Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014R0241

Delegirana uredba Komisije (EU) br. 241/2014 оd 7. siječnja 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije Tekst značajan za EGP

SL L 74, 14.3.2014, pp. 8–26 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Legal status of the document In force: This act has been changed. Current consolidated version: 09/05/2023

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2014/241/oj

14.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 74/8


DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 241/2014

оd 7. siječnja 2014.

o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 26. stavak 4. treći podstavak, članak 27. stavak 2. treći podstavak, članak 28. stavak 5. treći podstavak, članak 29. stavak 6. treći podstavak, članak 32. stavak 2. treći podstavak, članak 36. stavak 2. treći podstavak, članak 41. stavak 2. treći podstavak, članak 52. stavak 2. treći podstavak, članak 76. stavak 4. treći podstavak, članak 78. stavak 5. treći podstavak, članak 79. stavak 2. treći podstavak, članak 83. stavak 2. treći podstavak, članak 481. stavak 6. treći podstavak i članak 487. stavak 3. treći podstavak,

budući da:

(1)

Odredbe u ovoj Uredbi usko su povezane s primjenom Uredbe (EU) br. 575/2013 jer se odnose na elemente kapitalnih zahtjeva za institucije i odbitke od tih istih elemenata regulatornog kapitala. Kako bi se osigurala koherentnost među tim odredbama koje bi trebale stupiti na snagu istodobno te omogućio njihov potpuni pregled i stabilna dostupnost osobama na koje se te obveze odnose, poželjno je sve regulatorne tehničke standarde o regulatornom kapitalu predviđene Uredbom (EU) br. 575/2013 uključiti u jednu uredbu.

(2)

Radi veće konvergencije u Uniji u pogledu načina na koji predvidive dividende treba odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine, potrebno je uvesti hijerarhiju načina ocjenjivanja odbitka tako da se najprije dobije odluka relevantnog tijela o raspodjelama, zatim politika o dividendama te povijesna stopa isplata.

(3)

Osim općih zahtjeva za regulatorni kapital kako su dodani ili izmijenjeni specifičnim zahtjevima utvrđenima u uvjetima regulatornog kapitala za te vrste institucija, potrebno je odrediti uvjete u skladu s kojima nadležna tijela mogu odrediti ispunjava li neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava uvjete za uzajamnu instituciju, zadrugu, štednu instituciju ili sličnu instituciju za potrebe regulatornog kapitala radi umanjenja rizika da bilo koja institucija može poslovati u okviru posebnog statusa uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije ili slične institucije na koju se posebni kapitalni zahtjevi mogu primjenjivati, a da ta institucija nema osobine uobičajene za zadruge bankarskog sektora iz Unije.

(4)

Za instituciju koja je na temelju mjerodavnog nacionalnog prava priznata kao uzajamna institucija, zadruga, štedna institucija ili slična institucija, primjereno je u nekim slučajevima razlikovati imatelje instrumenata redovnog osnovnog kapitala institucije od članova te institucije jer članovi općenito trebaju držati instrumente kapitala kako bi imali pravo na dividende te pravo na dio dobiti i pričuva.

(5)

Općenito je zajednička osobina zadruge, štedne institucije, uzajamne institucije ili slične institucije poslovanje u korist klijenata i članova institucije i to kao usluga javnosti. Primarni cilj nije stvaranje i plaćanje financijskog povrata vanjskim pružateljima kapitala kao što su članovi dioničkih društava. Zbog toga se instrumenti kapitala koje te institucije upotrebljavaju razlikuju od instrumenata kapitala koje izdaju dionička društva koja obično imateljima daju puni pristup pričuvama i dobiti u redovnom poslovanju i likvidaciji i prenosivi su na treću stranu.

(6)

U pogledu zadruga, općenito je zajednička osobina sposobnost članova da daju otkaz i stoga zahtijevaju otkup instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje drže. Time se ne sprečava zadrugu da izda kvalificirane instrumente redovnog osnovnog kapitala kod kojih imatelji ne mogu vratiti te instrumente instituciji, pod uvjetom da su ti instrumenti u skladu s odredbama članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013. Kada institucija izdaje različite vrste instrumenata u skladu s člankom 29. te uredbe, povlastice ne bi trebalo dodjeljivati samo nekim vrstama instrumenata koji se razlikuju od onih predviđenih u članku 29. stavku 4. te uredbe.

(7)

Štedne su institucije općenito strukturirane kao fondacije bez vlasnika kapitala, što znači da ne postoji osoba koja ima udjele u kapitalu i može imati koristi iz dobiti institucije. Jedna od ključnih osobina uzajamnih institucija općenito je činjenica da članovi ne doprinose kapitalu institucije i nemaju, u uobičajenom tijeku poslovanja, koristi od izravne raspodjele pričuva. Zbog toga te institucije ne bi trebale biti spriječene da, u cilju razvoja svojeg poslovanja, izdaju instrumente redovnog osnovnog kapitala ulagateljima ili članovima koji mogu imati udjela u kapitalu i, u određenoj mjeri, koristi od pričuva u redovnom poslovanju i likvidaciji.

(8)

Sve postojeće institucije koje su na temelju mjerodavnog nacionalnog prava već prije 31. prosinca 2012. uspostavljene i priznate kao uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije ili slične institucije i nadalje se raspoređuju kao takve za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 bez obzira na njihov pravni oblik sve dok ispunjavaju kriterije na temelju kojih su priznate kao jedan od tih subjekata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava.

(9)

Pri određivanju situacija koje bi ispunjavale uvjete za neizravno ulaganje za sve vrste instrumenata kapitala praktičnije je i cjelovitije učiniti to određivanjem karakteristika suprotnog značenja, odnosno izravnog ulaganja.

(10)

Kako bi se pravila o regulatornom kapitalu primijenila na uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije i slične institucije, treba na prikladan način voditi računa o posebnostima tih institucija. Trebalo bi uspostaviti pravila kako bi se, među ostalim, osiguralo da te institucije, prema potrebi, mogu ograničiti otkup svojih instrumenata kapitala. Stoga, ako je mjerodavnim nacionalnim pravom za te vrste institucija zabranjeno odbijanje otkupa instrumenata, važno je da se odredbama kojima se uređuju instrumenti instituciji omogući odgoda njihova otkupa i ograničenje iznosa koji će se otkupiti. Nadalje, s obzirom na važnost mogućnosti ograničenja ili odgode otkupa, nadležna tijela trebala bi imati ovlast ograničiti otkup udjela u zadrugama, a institucije bi trebale dokumentirati svaku odluku o ograničenju otkupa.

(11)

Potrebno je definirati i uskladiti tretman dobitka od prodaje povezanog s budućim maržnim prihodom u kontekstu sekuritizacije s međunarodnim praksama, kao što su prakse koje je definirao Bazelski odbor za nadzor banaka, te osigurati da se opozivi dobitak od prodaje ne uključuje u regulatorni kapital institucije s obzirom na njegovu netrajnu prirodu.

(12)

Kako bi se izbjegla regulatorna arbitraža i osigurala usklađena primjena pravila o kapitalnim zahtjevima u Uniji, važno je osigurati jedinstven pristup u pogledu odbitka od regulatornog kapitala određenih stavki kao što su gubici tekuće financijske godine, odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti i imovina mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca.

(13)

Kako bi se osigurala usklađenost u cijeloj Uniji u pogledu procjene poticaja na otkup, potrebno je dostaviti opis slučajeva u kojima se očekuje vjerojatni otkup instrumenta. Potrebno je i za hibridne instrumente izraditi pravila koja dovode do pravovremene aktivacije mehanizama koji apsorbiraju gubitke kako bi se slijedom toga povećala njihova buduća apsorpcija gubitaka. Nadalje, s obzirom na to da se instrumentima koje izdaju subjekti posebne namjene osigurava manja razina pouzdanosti u pogledu boniteta, treba ograničiti i strogo odrediti korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala.

(14)

Važno je održati ravnotežu između potrebe da se osiguraju bonitetno primjereni izračuni izloženosti institucija neizravnim ulaganjima proizišlima iz indeksnih ulaganja i potrebe da se osigura da to za njih ne postane pretjerano opterećenje.

(15)

Detaljan i sveobuhvatan postupak smatra se potrebnim kako bi nadležna tijela dala nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala. Otkupe, smanjenja i ponovne kupnje instrumenata regulatornog kapitala ne bi trebalo najaviti imateljima prije nego što institucija dobije prethodno odobrenje relevantnog nadležnog tijela. Institucije bi trebale dostaviti detaljan popis elemenata kako bi nadležno tijelo dobilo sve relevantne informacije prije donošenja odluke o davanju odobrenja.

(16)

Privremena izuzeća od odbitka od stavki regulatornog kapitala dostavljaju se, prema potrebi, radi prilagodbe i omogućavanja primjene planova o postupku financijske pomoći. Stoga trajanje tih izuzeća ne bi trebalo prelaziti trajanje planova o postupku financijske pomoći.

(17)

Kako bi subjekti posebne namjene ispunili uvjete za uključenje u okviru stavki dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, imovina subjekata posebne namjene koja nije uložena u instrumente regulatornog kapitala koje izdaju institucije trebala bi ostati minimalna i beznačajna. Kako bi se to postiglo, taj bi iznos imovine trebalo ograničiti iznosom izraženim u odnosu na prosječnu ukupnu imovinu subjekta posebne namjene.

(18)

Cilj je prijelaznih odredbi omogućiti neometan prijelaz na novi regulatorni okvir. Stoga je pri primjeni privremenih odredbi za filtre i odbitke važno dosljedno primjenjivati prijelazni postupak određen u Uredbi (EU) br. 575/2013, ali tako da se u obzir uzme izvorna početna točka stvorena nacionalnim pravilima kojima se prenosi prethodni regulatorni režim Unije iz direktiva 2006/48/EZ (2) i 2006/49/EZ (3) Europskog parlamenta i Vijeća.

