EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 02014R0907-20180730

Consolidated text: Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura

ELI: http://data.europa.eu/eli/reg_del/2014/907/2018-07-30

02014R0907 — HR — 30.07.2018 — 003.001


Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.

►B

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 907/2014

оd 11. ožujka 2014.

o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura

( L 255 28.8.2014, 18)

Koju je izmijenila:

 

 

  br.

stranica

datum

►M1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/160 оd 28. studenoga 2014.

  L 27

7

3.2.2015

►M2

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/40 оd 3. studenoga 2016.

  L 5

11

10.1.2017

►M3

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/967 оd 26. travnja 2018.

  L 174

2

10.7.2018




▼B

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 907/2014

оd 11. ožujka 2014.

o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura



POGLAVLJE I.

AGENCIJE ZA PLAĆANJA I OSTALA TIJELA

Članak 1.

Uvjeti za akreditaciju agencija za plaćanja

1.  Agencije za plaćanja koje upravljaju izdatcima i kontroliraju ih kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 daju, u vezi s plaćanjima koja obavljaju te u pogledu priopćavanja i čuvanja podataka, dostatna jamstva da su:

(a) prihvatljivost zahtjeva i postupak dodjele pomoći u okviru ruralnog razvoja te njihova usklađenost s pravilima Zajednice provjereni prije odobrenja plaćanja;

(b) izvršena plaćanja točno i iscrpno knjižena;

(c) provedene provjere predviđene zakonodavstvom Unije;

(d) potrebni dokumenti predočeni u rokovima i obliku koje predviđaju pravila Zajednice;

(e) dokumenti dostupni i da se čuvaju na način kojim se osigurava njihova cjelovitost, valjanost i čitkost tijekom vremena, što se odnosi i na elektroničke dokumente u smislu pravila Unije.

2.  Države članice akreditiraju kao agencije za plaćanja odjele ili tijela koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. Nadalje, da bi bila akreditirana, agencija za plaćanja mora posjedovati administrativnu organizaciju i sustav unutarnje kontrole koji su usklađeni s kriterijima utvrđenima u Prilogu I. („akreditacijski kriteriji”) u pogledu:

(a) unutarnjeg okruženja;

(b) kontrolnih aktivnosti;

(c) informacija i komunikacija;

(d) praćenja.

Države članice mogu utvrditi dodatne akreditacijske kriterije kako bi uzele u obzir veličinu, odgovornosti i ostala specifična svojstva agencije za plaćanja.

Članak 2.

Uvjeti za akreditaciju koordinacijskih tijela

1.  Ako je akreditirano više agencija za plaćanja, u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 predmetna država članica odlučuje o akreditaciji koordinacijskog tijela formalnim aktom na ministarskoj razini, nakon što se uvjeri da administrativno uređenje tog tijela daje dovoljna jamstva o njegovoj sposobnosti za izvršavanje zadaća iz tog članka.

2.  Da bi steklo akreditaciju, koordinacijsko tijelo mora imati utvrđene postupke koji osiguravaju da:

(a) se izjave koje se dostavljaju Komisiji temelje na informacijama dobivenima iz pravilno ovlaštenih izvora;

(b) su izjave koje se dostavljaju Komisiji prethodno pravilno odobrene;

(c) postoji pravilan revizijski trag kao potpora informacijama koje se dostavljaju Komisiji;

(d) se primljene i poslane informacije pohranjuju na siguran način, bilo u papirnatom ili elektroničkom obliku.

Članak 3.

Obveze agencije za plaćanja što se tiče javne intervencije

1.  Agencije za plaćanja iz članka 7. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 upravljaju i osiguravaju kontrolu mjera koje su povezane s interventnim mjerama javnog skladištenja za koje su odgovorne u skladu s uvjetima utvrđenima u Prilogu II. ovoj Uredbi te po potrebi u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, osobito na temelju minimalne učestalosti provjera utvrđene tim Prilogom.

Agencije za plaćanja mogu delegirati svoje ovlasti s tim u vezi na interventne agencije koje ispunjuju uvjete odobrenja iz točke 1.C Priloga I. ovoj Uredbi ili djeluju putem drugih agencija za plaćanja.

2.  Agencije za plaćanja ili interventne agencije mogu, ne dovodeći u pitanje svoju sveukupnu odgovornost povezanu s javnim skladištenjem:

(a) povjeriti provođenje određenih mjera javnog skladištenja fizičkim ili pravnim osobama koje skladište interventne poljoprivredne proizvode („skladištari”);

(b) ovlastiti fizičke ili pravne osobe za obavljanje određenih posebnih zadaća koje su utvrđene sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

Ako agencije za plaćanja povjere provođenje skladištarima iz prvog podstavka točke (a), takvo se provođenje vrši u skladu s ugovorima o skladištenju na temelju obveza i općih načela iz Priloga III.

3.  Obveze agencija za plaćanja u vezi s javnim skladištenjem su sljedeće:

(a) vođenje evidencija zaliha i financijskih obračuna za svaki proizvod obuhvaćen interventnom mjerom javnog skladištenja, na osnovi mjera koje vrše od 1. listopada do 30. rujna sljedeće godine, pri čemu se ovo razdoblje naziva „obračunska godina”;

(b) vođenje ažuriranog popisa skladištara s kojima su zaključili ugovore o javnom skladištenju. Taj popis sadržava upute koje omogućuju točnu identifikaciju svih mjesta skladištenja, njihov kapacitet, broj skladišta, hladnjača i silosa te njihove nacrte i sheme;

(c) omogućiti da Komisiji budu dostupni standardni ugovori koji se koriste za javno skladištenje, pravila utvrđena za preuzimanje proizvoda, njihovu pohranu i iznošenje iz skladišta skladištara te pravila primjenjiva na odgovornosti skladištara;

(d) vođenje centralizirane, računalne evidencije svih zaliha, obuhvaćajući sva mjesta skladištenja, sve proizvode i sve količine i kvalitete različitih proizvoda, navodeći u svakom slučaju težinu (neto i bruto, prema potrebi) ili volumen;

(e) izvođenje svih postupaka koji se odnose na skladištenje, pohranu, prijevoz ili prijenos interventnih proizvoda u skladu sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom, ne dovodeći u pitanje odgovornost kupaca, ostalih agencija za plaćanja uključenih u postupak i svih drugih osoba koje u pogledu toga djeluju na temelju uputa;

(f) provođenje provjera na mjestima pohrane interventnih proizvoda tijekom cijele godine, u neredovitim vremenskim razmaci i bez prethodnog upozorenja. Međutim, ako se time ne ugrožava cilj provjere, dopušteno je dati prethodnu najavu strogo ograničenu na minimalno potrebno vremensko razdoblje. Takva se najava ne smije dati više od 24 sata unaprijed, osim u propisno opravdanim razlozima;

(g) vršenje godišnje inventure u skladu s člankom 4.

Ako u državi članici vođenje obračuna javnog skladištenja za jedan ili više proizvoda vrši više agencija za plaćanja, evidencije zaliha i financijski obračuni navedeni u točkama (a) i (d) konsolidiraju se na razini države članice prije nego što se odgovarajuće informacije dostave Komisiji.

4.  Agencije za plaćanja poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale:

(a) pravilno skladištenje proizvoda koji su obuhvaćeni interventnim mjerama Unije, pri čemu se najmanje jednom godišnje provjerava kvaliteta pohranjenih proizvoda;

(b) cjelovitost interventnih zaliha.

5.  Agencije za plaćanja bez odlaganja obavješćuju Komisiju o:

(a) slučajevima u kojima će produljenje razdoblja skladištenja vjerojatno uzrokovati smanjenje kvalitete proizvoda;

(b) količinskim gubitcima ili smanjenju kvalitete proizvoda zbog prirodnih katastrofa.

Ako dođe do situacije iz prvog podstavka točaka (a) i (b), Komisija donosi odgovarajuću odluku:

(a) u vezi sa situacijom iz prvog podstavka točke (a), u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 );

(b) u vezi sa situacijom iz prvog podstavka točke (b), u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.  Agencije za plaćanja snose sve financijske posljedice lošeg pohranjivanja proizvoda koji su obuhvaćeni interventnim mjerama Unije, posebno one koje su posljedica neprikladnih načina skladištenja. Ne dovodeći u pitanje pravo regresa skladištara, agencije za plaćanja snose financijsku odgovornost za neispunjenje svojih dužnosti ili obveza.

7.  Agencije za plaćanja dužne su omogućiti agentima Komisije ili osobama koje je ovlastila Komisija trajan uvid u obračune javnog skladištenja i sve dokumente, ugovore i podatke koji su sastavljeni ili zaprimljeni u kontekstu interventnih aktivnosti, bilo elektronički bilo u prostorijama agencija za plaćanja.

Članak 4.

Inventura

1.  Tijekom svake obračunske godine agencije za plaćanja sastavljaju inventuru za svaki proizvod koji je bio predmet interventne mjere Unije.

Agencije za plaćanja uspoređuju rezultate inventure s knjigovodstvenim podacima. Sve utvrđene razlike u količinama i iznosi koji proizlaze iz razlika u kvaliteti utvrđenih tijekom provjera uknjižuju se u skladu s pravilima donesenima u skladu s člankom 46. stavkom 6. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.  U svrhu stavka 1., manjci koji su posljedica uobičajenih postupaka skladištenja jednaki su razlici između teorijskih zaliha koje prikazuje knjigovodstvena inventura s jedne strane i stvarnih fizičkih zaliha ustanovljenih na temelju inventure iz stavka 1. ili zaliha prikazanih kao ostatak u knjigama nakon što su fizičke zalihe potrošene, s druge strane, te podliježu granicama dopuštenog odstupanja utvrđenog u Prilogu IV.



POGLAVLJE II.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE

Članak 5.

▼M3

Nepoštovanje krajnjeg roka plaćanja u pogledu Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi

▼B

1.  U pogledu Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), u skladu s izuzetcima iz članka 40. prvog stavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u skladu s načelom proporcionalnosti, izdatci ostvareni nakon rokova plaćanja prihvatljivi su za plaćanja Unije u okviru uvjeta utvrđenih u stavcima od 2. do 6. ovog članka.

2.  Ako izdatci ostvareni nakon rokova iznose do 5 % izdataka ostvarenih prije rokova, ne dolazi do smanjenja mjesečnih plaćanja.

Ako izdatci ostvareni nakon rokova prelaze prag od 5 %, svi daljnji izdatci ostvareni sa zakašnjenjem smanjuju se u skladu sa sljedećim pravilima:

(a) izdatci ostvareni u prvom mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 10 %;

(b) izdatci ostvareni u drugom mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 25 %;

(c) izdatci ostvareni u trećem mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 45 %;

(d) izdatci ostvareni u četvrtom mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 70 %;

(e) izdatci ostvareni nakon četvrtog mjeseca od mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 100 %.

3.  Odstupajući od stavka 2., u slučaju izravnih plaćanja koja podliježu maksimalnoj graničnoj vrijednosti iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ) primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a) ako prag iz stavka 2. prvog podstavka nije u potpunosti iskorišten za plaćanja koja su za kalendarsku godinu N izvršena najkasnije 15. listopada godine N + 1 i ako preostali prag premašuje 2 %, taj se ostatak smanjuje na 2 %;

(b) tijekom financijske godine N + 1, izravna plaćanja, osim plaćanja predviđenih Uredbom (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 3 ) i Uredbom (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ), koja se za kalendarsku godinu N – 1 ili ranije izvrše nakon roka za plaćanje prihvatljiva su za financiranje iz EFJP-a samo ako ukupan iznos izravnih plaćanja izvršenih u financijskoj godini N + 1, po potrebi ispravljenih na iznose prije prilagodbe iz članka 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013, ne premašuje gornju granicu utvrđenu u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1307/2013 u odnosu na kalendarsku godinu N, u skladu s člankom 7. te Uredbe;

(c) izdatci veći od ograničenja iz točke (a) ili (b) smanjuju se za 100 %.

