuje točke 102.V.–102.Z2., ovisno o slučaju, samo i jedino izmijeni određenje zaštite od rizika. Subjekt primjenjuje i točku 89. (za zaštitu fer vrijednosti) ili točku 96. (za zaštitu novčanih tokova) kako bi računovodstveno iskazao sve promjene fer vrijednosti zaštićenih stavki ili instrumenta zaštite od rizika.
102.S
Subjekt je dužan izmijeniti odnos zaštite od rizika kako se nalaže u točki 102.P do kraja izvještajnog razdoblja u kojem su u skladu s reformom kamatnih stopa promijenjeni rizik od kojeg se štiti, zaštićena stavka ili instrument zaštite od rizika. Da bi se izbjegla sumnja, takva izmjena formalnog određenja odnosa zaštite od rizika ne predstavlja ni prestanak odnosa zaštite od rizika niti određenje novog odnosa zaštite od rizika.
102.T
Ako se uz promjene u skladu s reformom kamatnih stopa unose dodatne promjene financijske imovine ili financijske obveze određene u odnosu zaštite od rizika (kako je opisano u točkama 5.4.6.–5.4.8. MSFI-ja 9) ili određenja odnosa zaštite od rizika (kako se nalaže u točki 102.P), subjekt prvo primjenjuje zahtjeve iz ovog Standarda kako bi utvrdio dovode li te dodatne promjene do prestanka primjene računovodstva zaštite od rizika. Ako dodatne promjene ne dovode do prestanka primjene računovodstva zaštite od rizika, subjekt je dužan izmijeniti formalno određenje odnosa zaštite od rizika kako je utvrđeno u točki 102.P.
102.U
Izuzeća navedena u točkama 102.V–102.Z3 odnose se samo na izuzeća od zahtjeva navedenih u tim točkama. Subjekt sve druge zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda, uključujući kriterije prihvatljivosti iz točke 88., primjenjuje na odnose zaštite od rizika na koje reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe.
Računovodstveno iskazivanje prihvatljivih odnosa zaštite od rizika
Utvrđivanje retroaktivne učinkovitosti
102.V
Subjekt za potrebe provjere retroaktivne učinkovitosti odnosa zaštite od rizika na kumulativnoj osnovi primjenom točke 88. podtočke (e), i samo u tu svrhu, može odlučiti svesti kumulativne promjene fer vrijednosti zaštićene stavke i instrumenta zaštite od rizika na nulu kad prestane primjenjivati točku 102.G kako se nalaže u točki 102.M. Ta odluka donosi se zasebno za svaki odnos zaštite od rizika (tj. za svaki pojedinačni odnos zaštite od rizika).
Zaštite novčanih tokova
102.W
Za potrebe primjene točke 97., kad subjekt izmijeni opis zaštićene stavke kako se nalaže u točki 102.P podtočki (b), smatra se da se kumulativni dobici ili dobici iz ostale sveobuhvatne dobiti temelje na zamjenskoj referentnoj stopi na osnovi koje se određuju budući zaštićeni novčani tokovi.
102.X
U slučaju prekinuta odnosa zaštite, kad se referentna kamatna stopa na kojoj se temelje budući novčani tokovi promijeni u skladu s reformom referentnih kamatnih stopa te kako bi se za potrebe primjene točke 101. podtočke (c) odredilo očekuje li se ostvarenje budućih novčanih tokova zaštićenih od rizika, smatra se da se iznos akumuliran u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti za taj odnos zaštite od rizika temelji na zamjenskoj referentnoj stopi koja će biti osnova za buduće zaštićene novčane tokove.
Skupine stavki
102.Y
Ako točku 102.P. primjenjuje na skupinu stavki određenih kao zaštićene stavke u zaštiti fer vrijednosti ili novčanog toka, subjekt raspoređuje zaštićene stavke na podskupine na temelju referentne stope koja se štiti te za svaku podskupinu određuje referentnu stopu kao rizik od kojeg se štiti. Na primjer, u odnosu zaštite od rizika u kojem se skupinu stavki štiti od promjena referentne kamatne stope na koju utječe reforma referentnih kamatnih stopa, zaštićeni novčani tokovi ili fer vrijednost nekih stavki u skupini mogu se promijeniti upućivanjem na zamjensku referentnu stopu prije negoli se promijene ostale stavke u skupini. U tom primjeru, subjekt pri primjeni točke 102.P za tu relevantnu podskupinu zaštićenih stavki određuje zamjensku referentnu stopu kao rizik od kojeg se štiti. Subjekt za drugu podskupinu zaštićenih stavki nastavlja određivati postojeću referentnu kamatnu stopu kao rizik od kojeg se štiti do trenutka promjene zaštićenih novčanih tokova ili fer vrijednosti tih stavki upućivanjem na zamjensku referentnu stopu ili do isteka ili zamjene stavki zaštićenim stavkama u kojima se upućuje na zamjensku referentnu stopa.
102.Z
Subjekt odvojeno provjerava ispunjava li pojedinačna skupina zahtjeve iz točaka 78. i 83. da bi bila prihvatljiva zaštićena stavka. Ako neka podskupina ne ispunjava zahtjeve iz točaka 78. i 83., subjekt prospektivno obustavlja računovodstvo zaštite od rizika za odnos zaštite od rizika u cijelosti. Subjekt primjenjuje i zahtjeve iz točke 89. ili 96. za potrebe iskazivanja neučinkovitosti odnosa zaštite od rizika u cijelosti.
Određivanje financijskih stavki kao zaštićenih stavki
102.Z1.
Smatra se da je zamjenska referentna stopa koja je određena kao izvanugovorno utvrđeni dio rizika koji se ne može zasebno odrediti (vidjeti točke 81. i AG99F) na datum njezina određivanja ispunila taj zahtjev na taj datum samo ako subjekt razumno očekuje da će se zamjenska referentna stopa moći zasebno odrediti u roku od 24 mjeseca. Rok od 24 mjeseca primjenjuje se zasebno na svaku zamjensku referentnu stopu i počinje teći od datuma na koji subjekt prvi put odredi zamjensku referentnu stopu kao izvanugovorno utvrđeni dio rizika (tj. rok od 24 mjeseca primjenjuje se za svaku stopu pojedinačno).
102.Z2.
Ako subjekt nakon toga opravdano očekuje da se zamjenska referentna stopa neće moći zasebno odrediti u roku od 24 mjeseca od datuma na koji ju je subjekt prvi put odredio kao izvanugovorno utvrđeni dio rizika, subjekt prestaje primjenjivati zahtjev iz točke 102.Z1. na tu zamjensku referentnu stopu te prospektivno prestaje primjenjivati računovodstvo zaštite od rizika od datuma te ponovne provjere svih odnosa zaštite od rizika u kojima je zamjenska referentna stopa određena kao izvanugovorno utvrđeni dio rizika.
102.Z3.
Subjekt zahtjeve iz točaka 102.Z1. i 102.Z2. ne primjenjuje samo na odnose zaštite od rizika iz točke 102.P nego i na nove odnose zaštite od rizika u kojima je zamjenska referentna stopa određena kao izvanugovorno utvrđeni dio rizik (vidjeti točku 81. i točku AG99F) ako se, zbog reforme referentne kamatne stope, taj dio rizika ne može zasebno odrediti na datum njezina određivanja.
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
103.
Subjekt ovaj Standard (uključujući izmjene objavljene u ožujku 2004.) primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Subjekt ovaj Standard (uključujući izmjene objavljene u ožujku 2004.) ne primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2005. osim ako primjenjuje i MRS 32 (objavljen u prosincu 2003.). Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
103.A
[Brisano]
103.B
[Brisano]
103.C
MRS-om 1 (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Njime su izmijenjene i točka 95. podtočka (a) i točke 97., 98., 100., 102., 108. i AG99B. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je tu izmjenu primijeniti i na to ranije razdoblje.
103.D
[Brisano]
103.E
MRS-om 27 (kako je izmijenjen 2008.) izmijenjena je točka 102. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 27 (izmijenjen 2008.) primijeni na neko ranije razdoblje, dužan je tu izmjenu primijeniti i na to ranije razdoblje.
103.F
[Brisano]
103.G
Subjekt točke AG99BA, AG99E, AG99F, AG110A i AG110B primjenjuje retrospektivno na godišnja razdoblja koja započnu 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma, u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt dokument Prihvatljive zaštićene stavke (izmjene MRS-a 39) primijeni na razdoblje koje je započne prije 1. srpnja 2009., dužan je tu činjenicu objaviti.
103.H–103.J
[Brisano]
103.K
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u travnju 2009., izmijenjene su točka 2. podtočka (g) i točke 97. i 100. Subjekt je dužan izmjene tih točaka primijeniti prospektivno na sve ugovore koji nisu istekli za godišnja razdoblja koja započnu 1. siječnja 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
103.L–103.P
[Brisano]
103.Q
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su točke 9., 13., 28., 47., 88., AG46, AG52, AG64, AG76, AG76A, AG80, AG81 i AG96, dodana je točka 43.A i brisane su točke 48.–49., AG69–AG75, AG77–AG79 i AG82. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
103.R
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjene su točke 2. i 80. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena dokumenta Investicijski subjekti. Ako subjekt te izmjene primijeni ranije, dužan je istodobno primijeniti sve izmjene uključene u dokument Investicijski subjekti.
103.S
[Brisano]
103.T
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 2., 9., 43., 47., 55., AG2, AG4 i AG48 i dodane su točke 2.A, 44.A, 55.A i AG8A–AG8C. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
103.U
MSFI-jem 9 objavljenim u srpnju 2014. izmijenjene su točke 2., 8., 9., 71., 88.–90., 96., AG95, AG114, AG118 i naslovi iznad točke AG133 i brisane su točke 1., 4.–7., 10.–70., 103.B, 103.D, 103.F, 103.H–103.J, 103.L–103.P, 103.S, 105.–107.A, 108.E–108.F, AG1–AG93 i AG96. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
103.V
[Ta je točka bila dodana za subjekte koji nisu bili počeli promjenjivati MSFI 9].
104.
Ovaj se Standard primjenjuje retroaktivno, osim kako je utvrđeno u točki 108. Početno stanje zadržane dobiti za najranije prethodno razdoblje i svi drugi usporedni iznosi usklađuju se kao da se ovaj Standard oduvijek primjenjivao, osim ako je prepravljanje informacija neizvedivo. Ako je prepravljanje neizvedivo, subjekt je tu činjenicu dužan objaviti i navesti u kojoj su mjeri informacije prepravljene.
105.–107.A
[Brisano]
108.
Subjekt ne usklađuje knjigovodstvenu vrijednost nefinancijske imovine i nefinancijskih obveza da bi isključio dobitke i gubitke koji se odnose na zaštitu novčanih tokova koji su bili uključeni u knjigovodstvenu vrijednost prije početka financijske godine u kojoj se ovaj Standard primjenjuje prvi put. Na početku financijskog razdoblja u kojem se ovaj Standard primjenjuje prvi put, svi iznosi priznati izvan dobiti ili gubitka (u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti ili izravno u vlasničkom kapitalu) za zaštitu čvrste ugovorne obveze koja se u skladu s ovim Standardom računovodstveno iskazuje kao zaštita fer vrijednosti, reklasificiraju se kao imovina ili obveza, osim za zaštitu od valutnog rizika koja se nastavlja iskazivati kao zaštita novčanog toka.
108.A
Subjekt zadnju rečenicu iz točke 80. i točke AG99A i AG99B primjenjuje za godišnja razdoblja koja započnu 1. siječnja 2006. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt kao zaštićenu stavku odredi vanjsku predviđenu transakciju:
(a)
koja je izražena u funkcijskoj valuti subjekta koji sklapa transakciju;
(b)
koja uzrokuje izloženost koja će utjecati na konsolidiranu dobit ili gubitak (tj. izražena je u valuti koja nije prezentacijska valuta grupe) i
(c)
koja bi bila prihvatljiva za računovodstvo zaštite od rizika da nije izražena u funkcijskoj valuti subjekta koji sklapa transakciju,
može primijeniti računovodstvo zaštite od rizika u konsolidiranim financijskim izvještajima u razdoblju odnosno razdobljima prije datuma primjene zadnje rečenice točke 80. i točaka AG99A i AG99B.
108.B
Subjekt ne mora primijeniti točku AG99B na usporedne informacije koje se odnose na razdoblja prije datuma primjene zdanje rečenice točke 80. i točke AG99A.
108.C
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjene su točke 73. i AG8. Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u travnju 2009., izmijenjena je točka 80. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena svih izmjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
108.D
Dokumentom Obnavljanje financijskih izvedenica i nastavak računovodstva zaštite (izmjene MRS-a 39), objavljenim u lipnju 2013., izmijenjene su točke 91. i 101. i dodana je točka AG113A. Subjekt te točke primjenjuje na godišnja razdoblja koja započnu 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
108.E–108.F
[Brisano]
108.G
Dokumentom Reforma referentnih kamatnih stopa, kojim su izmijenjeni MSFI 9, MRS 39 i MSFI 7, objavljenim u rujnu 2019., dodane su točke 102.A–102.N. Subjekt te izmjene primjenjuje za godišnja razdoblja koja počnu 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno na odnose zaštite od rizika koji su postojali na početku izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene i one koji su nakon toga određeni te na iznos dobitka ili gubitka priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti koji je postojao na početku izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene.
108.H
Dokumentom Reforma referentnih kamatnih stopa – druga faza, kojim su izmijenjeni MSFI 9, MRS 39, MSFI 7, MSFI 4 i MSFI 16, objavljenim u kolovozu 2020., dodane su točke 102.O–102.Z3 i 108.I–108.K i izmijenjena je točka 102.M. Subjekt te izmjene primjenjuje za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2021. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno, u skladu s MRS-om 8, osim u slučajevima iz točaka 108.I–108.K.
108.I
Subjekt određuje novi odnos zaštite (npr. kako je opisano u točki 102.Z3.) samo prospektivno (tj. subjekt ne smije odrediti novi odnos računovodstvene zaštite od rizika u prethodnim razdobljima). Subjekt, međutim, ponovo uspostavlja prekinuti odnos zaštite samo i jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a)
subjekt je taj odnos zaštite prekinuo samo zbog promjena koje se nalažu reformom referentnih kamatnih stopa i ne taj odnos zaštite morao prekinuti da su te izmjene bile provedene u to vrijeme i
(b)
na početku izvještajnog razdoblja u kojem subjekt primjenjuje te izmjene (datum početne primjene tih izmjena), prekinuti odnos zaštite ispunjava kriterije računovodstva zaštite od rizika (nakon što se te izmjene uzmu u obzir).
108.J
Ako pri primjeni točke 108.I ponovo uspostavi prekinuti odnos zaštite, subjekt do datuma na koji je prvi put odredio zamjensku referentnu stopu kao izvanugovorno utvrđeni dio rizika tumači upućivanja u točkama 102.Z1. i 102.Z2. kao upućivanje na datum prve primjene tih izmjena (tj. razdoblje od 24 mjeseca za tu zamjensku referentnu stopu određenu kao izvanugovorno utvrđeni dio rizika počinje od datuma prve primjene tih izmjena).
108.K
Subjekt nije zbog primjene tih izmjena dužan prepraviti prethodna razdoblja. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja samo i jedino ako je to moguće bez novijih saznanja. Ako ne prepravi prethodna razdoblja, subjekt razliku između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja koje uključuje datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili, ovisno o slučaju, drugoj komponenti vlasničkog kapitala) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.
POVLAČENJE DRUGIH OBJAVA
109.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje, revidiran u listopadu 2000.
110.
Ovaj Standard i pripadajući Vodič za primjenu zamjenjuju Vodič za primjenu koji je objavio Odbor za izradu vodiča za primjenu uz MRS 39, koji je osnovao bivši Odbor IASC.
Dodatak A
Vodič za primjenu
Ovaj je Dodatak sastavni dio Standarda.
AG1–AG93
[Brisano]
ZAŠTITA OD RIZIKA (točke 71.–102.)
Instrumenti zaštite od rizika (točke 72.–77.)
Prihvatljivi instrumenti (točke 72. i 73.)
AG94
Mogući gubitak od opcije koju subjekt izda može biti znatno veći od mogućeg dobitka u vrijednosti povezane zaštićene stavke. Drugim riječima, izdana opcija nije učinkovita za smanjenje izloženosti dobiti ili gubitka zaštićene stavke. Stoga izdana opcija nije prihvatljiva kao instrument zaštite od rizika, osim ako je određena za prijeboj kupljene opcije, uključujući opciju ugrađenu u drugi financijski instrument (npr. izdana opcija kupnje koja se koristi za zaštitu obveze koja je plativa na zahtjev). S druge strane, mogući dobici od kupljene opcije jednaki su ili veći od gubitaka pa bi mogla umanjiti izloženost dobiti ili gubitka od promjena fer vrijednosti ili novčanih tokova. Stoga može biti prihvatljiva kao instrument zaštite od rizika.
AG95
Financijska imovina koja se mjeri po amortiziranom trošku može biti određena kao instrument zaštite od valutnog rizika.
AG96
[Brisano]
AG97
Vlastiti vlasnički instrumenti subjekta nisu financijska imovina ili financijske obveze subjekta te stoga ne mogu biti određeni kao instrumenti zaštite od rizika.
Zaštićene stavke (točke 78.–84.)
Prihvatljive stavke (točke 78.–80.)
AG98
Čvrsta obveza za stjecanje poslovanja u poslovnoj kombinaciji ne može biti zaštićena stavka, osim za rizik od promjene tečajeva stranih valuta, jer se drugi rizici od kojih se štiti ne mogu zasebno odrediti i izmjeriti. Ti drugi rizici obično su opći poslovni rizici.
AG99
Ulaganje po metodi udjela ne može biti zaštićena stavka u zaštiti fer vrijednosti jer se pri obračunu primjenom metode udjela u dobiti ili gubitku priznaje udio ulagatelja u dobiti ili gubitku pridruženog društva, a ne promjene fer vrijednosti ulaganja. Iz sličnih razloga ulaganje u konsolidirano društvo kćer ne može biti zaštićena stavka u zaštiti fer vrijednosti jer se konsolidacijom u dobiti ili gubitku priznaje dobit ili gubitak društva kćeri, a ne promjene fer vrijednosti ulaganja. Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje je drugačija jer je to zaštita od valutne izloženosti, a ne zaštite fer vrijednosti od promjene vrijednosti ulaganja.
AG99A
U točki 80. navodi se da u konsolidiranim financijskim izvještajima valutni rizik vrlo vjerojatne predviđene unutargupne transakcije može biti zaštićena stavka u zaštiti novčanog toka ako je ta transakcija izražena u valuti koja nije funkcijska valuta subjekta koji zaključuje tu transakciju i ako će valutni rizik utjecati na konsolidiranu dobit ili gubitak. U tom smislu subjekt može biti matično društvo, društvo kći, pridruženo društvo, zajednički pothvat ili podružnica. Ako valutni rizik predviđene unutargrupne transakcije ne utječe na konsolidiranu dobit i gubitak, ta unutargrupna transakcija ne može biti zaštićena stavka. To je obično slučaj s plaćanjima za licencije, kamate ili upravljanje između članova iste grupe, osim ako postoji povezana vanjska transakcija. Međutim, ako valutni rizik predviđene unutargrupne transakcije utječe na konsolidiranu dobit i gubitak, unutargrupna transakcija može biti zaštićena stavka. Primjer je predviđena prodaja ili kupnja zaliha između članova iste grupe ako postoji daljnja prodaja zaliha osobi izvan grupe. Slično i predviđena unutargrupna prodaja postrojenja i opreme subjekta u grupi koji ih je proizveo za subjekta u grupi koji će ta postrojenja i opremu koristiti u vlastitom poslovanju može utjecati na konsolidiranu dobit i gubitak. Do toga može doći npr. zato što će kupac amortizirati postrojenje i opremu, a početno priznati iznos za postrojenje i opremu može se promijeniti ako je predviđena unutargrupna transakcija izražena u valuti koja nije funkcijska valuta kupca.
AG99B
Ako je zaštita predviđene unutargrupne transakcije prihvatljiva za računovodstvo zaštite, svaki dobitak ili gubitak priznat u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 95. podtočkom (a) reklasificira se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje u istom razdoblju odnosno razdobljima u kojima valutni rizik zaštićene transakcije utječe na konsolidiranu dobit ili gubitak.
AG99BA
Subjekt kao zaštićenu stavku može odrediti sve promjene novčanih tokova ili fer vrijednosti zaštićene stavke u odnosu zaštite od rizika. Subjekt kao zaštićenu stavku može odrediti i samo promjene novčanih tokova ili fer vrijednosti zaštićene stavke iznad ili ispod određene cijene ili neke druge varijable (jednostrani rizik). Intrinzična vrijednost kupljene opcije kao instrumenta zaštite od rizika (pod pretpostavkom da ima iste glavne uvjete kao i rizik od kojeg se štiti), a ne njezina vremenska vrijednost, odražava jednostrani rizik zaštićene stavke. Na primjer, subjekt kao zaštićenu stavku može odrediti varijabilnost ishoda novčanih tokova budućih razdoblja koja proizlazi iz povećanja cijene predviđene kupnje robe. U tom slučaju se kao zaštićena stavka određuju samo gubici koji proizlaze iz povećanja cijene iznad utvrđene razine. Rizik od kojeg se štiti ne uključuje vremensku vrijednost kupljene opcije jer vremenska vrijednost nije komponenta predviđene transakcije koja utječe na dobit ili gubitak (točka 86. podtočka (b)).
Određivanje financijskih stavki kao zaštićenih stavki (točke 81. i 81.A)
AG99C
[…] Subjekt kao zaštićenu stavku može odrediti sve novčane tokove cijele financijske imovine ili financijske obveze i zaštititi ih samo od jednog konkretnog rizika (npr. samo od promjena koje se mogu pripisati promjenama LIBOR-a). Na primjer, u slučaju financijske obveze čija je efektivna kamatna stopa 100 baznih bodova niža od LIBOR-a, subjekt može odrediti cijelu obvezu (tj. glavnicu uvećanu za kamate prema LIBOR-u i umanjenu za 100 baznih bodova) i zaštiti promjenu fer vrijednosti ili novčanih tokova od te cijele obveze koja se može pripisati promjenama LIBOR-a. Za poboljšanje učinkovitosti zaštite subjekt može odabrati i omjer zaštite koji nije jedan naprama jedan, kako je opisano u točki AG100.
AG99D
Osim toga, ako se financijski instrument s fiksnom kamatnom stopom zaštiti od rizika neko vrijeme nakon njegova izdavanja, a u međuvremenu su se kamatne stope promijenile, subjekt može kao zaštićenu stavku odrediti dio jednak referentnoj kamatnoj stopi […]. Na primjer, subjekt izda financijsku imovinu s fiksnom kamatnom stopom u vrijednosti od 100 N.J. i efektivnom kamatnom stopom od 6 % u trenutku kad je LIBOR 4 %. Nakon nekog vremena subjekt uvodi zaštitu te imovine od rizika kad se LIBOR povećao na 8 %, a fer vrijednost imovine smanjila na 90 N.J. Da je subjekt kupio imovinu na datum njezina početnog određenja kao zaštićene stavke po njezinoj fer vrijednosti od 90 N.J., efektivni prinos bio bi iznosio 9,5 %. […]. Subjekt može odrediti dio LIBOR-a od 8 %, koji se dijelom sastoji od ugovornih kamatnih novčanih tokova, a dijelom od razlike između sadašnje fer vrijednosti (tj. 90 N.J.) i iznosa koji se plaća po dospijeću (tj. 100 N.J.).
AG99E
U točki 81. subjektu se dopušta da umjesto cijele promjene fer vrijednosti ili varijabilnosti novčanih tokova financijskog instrumenta kao zaštićenu stavku odredi nešto drugo. Na primjer:
(a)
svi novčani tokovi financijskog instrumenta mogu biti određeni za zaštitu od promjena novčanih tokova ili fer vrijednosti koje se mogu pripisati nekim (ali ne svim) rizicima ili
(b)
neki (ali ne svi) novčani tokovi financijskog instrumenta mogu biti određeni za zaštitu od promjena novčanih tokova ili fer vrijednosti koje se mogu pripisati svim ili samo nekim rizicima (npr. „dio” novčanih tokova financijskog instrumenta može biti određen za zaštitu od promjena koje se mogu pripisati svim ili samo nekim rizicima).
AG99F
Da bi bili prihvatljivi za primjenu računovodstva zaštite, rizici i dijelovi određeni za zaštitu moraju biti zasebno odredive komponente financijskog instrumenta, a promjene novčanih tokova ili fer vrijednosti cijelog financijskog instrumenta koje proizlaze iz promjena rizika i dijelova određenih za zaštitu moraju biti pouzdano mjerljive. Na primjer:
(a)
kod financijskog instrumenta s fiksnom stopom koji je zaštićen od promjena fer vrijednosti koje se mogu pripisati promjenama nerizične ili referentne kamatne stope, nerizična ili referentna stopa u pravilu se smatraju i zasebno odredivim komponentama financijskog instrumenta i pouzdano mjerljivima;
(b)
inflacija nije zasebno odrediva i pouzdano mjerljiva te ne može biti određena kao rizik ili dio financijskog instrumenta, osim ako su ispunjeni zahtjevi iz točke (c);
(c)
ugovorno utvrđeni inflacijski dio novčanih tokova iz priznate obveznice vezane uz inflaciju (pod pretpostavkom da ne postoji zahtjev za odvojenim iskazivanjem ugrađene izvedenice) zasebno je odrediv i pouzdano mjerljiv tako dugo dok inflacijski dio ne utječe na druge novčane tokove instrumenta.