(19)

Višak instrumenata redovnog osnovnog kapitala ili dodatnog osnovnog kapitala koji se i dalje priznaje u skladu s prijelaznim odredbama Uredbe (EU) br. 575/2013 može se, na temelju tih odredbi, uključiti u ograničenja za instrumente koje se i dalje priznaje za niže razine kapitala. Međutim, time se ne mogu promijeniti ograničenja za instrumente koje se i dalje priznaje za niže razine kapitala. Stoga bi svako uključenje u ograničenja za nastavak priznavanja za niže razine kapitala trebalo omogućiti samo ako postoji dostatno izuzeće na toj nižoj razini. Konačno, budući da se radi o višku instrumenata više razine, trebalo bi omogućiti da se te instrumente kasnije prerasporedi u višu razinu kapitala.

(20)

Ova se Uredba temelji na nacrtima regulatornih tehničkih standarda koje je Komisiji podnijelo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo.

(21)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvorena javna savjetovanja o nacrtima regulatornih tehničkih standarda na kojima se temelji ova uredba, analiziralo moguće povezane troškove i koristi te zatražilo mišljenje Interesne skupine za bankarstvo uspostavljene u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 (4) Europskog parlamenta i Vijeća.

(22)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo trebalo bi provesti reviziju primjene ove uredbe, a posebno pravila za utvrđivanje postupaka za odobrenja za otkup instrumenata redovnog osnovnog kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija te, prema potrebi, predložiti izmjene.

(23)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo savjetovalo se s Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje o tretmanu instrumenata kapitala društava za osiguranje i reosiguranje iz trećih zemalja te o tretmanu instrumenata kapitala društava koja nisu obuhvaćena područjem primjene Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom propisuju pravila:

(a)

o značenju izraza „predvidivo” pri određivanju jesu li predvidivi troškovi ili dividende odbijeni od regulatornog kapitala u skladu s člankom 26. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

o uvjetima u skladu s kojima nadležna tijela mogu odrediti ispunjava li neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava uvjete za uzajamnu instituciju, zadrugu, štednu instituciju ili sličnu instituciju u skladu s člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

o odgovarajućim oblicima i vrsti neizravnog financiranja instrumenata kapitala u skladu s člankom 28. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)

o vrsti potrebnih ograničenja otkupa ako je odbijanje otkupa instrumenata regulatornog kapitala zabranjeno mjerodavnim nacionalnim pravom u skladu s člankom 29. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)

o dodatnom određenju značenja dobitka od prodaje u skladu s člankom 32. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f)

o primjeni odbitaka od stavki redovnog osnovnog kapitala i drugih odbitaka od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(g)

o kriterijima prema kojima nadležna tijela dopuštaju institucijama smanjenje iznosa imovine u mirovinskom fondu pod pokroviteljstvom poslodavca u skladu s člankom 41. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h)

o obliku i vrsti poticaja na otkup, vrsti bilo kakvog povećanja instrumenta dodatnog osnovnog kapitala nakon privremenog smanjenja vrijednosti glavnice te o postupcima i vremenskom okviru događaja koji su pokretači, osobinama instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji i korištenju subjekata posebne namjene u skladu s člankom 52. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(i)

o stupnju konzervativnosti potrebne u procjenama korištenima kao alternativa izračunu odnosne izloženosti za neizravna ulaganja proizišla iz indeksnih ulaganja u skladu s člankom 76. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(j)

o određenim detaljnim uvjetima koje treba ispuniti prije davanja nadzornog odobrenja za smanjenje regulatornog kapitala i odgovarajućem postupku u skladu s člankom 78. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(k)

o uvjetima dobivanja privremenog izuzeća od odbitka od regulatornog kapitala, u skladu s člankom 79. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(l)

o vrstama imovine koju se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenjem izraza „minimalno” i „beznačajno” za potrebe određivanja kvalificiranog dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene u skladu s člankom 83. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(m)

o detaljnim uvjetima za prilagodbe regulatornog kapitala u okviru prijelaznih odredbi, u skladu s člankom 481. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(n)

o uvjetima za stavke isključene iz nastavka priznavanja kao stavki redovnog osnovnog kapitala ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u drugim elementima regulatornog kapitala, u skladu s člankom 487. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

POGLAVLJE II.

ELEMENTI REGULATORNOG KAPITALA

ODJELJAK 1.

Redovni osnovni kapital i instrumenti

Pododjeljak 1.

Predvidive dividende i troškovi

Članak 2.

Značenje izraza „predvidivo” u predvidivoj dividendi za potrebe članka 26. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Iznos predvidivih dividendi koji će institucije odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine kako je navedeno u članku 26. stavku 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 određuje se u skladu sa stavcima 2. do 4.

2.   Ako je upravljačko tijelo institucije službeno donijelo odluku ili predložilo odluku relevantnom tijelu institucije o iznosu dividendi koji će se raspodijeliti, taj se iznos odbija od odgovarajuće dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine.

3.   Ako se isplaćuje predujam dividendi, preostali iznos predujma dobiti proizašao iz izračuna utvrđenog u stavku 2. koji će se dodati stavkama redovnog osnovnog kapitala, uzimajući u obzir pravila utvrđena u stavcima 2. i 4., umanjuje se za iznos svih predvidivih dividendi čija se isplata može očekivati iz tog preostalog predujma dobiti s konačnim dividendama za cijelu poslovnu godinu.

4.   Prije nego što upravljačko tijelo službeno donese odluku ili predloži odluku relevantnom tijelu o raspodjeli dividendi, iznos predvidivih dividendi koji će institucije odbiti od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine jednak je iznosu dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine uvećane za stopu isplate dividendi.

5.   Stopa isplate dividendi određuje se na temelju politike o dividendama koju je upravljačko tijelo ili drugo relevantno tijelo odobrilo za relevantno razdoblje.

6.   Ako politika o dividendama sadržava raspon isplate umjesto fiksne vrijednosti, za potrebe stavka 2. treba upotrebljavati gornju vrijednost raspona.

7.   Ako ne postoji odobrena politika o dividendama ili kada je, prema mišljenju nadležnog tijela, vjerojatno da institucija neće primjenjivati svoju politiku o dividendama ili ta politika nije razumna osnova na temelju koje se određuje iznos odbitka, omjer isplate dividendi temelji se na višoj od sljedećih stopa:

(a)

prosječnoj stopi isplate dividendi tijekom tri godine prije razmatrane godine;

(b)

prosječnoj stopi isplate dividendi tijekom godine koja prethodi razmatranoj godini.

8.   Nadležno tijelo može dopustiti instituciji prilagodbu izračuna stope isplate dividendi kako je opisana u stavku 7. točkama (a) i (b) kako bi se isključile posebne dividende isplaćene tijekom tog razdoblja.

9.   Iznos predvidivih dividendi koji će se odbiti određuje se vodeći računa o svim regulatornim ograničenjima raspodjela, a posebno o ograničenjima određenima u skladu s člankom 141. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6). Iznos dobiti nakon odbitka predvidivih troškova na koje se primjenjuju ta ograničenja može se u potpunosti uključiti u stavke redovnog osnovnog kapitala ako je ispunjen uvjet iz članka 26. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013. Ako se ta ograničenja primjenjuju, predvidive dividende koje će se odbiti temelje se na planu za očuvanje kapitala koji je odobrilo nadležno tijelo u skladu s člankom 142. Direktive 2013/36/EU.

10.   Iznos predvidivih dividendi koji će se isplatiti u obliku kojim se ne smanjuje iznos stavki redovnog osnovnog kapitala, kao što su dividende dodjelom bonusnih dionica, ne odbija se od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine koju će se uključiti u stavke redovnog osnovnog kapitala.

11.   Nadležna tijela smatraju da su izvršeni svi potrebni odbici od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine te svi oni povezani s predvidivim dividendama, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom bilo u skladu s drugim prilagodbama, prije nego što instituciji dopuste uključivanje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine u stavke redovnog osnovnog kapitala.

Članak 3.

Značenje izraza „predvidivo” u predvidivom trošku za potrebe članka 26. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Iznos predvidivih troškova koji će se uzeti u obzir sadržava sljedeće:

(a)

iznos poreza;

(b)

iznos svih obveza ili okolnosti proizišlih tijekom povezanog izvještajnog razdoblja kojima će se vjerojatno umanjiti dobit institucije i za koje nadležno tijelo ne smatra da su izvršena sva potrebna vrijednosna usklađenja, kao što su vrijednosna usklađenja u skladu s člankom 34. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili rezerviranja.

2.   Predvidivi troškovi koji još nisu uzeti u obzir u računu dobiti i gubitka pripisuju se privremenom razdoblju tijekom kojeg su nastali tako da je u svakom privremenom razdoblju sadržan razuman iznos tih troškova. Značajni ili jednokratni događaji razmatraju se u cijelosti i bez odgode u privremenom razdoblju u kojem su nastali.

3.   Nadležna tijela smatraju da su izvršeni svi potrebni odbici od dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine te svi oni povezani s predvidivim troškovima, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom bilo u skladu s drugim prilagodbama, prije nego što instituciji dopuste uključivanje dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine u stavke redovnog osnovnog kapitala.

Pododjeljak 2.