Iznosi naknada iz članka 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne uzimaju se u obzir za provjeru ispunjenja uvjeta utvrđenog u ovom stavku prvom podstavku točki (b).

▼M1

3.a  Odstupajući od stavka 2., tijekom financijske godine 2015., u slučaju izravnih plaćanja navedenih u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EZ) br. 73/2009 ( 5 ) primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a) ako prag iz stavka 2. prvog podstavka nije u potpunosti iskorišten za plaćanja koja su za kalendarsku godinu 2014. izvršena najkasnije 15. listopada godine 2015. i ako preostali prag premašuje 2 %, taj se ostatak smanjuje na 2 %;

(b) u slučaju država članica koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja u skladu s glavom III. poglavljem 3. Uredbe (EZ) br. 73/2009, izravna plaćanja, osim plaćanja predviđenih Uredbom (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ) i Uredbom (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ( 7 ), koja se za kalendarsku godinu 2013. ili ranije izvrše nakon roka za plaćanje prihvatljiva su za financiranje iz EFJP-a samo ako ukupan iznos izravnih plaćanja izvršenih u financijskoj godini 2015., po potrebi ispravljenih na iznose prije prilagodbe iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 73/2009 ili iz članka 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013, ne premašuje gornju granicu utvrđenu u Prilogu VIII. Uredbi (EZ) br. 73/2009 u odnosu na kalendarsku godinu 2014. i uzimajući u obzir iznose koji proizlaze iz primjene članka 136.b Uredbe (EZ) br. 73/2009 za kalendarsku godinu 2014. kako je utvrđeno u Prilogu VIII.a toj Uredbi;

(c) u slučaju država članica koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini kako je utvrđeno u članku 122. Uredbe (EZ) br. 73/2009, izravna plaćanja koja se za kalendarsku godinu 2013. ili ranije izvrše nakon roka za plaćanje prihvatljiva su za financiranje iz EFJP-a samo ako ukupan iznos izravnih plaćanja izvršenih u financijskoj godini 2015., po potrebi ispravljenih na iznose prije prilagodbe iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 73/2009 ili iz članka 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013, ne premašuje zbroj pojedinačnih gornjih granica utvrđenih za izravna plaćanja za kalendarsku godinu 2014. za predmetnu državu članicu;

(d) izdatci veći od ograničenja iz točke (a), (b) ili (c) smanjuju se za 100 %.

Iznosi naknada iz članka 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne uzimaju se u obzir za provjeru ispunjenja uvjeta utvrđenog u ovom stavku prvom podstavku točki (b) ili (c).

▼B

4.  Komisija primjenjuje vremensko stupnjevanje različito od onih određenih u stavcima 2. i 3. i/ili niža ili nikakva smanjenja ako se pojave iznimni uvjeti upravljanja za određene mjere ili ako su države članice iznijele opravdane razloge.

Međutim, prvi se podstavak ne primjenjuje na izdatke veće od ograničenja iz stavka 3. točke (b).

5.  Provjere poštovanja rokova plaćanja, u kontekstu mjesečnih plaćanja, izvršavaju se dva puta svake financijske godine:

(a) za izdatke ostvarene do 31. srpnja;

(b) za izdatke ostvarene do 15. listopada.

Svako prekoračenje rokova u kolovozu, rujnu i listopadu uzima se u obzir u odluci o poravnanju računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.  Smanjenja navedena u ovom članku primjenjuju se ne dovodeći u pitanje naknadnu odluku o potvrdi sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

▼M3

Članak 5.a

Nepoštovanje krajnjeg roka plaćanja u pogledu Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj

1.  U pogledu Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, u skladu s izuzetcima iz prvog stavka članka 40. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u skladu s načelom proporcionalnosti, izdatci ostvareni nakon roka plaćanja prihvatljivi su za plaćanja Unije u okviru uvjeta utvrđenih u stavcima 2. do 6. ovog članka.

2.  Ako su izdatci ostvareni nakon roka iz članka 75. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 jednaki pragu od 5 % izdataka ostvarenih prije tog roka ili manji, ne dolazi do smanjenja međuplaćanja.

Ako su izdatci ostvareni nakon roka iz članka 75. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 viši od praga od 5 %, svi daljnji izdatci za razdoblja iz članka 22. stavka 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 908/2014 ( 8 ) ostvareni sa zakašnjenjem smanjuju se u skladu sa sljedećim pravilima:

(a) izdatci ostvareni između 1. srpnja i 15. listopada godine u kojoj je istekao rok plaćanja smanjuju se za 25 %;

(b) izdatci ostvareni između 16. listopada i 31. prosinca godine u kojoj je istekao rok plaćanja smanjuju se za 60 %;

(c) izdatci ostvareni nakon 31. prosinca godine u kojoj je istekao rok plaćanja smanjuju se za 100 %.

3.  Odstupajući od stavka 2., ako prag iz prvog podstavka tog stavka nije u potpunosti iskorišten za plaćanja koja su za kalendarsku godinu N izvršena najkasnije do 31. prosinca godine N + 1 i ako preostali prag premašuje 2 %, taj se ostatak smanjuje na 2 %.

4.  Ako se pojave iznimni uvjeti upravljanja za određene mjere ili ako su države članice iznijele opravdane razloge, Komisija primjenjuje vremenska stupnjevanja različita od onih određenih u stavcima 2. i 3. ili niža smanjenja ili ne primjenjuje smanjenja.

5.  Provjere poštovanja roka plaćanja provode se jedanput svake financijske godine za izdatke ostvarene do 15. listopada.

Svako prekoračenje roka plaćanja uzima se u obzir u odluci o poravnanju računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.  Smanjenja iz ovog članka primjenjuju se ne dovodeći u pitanje naknadnu odluku o potvrdi o sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

▼B

Članak 6.

Nepoštovanje najranijeg datuma plaćanja

U pogledu EFJP-a, ako je državama članicama dopušteno plaćati predujmove do određenog maksimalnog iznosa prije najranijeg datuma plaćanja utvrđenog u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, svaki plaćeni izdatak veći od tog maksimalnog iznosa smatra se izdatkom ostvarenim prije najranijeg datuma plaćanja. Međutim, u skladu s izuzetcima iz članka 40. prvog stavka Uredbe (EU) br. 1306/2013, taj je izdatak prihvatljiv za plaćanja Unije, uz umanjenje od 10 %.

Članak 7.

Nadoknada od strane agencija za plaćanja

1.  U svojoj odluci o mjesečnim plaćanjima koju treba donijeti na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Komisija plaća iznos izdatka prijavljenog od svake države članice, umanjen za namjenski prihod koji je ta država članica uključila u istu izjavu o izdatcima. Ovo se usklađivanje smatra jednakim ubiranju odgovarajućeg prihoda.

Odobrena sredstva za preuzete obveze te odobrena sredstva za plaćanja koja tvore namjenski prihod otvaraju se nakon što se taj prihod dodijeli proračunskim linijama. Dodjela nastupa kada je namjenski prihod uknjižen, u roku od dva mjeseca od primitka izjava poslanih od država članica, u skladu s pravilima iz članka 43. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.  Ako su iznosi iz članka 43. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1306/2013 zadržani prije plaćanja potpore na koju se nepravilnost ili nepažnja odnose, oni se odbijaju od odgovarajućeg izdatka.

3.  Iznosi doprinosa Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) čiji je povrat osiguran od korisnika u okviru dotičnog programa ruralnog razvoja tijekom svakog referentnog razdoblja oduzimaju se u izjavi o izdatcima za to razdoblje od iznosa koji plaća EPFRR.

4.  Veći ili manji iznosi koji po potrebi proizlaze iz poravnanja računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, a koji se mogu ponovno iskoristiti za program ruralnog razvoja, dodaju se ili oduzimaju od iznosa doprinosa EPFRR-a pri sastavljanju prve izjave nakon odluke o poravnanju računa.

5.  Financiranje iz sredstava EFJP-a jednako je rashodima koji su izračunani na osnovi informacija dobivenih od agencija za plaćanja, nakon oduzimanja svih prihoda proizašlih iz interventnih mjera, potvrđenih informatičkim sustavom koji je uspostavila Komisija i koje su agencije za plaćanje uključile u svoju izjavu o izdatcima.

Članak 8.

Zakašnjelo donošenje proračuna Unije

1.  U pogledu EFJP-a, ako proračun Unije nije donesen do početka proračunske godine, mjesečna plaćanja iz članka 18. Uredbe (EU) br. 1306/2013 odobravaju se kao postotak od izjava o izdatcima zaprimljenih od svake države članice, utvrđen za svako poglavlje izdataka i unutar ograničenja određenih člankom 16. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Komisija u odlukama o naknadnim nadoknadama uzima u obzir saldo iznosa koji nije nadoknađen državama članicama.

2.  U pogledu EPFRR-a, ako proračun Unije nije donesen do početka proračunske godine:

(a) privremena plaćanja iz članka 36. Uredbe (EU) br. 1306/2013 dodjeljuju se razmjerno raspoloživim odobrenim sredstvima kao postotak od izjava o izdatcima zaprimljenih za svaki program ruralnog razvoja. Pri kasnijim privremenim plaćanjima Komisija uzima u obzir saldo iznosa koji nisu nadoknađeni državama članicama;

(b) u vezi s proračunskim izdvajanjima iz članka 33. Uredbe (EU) br. 1306/2013, prvi godišnji obroci nakon usvajanja programa ruralnog razvoja izvršavaju se u skladu s redoslijedom usvajanja tih programa. Proračunska izdvajanja za kasnije godišnje obroke izvršavaju se na temelju redoslijeda kojim su programi iskoristili odgovarajuća izdvajanja. Komisija može izvršiti djelomična godišnja izdvajanja za programe ruralnog razvoja ako su raspoloživa odobrena sredstva za preuzimanje obveza ograničena. Preostala sredstva za te programe izdvajaju se tek nakon što postanu raspoloživa dodatna odobrena sredstva za preuzimanje obveza.

Članak 9.

Odgoda mjesečnih plaćanja

Nakon što o tome obavijesti predmetne države članice, Komisija im može odgoditi mjesečna plaćanja iz članka 18. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ako obavijesti iz članka 102. stavka 1. točke (c) podtočaka i. i ii. nisu poslane na vrijeme ili ako sadržavaju nepodudarnosti koje zahtijevaju dodatne provjere.

Članak 10.

Obustava plaćanja u slučaju zakašnjelog podnošenja informacija

1.  Obustava plaćanja iz članka 42. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuje se na mjere navedene u Prilogu V. ovoj Uredbi.

2.  Kad je riječ o izdatcima u okviru EFJP-a, primjenjuju se sljedeće stope obustave plaćanja:

(a) ako rezultati kontrola nisu poslani do 15. listopada, 1 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane;

(b) ako rezultati kontrola nisu poslani do 1. prosinca, 1,5 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane.

3.  Kad je riječ o izdatcima u okviru EPFRR-a, primjenjuju se sljedeće stope obustave plaćanja:

(a) ako rezultati kontrola nisu poslani do 15. listopada, 1 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane;

(b) ako rezultati kontrola nisu poslani do 15. siječnja, 1,5 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane.

Članak 11.

