a)

prvi prioritetni cilj (zaštita prirodnog kapitala) neće biti ostvaren do 2020.;

b)

napredak je postignut u pogledu raznih podciljeva drugog prioritetnog cilja (niskougljično gospodarstvo i učinkovitost resursa), posebice kada je riječ o ciljnim vrijednostima povezanima s klimom i energijom, a donekle i o ciljevima u području otpada/kružnog gospodarstva;

c)

nije jasno u kojoj će mjeri biti postignute ciljne vrijednosti u okviru trećeg prioritetnog cilja povezanog s pritiscima na okoliš i opasnostima za ljudsko zdravlje;

d)

napredak u pogledu osmog cilja (održivi gradovi) neravnomjeran je u pogledu energetske učinkovitosti, održivog prometa i mobilnosti, održivog urbanističkog planiranja i dizajna, bioraznolikosti u gradovima i održivih zgrada;

a)

neuključivanje pitanja koja se odnose na okoliš u druga područja politika, posebice u zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP), zajedničku ribarstvenu politiku (ZRP) i kohezijsku politiku;

b)

nedovoljna financijska sredstva i nedovoljno prilagođeni programi financiranja: iako su brojni projekti koje financira EU donijeli poboljšanja, nemaju svi fondovi EU-a jasno definirane kriterije održivosti. Osim toga, države članice u tom pogledu ne raspolažu dostatnim financijskim sredstvima;

c)

nedovoljna razina razmjene znanja: iako postoji dovoljno stručnog znanja, ono ne nađe uvijek svoj put do tvoraca politika;

d)

slaba uključenost i angažman lokalnih zajednica i dionika (4);

a)

današnje su politike međusobno povezanije. Pored sektorske podjele zakonodavstva EU-a na područja kao što su zrak, voda, buka i energija, današnji izazovi zahtijevaju daljnju integraciju pitanja održivosti, kako u svakodnevnom ponašanju ljudi tako i u svakodnevnom poslovanju poduzeća te u socioekonomskom pogledu. Stoga bi EU svoje regije trebao smatrati složenim gospodarskim, socijalnim, okolišnim i biokulturnim sustavima;

b)

inovacije i tranzicije donose najveća poboljšanja. Važno je i uzajamno učenje, za što je potrebno biti otvorenog uma te poznavati dobre i loše prakse. Postojeće zakonodavstvo usmjereno je na standarde i granične vrijednosti, dok je za inovacije i tranzicije potreban prostor za eksperimentiranje. EU-u je potrebno i jedno i drugo;

c)

EU slijedi linearni politički ciklus (prijedlog, odluka, provedba, ocjenjivanje), međutim brzina inovacija zahtijeva pristup koji je kružniji i fleksibilniji;

a)

ambicije, rokovi, provedbeni postupci i alati različitih politika u području okoliša i klime;

b)

politike u području okoliša i klime te druge politike, kao što su ZPP, ZRP, gospodarske i socijalne politike;

c)

ambicije i vremenski raspored u pogledu graničnih vrijednosti iz zakonodavstva EU-a o okolišu (politika u području emisija) i politika temeljenih na izvorima (politike u području emisija) (6);

d)

politike na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se uskladili prioriteti, izbjeglo udvostručavanje i umanjili kontradiktorni ili nepovezani procesi, kao i ispravili nedostaci u postojećoj politici i zakonodavstvu koje iz nje proizlazi;

a)

promatrati integraciju politika kao pristup (umjesto kao prioritet) koji obuhvaća kombiniranje i jačanje zasebnih ciljeva;

b)

potaknuti europske, nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da politikama zaštite okoliša daju središnje mjesto u svim drugim politikama (umjesto samog uključivanja, okolišni ciljevi trebali bi biti temelj drugih politika u središtu drugih politika) te da politike zaštite okoliša odrede kao glavnu referentnu točku u provođenju svih aktivnosti;

c)

zauzeti holistički pristup: u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš zauzet je pristup koji je bio cjelovitiji u odnosu na prethodna izdanja tog programa; u okviru Osmog programa trebalo bi ići korak dalje te okolišni, gospodarski i socijalni kontekst promatrati u cjelini;

a)

predstavljaju važne prostorne subjekte u kojima ljudi žive, rade i kreću se, što za posljedicu ima znatnu količinu emisija;

b)

znatno se razlikuju s obzirom na vrstu i količinu onečišćenja i emisija;

c)

znatno se razlikuju u pogledu provedbe zakonodavstva EU-a;

d)

znatno se razlikuju u gospodarskim, socijalnim, geografskim i okolišnim mogućnostima koje nude i izazovima s kojima se suočavaju;

e)

razlikuju se u administrativnim nadležnostima, kapacitetu i pristupu provedbi politika u području okoliša i klime;

f)

nalaze se u povlaštenom položaju izravnog rada s ljudima i poduzećima u svrhu promicanja mjera kao što su zelena javna nabava, građevinskih i prometnih politika, obrazovanja, istraživanja i programa za podizanje svijesti. Time im se omogućuje da pronađu održiva rješenja te da funkcioniraju kao živi laboratoriji za nove ideje i znanje;

a)

biti više strateški i integriraniji te usmjeren na glavne teme;

b)

poticati inovacije;

c)

omogućiti prenošenje i povećavanje razmjera inovativnih rješenja;

d)

biti vođen izazovima i rješenjima, za razliku od Sedmog programa djelovanja za okoliš koji se vodio ograničenjima i problemima;

e)

biti fleksibilan kako bi odgovorio na nova tehnološka dostignuća i nove međunarodne strategije, za razliku od prilično statičnog Sedmog programa djelovanja za okoliš;

f)

biti fleksibilan u pogledu socijalnih, kulturnih, gospodarskih i okolišnih okolnosti u regijama;

a)

zdravlje ljudi, uključujući visoku kvalitetu života;

b)

zdravi planet na kojem se resursi koriste na odgovoran i učinkovit način, uz zaštitu biološke i geološke raznolikosti te ekosustavâ;

c)

zdravo gospodarstvo utemeljeno na kružnom gospodarstvu s dostatnom razinom rasta, održivog razvoja, radnih mjesta, održivih ulaganja i održivog poslovnog okruženja;

d)

zdravo društvo s prilikama za sve;

a)

bolje integracije politika, učinkovitijih politika temeljenih na izvorima, ciljane financijske potpore EU-a,

b)

istraživanja o različitim izazovima u području provedbe,

c)

instrumenata provedbe: zakonodavstvo u području okoliša i klime trenutačno raspolaže vlastitim skupom alata i smjernica. Kako bi se izbjegle nejasnoće i osigurala veća koherentnost, OR predlaže ujednačeniju metodu s instrumentima za izgradnju kapaciteta (primjerice alati i programi, radionice, internetski seminari, smjernice itd.),

d)

prikupljanja znanja i najboljih praksi u jedinstvenu, javno dostupnu i jednostavno pretraživu bazu podataka koja sadrži odgovarajuće opcije koje pomažu u utvrđivanju najboljih praksi,

e)

mjera za promicanje, širenje i financiranje postojećih i novih inicijativa kojima se podržavaju razmjena znanja i najboljih praksi među europskim, nacionalnim, regionalnim i lokalnim mrežama te suradnja među gradovima poput istorazinskog ocjenjivanja i uzajamnog poučavanja, posjeta lokacijama, ekološkog bratimljenja, partnerskog mentorstva i coachinga,

f)

praćenja u okviru pregleda aktivnosti u području okoliša;