Određivanje nefinancijskih stavki kao zaštićenih stavki (točka 82.)
AG100
Promjene cijene sastavnog dijela ili komponente nefinancijske imovine ili nefinancijske obveze obično nemaju predvidiv, zasebno mjerljiv učinak na cijenu stavke koji se može usporediti s učinkom npr. promjene tržišnih kamatnih stopa na cijenu obveznice. Stoga je nefinancijska imovina ili nefinancijska obveza zaštićena stavka samo u cijelosti ili za rizik promjene tečajeva valuta. Ako se uvjeti instrumenta zaštite i zaštićene stavke razlikuju (kao npr. za zaštitu predviđene kupnje brazilske kave na temelju unaprijednog ugovora za kupnju kolumbijske kave po inače sličnim uvjetima), odnos zaštite može ipak biti prihvatljiv ako su ispunjeni svi uvjeti iz točke 88., uključujući očekivanu vrlo učinkovitu zaštitu. U tu svrhu vrijednost instrumenta zaštite od rizika može biti veća ili manja od vrijednosti zaštićene stavke ako to poboljšava učinkovitost odnosa zaštite. Na primjer, regresijskom analizom može se uspostaviti statistički odnos između zaštićene stavke (npr. transakcija s brazilskom kavom) i instrumenta zaštite (npr. transakcija s kolumbijskom kavom). Ako postoji valjan statistički odnos između dviju varijabli (tj. između jediničnih cijena brazilske i kolumbijske kave), nagibom regresijskog pravca može se odrediti omjer zaštite od rizika koji će maksimalno povećati očekivanu učinkovitost. Na primjer, ako je nagib regresijskog pravca 1,02, omjer zaštite od rizika na osnovi 0,98 količine zaštićenih stavki u odnosu na 1,00 količine instrumenta zaštite maksimalno povećava očekivanu učinkovitost. Međutim, odnos zaštite može imati za posljedicu neučinkovitost koja se priznaje u dobiti ili gubitku u trajanju odnosa zaštite od rizika.
Određivanje skupina stavki kao zaštićenih stavki (točke 83. i 84.)
AG101
Zaštita od rizika ukupne neto pozicije (npr. bez sve imovine s fiksnom kamatom i svih obveza s fiksnom kamatom sa sličnim dospijećem), a ne određene zaštićene stavke, nije prihvatljiva za računovodstvo zaštite od rizika Međutim, gotovo isti učinak računovodstva zaštite na dobit ili gubitak za tu vrstu odnosa zaštite može se postići određivanjem dijela odnosnih stavki kao zaštićene stavke. Na primjer, ako banka ima 100 N.J. imovine i 90 N.J. obveza sa sličnim rizicima i uvjetima i štiti od izloženosti rizicima neto vrijednost od 10 N.J., može kao zaštićenu stavku odrediti 10 N.J. te imovine. To se određivanje može primijeniti ako su takva imovina i obveze instrumenti s fiksnom kamatnom stopom pa je u tom slučaju riječ o zaštiti fer vrijednost, a ako su to instrumenti s promjenjivom kamatnom stopom, riječ je o zaštiti novčanih tokova. Slično i subjekt koji ima čvrstu obvezu kupnje u stranoj valuti u iznosu od 100 N.J. i čvrstu obvezu prodaje u stranoj valuti u iznosu od 90 N.J. može zaštititi neto iznos od 10 N.J. stjecanjem izvedenice koju će odrediti kao instrument zaštite povezan s 10 N.J. čvrste obveze kupnje u vrijednosti od 100 N.J.
Računovodstvo zaštite od rizika (točke 85.–102.)
AG102
Primjer zaštite fer vrijednosti je zaštita od izloženosti promjenama fer vrijednosti dužničkog instrumenta s fiksnom kamatnom stopom zbog promjena kamatnih stopa. Takvu zaštitu može ugovoriti izdavatelj ili imatelj instrumenta.
AG103
Primjer zaštite novčanog toka je primjena instrumenta zamjene u svrhu promjene duga s promjenjivom kamatnom stopom u dug s fiksnom kamatnom stopom (tj. zaštita buduće transakcije u kojoj su budući novčani tokovi koji se štite od rizika buduća plaćanja kamata).
AG104
Zaštita čvrste obveze (npr. zaštita promjene cijene goriva od rizika koja se odnosi na nepriznatu ugovornu obvezu elektrane da kupi gorivo po fiksnoj cijeni) je zaštita od izloženosti promjeni fer vrijednosti. Takva je zaštita stoga zaštita fer vrijednosti od rizika. Međutim, u skladu s točkom 87., zaštita čvrste obveze od valutnog rizika može se iskazati i kao zaštita novčanog toka od rizika.
Provjera učinkovitosti zaštite od rizika
AG105
Zaštita od rizika smatra se vrlo učinkovitom samo ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:
(a)
Po uvođenju zaštite i u narednim razdobljima očekuje se visoka učinkovitost zaštite od rizika u poništavanju promjena fer vrijednosti ili novčanih tokova koje se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti u razdoblju za koje je zaštita namijenjena. Takvo se očekivanje može dokazati na razne načine, među ostalim usporedbom prošlih promjena fer vrijednosti ili novčanih tokova zaštićene stavke koje se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti s prošlim promjenama fer vrijednosti ili novčanih tokova instrumenta zaštite od rizika ili dokazivanjem visoke statističke korelacije između fer vrijednosti ili novčanih tokova zaštićene stavke i instrumenta zaštite od rizika. Za poboljšanje učinkovitosti zaštite subjekt može odabrati i omjer zaštite koji nije jedan naprama jedan, kako je opisano u točki AG100.
(b)
Stvarni rezultati zaštite u rasponu su od 80 do 125 %. Na primjer, ako su stvarni rezultati takvi da je gubitak od instrumenta zaštite 120 N.J., a dobitak od novčanog instrumenta 100 N.J., odnos se mjeri kao 120/100, što je 120 %, ili kao 100/120, što je 83 %. U tom primjeru bi subjekt zaključio da je zaštita od rizika vrlo učinkovita, uz pretpostavku da zaštita od rizika ispunjava uvjete iz podtočke (a).
AG106
Subjekt učinkovitost provjerava barem pri sastavljanju svoje godišnjih financijskih izvještaja ili financijskih izvještaja za međurazdoblja.
AG107
U ovom se Standardu ne utvrđuje jedna metoda za provjeru učinkovitosti zaštite od rizika. Metoda provjere učinkovitosti koju će subjekt primijeniti ovisi o njegovoj strategiji upravljanja rizicima. Na primjer, ako je njegova strategija povremeno usklađenje iznosa instrumenta zaštite koje odražava promjene zaštićene pozicije, subjekt treba dokazati da očekuje visoku učinkovitost zaštite samo za razdoblje do sljedećeg usklađenja iznosa instrumenta zaštite. U nekim slučajevima subjekt primjenjuje razne metode za razne vrste zaštita od rizika. Dokumentacija subjekta o njegovoj strategiji zaštite od rizika treba sadržavati postupke provjere učinkovitosti zaštite. U tim se postupcima navodi provjeravaju li se svi dobici ili gubici od instrumenta zaštite ili je li isključena vremenska vrijednost instrumenta.
AG107A
[…].
AG108
Ako su glavni uvjeti instrumenta zaštite, zaštićene imovine, obveze, čvrste obveze ili vrlo vjerojatne predviđene transakcije jednaki, vjerojatno je da će se promjene fer vrijednosti i novčanih tokova koje se mogu pripisati riziku od kojeg se štiti međusobno u cijelosti poništiti i po uvođenju zaštite i u narednim razdobljima. Na primjer, zamjena kamatne stope vjerojatno će biti učinkovita zaštita od rizika ako su zamišljeni iznos i glavnica, uvjeti, datum ponovnog vrednovanja kamatnih stopa, primici od glavnice i plaćanja glavnice te osnova za mjerenje kamatnih stopa jednaki za instrument zaštite i zaštićenu stavku. Osim toga, zaštita od rizika vrlo vjerojatne predviđene kupnje robe na temelju unaprijednog ugovora vjerojatno će biti vrlo učinkovita:
(a)
ako je unaprijedni ugovor namijenjen za kupnju iste količine iste robe u isto vrijeme i na istom mjestu kao i predviđena kupnja zaštićena od rizika;
(b)
ako fer vrijednost unaprijednog ugovora na početku iznosi nula i
(c)
ako je promjena diskonta ili premije za unaprijedni ugovor isključena iz provjere učinkovitosti zaštite i priznaje se u dobiti ili gubitku ili ako se promjena očekivanih novčanih tokova vrlo vjerojatne predviđene transakcije temelji na budućoj cijeni robe.
AG109
Ponekad instrument zaštite od rizika poništava samo dio rizika od kojeg se štiti. Na primjer, zaštita od rizika nije sasvim učinkovita ako su instrument zaštite i zaštićena stavka izraženi u različitim valutama koje se različito mijenjaju. I zaštita od kamatnog rizika pomoću izvedenice nije sasvim učinkovita ako se dio promjene fer vrijednosti izvedenice može pripisati kreditnom riziku druge ugovorne strane.
AG110
Da bi bila prihvatljiva za računovodstvo zaštite od rizika, zaštita se mora odnositi na konkretan rizik, a ne na opće poslovne rizike subjekta i u konačnici mora utjecati na njegovu dobit ili gubitak. Zaštita od rizika zastarjelosti fizičke imovine ili rizika nacionalizacije imovine nije prihvatljiva za računovodstvo zaštite od rizika; učinkovitost se ne može izmjeriti jer se ti rizici ne mogu pouzdano izmjeriti.
AG110A
U točki 74. podtočki (a) subjektu se dopušta da razdvoji intrinzičnu i vremensku vrijednost ugovora o opciji te da instrument zaštite odredi samo za promjenu intrinzične vrijednosti tog ugovora o opciji. Rezultat može biti savršeno učinkovit odnos zaštite za poništenje promjena novčanih tokova koje se mogu pripisati jednostranom riziku zaštićene predviđene transakcije ako su glavni uvjeti predviđene transakcije i instrumenta zaštite jednaki.
AG110B
Ako subjekt cijelu kupljenu opciju odredi kao instrument zaštite od jednostranog rizika koji proizlazi iz predviđene transakcije, odnos zaštite neće biti savršeno učinkovit jer premija plaćena za opciju uključuje, a određeni jednostrani rizik ne uključuje vremensku vrijednost opcije, kako je navedeno u točki AG99BA. Zato novčani tokovi koji se odnose na vremensku vrijednost plaćene premije na opciju neće poništiti određeni zaštićeni rizik.
AG111
Učinkovitost zaštite od kamatnog rizika može se provjeriti pomoću tablice ročnosti financijske imovine i financijskih obveza iz koje je vidljiva neto izloženost kamatnom riziku za svako razdoblje, pod uvjetom da je neto izloženost povezana sa s konkretnom imovinom ili obvezom (ili konkretnom skupinom imovine ili obveza ili njihovim konkretnim dijelom), iz čega proizlazi neto izloženost, te se učinkovitost zaštite provjerava za tu imovinu ili obvezu.
AG112
Pri provjeri učinkovitosti zaštite od rizika subjekt općenito razmatra vremensku vrijednost novca. Fiksna kamatna stopa zaštićene stavke ne mora točno odgovarati fiksnoj kamatnoj stopi zamjene određene kao zaštita fer vrijednosti od rizika. Ni promjenjiva kamatna stopa za kamatonosnu imovinu ili obvezu ne mora biti ista kao promjenjiva kamatna stopa zamjene određene kao zaštita novčanog toka od rizika. Fer vrijednost zamjene proizlazi iz njezinih neto namira. Fiksna i promjenjiva kamatna stopa zamjene mogu se promijeniti, a da ne utječu na neto namiru ako se obje promijene za isti iznos.
AG113
Ako ne ispuni kriterije učinkovitosti zaštite od rizika, subjekt prekida računovodstvo zaštite od zadnjeg datum na koji je utvrđena učinkovitost zaštite. Međutim, ako subjekt utvrdi događaj ili promjenu okolnosti zbog kojih odnos zaštite nije ispunio kriterije učinkovitosti i dokaže da je prije tog događaja ili promjene okolnosti zaštita bila učinkovita, prekida računovodstvo zaštite od rizika od datuma nastanka tog događaja ili promjene okolnosti.
AG113A
Da bi se izbjegla sumnja, učinci zamjene izvorne druge ugovorne strane drugom ugovornom stranom za poravnanje i unosa s time povezanih izmjena kako je opisano u točki 91. podtočki (a) ii. i točki 101. podtočki (a) ii., odražavaju se u mjerenju instrumenta zaštitu, a time i u provjeri i mjerenju učinkovitosti zaštite.
Računovodstvo zaštite fer vrijednosti portfelja od kamatnog rizika
AG114
Za zaštitu fer vrijednosti od kamatnog rizika povezanog s portfeljem financijske imovine ili financijskih obveza subjekt treba ispuniti zahtjeve iz ovog Standarda ako provodi postupke iz podtočaka od (a) do (i) i točaka AG115–AG132 u nastavku.
(a)
U svojem postupku upravljanja rizicima subjekt utvrđuje portfelj stavki koje želi zaštititi od kamatnog rizika. Portfelj može uključivati samo imovinu, samo obveze ili i imovinu i obveze. Subjekt može utvrditi dva ili više portfelja i u tom slučaju na svaki portfelj zasebno primjenjuje smjernice u nastavku;
(b)
subjekt analizira portfelj po razdobljima ponovnog vrednovanja kamatnih stopa na temelju očekivanih, a ne ugovorenih datuma ponovnog vrednovanja kamatnih stopa. Analiza po razdobljima ponovnog vrednovanja kamatnih stopa može provoditi na razne načine, među ostalim planiranjem novčanih tokova po razdobljima u kojima se očekuje njihov nastanak ili planiranjem zamišljenih iznosa glavnice na sva razdoblja do očekivanog ponovnog vrednovanja kamatnih stopa.
(c)
Na temelju te analize subjekt odlučuje koji iznos želi zaštititi od rizika. Subjekt kao stavku zaštićenu od rizika određuje iznos imovine ili obveza (ali ne neto iznos) iz utvrđenog portfelja koji je jednak iznosu koji želi zaštititi od rizika. […].
(d)
Subjekt određuje kamatni rizik od kojeg se štiti. Taj rizik može biti dio kamatnog rizika iz svake stavke zaštićene pozicije, kao što je referentna kamatna stopa (npr. LIBOR).
(e)
Subjekt određuje jedan ili više instrumenata zaštite za svako razdoblje ponovnog vrednovanja kamatnih stopa.
(f)
Na temelju određenja iz podtočaka od (c) do (e) subjekt na početku i u narednim razdobljima provjerava može li očekivati visoku učinkovitost zaštite od rizika u razdoblju za koje je zaštita namijenjena.
(g)
Subjekt povremeno mjeri promjenu fer vrijednosti zaštićene stavke (kako je određena u podtočki (c)) koja se može pripisati riziku od kojeg se štiti (kako je određen u podtočki (d)), […]. Ako provjerom na temelju svoje dokumentirane metode provjere učinkovitosti utvrdi da je zaštita bila vrlo učinkovita, subjekt promjenu fer vrijednosti zaštićene stavke priznaje u dobiti ili gubitku kao dobitak ili gubitak te u jednoj od dviju stavki u izvještaju o financijskom položaju, kako je opisano u točki 89.A. Promjenu fer vrijednosti ne mora rasporediti na pojedinačnu imovinu ili obveze;
(h)
subjekt mjeri promjenu fer vrijednosti instrumenta zaštite (kako je određen u podtočki (e)) i priznaje je u dobiti ili gubitku kao dobitak ili gubitak. Fer vrijednost instrumenta zaštite priznaje se kao imovina ili obveza u izvještaju o financijskom položaju;
(i)
svaka neučinkovitost (27) priznaje se u dobiti ili gubitku kao razlika između promjene fer vrijednosti iz podtočaka (g) i (h).
AG115
Taj pristup je podrobnije opisan u nastavku. Primjenjuje se samo na zaštitu fer vrijednosti od kamatnog rizika povezanog s portfeljem financijske imovine ili financijskih obveza.
AG116
Portfelj iz točke AG114 podtočke (a) može sadržavati imovinu i obveze ili samo imovinu ili samo obveze. Portfelj se koristi za određivanje iznosa imovine ili obveza koji subjekt želi zaštititi od rizika. Međutim, portfelj sam po sebi ne određuje se kao zaštićena stavka.
AG117
Subjekt prilikom primjene točke AG114 podtočke (b) utvrđuje očekivani datum ponovnog vrednovanja kamatnih stopa za stavku kao datum njezina očekivanog dospijeća ili datum ponovnog vrednovanja kamatnih stopa prema tržišnima, ovisno o tome što nastupi ranije. Očekivani datum ponovnog vrednovanja kamatnih stopa procjenjuju se na početku zaštite i u cijelom razdoblju zaštite na temelju iskustva i drugih dostupnih informacija, uključujući informacije i očekivanja o stopama prijevremenog plaćanja, kamatnim stopama i njihovom međuodnosu. Subjekti koji nemaju vlastitog ili dostatnog iskustva koriste se iskustvom sličnih subjekata za usporedive financijske instrumente. Te se procjene redovito preispituju i ažuriraju na temelju novih iskustava. U slučaju stavke s fiksnom kamatnom stopom za koju je moguće prijevremeno plaćanje, očekivani datum ponovnog vrednovanja kamatnih stopa je datum očekivanog prijevremenog plaćanja, osim ako se kamatne stope ponovno vrednuju prema tržišnima na raniji datum. Za skupinu sličnih stavki, analiza po vremenskim razdobljima na temelju očekivanih datuma ponovnog vrednovanja kamatnih stopa može biti u obliku raspoređivanja postotka skupine, a ne pojedinačnih stavki na svako razdoblje. Subjekt za takvo raspoređivanje može primijeniti i druge metode. Na primjer, kredite koji se otplaćuju može rasporediti na razdoblja na temelju datuma očekivanog ponovnog vrednovanja kamatnih stopa i primijeniti multiplikator stope prijevremenog plaćanja. Međutim, metoda za takvo raspoređivanje mora biti usklađena s njegovim postupcima i ciljevima upravljanja rizicima.
AG118
Primjer određenja iz točke AG114 podtočke (c): ako subjekt u određenom razdoblju ponovnog vrednovanja kamatnih stopa procijeni da ima imovinu s fiksnom kamatnom stopom u iznosu od 100 N.J. i obveze s fiksnom kamatnom stopom u iznosu od 80 N.J. i odluči zaštititi svoju ukupnu neto poziciju u iznosu od 20 N.J., kao zaštićenu stavku određuje imovinu u iznosu od 20 N.J. (dio imovine). Određenje se izražava kao „iznos u valuti” (npr. iznos u dolarima, eurima, funtama ili randima), a ne kao pojedinačna imovina. Iz toga proizlazi da sva imovina (ili obveze) iz koje je utvrđen zaštićeni iznos, tj. vrijednost imovine od 100 N.J. iz gornjeg primjera, mora biti stavke čija se fer vrijednost mijenja zbog promjena zaštićene kamatne stope […].
AG119
Subjekt ispunjava i ostale zahtjeve o određivanju i dokumentiranju iz točke 88. podtočke (a). Za zaštitu portfelja od kamatnog rizika u tom se određivanju i dokumentiranju točno utvrđuje politika subjekta za sve varijable na temelju kojih se utvrđuje zaštićeni iznos te način mjerenja učinkovitosti, uključujući sljedeće:
(a)
koju je imovinu i obveze potrebno uključiti u zaštitu portfelja od rizika te osnovu za njihovo uklanjanje iz portfelja;
(b)
kako subjekt procjenjuje datume ponovnog vrednovanja kamatnih stopa, uključujući pretpostavke o kamatnim stopama koje su osnova za procjenu stopa prijevremenog plaćanja i osnovu za promjenu tih procjena. Ista se metoda primjenjuje za početne procjene u trenutku uključivanja imovine ili obveze u zaštićeni portfelj i za svaku naknadnu reviziju tih procjena;
(c)
broj i trajanje razdoblja ponovnog vrednovanja kamatnih stopa;
(d)
učestalost provjere učinkovitosti […];
(e)
metodu određivanja iznosa imovine ili obveza koji se određuju kao zaštićena stavka […];
(f)
[…], hoće li subjekt provjeriti učinkovitost zaštite za svako pojedinačno razdoblje ponovnog vrednovanja kamatnih stopa, za sva razdoblja zajedno ili za kombinaciju tih dviju mogućnosti.
Politike utvrđene pri određivanju i dokumentiranju odnosa zaštite moraju usklađene s postupcima i ciljevima upravljanja rizicima subjekta. Promjene politika ne smiju biti proizvoljne. Moraju biti opravdane promjenama tržišnih uvjeta i drugih čimbenika, moraju se temeljiti i biti usklađene s postupcima i ciljevima upravljanja rizicima subjekta.
AG120
Instrument zaštite iz točke AG114 podtočke (e) može biti jedna izvedenica ili portfelj izvedenica u kojem svaka sadržava izloženost kamatnom riziku od kojeg se štiti iz točke AG114 podtočke (d) (npr. portfelj kamatnih zamjena od kojih svaka sadržava izloženost prema LIBOR-u). Takav portfelj izvedenica može sadržavati pozicije za poništenje rizika. Međutim, ne mora sadržavati izdane ili neto izdane opcije jer se Standardom (28) ne dopušta određivanje takvih opcija kao instrumenata zaštite (osim ako se izdana opcija odredi za prijeboj kupljene opcije). Ako se instrumentom zaštite štiti iznos određen u skladu s točkom AG114 podtočkom (c) za nekoliko razdoblja ponovnog vrednovanja kamatnih stopa, raspoređuje se na sva razdoblja u kojima pruža zaštitu. Međutim, instrument zaštite treba u cijelosti rasporediti na ta razdoblja ponovnog vrednovanja kamatnih stopa jer se Standardom (29) ne dopušta određivanje odnosa zaštite samo za dio razdoblja u kojem instrument zaštite ostaje otvoren.
AG121
Ako subjekt mjeri promjenu fer vrijednosti stavke koja se može prijevremeno platiti u skladu s točkom AG114 podtočkom (g), promjena kamatnih stopa dvojako utječe na fer vrijednost takve stavke: utječe na fer vrijednost ugovorenih novčanih tokova i fer vrijednost opcije prijevremenog plaćanja koja je sadržana u toj stavci. U točki 81. Standarda subjektu se dopušta da odredi dio financijske imovine ili financijske obveze s jednakom izloženosti riziku kao zaštićenu stavku, pod uvjetom da se učinkovitost zaštite može izmjeriti. […].
AG122
U Standardu se ne utvrđuju tehnike utvrđivanje iznosa iz točke AG114 podtočke (g), tj. promjene fer vrijednosti zaštićene stavke koja se može pripisati riziku od kojeg se štiti. […]. Nije primjereno pretpostaviti da su promjene fer vrijednosti zaštićene stavke jednake promjenama vrijednosti instrumenta zaštite.
AG123
U točki 89.A nalaže se da se promjena vrijednosti imovine koja je zaštićena stavka u određenom razdoblju ponovnog vrednovanja kamatnih stopa iskaže u odvojenoj stavci imovine. S druge strane, promjena vrijednosti obveze koja je zaštićena stavka u određenom razdoblju ponovnog vrednovanja kamatnih stopa iskazuje se u odvojenoj stavci obveza. To su odvojene stavke iz točke AG114 podtočke (g). Ne nalaže se specifično raspoređivanje na pojedinačnu imovinu (ili obvezu).
AG124
U točki AG114 podtočki (i) navodi se da neučinkovitost nastaje u mjeri u kojoj se promjena fer vrijednosti zaštićene stavke koja se može pripisati riziku od kojeg se štiti razlikuje od promjene fer vrijednosti izvedenog instrumenta zaštite. Brojni su razlozi za takvu razliku, uključujući:
(a)
[…];
(b)
umanjenje vrijednosti ili prestanak priznavanja stavki u zaštićenom portfelju;
(c)
različiti datumi plaćanja za instrument zaštite i zaštićenu stavku i
(d)
drugo […].
Takva se neučinkovitost (30) određuje i priznaje u dobiti ili gubitku.