Devizni tečaj koji važi za sastavljanje izjava o izdatcima

1.  U skladu s člankom 106. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013, u pogledu EFJP-a, pri sastavljanju izjava o izdatcima države članice koje nisu usvojile euro primjenjuju jednaki tečaj koji su koristile za plaćanja korisnicima ili za primanje prihoda, u skladu s poglavljem V. i sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom. Za odluke o poravnanju iz članaka 51. i 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice primjenjuju prvi tečaj koji Europska središnja banka utvrdi nakon datuma donošenja tih odluka.

U slučajevima koji nisu navedeni u prvom podstavku, a posebno za promidžbene programe odobrene na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008 ( 9 ) i za mjere promidžbe u sektoru vina te za operacije za koje sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom nije utvrđen operativni događaj, primjenjuje se predzadnji tečaj koji je Europska središnja banka utvrdila prije mjeseca na koji se odnose prijavljeni izdatci ili namjenski prihod.

2.  U vezi s programima ruralnog razvoja, za sastavljanje izjava o izdatcima države članice koje ne čine dio europodručja primjenjuje se za svaku operaciju plaćanja ili povrata predzadnji devizni tečaj koji je Europska središnja banka odredila prije mjeseca u kojemu je operacija uknjižena u knjige agencije za plaćanje.

▼M3

Za operacije za koje sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom nije utvrđen operativni događaj primjenjuje se predzadnji tečaj koji je Europska središnja banka utvrdila prije zadnjeg mjeseca razdoblja na koje se odnose prijavljeni izdatci ili namjenski prihod.

▼B



POGLAVLJE III.

PORAVNANJE RAČUNA I OSTALE PROVJERE

Članak 12.

Kriteriji i metodologija za primjenu ispravaka u okviru potvrde o sukladnosti

1.  Za donošenje odluke u skladu s člankom 52. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 o iznosima koje treba isključiti iz financiranja Unije, Komisija razlikuje one iznose ili dijelove iznosa za koje je utvrđeno da su neopravdano potrošeni i one utvrđene primjenom ekstrapoliranih ili paušalnih ispravaka.

Kako bi odredila iznose koje se može isključiti iz financiranja Unije kad utvrdi da izdatci nisu nastali u skladu s pravom Unije i u pogledu EPFRR-a, u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, Komisija upotrebljava vlastite nalaze i uzima u obzir informacije koje su države članice dostavile u postupku potvrde o sukladnosti provedenom u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.  Komisija odlučuje o isključenju na temelju utvrđivanja neopravdano potrošenih iznosa samo ako se ti iznosi mogu utvrditi uz razmjeran napor. Ako uz razmjeran napor Komisija ne može utvrditi neopravdano potrošene iznose, države članice mogu, u razdobljima koje utvrđuje Komisija tijekom postupka potvrde o sukladnosti, dostaviti podatke o provjeri tih iznosa na temelju ispitivanja svih pojedinačnih slučajeva na koje je nesukladnost mogla utjecati. Provjerom su obuhvaćeni svi izdatci nastali kršenjem primjenjivog prava na teret proračuna Unije. Dostavljeni podatci uključuju sve pojedinačne iznose koji su neprihvatljivi zbog te nesukladnosti.

3.  Ako neopravdano potrošene iznose nije moguće utvrditi u skladu sa stavkom 2., iznose koje treba isključiti Komisija može odrediti primjenom ekstrapoliranih ispravaka. Kako bi Komisiji omogućile određivanje relevantnih iznosa, države članice mogu, u razdobljima koje utvrđuje Komisija tijekom postupka potvrde o sukladnosti, dostaviti izračun iznosa koji treba isključiti iz financiranja Unije dobivenog ekstrapolacijom statističkim sredstvima rezultata provjera provedenih na reprezentativnom uzorku tih slučajeva. Uzorak se uzima iz populacije u kojoj je razumno očekivati pojavu utvrđene nesukladnosti.

4.  Kako bi uzela u obzir rezultate koje su države članice dostavile kako je navedeno u stavcima 2. i 3., Komisija može:

(a) ocijeniti metode utvrđivanja ili ekstrapolacije koje države članice jasno opisuju;

(b) provjeriti reprezentativnost uzorka iz stavka 3.;

(c) provjeriti sadržaj i rezultate utvrđivanja ili ekstrapolacije koji su joj dostavljeni;

(d) prikupiti dostatne i mjerodavne revizijske dokaze u pogledu osnovnih podataka.

5.  Pri primjeni stavka 3. države članice mogu koristiti kontrolnu statistiku agencija za plaćanja koju je potvrdilo tijelo za ovjeravanje ili ocjenu razine pogreške koju je to tijelo donijelo u kontekstu svoje revizije iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013 uz uvjet:

(a) da je Komisija zadovoljna radom tijela za ovjeravanje u smislu strategije revizije i sadržaja, obujma i kvalitete stvarno obavljenog revizijskog posla;

(b) da je područje primjene rada tijela za ovjeravanje u skladu s područjem primjene predmetne provjere potvrde o sukladnosti, osobito u pogledu mjera ili programa;

(c) da je u ocjenama uzet u obzir iznos kazni koje je trebalo primijeniti.

6.  Ako nisu ispunjeni uvjeti za određivanje iznosa koje treba isključiti iz financiranja Unije kako je navedeno u stavcima 2. i 3. ili je slučaj takav da se iznosi koje treba isključiti ne mogu odrediti na temelju tih stavaka, Komisija primjenjuje odgovarajuće paušalne ispravke uzimajući u obzir narav i težinu prekršaja i svoju vlastitu procjenu rizika financijske štete prouzročene Uniji.

Razina paušalnih ispravaka utvrđuje se osobito uzimajući u obzir utvrđenu vrstu nesukladnosti. U tu se svrhu nedostatci u kontrolama dijele na one koji se odnose na ključne kontrole i one koji se odnose na pomoćne kontrole kako slijedi:

(a) ključne su kontrole administrativne provjere i kontrole na terenu nužne za utvrđivanje prihvatljivosti potpore i odgovarajuće primjene smanjenja i kazni;

(b) pomoćne su kontrole sve ostale administrativne radnje potrebne za pravilnu obradu zahtjeva.

Ako se u okviru istog postupka potvrde o sukladnosti utvrde različite nesukladnosti koje bi pojedinačno potaknule različite paušalne ispravke, primjenjuje se isključivo najviša razina paušalnog ispravka.

7.  Pri utvrđivanju razine paušalnih ispravaka Komisija osobito uzima u obzir sljedeće okolnosti koje ukazuju na veću težinu nedostataka i veći rizik gubitka za proračun Unije:

(a) jedna ključna kontrola ili više njih nisu primijenjene ili su tako loše primijenjene ili tako rijetko da se smatraju neučinkovitima pri utvrđivanju prihvatljivosti zahtjeva ili sprečavanju nepravilnosti; ili

(b) su utvrđena tri nedostatka ili više njih u pogledu istog sustava kontrole; ili

(c) je utvrđeno da država članica ne primjenjuje sustav kontrole ili je on u velikoj mjeri manjkav te postoje dokazi o široko raširenim nepravilnostima i nemaru u suzbijanju nepravilnih ili prijevarnih praksi; ili

(d) je na tu državu članicu već primijenjen ispravak za slične nedostatke u istom sektoru, pri čemu su uzete u obzir korektivne ili kompenzacijske mjere koje je država članica već poduzela.

▼M1

8.  Ako država članica navede objektivne elemente kojima se ne ispunjuju zahtjevi iz stavaka 2. i 3. ovog članka, ali kojima se ukazuje na to da je najveći gubitak za sredstva manji od onoga koji bi nastao primjenom paušalne stope koja je niža od predložene, Komisija primjenjuje tu nižu paušalnu stopu kako bi odredila iznose koje treba isključiti iz financiranja Unije u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

▼B

9.  Iznosi čiji je povrat stvarno osiguran od korisnika i koji su doznačeni fondovima prije roka koji bi Komisija trebala odrediti tijekom postupka potvrde o sukladnosti odbijaju se od iznosa koji Komisija odluči isključiti iz financiranja Unije u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 13.

Obveza nakon postupaka povrata

Nakon završetku postupka povrata iz članka 54. stavka 2. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice:

(a) pripisuju EFJP-u 50 % iznosa čiji je povrat osiguran, nakon odbitka troškova povrata kako je predviđeno u članku 55. drugom stavku te Uredbe;

(b) pripisuju EPFRR-u 50 % iznosa čiji je povrat osiguran nakon zatvaranja programa ruralnog razvoja ili čiji je povrat osiguran prije zatvaranja programa ali koji nije mogao biti preraspodijeljen u skladu s člankom 56. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 14.

Kontrola transakcija

Sustav kontrole uspostavljen glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne primjenjuje se na mjere navedene u Prilogu VI. ovoj Uredbi.



POGLAVLJE IV.

JAMSTVA



ODJELJAK 1.

Područje primjene i korištenje pojmova

Članak 15.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje u svim slučajevima u kojima je sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom predviđeno davanje jamstva, bez obzira na to koristi li se pojam „jamstvo” ili ne.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na jamstva koja se polažu kao osiguranje plaćanja uvoznih i izvoznih carina iz Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 ( 10 ).

Članak 16.

Pojmovi korišteni u ovom poglavlju

Za potrebe ovog poglavlja:

(a) „nadležno tijelo” je strana ovlaštena da prihvati jamstvo ili strana ovlaštena da odluči u skladu s mjerodavnim propisom treba li jamstvo osloboditi ili aktivirati;

(b) „zajedničko jamstvo” je jamstvo koje se daje nadležnom tijelu kako bi se osiguralo ispunjenje više od jedne obveze;

(c) „odgovarajući dio jamstva” je dio zajamčenog iznosa koji je jednak količini za koju obveza nije ispunjena.



ODJELJAK 2.

Polaganje jamstva

Članak 17.

Odgovorna strana

Jamstvo daje strana, ili se daje u njezino ime, koja je odgovorna za plaćanje iznosa novca koji se potražuje ako neka obveza nije ispunjena.

Članak 18.

Odustajanje od traženja jamstva

1.  Nadležno tijelo može odustati od traženja jamstva ako je strana koja je odgovorna za ispunjenje obveze:

(a) javno tijelo odgovorno za obavljanje zadaća državne vlasti; ili

(b) privatno tijelo koje obavlja zadaće iz točke (a) uz državni nadzor.

2.  Nadležno tijelo može odustati od traženja jamstva ako je vrijednost iznosa koji se osigurava manja od 500 EUR. U tom se slučaju dotična strana pismeno obvezuje da će platiti iznos jednak jamstvu od kojeg se odustalo ako se odgovarajuća obveza ne ispuni.

Pri primjeni prvog podstavka, vrijednost jamstva izračunava se tako da obuhvaća sve relevantne obveze povezane s istom operacijom.

Članak 19.

Uvjeti koji se primjenjuju na jamstva

1.  Nadležno tijelo odbija prihvatiti ili zahtijeva zamjenu svakog jamstava koje smatra nedovoljnim ili nezadovoljavajućim ili kojim se ne daje pokriće za dovoljno dugo razdoblje.

2.  Ako se daje gotovinski polog prijenosom, ne smatra se da on predstavlja jamstvo sve dok se nadležno tijelo ne uvjeri da mu je predmetni iznos na raspolaganju.

3.  Ček za iznos čije plaćanje jamči neka financijska institucija koju država članica dotičnog nadležnog tijela priznaje za tu svrhu smatra se gotovinskim pologom. Nadležno tijelo ne treba prezentirati takav ček na naplatu sve do pred kraj roka za koji se jamči.