Zadruge, štedne institucije, uzajamne institucije i slične institucije

Članak 4.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao zadruga za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za zadrugu za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2.   Kako bi ispunjavala uvjete za zadrugu za potrebe stavka 1., pravni status institucije obuhvaćen je jednom od sljedećih kategorija:

(a)

u Austriji: institucije registrirane kao „eingetragene Genossenschaft (e.Gen.)” ili „registrierte Genossenschaft” u skladu s „Gesetz über Erwerbs- und Wirtschaftsgenossenschaften (GenG)”;

(b)

u Belgiji: institucije registrirane kao „Société Coopérative/Cooperative Vennostchap” i odobrene u provedbi Kraljevskog dekreta od 8. siječnja 1962. o utvrđivanju uvjeta za odobrenje nacionalnih udruživanja zadruga i zadruga);

(c)

na Cipru: institucije registrirane kao „Συνεργατικό Πιστωτικό Ίδρυμα ή ΣΠΙ” uspostavljene Zakonom o zadrugama iz 1985.;

(d)

u Češkoj: institucije s odobrenjem za rad kao „spořitelní a úvěrní družstvo” u skladu s „zákon upravující činnost spořitelních a úvěrních družstev”;

(e)

u Danskoj: institucije registrirane kao „andelskasser” ili „sammenslutninger af andelskasser” u skladu s danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(f)

u Finskoj: institucije registrirane kao jedno od sljedećeg:

(1)

„Osuuspankki” ili „andelsbank” u skladu s „laki osuuspankeista ja muista osuuskuntamuotoisista luottolaitoksista” ili „lag om andelsbanker och andra kreditinstitut i andelslagsform”;

(2)

„Muu osuuskuntamuotoinen luottolaitos” ili „annat kreditinstitut i andelslagsform” u skladu s „laki osuuspankeista ja muista osuuskuntamuotoisista luottolaitoksista” ili „lag om andelsbanker och andra kreditinstitut i andelslagsform”;

(3)

„Keskusyhteisö” ili „centralinstitutet” u skladu s „laki talletuspankkien yhteenliittymästä” ili „lag om en sammanslutning av inlåningsbanker”;

(g)

u Francuskoj: institucije registrirane kao „sociétés coopératives” u skladu s „Loi no47-1775 du 10 septembre 1947 portant statut de la coopération” i s odobrenjem za rad kao „banques mutualistes ou coopératives” u skladu s „Code monétaire et financier, partie législative, Livre V, titre Ier, chapitre II”;

(h)

u Njemačkoj: institucije registrirane kao „eingetragene Genossenschaft (eG) u skladu s ‚Gesetz betreffend die Erwerbs- und Wirtschaftsgenossenschaften (Genossenschaftsgesetz – GenG)”;

(i)

U Grčkoj: institucije registrirane kao „Πιστωτικοί Συνεταιρισμοί” u skladu sa Zakonom o zadrugama 1667/1986 koje posluju kao kreditne institucije i mogu se nazivati „Συνεταιριστική Τράπεζα” u skladu sa Zakonom o bankarstvu 3601/2007;

(j)

u Mađarskoj: institucije registrirane kao „Szövetkezeti hitelintézet” u skladu sa Zakonom CXII. iz 1996. o kreditnim institucijama i financijskim poduzećima;

(k)

u Italiji: institucije registrirane kao jedno od sljedećeg:

(1)

„Banche popolari” iz Zakonodavnog dekreta be. 385 od 1. rujna 1993.;

(2)

„Banche di credito cooperativo”iz Zakonodavnog dekreta br. 385 od 1. rujna 1993.;

(3)

„Banche di garanzia collettiva dei fidi” iz članka 13. Uredbe br. 269 od 30. rujna 2003., prenesene u Zakon br. 326 od 24. studenoga 2003.;

(l)

u Luksemburgu: institucije registrirane kao „Sociétés coopératives” kako su definirane u odjeljku VI. Zakona o trgovačkim društvima od 10. kolovoza 1915.;

(m)

u Nizozemskoj: institucije registrirane kao „coöperaties” ili „onderlinge waarborgmaatschappijen” u skladu s „Title 3 of Book 2 Rechtspersonen of the Burgerlijk wetboek”;

(n)

u Poljskoj: institucije registrirane kao „bank spółdzielczy” u skladu s odredbama „Prawo bankowe”;

(o)

u Portugalu: institucije registrirane kao „Caixa de Crédito Agrícola Mútuo” ili kao „Caixa Central de Crédito Agrícola Mútuo”‘ u skladu s „Regime Jurídico do Crédito Agrícola Mútuo e das Cooperativas de Crédito Agrícola” odobrenim Decreto-Lei n.o 24/91, de 11 de Janeiro;

(p)

u Rumunjskoj: institucije registrirane kao „Organizații cooperatiste de credit” u skladu s odredbama izvanrednog vladinog Pravilnika br. 99/2006 o kreditnim institucijama i adekvatnosti kapitala, odobrenog s izmjenama i dopunama Zakonom br. 227/2007;

(q)

u Španjolskoj: institucije registrirane kao „Cooperativas de Crédito” u skladu s „Ley 13/1989, de 26 de mayo, de Cooperativas de Crédito”;

(r)

u Švedskoj: institucije registrirane kao „Medlemsbank” u skladu s „Lag (1995:1570) om medlemsbanker” ili kao „Kreditmarknadsförening” u skladu s „Lag (2004:297) om bank- och finansieringsrörelse”;

(s)

u Ujedinjenoj Kraljevini: institucije registrirane kao „cooperative societies” u skladu sa zakonima „Industrial and Provident Societies Act” iz 1965. i „Industrial and Provident Societies Act” (Sjeverna Irska) iz 1969.

3.   U pogledu redovnog osnovnog kapitala, kako bi ispunjavala uvjete za zadrugu za potrebe stavka 1., institucija može izdavati, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, na razini pravnog subjekta, samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4.   Radi ispunjenja uvjeta za zadrugu za potrebe stavka 1., kada imatelji instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz stavka 4., koji mogu ili ne moraju biti članovi institucije, mogu dati ostavku na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, mogu imati i pravo vratiti instrument kapitala instituciji, ali samo u skladu s ograničenjima mjerodavnog nacionalnog prava, statuta društva, Uredbe (EU) br. 575/2013 i ove Uredbe. Time se ne sprečava instituciju da na temelju mjerodavnog nacionalnog prava izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 članovima i osobama koje nisu članovi kojima se ne daje pravo na vraćanje instrumenta kapitala instituciji.

Članak 5.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao štedna institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke iii. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za štednu instituciju za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2.   Kako bi ispunjavala uvjete za štednu instituciju za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)

u Austriji: institucije registrirane kao „Sparkasse” u skladu s čl. 1. st. 1. „Bundesgesetz über die Ordnung des Sparkassenwesens (Sparkassengesetz – SpG)”;

(b)

u Danskoj: institucije registrirane kao „Sparekasser” u skladu s danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(c)

u Finskoj: institucije registrirane kao „Säästöpankki” ili „Sparbank” u skladu s „Säästöpankkilaki” ili „Sparbankslag”;

(d)

u Njemačkoj: institucije registrirane kao „Sparkasse” kako slijedi:

(1)

„Sparkassengesetz für Baden-Württemberg (SpG)”;

(2)

„Gesetz über die öffentlichen Sparkassen (Sparkassengesetz – SpkG) in Bayern”;

(3)

„Gesetz über die Berliner Sparkasse und die Umwandlung der Landesbank Berlin – Girozentrale – in eine Aktiengesellschaft (Berliner Sparkassengesetz – SpkG)”;

(4)

„Brandenburgisches Sparkassengesetz (BbgSpkG)”;

(5)

„Sparkassengesetz für öffentlich-rechtliche Sparkassen im Lande Bremen (Bremisches Sparkassengesetz)”;

(6)

„Hessisches Sparkassengesetz”;

(7)

„Sparkassengesetz des Landes Mecklenburg-Vorpommern (SpkG)”;

(8)

„Niedersächsisches Sparkassengesetz (NSpG)”;

(9)

„Sparkassengesetz Nordrhein-Westfalen (Sparkassengesetz – SpkG)”

(10)

„Sparkassengesetz (SpkG) für Rheinland-Pfalz”;

(11)

„Saarländisches Sparkassengesetz (SSpG)”;

(12)

„Gesetz über die öffentlich-rechtlichen Kreditinstitute im Freistaat Sachsen und die Sachsen-Finanzgruppe”;

(13)

„Sparkassengesetz des Landes Sachsen-Anhalt (SpkG-LSA)”;

(14)

„Sparkassengesetz für das Land Schleswig-Holstein (Sparkassengesetz – SpkG)”;

(15)

„Thüringer Sparkassengesetz (ThürSpkG)”;

(e)

u Španjolskoj: institucije registrirane kao „Cajas de Ahorros” u skladu s „Real Decreto-Ley 2532/1929, de 21 de noviembre, sobre Régimen del Ahorro Popular”;

(f)

u Švedskoj: institucije registrirane kao „Sparbank” u skladu s „Sparbankslag (1987:619)”;

3.   Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za štednu instituciju za potrebe stavka 1., institucija mora moći na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva” izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4.   Radi ispunjenja uvjeta za štednu instituciju za potrebe stavka 1., zbroj kapitala, pričuva i dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobit tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine ne može se, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, raspodijeliti imateljima instrumenata redovnog osnovnog kapitala. Smatra se da je taj uvjet ispunjen kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se imateljima, u redovnom poslovanju, daje pravo na dio dobiti i pričuva, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, pod uvjetom da je taj dio razmjeran njihovom unosu kapitala i pričuva ili, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, u skladu s drugim dogovorom. Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se u slučaju nesolventnost ili likvidacije imateljima daje pravo na pričuve koje ne mora biti razmjerno unosu kapitala i pričuva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 29. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013.

Članak 6.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao uzajamna institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke i. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2.   Kako bi ispunjavala uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)

u Danskoj: udruge („Foreninger”) ili fondovi („Fonde”) koji proizlaze iz pretvorbe društava za osiguranje („Forsikringsselskaber”’), hipotekarnih kreditnih institucija („Realkreditinstitutter”), štednih banaka („Sparekasser”), štednih zadruga („Andelskasser”) i povezanih osoba štednih zadruga („Sammenslutninger af andelskasser”) u društva s ograničenom odgovornošću kako je definirano danskim Zakonom o financijskom poslovanju;

(b)

u Irskoj: institucije registrirane kao „building societies” u skladu s „Building Societies Act” iz 1989.;

(c)

u Ujedinjenoj Kraljevini: institucije registrirane kao „building societies” u skladu s „Building Societies Act” iz 1986.; institucije registrirane kao „savings bank” u skladu s „Savings Bank (Scotland) Act” iz 1819.