AG125
Učinkovitost zaštite će se u pravilu poboljšati:
(a)
ako subjekt stavke različitih obilježja prijevremenog plaćanja planira tako da vodi računa o različitim obrascima prijevremenog plaćanja;
(b)
ako portfelj sadržava veći broj stavki. Ako portfelj sadržava tek nekoliko stavki, vjerojatna je relativno visoka neučinkovitost ako se jedna od stavki otplati prije ili kasnije od očekivanog datuma. S druge strane, ako portfelj sadržava velik broj stavki, može se točnije predvidjeti prijevremeno plaćanje;
(c)
ako su razdoblja ponovnog vrednovanja kamatnih stopa kraća (npr. mjesec dana, a ne tri mjeseca). Kraća razdoblja ponovnog vrednovanja kamatnih stopa umanjuju učinak neusklađenosti datuma ponovnog vrednovanja kamatnih stopa i datuma plaćanja (u istom razdoblju ponovnog vrednovanja kamatnih stopa) zaštićene stavke i instrumenta zaštite;
(d)
učestalije usklađenje iznosa instrumenta zaštite kako bi odražavao promjene zaštićene stavke (npr. zbog promjena očekivanog prijevremenog plaćanja).
AG126
Subjekt redovito provjerava učinkovitost zaštite od rizika. […]
AG127
Subjekt pri mjerenju učinkovitosti razlikuje promjene procijenjenih datuma ponovnog vrednovanja kamatnih stopa za postojeću imovinu (ili obveze) od nastanka nove imovine (ili obveza), pri čemu samo prve mogu uzrokovati neučinkovitost. […]. Nakon što neučinkovitost prizna kako je prethodno opisano, subjekt ponovno procjenjuje ukupnu imovinu (ili obveze) u svakom razdoblju ponovnog vrednovanja kamatnih stopa, uključujući novu imovinu (ili obveze) koja je nastala od zadnje provjere učinkovitosti i određuje novi iznos kao zaštićenu stavku i novi postotak kao zaštićeni postotak. […]
AG128
Stavke koje su prvotno bile raspoređene u razdoblje ponovnog vrednovanja kamatnih stopa mogu se prestati priznavati zbog prijevremenog plaćanja ili otpisa zbog umanjenja vrijednosti ili prodaje. Ako se to dogodi, iznos promjene fer vrijednosti uključen u odvojenu stavku iz točke AG114 podtočke (g) koji se odnosi na stavku koja se prestaje priznavati uklanja se iz izvještaja o financijskom položaju i uključuje u dobitak ili gubitak koji nastanu prestankom priznavanje stavke. U tu svrhu treba znati u koje je razdoblje ponovnog vrednovanja kamatnih stopa bila raspoređena stavka koja se prestaje priznavati jer se na temelju toga određuje razdoblje ponovnog vrednovanja kamatnih stopa iz kojeg je treba ukloniti, a time i iznos koji treba ukloniti iz odvojene stavke iz točke AG114 podtočke (g). Stavka koja se prestane priznavati uklanja se iz razdoblja u koje je bila uvrštena ako se to razdoblje može odrediti. U protivnom se uklanja iz najranijeg razdoblja ako je prestanak priznavanja doveo do prijevremenih plaćanja u iznosu višem od očekivanog ili se sustavno i racionalno raspoređuje na sva razdoblja koja sadržavaju stavku koja se prestala priznavati ako je stavka prodana ili je njezina vrijednost umanjena.
AG129
Osim toga, svaki iznos za određeno razdoblje koji se nije prestao priznavati po isteku tog razdoblja u to se vrijeme priznaje se u dobiti ili gubitku (vidjeti točku 89.A). […]
AG130
[…].
AG131
Ako se zaštićeni iznos za razdoblje ponovnog vrednovanja kamatnih stopa smanji bez prestanka priznavanja povezane imovine (ili obveza), iznos uključen u odvojenu stavku iz točke AG114 podtočke (g) koji se odnosi na to smanjenje amortizira se u skladu s točkom 92.
AG132
Subjekt može pristup iz točaka AG114–AG131 primijeniti na zaštitu portfelja koja je prethodno bila iskazana kao zaštita novčanog toka od rizika u skladu s MRS-om 39. U tom slučaju subjekt poništava prethodno određenje zaštite novčanog toka u skladu s točkom 101. podtočkom (d) i primjenjuje zahtjeve iz te točke, ponovno određuje zaštitu kao zaštitu fer vrijednosti i prospektivno primjenjuje pristup iz točaka AG114–AG131 na naredna računovodstvena razdoblja.
PRIJELAZNE ODREDBE (točke 103.–108.C)
AG133
Subjekt je predviđenu unutargrupnu transakciju odredio kao zaštićenu stavku na početku godišnjeg razdoblja koje c 1. siječnja 2005. ili nakon tog (ili za potrebe prepravljanja usporednih informacija, na početku ranijeg usporednog razdoblja) u okviru zaštite koja bi bila prihvatljiva za računovodstvo zaštite od rizika iz ovog Standarda (kako je izmijenjen zadnjom rečenicom iz točke 80.). Taj subjekt može na temelju tog određenja primijeniti računovodstvo zaštite od rizika u konsolidiranim financijskim izvještajima od početka godišnjeg razdoblja koje započne 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma (ili od početka ranijeg usporednog razdoblja). Taj subjekt primjenjuje i točke AG99A i AG99B od početka godišnjeg razdoblja koje započne 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Međutim, u skladu s točkom 108.B, ne treba primijeniti točku AG99B na usporedne informacije za ranija razdoblja.
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 40
Ulaganja u nekretnine
CILJ
1.
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstveni tretman ulaganja u nekretnine i s time povezane zahtjeve za objavljivanje.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Ovaj se Standard primjenjuje na priznavanje, mjerenje i objavljivanje ulaganja u nekretnine.
3.
[Brisano]
4.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na:
(a)
biološku imovinu koja se odnosi na poljoprivrednu djelatnost (vidjeti MRS 41 Poljoprivreda i MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema) i
(b)
prava na iskorištavanje mineralnih rezervi, kao što su nafta, prirodni plin i slični neobnovljivi izvori.
DEFINICIJE
5.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Knjigovodstvena vrijednost je iznos u kojem se imovina priznaje u izvještaju o financijskom položaju.
Trošak je iznos plaćenog novca ili novčanih ekvivalenata ili fer vrijednost druge naknade dane za stjecanje imovine u vrijeme njezina stjecanja ili izgradnje ili, ovisno o slučaju, iznos koji se može pripisati toj imovini pri početnom priznavanju u skladu sa specifičnim zahtjevima iz drugih MSFI-ja, npr. MSFI-ja 2 Plaćanje na temelju dionica.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti).
Ulaganje u nekretnine je nekretnina (zemljište ili zgrada, dio zgrade ili oboje) koju drži vlasnik ili najmoprimac kao imovinu s pravom korištenja radi ostvarenja prihoda od najma ili povećanja vrijednosti kapitala, ili jednog i drugog, a ne radi:
(a)
korištenja za proizvodnju ili isporuku robe ili usluga niti u administrativne svrhe ili
(b)
prodaje u redovnom poslovanju.
Nekretnina koju koristi vlasnik je nekretnina koju drži vlasnik ili najmoprimac kao imovinu s pravom korištenja namijenjena za proizvodnju ili isporuku robe ili usluga ili u administrativne svrhe.
KLASIFIKACIJA NEKRETNINA KAO ULAGANJA U NEKRETNINE ILI KAO NEKRETNINA KOJE KORISTI VLASNIK
6.
[Brisano]
7.
Ulaganja u nekretnine drže se radi ostvarenja prihoda od najma ili povećanja vrijednosti kapitala ili jednog i drugog. Stoga se ulaganjima u nekretnine stvaraju novčani tokovi koji su uglavnom neovisni o drugoj imovini koju subjekt drži. Po tome se ulaganja u nekretnine razlikuju od nekretnina koje koristi vlasnik. Proizvodnjom ili isporukom robe ili usluga (ili korištenjem nekretnine u administrativne svrhe) stvaraju se novčani tokovi koji se mogu pripisati ne samo nekretnini nego i drugoj imovini koja se koristi u procesu proizvodnje ili isporuke. MRS 16 primjenjuje se na nekretnine u vlasništvu koje koristi vlasnik, a MSFI 16 Najmovi na nekretnine koje koristi vlasnik, a najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja.
8.
Primjeri ulaganja u nekretnine:
(a)
zemljište koje se drži radi dugoročnog povećanja vrijednosti kapitala, a ne radi kratkoročne prodaje u redovnom poslovanju;
(b)
zemljište koje se drži bez određene buduće svrhe; (Ako subjekt nije odredio da će zemljište koristiti kao nekretninu koju koristi vlasnik ili za kratkoročnu prodaju u redovnom poslovanju, zemljište se smatra nekretninom koja se drži radi povećanja vrijednosti kapitala.)
(c)
zgrada koju subjekt drži (ili imovina s pravom korištenja povezana sa zgradom koju subjekt drži) dana u najam na temelju jednog ili više ugovora o poslovnom najmu;
(d)
zgrada koja je prazna, ali se drži u posjedu radi davanja u najam na temelju jednog ili više ugovora o poslovnom najmu;
(e)
nekretnine u izgradnji ili u razvoju namijenjene za buduća ulaganja u nekretnine.
9.
Primjeri stavki koje nisu ulaganja u nekretnine i stoga nisu obuhvaćene područjem primjene ovog Standarda:
(a)
nekretnine namijenjene prodaji u redovnom poslovanju ili u postupku izgradnje ili razvoja radi takve prodaje (vidjeti MRS 2 Zalihe), npr. nekretnina stečena isključivo radi naknadnog otuđenja u bliskoj budućnosti ili za razvoj i preprodaju;
(b)
[brisano]
(c)
nekretnine koje koristi vlasnik (vidjeti MRS 16 i MSFI 16), uključujući (među ostalim) nekretnine koje se drže s tom budućom svrhom, nekretnine u koje se drže radi budućeg razvoja i s naknadnom svrhom nekretnine koje koristi vlasnik, nekretnine koje koriste zaposleni (neovisno o tome plaćaju li najamninu po tržišnim uvjetima) i nekretnine koje koristi vlasnik čekajući otuđenje.
(d)
[brisano]
(e)
nekretnine dane u financijski najam drugom subjektu.
10.
Određene nekretnine uključuju dio koji se drži radi ostvarenja prihoda od najma ili povećanja vrijednosti kapitala i drugi dio koji se drži radi korištenja za proizvodnju ili isporuku robe ili usluga ili u administrativne svrhe. Ako se ti dijelovi mogu odvojeno prodati (ili odvojeno dati u financijski najam), subjekt te dijelove obračunava odvojeno. Ako se dijelovi ne mogu prodati odvojeno, nekretnina je ulaganje u nekretninu samo ako se beznačajan dio drži radi korištenja za proizvodnju ili isporuku robe ili usluga ili u administrativne svrhe.
11.
U nekim slučajevima subjekt pruža dodatne usluge korisnicima nekretnina koje drži. Subjekt takve nekretnine tretira kao ulaganja u nekretnine ako su te usluge beznačajne u odnosu na ugovor u cjelini. Na primjer, vlasnik poslovne zgrade najmoprimcima koji se koriste zgradom pruža usluge sigurnosti i održavanja.
12.
U drugim slučajevima usluge koje se pružaju su znatne. Na primjer, subjekt je vlasnik i upravitelj hotela, usluge koje pruža gostima znatne su u odnosu na ugovor u cjelini. Stoga je hotel kojim vlasnik upravlja nekretnina kojom se koristi vlasnik, a ne ulaganje u nekretnine.
13.
Ponekad je teško odrediti jesu li dodatne usluge toliko znatne da se nekretnina ne može smatrati ulaganjem u nekretnine. Na primjer, vlasnik hotela ponekad na temelju ugovora o upravljanju neke odgovornosti prenosi na treće osobe. Uvjeti takvih ugovora mogu se bitno razlikovati. Vlasnik može, s jedne strane, biti pasivni ulagatelj. S druge strane, vlasnik drugima može jednostavno prepustiti svakodnevne funkcije, a zadržati znatnu izloženost promjenama novčanih tokova koji se ostvaruju iz poslovanja hotela.
14.
Prosudbom se određuje može li se nekretnina smatrati ulaganjem u nekretnine. Subjekt utvrđuje kriterije na temelju kojih će ta prosudba biti dosljedna i u skladu s definicijom ulaganja u nekretnine i povezanim smjernicama iz točaka 7.–13. U točki 75. podtočki (c) subjektu se nalaže da te kriterije objavi ako je klasifikacija otežana.
14.A
Prosudbom se utvrđuje i smatra li se stjecanje ulaganja u nekretnine stjecanjem imovine ili skupine imovine ili poslovnom kombinacijom obuhvaćenom područjem primjene MSFI-ja 3 Poslovne kombinacije. Kako bi se utvrdilo smatra li se poslovnom kombinacijom, potrebno je navesti upućivanje na MSFI 3. Objašnjenja u točkama 7.–14. ovog Standarda odnose se na to može li se nekretnina smatrati nekretninom koju koristi vlasnik ili ulaganjem u nekretnine, a ne na to smatra li se stjecanje nekretnine poslovno kombinacijom kako je definirana u MSFI-ju 3. Kako bi se utvrdilo odgovara li određena transakcija definiciji poslovne kombinacije iz MSFI-ja 3. i uključuje li ulaganja u nekretnine kako su definirana ovim Standardom nužno je zasebno primijeniti oba standarda.
15.
U nekim slučajevima subjekt je vlasnik nekretnine dane u najam i koju koristi njegovo matično društvo ili drugo društvo kći. Nekretnina se u konsolidiranim financijskim izvještajima ne iskazuje kao ulaganja u nekretnine jer ta nekretnina iz perspektive grupe nekretnina koju koristi vlasnik. Međutim, iz perspektive subjekta u čijem je vlasništvu, nekretnina jest ulaganje u nekretnine ako odgovara definiciji iz točke 5. Stoga najmodavac u svojim pojedinačnim financijskim izvještajima tu nekretninu tretira kao ulaganje u nekretnine.
PRIZNAVANJE
16.
Ulaganje u nekretninu u vlasništvu priznaje se kao imovina samo i jedino:
(a)
ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s ulaganjem u nekretnine pritjecati u subjekt i
(b)
ako se trošak ulaganja u nekretnine može pouzdano izmjeriti.
17.
Subjekt na temelju tog načela priznavanja ocjenjuje sve svoje troškove ulaganja u nekretnine u vrijeme kad su nastali. Ti troškovi uključuju početno nastale troškove stjecanja ulaganja u nekretnine i naknadno nastale troškove povećanja nekretnine, zamjene njezina dijela ili njezina servisiranja.
18.
U skladu s načelom priznavanja iz točke 16., subjekt u knjigovodstvenoj vrijednosti ulaganja u nekretnine ne priznaje troškove njihova svakodnevnog servisiranja. Ti se troškovi po njihovu nastanku priznaju u dobiti ili gubitku. Troškovi svakodnevnog servisiranja prije svega su troškovi rada i potrošnog materijala, a mogu uključivati i troškove sitnih dijelova. Svrha tih izdataka obično se opisuje kao „troškovi popravaka i održavanja” nekretnine.
19.
Dijelovi ulaganja u nekretnine mogu se steći zamjenom. Na primjer, unutarnji zidovi mogu biti zamjena za izvorne zidove. Prema načelu priznavanja, subjekt u knjigovodstvenu vrijednost stavke nekretnina priznaje trošak zamjene dijela postojećeg ulaganja u nekretnine u vrijeme nastanka tog troška ako su ispunjeni kriteriji priznavanja. Knjigovodstvena vrijednost tih zamijenjenih dijelova prestaje se priznavati u skladu s odredbama o prestanku priznavanja iz ovog Standarda.
19.A
Ulaganja u nekretnine koje najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja priznaju se u skladu s MSFI-jem 16.
MJERENJE PRI PRIZNAVANJU
20.
Ulaganje u nekretninu u vlasništvu početno se mjeri po trošku. Transakcijski troškovi uključuju se u početno mjerenje.
21.
Trošak kupljenog ulaganja u nekretnine uključuje njegovu kupovnu cijenu i sve izravno pripisive troškove. Izravno pripisivi troškovi uključuju npr. honorare za pravne usluge, poreze na promet nekretnina i druge transakcijske troškove.
22.
[Brisano]
23.
Trošak ulaganja u nekretnine ne povećava se za:
(a)
troškove pokretanja poslovanja (osim ako su nužni za dovođenje nekretnine u stanje u skladu s namjerama poslovodstva);
(b)
gubitke iz poslovanja koji su nastali prije nego što je ulaganje u nekretnine postiglo planiranu razinu popunjenosti ili
(c)
troškove neuobičajenih količina otpadnih materijala, rada ili drugih resursa nastalih tijekom građenja ili razvoja nekretnine.
24.
Ako se plaćanje za ulaganja u nekretnine odgodi, njegov je trošak istovjetan cijeni u novcu. Razlika između tog iznosa i ukupnih plaćanja priznaje se kao kamatni rashod tijekom razdoblja kreditiranja.
25.
[Brisano]
26.
[Brisano]
27.
Jedno ili više ulaganja u nekretnine može se steći razmjenom za nenovčanu imovinu ili kombinaciju novčane i nenovčane imovine. Objašnjenje u nastavku odnosi se na razmjenu jedne nenovčane imovine za drugu, ali se primjenjuje i na sve razmjene iz prethodne rečenice. Trošak takvog ulaganja u nekretnine mjeri se po fer vrijednosti, osim (a) ako transakcija nema komercijalnog sadržaja ili (b) ako se fer vrijednost primljene imovine i fer vrijednost dane imovine ne mogu pouzdano izmjeriti. Stečena imovina mjeri se na taj način čak i ako subjekt ne može odmah prestati priznavati imovinu koju je ustupio. Ako se stečena imovina ne mjeri po fer vrijednosti, njezin se trošak mjeri po knjigovodstvenoj vrijednosti ustupljene imovine.
28.
Subjekt pri utvrđivanju komercijalnog sadržaja transakcije zamjene razmatra u kojoj će mjeri ta transakcija utjecati na očekivane promjene njegovih budućih novčanih tokova Transakcija zamjene ima komercijalni sadržaj:
(a)
ako se struktura (rizik, rokovi i iznos) novčanih tokova primljene imovine razlikuje od strukture novčanih tokova ustupljene imovine ili
(b)
ako se zbog razmjene promijeni vrijednost specifična za subjekt koja se odnosi na dio poslovanja subjekta na koji ta transakcija utječe i
(c)
ako je razlika pod (a) ili (b) značajna u odnosu na fer vrijednost razmijenjene imovine.
Kako bi se utvrdilo ima li transakcija zamjene komercijalni sadržaj, vrijednost specifična za subjekt, koja se odnosi na dio njegova poslovanja i na koju ta transakcija utječe, mora odražavati novčane tokove nakon oporezivanja. Rezultat tih analiza može biti jasan i bez detaljnih izračuna subjekta.
29.
Fer vrijednost imovine može se pouzdano izmjeriti ako (a) promjenjivost raspona razumnih mjerenja fer vrijednosti nije značajna za tu imovinu ili (b) ako se vjerojatnost različitih procjena u tom rasponu može razumno procijeniti i iskoristiti pri mjerenju fer vrijednosti. Ako subjekt može pouzdano izmjeriti fer vrijednost primljene ili ustupljene imovine, fer vrijednost ustupljene imovine koristi se za mjerenje troška, osim ako je fer vrijednost primljene imovine očigledna.
29.A
Ulaganja u nekretnine koje najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja početno se mjere u skladu s MSFI-jem 16.
MJERENJE NAKON PRIZNAVANJA
Računovodstvena politika
30.
Uz iznimku iz točke 32.A, subjekt je dužan kao svoju računovodstvenu politiku odabrati model fer vrijednosti iz točaka 33.–55. ili model troška iz točke 56. i primjenjivati tu politiku na sva svoja ulaganja u nekretnine.
31.
U MRS-u 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške navodi se da se računovodstvena politika dobrovoljno mijenja samo ako će ta promjena rezultirati pouzdanim i relevantnijim informacijama u financijskim izvještajima o učincima transakcija, drugih događaja ili okolnosti na financijski položaj, financijsku uspješnost ili novčane tokove subjekta. Malo je vjerojatno da će prelazak s modela fer vrijednosti na model troška rezultirati relevantnijim prezentiranjem.
32.
Ovim se Standardom nalaže da svi subjekti mjere fer vrijednost ulaganja u nekretnine, za potrebe mjerenja (ako subjekt primjenjuje model fer vrijednosti) ili objavljivanja (ako primjenjuje model troška). Subjektu se preporučuje, ali mu se ne nalaže, da fer vrijednost ulaganja u nekretnine mjeri na temelju vrednovanja neovisnog procjenitelja s priznatom i relevantnom stručnom kvalifikacijom, koji iz novijeg iskustva poznaje lokaciju i kategoriju ulaganja u nekretninu koja se vrednuje.
32.A
Subjekt može:
(a)
odabrati model fer vrijednosti ili model troška za sva ulaganja u nekretnine povezana s obvezama na koje se dobiva povrat izravno povezan s fer vrijednosti ili povrat od određene imovine, uključujući to ulaganje u nekretnine i
(b)
odabrati model fer vrijednosti ili model troška za sva ostala ulaganja u nekretnine, neovisno o modelu koji je odabrao u skladu s podtočkom (a).
32.B
Neki subjekti interno ili eksterno upravljaju investicijskim fondom koji ulagateljima pruža koristi određene udjelima u fondu. Slično neki subjekti izdaju ugovore o osiguranju s obilježjima izravnog sudjelovanja, za koje odnosne stavke uključuju ulaganja u nekretnine. Samo za potrebe točaka 32.A–32.B, ugovori o osiguranju uključuju ugovore o ulaganju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja. U skladu s točkom 32.A, subjekt ne smije imovinu koju drži fond (ili imovinu koja je odnosna stavka) mjeriti djelomično po trošku, a djelomično po fer vrijednosti. (Vidjeti MSFI 17 Ugovori o osiguranju za pojmove koji se koriste u ovoj točki, a definirani su u tom standardu.)
32.C
Ako subjekt odabere različite modele za dvije kategorije opisane u točki 32.A., prodaja ulaganja u nekretnine između skupina imovine koje se mjere primjenom različitih modela, priznaje se po fer vrijednosti, a kumulativna promjena fer vrijednosti priznaje se u dobiti ili gubitku. Stoga se u slučaju ulaganja u nekretnine koje se proda iz skupine u kojoj se primjenjuje model fer vrijednosti u skupinu u kojoj se primjenjuje model troška, fer vrijednost imovine na datum prodaje postaje njezin pretpostavljeni trošak.
Model fer vrijednosti
33.
Nakon početnog priznavanja subjekt koji je odabrao model fer vrijednosti mjeri sva svoja ulaganja u nekretnine po fer vrijednosti, osim u slučajevima opisanima u točki 53.
34.
[Brisano]
35.
Dobitak ili gubitak koji proizlaze iz promjene fer vrijednosti ulaganja u nekretnine priznaju se u dobiti ili gubitku za razdoblje u kojem su nastali.
36.–39.
[Brisano]
40.
Kad mjeri fer vrijednosti ulaganja u nekretnine u skladu s MSFI-jem 13 subjekt je dužan osigurati da fer vrijednost odražava, među ostalim, prihod od najamnina iz tekućih najmova i druge pretpostavke na temelju kojih bi tržišni sudionici odredili cijenu ulaganja u nekretnine prema aktualnim tržišnim uvjetima.
40.A
Ako najmoprimac za mjerenje ulaganja u nekretnine koja se drže kao imovina s pravom korištenja primjenjuje model fer vrijednosti, dužan je po fer vrijednosti mjeriti imovinu s pravom korištenja, a ne odnosnu imovinu.
41.
MSFI-jem 16 utvrđuje se osnova za početno priznavanje troška ulaganja u nekretnine koje najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja. U skladu s točkom 33., ulaganja u nekretnine koje najmoprimac drži imovinu s pravom korištenja ponovno se mjere, prema potrebi, na fer vrijednost ako se subjekt odluči za model fer vrijednosti. Ako se najam plaća po tržišnim uvjetima, fer vrijednost ulaganja u nekretnine koje najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja pri stjecanju, bez svih očekivanih plaćanja najma (uključujući plaćanja koja se odnose na priznate obveze po najmu), treba biti jednaka nuli. Stoga prelazak s mjerenja imovine s pravom korištenja po trošku u skladu s MSFI-jem 16 na mjerenje po fer vrijednosti u skladu s točkom 33. (uzimajući u obzir zahtjeve iz točke 50.) ne bi trebao biti razlog za početne dobitke ili gubitke, osim ako se fer vrijednost mjeri u različito vrijeme. Do toga može doći ako se model fer vrijednosti odabere nakon početnog priznavanja.
42.–47.
[Brisano]
48.
U iznimnim slučajevima, kad subjekt prvi put stekne ulaganje u nekretnine (ili kada postojeća nekretnina prvi put postane ulaganje u nekretninu nakon promjene njezine namjene), postoje jasni dokazi da će varijabilnost raspona razumnih mjerenja fer vrijednosti biti tako velika i da će vjerojatnost pojave različitih ishoda biti tako teško procijeniti da pojedinačno mjerenje fer vrijednosti beskorisno. To može upućivati na zaključak da se fer vrijednost nekretnine neće moći neprekidno pouzdano mjeriti (vidi točku 53.).