Drugi čekovi osim onih navedenih u prvom podstavku predstavljaju jamstvo tek kad se nadležno tijelo uvjeri da mu je predmetni iznos na raspolaganju.

4.  Sve pristojbe koje naplaćuje financijska institucija snosi strana koja daje jamstvo.

5.  Nikakve kamate neće se plaćati strani koja daje jamstvo u obliku gotovinskog pologa.

Članak 20.

Upotreba eura

1.  Jamstva se izražavaju u eurima.

2.  Ako se u državi članici koja nije prihvatila euro prihvaća jamstvo, iznos jamstva u eurima preračunava se u primjenjivu nacionalnu valutu u skladu s odredbama poglavlja V. Obveza koja odgovara jamstvu i bilo koji iznos koji se zadržava u slučaju nepravilnosti ili nepoštovanja obveze ostaju utvrđeni u eurima.

Članak 21.

Jamac

1.  Jamac ima službeno registrirano prebivalište ili poslovni nastan u Uniji i, podložno odredbama Ugovora o slobodnom pružanju usluga, ima odobrenje nadležnog tijela države članice u kojoj se daje jamstvo. Jamac se obavezuje pisanim jamstvom.

2.  U pisanom jamstvu navodi se najmanje:

(a) obveza ili, u slučaju zajedničkog jamstva, vrste obveza za čije se ispunjenje jamči plaćanjem iznosa novca;

(b) najveći iznos koji jamac prihvaća da će platiti;

(c) da se jamac obvezuje da će solidarno sa stranom odgovornom za ispunjenje obveze platiti u roku od 30 dana od zahtjeva nadležnog tijela svaki iznos u okviru jamstva koji je dospio kad se jamstvo proglasi izgubljenim.

3.  Ako je već dano zajedničko jamstvo, nadležno tijelo određuje postupak kojim se cijelo zajedničko jamstvo ili njegov dio raspoređuje za pojedinu obvezu.

Članak 22.

Primjena više sile

Svaka osoba koja je odgovorna za obvezu obuhvaćenu jamstvom i koja tvrdi da je do neispunjena obveze došlo zbog više sile mora dokazati, na način prihvatljiv nadležnom tijelu, postojanje više sile. Ako nadležno tijelo prizna postojanje slučaja više sile, obveza se ukida isključivo u svrhu oslobađanja jamstva.



ODJELJAK 3.

Oslobađanje i gubitak jamstava osim onih iz odjeljka 4.

Članak 23.

Gubitak jamstava

1.  Obveza navedena u članku 66. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 jest zahtjev da se izvrši ili ne izvrši neka radnja nužna za potrebe uredbe koja je zahtijeva.

2.  Ako se obveza ne ispuni, a nije dan rok za njezino ispunjenje, jamstvo se aktivira kada nadležno tijelo utvrdi da obveza nije ispunjena.

3.  Ako se obveza mora ispuniti u određenom roku, a do ispunjenja dođe tek po isteku tog roka, jamstvo se aktivira.

U tom se slučaju odmah aktivira 10 % jamstva, a potom se na preostali iznos primjenjuje dodatni postotak, i to kako slijedi:

(a) 2 % po kalendarskom danu za koji je prekoračen rok ako se obveza odnosi na uvoz proizvoda u treću zemlju;

(b) 5 % po kalendarskom danu za koji je prekoračen rok ako se obveza odnosi na odlazak proizvoda iz carinskog područja Unije.

4.  Ako se obveza ispuni na vrijeme, a dokaz o njezinu ispunjenju mora biti predočen u određenom roku, jamstvo koja obuhvaća tu obvezu aktivira se za svaki kalendarski dan kojim se prekorači taj rok, i to u skladu s formulom [0,2]/rok u danima te uzimajući u obzir članak 25.

Ako se dokaz iz prvog podstavka sastoji od podnošenja uvozne ili izvozne dozvole koja je iskorištena ili istekla, ili od podnošenja dokaza o proizvodima koji su napustili carinsko područje Unije, jamstvo se aktivira u iznosi od 15 % ako se dokaz podnese prije utvrđenog roka iz prvog podstavka, a najkasnije 730. kalendarskog dana nakon isteka dozvole. Nakon tih 730 kalendarskih dana preostali iznos jamstva gubi se u cijelosti.

Ako se dokaz iz prvog podstavka sastoji od podnošenja izvozne dozvole koja je iskorištena ili istekla, a u kojoj je naveden iznos unaprijed utvrđene subvencije, jamstvo se aktivira u iznosi od:

(a) 10 % ako se dozvola podnese između 61. i 90. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(b) 50 % ako se dozvola podnese između 91. i 120. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(c) 70 % ako se dozvola podnese između 121. i 150. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(d) 80 % ako se dozvola podnese između 151. i 180. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(e) 100 % ako se dozvola podnese nakon 180. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole.

5.  Iznos jamstva koji se aktivira zaokružuje se na prvi niži cijeli iznos u eurima ili primjenjivoj nacionalnoj valuti.

Članak 24.

Oslobađanje jamstava

1.  Nakon što se predoči dokaz propisan posebnim pravilima Unije o tome da je obveza ispunjena ili nakon što se jamstvo djelomično aktivira u skladu s člankom 66. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i člankom 23. ove Uredbe, jamstvo, ili prema potrebi ostatak jamstva, oslobađa se bez odgađanja.

2.  Jamstvo se djelomično oslobađa na zahtjev ako se predoči odgovarajući dokaz za dio količine proizvoda, uz uvjet da taj dio nije manji od minimalne količine koja je navedena u propisu kojim se zahtijeva jamstvo ili, ako ona nije tamo navedena, od količine koju je odredila država članica.

3.  Ako nije propisan rok za predočenje dokaza potrebnih za oslobađanje jamstva, to razdoblje iznosi 365 kalendarskih dana od roka propisanog za ispunjenje obveze za koju je položeno jamstvo. Ako nije propisan rok, razdoblje iznosi 365 kalendarskih dana od datuma do kojeg su ispunjene sve obveze.

Rok utvrđen u prvom podstavku nije dulji od 1 095 kalendarskih dana od trenutka kada je jamstvo pripisano određenoj obvezi.

Članak 25.

Pragovi

1.  Ukupni aktivirani iznos ne premašuje 100 % odgovarajućeg dijela zajamčenog iznosa.

2.  Nadležno tijelo može odustati od aktiviranja iznosa manjeg od 100 EUR, uz uvjet da su zakonom i drugim propisima utvrđene slične nacionalne odredbe za usporedive slučajeve.



ODJELJAK 4.

Jamstva u pogledu predujmova

Članak 26.

Područje primjene

Odredbe ovog odjeljka primjenjuju se u svim slučajevima u kojima posebni propisi Unije predviđaju da se određeni iznosi mogu platiti unaprijed, prije ispunjenja obveze utvrđene za dobivanje potpore ili pogodnosti.

Članak 27.

Oslobađanje jamstava

1.  Jamstvo se oslobađa:

(a) ako je utvrđeno konačno pravo na iznos plaćen kao predujam;

(b) ili ako je isplaćen odobreni iznos plus svi dodatci predviđeni u posebnim propisima Unije.

2.  Ako prođe rok za dokazivanje konačnog prava na dodijeljeni iznos, a da nisu predočeni dokazi za to pravo, nadležno tijelo odmah započinje postupak aktiviranja jamstva.

Međutim, kad je tako određeno posebnim propisima Unije, dokaz se može predočiti i nakon što istekne rok u okviru djelomičnog oslobađanja jamstva.



POGLAVLJE V.

UPOTREBA EURA

Članak 28.

Izvozne subvencije i trgovina s trećim zemljama

1.  Za iznose koji se odnose na uvoz i za izvozne poreze utvrđene u eurima pravom Unije koje se odnosi na zajedničku poljoprivrednu politiku i koji za države članice vrijede u nacionalnoj valuti, stopa konverzije izričito je jednaka stopi koja se primjenjuje u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

2.  Za izvozne subvencije utvrđene u eurima i za cijene i iznose izražene u eurima u poljoprivrednom zakonodavstvu Unije u pogledu trgovine s trećim zemljama, operativni je događaj za devizni tečaj prihvaćanje carinske deklaracije.

3.  Za izračunavanje standardne uvozne cijene voća i povrća iz članka 136. stavka 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011 ( 11 ), u cilju određivanja ulazne cijene iz članka 137. stavka 1. te Uredbe, operativni događaj za devizni tečaj za reprezentativne cijene upotrijebljene za izračunavanje navedene standardne cijene i iznosa sniženja iz članka 134. stavka 3. te Uredbe dan je na koji se odnose reprezentativne cijene.

Članak 29.

Proizvodne subvencije i posebne vrste potpora

1.  Za proizvodne subvencije koje zakonodavstvo Unije utvrđuje u eurima, operativni je događaj za devizni tečaj datum izjave da su proizvodi stigli na traženo odredište ako tako zahtijeva navedeno zakonodavstvo. U slučajevima kada se takvo odredište ne zahtijeva, operativni je događaj datum na koji agencija za plaćanja prihvati zahtjev za plaćanje subvencije.

2.  Za potporu dodijeljenu u odnosu na količinu proizvoda stavljenu na tržište ili u odnosu na proizvod koji se upotrebljava na poseban način, ne dovodeći u pitanje članke od 30. do 33., operativni događaj za devizni tečaj prva je aktivnost kojom se jamči odgovarajuća uporaba predmetnih proizvoda nakon što ih preuzme dotični subjekt i na temelju koje se dodjeljuje potpora.

3.  Za potporu za privatno skladištenje, operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan razdoblja na koje se odnosi potpora u okviru istog ugovora.

4.  Za ostale potpore osim onih iz stavaka 2. i 3. ovog članka te članaka 30. i 31., operativni događaj za devizni tečaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva.

Članak 30.

Sektor vina

1.  Operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan vinske godine u kojoj je potpora dodijeljena za sljedeće:

(a) restrukturiranje i konverziju vinograda iz članka 46. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(b) osnivanje uzajamnih fondova iz članka 48. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(c) osiguravanje berbe iz članka 49. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

2.  Za potpore isplaćene za dobrovoljnu ili obveznu destilaciju nusproizvoda proizvodnje vina, iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan vinske godine u kojoj je nusproizvod isporučen.

3.  Za ulaganja iz članka 50. Uredbe (EU) br. 1308/2013 i inovacije u sektoru vina iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine u kojoj je donesena odluka o dodjeli potpore.

4.  Za zelenu berbu iz članka 47. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji se odvija zelena berba.

Članak 31.

Iznosi i plaćanja u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.  Za potporu odobrenu za opskrbu učenika određenim mliječnim proizvodima iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 657/2008 ( 12 ), operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan razdoblja na koje se odnosi zahtjev za plaćanje iz članka 11. navedene Uredbe.

2.  Za plaćanje pristojbe iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 595/2004 ( 13 ), za određeno dvanaestomjesečno razdoblje u smislu dijela II. glave I. poglavlja III. Uredbe Vijeća (EU) br. 1234/2007 ( 14 ), operativni događaj za devizni tečaj je 1. travnja nakon predmetnog razdoblja.

3.  Za troškove prijevoza iz članka 30. stavka 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 1272/2009 ( 15 ), operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji nadležno tijelo primi valjanu ponudu.

Članak 32.

Iznosi i plaćanja potpore povezani s provedbom programa distribucije voća u školama

Za potporu dodijeljenu za dostavu voća i povrća, prerađevina voća i povrća te proizvoda od banana za djecu iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 288/2009 ( 16 ), operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja koji prethodi razdoblju iz članka 4. stavka 1. te Uredbe.