3.   Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., institucija može na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4.   Radi ispunjenja uvjeta za uzajamnu instituciju za potrebe stavka 1., ukupan iznos ili djelomičan iznos zbroja kapitala i pričuva u vlasništvu je članova institucije koji, u uobičajenom tijeku poslovanja, ne ostvaruju koristi od izravne raspodjele pričuva, a posebno isplatom dividendi. Smatra se da su ti uvjeti ispunjeni čak i kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se dodjeljuje pravo na dobit i pričuve, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom.

Članak 7.

Vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava kao slična institucija za potrebe članka 27. stavka 1. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Nadležna tijela mogu odrediti da neka vrsta društva koja je priznata na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ispunjava uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe drugog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, ako su ispunjeni svi uvjeti iz stavaka 2., 3. i 4.

2.   Kako bi ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., pravni status institucije pripada jednoj od sljedećih kategorija:

(a)

u Austriji: „Pfandbriefstelle der österreichischen Landes-Hypothekenbanken” u skladu s „Bundesgesetz über die Pfandbriefstelle der österreichischen Landes-Hypothekenbanken (Pfandbriefstelle-Gesetz – PfBrStG)”;

(b)

u Finskoj: institucije registrirane kao „Hypoteekkiyhdistys” ili „Hypoteksförening” u skladu s „Laki hypoteekkiyhdistyksistä” ili „Lag om hypoteksföreningar”;

3.   Kako bi u pogledu redovnog osnovnog kapitala ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., institucija može na razini pravnog subjekta, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava ili statuta društva, izdavati samo instrumente kapitala iz članka 29. Uredbe (EU) br. 575/2013.

4.   Kako bi ispunjavala uvjete za instituciju sličnu zadrugama, uzajamnim institucijama i štednim institucijama za potrebe stavka 1., potrebno je ispuniti jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

kada imatelji instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz stavka 3., koji mogu ili ne moraju biti članovi institucije, mogu dati ostavku, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava mogu imati i pravo vratiti instrument kapitala instituciji, u skladu s ograničenjima iz mjerodavnog nacionalnog prava, statuta društva, Uredbe (EU) br. 575/2013 i ove uredbe. Time se instituciju ne sprečava da, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 575/2013 članovima i osobama koje nisu članovi kojima se ne daje pravo na vraćanje instrumenta kapitala instituciji;

(b)

zbroj kapitala, pričuva i dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti tekuće godine ostvarene na kraju poslovne godine ne može se, na temelju mjerodavnog nacionalnog prava, raspodijeliti imateljima instrumenata redovnog osnovnog kapitala. Smatra se da je taj uvjet ispunjen čak i kada institucija izdaje instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se imateljima, u redovnom poslovanju, daje pravo na dio dobiti i pričuva, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, pod uvjetom da je taj dio razmjeran njihovom unosu kapitala i pričuva ili, kada je to dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, u skladu s drugim dogovorom. Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala kojima se u slučaju nesolventnosti ili likvidacije imateljima daje pravo na pričuve koje ne mora biti razmjerno unosu kapitala i pričuva, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti članka 29. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

ukupan iznos ili djelomičan iznos zbroja kapitala i pričuva u vlasništvu je članova institucije koji, u uobičajenom tijeku poslovanja, ne ostvaruju koristi od izravne raspodjele pričuva, a posebno isplatom dividendi.

Pododjeljak 3.

Neizravno financiranje

Članak 8.

Neizravno financiranje instrumenata kapitala za potrebe članka 28. stavka 1. točke (b), članka 52. stavka 1. točke (c) i članka 63. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Neizravnim financiranjem instrumenata kapitala u skladu s člankom 28. stavkom 1. točkom (b), člankom 52. stavkom 1. točkom (c) i člankom 63. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 smatra se financiranje koje nije izravno.

2.   Za potrebe stavka 1., izravno se financiranje odnosi na situacije u kojima je institucija ulagatelju dala kredit ili drugo financiranje u bilo kojem obliku koje se upotrebljava za kupnju instrumenata kapitala.

3.   Izravno financiranje uključuje i financiranje dano za druge svrhe, osim za kupnju instrumenata kapitala institucije, svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima kvalificirani udio u kreditnoj instituciji, iz članka 4. stavka 36. Uredbe (EU) br. 575/2013, ili koja se smatra povezanom stranom u smislu definicija iz stavka 9. Međunarodnog računovodstvenog standarda 24 Objavljivanje povezanih strana, kako se primjenjuje u Uniji u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7), uzimajući u obzir sve dodatne smjernice koje definira nadležno tijelo ako institucija ne može dokazati sve sljedeće:

(a)

transakcija je izvršena pod sličnim uvjetima kao ostale transakcije s trećim stranama;

(b)

fizička ili pravna osoba ili povezana strana ne mora se oslanjati na raspodjele ili na prodaju instrumenata kapitala koje se drži kao potporu plaćanju kamata i otplati financiranja.

Članak 9.

Odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja instrumenata kapitala za potrebe članka 28. stavka 1. točke (b), članka 52. stavka 1. točke (c) i članka 63. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Odgovarajući oblici i vrsta neizravnog financiranja kupnje instrumenata kapitala institucije uključuju sljedeće:

(a)

financiranje ulagateljeve kupnje, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije koje izvršavaju subjekti nad kojima institucija ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili subjekti uključeni u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

područje primjene konsolidirane bilance ili proširenog agregiranog izračuna, kada je ekvivalentan konsolidiranim izvještajima iz članka 49. stavka 3. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je izrađen u institucionalnom sustavu zaštite ili mreži institucija povezanih sa središnjim tijelom koje nisu organizirane kao grupa kojoj institucija pripada;

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu;

(b)

financiranje ulagateljeve kupnje, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije koje izvršavaju vanjski subjekti zaštićeni jamstvom ili korištenjem kreditne izvedenice ili osigurani na drugi način tako da se kreditni rizik prenosi na instituciju ili na bilo koji subjekt nad kojim institucija ima izravnu ili neizravnu kontrolu ili svi subjekti uključeni u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

područje primjene konsolidirane bilance ili proširenog agregiranog izračuna, kada je ekvivalentan konsolidiranim izvještajima iz članka 49. stavka 3. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je izrađen u institucionalnom sustavu zaštite ili mreži institucija povezanih sa središnjim tijelom koje nisu organizirane kao grupa kojoj institucija pripada;

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ;

(c)

financiranje dužnika koji prenosi financiranje na krajnjeg ulagatelja za kupnju, pri izdavanju ili nakon toga, instrumenata kapitala institucije.

2.   Kako bi se financiranje smatralo neizravnim za potrebe stavka 1., potrebno je, kada je primjenjivo, ispuniti i sljedeće uvjete:

(a)

ulagatelj nije uključen u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

područje primjene konsolidirane bilance ili proširenog agregiranog izračuna, kada je ekvivalentan konsolidiranim izvještajima iz članka 49. stavka 3. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je izrađen u institucionalnom sustavu zaštite ili mreži institucija povezanih sa središnjim tijelom koje nisu organizirane kao grupa kojoj institucija pripada. U tu se svrhu smatra da je ulagatelj uključen u područje primjene proširenog agregiranog izračuna ako se na relevantni instrument kapitala primjenjuje konsolidirani ili prošireni agregirani izračun u skladu s člankom 49. stavkom 3. točkom (a) podtočkom iv. Uredbe (EU) br. 575/2013 tako da je uklonjeno višestruko korištenje stavki regulatornog kapitala i stvaranje regulatornog kapitala između članova institucionalnog programa zaštite. Ako odobrenje nadležnih tijela iz članka 49. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 nije dodijeljeno, smatra se da je taj uvjet ispunjen ako su i subjekti iz stavka 1. točke (a) i institucije članovi istog institucionalnog programa zaštite te subjekti odbijaju financiranje osigurano za kupnju instrumenata kapitala institucije u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama (f) do (i), člankom 56. točkom (a) i člankom 66. točkama (a) do (d) Uredbe (EU) br. 575/2013, kako je primjenjivo;

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ;

(b)

vanjski subjekt nije uključen u nešto od sljedećeg:

(1)

područje primjene računovodstva ili bonitetne konsolidacije institucije;

(2)

područje primjene konsolidirane bilance ili proširenog agregiranog izračuna, kada je ekvivalentan konsolidiranim izvještajima iz članka 49. stavka 3. točke (a) podtočke iv. Uredbe (EU) br. 575/2013, koji je izrađen u institucionalnom sustavu zaštite ili mreži institucija povezanih sa središnjim tijelom koje nisu organizirane kao grupa kojoj institucija pripada;

(3)

područje primjene dodatnog nadzora institucije u skladu s Direktivom 2002/87/EZ.

3.   Pri utvrđivanju uključuje li kupnja instrumenata kapitala izravno ili neizravno financiranje u skladu s člankom 8., iznos koji će se razmatrati umanjuje se za svaki pojedinačno ocijenjeni ispravak vrijednosti.

4.   Kako bi se izbjeglo određivanje izravnog ili neizravnog financiranja u skladu s člankom 8. i kada se kredit ili drugi oblik financiranja ili jamstva dodjeljuju bilo kojoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima kvalificirani udio u kreditnoj instituciji ili koja se smatra povezanom stranom iz stavka 3., institucija trajno osigurava neizdavanje kredita ili drugog oblika financiranja ili jamstava za potrebe izravnog ili neizravnog upisa instrumenata kapitala institucije. Ako je kredit ili drugi oblik financiranja ili jamstava dodijeljen drugim vrstama strana, institucija provodi tu kontrolu koliko je u njezinoj moći.

5.   U pogledu uzajamnih institucija, zadruga i sličnih institucija, kada je na temelju nacionalnog prava ili statuta institucije klijent obvezan upisati instrumente kapitala kako bi primio kredit, taj se kredit ne smatra izravnim ili neizravnim financiranjem ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

nadležno tijelo smatra iznos upisa beznačajnim;

(b)

svrha kredita nije kupnja instrumenata kapitala institucije koja osigurava kredit;

(c)

upis jednog ili više instrumenata kapitala institucije potreban je kako bi korisnik kredita postao član uzajamne institucije, zadruge ili slične institucije.