49.
[Brisano]
50.
Pri određivanju knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u nekretnine primjenom modela fer vrijednosti subjekt ne obračunava dvostruko imovinu ili obveze koje su priznate kao zasebna imovina ili obveze. Na primjer:
(a)
oprema kao što su dizala ili uređaji za klimatizaciju često su sastavni dio zgrade i općenito su uključeni u fer vrijednost ulaganja u nekretnine, a ne priznaju se zasebno kao nekretnine, postrojenja i oprema;
(b)
ako se ured iznajmljuje zajedno s namještajem, fer vrijednost ureda u pravilu uključuje fer vrijednost namještaja jer je prihod od najamnine povezan s namještenim uredom. Ako je namještaj uključen u fer vrijednost ulaganja u nekretnine, subjekt taj namještaj ne priznaje kao zasebnu imovinu;
(c)
fer vrijednost ulaganja u nekretnine ne uključuje unaprijed plaćeni ili obračunati prihod od poslovnog najma jer ga subjekt priznaje kao zasebnu obvezu ili imovinu;
(d)
fer vrijednost ulaganja u nekretnine koje najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja odražava očekivane novčane tokove (uključujući varijabilna plaćanja najma čije se dospijeće očekuje). U skladu s time, ako utvrđena vrijednost nekretnine ne uključuje sva očekivana plaćanja, ponovno se dodaju sve priznate obveze po najmu kako bi se dobila knjigovodstvena vrijednost ulaganja u nekretnine primjenom modela fer vrijednosti.
51.
[Brisano]
52.
U nekim slučajevima subjekt očekuje da će sadašnja vrijednost njegovih plaćanja povezanih s ulaganjima u nekretnine (osim plaćanja povezanih s priznatim obvezama) premašiti sadašnju vrijednost povezanih novčanih primitaka. Subjekt primjenjuje MRS 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina kako bi odredio treba li priznati obvezu te, ako treba, je treba mjeriti.
Nemogućnost pouzdanog mjerenja fer vrijednosti
53.
Postoji oboriva pretpostavka da subjekt može neprekidno pouzdano mjeriti fer vrijednost ulaganja u nekretnine. Međutim, u iznimnim slučajevima, kad subjekt prvi put stekne ulaganje u nekretnine (ili kad postojeća nekretnina prvi put postane ulaganje u nekretninu nakon promjene njezine namjene), postoji jasan dokaz da se fer vrijednost ulaganja u nekretnine ne može neprekidno pouzdano mjeriti. Do toga dolazi samo i jedino ako tržište usporedivih nekretnina nije aktivno (npr. malo nedavnih transakcija, tržišne cijene nisu aktualne ili cijene transakcije upućuju na to da je prodavatelj bio prisiljen prodati) i alternativna mjerenja fer vrijednosti (npr. na temelju projekcija diskontiranog novčanog toka) nisu dostupna. Ako subjekt utvrdi da se fer vrijednost ulaganja u nekretnine u izgradnji ne može pouzdano izmjeriti, ali očekuje da će se fer vrijednost nekretnine moći pouzdano izmjeriti nakon dovršetka građenja, dužan je ulaganje u nekretninu u izgradnji mjeriti po trošku sve dok njezina fer vrijednost ne postane pouzdano mjerljiva ili dok se izgradnja ne dovrši (što god nastupi ranije). Ako subjekt utvrdi da se fer vrijednost ulaganja u nekretnine (osim ulaganja u nekretninu u izgradnji) ne može neprekidno pouzdano mjeriti, subjekt je dužan to ulaganje u nekretninu mjeriti primjenom modela troška iz MRS-a 16 za ulaganje u nekretninu u vlasništvu ili u skladu s MSFI-jem 16 za ulaganja u nekretnine koja najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja. Pretpostavlja se da je ostatak vrijednosti ulaganja u nekretninu jednak nuli. Subjekt je dužan i dalje primjenjivati MRS 16 ili MSFI 16 do otuđenja ulaganja u nekretninu.
53.A
Kad subjekt može prvi put pouzdano izmjeriti fer vrijednost ulaganja u nekretninu u izgradnji koja je prethodno mjerena po trošku, dužan je tu nekretninu mjeriti po njezinoj fer vrijednosti. Nakon dovršetka građenja te nekretnine, pretpostavlja se da se njezina fer vrijednost može pouzdano mjeriti. Ako to nije slučaj, u skladu s točkom 53., nekretnina se obračunava primjenom modela troška u skladu s MRS-om 16 za imovinu u vlasništvu ili MSFI-jem 16 za ulaganja u nekretnine koja najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja.
53.B
Pretpostavka da se fer vrijednost ulaganja u nekretnine u izgradnji može pouzdano mjeriti može se oboriti samo pri početnom priznavanju. Subjekt koji je ulaganje u nekretninu u izgradnji izmjerio po fer vrijednosti ne smije zaključiti da se fer vrijednost ulaganja u dovršenu nekretninu ne može pouzdano mjeriti.
54.
U iznimnim slučajevima, ako je subjekt iz razloga navedenog u točki 53. prisiljen mjeriti određeno ulaganje u nekretninu po modelu troška u skladu s MRS-om 16 ili MSFI-jem 16, sva svoja ostala ulaganja u nekretnine, uključujući ulaganja u nekretnine u izgradnji, mjeri po fer vrijednosti. U tim slučajevima, iako primjenjuje model troška na jedno ulaganje u nekretninu, subjekt je preostale nekretnine i dalje dužan obračunavati primjenom modela fer vrijednosti.
55.
Ako je subjekt prethodno mjerio ulaganje u nekretnine po fer vrijednosti, nekretninu je dužan i dalje mjeriti po fer vrijednosti do njezina otuđenja (ili dok ne postane nekretnina koju koristi vlasnik ili dok subjekt ne počne razvijati nekretninu radi naknadne prodaje u redovnom poslovanju), čak i ako usporedne tržišne transakcije postanu rjeđe ili ako tržišne cijene postanu teže dostupne.
Model troška
56.
Nakon početnog priznavanja subjekt koji odabere model troška dužan je ulaganje u nekretninu mjeriti na sljedeći način:
(a)
u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuta poslovanja ako ispunjava kriterije za klasifikaciju kao imovina namijenjena prodaji (ili je uključena u skupinu za otuđenje klasificiranu kao namijenjenu prodaji);
(b)
u skladu s MSFI-jem 16 ako je najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja i nije namijenjena prodaji u skladu s MSFI-jem 5 i
(c)
u skladu sa zahtjevima iz MRS-a 16 za model troška u svim ostalim slučajevima.
PRIJENOSI
57.
Subjekt nekretninu prenosi u ili iz ulaganja u nekretnine samo i jedino u slučaju prenamjene. Prenamjena nastupa kad nekretnina odgovara ili prestane odgovarati definiciji ulaganja u nekretninu i prenamjena se može dokazati. Sama promjena namjera poslovodstva u vezi s namjenom nekretnine ne smatra se dokazom njezine prenamjene. Primjeri dokaza promjene uključuju sljedeće:
(a)
vlasnik je počeo nekretninu koristiti ili je razvijati s namjerom da je koristi, što je dokaz za prijenos iz ulaganja u nekretnine u nekretninu koju koristi vlasnik;
(b)
počeo je razvoj nekretnine radi njezine prodaje, što je dokaz za prijenos iz ulaganja u nekretnine u zalihe;
(c)
vlasnik je prestao koristiti nekretninu, što je dokaz za prijenos iz nekretnine koju koristi vlasnik u ulaganja u nekretnine i
(d)
počeo je teći poslovni najam drugoj osobi, što je dokaz za prijenos iz zaliha u ulaganja u nekretnine.
(e)
[brisano]
58.
Subjekt koji odluči otuđiti ulaganje u nekretninu bez njezina razvoja nastavlja nekretninu tretirati kao ulaganje u nekretnine dok je ne prestane priznavati (eliminacija iz izvještaja o financijskom položaju) i dok je ne reklasificira u zalihe. Ako subjekt počne ponovno razvijati postojeće ulaganje u nekretninu koje će ubuduće neprekidno koristiti kao ulaganje u nekretninu, nekretnina ostaje ulaganje u nekretninu i tijekom njezina daljnjeg razvoja ne reklasificira se kao nekretnina koju koristi vlasnik.
59.
Točke 60.–65. primjenjuju se na priznavanje i mjerenje u slučajevima u kojima subjekt na ulaganja u nekretnine primjenjuje model fer vrijednosti. Ako subjekt primjenjuje model troška, prijenosi između ulaganja u nekretnine, nekretnina koje koristi vlasnik i zaliha ne mijenjaju knjigovodstvenu vrijednost prenesene nekretnine niti mijenjaju trošak te nekretnine za potrebe mjerenja ili objavljivanja.
60.
Kod prijenosa iz ulaganja u nekretninu iskazanog po fer vrijednosti u nekretninu koju koristi vlasnik ili u zalihe, pretpostavljeni trošak nekretnine za potrebe daljnjeg računovodstvenog iskazivanja u skladu s MRS-om 16, MSFI-jem 16 ili MRS-om 2 jednak je njezinoj fer vrijednosti na datum promjene namjene.
61.
Ako nekretnina koju koristi vlasnik postane ulaganje u nekretninu koje će se iskazivati po fer vrijednosti, subjekt je dužan primjenjivati MRS 16 za nekretninu u vlasništvu i MSFI 16 za nekretninu koju najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja do datuma promjene njezine namjene. Subjekt sve razlike na taj datum između knjigovodstvene vrijednosti nekretnine u skladu s MRS-om 16 ili MSFI-jem 16 i njezine fer vrijednosti tretira na isti način kao i revalorizaciju u skladu s MRS-om 16.
62.
Do datuma na koji nekretnina koju koristi vlasnik postane ulaganje u nekretninu koje se iskazuje po fer vrijednosti, subjekt amortizira nekretninu (ili imovinu s pravom korištenja) i priznaje sve nastale gubitke od umanjenja njezine vrijednosti. Subjekt sve razlike na taj datum između knjigovodstvene vrijednosti nekretnine u skladu s MRS-om 16 ili MSFI-jem 16 i njezine fer vrijednosti tretira na isti način kao i revalorizaciju u skladu s MRS-om 16. Drugim riječima:
(a)
svako proizašlo smanjenje knjigovodstvene vrijednosti nekretnine priznaje se u dobiti ili gubitku. Međutim, u mjeri u kojoj je iznos uključen u revalorizacijsku rezervu te nekretnine, umanjenje se priznaje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i odbija od revalorizacijske rezerve iz vlasničkog kapitala;
(b)
svako proizašlo povećanje knjigovodstvene vrijednosti tretira se kako slijedi:
i.
u mjeri u kojoj to povećanje poništava prijašnji gubitak od umanjenja vrijednosti te nekretnine, povećanje se priznaje u dobiti ili gubitku. Iznos priznat u dobiti ili gubitku ne premašuje iznos potreban za vraćanje knjigovodstvene vrijednosti na knjigovodstvenu vrijednost koja bi bila utvrđena (bez amortizacije) da gubitak od umanjenja vrijednosti nije priznat;
ii.
svaki preostali dio povećanja priznaje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i pribraja iznosu revalorizacijske rezerve iz vlasničkog kapitala. Pri naknadnom otuđenju ulaganja u nekretnine revalorizacijska rezerva iz vlasničkog kapitala može se prenijeti u zadržanu dobit. Prijenos iz revalorizacijske rezerve u zadržanu dobit ne odvija se preko dobiti ili gubitka.
63.
Kod prijenosa iz zaliha u ulaganja u nekretnine koja će se iskazivati po fer vrijednosti, svaka razlika između fer vrijednosti nekretnine na taj datum i njezine prethodne knjigovodstvene vrijednosti priznaje se u dobiti ili gubitku.
64.
Tretman prijenosa iz zaliha u ulaganja u nekretnine koja će se iskazivati po fer vrijednosti mora biti usklađen s tretmanom prodaje zaliha.
65.
Ako subjekt dovrši izgradnju ili razvoj nekretnine u vlastitoj izvedbi koja će se iskazivati po fer vrijednosti, svaka razlika između fer vrijednosti nekretnine na taj datum i njezine prethodne knjigovodstvene vrijednosti priznaje se u dobiti ili gubitku.
OTUĐENJA
66.
Ulaganje u nekretninu prestaje se priznavati (eliminira se iz izvještaja o financijskom položaju) pri otuđenju ili kad se ulaganje u nekretninu trajno povuče iz upotrebe i od njegova se otuđenja ne očekuju buduće ekonomske koristi.
67.
Otuđenje ulaganja u nekretninu može se ostvariti prodajom ili financijskim najmom. Datumom otuđenja ulaganja u nekretninu koje je prodano smatra se datum na koji primatelj preuzme kontrolu nad tim ulaganjem u nekretninu u skladu sa zahtjevima iz MSFI-ja 15 o određivanju trenutka u kojem se obveza na izvršenje smatra ispunjenom. MSFI 16 primjenjuje se na otuđenje financijskim najmom te na prodaju i povratni najam.
68.
Ako u skladu s načelom priznavanja iz točke 16. u knjigovodstvenoj vrijednosti imovine prizna trošak zamjene dijela ulaganja u nekretninu, subjekt prestaje priznavati knjigovodstvenu vrijednost zamijenjenog dijela. Kod ulaganja u nekretninu koje se obračunava po modelu troška, zamijenjeni dio ne smije biti dio koji je zasebno amortiziran. Ako mu nije izvedivo utvrditi knjigovodstvenu vrijednost zamijenjenog dijela, subjektu može iskoristiti trošak zamjene kao pokazatelj troška zamijenjenog dijela u vrijeme njegova stjecanja ili izgradnje. Prema modelu fer vrijednosti, fer vrijednost ulaganja u nekretninu već može odražavati činjenicu da je dio koji je potrebno zamijeniti izgubio svoju vrijednost. U drugim slučajevima može biti teško odrediti koliko bi trebalo smanjiti fer vrijednost dijela koji se zamjenjuje. Kad smanjenje fer vrijednosti zamijenjenog dijela nije izvedivo, trošak zamjene se može uključiti u knjigovodstvenu vrijednost imovine te potom ponovno utvrditi fer vrijednost, kako se nalaže za dodatke koji ne uključuju zamjenu.
69.
Dobici ili gubici od povlačenja ili otuđenja ulaganja u nekretninu utvrđuju se kao razlika između neto primitaka od otuđenja i knjigovodstvene vrijednosti imovine i priznaju se u dobiti ili gubitku (osim ako se pri prodaji ili povratnom najmu MSFI-jem 16 ne nalaže drugačije) u razdoblju povlačenja ili otuđenja.
70.
Iznos naknade koji se uključuje u dobit ili gubitak i proizlazi iz prestanka priznavanja ulaganja u nekretninu utvrđuje se u skladu sa zahtjevima o određivanju cijene transakcije iz točaka 47.–72. MSFI-ja 15. Naknadne promjene procijenjenog iznosa naknade uključene u dobit ili gubitak obračunavaju se u skladu sa zahtjevima o promjenama cijene transakcije iz MSFI-ja 15.
71.
Subjekt primjenjuje MRS 37 ili druge standarde, ovisno o slučaju, na sve obveze koje zadrži nakon otuđenja ulaganja u nekretninu.
72.
Naknada od trećih osoba za ulaganje u nekretninu čija je vrijednost bila umanjena, koje je bilo izgubljeno ili ustupljeno priznaje se u dobiti ili gubitku po dospijeću plaćanja naknade.
73.
Umanjenja vrijednosti ili gubici od ulaganja u nekretninu, povezana potraživanja ili plaćanja naknada trećih osoba te naknadna kupnja ili izgradnja zamjenske imovine odvojeni su poslovni događaji i zasebno se računovodstveno iskazuju kako slijedi:
(a)
umanjenja vrijednosti ulaganja u nekretninu priznaju se u skladu s MRS-om 36;
(b)
povlačenja ili otuđenja ulaganja u nekretninu priznaju se u skladu s točkama 66.–71. ovog Standarda;
(c)
naknade od trećih osoba za ulaganje u nekretninu čija je vrijednost bila umanjena, koje je bilo izgubljeno ili ustupljeno priznaje se u dobiti ili gubitku po dospijeću plaćanja i
(d)
trošak nabave imovine koja je obnovljena, kupljena ili izgrađena kao zamjena utvrđuje se u skladu s točkama 20.–29. ovog Standarda.
OBJAVLJIVANJE
Model fer vrijednosti i model troška
74.
Informacije u nastavku objavljuju se dodatno uz informacije iz MSFI-ja 16. U skladu s MSFI-jem 16, vlasnik ulaganja u nekretninu objavljuje u svojstvu najmodavca informacije o najmovima koje je sklopio. Najmoprimac koji ulaganje u nekretninu drži kao imovinu s pravom korištenja objavljuje u svojstvu najmoprimca informacije koje se nalažu MSFI-jem 16, a u svojstvu najmodavca informacije koje se nalažu MSFI-jem 16 za sve poslovne najmove koje je sklopio.
75.
Subjekt je dužan objaviti:
(a)
primjenjuje li model fer vrijednosti ili model troška;
(b)
[brisano]
(c)
ako je klasifikacija otežana (vidjeti točku 14.), kriterije na temelju kojih razlikuje ulaganja u nekretnine, nekretnine koje koristi vlasnik i nekretnine namijenjene prodaji u redovnom poslovanju.
(d)
[brisano]
(e)
opseg u kojem se fer vrijednost ulaganja u nekretninu (kako je izmjerena ili objavljena u financijskim izvještajima) temelji na vrednovanju neovisnog procjenitelja s priznatom i primjerenom stručnom kvalifikacijom, koji iz novijeg iskustva poznaje lokaciju i kategoriju ulaganja u nekretninu koja se vrednuje. Ako takvog vrednovanja nema, ta se činjenica objavljuje;
(f)
iznose priznate u dobiti ili gubitku za:
i.
prihod od najma ulaganja u nekretnine;
ii.
izravne rashode iz poslovanja (uključujući popravke i održavanje) povezane s ulaganjem u nekretninu od kojeg je ostvaren prihod od najma tijekom razdoblja;
iii.
izravne rashode iz poslovanja (uključujući popravke i održavanje) povezane s ulaganjem u nekretninu od kojeg nije ostvaren prihod od najma tijekom razdoblja i
iv.
kumulativnu promjenu fer vrijednosti priznatu u dobiti ili gubitku pri prodaji ulaganja u nekretninu iz skupine imovine na koje je primijenjen model troška u skupinu u kojoj je primijenjen model fer vrijednosti (vidjeti točku 32.C.);
(g)
postojanje i iznose ograničenja ostvarivosti ulaganja u nekretninu ili doznake prihoda i primitke od otuđenja;
(h)
ugovorne obveze kupnje, izgradnje ili razvoja ulaganja u nekretninu ili popravaka, održavanja ili poboljšanja.
Model fer vrijednosti
76.
Uz informacije koji se objavljuju u skladu s točkom 75., subjekt koji primjenjuje model fer vrijednosti iz točaka 33.–55. objavljuje usklađenje knjigovodstvenih vrijednosti ulaganja u nekretninu na početku i na kraju razdoblja, pri čemu je dužan iskazati sljedeće:
(a)
dodatke, uz odvojeno objavljivanje dodataka koji su rezultat stjecanja i dodataka koji su rezultat naknadnih izdataka priznatih u knjigovodstvenoj vrijednosti imovine;
(b)
dodatke koji su rezultat stjecanja u poslovnim kombinacijama;
(c)
imovinu koja je klasificirana kao namijenjena prodaji ili je uključena u skupinu imovine za otuđenje koja je klasificirana kao namijenjena prodaji u skladu s MSFI-jem 5 te druga otuđenja;
(d)
neto dobitke ili gubitke iz usklađenja fer vrijednosti;
(e)
neto tečajne razlike koje proizlaze iz preračunavanja financijskih izvještaja u drugu prezentacijsku valutu, uključujući preračunavanje inozemnog poslovanja u prezentacijsku valutu izvještajnog subjekta;
(f)
prijenose u zalihe i nekretnine koje koristi vlasnik i iz zaliha i nekretnina koje koristi vlasnik i
(g)
druge promjene.
77.
Ako je vrednovanje ulaganja u nekretninu znatno usklađeno za potrebe financijskih izvještaja, npr. kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje imovine ili obveza koji su priznati kao zasebna imovina i obveze, kako je opisano u točki 50., subjekt objavljuje obračun vrednovanja i usklađenog vrednovanja uključenog u financijske izvještaje i pritom odvojeno iskazuje agregirani iznos svih priznatih obveza iz najma koje su dodane te sva druga znatna usklađenja.
78.
U iznimnim slučajevima iz točke 53., ako subjekt mjeri ulaganje u nekretninu po modelu troška iz MRS-a 16 ili u skladu s MSFI-jem 16, pri obračunu koji se nalaže u točki 76. objavljuje iznose povezane s tim ulaganjem u nekretninu odvojeno od iznosa povezanih s drugim ulaganjima u nekretnine. Osim toga, subjekt objavljuje:
(a)
opis ulaganja u nekretnine;
(b)
objašnjenje razloga zbog kojih se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti;
(c)
ako je moguće, raspon procjena u kojem se vrlo vjerojatno nalazi fer vrijednost i
(d)
kod otuđenja ulaganja u nekretninu koje se ne iskazuje po fer vrijednosti:
i.
činjenicu da je subjekt otuđio ulaganje u nekretninu koje se ne iskazuje po fer vrijednosti;
ii.
knjigovodstvenu vrijednost tog ulaganja u nekretninu u vrijeme prodaje i
iii.
iznos priznatog dobitka ili gubitka.
Model troška
79.
Uz informacije koje se objavljuju u skladu s točkom 75. subjekt koji primjenjuje model troška iz točke 56. objavljuje:
(a)
primijenjene metode amortizacije;
(b)
korisni vijek trajanja ili primijenjene stope amortizacije;
(c)
bruto knjigovodstvenu vrijednost i akumuliranu amortizaciju (zajedno s akumuliranim gubicima od umanjenja) na početku i na kraju razdoblja;
(d)
usklađenje knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u nekretninu na početku i na kraju razdoblja, pri čemu iskazuje sljedeće:
i.
dodatke, uz odvojeno objavljivanje dodataka koji su rezultat stjecanja i onih koji su rezultat naknadnih izdataka priznatih kao imovina;
ii.
dodatke koji su rezultat stjecanja u poslovnim kombinacijama;
iii.
imovinu koja je klasificirana kao namijenjena prodaji ili je uključena u skupinu imovine za otuđenje koja je klasificirana kao namijenjena prodaji u skladu s MSFI-jem 5 te druga otuđenja;
iv.
amortizacija;
v.
iznos priznatih i iznos poništenih gubitaka od umanjenja vrijednosti tijekom razdoblja u skladu s MRS-om 36;
vi.
neto tečajne razlike koje proizlaze iz preračunavanja financijskih izvještaja u drugu prezentacijsku valutu, uključujući preračunavanje inozemnog poslovanja u prezentacijsku valutu izvještajnog subjekta;
vii.
prijenose u zalihe i nekretnine koje koristi vlasnik i iz zaliha i nekretnina koje koristi vlasnik i
viii.
druge promjene.
(e)
fer vrijednost ulaganja u nekretnine. U iznimnim slučajevima opisanima u točki 53., ako ne može pouzdano izmjeriti fer vrijednost ulaganja u nekretnine, subjekt objavljuje:
i.
opis ulaganja u nekretnine;
ii.
objašnjenje razloga zbog kojih se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti; i
iii.
ako je moguće, raspon procjena u kojem se vrlo vjerojatno nalazi fer vrijednost.
PRIJELAZNE ODREDBE
Model fer vrijednosti
80.
Subjekt koji je prethodno primjenjivao MRS 40 (iz 2000.) i prvi put odluči reklasificirati i obračunavati neke ili sve prihvatljive udjele u nekretninama koje u poslovnim najmovima drži kao ulaganja u nekretnine, priznaje učinak te odluke kao usklađenje početnog stanja zadržane dobiti za razdoblje u kojem je ta odluka prvi put donesena. Osim toga:
(a)
ako je subjekt prethodno javno objavio (u financijskim izvještajima ili na drugi način) fer vrijednost tih udjela u nekretninama u ranijim razdobljima (mjerenu na osnovi koja odgovara definiciji fer vrijednosti iz MSFI-ja 13), subjektu se preporučuje, ali mu se ne nalaže:
i.
da uskladi početno stanje zadržane dobiti za prvo prezentirano razdoblje za koje je takva fer vrijednost javno objavljena i
ii.
da prepravi usporedne informacije za ta razdoblja i
(b)
ako subjekt nije prethodno javno objavio informacije iz podtočke (a), ne prepravlja usporedne podatke i objavljuje tu činjenicu.
81.
Ovim se Standardom nalaže drugačiji tretman od onog koji se nalaže MRS-om 8. MRS-om 8 nalaže se prepravljanje usporednih informacija, osim ako takvo prepravljanje nije izvedivo.