▼M2

Članak 32.a

Iznosi i plaćanja potpore povezani s provedbom programa u školama

Za potporu odobrenu za provedbu programa u školama iz dijela II. glave I. poglavlja II. odjeljka I. Uredbe (EU) br. 1308/2013 operativni događaj za devizni tečaj jest 1. siječnja koji prethodi predmetnoj školskoj godini.

▼B

Članak 33.

Najniža cijena za šećernu repu, pristojba za prekoračenu količinu i pristojba za proizvodnju u sektoru šećera

Za pristojbu za proizvodnju za šećer, za najnižu cijenu šećerne repe i za pristojbu za prekoračenu količinu iz članaka 128., 135. i 142. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. listopada tržišne godine s obzirom na koju se primjenjuju ili plaćaju cijene i naknade.

Članak 34.

Iznosi strukturne ili okolišne naravi i opći troškovi operativnih programa

1.  Za iznose iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 1305/2013 te iznose koji se odnose na mjere odobrene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005, za koje se plaćanja korisnicima osiguravaju na temelju programa ruralnog razvoja odobrenih u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine u kojoj je donesena odluka o dodjeli potpore.

Međutim, kada se u skladu s pravilima Unije plaćanja iznosa iz prvog podstavka rasporede na nekoliko godina, operativni događaj za devizni tečaj za svaku godišnju ratu je 1. siječnja godine za koju se plaća predmetna rata.

2.  Za iznose iz točke 2. podtočke (a) Priloga IX. Provedbenoj uredbi (EU) br. 543/2011 namijenjene pokrivanju općih troškova izričito povezanih s operativnim fondovima ili programima iz članaka 32. i 33. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine na koju se odnose ti opći troškovi.

Članak 35.

Iznosi povezani s odobrenjem dodjele nacionalne financijske pomoći proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća te djelomični povrat troškova te nacionalne financijske pomoći

1.  Za zahtjev za odobrenje dodjele nacionalne financijske pomoći iz članka 35. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva Komisiji kako je utvrđeno člankom 92. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011.

2.  Za povrat troškova nacionalne financijske pomoći koje vrši Unija u skladu s člankom 95. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, operativni događaj za devizni tečaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva za dodjelu potpore od proizvođačkih organizacija nadležnim tijelima država članica u skladu s člankom 69. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011.

Članak 36.

Drugi iznosi i cijene

Za cijene ili iznose osim onih iz članaka 28. do 35., ili iznose povezane s tim cijenama, koji su u zakonodavstvu Unije ili u natječajnom postupku iskazani u eurima, operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji nastupi jedna od sljedećih pravnih radnji:

(a) za kupnju, kad je zaprimljena valjana ponuda;

(b) za prodaju, kad je zaprimljena valjana ponuda;

(c) za povlačenje proizvoda u sektoru voća i povrća, dan kad se dogodi povlačenje;

(d) za aktivnosti povezane s neubiranjem i zelenom berbom u sektoru voća i povrća, dan kada se odvijaju aktivnosti povezane s neubiranjem i zelenom berbom;

(e) za troškove prijevoza, prerade ili javnog skladištenja te za iznose dodijeljene za studije u sklopu natječajnog postupka, zadnji dan za dostavljanje ponuda;

(f) za evidentiranje cijena, iznosa ili ponuda na tržištu, dan na koji se evidentira cijena, iznos ili ponuda;

(g) za kazne zbog nepridržavanja poljoprivrednog zakonodavstva, datum akta nadležnog tijela kojim se utvrđuju činjenice;

(h) za promet ili iznose koji se odnose na opsege proizvodnje, početak referentnog razdoblja utvrđenog poljoprivrednim zakonodavstvom.

Članak 37.

Plaćanje predujmova

Za predujmove, operativni događaj za devizni tečaj je operativni događaj koji se primjenjuje na cijenu ili iznos na koji se predujam odnosi, ako se taj događaj dogodi do trenutka plaćanja predujma, ili u drugim slučajevima, datum utvrđivanja predujma u eurima ili, ako se to ne dogodi, datum plaćanja predujma. Operativni događaj za devizni tečaj primjenjuje se na predujmove ne dovodeći u pitanje primjenu tog operativnog događaja za tu cijenu ili iznos na cjelokupnu cijenu ili iznos.

Članak 38.

Jamstva

Kad je riječ o jamstvima, operativni događaj za devizni tečaj datum je polaganja jamstva.

Međutim, primjenjuju se sljedeće iznimke:

(a) za jamstva koja se odnose na predujmove, operativni događaj za devizni tečaj je operativni događaj kako je definiran za iznos predujma ako se taj događaj dogodi do trenutka plaćanja jamstva;

(b) za jamstva koja se odnose na podnošenje ponuda, operativni događaj za devizni tečaj dan je podnošenja ponude;

(c) za jamstva koja se odnose na provedbu natječaja, operativni događaj za devizni tečaj posljednji je dan poziva na sudjelovanje u natječaju.

Članak 39.

Kontrola transakcija

Iznosi u eurima navedeni u glavi V. poglavlju III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 pretvaraju se, ako je potrebno, u nacionalne valute po deviznom tečaju koji vrijedi na prvi radni dan godine u kojoj počinje razdoblje kontrole i objavljen je u seriji C Službenog lista Europske unije.

Članak 40.

Određivanje deviznog tečaja

Kad je operativni događaj utvrđen u skladu sa zakonodavstvom Unije, devizni tečaj koji se primjenjuje zadnji je tečaj koji je Europska središnja banka (ESB) odredila prije prvog dana mjeseca u kojem se dogodi operativni događaj.

Međutim, u sljedećim slučajevima, devizni tečaj koji se primjenjuje je:

(a) za slučajeve iz članka 28. stavka 2. ove Uredbe kojima je operativni događaj za devizni tečaj prihvaćanje carinske deklaracije, tečaj iz članka 18. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92;

(b) za interventne izdatke nastale u okviru postupaka javnog skladištenja, tečaj koji proizlazi iz primjene članka 3. stavka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 906/2014 ( 17 );

(c) za najnižu cijenu šećerne repe iz članka 33. ove Uredbe, prosječni tečaj koji je odredila Europska središnja banka (ESB) za mjesec prije operativnog događaja.



POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 41.

Prijelazne odredbe

1.  Kad agencija za plaćanja koja je akreditirana u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2005 preuzme odgovornost za izdatke za koje nije bila ranije odgovorna, ona se akreditira za nove odgovornosti do 1. siječnja 2015.

2.  Mjere navedene u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1106/2010 ne podliježu sustavu kontrola utvrđenom glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za potrebe kontrola u vezi s izdatcima prije financijske godine 2014.

3.  Ako se u specifičnom zakonodavstvu upućuje na osnovne, sekundarne ili sporedne obveze kako je navedeno u Provedbenoj uredbi (EU) br. 282/2012, primjenjuje se članak 23. stavci 2., 3. i 4. ove Uredbe.

4.  Za programe ruralnog razvoja iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 1698/2005:

(a) odredbe članka 38. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuju se za proračunska izdvajanja neiskorištena do 31. prosinca druge godine nakon godine proračunskog izdvajanja. Upućivanje na godinu N + 3 u članku 38. te Uredbe smatra se upućivanjem na godinu N + 2;

(b) privremena plaćanja koja izvršava Komisija podliježu, kako je navedeno u članku 36. stavku 3. točki (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013, neprekoračenju ukupnog doprinosa EPFRR-a za svaku mjeru tijekom cjelokupnog razdoblja obuhvaćenog predmetnim programom;

(c) za potrebu primjene članaka 37. i 38. Uredbe (EU) br. 1306/2013, konačni datum za prihvatljivost rashoda je datum utvrđen u članku 71. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1698/2005.

5.  Za potrebe primjene članka 54. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, za slučajeve koji su prijavljeni ili se trebaju prijaviti Komisiji u pogledu financijskih godina 2013. i 2014., kako je navedeno u članku 6. točki (h) Uredbe (EZ) br. 885/2006, i dalje se uzima u obzir financijska godina prvog nalaza nepravilnosti u smislu članka 35. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005. Kod slučajeva za koje nije utvrđen prvi upravni ili sudski nalaz nepravilnosti prije 16. listopada 2014., primjenjuju se odredbe članka 54. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

U pogledu EPFRR-a, za potrebe poravnanja računa u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, odredbe članka 54. stavka 2. te Uredbe primjenjuju se s početkom poravnanja računa za financijsku godinu 2014.

Članak 42.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 376/2008

Brišu se stavci 6. i 7. članka 34. Uredbe (EZ) br. 376/2008.

Međutim, te se odredbe i dalje primjenjuju na jamstva koja su valjano položena u skladu s tom Uredbom prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 43.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 612/2009

Briše se članak 47. stavak 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 612/2009.

Međutim, te se odredbe i dalje primjenjuju na jamstva koja su valjano položena u skladu s tom Uredbom prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 44.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EZ) br. 883/2006, (EZ) br. 884/2006, (EZ) br. 885/2006, (EZ) br. 1913/2006, (EU) br. 1106/2010 i Provedbena uredba (EU) br. 282/2012 stavljaju se izvan snage.

Međutim, primjenjuje se sljedeće:

(a) Provedbena uredba (EU) br. 282/2012 i dalje se primjenjuje na jamstva koja su valjano položena u skladu s tom Uredbom prije stupanja na snagu ove Uredbe;

(b) članak 4. Uredbe (EZ) br. 883/2006 i dalje se primjenjuje na izdatke ostvarene do 15. listopada 2014.;

(c) članak 11. i poglavlje III. Uredbe (EZ) br. 885/2006 i dalje se primjenjuju do 31. prosinca 2014.

Članak 45.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 41. stavak 4. primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.




PRILOG I.

AKREDITACIJSKI KRITERIJI

(Članak 1.)

1.   UNUTARNJE OKRUŽENJE

(A)    Organizacijska struktura

Organizacijska struktura agencije za plaćanja omogućuje joj obavljanje sljedećih glavnih funkcija u pogledu izdataka EFJP-a i EPFRR-a:

i. odobravanje i kontrola plaćanja kako bi se utvrdilo je li iznos koji treba isplatiti korisniku u skladu s pravilima Unije, što posebno uključuje administrativnu kontrolu i kontrolu na terenu;

ii. isplata odobrenih iznosa korisnicima (ili njihovim opunomoćenicima) ili, u slučaju ruralnog razvoja, dijela sufinanciranja Unije;

iii. računovodstvo kako bi se vodila evidencija o svim isplatama za izdatke EFJP-a i EPFRR-a u odvojenim obračunima agencije za plaćanja, u obliku informacijskog sustava i priprema periodičnih prikaza sažetaka izdataka, uključujući mjesečne (za EFJP), tromjesečne (za EPFRR) i godišnje izjave Komisiji. U financijskim izvještajima agencije za plaćanja navode se i sredstva koja se financiraju iz fondova, posebno u pogledu interventnih zaliha, neobračunanih predujmova, jamstava i dužnika.

Organizacijskom strukturom agencije za plaćanja omogućena je jasna raspodjela ovlasti i odgovornosti na svim operativnim razinama te odvajanje triju funkcija koje su navedene u prvom stavku, za koje se odgovornosti definiraju organizacijskom shemom. Organizacijska struktura uključuje tehničke službe i službu unutarnje revizije iz točke 4.

