Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62022CN0600

    Predmet C-600/22 P: Žalba koju su 16. rujna 2022. podnijeli Carles Puigdemont i Casamajó i Antoni Comín i Oliveres protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 6. srpnja 2022. u predmetu T-388/19, Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament

    SL C 441, 21.11.2022, p. 17–18 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    21.11.2022   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 441/17


    Žalba koju su 16. rujna 2022. podnijeli Carles Puigdemont i Casamajó i Antoni Comín i Oliveres protiv presude Općeg suda (šesto prošireno vijeće) od 6. srpnja 2022. u predmetu T-388/19, Puigdemont i Casamajó i Comín i Oliveres/Parlament

    (Predmet C-600/22 P)

    (2022/C 441/25)

    Jezik postupka: engleski

    Stranke

    Žalitelji: Carles Puigdemont i Casamajó i Antoni Comín i Oliveres (zastupnici: P. Bekaert, S. Bekaert, advocaten, i G. Boye, abogado)

    Druge stranke u postupku: Europski parlament, Kraljevina Španjolska

    Žalbeni zahtjev

    Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

    ukine pobijanu presudu;

    vrati predmet na odlučivanje Općem sudu ili, podredno, poništi sporne akte; i

    naloži Europskom parlamentu i Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova ili, podredno, da o troškovima odluči naknadno.

    Žalbeni razlozi i glavni argumenti

    U potporu ovoj žalbi žalitelji ističu četiri žalbena razloga:

    Kao prvo, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava i povrijedio članak 263. UFEU-a i time članak 47. Povelje, kada je zaključio da činjenica da Parlament žaliteljima nije dopustio da preuzmu dužnost, obnašaju svoj mandat i sjede u Parlamentu od 2. srpnja 2019. nije posljedica toga da je Parlament odbio žaliteljima priznati status članova Europskog parlamenta, kao što to proizlazi iz upute od 29. svibnja 2019. i dopisa od 27. lipnja 2019., i stoga, da pobijani akti nisu doveli do promjene u pravnom položaju žaliteljâ.

    U skladu s člankom 12. Akta iz 1976. (1), Parlament je nadležan za odlučivanje o sporovima koji bi mogli proizići iz odredaba Akta iz 1976., u vezi s čime je ključna odredba članak 1. stavak 3. U presudi Donnici (2) se pogrešno protumačilo podjelu ovlasti između nacionalnih tijela i Parlamenta o kojoj je riječ u članku 12. Akta iz 1976. u pogledu ovlasti dodijeljenih Parlamentu. Mandati žalitelja su u svakom slučaju mogli započeti do donošenja odluke o sporu koji su pokrenuli pred Parlamentom, zbog čega je u pobijanoj presudi počinjena pogreška koja se tiče prava jer je presuđeno da pobijani akti nisu doveli do promjene u položaju žaliteljâ.

    Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da odluka o nepokretanju inicijative za potvrđivanje povlastica i imuniteta u skladu s člankom 8. Poslovnika Europskog parlamenta nije akt koji se može pobijati.

    Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada je utvrdio da žalitelji nisu podnijeli zahtjev Parlamentu radi zaštite svojih povlastica i imuniteta u skladu s člancima 7. i 9. Poslovnika Europskog parlamenta.


    (1)  Akt o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima (SL 1976., L 278, str. 5.), priložen Odluci Vijeća 76/787/EZUČ, EEZ, Euratom od 20. rujna 1976. (SL 1976., L 278, str. 1.), kako je izmijenjena Odlukom Vijeća 2002/772/EZ, Euratom od 25. lipnja i 23. rujna 2002. (SL 2002., L 283, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 17., str. 54.) [neslužbeni prijevod]

    (2)  Presuda od 30. travnja 2009., Italija i Donnici/Parlament, C-393/07 i C-9/08, EU:C:2009:275


    Top