Pododjeljak 4.

Ograničenja otkupa instrumenata kapitala

Članak 10.

Ograničenja otkupa instrumenata kapitala koje izdaju uzajamne institucije, štedne institucije, zadruge i slične institucije za potrebe članka 29. stavka 2. točke(b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Institucija može izdavati instrumente redovnog osnovnog kapitala s mogućnošću otkupa samo ako je ta mogućnost predviđena mjerodavnim nacionalnim pravom.

2.   Sposobnošću institucije da ograniči otkup u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti kapitala iz članka 29. stavka 2. točke (b) i članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 obuhvaćeno je i pravo na odgodu otkupa i pravo na ograničenje iznosa koji će se otkupiti. Institucija može odgoditi otkup ili ograničiti iznos koji će se otkupiti na neograničeno vrijeme u skladu sa stavkom 3.

3.   Opseg ograničenja otkupa uključen u odredbe kojima se uređuju instrumenti određuje institucija na temelju bonitetnog stanja institucije u bilo kojem trenutku, posebno uzimajući u obzir, ali bez ograničenja:

(a)

ukupan financijski položaj institucije te stanje u pogledu likvidnosti i solventnosti;

(b)

iznos redovnog osnovnog kapitala, osnovnog i ukupnog kapitala u usporedbi s ukupnim iznosom izloženosti riziku izračunanim u skladu sa zahtjevima utvrđenima člankom 92. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013, posebnim kapitalnim zahtjevima iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU i zahtjevom za kombinirani zaštitni sloj kako je definiran u članku 128. točki 6. te direktive.

Članak 11.

Ograničenja otkupa instrumenata kapitala koje izdaju uzajamne institucije, štedne institucije, zadruge i slične institucije za potrebe članka 29. stavka 2. točke(b) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Ograničenjima otkupa uključenima u ugovorne ili pravne odredbe kojima se uređuju instrumenti ne sprečava se nadležno tijelo da dodatno odgovarajuće ograniči otkup instrumenata kako je predviđeno člankom 78. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.   Nadležna tijela procjenjuju osnove za ograničenja otkupa uključene u ugovorne ili pravne odredbe kojima se uređuje instrument. Ona od institucija zahtijevaju izmjenu odgovarajućih ugovornih odredbi ako smatraju da osnove ograničenja nisu prikladne. Ako su u nedostatku ugovornih odredbi instrumenti uređeni nacionalnim pravom, zakonodavstvom se instituciji omogućuje ograničenje otkupa iz članka 10. stavaka 1. do 3. kako bi instrumenti ispunjavali uvjete za redovni osnovni kapital.

3.   Svaku odluku o ograničenju otkupa dokumentira se interno i institucija o tome izvješćuje nadležno tijelo u pisanom obliku, uključujući razloge zbog kojih je, s obzirom na kriterije određene u stavku 3., otkup djelomično ili u potpunosti odbijen ili odgođen.

4.   Ako se nekoliko odluka o ograničenju otkupa donosi istodobno, institucije te odluke mogu dokumentirati u jedinstvenom skupu dokumenata.

ODJELJAK 2.

Bonitetni filtri

Članak 12.

Značenje izraza „dobitak od prodaje” za potrebe članka 32. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Dobitak od prodaje iz članka 32. stavka 1. točke (1) Uredbe (EU) br. 575/2013 je svaki priznati dobitak od prodaje za instituciju koji se bilježi kao povećanje bilo kojeg elementa regulatornog kapitala i povezan je s budućim maržnim prihodom od prodaje sekuritizirane imovine kada se ukloni iz bilance institucije u kontekstu sekuritizacijske transakcije.

2.   Priznati dobitak od prodaje određuje se kao razlika između sljedećih točaka (a) i (b), kako su određene primjenom relevantnog računovodstvenog okvira:

(a)

neto vrijednosti primljene imovine, uključujući svaku novu stečenu imovinu umanjenu za svaku drugu danu imovinu ili preuzetu obvezu;

(b)

i knjigovodstvene vrijednosti sekuritizirane imovine dijela koji se prestao priznavati.

3.   Priznati dobitak od prodaje koji je povezan s budućim maržnim prihodom u ovom se kontekstu odnosi na očekivani budući „višak raspona” kako je definiran u članku 242. Uredbe (EU) br. 575/2013.

ODJELJAK 3.

Odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala

Članak 13.

Odbici gubitaka tekuće financijske godine za potrebe članka 36. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Za potrebe izračuna svojeg redovnog osnovnog kapitala tijekom godine i bez obzira na to zaključuje li institucija svoje financijske izvještaje na kraju svakog privremenog razdoblja, institucija određuje svoje račune dobiti i gubitka i odbija sve nastale gubitke od stavki redovnog osnovnog kapitala.

2.   Za potrebe određivanja računa dobiti i gubitka institucije u skladu sa stavkom 1., prihode i rashode određuje se u okviru istog postupka i na temelju istih računovodstvenih standarda kao za financijski izvještaj na kraju poslovne godine. Prihodi i rashodi procjenjuju se razborito i dodjeljuju privremenom razdoblju tijekom kojeg su nastali tako da je u svakom privremenom razdoblju sadržan razuman iznos očekivanih godišnjih prihoda i rashoda. Značajni ili jednokratni događaji razmatraju se u cijelosti i bez odgode u privremenom razdoblju u kojem su nastali.

3.   Ako su stavke redovnog osnovnog kapitala već umanjene za gubitke tekuće financijske godine kao rezultat financijskog izvještaja o dobiti tekuće godine ostvarene tijekom poslovne godine ili dobiti ostvarene na kraju poslovne godine, odbitak nije potreban. Za potrebe ovog članka, financijski izvještaj znači da su dobit i gubici određeni nakon zaključivanja privremenih ili godišnjih izvještaja u skladu s računovodstvenim okvirom koji se primjenjuje na instituciju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda i Direktivom Vijeća (9) 86/635/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija.

4.   Stavke 1. do 3. primjenjuje se jednako na dobitke i gubitke uključene u akumuliranu ostalu sveobuhvatnu dobit.

Članak 14.

Odbici odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti za potrebe članka 36. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Odgođena porezna imovina koja ovisi o budućoj profitabilnosti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013 odbija se u skladu sa stavcima 2. i 3.

2.   Odgođena porezna imovina i povezane odgođene porezne obveze prebijaju se zasebno za svaki porezni subjekt. Povezane odgođene porezne obveze ograničava se na obveze koje proizlaze iz poreznog prava istog područja sudske nadležnosti kao i odgođena porezna imovina. Za izračun odgođene porezne imovine i obveza na konsolidiranoj razini porezni subjekt uključuje bilo koji broj subjekata koji su na temelju mjerodavnog nacionalnog prava članovi iste porezne grupe, fiskalne konsolidacije, fiskalne jedinice ili konsolidirane porezne prijave.

3.   Iznos povezanih poreznih obveza koje su prihvatljive za prijeboj odgođene porezne imovine koja ovisi o budućoj profitabilnosti jednak je razlici između iznosa iz točke (a) i iznosa iz točke (b):

(a)

iznos odgođenih poreznih obveza priznatih u skladu s primjenjivim računovodstvenim okvirom;

(b)

iznos povezanih poreznih obveza proizišlih iz nematerijalne imovine i imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca.

Članak 15.

Odbitak imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca za potrebe članka 36. stavka 1. točke (e) Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 41. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Nadležno tijelo daje prethodno odobrenje navedeno u članku 41. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 575/2013 samo ako je neograničenom mogućnošću korištenja odgovarajuće imovine mirovinskog fonda pod pokroviteljstvom poslodavca obuhvaćen neposredan i slobodan pristup imovini kao kad za korištenje imovine ne postoji nikakvo ograničenje i kad nema nikakvih potraživanja trećih strana u pogledu imovine.

2.   Slobodan pristup imovini vjerojatno će postojati kada institucija ne mora svaki put kad poželi pristupiti višku sredstava u sustavu zatražiti i dobiti posebno odobrenje upravitelja mirovinskog fonda ili korisnika mirovina.

Članak 16.

Odbici predvidivih poreznih troškova za potrebe članka 36. stavka 1. točke (l) i članka 56. točke (f) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Institucija može smatrati da su predvidivi porezni troškovi već uzeti u obzir pod uvjetom da institucija primjenjuje računovodstveni okvir i računovodstvene politike kojima se osigurava puno priznavanje tekućih i odgođenih poreznih obveza povezanih s transakcijama i drugim događajima priznatima u bilanci ili računu dobiti i gubitka. Nadležno tijelo treba smatrati da su izvršeni svi potrebni odbici, bilo u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima bilo u skladu sa svim drugim ispravcima vrijednosti.

2.   Ako institucija svoj redovni osnovni kapital izračunava na temelju financijskih izvještaja izrađenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002, smatra se da je ispunjen uvjet iz stavka 1.

3.   Ako uvjet iz stavka 1. nije ispunjen, institucija umanjuje svoje stavke redovnog osnovnog kapitala za procijenjeni iznos tekućih i odgođenih poreznih troškova koji još nisu priznati u bilanci i računu dobiti i gubitka i koji su povezani s transakcijama i drugim događajima priznatima u bilanci ili računu dobiti i gubitka. Procijenjeni iznos tekućih i odgođenih poreznih troškova određuje se pristupom istovjetnim pristupu iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002. Procijenjeni iznos odgođenih poreznih troškova ne može se prebiti odgođenom poreznom imovinom koja nije priznata u financijskim izvještajima.

ODJELJAK 4.

Ostali odbici od stavki redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala

Članak 17.