82.
Pri prvoj primjeni ovog Standarda subjekt u usklađenje početnog stanja zadržane dobiti uključuje reklasifikaciju svih iznosa u revalorizacijskoj rezervi za ulaganja u nekretnine.
Model troška
83.
MRS 8 primjenjuje se na sve promjene računovodstvenih politika koje subjekt uvede pri prvoj primjeni ovog Standarda i kad odluči primjenjivati model troška. Učinak promjene računovodstvenih politika uključuje reklasifikaciju svih iznosa u revalorizacijskoj rezervi za ulaganja u nekretnine.
84.
Zahtjevi iz točaka 27.–29. o početnom mjerenju ulaganja u nekretnine stečene razmjenom imovine primjenjuju se prospektivno samo na buduće transakcije.
Poslovne kombinacije
84.A
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2011.–2013., objavljenim u prosincu 2013., dodani su točka 14.A i naslov prije točke 6. Subjekt tu izmjenu primjenjuje prospektivno na stjecanja ulaganja u nekretnine od početka prvog razdoblja za koje tu izmjenu primjenjuje. Stoga se obračun stjecanja ulaganja u nekretnine u ranijim razdobljima ne usklađuje. Međutim, subjekt može izmjenu primijeniti na pojedinačna stjecanja ulaganja u nekretnine koja su se dogodila prije prvog godišnjeg razdoblja koje je započelo na datum stupanja na snagu ili nakon tog datuma samo i jedino ako raspolaže informacijama potrebnima za primjenu te izmjene na te ranije transakcije.
MSFI 16
84.B
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI 16 i izmjene iz tog standarda koje se odnose na ovaj Standard dužan je na svoja ulaganja u nekretnine koja drži kao imovinu s pravom korištenja primijeniti prijelazne odredbe iz Dodatka C MSFI-ju 16.
Prijenosi ulaganja u nekretnine
84.C
Dokumentom Prijenosi ulaganja u nekretnine (Izmjene MRS-a 40), objavljenim u prosincu 2016., izmijenjene su točke 57.–58. Subjekt te izmjene primjenjuje na promjene korištenja koje nastanu na početku ili nakon početka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene (datum prve primjene). Na datum prve primjene subjekt ponovno utvrđuje klasifikaciju nekretnine koju drži na taj datum i prema potrebi je reklasificira primjenjujući točke 7.–14. kako bi se iskazali uvjeti koji postoje na taj datum.
84.D
Neovisno o zahtjevima iz točke 84.C., subjektu se dopušta retroaktivna primjena izmjena točaka 57.–58. u skladu s MRS-om 8 samo i jedino ako je to moguće bez novijih saznanja.
84.E
Ako u skladu s točkom 84.C. reklasificira nekretninu na datum prve primjene, subjekt je dužan:
(a)
računovodstveno iskazati reklasifikaciju primjenjujući zahtjeve iz točaka 59.–64. Pri primjeni točaka 59.–64. subjekt je dužan:
i.
tumačiti sva upućivanja na datum promjene namjene kao datum prve primjene i
ii.
priznati svaki iznos koji bi u skladu s točkama 59.–64. bio priznat u dobiti ili gubitku kao usklađenje početnog stanja zadržane dobiti na datum prve primjene;
(b)
objaviti iznose reklasificirane u ili iz ulaganja u nekretnine u skladu s točkom 84.C. Subjekt je dužan objaviti te reklasificirane iznose kao dio usklađenja knjigovodstvene vrijednosti ulaganja u nekretnine na početku i na kraju razdoblja kako se nalaže u točkama 76. i 79.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
85.
Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2005. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primjenjuje na razdoblje koje je započelo prije 1. siječnja 2005., dužan je tu činjenicu objaviti.
85.A
MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.) izmijenjena je terminologija koja se koristi u MSFI-jima. Osim toga, izmijenjena je točka 62. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 1 (revidiran 2007.) primijeni na ranije razdoblje, na to se ranije razdoblje primjenjuju i izmjene.
85.B
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjene su točke 8., 9., 48., 53., 54. i 57., brisana je točka 22. i dodane su točke 53.A i 53.B. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Subjektu je dopuštena primjena izmjena na ulaganja u nekretnine u izgradnji od bilo kojeg datuma prije 1. siječnja 2009. uz uvjet da je fer vrijednost ulaganja u nekretnine u izgradnji bila izmjerena na te datume. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti i istodobno primijeniti izmjene točaka 5. i 81.E MRS-a 16 Nekretnine, postrojenja i oprema.
85.C
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su definicija fer vrijednosti iz točke 5. i točke 26., 29., 32., 40., 48., 53., 53.B, 78.–80. i 85.B i brisane su točke 36.–39., 42.–47., 49., 51. i 75. (d). Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
85.D
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2011.–2013., objavljenim u prosincu 2013., dodani su naslovi ispred točke 6. i nakon točke 84. i dodane su točke 14.A i 84.A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2014. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
85.E
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 3. (b), 9., 67. i 70. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
85.F
MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjeno je područje primjene MRS-a 40 tako što je definirano da ulaganja u nekretnine uključuju i ulaganja u nekretnine u vlasništvu i nekretnine koje najmoprimac drži kao imovinu s pravom korištenja. MSFI-jem 16 izmijenjene su točke 5., 7., 8., 9., 16., 20., 30., 41., 50., 53., 53.A., 54., 56., 60., 61., 62., 67., 69., 74., 75., 77. i 78., dodane su točke 19.A., 29.A., 40.A. i 84.B. i njihovi naslovi i brisane su točke 3., 6., 25., 26. i 34. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
85.G
Dokumentom Prijenosi ulaganja u nekretnine (Izmjene MRS-a 40), objavljenim u prosincu 2016., izmijenjene su točke 57.–58. i dodane su točke 84.C–84.E. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
85.H
MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjena je točka 32.B. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
POVLAČENJE MRS-a 40 (iz 2000.)
86.
Ovaj Standard zamjenjuje MRS 40 Ulaganja u nekretnine (objavljen 2000.).
MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 41
Poljoprivreda
CILJ
Cilj je ovog Standarda propisati računovodstveni tretman i objavljivanja poljoprivredne djelatnosti.
PODRUČJE PRIMJENE
1.
Ovaj se Standard primjenjuje na računovodstveno iskazivanje sljedećih stavki kad se odnose na poljoprivrednu djelatnost:
(a)
biološka imovina, osim plodonosnih biljaka;
(b)
poljoprivredne proizvodi u trenutku žetve ili berbe i
(c)
državne potpore obuhvaćene točkama 34.–35.
2.
Ovaj se Standard ne primjenjuje na:
(a)
zemljište za poljoprivrednu djelatnost (vidjeti MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema i MRS 40 Ulaganja u nekretnine);
(b)
plodonosne biljke u poljoprivrednoj djelatnosti (vidjeti i MRS 16). Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na proizvode od tih plodonosnih biljaka;
(c)
državne potpore za plodonosne biljke (vidjeti MRS 20 Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći);
(d)
nematerijalnu imovinu u poljoprivrednoj djelatnosti (vidjeti MRS 38 Nematerijalna imovina);
(e)
imovinu s pravom korištenja koja proizlazi iz najma zemljišta u poljoprivrednoj djelatnosti (vidjeti MSFI 16 Najmovi).
3.
Ovaj se Standard primjenjuje na poljoprivredne proizvode, koji su proizvodi žetve ili berbe biološke imovine subjekta samo u trenutku žetve ili berbe. Nakon toga se primjenjuje MRS 2 Zalihe ili drugi odgovarajući standard. Stoga se ovaj Standard ne odnosi na preradu poljoprivrednih proizvoda nakon žetve ili berbe; npr. na preradu grožđa u vino kojom se bavi vinogradar koji je uzgojio grožđe. Iako je takva prerada logičan i prirodan slijed poljoprivredne djelatnosti i događaji mogu biti slični biološkoj transformaciji, takva prerada nije uključena u definiciju poljoprivredne djelatnosti iz ovog Standarda.
4.
U tablici u nastavku navedeni su primjeri biološke imovine, poljoprivrednih proizvoda i proizvoda koji su rezultat prerade nakon žetve ili berbe:
Biološka imovina
Poljoprivredni proizvodi
Proizvodi koji su rezultat prerade nakon žetve ili berbe
Ovce
Vuna
Pređa, tepih
Stabla u šumskom nasadu
Posječena stabla
Trupci, drvo
Mliječna goveda
Mlijeko
Sir
Svinje
Trupovi
Kobasice, soljena šunka
Biljke pamuka
Ubrani pamuk
Pređa, odjeća
Šećerna trska
Požeta šećerna trska
Šećer
Biljke duhana
Ubrano lišće
Sušeni duhan
Grmovi čaja
Ubrano lišće
Čaj
Vinova loza
Ubrano grožđe
Vino
Voćke
Ubrano voće
Prerađeno voće
Uljne palme
Ubrano voće
Palmino ulje
Kaučukovci
Prikupljeni kaučuk
Proizvodi od gume
Neke biljke, npr. grmovi čaja, trsovi vinove loze, uljne palme i kaučukovci, obično odgovaraju definiciji plodonosne biljke i obuhvaćene su područjem primjene MRS-a 16. Međutim, proizvodi plodonosnih biljaka, npr. lišće čaja, grožđe, palmino ulje i lateks, obuhvaćeni su područjem primjene MRS-a 41.
DEFINICIJE
Definicije koje se odnose na poljoprivredu
5.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Poljoprivredna djelatnost je upravljanje subjekta biološkom preobrazbom i žetvom ili berbom biološke imovine za prodaju ili pretvaranje u poljoprivredni proizvod ili u dodatnu biološku imovinu.
Poljoprivredni proizvodi su požeti proizvodi biološke imovine subjekta.
Plodonosna biljka je živa biljka:
(a)
koja se koristi u proizvodnji ili isporuci poljoprivrednih proizvoda;
(b)
za koju se očekuje da donosi plodove dulje od jednog razdoblja i
(c)
koja se vrlo vjerojatno neće prodati kao poljoprivredni proizvod, osim pri sporednoj prodaji otpadaka.
Biološka imovina je živa životinja ili biljka.
Biološka preobrazba uključuje rast, propadanje, proizvodnju i razmnožavanje, koji uzrokuju kvalitativne i kvantitativne promjene biološke imovine.
Troškovi prodaje su inkrementalni troškovi koji se mogu izravno pripisati prodaji imovine, isključujući troškove financiranja i poreze na dobit.
Skupina biološke imovine je skupina sličnih živih životinja ili biljaka.
Žetva ili berba je postupak odvajanja proizvoda od biološke imovine ili prestanak životnih procesa biološke imovine.
5.A
Sljedeće biljke nisu plodonosne biljke:
(a)
biljke koje se uzgajaju kao poljoprivredni proizvodi za žetvu ili berbu (npr. stabla posađena za drvnu građu);
(b)
biljke koje se uzgajaju radi proizvodnje poljoprivrednih proizvoda kad postoji vjerojatnost da će subjekt ubrati i prodati biljku kao poljoprivredni proizvod, a ne kao otpadak (npr. stabla koja se sade i zbog voća i zbog drvne građe) i
(c)
jednogodišnji usjevi (npr. kukuruz i pšenica).
5.B
Plodonosne biljke koje više ne donose plodove mogu se posjeći i prodati kao otpaci, npr. kao drvo za ogrjev. Takva sporedna prodaja otpadaka ne utječe na definiciju biljke kao plodonosne biljke.
5.C
Proizvodi koji rastu na plodonosnim biljkama su biološka imovina.
6.
Poljoprivredna djelatnost obuhvaća niz raznih aktivnosti, npr. uzgoj stoke, šumarstvo, uzgoj godišnjih ili višegodišnjih usjeva, podizanje voćnjaka i plantaža, uzgoj cvijeća te akvakulturu (uključujući uzgoj ribe). U toj raznolikosti postoje određene sličnosti:
(a)
Sposobnost za promjenu. Žive životinje i biljke imaju sposobnost biološke preobrazbe;
(b)
Upravljanje promjenama. Upravljanje olakšava biološku preobrazbu poboljšanjem ili barem stabiliziranjem uvjeta potrebnih za odvijanje tog procesa (npr. razina hranjivih tvari, vlaga, temperatura, plodnost i svjetlost). Takvim se upravljanjem poljoprivredna djelatnost razlikuje od drugih djelatnosti. Na primjer, žetva ili berba iz izvora kojima se ne upravlja (kao što je ribolov u oceanima i krčenje šume) nije poljoprivredna djelatnost i
(c)
Mjerenje promjena. Promjene u kvaliteti (npr. genetička svojstva, gustoća, zrelost, masnoće, sadržaj proteina i čvrstoća vlakana) ili kvantiteti (npr. potomstvo, težina, kubični metri, duljina ili promjer vlakana i broj pupoljaka) kao rezultat biološke preobrazbe ili žetve mjere se i nadziru rutinski u okviru funkcije upravljanja.
7.
Biološka preobrazba ima sljedeće vrste ishoda:
(a)
imovina se mijenja i. rastom (povećanje količine ili poboljšanje kvalitete životinje ili biljke), ii. propadanjem (smanjenje količine ili pogoršanje kvalitete životinje ili biljke), ili iii. razmnožavanjem (stvaranje dodatnih živih životinja ili biljaka) ili
(b)
proizvodnja poljoprivrednih proizvoda, kao što su kaučuk, čaj, vuna i mlijeko.
Opće definicije
8.
Sljedeći se pojmovi u ovom Standardu koriste u sljedećim značenjima:
Knjigovodstvena vrijednost je iznos u kojem se imovina priznaje u izvještaju o financijskom položaju.
Fer vrijednost je cijena koja bi se postigla prodajom imovine ili platila za prijenos obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti.)
Državne potpore definirane su u MRS-u 20.
9.
[Brisano]
PRIZNAVANJE I MJERENJE
10.
Subjekt priznaje biološku imovinu ili poljoprivredne proizvode samo i jedino:
(a)
ako subjekt kontrolira imovinu slijedom prošlih događaja;
(b)
ako je vjerojatno da će buduće ekonomske koristi povezane s imovinom pritjecati u subjekt i
(c)
ako se fer vrijednost ili trošak imovine mogu pouzdano izmjeriti.
11.
U poljoprivrednoj djelatnosti kontrola se može dokazati npr. pravnim vlasništvom stoke i žigosanjem ili drugačijim označivanjem stoke pri stjecanju, rođenju ili odvajanju od majke. Buduće koristi obično se utvrđuju mjerenjem značajnih fizičkih obilježja.
12.
Biološka imovina mjeri se pri početnom priznavanju i na kraju svakog izvještajnog razdoblja po njezinoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje, osim u slučaju opisanom u točki 30. ako se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti.
13.
Poljoprivredni proizvodi požeti ili ubrani od biološke imovine subjekta mjere se po njihovoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje u vrijeme žetve ili berbe. Izmjerena vrijednost je trošak na taj datum ako se primjenjuje MRS 2 Zalihe ili drugi odgovarajući standard.
14.
[Brisano]
15.
Mjerenje fer vrijednosti biološke imovine ili poljoprivrednih proizvoda može se olakšati njihovim svrstavanjem u skupine prema bitnim obilježjima, npr. starosti ili kvaliteti. Subjekt odabire obilježja koja odgovaraju obilježjima koja su na tržištu osnova za određivanje cijene.
16.
Subjekti često sklapaju ugovore o prodaji svoje biološke imovine ili poljoprivrednih proizvoda na neki budući datum. Ugovorene cijene nisu nužno relevantne za određivanje fer vrijednosti jer fer vrijednost odražava sadašnje tržišne uvjete pod kojima bi tržišni kupci i prodavatelji zaključili transakciju. Stoga se zbog postojanja ugovora fer vrijednost biološke imovine ili poljoprivrednih proizvoda ne usklađuje. U nekim slučajevima ugovor o prodaji biološke imovine ili poljoprivrednih proizvoda može biti štetni ugovor, kako je definiran u MRS-u 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina. Na štetne ugovore primjenjuje se MRS 37.
17.–21.
[Brisano]
22.
Subjekt ne uključuje novčane tokove za financiranje imovine ili obnovu biološke imovine nakon žetve (npr. trošak ponovne sadnje stabala u plantažnoj šumi nakon sječe).
23.
[Brisano]
24.
Trošak može katkad približno odražavati fer vrijednost, osobito:
(a)
ako je od nastanka početnog troška došlo do manje biološke preobrazbe (npr. sadnice posađene netom prije isteka izvještajnog razdoblja ili novostečena stoka) ili
(b)
ako se ne očekuje značajan učinak biološke preobrazbe na cijenu (npr. početni rast u nasadu borova s 30-godišnjim proizvodnim ciklusom).
25.
Biološka imovina često je fizički vezana uz zemljište (npr. stabla u šumskom nasadu). Ne mora nužno postojati posebno tržište za biološku imovinu vezanu uz zemljište, no može postojati aktivno tržište za kombiniranu imovinu, odnosno za biološku imovinu, neobrađeno zemljište i poboljšanja zemljišta zajedno. Subjekt može za mjerenje fer vrijednosti biološke imovine koristiti informacije o kombiniranoj imovini. Na primjer, fer vrijednost neobrađenog zemljišta i poboljšanja zemljišta može se oduzeti od fer vrijednosti kombinirane imovine kako bi se dobila fer vrijednost biološke imovine.
Dobici i gubici
26.
Dobitak ili gubitak pri početnom priznavanju biološke imovine po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje i koji proizlaze iz promjene fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje biološke imovine uključuju se u dobit ili gubitak razdoblja u kojem su nastali.
27.
Gubitak može nastati pri početnom priznavanju biološke imovine jer se troškovi prodaje oduzimaju pri određivanju fer vrijednosti umanjenje za troškove prodaje biološke imovine. Dobitak može nastati pri početnom priznavanju biološke imovine, npr. kad se oteli tele.
28.
Dobitak ili gubitak koji nastanu pri početnom priznavanju poljoprivrednih proizvoda po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje uključuju se u dobit ili gubitak razdoblja u kojem su nastali.
29.
Dobitak ili gubitak pri početnom priznavanju poljoprivrednih proizvoda mogu nastati kao rezultat žetve ili berbe.
Nemogućnost pouzdanog mjerenja fer vrijednosti
30.
Pretpostavka je da se fer vrijednost biološke imovine može pouzdano izmjeriti. Međutim, ta je pretpostavka oboriva samo pri početnom priznavanju biološke imovine za koju nisu dostupne tržišne cijene i za koju su alternativna mjerenja fer vrijednosti očito nepouzdana. U tom se slučaju ta biološka imovina mjeri po njezinom trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i sve akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti. Ako fer vrijednost takve biološke imovine postane pouzdano mjerljiva, subjekt je mjeri po njezinoj fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje. Ako dugotrajna biološka imovina ispuni kriterije klasifikacije u imovinu namijenjenu prodaji (ili bude uključena u skupinu imovine za otuđenje koja je klasificirana kao namijenjena prodaji) u skladu s MSFI-jem 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuta poslovanja, pretpostavlja se da se fer vrijednost može pouzdano izmjeriti.
31.
Pretpostavka iz točke 30. oboriva je samo pri početnom priznavanju. Subjekt koji je prethodno mjerio biološku imovinu po njezinoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje i dalje je mjeri po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje do njezina otuđenja.
32.
U svakom slučaju, subjekt poljoprivredne proizvode mjeri u trenutku žetve ili berbe po njihovoj fer vrijednosti umanjenoj za trošak prodaje. Ovaj Standard odražava gledište da se fer vrijednost poljoprivrednih proizvoda u trenutku žetve ili berbe uvijek može pouzdano izmjeriti.
33.
Pri utvrđivanju troška, akumulirane amortizacije i akumuliranih gubitaka od umanjenja vrijednosti subjekt uzima u obzir MRS 2 Zalihe, MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema i MRS 36 Umanjenje vrijednosti imovine.
DRŽAVNE POTPORE
34.
Bezuvjetna državna potpora za biološku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje priznaje se u dobiti ili gubitku samo i jedino po dospijeću potpore.
35.
Ako je državna potpora za biološku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje uvjetovana, među ostalim zahtjevom subjektu da ne obavlja određenu poljoprivrednu djelatnost, subjekt državnu potporu priznaje kao prihod samo i jedino ako su ispunjeni uvjeti potpore.
36.
Uvjeti državnih potpora variraju. Na primjer, potpora se subjektu može uvjetovati obavljanjem poljoprivredne djelatnosti na određenoj lokaciji pet godina i obvezom vraćanja ukupne potpore bude li je obavljao kraće od pet godina. U tom slučaju se državna potpora priznaje u dobiti ili gubitku tek nakon pet godina. Međutim, ako se uvjetima potpore dopušta da se dio potpore zadrži za određeno proteklo razdoblje, subjekt taj dio priznaje u dobiti ili gubitku kad to razdoblje istekne.
37.
Ako se državna potpora odnosi na biološku imovinu koja se mjeri po njezinom trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i sve akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti (vidjeti točku 30.), primjenjuje se MRS 20.
38.
Ovim se Standardom nalaže drugačiji tretman nego u MRS-u 20 ako se državna potpora odnosi na biološku imovinu koja se mjeri po njezinoj fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje ili ako je državna potpora subjektu uvjetovana neobavljanjem određene poljoprivredne djelatnosti. MRS 20 primjenjuje se samo na državne potpore za određenu biološku imovinu koja se mjeri po njezinom trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i sve akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti.
OBJAVLJIVANJE
39.
[Brisano]
Općenito
40.
Subjekt objavljuje agregirani dobitak ili gubitak koji u tekućem razdoblju nastanu pri početnom priznavanju biološke imovine i poljoprivrednih proizvoda i koji nastanu zbog promjene fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje biološke imovine.
41.
Subjekt objavljuje opis svake skupine biološke imovine.
42.
Informacije koje se objavljuju u skladu s točkom 41. mogu biti u tekstualnom obliku ili kvantificirane.
43.
Subjektu se preporuča da objavi kvantificirani opis svake skupine biološke imovine te da pritom razlikuje potrošnu i plodonosnu biološku imovinu ili dozrelu i nedozrelu biološku imovinu, ovisno o slučaju. Na primjer, subjekt može objaviti knjigovodstvene vrijednosti potrošne biološke imovine i plodonosne biološke imovine po skupinama. Subjekt može dodatno podijeliti te knjigovodstvene vrijednosti na dozrelu i nedozrelu imovinu. Takvim se razlikovanjem dobiju informacije koje mogu biti korisne pri utvrđivanje rokova budućih novčanih tokova. Subjekt objavljuje osnovu za takvo razlikovanje.
44.
Potrošna biološka imovina je imovina koja se ubire kao poljoprivredni proizvod ili prodaje kao biološka imovina. Potrošna biološka imovina je npr. stoka namijenjena za proizvodnju mesa, stoka namijenjena prodaji, riba u ribogojilištima, usjevi kao što su kukuruz i pšenica, proizvodi plodonosnih biljaka te stabla posađena za drvnu građu. Plodonosna biološka imovina je imovina koja nije potrošna. To su npr. mliječna stoka i voćke s kojih se ubire voće. Plodonosna biološka imovina nije poljoprivredni proizvod, nego se uzgaja da bi nosila plodove.
45.
Biološka imovina može se klasificirati kao dozrela ili nedozrela biološka imovina. Dozrela biološka imovina je imovina koja je spremna za žetvu ili berbu (potrošna biološka imovina) ili imovina od koje se dobivaju proizvodi redovitom žetvom ili berbom (plodonosna biološka imovina).
46.
Ako ne objavi drugdje u informacijama koje objavi u financijskim izvještajima, subjekt je dužan opisati:
(a)
vrstu svojih aktivnosti sa svakom skupinom biološke imovine i
(b)
nefinancijske mjere ili procjene fizičkih količina:
i.
od svake skupine svoje biološke imovine na kraju razdoblja i
ii.
uroda poljoprivrednih proizvoda tijekom razdoblja.
47.–48.
[Brisano]
49.
Subjekt je dužan objaviti:
(a)
postojanje i knjigovodstvene vrijednosti biološke imovine čije je vlasništvo ograničeno te knjigovodstvene vrijednosti biološke imovine založene kao instrument osiguranja za obveze;
(b)
iznos preuzetih obveza za razvoj ili stjecanje biološke imovine i
Subjekt iskazuje usklađenje promjena knjigovodstvene vrijednosti biološke imovine od početka do kraja tekućeg razdoblja. To usklađenje uključuje:
(a)
dobitak ili gubitak koji proizlaze iz promjena fer vrijednosti umanjene za trošak prodaje;
(b)
povećanja zbog kupnji;
(c)
smanjenja koja se mogu pripisati prodaji i biološkoj imovini koja je klasificirana u imovinu namijenjenu prodaji (ili uključena u skupinu imovine za otuđenje koja je klasificirana kao namijenjena prodaji) u skladu s MSFI-jem 5;
(d)
smanjenja zbog žetve ili berbe;
(e)
povećanja koja proizlaze iz poslovnih kombinacija;
(f)
neto tečajne razlike koje proizlaze iz preračunavanja financijskih izvještaja u drugu prezentacijsku valutu, uključujući preračunavanje inozemnog poslovanja u prezentacijsku valutu izvještajnog subjekta i
(g)
druge promjene.