(B)    Standardi u pogledu ljudskih potencijala

Agencija osigurava sljedeće:

i. dodjela odgovarajućih ljudskih potencijala za obavljanje dužnosti te postojanje odgovarajućih tehničkih vještina potrebnih na različitim razinama rada;

ii. raspodjela dužnosti je takva da ni jedan djelatnik nije odgovoran za više od jedne od odgovornosti za odobravanje, plaćanje ili računovodstveno praćenje iznosa obračunatih na teret EFJP-a ili EPFRR-a, te da svaki djelatnik obavlja sve navedene zadatke uz nadzor drugog djelatnika;

iii. odgovornosti svakog djelatnika definiraju se opisom posla u pisanom obliku, uključujući i određivanje financijskih ograničenja njegovih ovlasti;

iv. izobrazba osoblja primjerena je na svim razinama rada, uključujući svijest o prijevarama, i postoji politika izmjene osoblja na osjetljivim položajima ili, kao drugo rješenje, pojačanog nadzora;

v. poduzimaju se odgovarajuće mjere radi izbjegavanja sukoba interesa ako osoba koja je na odgovornom ili osjetljivom položaju u pogledu provjeravanja, odobravanja, izvršenja plaćanja i računovodstvenog praćenja zahtjeva ili zahtjeva za plaćanje istodobno obavlja druge funkcije izvan agencije za plaćanja.

(C)    Delegiranje

(C.1.) Ako se bilo koja od zadaća agencije delegira drugom tijelu na temelju članka 7. Uredbe (EU) br. 1306/2013, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:

i. između agencije za plaćanja i navedenog tijela mora se zaključiti pisani sporazum u kojem se, osim delegiranih zadataka, točno navodi priroda informacija i popratna dokumentacija koja se mora dostaviti agenciji za plaćanja te rok u kojem se moraju dostaviti. Sporazumom se agenciji za plaćanja mora omogućiti ispunjivanje akreditacijskih kriterija;

ii. agencija za plaćanja u svakom slučaju ostaje odgovorna za učinkovito upravljanje predmetnim fondovima. Ona je i dalje u potpunosti odgovorna za zakonitost i pravilnost osnovnih transakcija, uključujući zaštitu financijskih interesa Unije, kao i za prijavu odgovarajućih izdataka Komisiji te za pripremu financijskih izvještaja u skladu s tim;

iii. odgovornosti i obveze drugog tijela, posebno u pogledu kontrole i provjere sukladnosti s pravilima Unije, jasno su utvrđene;

iv. agencija za plaćanja osigurava da drugo tijelo ima učinkovite sustave za osiguranje zadovoljavajućeg ispunjivanja zadataka;

v. drugo tijelo izrijekom potvrđuje agenciji za plaćanja da uistinu ispunjuje svoje odgovornosti i opisuje korištena sredstva;

vi. agencija za plaćanja redovito kontrolira delegirane zadatke kako bi potvrdila da je obavljeni posao zadovoljavajućeg standarda te da je u skladu s pravilima Unije.

(C.2.) Uvjeti utvrđeni u gornjim točkama (C.1.) i., ii., iii. i v. primjenjuju se mutatis mutandis u slučajevima kad zadaće agencije za plaćanje obavlja drugo tijelo kao dio svojih redovnih zadataka na temelju nacionalnog zakonodavstva.

2.   KONTROLNE AKTIVNOSTI

(A)    Postupci odobravanja zahtjeva

Agencija za plaćanja donosi sljedeće postupke:

i. agencija za plaćanja utvrđuje detaljne postupke za zaprimanje, evidentiranje i obradu zahtjeva, uključujući opis svih dokumenata koji se trebaju koristiti;

ii. svaki djelatnik koji je odgovoran za odobravanje mora imati na raspolaganju detaljnu kontrolnu listu za provjere koje mora napraviti, a u popratnoj dokumentaciji zahtjeva potvrđuje da su kontrole obavljene. Ta se potvrda može obaviti elektroničkim sredstvima. Postoji dokaz da viši član osoblja provodi sistematičnu provjeru rada koja se temelji na uzorku, sustavu ili planu;

iii. zahtjev se odobrava za plaćanje tek nakon što se učini dovoljno provjera kako bi se potvrdila sukladnost s pravilima Unije.

Te provjere uključuju i one provjere koje se zahtijevaju odgovarajućom Uredbom kojom se uređuju mjere u okviru kojih se zahtjeva potpora, i provjere koje se zahtijevaju u skladu s člankom 58. Uredbe (EU) br. 1306/2013 radi sprečavanja i otkrivanja prijevara i nepravilnosti, osobito u pogledu nastalih rizika. Za EPFRR utvrđuju se dodatni postupci za potvrdu poštovanja uvjeta za dodjelu potpore, uključujući ugovaranje, te ispunjivanja svih primjenjivih pravila Unije i nacionalnih pravila, uključujući pravila utvrđena programom ruralnog razvoja;

iv. upravu agencije za plaćanja na odgovarajućoj se razini redovito i pravovremeno obavješćuje o rezultatima administrativnih provjera i kontrola na terenu kako bi se dostatnost tih kontrola uvijek mogla uzeti u obzir prije obračuna zahtjeva;

v. obavljeni posao detaljno se opisuje u izvješću koje prati svaki zahtjev, seriju zahtjeva, ili, prema potrebi, u izvješću koje obuhvaća jednu tržišnu godinu. Izvješće sadržava i potvrdu prihvatljivosti odobrenih zahtjeva te prirodu, opseg i ograničenja obavljenog posla. Nadalje, za EPFRR izdaje se potvrda da su poštovani kriteriji za dodjelu potpore, uključujući ugovaranje, te da su ispunjena sva primjenjiva pravila Unije i nacionalna pravila, uključujući pravila utvrđena programom ruralnog razvoja. Ako fizičke ili administrativne kontrole nisu bile iscrpne već su izvršene na uzorku zahtjeva, utvrđuju se odabrani zahtjevi, opisuje se metoda uzimanja uzoraka te se izvješćuje o rezultatima svih provjera i poduzetim mjerama u pogledu odstupanja i nepravilnosti. Popratna dokumentacija dostatna je za osiguranje jamstva da su obavljene sve tražene provjere prihvatljivosti odobrenih zahtjeva;

vi. kad dokumente (u papirnatom ili elektroničkom obliku) o odobrenim zahtjevima i provedenim kontrolama zadržavaju druga tijela, navedena tijela i agencija za plaćanja utvrđuju postupke kojima se osigurava bilježenje lokacije svih dokumenata koji se odnose na određena plaćanja.

(B)    Postupci za plaćanja

Agencija za plaćanja donosi potrebne postupke kojima se osigurava obavljanje plaćanja samo na bankovne račune korisnika ili njihovih opunomoćenika. Plaćanje izvršava banka agencije za plaćanja ili, prema potrebi, vladin ured za plaćanja, u roku od pet radnih dana od datuma terećenja EFJP-a ili EPFRR-a. Donose se postupci kojima se osigurava da se sva plaćanja za koja nisu izvršeni transferi ne prijavljuju fondovima za nadoknadu. Ako su takva plaćanja već prijavljena fondovima, ona bi se trebala njima ponovno pripisati putem sljedećih mjesečnih/tromjesečnih izjava ili najkasnije u godišnjim izvještajima. Plaćanja se ne izvršavaju u gotovini. Odobrenje koje izdaje ovlašteni djelatnik i/ili njegov nadređeni može se dati i u elektroničkom obliku, uz uvjet da je osigurana primjerena razina sigurnosti i da je identitet potpisnika unesen u elektroničku evidenciju.

(C)    Postupci za računovodstvo

Agencija za plaćanja donosi sljedeće postupke:

i. računovodstvenim se postupcima osigurava da su mjesečne (za EFJP), tromjesečne (za EPFRR) i godišnje izjave potpune, točne i pravovremene te da su sve pogreške ili propusti otkriveni i ispravljeni, osobito provjerama i usklađivanjima koji se obavljaju u redovnim vremenskim razmacima;

ii. računovodstvom za interventne zalihe osigurava se da se količine i s njima povezani troškovi pravilno i što prije obrade te evidentiraju po prepoznatim serijama i na pravilan račun u svakoj fazi, od prihvaćanja ponude do fizičkog raspolaganja proizvodima, u skladu s primjenjivim propisima te se osigurava da se u svakom trenutku može odrediti količina i priroda zaliha na svakoj lokaciji.

(D)    Postupci za predujmove i jamstva

Donose se postupci kojima se osigurava sljedeće:

i. plaćanja predujmova identificiraju se odvojeno u računovodstvenim ili pomoćnim evidencijama;

ii. jamstva se pribavljaju samo od financijskih institucija koje ispunjuju uvjete poglavlja IV. ove Uredbe i koje su odobrila nadležna tijela te ostaju važeća sve dok se ne obračunaju ili zatraže jednostavno na zahtjev agencije za plaćanja;

iii. predujam se obračunava u propisanom roku, a predujmovi koji kasne identificiraju se što prije i aktiviraju se jamstva.

(E)    Postupci za dugovanja

Svi kriteriji iz točaka (A) do (D) primjenjuju se mutatis mutandis na pristojbe, aktivirana jamstva, plaćanje nadoknada, namjenske prihode itd. koje agencija za plaćanja treba naplatiti u ime EFJP-a i EPFRR-a.

Agencija za plaćanja uspostavlja sustav za priznavanje svih iznosa dugovanja i za evidentiranje svih dugovanja u jedinstvenoj knjizi dužnika prije njihova primitka. Knjiga dužnika redovno se pregledava i poduzimaju se mjere za naplatu dospjelih dugovanja.

(F)    Revizijski trag

Informacije o dokumentiranim dokazima o odobrenjima, knjiženju i plaćanju zahtjeva te postupanju s predujmovima, jamstvima i dugovanjima na raspolaganju su u agenciji za plaćanja kako bi se u svakom trenutku osigurao dovoljno detaljan revizijski trag.

3.   INFORMACIJE I KOMUNIKACIJA

(A)    Komunikacija

Agencija za plaćanja donosi potrebne postupke kako bi osigurala da se svaka promjena propisa Unije, a osobito o iznosima potpora koji se primjenjuju, zabilježi te da se upute, baze podataka i kontrolne liste pravovremeno ažuriraju.

(B)    Sigurnost informacijskih sustava

i. Ne dovodeći u pitanje točku ii. u nastavku, sigurnost informacijskih sustava temelji se na kriterijima jedne od sljedećih međunarodno priznatih normi, utvrđenih u verziji koja se primjenjuje u predmetnoj financijskoj godini:

 International Standards Organisation 27002: Code of practice for Information Security controls (ISO),

 Bundesamt für Sicherheit in der Informationstechnik: IT-Grundschutzhandbuch/IT Baseline Protection Manual (BSI),

 Information Systems Audit and Control Association: Control objectives for Information and related Technology (COBIT);

ii. počevši od 16. listopada 2016. sigurnost informacijskih sustava certificira se u skladu s normom International Standards Organisation 27001: Information Security management systems – Requirements (ISO).

Komisija može ovlastiti države članice za certificiranje sigurnosti njihovih informacijskih sustava u skladu s ostalim prihvaćenim normama ako se njima jamči razina sigurnosti koja je najmanje jednakovrijedna razini sigurnosti predviđenoj normom ISO 27001.

Kod agencija za plaćanje koje su odgovorne za upravljanje i kontrolu godišnjih izdataka od najviše 400 milijuna EUR država članica može odlučiti da se odredbe iz prvog podstavka ne primjenjuju. Te države članice i dalje primjenjuju odredbe iz točke i. One obavješćuju Komisiju o svojoj odluci.