Ostali odbici za instrumente kapitala financijskih institucija za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Ulaganja u instrumente kapitala financijskih institucija kako su definirane u članku 4. stavku 26. Uredbe (EU) br. 575/2013 odbijaju se u skladu sa sljedećim izračunima:

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na financijsku instituciju koja ih je izdala i koji su, kada se na financijsku instituciju primjenjuju zahtjevi koji se odnose na solventnost, uključeni u najkvalitetniju razinu regulatornog kapitala bez ograničenja, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na izdavatelja i koji su bez dospijeća kada se na financijsku instituciju ne primjenjuju zahtjevi koji se odnose na solventnost, apsorbiraju prvi i razmjerno najveći dio nastalih gubitaka, podređeni su u odnosu na sva druga potraživanja u slučaju insolventnosti i likvidacije te nemaju povlaštene ili unaprijed određene raspodjele, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(c)

svi podređeni instrumenti koji apsorbiraju gubitke u okviru redovnog poslovanja, uključujući diskrecijsko pravo na otkazivanje kuponskih isplata, odbijaju se od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, ta se razlika odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Ako iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos dodatnog osnovnog kapitala nije dostatan, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(e)

svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital financijske institucije u skladu s relevantnim primjenjivim bonitetnim okvirom ili svi ostali instrumenti za koje institucija ne može dokazati da se primjenjuju uvjeti iz točaka (a), (b), (c) ili (d) odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala.

2.   U slučajevima predviđenima u stavku 3. institucija primjenjuje odbitke kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 575/2013 za ulaganja u instrumente kapitala na temelju odgovarajućeg pristupa odbijanja. Za potrebe ovog stavka, odgovarajući pristup odbijanja je pristup kojim se odbitak primjenjuje na istu komponentu kapitala za koju bi kapital ispunjavao uvjete da ga je izdala sama institucija.

3.   Odbici iz stavka 1. ne primjenjuju se u sljedećim slučajevima:

(a)

ako financijska institucija ima odobrenje za rad i ako nadležno tijelo nad njom provodi nadzor te ako se na nju primjenjuju bonitetni zahtjevi jednaki zahtjevima koji se primjenjuju na institucije u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013. Taj se pristup primjenjuje na financijske institucije iz trećih zemalja samo ako je izvršena ocjena usklađenosti bonitetnog režima predmetne treće zemlje u skladu s tom uredbom i ako je zaključeno da je bonitetni režim predmetne treće zemlje barem jednak režimu koji se primjenjuje u Uniji;

(b)

ako je financijska institucija institucija za elektronički novac u smislu članka 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) i ne ostvaruje koristi od neobaveznih izuzeća navedenih u članku 9. te direktive;

(c)

ako je financijska institucija institucija za platni promet u smislu članka 4. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (11) i ne ostvaruje koristi od izuzeća navedenog u članku 26. te direktive;

(d)

ako je financijska institucija upravitelj alternativnog investicijskog fonda u smislu članka 4. Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12) ili društvo za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13).

Članak 18.

Instrumenti kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Ulaganja u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja koja podliježu režimu solventnosti za koji je procijenjeno da nije istovjetan onome iz glave I., poglavlja VI. Direktive 2009/138/EZ u skladu s postupkom utvrđenim člankom 227. te direktive, ili koji nije procijenjen, odbijaju se na sljedeći način:

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz trećih zemalja koja su ih izdala, i koji su na temelju režima tih trećih strana bez ograničenja uključeni u najvišu razinu regulatornog kapitala, odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b)

svi podređeni instrumenti koji apsorbiraju gubitke u okviru redovnog poslovanja, uključujući diskrecijsko pravo na otkazivanje kuponskih isplata, odbijaju se od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, ta se razlika odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(c)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada ta razlika premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)

za društva za osiguranje i društva za reosiguranje iz trećih zemalja koja podliježu bonitetnim zahtjevima koji se odnose na solventnost, svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja u skladu s relevantnim važećim režimom solventnosti ili svi ostali instrumenti za koje institucije ne mogu dokazati da se primjenjuju uvjeti (a), (b) ili (c), odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala.

2.   Kada je režim solventnosti treće zemlje koji uključuje pravila o regulatornom kapitalu procijenjen istovjetnim onome iz glave I., poglavlja VI. Direktive 2009/138/EZ u skladu s postupkom utvrđenim člankom 227. te direktive, s ulaganjima u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje iz trećih zemalja postupa se kao s ulaganjima u instrumente kapitala društava za osiguranje i društava za reosiguranje koja imaju odobrenje u skladu s člankom 14. Direktive 2009/138/EZ.

3.   U slučajevima predviđenima u stavku 2. ovog članka, institucije za ulaganja u stavke osigurateljnog regulatornog kapitala primjenjuju odbitke kako je predviđeno člankom 44. točkom (b), člankom 58. točkom (b) i člankom 68. točkom (b) Uredbe (EU) br. 575/2013, prema potrebi.

Članak 19.

Instrumenti kapitala društava isključenih iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ za potrebe članka 36. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

Ulaganja u instrumente kapitala društava isključenih iz područja primjene Direktive 2009/138/EZ u skladu s člankom 4. te direktive odbijaju se na sljedeći način:

(a)

svi instrumenti koji ispunjavaju uvjete za kapital na temelju trgovačkog prava koje se primjenjuje na društvo koje ih je izdalo i koji su uključeni u najvišu razinu regulatornog kapitala bez ograničenja odbijaju se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(b)

svi podređeni instrumenti koji apsorbiraju gubitke u okviru redovnog poslovanja, uključujući diskrecijsko pravo na otkazivanje kuponskih isplata, odbijaju se od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, ta se razlika odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(c)

svi ostali podređeni instrumenti odbijaju se od stavki dopunskog kapitala. Ako iznos tih podređenih instrumenata premašuje iznos dopunskog kapitala, ta se razlika odbija od stavki dodatnog osnovnog kapitala. Kada taj iznos premašuje iznos dodatnog osnovnog kapitala, preostala razlika odbija se od stavki redovnog osnovnog kapitala;

(d)

svi ostali instrumenti uključeni u regulatorni kapital društva u skladu s relevantnim važećim režimom solventnosti ili svi ostali instrumenti za koje institucija ne može dokazati da se primjenjuju uvjeti (a), (b) ili (c), odbijaju se od redovnog osnovnog kapitala.

POGLAVLJE III.

DODATNI OSNOVNI KAPITAL

ODJELJAK 1.

Oblik i vrsta poticaja na otkup

Članak 20.

Oblik i vrsta poticaja na otkup za potrebe članka 52. stavka 1. točke (g) i članka 63. točke (h) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Poticaji na otkup su sve osobine na temelju kojih se na datum izdavanja može očekivati da će instrument kapitala vjerojatno biti otkupljen.

2.   Poticaji iz stavka 1. uključuju sljedeće oblike:

(a)

opcija kupnje uz povećanje kreditnog raspona instrumenta ako se kupnja ne izvrši;

(b)

opcija kupnje uz zahtjev ili opciju ulagatelja da se instrument pretvori u instrument redovnog osnovnog kapitala ako se kupnja ne izvrši;

(c)

opcija kupnje uz promjenu referentne kamatne stope kada je kreditni raspon za drugu referentnu kamatnu stopu veći od početne stope isplate umanjene za stopu na ugovore o razmjeni;

(d)

opcija kupnje uz povećanje iznosa za otkup u budućnosti;

(e)

opcija ponovnog stavljanja na tržište uz povećanje kreditnog raspona instrumenta ili promjenu referentne kamatne stope kada je kreditni raspon za drugu referentnu kamatnu stopu veći od početne stope isplate umanjene za stopu na ugovore o razmjeni kada instrument nije ponovno stavljen na tržište;

(f)

stavljanje instrumenta na tržište na način na koji se ulagateljima daje do znanja da će se nad instrumentom izvršiti opcija kupnje.

ODJELJAK 2.

Pretvaranje ili smanjenje vrijednosti glavnice

Članak 21.

Vrsta povećanja vrijednosti glavnice nakon smanjenja za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) i članka 52. stavka 2. točke (c) podtočke ii. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Smanjenje vrijednosti glavnice primjenjuje se razmjerno na sve imatelje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala koji imaju sličan mehanizam smanjenja vrijednosti i identičnu početnu razinu.

2.   Da bi se smanjenje vrijednosti smatralo privremenim, ispunjavaju se svi sljedeći uvjeti:

(a)

sve raspodjele koje se plaćaju nakon smanjenja vrijednosti temelje se na umanjenom iznosu glavnice;

(b)

povećanja vrijednosti temelje se na dobiti nakon što institucija donese službenu odluku kojom se potvrđuje konačna dobit;

(c)

sva povećanja vrijednosti instrumenta ili kuponske isplate na umanjeni iznos glavnice provode se uz puno diskrecijsko pravo institucije koja podliježe ograničenjima koja proizlaze iz točaka (d) do (f) i ne postoji obveza za tu instituciju da provede ili ubrza povećanje vrijednosti pod specifičnim okolnostima;

(d)

povećanje vrijednosti provodi se na proporcionalnoj osnovi između sličnih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala na kojima je provedeno smanjenje vrijednosti;

(e)

najveći iznos koji se može pripisati zbroju povećanja vrijednosti instrumenta zajedno s kuponskom isplatom na umanjeni iznos glavnice jednak je dobiti institucije pomnoženoj iznosom dobivenim dijeljenjem iznosa utvrđenog točkom (1) iznosom utvrđenim točkom (2).

(1)

zbroj nominalnog iznosa svih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala te institucije na kojima je provedeno smanjenje vrijednosti prije nego što je provedeno to smanjenje vrijednosti;

(2)

ukupan osnovni kapital institucije.

(f)

sa zbrojem svih iznosa povećanja vrijednosti i kuponskih isplata na umanjeni iznos glavnice postupat će se kao s isplatom koja za posljedicu ima smanjenje redovnog osnovnog kapitala i podliježe, zajedno s ostalim raspodjelama instrumenata redovnog osnovnog kapitala, ograničenjima u vezi s najvećim raspodjeljivim iznosom iz članka 141. stavka 2. Direktive 2013/36/EU, kako su prenesena u nacionalno pravo ili propise.

3.   Za potrebe stavka 2. točke (e) izračun se izvršava u trenutku provedbe povećanja vrijednosti.

Članak 22.