51.
Fer vrijednost umanjena za troškove prodaje biološke imovine može se promijeniti zbog fizičkih promjena i promjena cijena na tržištu. Odvojeno objavljivanje fizičkih promjena i promjena cijena korisno je za ocjenu poslovanja u tekućem razdoblju i budućih izgleda, osobito ako proizvodni ciklus traje dulje od godinu dana. U tim se slučajevima subjektu preporuča da po skupinama ili na drugi način objavi iznos promjene fer vrijednosti umanjene za troškove prodaje koji je uključen u dobit ili gubitak koja je nastala zbog fizičkih promjena i promjena cijena. Te su informacije obično manje korisne ako je proizvodni ciklus kraći od godinu dana (npr. uzgoj pilića ili žitarica).
52.
Biološka preobrazba rezultira brojnim vrstama fizičke promjene – rast, propadanje, proizvodnju i razmnožavanje, od kojih je svaku moguće pratiti i izmjeriti. Svaka od tih fizičkih promjena izravno je povezana s budućim ekonomskim koristima. Promjena fer vrijednosti biološke imovine zbog žetve ili berbe također je fizička promjena.
53.
Poljoprivredna je djelatnost često izložena klimatskim rizicima, rizicima od bolesti i drugim prirodnim rizicima. Ako zbog nekog događaja nastane značajna stavka prihoda ili rashoda, vrsta i iznos te stavke objavljuju se u skladu s MRS-om 1 Prezentiranje financijskih izvještaja. Takvi događaji su npr. izbijanje zarazne bolesti, poplava, teška suša ili mraz i najezdu kukaca.
Dodatna objavljivanja biološke imovine ako se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti
54.
Ako biološku imovinu mjeri po njezinom trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i sve akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti (vidjeti točku 30.) na kraju razdoblja, subjekt je za takvu biološku imovinu dužan objaviti:
(a)
opis biološke imovine;
(b)
objašnjenje razloga zbog kojih se fer vrijednost ne može pouzdano izmjeriti;
(c)
ako je moguće, raspon procjena u kojem se vrlo vjerojatno nalazi fer vrijednost
(d)
primijenjenu metodu amortizacije;
(e)
korisni vijek trajanja ili primijenjene stope amortizacije; i
(f)
bruto knjigovodstvenu vrijednost i akumuliranu amortizaciju (zajedno s akumuliranim gubicima od umanjenja vrijednosti) na početku i na kraju razdoblja.
55.
Ako u tekućem razdoblju biološku imovinu mjeri po njezinom trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i sve akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti (vidjeti točku 30.), subjekt objavljuje svaki dobitak ili gubitak koji su priznati pri otuđenju te biološke imovine, a u usklađenju iz točke 50. odvojeno objavljuje iznose koji se odnose na tu biološku imovinu. Osim toga, to usklađenje uključuje sljedeće iznose uključene u dobit ili gubitak koji se odnose na tu biološku imovinu:
(a)
gubitke od umanjenja vrijednosti;
(b)
poništenja gubitaka od umanjenja vrijednosti i
(c)
amortizaciju.
56.
Ako u tekućem razdoblju postane moguće pouzdano izmjeriti fer vrijednost biološke imovine koja je prethodno mjerena po njezinom trošku umanjenom za akumuliranu amortizaciju i sve akumulirane gubitke od umanjenja vrijednosti, subjekt je za tu biološku imovinu dužan objaviti:
(a)
opis biološke imovine;
(b)
objašnjenje razloga zbog kojih se fer vrijednost može pouzdano izmjeriti i
(c)
učinak promjene.
Državne potpore
57.
Subjekt je dužan objaviti sljedeće o poljoprivrednoj djelatnosti na koju se ovaj Standard primjenjuje:
(a)
vrstu i opseg državnih potpora priznatih u financijskim izvještajima;
(b)
neispunjene uvjete i druge nepredviđene događaje povezane s državnim potporama i
(c)
znatna očekivana smanjenja razine državnih potpora.
DATUM STUPANJA NA SNAGU I PRIJELAZNE ODREDBE
58.
Ovaj Standard stupa na snagu i primjenjuje se na godišnje financijske izvještaje za razdoblja koja su započela 1. siječnja 2003. ili nakon tog datuma. Preporučuje se ranija primjena. Ako subjekt ovaj Standard primijeni za razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2003., dužan je tu činjenicu objaviti.
59.
Ovim se Standardom ne utvrđuju posebne prijelazne odredbe. Primjena ovog standarda u skladu je s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške.
60.
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjene su točke 5., 6., 17., 20. i 21. i brisana je točka 14. Subjekt te izmjene primjenjuje prospektivno na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
61.
MSFI-jem 13, objavljenim u svibnju 2011., izmijenjene su točke 8., 15., 16., 25. i 30. i brisane su točke 9., 17.–21., 23., 47. i 48. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
62.
Dokumentom Poljoprivreda: plodonosne biljke (izmjene MRS-a 16 i MRS-a 41), objavljenim u lipnju 2014., izmijenjene su točke 1.–5., 8., 24. i 44. i dodane su točke 5.A–5.C i 63. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primjenjuje na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekt te izmjene primjenjuje retroaktivno, u skladu s MRS-om 8.
63.
U izvještajnom razdoblju u kojem se dokument Poljoprivreda: plodonosne biljke (izmjene MRS-a 16 i MRS-a 41) prvi put primjenjuje, subjekt ne treba objaviti kvantitativne informacije koji se nalažu u točki 28. podtočki (f) MRS-a 8 za tekuće razdoblje. Međutim, subjekt je dužan za svako prethodno prezentirano razdoblje objaviti kvantitativne informacije koje se nalažu u točki 28. podtočki (f) MRS-a 8.
64.
MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 2. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
65.
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2018.–2020., objavljenim u svibnju 2020., izmijenjena je točka 22. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na mjerenja fer vrijednosti na početku ili nakon početka prvog godišnjeg izvještajnog razdoblja koje je počelo 1. siječnja 2022. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
MEĐUNARODNI STANDARD FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA 1
Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja
CILJ
1.
Cilj je ovog MSFI-ja osigurati da prvi financijski izvještaji subjekta u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja i njegovi financijski izvještaji za međurazdoblja, koja su dio razdoblja na koje se ti financijski izvještaji odnose, sadržavaju kvalitetne informacije:
(a)
koje su pregledne za korisnike i usporedive za sva prezentirana razdoblja;
(b)
koje su primjereno ishodište za računovodstveno iskazivanje u skladu s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI-ji) i
(c)
čiji troškovi sastavljanja nisu viši od njihovih koristi.
PODRUČJE PRIMJENE
2.
Subjekt ovaj MSFI primjenjuje na:
(a)
svoje prve financijske izvještaje u skladu s MSFI-jima i
(b)
sve financijske izvještaje za međurazdoblja, ako ih sastavlja, koje prezentira u skladu s MRS-om 34 Financijski izvještaji za međurazdoblja koja su dio razdoblja obuhvaćenog njegovim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima.
3.
Prvi financijski izvještaji subjekta u skladu s MSFI-jima su prvi godišnji financijski izvještaji u kojima subjekt usvaja MSFI-je izričitom i bezrezervnom izjavom u tim financijskim izvještajima o usklađenosti s MSFI-jima. Financijski izvještaji u skladu s MSFI-jima su prvi takvi financijski izvještaji subjekta npr. ako je subjekt:
(a)
prezentirao svoje zadnje financijske izvještaje:
i.
u skladu s nacionalnim zahtjevima koji nisu u svim aspektima usklađeni s MSFI-jima;
ii.
potpuno u skladu s MSFI-jima, osim što ti financijski izvještaji nisu sadržavali izričitu i bezrezervnu izjavu da su usklađeni s MSFI-jima;
iii.
koji su sadržavali izričitu izjavu o usklađenosti s nekim, ali ne sa svim MSFI-jima;
iv.
u skladu s nacionalnim zahtjevima koji nisu usklađeni s MSFI-jima, uz primjenu pojedinih MSFI-ja za iskazivanje stavki za koje nije bilo nacionalnih zahtjeva ili
v.
u skladu s nacionalnim zahtjevima, s usklađenjem nekih iznosa na iznose koji su utvrđeni u skladu s MSFI-jima;
(b)
sastavljao financijske izvještaje u skladu s MSFI-jima samo za vlastite potrebe, koji nisu bili dostupni vlasnicima subjekta ili drugim vanjskim korisnicima;
(c)
sastavljao paket izvještaja u skladu MSFI-jima za potrebe konsolidacije, ali nije potpuni skup financijskih izvještaja kako je definiran u MRS-u 1 Prezentiranje financijskih izvještaja (kako je revidiran 2007.) ili
(d)
nije sastavljao financijske izvještaje za prethodna razdoblja.
4.
Ovaj MSFI primjenjuje se kad subjekt prvi put usvoji MSFI-je. Ne primjenjuje se npr.:
(a)
ako subjekt prestane prezentirati financijske izvještaje u skladu s nacionalnim zahtjevima, a prethodno ih je prezentirao, kao i drugi skup financijskih izvještaja koji su sadržavali izričitu i bezrezervnu izjavu o usklađenosti s MSFI-jima;
(b)
ako su financijski izvještaji koje je subjekt u prethodnoj godini prezentirao u skladu s nacionalnim zahtjevima sadržavali izričitu i bezrezervnu izjavu o usklađenosti s MSFI-jima ili
(c)
ako je subjekt u prethodnoj godini prezentirao financijske izvještaje koji su sadržavali izričitu i bezrezervnu izjavu o usklađenosti s MSFI-jima, čak i ako su revizori u svojim izvještajima dali mišljenje s rezervom o tim financijskim izvještajima.
4.A
Neovisno o zahtjevima iz točaka 2. i 3., subjekt koji je primijenio MSFI-je u prethodnom izvještajnom razdoblju, ali čiji najnoviji financijski izvještaji nisu sadržavali izričitu i bezrezervnu izjavu o usklađenosti s MSFI-jima, mora ili primijeniti ovaj MSFI ili primijeniti MSFI-je retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, kao da nikad nije prestao primjenjivati MSFI-je.
4.B
Ako odluči da neće primjenjivati ovaj MSFI u skladu s točkom 4.A, subjekt ipak primjenjuje zahtjeve za objavljivanje iz točaka 23.A–23.B MSFI-ja 1, uz zahtjeve za objavljivanje iz MRS-a 8.
5.
Ovaj MSFI ne primjenjuje se na promjene računovodstvenih politika koje je uveo subjekt koji već primjenjuje MSFI-je. Na takve promjene primjenjuju se:
(a)
zahtjevi o promjenama računovodstvenih politika iz MRS-a 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške i
(b)
određeni prijelazni zahtjevi drugih MSFI-ja.
PRIZNAVANJE I MJERENJE
Početni izvještaj o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima
6.
Subjekt početni izvještaj o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima sastavlja i prezentira na datum prelaska na MSFI-je. To je njegovo ishodište za računovodstveno iskazivanje u skladu s MSFI-jima.
Računovodstvene politike
7.
Subjekt primjenjuje iste računovodstvene politike u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima i u svim razdobljima iskazanima u njegovim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima. Te računovodstvene politike u skladu su sa svakim MSFI-jem koji je na snazi na kraju njegova prvog razdoblja izvještavanja u skladu s MSFI-jima, osim kako je navedeno u točkama 13.–19. i dodacima B–E.
8.
Subjekt ne primjenjuje različite verzije MSFI-ja koje su ranije bile na snazi. Subjekt može primijeniti novi MSFI koji još nije obvezan ako je novim MSFI-jem dopuštena ranija primjena.
Primjer: Dosljedna primjena najnovije verzije MSFI-ja
Kontekst
Prvo razdoblje izvještavanja subjekta A u skladu s MSFI-jima završava 31. prosinca 20X5. Subjekt A odluči u izvještajima iskazati usporedne informacije za samo jednu godinu (vidjeti točku 21.). Stoga je datum njegova prelaska na MSFI-je početak radnog vremena na dan 1. siječnja 20X4. (odnosno kraj radnog vremena na dan 31. prosinca 20X3.). Subjekt A je do 31. prosinca svake godine, uključujući 31. prosinca 20X4., prezentirao svoje financijske izvještaje u skladu s općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP).
Primjena zahtjeva
Subjekt A dužan je primijeniti MSFI-je koji su na snazi za razdoblja koja završavaju 31. prosinca 20X5. pri:
(a)
sastavljanju i prezentiranju svojeg početnog izvještaja o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima na dan 1. siječnja 20X4. i
(b)
sastavljanju i prezentiranju izvještaja o financijskom položaju na dan 31. prosinca 20X5. (zajedno s usporednim iznosima za 20X4.), izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti, izvještaja o promjenama vlasničkog kapitala i izvještaja o novčanim tokovima za godinu do 31. prosinca 20X5. (uključujući usporedne iznose za 20X4.) i objavljivanja (uključujući usporedne informacije za 20X4.).
Ako novi MSFI još nije obvezan, ali je njegova ranija primjena dopuštena, subjekt A ga može i ne mora primijeniti u svojim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima.
9.
Prijelazne odredbe iz drugih MSFI-ja primjenjuju se na promjene računovodstvenih politika subjekta koji već primjenjuje MSFI-je; one se ne primjenjuju ako subjekt po prvi put primjenjuje MSFI-je, osim kako je navedeno u dodacima B–E.
10.
Osim kako je opisano u točkama 13.–19. i dodacima B–E, subjekt u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima:
(a)
priznaje svu imovinu i sve obveze čije se priznavanje nalaže MSFI-jima;
(b)
ne priznaje stavke kao imovinu ili obveze ako MSFI-jima njihovo priznavanje nije dopušteno;
(c)
reklasificira stavke koje su po prethodnim općeprihvaćenim računovodstvenim standardima bile priznate kao jedna vrsta imovine, obveza ili komponenti vlasničkog kapitala, ali su u skladu s MSFI-jima druga vrsta imovine, obveza ili komponenti vlasničkog kapitala i
(d)
primjenjuje MSFI-je za mjerenje sve priznate imovine i svih priznatih obveza.
11.
Računovodstvene politike koje subjekt primjenjuje u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima mogu se razlikovati od onih koje je na isti datum primjenjivao u skladu s prethodnim općepriznatim računovodstvenim standardima. S time povezana usklađenja proizlaze iz događaja i transakcija prije datuma prelaska na MSFI-je. Stoga subjekt takva usklađenja priznaje izravno u zadržanoj dobiti (ili, ovisno o slučaju, u nekoj drugoj kategoriji vlasničkog kapitala) na datum prelaska na MSFI-je.
12.
Ovim se MSFI-jem utvrđuju dvije kategorije iznimki od načela nužne usklađenosti početnog izvještaja o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima sa svakim MSFI-jem:
(a)
u točkama 14.–17. i Dodatku B zabranjuje se retroaktivna primjena nekih aspekata drugih MSFI-ja;
(b)
u dodacima C–E odobravaju se izuzeća od nekih zahtjeva iz drugih MSFI-ja.
Iznimke od retroaktivne primjene drugih MSFI-ja
13.
Ovim MSFI-jem zabranjuje se retroaktivna primjena nekih aspekata drugih MSFI-ja. Te su iznimke navedene u točkama 14.–17. i Dodatku B.
Procjene
14.
Procjene subjekta u skladu s MSFI-jima na datum prelaska na MSFI-je usklađene su s procjenama na isti datum u skladu s GAAP-om (nakon usklađenja koja odražavaju moguće razlike u računovodstvenim politikama), ako ne postoje objektivni dokazi da su te procjene bile pogrešne.
15.
Subjekt može informacije o procjenama u skladu s GAAP-om dobiti nakon datuma prelaska na MSFI-je. U skladu s točkom 14., subjekt primitak takvih informacija tretira kao događaje nakon izvještajnog razdoblja za koje se ne nalaže usklađenje u skladu s MRS-u 10 Događaji nakon izvještajnog razdoblja. Recimo npr. da je datum prelaska subjekta na MSFI-je 1. siječnja 20X4. i da je zbog nove informacije primljene 15. srpnja 20X4. potrebno revidirati procjene od 31. prosinca 20X3. u skladu s GAAP-om. Subjekt u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima ne iskazuje te nove informacije (osim ako procjene treba uskladiti zbog razlika u računovodstvenim politikama ili ako postoji objektivan dokaz da su procjene bile pogrešne). Umjesto toga, subjekt iskazuje učinak nove informacije u dobiti ili gubitku (ili, ovisno o slučaju, u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti) za godinu koja završava 31. prosinca 20X4.
16.
Moguće je da će subjekt s danom prelaska na MSFI-je trebati izraditi nove procjene koje nisu bile obvezne u skladu s GAAP-om. Radi usklađenja s MRS-om 10, procjene u skladu s MSFI-jima odražavaju uvjete koji su postojali na dan prelaska na MSFI-je. Osobito procjene tržišnih cijena, kamatnih stopa ili tečajeva stranih valuta na datum prelaska na MSFI-je odražavaju tržišne uvjete na taj datum.
17.
Točke 14.–16. primjenjuju se na početni izvještaj o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima. Primjenjuju se i na usporedno razdoblje iskazano u prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima i u to se slučaju upućivanje na datum prelaska na MSFI-je zamjenjuje upućivanjem na datum završetka usporednog razdoblja.
Izuzeća od drugih MSFI-ja
18.
Subjekt može primjenjivati jedno ili više izuzeća iz dodataka C–E, ali ih ne smije analogijom primijeniti na druge stavke.
19.
[Brisano]
PREZENTIRANJE I OBJAVLJIVANJE
20.
Ovaj MSFI ne sadržava izuzeća od zahtjeva o prezentiranju i objavljivanju iz drugih MSFI-ja
Usporedne informacije
21.
Prvi financijski izvještaji subjekta u skladu s MSFI-jima uključuju najmanje tri izvještaja o financijskom položaju, dva izvještaja o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, dva odvojena izvještaja o dobiti ili gubitku (ako su prezentirana), dva izvještaja o novčanim tokovima i dva izvještaja o promjenama vlasničkog kapitala te pripadajuće bilješke, uključujući usporedne informacije za sve prezentirane izvještaje.
Usporedne informacije koje nisu u skladu s MSFI-jima i sažeci informacija iz prethodnih razdoblja
22.
Neki subjekti iskazuju sažete odabranih podataka iz razdoblja prije prvog razdoblja za koje iskazuju potpune usporedne informacije u skladu s MSFI-jima. Ovim se MSFI-jem ne nalaže da takvi sažeci budu u skladu sa zahtjevima o priznavanju i mjerenju iz MSFI-ja. Nadalje, neki subjekti iskazuju usporedne informacije u skladu s GAAP-oma i usporedne informacije koje se nalažu MRS-om 1. U svim financijskim izvještajima koji sadržavaju sažetke o prethodnim razdobljima ili usporedne informacije u skladu s GAAP-om subjekt:
(a)
vidljivo naglašava da informacije u skladu s GAAP-om nisu sastavljene u skladu s MSFI-jima i
(b)
objavljuje prirodu glavnih usklađenja kojima bi se postigla njihova usklađenost s MSFI-jima. Subjekt ta usklađenja ne treba kvantificirati.
Objašnjenje prelaska na MSFI-je
23.
Subjekt objašnjava kako je prelazak na MSFI-je utjecao na iskazani financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove.
23.A
Subjekt koji je primijenio MSFI-je u prethodnom razdoblju, kako je opisano u točki 4.A, objavljuje:
(a)
razlog zbog kojeg je prestao primjenjivati MSFI-je i
(b)
razlog zbog kojeg je ponovno počeo primjenjivati MSFI-je.
23.B
Ako subjekt, u skladu s točkom 4.A, odluči da neće primijeniti MSFI 1, dužan je objasniti zašto je odlučio primjenjivati MSFI-je kao da ih nikada nije prestao primjenjivati.
Usklađenja
24.
Radi usklađenja s točkom 23., prvi financijski izvještaji subjekta u skladu s MSFI-jima uključuju:
(a)
usklađenja njegova vlasničkog kapitala iskazanog u skladu s GAAP-om i njegova vlasničkog kapitala u skladu s MSFI-jima na oba sljedeća datuma:
i.
datum prelaska na MSFI-je i
ii.
kraj zadnjeg razdoblja prezentiranog u najnovijim godišnjim financijskim izvještajima subjekta sastavljenima u skladu s GAAP-om;
(b)
usklađenje na njegovu ukupnu sveobuhvatnu dobit u skladu s MSFI-jima za zadnje razdoblje u najnovijim godišnjim financijskim izvještajima. Polazište za to usklađenje je ukupna sveobuhvatna dobit u skladu s GAAP-om za isto razdoblje ili, ako subjekt nije iskazao taj ukupni iznos, dobit ili gubitak u skladu s GAAP-om;
(c)
ako je subjekt pri sastavljanju svojeg početnog izvještaja o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima prvi put priznao ili poništio neke gubitke od umanjenja vrijednosti, informacije koje bi trebao objaviti u skladu s MRS-om 36 Umanjenje vrijednosti imovine da je iste te gubitke od umanjenja priznao ili poništio u razdoblju koje počinje s datumom prelaska na MSFI-je.
25.
Usklađenja koja se nalažu u točki 24. podtočkama (a) i (b) moraju biti dovoljno detaljna da se korisnicima omogući razumijevanje značajnih usklađenja u izvještaju o financijskom položaju i izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti. Ako je subjekt svoj izvještaj o novčanim tokovima prezentirao u skladu s GAAP-om, objašnjava i značajna usklađenja u izvještaju o novčanim tokovima.
26.
Ako subjekt utvrdi pogreške u skladu s GAAP-om, u usklađenjima koja se nalažu u točki 24. podtočkama (a) i (b), razlikuje ispravak tih pogrešaka i promjene računovodstvenih politika.
27.
MRS 8 ne primjenjuje se na promjene računovodstvenih politika subjekta nakon usvajanja MSFI-ja niti na promjene tih politika sve dok ne prezentira svoj prvi financijski izvještaj u skladu s MSFI-jima. Stoga se zahtjevi iz MRS-a 8 o promjenama računovodstvenih politika ne primjenjuju na prve financijske izvještaje subjekta u skladu s MSFI-jima.
27.A
Ako u razdoblju obuhvaćenom njegovim prvim financijskim izvještajem u skladu s MSFI-jima subjekt promijeni svoju računovodstvenu politiku ili primjenu izuzeća iz ovog MSFI-ja, dužan je objasniti promjene od svojeg prvog financijskog izvještaja o međurazdoblju u skladu s MSFI-jima i svojih prvih financijskih izvještaja u skladu s MSFI-jima, u skladu s točkom 23., i ažurirati usklađenja koja se nalažu u toki 24. podtočkama (a) i (b).
28.
Ako subjekt nije prezentirao financijske izvještaje za prethodna razdoblja, dužan je u svojim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima objaviti tu činjenicu.
Određivanje financijske imovine ili financijskih obveza
29.
Subjekt može odrediti prethodno priznatu financijsku imovinu kao financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s točkom D19.A. Subjekt je dužan objaviti fer vrijednost tako određene financijske imovine na datum određivanja te njezinu klasifikaciju i knjigovodstvenu vrijednost iz prethodnih financijskih izvještaja.
29.A
Subjekt može odrediti prethodno priznatu financijsku obvezu kao financijsku obvezu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s točkom D19. Subjekt je dužan objaviti fer vrijednost tako određenih financijskih obveza na datum određivanja te njihovu klasifikaciju i knjigovodstvenu vrijednost iz prethodnih financijskih izvještaja.
Fer vrijednost kao pretpostavljeni trošak
30.
Ako subjekt u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima koristi fer vrijednost kao pretpostavljeni trošak određene nekretnine, postrojenja i opreme, ulaganja u nekretnine, nematerijalne imovine ili imovine s pravom korištenja (vidjeti točke D5 i D7), subjekt je u prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima za svaku stavku početnog izvještaja o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima dužan objaviti sljedeće:
(a)
agregirani iznos tih fer vrijednosti i
(b)
agregirano usklađenje knjigovodstvenih vrijednosti iskazanih u skladu s GAAP-om.
Pretpostavljeni trošak za ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva
31.
Slično je subjekt koji u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima u svojim odvojenim financijskim izvještajima koristi pretpostavljeni trošak za ulaganje u društvo kćer, zajednički pothvat i pridruženo društvo (vidjeti točku D15), u svojim prvim odvojenim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima dužan objaviti:
(a)
agregirani pretpostavljeni trošak ulaganja za koja je pretpostavljeni trošak njihova knjigovodstvena vrijednost u skladu s GAAP-om;
(b)
agregirani pretpostavljeni trošak ulaganja za koja je pretpostavljeni trošak njihova fer vrijednost i
(c)
agregirano usklađenje knjigovodstvenih vrijednosti iskazanih u skladu s GAAP-om.