4.   PRAĆENJE

(A)    Tekuće praćenje putem aktivnosti unutarnje kontrole

Unutarnja kontrola obuhvaća najmanje sljedeća područja:

i. praćenje tehničkih službi i delegiranih tijela koja su odgovorna za provođenje kontrola i drugih funkcija kojima se osigurava pravilna provedba propisa, smjernica i postupaka;

ii. iniciranje izmjena sustava kako bi se poboljšao sustav kontrole općenito;

iii. kontrolu zahtjeva i molbi koji su dostavljeni agenciji za plaćanja, kao i ostalih informacija koje upućuju na nepravilnosti;

iv. postupke praćenja radi sprečavanja i otkrivanja prijevare i nepravilnosti, osobito u pogledu onih područja izdataka ZPP-a u nadležnosti agencije za plaćanja koja su izložena znatnom riziku prijevare ili ostalih ozbiljnih nepravilnosti.

Tekuće praćenje sastavni je dio uobičajenog tekućeg poslovanja agencije za plaćanja. Svakodnevni postupci i aktivnosti kontrole agencije kontinuirano se nadziru na svim razinama kako bi se osigurao dovoljno detaljan revizijski trag.

(B)    Posebne procjene putem službe za unutarnju reviziju

Agencija za plaćanja u tom smislu donosi sljedeće postupke:

i. služba unutarnje revizije neovisna je o ostalim odjelima agencije za plaćanja i podnosi izvješća izravno ravnatelju agencije za plaćanja;

ii. služba unutarnje revizije provjerava jesu li postupci koje je donijela agencija primjereni kako bi se osigurala provjera sukladnosti s pravilima Unije te jesu li financijski izvještaji točni, potpuni i pravovremeni. Provjere se mogu ograničiti na odabrane mjere i uzorke transakcija uz uvjet da se planom revizije osigurava da su u razdoblju od najdulje pet godina obuhvaćena sva značajna područja, uključujući i odjele odgovorne za odobrenja;

iii. rad službe za unutarnju reviziju obavlja se u skladu s međunarodno prihvaćenim standardima i evidentira se u poslovnim dokumentima, a rezultat rada su izvješća i preporuke upućene najvišem vodstvu agencije.




PRILOG II.

OBVEZE AGENCIJA ZA PLAĆANJE I POSTUPCI FIZIČKE PROVJERE

Članak 3.

A.   OBVEZE AGENCIJA ZA PLAĆANJA

I.    Kontrole

1.    Učestalost i reprezentativnost

Svako se mjesto skladištenja treba provjeriti najmanje jednom svake godine u skladu s pravilima iz točke B, posebno radi utvrđivanja:

 postupka za prikupljanje informacija o javnom skladištenju,

 usklađenosti knjigovodstvenih podataka koje na mjestu događaja posjeduje skladištar i informacija poslanih agenciji za plaćanja,

 fizičke prisutnosti količina navedenih u knjigovodstvenim evidencijama skladištara koji su poslužili kao temelj posljednjeg mjesečnog izvješća koje je napravio skladištar, procijenjeno vizualno ili u slučaju sumnje ili nesuglasica vaganjem ili mjerenjem,

 pouzdane i primjerene tržišne kvalitete uskladištenih proizvoda.

Fizička prisutnost utvrđuje se dovoljno reprezentativnim fizičkim ispitivanjem, obuhvaćajući u najmanju ruku postotke iz točke B i omogućavajući zaključak da su ukupne količine navedene u evidencijama zaliha stvarno prisutne.

Provjere kvalitete sastoje se od vizualne, mirisne i/ili organoleptičke provjere i detaljne analize ako postoje sumnje.

2.    Dodatne kontrole

Ako su tijekom fizičke provjere ustanovljene nepravilnosti, provjerava se daljnji postotak količina u interventnim zalihama koristeći jednake metode. Ako je potrebno, provjera se može proširiti na vaganje svih proizvoda partije ili u skladištu koje se provjerava.

II.    Izvješća o provjeri

1. Interno tijelo za kontrole agencije za plaćanja ili tijelo koje agencija ovlasti sastavlja izvješće o svakoj provedenoj kontroli ili fizičkoj provjeri.

2. Izvješće sadržava barem sljedeće podatke:

(a) ime skladištara, adresu posjećenog skladišta i opis provjerenih partija;

(b) datum i vrijeme početka i kraja provjere;

(c) mjesto gdje je provedena provjera i opis uvjeta skladištenja, pakiranja i pristupa;

(d) potpuni identitet osoba koje provode provjeru, njihov status i uvjete njihovih ovlasti;

(e) poduzete inspekcijske mjere i postupke korištene za određivanje volumena, kao što su mjerne metode, izračuni, međurezultati i konačni rezultati te izvedeni zaključci;

(f) za svaku skladištenu partiju ili kvalitetu, količinu u knjigama agencije za plaćanja, količinu u knjigama skladišta i sva odstupanja između tih dviju skupina knjiga;

(g) za svaku fizički provjerenu partiju ili kvalitetu, informacije navedene u točki (f) i količinu potvrđenu na mjestu događaja i sva odstupanja, broj partije ili kvalitete, palete, kutije, silosa, bačvi ili ostalih uključenih spremnika i težinu (ako je prikladno i neto i bruto) ili volumen;

(h) izjave skladištara ako postoje odstupanja ili razlike;

(i) mjesto, datum i potpis osobe koja sastavlja zapisnik te skladištara ili njegova predstavnika;

(j) u slučaju nepravilnosti, sve provedene proširene provjere, navodeći postotak skladištenih količina koje su obuhvaćene proširenim provjerama, utvrđena odstupanja i dana objašnjenja.

3. Izvješća se odmah šalju voditelju odjela odgovornom za računovodstvo agencije za plaćanja.

Računi agencije za plaćanja se odmah po primitku izvješća ispravljaju uzevši u obzir utvrđena odstupanja i razlike.

4. Izvješća se čuvaju u glavnom uredu agencije za plaćanja i dostupna su osoblju Komisije i osobama koje je Komisija ovlastila.

5. Agencija za plaćanja sastavlja sažetak izvješća navodeći:

 izvršene provjere, jasno navodeći koje su to fizičke provjere (inventure),

 provjerene količine,

 utvrđene nepravilnosti u odnosu na mjesečna i godišnja izvješća te razloge za te nepravilnosti.

Provjerene količine i utvrđene nepravilnosti navode se za svaki predmetni proizvod u smislu težine ili volumena te kao postotak ukupnih pohranjenih količina.

U ovom se sažetku odvojeno navode provjere radi potvrde kvalitete skladištenih proizvoda. Šalje se Komisiji istodobno s godišnjim računovodstvenim izvješćima iz članka 7. stavka 3. točke (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

B.   POSTUPCI FIZIČKE PROVJERE PO SEKTORU ZAJEDNIČKE POLJOPRIVREDNE POLITIKE ZA KONTROLE PREDVIĐENE TOČKOM A

I.    Maslac

1. Uzorak partija koje treba provjeriti mora činiti najmanje 5 % ukupne količine u javnom skladištenju. Partije koje treba provjeriti potrebno je izabrati prije obilaska mjesta skladištenja na temelju knjigovodstvenih podataka agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

2. Postojanje izabranih partija i njihov sastav provjeravaju se na mjestu događaja s pomoću:

 identifikacije kontrolnih brojeva partija i kutija na temelju evidencije o otkupu ili ulazu u skladište,

 vaganjem palete (jedna od 10) i kutija (jedna po paleti),

 vizualnom provjerom sadržaja kutije (jedna od pet paleta),

 provjerom stanja pakiranja.

3. Opis fizički provjerenih partija i svih primijećenih manjkova uvrštava se u izvješće o provjeri.

II.    Obrano mlijeko u prahu

1. Uzorak partija koje treba provjeriti mora činiti najmanje 5 % ukupne količine u javnom skladištenju. Partije koje treba provjeriti potrebno je izabrati prije obilaska mjesta skladištenja na temelju knjigovodstvenih podataka agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

2. Postojanje izabranih partija i njihov sastav provjeravaju se na mjestu događaja s pomoću:

 identifikacije kontrolnih brojeva partija i kutija na temelju evidencije o otkupu ili ulazu u skladište,

 vaganjem paleta (jedna od 10) i vreća (jedna od 10),

 vizualnom provjerom sadržaja vreće (jedna od pet paleta),

 provjerom stanja pakiranja.

3. Opis fizički provjerenih partija i svih primijećenih manjkova uvrštava se u izvješće o provjeri.

III.    Žitarice i riža

1.    Postupak fizičke provjere

(a) Izbor spremnika ili skladišnog prostora za provjeru koji čine najmanje 5 % ukupne količine žitarica ili riže u javnom skladištenju.

Izbor se temelji na evidencijama zaliha agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

(b) Fizička provjera:

 potvrda postojanja žitarica ili riže u izabranim spremnicima ili skladišnom prostoru,

 identifikacija žitarica ili riže,

 provjera uvjeta skladištenja i provjera kvalitete pohranjenih proizvoda u danim uvjetima koja je predviđena Uredbom (EU) br. 1272/2009 ( 18 ),

 usporedba mjesta skladištenja i istovjetnost vrsta žitarica ili riže s evidencijom zaliha skladišta,

 procjena skladištenih količina metodom koju je prethodno odobrila agencija za plaćanja, čiji se opis nalazi u glavnom uredu agencije.

(c) Plan skladišta te zapremnina svakog silosa ili skladišnog prostora dostupni su na svakom mjestu skladištenja.

Žitarice ili riža skladište se tako da im je moguće provjeriti volumen.

2.    Postupak u slučaju utvrđenih odstupanja

Pri provjeri volumena dopušteno je određeno odstupanje.

U slučaju skladištenja u silosima ili podnim skladištima, pravila utvrđena u točki II. Prilogu III. primjenjuju se kada se težina skladištenih proizvoda zabilježena tijekom fizičke provjere razlikuje od knjigovodstvene vrijednosti za 5 % ili više za žitarice i rižu.

Kada su žitarice ili riža pohranjene u skladištu, mogu se evidentirati količine izvagane pri ulazu umjesto onih koje su rezultat procjene volumena ako potonje ne daju dovoljan stupanj točnosti i ako razlika između tih dviju vrijednosti nije prevelika.

Agencija za plaćanja koristi se ovim izborom na vlastitu odgovornost kada to okolnosti, ovisno o slučaju, opravdavaju. Dužna je to navesti u izvješću o provjeri prema sljedećem modelu:



(Indikativni model)

ŽITARICE – PROVJERA ZALIHA

Proizvod:

Skladištar: Skladište, silos:

Broj ćelije:

Datum:

Partija

Količina navedena u evidenciji zaliha



A.  Zalihe u silosu

Broj komore

Volumen naveden u specifikacijama m3 (A)

Zabilježen slobodan volumen m3 (B)

Volumen skladištenih žitarica m3 (A-B)

Zabilježena specifična težina kg/hl = 100

Težina žitarica ili riže

 

 

 

 

 

 

Ukupno (A): …



B.  Zalihe u podnom skladištu

 

Skladišni prostor br.

Skladišni prostor br.

Skladišni prostor br.