Postupci i vremenski okvir za utvrđivanje nastanka događaja koji je pokretač za potrebe članka 52. stavka 1. točke (n) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Ako institucija utvrdi da je udio osnovnog redovnog kapitala pao ispod razine kojom se pokreće pretvaranje ili smanjenje vrijednosti instrumenta na razini primjene zahtjeva iz glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo relevantno tijelo institucije bez odgode utvrđuje da je nastao događaj koji je pokretač i nastaje neopoziva obveza za smanjenje vrijednosti ili pretvaranje instrumenta.

2.   Iznos čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti utvrđuje se što je prije moguće i u roku od najviše jednog mjeseca od dana kad je utvrđeno da je nastao događaj koji je pokretač u skladu sa stavkom 1.

3.   Nadležno tijelo može zahtijevati da se rok od najviše jednog mjeseca iz stavka 2. skrati ako procijeni da je uspostavljena dostatna sigurnost u vezi s iznosom koji treba pretvoriti ili kojemu treba smanjiti vrijednost ili ako procijeni da je potrebno trenutno pretvaranje ili smanjenje vrijednosti.

4.   Ako se u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti dodatnog osnovnog kapitala zahtijeva neovisna provjera iznosa čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti, ili kada neovisnu provjeru zahtijeva nadležno tijelo radi utvrđivanja iznosa čiju je vrijednost potrebno smanjiti ili pretvoriti, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo relevantno tijelo institucije osigurava njezinu trenutnu provedbu. Neovisna provjera dovršava se što je prije moguće i njome se instituciji ne stvaraju prepreke za smanjivanje vrijednosti ili pretvaranje instrumenta dodatnog osnovnog kapitala i za ispunjavanje zahtjeva iz stavaka 2. i 3.

ODJELJAK 3.

Osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji

Članak 23.

Osobine instrumenata koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji za potrebe članka 52. stavka 1. točke (o) Uredbe (EU) br. 575/2013

Osobine koje bi mogle biti prepreka dokapitalizaciji institucije uključuju odredbe kojima se od institucije zahtijeva nadoknada postojećim imateljima instrumenata kapitala u slučaju izdavanja novog instrumenta kapitala.

ODJELJAK 4.

Korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala

Članak 24.

Korištenje subjekata posebne namjene za neizravno izdavanje instrumenata regulatornog kapitala za potrebe članka 52. stavka 1. točke (p) i članka 63. točke (n) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Ako institucija ili subjekt uključeni u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013 izdaju instrument kapitala koji je upisao subjekt posebne namjene, taj se instrument kapitala na razini institucije ili prethodno navedenog subjekta neće smatrati kapitalom veće kvalitete od najniže kvalitete kapitala koji je izdan tom subjektu posebne namjene i kapitala koji je subjekt posebne namjene izdao trećim stranama. Taj se zahtjev primjenjuje na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj i pojedinačnoj razini primjene bonitetnih zahtjeva.

2.   Prava imatelja instrumenata koje je izdao subjekt posebne namjene nisu povlaštenija nego što bi bila da je instrument izravno izdala institucija ili subjekt uključen u konsolidaciju u skladu s poglavljem 2. glave II. prvog dijela Uredbe (EU) br. 575/2013.

POGLAVLJE IV.

OPĆI ZAHTJEVI

ODJELJAK 1.

Neizravna ulaganja koja proizlaze iz indeksnih ulaganja

Članak 25.

Mjera konzervativnosti koju se zahtijeva u procjenama za izračun izloženosti koja se upotrebljava kao alternativa odnosnoj izloženosti za potrebe članka 76. stavka 2. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Procjena je dovoljno konzervativna ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)

kada je politikom ulaganja indeksa određeno da instrument kapitala jednog subjekta financijskog sektora koji je dio indeksa ne smije premašiti maksimalan postotak indeksa, institucija taj postotak upotrebljava kao procjenu vrijednosti ulaganja koju se odbija od stavki redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala, prema potrebi u skladu s člankom 17. stavkom 2. ili od redovnog osnovnog kapitala u situacijama kad institucija ne može utvrditi točnu vrstu ulaganja.

(b)

kada institucija ne može utvrditi najveći postotak naveden u točki (a) i kada indeks, kako je dokazano njegovom politikom ulaganja ili drugim bitnim informacijama, uključuje instrumente kapitala subjekata financijskog sektora, institucija odbija cijeli iznos ulaganja indeksa od njegovih stavki redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala, prema potrebi u skladu s člankom 17. stavkom 2. ili od redovnog osnovnog kapitala kada institucija ne može utvrditi točnu vrstu ulaganja.

2.   Za potrebe stavka 1. primjenjuje se sljedeće:

(a)

neizravnim ulaganjem koje proizlazi iz indeksnog ulaganja obuhvaćen je udio indeksa uložen u instrumente redovnog osnovnog, dodatnog osnovnog ili dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključenih u indeks;

(b)

indeks uključuje, ali nije ograničen na indeksne fondove, dioničke ili obvezničke indekse ili bilo koji drugi sustav gdje je odnosni instrument instrument kapitala koji je izdao subjekt financijskog sektora.

Članak 26.

Značenje izraza „operativno opterećujuće” u članku 76. stavku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Za potrebe članka 76. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013., izraz „operativno opterećujuće” znači situacije u kojima kontinuirani pristupi pregleda kapitalnim ulaganjima u subjekte financijskog sektora prema procjeni nadležnih tijela nisu opravdani. U njihovoj procjeni prirode operativno opterećujućih situacija, nadležna tijela u obzir uzimaju nisku značajnost i kratko razdoblje držanja tih pozicija. Za kratkotrajno razdoblje držanja zahtijeva se da institucija dokaže veliku likvidnost indeksa.

2.   Za potrebe stavka 1., smatra se da je pozicija niske značajnosti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

pojedinačna neto izloženost koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerena prije provedbe bilo kakvog pregleda ne premašuje 2 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

ukupna neto izloženost koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerena prije provedbe bilo kakvog pregleda ne premašuje 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

zbroj ukupne neto izloženosti koja proizlazi iz indeksnih ulaganja mjerene prije provedbe bilo kakvog pregleda i svih drugih ulaganja koja će biti odbijena u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (h) Uredbe (EU) br. 575/2013 ne premašuje 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala kako je izračunano u članku 46. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013.

ODJELJAK 2.

Supervizorsko odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala

Članak 27.

Značenje izraza „održivo” s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit za potrebe članka 78. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

Izraz „održivo” s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit prema članku 78. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 znači da je profitabilnost institucije, kako ju je procijenilo nadležno tijelo, i dalje pouzdana i nije izložena negativnim promjenama nakon zamjene instrumenata instrumentima regulatornog kapitala jednake ili veće kvalitete, kako u tom trenutku, tako i u predvidivoj budućnosti. Nadležno tijelo pri procjeni uzima u obzir profitabilnost institucije u stresnim uvjetima.

Članak 28.

Postupak i podaci potrebni u zahtjevu institucije za provođenje otkupa, smanjenja i ponovne kupnje – za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Otkupe, smanjenja i ponovne kupnje instrumenata regulatornog kapitala ne najavljuje se imateljima prije nego što institucija dobije prethodno odobrenje relevantnog nadležnog tijela.

2.   Kada se s dostatnom sigurnošću očekuje otkup, smanjenje i ponovna kupnja, i uz prethodno odobrenje nadležnog tijela, institucija odbija odgovarajuće iznose koje će se otkupiti, smanjiti ili ponovno kupiti od odgovarajućih elemenata vlastitih sredstava prije samog izvršenja otkupa, smanjenja ili ponovne kupnje. Smatra se da dostatna sigurnost postoji osobito kada institucija javno najavi svoju namjeru otkupa, smanjenja ili ponovne kupnje instrumenta regulatornog kapitala.

3.   Stavci 1. i 2. primjenjuju se na konsolidiranu, potkonsolidiranu i pojedinačnu razinu primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Članak 29.

Podnošenje zahtjeva institucije za provođenje otkupa, smanjenja i ponovne kupnje za potrebe članka 77. i članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 i odgovarajuće osnove za ograničenje otkupa za potrebe članka 78. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Institucija podnosi zahtjev nadležnom tijelu prije smanjivanja ili ponovne kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala ili izvršavanja opcije kupnje, otkupa ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala.

2.   Dio zahtjeva može biti i plan za provedbu, tijekom ograničenog razdoblja, mjera navedenih u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 za različite instrumente kapitala.

3.   U slučaju ponovne kupnje instrumenata redovnog osnovnog kapitala, instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala za potrebe održavanja tržišta, nadležna tijela mogu u skladu s mjerilima iz članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 unaprijed dati odobrenje za mjere navedene u članku 77. te uredbe za unaprijed određen iznos.

(a)

Za instrumente redovnog osnovnog kapitala, taj iznos ne premašuje niži od sljedećih dvaju iznosa:

(1)

3 % iznosa odgovarajućeg izdavanja;

(2)

10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj zahtjeva u vezi s redovnim osnovnim kapitalom prema članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013, posebnih kapitalnih zahtjeva iz članka 104. stavka 1. točke (a) Direktive 2013/36/EU i zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj kako je definiran u članku 128. točki 6. te direktive.

(b)

Za instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili instrumente dopunskog kapitala, taj unaprijed određeni iznos ne premašuje niži od sljedećih dvaju iznosa:

(1)

10 % iznosa odgovarajućeg izdavanja;

(2)

ili 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala, prema potrebi.

4.   Nadležna tijela unaprijed mogu dati i odobrenje za mjere navedene u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 kada se povezani instrumenti regulatornog kapitala prenose zaposlenicima institucije kao dio njihovih primitaka. Institucije obavješćuju nadležna tijela kada se za te potrebe izvrši kupnja instrumenata regulatornog kapitala i odbijaju te instrumente od regulatornog kapitala na temelju odgovarajućeg pristupa odbijanja za vrijeme koje su bili u vlasništvu institucije. Odbijanje na odgovarajućem temelju više nije potrebno kada su troškovi povezani s bilo kojom mjerom u skladu s ovim stavkom već uključeni u regulatorni kapital kao posljedica privremenog ili godišnjeg financijskog izvješća.