Pretpostavljeni trošak za naftnu i plinsku imovinu
31.A
Ako subjekt za naftnu i plinsku imovinu koristi izuzeće iz točke D8A podtočke (b), dužan je objaviti tu činjenicu i osnovicu za raspoređivanje knjigovodstvene vrijednosti te imovine utvrđene u skladu s GAAP-om.
Pretpostavljeni trošak za djelatnosti koji podliježu regulaciji cijena
31.B
Ako subjekt koristi izuzeće iz točke D8B za djelatnosti koji podliježu regulaciji cijena, dužan je objaviti tu činjenicu i osnovicu za određivanje knjigovodstvene vrijednosti u skladu s GAAP-om.
Pretpostavljeni trošak nakon ozbiljne hiperinflacije
31.C
Ako subjekt odluči imovinu i obveze mjeriti po fer vrijednosti i tu fer vrijednost zbog ozbiljne hiperinflacije (vidjeti točke D26–D30) u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima koristi kao pretpostavljeni trošak, dužan je u svojim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima objasniti kako i zašto je imao, a zatim prestao imati funkcijsku valutu koja ima oba sljedeća obilježja:
(a)
pouzdan opći indeks cijena nije dostupan svim subjektima s transakcijama i iznosima u toj valuti;
(b)
ne može se razmijeniti za relativno stabilnu stranu valutu.
Financijski izvještaji za međurazdoblja
32.
Ako subjekt radi usklađenosti s točkom 23. prezentira financijski izvještaj za međurazdoblje u skladu s MRS-om 34., koje je dio razdoblja obuhvaćenog njegovim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima, dužan je osim zahtjeva iz MRS-a 34. ispuniti i sljedeće:
(a)
svaki takav financijski izvještaj za usporedivo međurazdoblje prethodne poslovne godine sadržava:
i.
usklađenje vlasničkog kapitala subjekta u skladu s GAAP-om na kraju tog usporednog međurazdoblja s njegovim vlasničkim kapitalom u skladu s MSFI-jima na taj datum i
ii.
usklađenje s njegovom ukupnom sveobuhvatnom dobiti u skladu s MSFI-jima za to usporedno međurazdoblje (tekuće i u godini do tog datuma). Ishodište za usklađenje je ukupna sveobuhvatna dobit u skladu s GAAP-om za to razdoblje ili, ako subjekt nije iskazao taj ukupni iznos, dobit ili gubitak u skladu s GAAP-om;
(b)
osim usklađenja koja se nalažu u podtočki (a), prvi financijski izvještaj subjekta za međurazdoblje u skladu s MRS-om 34, koje je dio razdoblja obuhvaćenog njegovim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima, sadržava usklađenja iz točke 24. podtočaka (a) i (b) (dopunjeno pojedinostima koje se nalažu u točkama 25. i 26.) ili upućivanje na neki drugi objavljeni dokument koji sadržava ta usklađenja;
(c)
ako promijeni svoju računovodstvenu politiku ili primjenu izuzeća iz ovog MSFI-ja, subjekt objašnjava izmjene u svakom takvom financijskom izvještaju za međurazdoblje u skladu s točkom 23. i ažurira usklađenja iz točaka (a) i (b).
33.
MRS-om 34 nalažu se minimalna objavljivanja, koja se temelje na pretpostavci da su korisnicima financijskog izvještaja za međurazdoblje dostupni i najnoviji godišnji financijski izvještaji. Međutim, MRS-om 34 nalaže se da subjekt objavi i „događaje ili transakcije koji su značajni za razumijevanje tekućeg međurazdoblja”. Stoga je subjekt koji po prvi put primjenjuje MSFI-je, a nije u svojim najnovijim godišnjim financijskim izvještajima u skladu s GAAP-om objavio informacije značajne za razumijevanje tekućeg međurazdoblja, dužan te informacije objaviti u svojem financijskom izvještaju za međurazdoblje ili navesti upućivanje na neki drugi objavljeni dokument koji sadržava te informacije.
DATUM STUPANJA NA SNAGU
34.
Subjekt primjenjuje ovaj MSFI ako su njegovi prvi financijski izvještaji u skladu s MSFI-jima za razdoblje koje započne 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena.
35.
Subjekt izmjene iz točke D1 podtočke (n) i točke D23 primjenjuje za godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt primijeni MRS 23 Troškovi zaduživanja (kako je revidiran 2007.) na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
36.
MSFI-jem 3 Poslovne kombinacije (kako je revidiran 2008.) izmijenjene su točke 19., C1. i točka C4 podtočke (f) i (g). Ako subjekt MSFI 3 (izmijenjen 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
37.
MRS-om 27 Konsolidirani i odvojeni financijski izvještaji (kako je izmijenjen 2008.) izmijenjene su točke B1 i B7. Ako subjekt MRS 27 (izmijenjen 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
38.
Dokumentom Troškovi ulaganja u društvo kćer, subjekt pod zajedničkom kontrolom ili pridruženo društvo (izmjene MSFI-ja 1 i MRS-a 27), objavljenim u svibnju 2008., dodana je točka 31., točka D1 podtočka (g) i točke D14 i D15. Subjekt te točke primjenjuje za godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te točke primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2008., izmijenjena je točka B7. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2009. ili nakon tog datuma. Ako subjekt MRS 27 (izmijenjen 2008.) primijeni na ranije razdoblje, dužan je te izmjene primijeniti i na to ranije razdoblje.
39.A
Dokumentom Dodatna izuzeća za subjekte koji prvi put primjenjuju MSFI-je (izmjene MSFI-ja 1), objavljenim u srpnju 2009., dodane su točke 31.A, D8A, D9A i D21A i izmijenjena je točka D1 podtočke (c), (d) i (l). Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2010. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.B
[Brisano]
39.C
Tumačenjem IFRIC 19 Podmirenje financijskih obveza vlasničkim instrumentima dodana je točka D25. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni IFRIC-a 19.
39.D
[Brisano]
39.E
Dokumentom Poboljšanja MSFI-ja, objavljenim u svibnju 2010., dodane su točke 27.A, 31.B i D8.B i izmijenjene su točke 27., 32., točka D1 podtočka (c) i točka D8. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2011. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti. Subjekti koji su usvojili MSFI-je u razdobljima prije datuma stupanja na snagu MSFI-ja 1 ili su primijenili MSFI 1 u prethodnom razdoblju mogu retroaktivno primijeniti izmjenu točke D8 u prvom godišnjem razdoblju nakon njezina stupanja na snagu. Subjekt koji točku D8 primjenjuje retroaktivno, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.F
[Brisano]
39.G
[Brisano]
39.H
Dokumentom Ozbiljna hiperinflacija i ukidanje fiksnih datuma za prvu primjenu MSFI-ja (izmjene MSFI-ja 1), objavljenim u prosincu 2010., izmijenjene su točke B2, D1 i D20 i dodane točke 31.C i D26. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2011. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena.
39.I
MSFI-jem 10 Konsolidirani financijski izvještaji i MSFI-jem 11 Zajednički poslovi, objavljenima u svibnju 2011., izmijenjene su točke 31., B7, C1, D1, D14 i D15 i dodana je točka D31. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 10 i MSFI-ja 11.
39.J
MSFI-jem 13 Mjerenje fer vrijednosti, objavljenim u svibnju 2011., brisana je točka 19., izmijenjena je definicija fer vrijednosti iz Dodatka A i točke D15 i D20. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 13.
39.K
Dokumentom Prezentiranje stavki ostale sveobuhvatne dobiti (izmjene MRS-a 1), objavljenim u lipnju 2011., izmijenjena je točka 21. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MRS-a 1 kako je izmijenjen u lipnju 2011.
39.L
MRS-om 19 Primanja zaposlenih (kako je izmijenjen u lipnju 2011.) izmijenjena je točka D1 i brisane su točke D10 i D11. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MRS-a 19 (kako je izmijenjen u lipnju 2011.).
39.M
Tumačenjem IFRIC 20 Troškovi uklanjanja jalovine u fazi proizvodnje površinskog kopa dodana je točka D32 i izmijenjena točka D1. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni IFRIC-a 20.
39.N
Dokumentom Državni zajmovi (izmjene MSFI-ja 1), objavljenim u ožujku 2012., dodana je točka B1 podtočka (f) i točke B10–B12. Subjekt te točke primjenjuje za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena.
39.O
Točke B10 i B11 odnose se na MSFI 9. Ako subjekt primjenjuje ovaj MSFI, ali još ne primjenjuje MSFI 9, upućivanja u točkama B10 i B11 na MSFI 9 smatraju se upućivanjima na MRS 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje.
39.P
Dokumentom Godišnja poboljšanja, ciklus 2009.–2011., objavljenim u svibnju 2012., dodane su točke 4.A–4.B i 23.A–23.B. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.Q
Dokumentom Godišnja poboljšanja, ciklus 2009.2011., objavljenim u svibnju 2012., dodana je točka D23. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.R
Dokumentom Godišnja poboljšanja, ciklus 2009.–2011., objavljenim u svibnju 2012., izmijenjena je točka 21. Subjekt tu izmjenu primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.S
Dokumentom Konsolidirani financijski izvještaji, zajednički poslovi i objavljivanje udjela u drugim subjektima: upute za prelazak (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 11 i MSFI-ja 12), objavljenim u lipnju 2012., izmijenjena je točka D31. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 11 (kako je izmijenjen u lipnju 2012.).
39.T
Dokumentom Investicijski subjekti (izmjene MSFI-ja 10, MSFI-ja 12 i MRS-a 27), objavljenim u listopadu 2012., izmijenjene su točke D16, D17 i Dodatak C. Subjekt te izmjene primjenjuje za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2014. ili nakon tog datuma Dopuštena je ranija primjena dokumenta Investicijski subjekti. Ako subjekt te izmjene primijeni ranije, dužan je istodobno primijeniti i sve izmjene uključene u dokument Investicijski subjekti.
39.U
[Brisano]
39.V
MSFI-jem 14 Najmovi, objavljenim u siječnju 2014., izmijenjena je točka D8B. Subjekt tu izmjenu primjenjuje za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako MSFI 14 primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu izmjenu primijeniti i na to ranije razdoblje.
39.W
Dokumentom Računovodstveno iskazivanje stjecanja udjela u zajedničkom upravljanju (izmjene MSFI-ja 11), objavljenom u svibnju 2014., izmijenjena je točka C5. Subjekt tu izmjenu primjenjuje u godišnjim razdobljima koja počnu 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Ako subjekt izmjene MSFI-ja 11 iz dokumenta Računovodstveno iskazivanje stjecanja udjela u zajedničkom upravljanju (izmjene MSFI-ja 11) primijeni na ranije razdoblje, dužan je izmjenu točke C5 primijeniti i na to ranije razdoblje.
39.X
MSFI-jem 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima, objavljenim u svibnju 2014., brisana je točka D24 i njezin naslov i dodane su točke D34 i D35 i njihovi naslovi. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.
39.Y
MSFI-jem 9 Financijski instrumenti, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjene su točke 29., B1–B6, D1, D14, D15, D19 i D20, brisane su točke 39.B, 39.G i 39.U i dodane su točke 29.A, B8–B8G, B9, D19A–D19C, D33, E1 i E2. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.
39.Z
Dokumentom Metoda udjela u odvojenim financijskim izvještajima (izmjene MRS-a 27), objavljenim u kolovozu 2014., izmijenjena je točka D14 i dodana je točka D15A. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2016. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.AA
[Brisano]
39.AB
MSFI-jem 16 Najmovi, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjene su točke 30., C4, D1, D7, D8B. i D9, brisana je točka D9A i dodane su točke D9B–D9E Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.
39.AC
Tumačenjem IFRIC 22 Transakcije u stranoj valuti i predujmovi dodana je točka D36 i izmijenjena točka D1. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni IFRIC-a 22.
39.AD
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2014.–2016., objavljenim u prosincu 2016., izmijenjene su točke 39.L i 39.T i brisane su točke 39.D, 39.., 39.A. i E3–E7. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma.
39.AE
MSFI-jem 17 Ugovori o osiguranju, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjene su točke B1 i D1, brisani su naslov ispred točke D4 i točka D4, a nakon točke B12 dodani su naslov i točka B13. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.
39.AF
Tumačenjem IFRIC 23 Neizvjesnost tretmana poreza na dobit dodana je točka E8. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni IFRIC-a 23.
39.AG
Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2018.–2020., objavljenim u svibnju 2020., izmijenjena je točka D1 podtočka (f) i dodana je točka D13A. Subjekt tu izmjenu primjenjuje za godišnja izvještajna razdoblja koja započinju 1. siječnja 2022. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
39.AH
Dokumentom Odgođeni porez koji se odnosi na imovinu i obveze koje proizlaze iz jedne transakcije, objavljenim u svibnju 2021., izmijenjena je točka B1 i dodana je točka B14. Subjekt tu izmjenu primjenjuje za godišnja izvještajna razdoblja koja su započela 1. siječnja 2023. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.
POVLAČENJE MSFI-ja 1 (OBJAVLJENOG 2003.)
40.
Ovaj MSFI zamjenjuje MSFI 1 (objavljen 2003. i izmijenjen u svibnju 2008.).
Dodatak A
Definicije pojmova
Ovaj je Dodatak sastavni dio MSFI-ja.
Datum prelaska na MSFI-je
Početak prvog najranijeg razdoblja za koje subjekt u svojim prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima prezentira potpune usporedne informacije u skladu s MSFI-jima.
Pretpostavljeni trošak
Iznos koji se koristi kao zamjena za trošak ili amortizirani trošak na određeni datum. Naknadna amortizacija podrazumijeva da je subjekt početno priznao imovinu ili obvezu na određeni datum i da je njihov trošak jednak pretpostavljenom trošku.
Fer vrijednost
Cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja. (Vidjeti MSFI 13)
Prvi financijski izvještaji u skladu s MSFI-jima
Prvi godišnji financijski izvještaji u kojima subjekt primjenjuje Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI-ji) izričitom i bezrezervnom izjavom o usklađenosti s MSFI-jima.
Prvo razdoblje izvještavanja u skladu s MSFI-jima
Zadnje izvještajno razdoblje na koje se odnose prvi financijski izvještaji subjekta u skladu s MSFI-jima.
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je
Subjekt koji prezentira svoje prve financijske izvještaje u skladu s MSFI-jima.
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja (MSFI-ji)
Standardi i tumačenja koje donese Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (IASB). Oni obuhvaćaju:
Početni izvještaj o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima
Izvještaj o financijskom položaju subjekta na datum prelaska na MSFI-je.
Prijašnji GAAP
Osnova računovodstva koju je subjekt koji po prvi put primjenjuje MSFI-je koristio prije usvajanja MSFI-ja.
Dodatak B
Iznimke od retroaktivne primjene drugih MSFI-ja
Ovaj je Dodatak sastavni dio MSFI-ja.
B1
Subjekt je dužan primijeniti sljedeće iznimke:
(a)
prestanak priznavanja financijske imovine i financijskih obveza (točke B2 i B3);
(b)
računovodstvo zaštite od rizika (točke B4–B6);
(c)
manjinski udjeli (točka B7);
(d)
klasifikacija i mjerenje financijske imovine (točke B8–B8C);
(e)
umanjenje vrijednosti financijske imovine (točke B8D–B8G);
(f)
ugrađene izvedenice (točka B9);
(g)
državni zajmovi (točke B10–B12);
(h)
ugovori o osiguranju (točka B13) i
(i)
odgođeni porez koji se odnosi na najmove i zbrinjavanje, obnavljanje i slične obveze (točka B14).
Prestanak priznavanja financijske imovine i financijskih obveza
B2
Osim kako je dopušteno točkom B3, subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je prospektivno primjenjuje zahtjeve za prestanak priznavanja iz MSFI-ja 9 na transakcije izvršene na datum prelaska na MSFI-je ili nakon tog datuma. Na primjer, ako je subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je prestao priznavati neizvedenu financijsku imovinu ili neizvedene financijske obveze u skladu s prijašnjim GAAP-om zbog transakcije koja je izvršena prije datuma prelaska na MSFI-je, ne priznaje tu imovinu i obveze u skladu s MSFI-jima (osim ako ispunjavaju uvjete za priznavanje zbog kasnije transakcije ili događaja).
B3
Neovisno o točki B2, subjekt može retroaktivno primijeniti zahtjeve za prestanak priznavanja iz MSFI-ja 9 od datuma po svojem izboru, pod uvjetom da su informacije potrebne za primjenu MSFI-ja 9 na financijsku imovinu i financijske obveze koji su se prestali priznavati zbog prošlih transakcija prikupljene u vrijeme početnog računovodstvenog iskazivanja tih transakcija.
Računovodstvo zaštite od rizika
B4
Kako se nalaže MSFI-jem 9, na datum prelaska na MSFI-je subjekt:
(a)
mjeri sve izvedenice po fer vrijednosti i
(b)
eliminira sve odgođene gubitke i dobitke koji proizlaze iz izvedenica koje su bile iskazane u skladu s GAAP-om kao da su bile imovina ili obveze.
B5
Subjekt u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima ne iskazuje odnos zaštite od rizika koji nije prihvatljiv za primjenu računovodstva zaštite od rizika u skladu s MSFI-jem 9 (npr. brojni odnosi zaštite u kojima je instrument zaštite samostalna izdana opcija ili neto izdana opcija ili ako je neto pozicija zaštićena stavka u zaštiti novčanog toka od nekog drugog rizika koji nije valutni rizik). Međutim, ako je odredio neto stavku kao zaštićenu stavku u skladu s GAAP-om, subjekt može kao zaštićenu stavku u skladu s MSFI-jima odrediti pojedinačnu stavku iz te neto pozicije ili neto poziciju ako je to u skladu sa zahtjevima iz točke 6.6.1. MSFI-ja 9, pod uvjetom da to učini najkasnije na datum prelaska na MSFI-je.
B6
Ako je prije datuma prelaska na MSFI-je odredio neku transakciju kao zaštitu od rizika, ali ta zaštita ne ispunjava uvjete računovodstva zaštite od rizika iz MSFI-ja 9, subjekt primjenjuje točke 6.5.6. i 6.5.7. MSFI-ja 9 kako bi prestao primjenjivati računovodstvo zaštite od rizika. Transakcije izvršene prije datuma prelaska na MSFI-je ne mogu se retroaktivno odrediti kao zaštita od rizika.
Manjinski udjeli
B7
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je dužan je prospektivno primjenjivati sljedeće zahtjeve iz MSFI-ja 10 od datuma prelaska na MSFI-je:
(a)
zahtjev iz točke B94 da se ukupna sveobuhvatna dobit pripisuje vlasnicima matičnog društva i manjinskim udjelima, čak i ako to rezultira negativnim stanjem manjinskih udjela;
(b)
zahtjeve iz točaka 23. i B96 o računovodstvenom iskazivanju promjena vlasničkog udjela matičnog društva u društvu kćeri koje ne uzrokuju gubitak kontrole i
(c)
zahtjeve iz točaka B97–B99 o računovodstvenom iskazivanju gubitka kontrole nad društvom kćeri i povezane zahtjeve iz točke 8.A MSFI-ja 5 Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prekinuto poslovanje.
Međutim, ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je odluči retroaktivno primijeniti MSFI 3 na ranije poslovne kombinacije, dužan je u skladu s točkom C1 ovog MSFI-ja primijeniti i MSFI 10.
Klasifikacija i mjerenje financijskih instrumenata
B8
Subjekt utvrđuje ispunjava li financijska imovina uvjete iz točke 4.1.2. ili točke 4.1.2.A MSFI-ja 9 na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na datum prelaska na MSFI-je.
B8A
Ako na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na datum prelaska na MSFI-je nije izvedivo utvrditi izmijenjenu vremensku vrijednost novčanog elementa u skladu s točkama B4.1.9.B–B4.1.9.D MSFI-ja 9, subjekt utvrđuje obilježja ugovornih novčanih tokova te financijske imovine na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale na datum prelaska na MSFI-je, pri čemu ne uzima u obzir zahtjeve o izmjeni vremenske vrijednosti novčanog elementa iz točaka B4.1.9.B–B4.1.9.D MSFI-ja 9. (U tom slučaju subjekt primjenjuje i točku 42.R MSFI-ja 7, ali upućivanja na „točku 7.2.4. MSFI-ja 9” tumače se u smislu ove točke, a upućivanja na „početno priznavanje financijske imovine” tumače se u značenju „na datum prelaska na MSFI-je”.)
B8B
Ako na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na datum prelaska na MSFI-je nije izvedivo utvrditi je li fer vrijednost predujma beznačajna u skladu s točkom B4.1.12. podtočkom (c) MSFI-ja 9, subjekt utvrđuje obilježja ugovornih novčanih tokova te financijske imovine na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale na datum prelaska na MSFI-je, pri čemu ne uzima u obzir iznimku za predujmove iz točke B4.1.12. MSFI-ja 9. (U tom slučaju subjekt primjenjuje i točku 42.S MSFI-ja 7, ali upućivanja na „točku 7.2.5. MSFI-ja 9” tumače se u smislu ove točke, a upućivanja na „početno priznavanje financijske imovine” tumače se u značenju „na datum prelaska na MSFI-je”.)
B8C
Ako retroaktivna primjena metode efektivne kamatne stope iz MSFI-ja 9 za subjekt nije izvediva (kako je definirano u MRS-u 8), fer vrijednost financijske imovine ili financijske obveze na datum prelaska na MSFI-je jednaka je novoj bruto knjigovodstvenoj vrijednosti te financijske imovine ili novom amortiziranom trošku te financijske obveze na datum prelaska na MSFI-je.
Umanjenje vrijednosti financijske imovine
B8D
Subjekt zahtjeve o umanjenju vrijednosti iz točke 5.5. MSFI-ja 9 primjenjuje retroaktivno, podložno točkama B8E–B8G i E1–E2.
B8E
Subjekt na datum prelaska na MSFI-je na temelju razumnih i pouzdanih informacija koje su dostupne bez nepotrebnih troškova i napora određuje kreditni rizik na datum početnog priznavanja tih financijskih instrumenata (ili za obveze po zajmovima i ugovore o financijskom jamstvu na datum kad je subjekt postao stranka u neopozivoj obvezi u skladu s točkom 5.5.6. MSFI-ja 9) i uspoređuje ga s kreditnim rizikom na datum prelaska na MSFI-je (vidjeti i točke B7.2.2.–B7.2.3. MSFI-ja 9).
B8F
Kad određuje moguće znatno povećanje kreditnog rizika nakon početnog priznavanja, subjekt može primijeniti:
(a)
zahtjeve iz točke 5.5.10. i točaka B5.5.22.–B5.5.24 MSFI-ja 9 i
(b)
oborivu pretpostavku iz točke 5.5.11. MSFI-ja 9 za ugovorna plaćanja koja su dospjela više od 30 dana ako će subjekt primijeniti zahtjeve o umanjenju vrijednosti tako što će na temelju informacija o prekoračenju dospijeća utvrditi znatna povećanja kreditnog rizika za te financijske instrumente nakon početnog priznavanja.
B8G
Ako bi na datum prelaska na MSFI-je određivanje mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja financijskog instrumenta zahtijevalo nepotrebne troškove i napor, subjekt priznaje rezerviranje za umanjenje vrijednosti u iznosu koji je jednak očekivanim kreditnim gubicima tijekom vijeka trajanja na svaki izvještajni datum sve do prestanka priznavanja tog financijskog instrumenta (osim ako na izvještajni datum taj financijski instrument predstavlja niski kreditni rizik, a u tom se slučaju primjenjuje točka B8E podtočka (a)).
Ugrađene izvedenice
B9
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je utvrđuje treba li ugrađenu izvedenicu odvojiti od osnovnog ugovora i iskazati kao izvedenicu na temelju uvjeta koji su postojali na datum na koji je subjekt prvi put postao stranka ugovora ili na datum na koji se točkom B4.3.11. MSFI-ja 9 nalaže ponovna provjera, ovisno o tome što je kasnije.
Državni zajmovi
B10
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je sve primljene državne zajmove klasificira kao financijsku obvezu ili vlasnički instrument u skladu s MRS-om 32 Financijski instrumenti: prezentiranje. prezentiranje. Osim kako je dopušteno točkom B11., subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je zahtjeve iz MSFI-ja 9 Financijski instrumenti i MRS-a 20 Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći primjenjuje prospektivno na državne zajmove koji postoje na dan prelaska na MSFI-je i odgovarajuću korist od državnog zajma s kamatnom stopom nižom od tržišne ne priznaje kao državnu potporu. Slijedom toga, subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je koji nije u skladu s GAAP-om priznao i mjerio državni zajam s kamatnom stopom nižom od tržišne na osnovi usklađenoj sa zahtjevima iz MSFI-ja, dužan je u početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima kao knjigovodstvenu vrijednost zajma iskazati knjigovodstvenu vrijednost tog zajma u skladu s GAAP-om na datum prelaska na MSFI-je. Subjekt primjenjuje MSFI 9 za mjerenje takvih zajmova nakon datuma prelaska na MSFI-je.