Pokrivena površina …

Visina …

…m2

…m

right accolade

…m3

…m2

…m

right accolade

…m3

…m2

…m

right accolade

…m3

Ispravci …

…m3

…m3

…m3

Volumen …

…m3

…m3

…m3

Specifična težina …

…kg/hl

…kg/hl

…kg/hl

Ukupna težina

…tona

…tona

…tona

Ukupno (B): …

Ukupna težina u skladištu: …

Razlika u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost: …

U %: …

…, [datum]

… (Žig i potpis)

Inspektor agencije za plaćanja:

IV.    Govedina i teletina

1. Uzorak partija koje treba provjeriti mora činiti najmanje 5 % ukupne količine u javnom skladištenju. Partije koje treba provjeriti potrebno je izabrati prije obilaska mjesta skladištenja na temelju knjigovodstvenih podataka agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

2. U slučaju mesa s kostima, postojanje odabranih paketa i njihov sadržaj provjeravaju se na mjestu događaja s pomoću:

 identifikacije partija i paleta te provjerom broja kutija,

 provjere težine 10 % paleta ili posuda,

 provjere težine 10 % kutija iz svake izvagane palete,

 vizualne provjere sadržaja kutija te stanja pakiranja u svakoj kutiji.

Palete se biraju u odnosu na različite rasjeke mesa na skladištenju.

3. Opis fizički provjerenih partija i svih primijećenih manjkova uvrštava se u izvješće o provjeri.




PRILOG III.

OBVEZE I OPĆA NAČELA POVEZANI S ODGOVORNOŠĆU SKLADIŠTARA KOJE TREBA UKLJUČITI U UGOVORE O SKLADIŠTENJU SKLOPLJENE IZMEĐU AGENCIJA ZA PLAĆANJE I SKLADIŠTARA

(Članak 3.)

Skladištari su odgovorni za osiguravanje ispravnog pohranjivanja proizvoda koji su obuhvaćeni interventnim mjerama Unije. Snose financijske posljedice ako u tome ne uspiju.

I.   KVALITETA PROIZVODÂ

Ako dođe do snižavanja kvalitete interventnih proizvoda u skladištu kao posljedice loših ili neprikladnih uvjeta skladištenja, gubitke snosi skladištar i oni se u obračunima javnog skladištenja knjiže kao gubitci koji su posljedica gubitka kvalitete proizvoda zbog uvjeta skladištenja.

II.   MANJKOVI

1. Skladištar je odgovoran za sva odstupanja između količina u skladištu i podataka u izjavama o skladištenju koje šalje agenciji za plaćanja.

2. Ako manjkovi prelaze količine koje su dopuštene po odgovarajućim granicama odstupanja, u skladu s člankom 4. točkom B.III (2) Priloga II. i Prilogom IV. ili prema sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, ukupni se iznos naplaćuje skladištaru kao neidentificirani gubitak. Skladištari koji osporavaju manjkove mogu zahtijevati da se proizvod izvaže ili izmjeri te u tom slučaju trošak povezan s time snose oni, osim ako se ne utvrdi da su prijavljene količine stvarno prisutne ili da razlika ne prelazi odgovarajuće granice dopuštenog odstupanja. U tom se slučaju trošak vaganja ili mjerenja naplaćuje agenciji za plaćanja.

Ne dovodeći u pitanje ostala odstupanja iz prvog podstavka, primjenjuju se granice dopuštenog odstupanja predviđene točkom B.III. (2) Priloga II.

III.   POPRATNA DOKUMENTACIJA TE MJESEČNE I GODIŠNJE IZJAVE

1.    Popratna dokumentacija i mjesečne izjave

(a) Dokumenti koji se odnose na ulaz, skladištenje i izlaz proizvoda korišteni za sastavljanje godišnjih obračuna moraju se nalaziti u posjedu skladištara i sadržavati barem sljedeće podatke:

 mjesto skladištenja (uz identifikaciju spremnika ili bačve gdje je to bitno),

 količinu prenesenu iz prethodnog mjeseca,

 ulaze i izlaze po partiji,

 zalihe na kraju razdoblja.

Ovi dokumenti omogućuju u svakom trenutku preciznu identifikaciju količina u skladištu i uzimaju u obzir dogovorene otkupe i prodaje, ali za koje se odgovarajući ulazi ili izlazi zaliha još nisu dogodili.

(b) Dokumente koji se odnose na ulaz, skladištenje i izlaz proizvoda skladištar šalje agenciji za plaćanja barem jednom mjesečno zajedno sa sažetkom mjesečne izjave o zalihama. Moraju se nalaziti u posjedu agencije za plaćanja prije desetog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca na koji se odnosi izjava o zalihama.

(c) Obrazac sažetka mjesečne izjave o zalihama (indikativni model) nalazi se u nastavku. Agencije za plaćanja osiguravaju ga skladištarima u elektronskom obliku.



Mjesečna izjava o zalihama

Proizvodi:

Skladištar:

Skladište: Br.:

Adresa:

Mjesec:

Partija

Opis

Količina (kg, tona, hl, kutija, predmeta itd.)

Datum

Napomene

Ulaz

Izlaz

 

Prenesena količina

 

 

 

 

 

Količina za prijenos

 

 

 

(Žig i potpis)

Mjesto i datum:

Ime:

2.    Godišnja izjava

(a) Skladištar priprema godišnju izjavu o zalihama na temelju mjesečnih izjava opisanih u točki 1. Šalje ih agenciji za plaćanja najkasnije do 15. listopada nakon zaključivanja obračunske godine.

(b) U godišnjoj izjavi o zalihama navodi se sažetak količina u zalihama, raščlanjeno po proizvodima i mjestima skladištenja te se za svaki proizvod navode skladištene količine, brojevi partija (osim u slučaju žitarica), godina ulaza u skladište te objašnjenje utvrđenih nepravilnosti.

(c) Obrazac sažetka godišnje izjave o zalihama (indikativni model) nalazi se u nastavku.

Agencije za plaćanja osiguravaju ga skladištarima u elektronskom obliku.



Godišnja izjava o zalihama

Proizvodi:

Skladištar:

Skladište: Br.:

Adresa:

Godina:

Partija

Opis

Knjižena količina i/ili težina

Napomene

 

 

 

 

(Žig i potpis)

Mjesto i datum:

Ime:

IV.   RAČUNALNA EVIDENCIJA ZALIHA I DOSTUPNOST PODATAKA

Ugovori o javnom skladištenju sklopljeni između agencije za plaćanja i skladištara sadržavaju odredbe koje jamče usklađenost sa zakonodavstvom Unije.

Oni obuhvaćaju sljedeće:

 vođenje računalnih evidencija o interventnim zalihama,

 izravna, trenutna dostupnost trajnog popisa inventara,

 stalna dostupnost svih dokumenata koji se odnose na ulaz, skladištenje i izlaz zaliha te knjigovodstvenih dokumenata i zapisa koji su sastavljeni na temelju ove Uredbe i koje se nalaze u posjedu skladištara,

 trajni pristup tim dokumentima osoblju agencije za plaćanja i Komisije, te osobama koje su oni ovlastili.

V.   OBLIK I SADRŽAJ DOKUMENATA KOJI SE ŠALJU AGENCIJI ZA PLAĆANJA

Oblik i sadržaj dokumenata iz stavka III. točke 1. i 2. određuju se u skladu s člankom 104. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

VI.   POHRANJIVANJE DOKUMENATA

Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nacionalne odredbe, skladištar je dužan pohraniti popratne dokumente koji se odnose na sve mjere javnog skladištenja tijekom cijelog razdoblja predviđenog propisima donesenima na temelju članka 104. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za postupke poravnanja računa.




PRILOG IV.

GRANICE DOPUŠTENOG ODSTUPANJA

(Članak 4.)

1. Ovime se određuju granice dopuštenog odstupanja za količinski gubitak uslijed uobičajenih mjera skladištenja izvršenih u skladu s pravilima, i to za svaki poljoprivredni proizvod koji je predmet mjere javnog skladištenja, kako slijedi:

 žitarice 0,2 %

 neoljuštena riža, kukuruz 0,4 %

 obrano mlijeko u prahu 0,0 %

 maslac 0,0 %

 govedina i teletina 0,6 %

2. Postotak dozvoljenih gubitaka tijekom otkoštavanja govedine iznosi 32. Taj se postotak primjenjuje na sve količine otkoštene tijekom obračunske godine.

3. Granice dopuštenog odstupanja iz stavka 1. određene su kao postotak stvarne težine (bez ambalaže) količina uskladištenih i preuzetih na skladištenje tijekom predmetne obračunske godine, uvećane za količine skladištene u početku predmetne godine.

Ta dopuštena odstupanja primjenjuju se tijekom fizičke provjere zaliha. Računaju se za svaki proizvod na temelju svih količina koje skladišti agencija za plaćanja.

Stvarna težina pri ulazu i izlazu zabilježena je težina umanjena za standardnu težinu ambalaže, kako je utvrđeno u uvjetima ulaza, ili gdje takvi uvjeti nisu utvrđeni, umanjena za prosječnu težinu ambalaže koju koristi agencija.

4. Dopuštena odstupanja ne obuhvaćaju gubitke u smislu broja pakiranja ili broja registriranih komada.

5. Gubici uslijed krađe ili zbog ostalih razloga koji se mogu utvrditi ne uključuju se u izračun granica dopuštenog odstupanja iz stavaka 1. i 2.




PRILOG V.

Mjere iz članka 10.

1. Programi navedeni u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 73/2009 i od 2016. programi navedeni u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1307/2013;

2. Mjere ruralnog razvoja iz dijela II. glava I. i II. Uredbe Komisije (EU) br. 65/2011 ( 19 ) i mjere ruralnog razvoja iz glave III. poglavlja 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013.




PRILOG VI.

Mjere iz članka 14.

1. Restrukturiranje i konverzija vinograda u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

2. Zelena berba u skladu s člankom 47. Uredbe (EU) br. 1308/2013.



( 1 ) Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

( 2 ) Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 637/2008 i (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).

( 3 ) Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

( 4 ) Uredba (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 41.).

( 5 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

( 6 ) Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

( 7 ) Uredba (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 41.).

( 8 ) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 908/2014 оd 6. kolovoza 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanje i drugih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, pravila o kontroli, jamstava i transparentnosti (SL L 255, 28.8.2014., str. 59.).

( 9 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 3/2008 od 17. prosinca 2007. o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (SL L 3, 5.1.2008., str. 1.).

( 10 ) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

( 11 ) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 157, 15.6.2011., str. 1.).

( 12 ) Uredba Komisije (EZ) br. 657/2008 od 10. srpnja 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu potpore Zajednice za opskrbu učenika u obrazovnim ustanovama mlijekom i određenim mliječnim proizvodima (SL L 183, 11.7.2008., str. 17.).

( 13 ) Uredba Komisije (EZ) br. 595/2004 od 30. ožujka 2004. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1788/2003 o uvođenju pristojbi u sektor mlijeka i mliječnih proizvoda (SL L 94, 31.3.2004., str. 22.).

( 14 ) Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).

( 15 ) Uredba Komisije (EU) br. 1272/2009 od 11. prosinca 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u okviru javne intervencije (SL L 349, 29.12.2009., str. 1.).

( 16 ) Uredba Komisije (EZ) br. 288/2009 od 7. travnja 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu potpore Zajednice za dostavu voća i povrća, prerađevina voća i povrća i proizvoda od banana za djecu u obrazovnim ustanovama u okviru Programa distribucije voća u školama (SL L 94, 8.4.2009., str. 38.).

( 17 ) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 906/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rashoda javnih intervencija (vidjeti stranicu 1 ovog SL).

( 18 ) Uredba Komisije (EU) br. 1272/2009 od 11. prosinca 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u okviru javne intervencije (SL L 349, 29.12.2009., str. 1.).

( 19 ) Uredba Komisije (EU) br. 65/2011 od 27. siječnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 vezano uz primjenu postupaka kontrole, kao i uvjeta višestruke sukladnosti u vezi s mjerama ruralnog razvoja (SL L 25, 28.1.2011., str. 8.).

Top