5.   Nadležno tijelo može unaprijed dati odobrenje u skladu s mjerilima iz članka 78. Uredbe (EU) br. 575/2013 za neku od mjera navedenih u članku 77. te uredbe za unaprijed određeni iznos kada je iznos instrumenata regulatornog kapitala koje će se kupiti, otkupiti ili ponovno kupiti beznačajan u odnosu na preostali iznos odgovarajućeg izdavanja nakon kupnje, otkupa ili ponovne kupnje.

6.   Stavci 1. do 5. primjenjuju se na konsolidiranu, potkonsolidiranu i pojedinačnu razinu primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Članak 30.

Sadržaj zahtjeva koji podnosi institucija za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Uz zahtjev iz članka 29. dostavljaju se sljedeće informacije:

(a)

utemeljeno objašnjenje razloga za provedbu jedne od mjera iz članka 29. stavka 1.;

(b)

informacije o kapitalnim zahtjevima i zaštitnim slojevima kapitala kojima je obuhvaćeno razdoblje od barem 3 godine, uključujući razinu i sastav regulatornog kapitala prije i nakon provedbe mjere i utjecaj mjere na regulatorne zahtjeve;

(c)

utjecaj zamjene instrumenta kapitala kako je utvrđeno člankom 78. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 na profitabilnost institucije;

(d)

ocjena rizika kojima institucija jest ili bi mogla biti izložena i ocjena je li razinom regulatornog kapitala osigurano odgovarajuće pokrivanje tih rizika, uključujući testiranje otpornosti na glavne rizike kojim bi se pokazali potencijalni gubici u različitim scenarijima;

(e)

sve ostale informacije koje nadležno tijelo smatra potrebnima za procjenu prikladnosti davanja odobrenja u skladu s člankom 78. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.   Nadležno tijelo može izuzeti iz podnošenja dio informacija navedenih u stavku 2. ako utvrdi da su mu te informacije već dostupne.

3.   Stavci 1. i 2. primjenjuju se na konsolidiranoj, potkonsolidiranoj i pojedinačnoj razini primjene bonitetnih zahtjeva, prema potrebi.

Članak 31.

Vremenski okvir da institucija podnese, a nadležno tijelo obradi zahtjev za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Institucija nadležnom tijelu podnosi potpun zahtjev i informacije iz članaka 29. i 30. barem 3 mjeseca prije datuma najave jedne od mjera iz članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 imateljima instrumenata.

2.   Nadležna tijela mogu institucijama u pojedinačnim slučajevima i pod izvanrednim okolnostima dopustiti podnošenje zahtjeva iz stavka 1. u roku kraćem od 3 mjeseca.

3.   Nadležno tijelo obrađuje zahtjev ili tijekom razdoblja iz stavka 1. ili tijekom razdoblja iz stavka 2. Nadležna tijela u obzir uzimaju nove informacije zaprimljene tijekom tog razdoblja, ako su dostupne i ako nadležna tijela smatraju da su značajne. Nadležna tijela započinju s obradom zahtjeva tek kada utvrde da su od institucije primila informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 28.

Članak 32.

Zahtjevi za otkupe, smanjenja i ponovne otkupe koje podnose uzajamne institucije, zadruge, štedne institucije ili slične institucije za potrebe članka 77. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Kod instrumenata redovnog osnovnog kapitala uzajamnih institucija, zadruga, štednih institucija ili sličnih institucija, zahtjev iz članka 29. stavaka 1., 2. i 6. i informacije iz članka 30. stavka 1. podnose se nadležnom tijelu jednako učestalo kao oni kojima se nadležno tijelo institucije služi za ispitivanje otkupa.

2.   Nadležna tijela mogu unaprijed dati odobrenje za mjeru navedenu u članku 77. Uredbe (EU) br. 575/2013 za unaprijed određeni iznos koji će se otkupiti nakon uključenja iznosa upisa novih uplaćenih instrumenata redovnog osnovnog kapitala tijekom razdoblja do jedne godine. Taj unaprijed određeni iznos može biti do 2 % redovnog osnovnog kapitala ako se utvrdi da se tom mjerom neće dovesti u opasnost trenutačna ili buduća solventnost institucije.

ODJELJAK 3.

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala

Članak 33.

Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala za potrebe članka 79. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Trajanje privremenog izuzeća ne premašuje vremenski okvir predviđen prema planu o postupku financijske pomoći. To izuzeće ne odobrava se na razdoblje duže od 5 godina.

2.   Izuzeće je primjenjivo samo u vezi s novim ulaganjima instrumenata u subjekt financijskog sektora koji podliježe postupku financijske pomoći.

3.   Za potrebe privremenog izuzeća od odbitka od regulatornog kapitala, nadležno tijelo može privremena ulaganja iz članka 79. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 smatrati ulaganjima radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja subjekta financijskog sektora ako se postupak provodi prema planu i ako ga je odobrilo nadležno tijelo te ako su u planu jasno naznačene faze, vremenski okvir i ciljevi i određena interakcija između privremenih ulaganja i postupka financijske pomoći.

POGLAVLJE V.

MANJINSKI UDIO I INSTRUMENTI DODATNOG OSNOVNOG KAPITALA I DOPUNSKOGA KAPITALA KOJE SU IZDALA DRUŠTVA KĆERI

Članak 34.

Vrsta imovine koja se može povezati s poslovanjem subjekata posebne namjene i značenjem izraza „minimalno” i „beznačajno” za potrebe određivanja kvalificiranog dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene u skladu s člankom 83. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Imovina subjekta posebne namjene smatra se minimalnom i beznačajnom kada su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

imovina subjekta posebne namjene koju ne čine ulaganja u regulatorni kapitala povezanog društva kćeri ograničena je na imovinu u gotovini namijenjenu za kuponske isplate i otkup dospjelih instrumenata regulatornog kapitala;

(b)

iznos imovine subjekta posebne namjene osim one iz točke (a) nije veći od 0,5 % prosječne ukupne imovine subjekta posebne namjene tijekom zadnje tri godine.

2.   Za potrebe stavka 1. točke (b), nadležno tijelo može instituciji dati odobrenje za primjenu većeg postotka ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

veći postotak potreban je kako bi se omogućilo isključivo pokrivanje tekućih troškova subjekta posebne namjene;

(b)

odgovarajući nominalni iznos nije veći od 500 000 EUR.

POGLAVLJE VI.

ODREĐIVANJE PRIJELAZNIH ODREDBI UREDBE (EU) BR. 575/2013 U VEZI S REGULATORNIM KAPITALOM

Članak 35.

Dodatni filtri i odbici za potrebe članka 481. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Prilagodbe stavkama redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala, u skladu s člankom 481. Uredbe (EU) br. 575/2013, provode se u skladu sa stavcima 2. do 7.

2.   Kada su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri posljedica stavki regulatornog kapitala kako je navedeno u članku 57. točkama (a), (b) i (c) Direktive 2006/48/EZ, prilagodba se provodi za stavke redovnog osnovnog kapitala.

3.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. i kad su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri primijenjeni na ukupan iznos stavki kako je navedeno u članku 57. točkama (a) do (ca) Direktive 2006/48/EZ, uzimajući u obzir članak 154. te Direktive, prilagodba se provodi za stavke dodatnog osnovnog kapitala.

4.   Kad je iznos stavki dodatnog osnovnog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke redovnog osnovnog kapitala.

5.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavcima 1. i 2., i kada su, prema mjerama za prijenos iz Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, ti odbici i filtri primijenjeni na regulatorni kapital kako je navedeno u članku 57. točkama (d) do (h) ili ukupni regulatorni kapital Direktive 2006/48/EZ i Direktive 2006/49/EZ, prilagodba se provodi za stavke dopunskog kapitala.

6.   Kada je iznos stavki dopunskog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke dodatnog redovnog kapitala.

7.   Kad je iznos stavki dopunskog i dodatnog redovnog kapitala manji od povezane prilagodbe, preostala prilagodba provodi se za stavke redovnog osnovnog kapitala.

Članak 36.

Stavke isključene iz nastavka priznavanja instrumenata kapitala koji ne čine državnu potporu kao stavki redovnog osnovnog kapitala ili stavki dodatnog osnovnog kapitala u drugim elementima regulatornog kapitala za potrebe članka 487. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013

1.   Kada se instrumente regulatornog kapitala tretira na način utvrđen člankom 487. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 tijekom razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2021., instrumente se može tretirati na taj način u cijelosti ili djelomično. Nijedan takav tretman ne utječe na izračun granice kako je utvrđeno člankom 486. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013.

2.   Instrumenti regulatornog kapitala iz stavka 1. mogu se ponovno tretirati kao stavke iz članka 484. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da su oni stavke iz članka 484. stavka 3. te uredbe i pod uvjetom da njihov iznos više ne premašuje primjenjive postotke iz članka 486. stavka 2. te uredbe.

3.   Instrumenti regulatornog kapitala iz stavka 1. mogu se ponovno tretirati kao stavke iz članka 484. stavka 4., pod uvjetom da su oni stavke iz članka 484. stavka 3. ili 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 i pod uvjetom da njihov iznos više ne premašuje primjenjive postotke iz članka 486. stavka 3. te uredbe.

Članak 37.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. siječnja 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO


(1)   SL L 176, 27.6.2013., str. 1.

(2)  Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 1.).

(3)  Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (SL L 177, 30.6.2006., str. 201.).

(4)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(5)  Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(6)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. srpnja 2002. o primjeni međunarodnih računovodstvenih standarda (SL L 243, 11.9.2002., str. 1.).

(8)  Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (SL L 35, 11.2.2003., str. 1.).

(9)  Direktiva Vijeća 86/635/EEZ od 8. prosinca 1986. o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija (SL L 372, 31.12.1986., str. 1.).

(10)  Direktiva 2009/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (SL L 267, 10.10.2009., str. 7.).

(11)  Direktiva 2007/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenog 2007. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 319, 5.12.2007., str. 1.).

(12)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(13)  Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).


Top