B11
Neovisno o točki B10, subjekt može retroaktivno primijeniti zahtjeve iz MSFI-ja 9 i MRS-ja 20 na svaki državni zajam odobren prije datuma prelaska na MSFI-je pod uvjetom da je informacije koje su mu za to potrebne prikupio u vrijeme početnog računovodstvenog iskazivanja tog zajma.
B12
Zahtjevi i smjernice iz točaka B10 i B11 nisu prepreka da subjekt primijeni izuzeća iz točaka D19–D19D koja se odnose na određivanje prethodno priznatih financijskih instrumenata po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.
Ugovori o osiguranju
B13
Subjekt primjenjuje prijelazne odredbe iz točaka C1–C24 i točke C28 iz Dodatka C MSFI-ju 17 na ugovore obuhvaćene područjem primjene MSFI-ja 17. Upućivanja u tim točkama MSFI-ja 17 na datum prelaska tumače se kao datum prelaska na MSFI-je.
Odgođeni porez koji se odnosi na najmove i zbrinjavanje, obnavljanje i slične obveze
B14
Točkama 15. i 24. MRS-a 12 Porezi na dobit subjekt je u određenim okolnostima izuzet od priznavanja odgođene porezne imovine ili obveze. Unatoč tom izuzeću, na datum prelaska na MSFI-je, subjekt koji ih prvi put primjenjuje priznaje odgođenu poreznu imovinu, u mjeri u kojoj je vjerojatno da će biti ostvarena oporeziva dobit za koju se može iskoristiti odbitna privremena razlika, i odgođenu poreznu obvezu za sve odbitne i oporezive privremene razlike povezane s:
(a)
imovinom s pravom korištenja i obvezama po najmu i
(b)
zbrinjavanjem, obnavljanjem i sličnim obvezama te s odgovarajućim iznosima koji su priznati kao dio troška imovine na koju se odnose.
Dodatak C
Izuzeća za poslovne kombinacije
Ovaj je Dodatak sastavni dio MSFI-ja. Subjekt primjenjuje sljedeće zahtjeve na poslovne kombinacije koje je priznao prije datuma prelaska na MSFI-je. Ovaj bi Dodatak trebalo primjenjivati samo na poslovne kombinacije koje su obuhvaćene područjem primjene MSFI-ja 3 Poslovne kombinacije.
C1
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može odlučiti da neće primijeni MSFI 3 retroaktivno na ranije poslovne kombinacije (poslovne kombinacije prije datuma prelaska na MSFI-je.). Međutim, ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je prepravi poslovnu kombinaciju radi usklađenosti s MSFI-jem 3, dužan je prepraviti sve kasnije poslovne kombinacije i primjenjivati MSFI 10 od istog datuma. Na primjer, ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je odluči prepraviti poslovnu kombinaciju provedenu nakon 30. lipnja 20X6., dužan je prepraviti sve poslovne kombinacije provedene od 30. lipnja 20X6. do datuma prelaska na MSFI-je i primjenjivati MSFI 10 od 30. lipnja 20X6.
C2
Subjekt ne treba MRS 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta primijeniti retroaktivno na usklađenja fer vrijednosti i goodwilla koja proizlaze iz poslovnih kombinacija koje su provedene prije datuma prelaska na MSFI-je. Ako subjekt MRS 21 ne primijeni retroaktivno na ta usklađenja fer vrijednosti i goodwilla, tretira ih kao svoju imovinu i obveze, a ne kao imovinu i obveze stečenika. Stoga su ta usklađenja goodwilla i fer vrijednosti već izražena u funkcijskoj valuti subjekta ili su nenovčane stavke u stranoj valuti, koje su iskazane primjenom valutnog tečaja u skladu s GAAP-om.
C3
Subjekt može MRS 21 retroaktivno primijeniti na usklađenje fer vrijednosti i goodwilla koji proizlaze iz:
(a)
svih poslovnih kombinacija provedenih prije datuma prelaska na MSFI-je ili
(b)
svih poslovnih kombinacija koje subjekt odluči prepraviti radi usklađenosti s MSFI-jem 3, kako je dopušteno točkom C1.
C4
Ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je ne primijeni MSFI 3 retroaktivno na raniju poslovnu kombinaciju, to će imati sljedeće posljedice za tu poslovnu kombinaciju:
(a)
subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je zadržava istu klasifikaciju (kao stjecanje pravnog stjecatelja ili obrnuto stjecanje pravnog stečenika ili udruživanje interesa) kao u svojim financijskim izvještajima u skladu s GAAP-om;
(b)
subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je s datumom prelaska na MSFI-je priznaje svu svoju imovinu koju je stekao odnosno sve svoje obveze koje je preuzeo u ranijoj poslovnoj kombinaciji, osim:
i.
određenih stavki financijske imovine i financijskih obveza koje je prestao priznavati u skladu s GAAP-om (vidjeti točku B2) i
ii.
imovine, uključujući goodwill, i obveza koje nisu bile priznate u stjecateljevu konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju u skladu s GAAP-om i u skladu s MSFI-jima ne bi bile priznate u odvojenom izvještaju o financijskom položaju stečenika (vidjeti podtočke (f)–(i) u nastavku).
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je priznaje sve promjene proizašle iz usklađenja zadržane dobiti (ili, ovisno o slučaju, neke druge kategorije vlasničkog kapitala), osim ako je promjena posljedica priznavanja nematerijalne imovine koja je prethodno iskazana u goodwillu (vidjeti točku (g) alineju i. u nastavku);
(c)
subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je iz svojeg početnog izvještaja o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima isključuje sve stavke priznate u skladu s GAAP-om koje u skladu s MSFI-jima ne ispunjavaju uvjete za priznavanje kao imovina ili obveza. Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je promjenu koja iz toga proizlazi iskazuje kako slijedi:
i.
subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je možda je prošlu poslovnu kombinaciju klasificirao kao stjecanje i kao nematerijalnu imovinu priznao stavku koja ne ispunjava uvjete za priznavanje kao imovina u skladu s MRS-om 38 Nematerijalna imovina. Subjekt tu stavku (i, ako postoje, sve povezane odgođene porezne obveze i manjinske udjele) reklasificira kao dio goodwilla (osim ako je goodwill odbio izravno od vlasničkog kapitala u skladu s GAAP-om, vidjeti točku podtočku (g) alineju i. i podtočku (i) u nastavku);
ii.
subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je sve druge promjene koje iz toga proizlaze priznaje u zadržanoj dobiti (32).
(d)
MSFI-ji nalažu naknadno mjerenje neke imovine i nekih obveza po osnovi koja se ne temelji na izvornom trošku, kao što je fer vrijednost. Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je tu imovinu i obveze u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima mjeri po toj osnovi čak i ako je imovina stečena odnosno obveza preuzeta u ranijoj poslovnoj kombinaciji. Subjekt priznaje sve s povezane promjene u knjigovodstvenoj vrijednosti usklađenjem zadržane dobiti (ili, ovisno o slučaju, neke druge kategorije vlasničkog kapitala), a ne goodwilla.
(e)
Neposredno nakon poslovne kombinacije, knjigovodstvena vrijednost iskazana u skladu s GAAP-om imovine koja je stečena i obveza koje su preuzete u toj poslovnoj kombinaciji iskazuje se kao njihov pretpostavljeni trošak na taj datum u skladu s MSFI-jima. Ako se MSFI-jima nalaže da se takva imovina i takve obveze mjere na temelju troška na neki kasniji datum, taj pretpostavljeni trošak je osnovica za amortizaciju na temelju troška od datuma poslovne kombinacije;
(f)
ako stečena imovina ili preuzeta obveza u ranijoj poslovnoj kombinaciji nije priznata u skladu s GAAP-oma, njezin pretpostavljeni trošak nije jednak nuli u početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima. Umjesto toga, stjecatelj je u svojem konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju priznaje i mjeri na osnovi se MSFI-jima nalaže u izvještaju o financijskom položaju stečenika. Objašnjenje: ako stjecatelj nije u skladu s GAAP-om kapitalizirao najmove stečene u ranijoj poslovnoj kombinaciji u kojoj je stečenik bio najmoprimac, dužan ih je kapitalizirati u svojim konsolidiranim financijskim izvještajima, kako bi to i stečenik bio dužan učiniti u skladu s MSFI-jem 16 Najmovi u svojem izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima. Slično tomu, ako stjecatelj nije u skladu s GAAP-om priznao nepredviđenu obvezu koja još postoji na datum prelaska na MSFI-je, stjecatelj je tu nepredviđenu obvezu dužan priznati na taj datum, osim ako bi njezino priznavanje u financijskim izvještajima stečenika bilo zabranjeno u skladu s MRS-om 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina. S druge strane, ako je imovina ili obveza bila uključena u goodwill u skladu s GAAP-om, ali bi u skladu s MSFI-jem 3 bila odvojeno priznata, ta imovina ili obveza ostaje u goodwillu, osim ako se MSFI-jima nalaže njezino priznavanje u financijskim izvještajima stečenika;
(g)
knjigovodstvena vrijednost goodwilla u početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima njegova je knjigovodstvena vrijednost u skladu s GAAP-om na dan prelaska na MSFI-je, nakon sljedeća dva usklađenja:
i.
ako se to nalaže prethodnom točkom (c) alinejom i., subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je povećava knjigovodstvenu vrijednost goodwilla kad reklasificira stavku koju je u skladu s GAAP-om priznao kao nematerijalnu imovinu. Slično tomu, se točkom (f) nalaže da subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je prizna nematerijalnu imovinu koja je u skladu s GAAP-om bila uključena u goodwill, subjekt knjigovodstvenu vrijednost goodwilla umanjuje za taj iznos (ili, ovisno o slučaju, usklađuje odgođeni porez i manjinske udjele);
ii.
neovisno o mogućim naznakama umanjenja vrijednosti goodwilla, subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je primjenjuje MRS 36 pri testiranju goodwilla na umanjenje vrijednosti na datum prelaska na MSFI-je i pri priznavanju eventualnih gubitaka zbog umanjenja vrijednosti u zadržanoj dobiti (ili, ako to nalaže MRS 36, u revalorizacijskoj rezervi). Testiranje na umanjenje vrijednosti temelji se na uvjetima na datum prelaska na MSFI-je;
(h)
na datum prelaska na MSFI-je ne provode se druga usklađenja knjigovodstvene vrijednosti goodwilla. Na primjer, subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je ne prepravlja knjigovodstvenu vrijednost goodwill:
i.
u cilju isključenja tekuće istraživanje i razvoj stečene u toj poslovnoj kombinaciji (osim ako povezana nematerijalna imovina u skladu s MRS-u 38 ispunjava uvjete za priznavanje u izvještaju o financijskom položaju stečenika);
ii.
u cilju usklađenja prethodne amortizacije goodwilla;
iii.
u cilju poništenja usklađenja goodwilla koja MSFI-jem 3 nisu dopuštena, ali su provedena u skladu s GAAP-om zbog usklađenja imovine i obveza od datuma poslove kombinacije do datum prelaska na MSFI-je;
(i)
ako je subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je goodwill u skladu s GAAP-om priznao kao odbitak od vlasničkog kapitala:
i.
ne priznaje ga u svojem početnom izvještaju o financijskom položaju u skladu s MSFI-jima. Nadalje, taj goodwill ne reklasificira u dobit ili gubitak u slučaju otuđenja društva kćeri ili umanjenja vrijednosti ulaganja u društvo kćer;
ii.
usklađenja proizašla iz naknadnog razrješenja nepredviđenih događaja koji utječu na naknadu za stjecanje priznaje u zadržanoj dobiti;
(j)
moguće je da subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je nije u skladu s GAAP-om konsolidirao društvo kćer stečeno u prošloj poslovnoj kombinaciji (npr. ako ga matično društvo nije smatralo svojim društvom kćeri u skladu s GAAP-om ili nije sastavljalo konsolidirane financijske izvještaje). Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je usklađuje knjigovodstvenu vrijednost imovine i obveza tog društva kćeri do iznosa koji bi se MSFI-jima nalagali u izvještaju o financijskom položaju društva kćeri. Pretpostavljeni trošak goodwilla jednak je razlici na datum prelaska na MSFI-je između:
i.
udjela matičnog društva u tim usklađenim knjigovodstvenim vrijednostima i
ii.
troška ulaganja u društvo kćer iskazanog u odvojenim financijskim izvještajima matičnog društva;
(k)
mjerenje manjinskih udjela i odgođenog poreza proizlazi iz mjerenja imovine i obveza. Stoga navedena usklađenja priznate imovine i priznatih obveza utječu na manjinske udjele i odgođene poreze.
C5
Izuzeće za ranije poslovne kombinacije primjenjuje se i na ranija stjecanja ulaganja u pridružena društva, udjele u zajedničkim pothvatima i udjele u zajedničkom upravljanju u kojem djelatnost zajedničkog upravljanja čini poslovnu jedinicu kako je definirana u MSFI-ju 3. Nadalje, datum odabran za potrebe točke C1 jednako se primjenjuje na sva takva stjecanja.
Dodatak D
Izuzeća od drugih MSFI-ja
Ovaj je Dodatak sastavni dio MSFI-ja.
D1
Subjekt može primijeniti jedno ili više sljedećih izuzeća:
(a)
transakcije plaćanja na temelju dionica (točke D2 i D3);
(b)
[brisano]
(c)
pretpostavljeni trošak (točke D5–D8B);
(d)
najmovi (točke D9 i D9B–D9E);
(f)
kumulativne tečajne razlike (točke D12–D13A);
(g)
ulaganja u društva kćeri, zajedničke pothvate i pridružena društva (točke D14 i D15A);
(h)
imovina i obveze društava kćeri, pridruženih subjekata i zajedničkih pothvata (točke D16 i D17);
(i)
složeni financijski instrumenti (točka D18);
(j)
određivanje prethodno priznatih financijskih instrumenata (točke D19–D19C);
(k)
mjerenje fer vrijednosti financijske imovine ili financijskih obveza pri prvom priznavanju (točka D20);
(l)
rezerviranja za zbrinjavanje uključena u trošak nekretnina, postrojenja i opreme (točke D21 i D21A);
(m)
financijska imovina ili nematerijalna imovina koja se računovodstveno iskazuje u skladu s tumačenjem IFRIC 12 Sporazumi o koncesijama za usluge (točka D22);
troškovi uklanjanja jalovine u fazi proizvodnje površinskog kopa (točka D32);
(t)
određivanje ugovora o kupnji ili prodaji nefinancijske stavke (točka D33);
(u)
prihodi (točke D34 i D35) i
(v)
transakcije u stranoj valuti i predujmovi (točka D36).
Subjekt ne smije ta izuzeća analogijom primijeniti na druge stavke.
Transakcije plaćanja na temelju dionica
D2
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može, ali nije dužan, primijeniti MSFI 2 Plaćanja na temelju dionica na vlasničke instrumente dodijeljene 7. studenoga 2002. ili prije tog datuma. Jednako tako, subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može, ali nije dužan, primijeniti MSFI 2 na vlasničke instrumente dodijeljene nakon 7. studenoga 2002. za koje su prava stečena (a) na datum prelaska na MSFI-je ili (b) 1. siječnja 2005., ovisno o tome koji je datum kasniji. Međutim, subjekt koji je na te vlasničke instrumente odlučio primijeniti MSFI 2 može to učiniti samo ako je javno objavio njihovu fer vrijednost utvrđenu na datum mjerenja, kako je definirano u MSFI-ju 2. Subjekt koji po prvi put primjenjuje MSFI-je ipak za sve dodijeljene vlasničke instrumente na koje nije primijenjen MSFI 2 (npr. vlasnički instrumenti dodijeljeni 7. studenoga 2002. ili prije tog datuma), objavljuje informacije koje se nalažu u točkama 44. i 45. MSFI-ja 2. Ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je izmijeni uvjete za dodjelu vlasničkih instrumenata na koje nije primijenio MSFI 2, nije dužan primijeniti točke 26.–29. MSFI-ja 2 ako je izmjena provedena prije datuma prelaska na MSFI-je.
D3
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može, ali nije dužan primijeniti MSFI 2 na obveze koje proizlaze iz transakcija plaćanja na temelju dionica koje su namirene prije datuma prelaska na MSFI-je. Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može, ali nije dužan primijeniti MSFI 2 na obveze koje su namirene prije 1. siječnja 2005. subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je nije za obveze na koje je primijenjen MSFI 2 dužan prepraviti usporedne informacije u mjeri u kojoj se odnose na razdoblje ili datum prije 7. studenoga 2002.
D4
[Brisano]
Pretpostavljeni trošak
D5
Subjekt može određene nekretnine, postrojenja i opremu na datum prelaska na MSFI-je mjeriti po fer vrijednosti i tu fer vrijednost koristi kao pretpostavljeni trošak na taj datum.
D6
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može revalorizaciju određene stavke nekretnina, postrojenja i opreme u skladu s GAAP-om na datum ili prije datuma prelaska na MSFI-je koristiti kao pretpostavljeni trošak na datum revalorizacije ako se revalorizirana vrijednost na datum revalorizacije u širem smislu može usporediti:
(a)
s fer vrijednosti ili
(b)
s troškom ili amortiziranim troškom u skladu s MSFI-jima, koji je usklađen da se iskažu npr. promjene općeg ili specifičnog indeksa cijena.
D7
Opcije iz točaka D5 i D6 mogu se primijeniti i na:
(a)
ulaganja u nekretnine ako subjekt odluči primijeniti model troška iz MRS-a 40 Ulaganja u nekretnine;
(aa)
imovinu s pravom korištenja (MSFI 16 Najmovi) i
(b)
nematerijalnu imovinu koja:
i.
ispunjava kriterije za priznavanje iz MRS-a 38 Nematerijalna imovina (uključujući pouzdano mjerenje izvornog troška) i
ii.
ispunjava kriterije za revalorizaciju iz MRS-a 38 (uključujući postojanje aktivnog tržišta).
Subjekt ne smije te opcije primijeniti na drugu imovinu i obveze.
D8
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je možda je utvrdio pretpostavljeni trošak u skladu s GAAP-om za neku ili svu svoju imovinu i obveze tako da ih je mjerio po njihovoj fer vrijednosti na određeni datum zbog događaja kao što je privatizacija ili inicijalna javna ponuda.
(a)
Ako je datum mjerenja na datum ili prije datuma prelaska na MSFI-je, subjekt može iskoristiti tu izmjerenu fer vrijednost na temelju događaja kao pretpostavljeni trošak za potrebe MSFI-ja na datum tog mjerenja.
(b)
Ako je datum mjerenja nakon datuma prelaska na MSFI-je, ali u razdoblju koje je obuhvaćeno prvim financijskim izvještajima u skladu s MSFI-jima, ta izmjerena fer vrijednost na temelju događaja može se iskoristiti kao pretpostavljeni trošak na datum nastanka događaja. Usklađenje koje iz toga proizlazi subjekt priznaje izravno u zadržanu dobit (ili, ovisno o slučaju, u drugoj kategoriji vlasničkog kapitala) na datum mjerenja. Na datum prelaska na MSFI-je subjekt utvrđuje pretpostavljeni trošak primjenom kriterija iz točaka D5.–D7. ili mjeri imovinu i obaveze u skladu s drugim zahtjevima iz ovog MSFI-ja.
D8A
U skladu s nekim nacionalnim računovodstvenim standardima, troškovi istraživanja i razvoja naftnih i plinskih polja u fazi razvoja ili proizvodnje računovodstveno se iskazuju po mjestima troška koja obuhvaćaju svu imovinu na nekom većem zemljopisnom području. Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je i koji ih je tako iskazivao u skladu s GAAP-om može svoju naftnu i plinsku imovinu na dan prelaska na MSFI mjeriti na sljedećoj osnovi:
(a)
imovinu za istraživanje i procjenu u iznosu koji subjekt bio utvrdio u skladu s GAAP-om i
(b)
imovinu u fazi razvoja ili proizvodnje u iznosu koji je subjekt bio utvrdio za mjesto troška u skladu s GAAP-om. Subjekt taj iznos raspoređuje na odnosnu imovinu mjesta troška razmjerno količinama ili vrijednosti rezervi na taj dan.
Subjekt je dužan imovinu za istraživanje i procjenu te imovinu u fazi razvoja i proizvodnje testirati na umanjenje vrijednosti na dan prelaska na MSFI-je u skladu s MSFI-jem 6 Istraživanje i procjena mineralnih resursa odnosno MRS-om 36 i prema potrebi umanjiti iznos utvrđen u skladu s prethodnim točkama (a) ili (b). Za potrebe ove točke, naftna i plinska imovina obuhvaća samo imovinu koja se koristi za istraživanje, procjenu, razvoj ili proizvodnju nafte i plina.
D8B
Neki subjekti drže stavke nekretnina, postrojenja i opreme, imovine s pravom korištenja ili nematerijalne imovine koje se koriste ili su se ranije koristile u djelatnostima koje podliježu regulaciji cijena. Knjigovodstvena vrijednost takvih stavki može uključivati iznose koji su utvrđeni u skladu s GAAP-om, ali ne ispunjavaju uvjete za kapitalizaciju u skladu s MSFI-jima. U tom slučaju subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može na datum prelaska na MSFI-je kao pretpostavljeni trošak iskoristiti knjigovodstvenu vrijednost takve stavke utvrđenu u skladu s GAAP-om. Ako subjekt primijeni to izuzeće na jednu stavku, ne treba ga primjenjivati na sve stavke. Na datum prelaska na MSFI-je subjekt je u skladu s MRS-om 36 dužan testirati na umanjenje vrijednosti svaku stavku za koju primjenjuje to izuzeće. Za potrebe ove točke, djelatnosti podliježu regulaciji cijena ako su uređene okvirom za utvrđivanje cijena koje se kupcima mogu zaračunati za robu ili usluge i ako taj okvir podliježe nadzoru i/ili odobrenju regulatora cijena (kako je definiran u MSFI-ju 14 Računovodstvo reguliranih cijena).
Najmovi
D9
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je može utvrditi sadržava li ugovor koji postoji na datum prelaska na MSFI-je najam primjenom točaka 9.–11. MSFI-ja 16 na te ugovore na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na taj datum.
D9A
[Brisano]
D9B
Ako subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je i koji je najmoprimac priznaje obveze po najmu i imovinu s pravom korištenja, može primijeniti sljedeći pristup na sve svoje najmove (podložno praktičnim rješenjima iz točke D9D):
(a)
mjerenje obveze po najmu na datum prelaska na MSFI-je. Najmoprimac koji primjenjuje taj pristup mjeri tu obvezu po najmu po sadašnjoj vrijednosti preostalih plaćanja najma (vidjeti točku D9E), diskontiranoj primjenom granične kamatne stope zaduživanja najmoprimca (vidjeti točku D9E) na datum prelaska na MSFI-je;
(b)
mjerenje imovine s pravom korištenja na datum prelaska na MSFI-je. Najmoprimac za svaki pojedinačni najam odlučuje hoće li tu imovinu s pravom korištenja mjeriti:
i.
po njezinoj knjigovodstvenoj vrijednosti kao da se MSFI 16 primjenjivao od datuma početka najma (vidjeti točku D9E), ali diskontiranoj primjenom granične kamatne stope zaduživanja najmoprimca na datum prelaska na MSFI-je ili
ii.
po iznosu koji je jednak obvezi po najmu, usklađenom za iznos svih unaprijed izvršenih ili obračunatih plaćanja najma koja se odnose na taj najam priznat u izvještaju o financijskom položaju neposredno prije datuma prelaska na MSFI-je;
(c)
primjena MRS-a 36 na imovinu s pravom korištenja na datum prelaska na MSFI-je.
D9C
Neovisno o zahtjevima iz točke D9B, subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je i koji je najmoprimac dužan je imovinu s pravom korištenja mjeriti po fer vrijednosti na datum prelaska na MSFI-je za najmove koji odgovaraju definiciji ulaganja u nekretnine iz MRS-a 40 i koji se mjere primjenom modela fer vrijednosti iz MRS-a 40 od datuma prelaska na MSFI-je.
D9D
Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI-je i koji je najmoprimac može na datum prelaska na MSFI-je na svaki pojedinačni najam primijeniti jednu ili više sljedećih mogućnosti:
(a)
može primijeniti jednu diskontnu stopu na portfelj najmova razumno sličnih obilježja (npr. najmovi sa sličnim preostalim razdobljem najma za sličnu kategoriju odnosne imovine u sličnom gospodarskom okruženju);
(b)
može odlučiti da zahtjeve iz točke D9.B neće primjenjivati na najmove čije razdoblje najma (vidjeti točku D9E) završava u roku od 12 mjeseci od datuma prelaska na MSFI-je. Umjesto toga, subjekt te najmove računovodstveno iskazuje (uključujući objavljivanje informacija) kao da su kratkoročni najmovi u skladu s točkom 6. MSFI-ja 16;
(c)
može odlučiti da zahtjeve iz točke D9B neće primjenjivati na najmove s odnosnom imovinom male vrijednosti (kako je opisano u točkama B3–B8 MSFI-ja 16). Umjesto toga subjekt te najmove obračunava (uključujući objavljivanje informacija) u skladu s točkom 6. MSFI-ja 16;