This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014PC0382
Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL amending Regulation (EU) No 604/2013 as regards determining the Member State responsible for examining the application for international protection of unaccompanied minors with no family member, sibling or relative legally present in a Member State
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 u vezi s utvrđivanjem države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje čiji članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave zakonito u državi članici
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 u vezi s utvrđivanjem države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje čiji članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave zakonito u državi članici
/* COM/2014/0382 final - 2014/0202 (COD) */
Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 u vezi s utvrđivanjem države članice odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje čiji članovi obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave zakonito u državi članici /* COM/2014/0382 final - 2014/0202 (COD) */
OBRAZLOŽENJE 1. KONTEKST PRIJEDLOGA ·
Osnova prijedloga Ovo je prijedlog izmjene članka 8.
stavka 4. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća
o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice
odgovorne za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu koju je u jednoj od
država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez
državljanstva[1]
(dalje u tekstu Uredba Dublin III). Tijekom pregovora o Uredbi Dublin III
suzakonodavci su se složili da će pitanje maloljetnika bez pratnje koji su
podnijeli molbu za međunarodnu zaštitu u Europskoj uniji, a na državnom
području država članica nemaju članova obitelji, braće i
sestara ili rođaka, ostati otvoreno, a odgovarajuća odredba –
članak 8. stavak 4. – u načelu nepromijenjena (tj. oslanja
se na tekst članka 6. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ)
br. 343/2003/EZ od 18. veljače 2003. o utvrđivanju
kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za
razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio
državljanin treće zemlje (dalje u tekstu Dublinska uredba)[2] te su dali Izjavu
sljedećeg sadržaja, koja je priložena Uredbi: „Vijeće i Europski parlament pozivaju
Komisiju da razmotri, ne dovodeći u pitanje svoje pravo inicijative,
reviziju članka 8. stavka 4. preinačene Dublinske uredbe
nakon što Sud donese odluku u predmetu C-648/11 MA i drugi protiv
ministrice unutarnjih poslova, a najkasnije do roka utvrđenog u
članku 46. Dublinske uredbe. Europski parlament i Vijeće zatim
će izvršiti svoje zakonodavne ovlasti, uzimajući pritom u obzir
najbolje interese djeteta.” Komisija se u istoj Izjavi složila s
predloženim pristupom: „Komisija, u duhu kompromisa te u cilju hitnog
donošenja prijedloga, prihvaća razmotriti ovaj poziv, za koji smatra da je
ograničen na ove posebne okolnosti i ne predstavlja presedan.” Sud Europske unije donio je 6. lipnja
2013. presudu u predmetu C-648/11 te je odlučio kako slijedi: „Drugi stavak članka 6. Uredbe
Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o
utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice
odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država
članica podnio državljanin treće zemlje mora se tumačiti u
smislu da se, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, ako je maloljetnik bez
pratnje čiji članovi obitelji ne borave zakonito na državnom
području jedne od država članica podnio zahtjeve za azil u više od
jedne države članice, „odgovornom državom članicom” mora proglasiti
ona država članica u kojoj se maloljetnik nalazi nakon što je ondje podnio
zahtjev za azil.” ·
Ciljevi prijedloga Ovaj prijedlog osobito uzima u obzir presudu
Suda u predmetu C-648/11. Cilj je prijedloga ukloniti trenutačnu
dvosmislenost odredbe o maloljetnicima bez pratnje čiji članovi
obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave na državnom
području država članica na način da se pruži pravna sigurnost u
vezi s odgovornošću za razmatranje molbe za međunarodnu zaštitu u
takvim slučajevima. 2. REZULTATI SAVJETOVANJA SA
ZAINTERESIRANIM STRANAMA I OCJENE UTJECAJA U pripremi ovog usko usmjerenog prijedloga
nisu bila potrebna posebna savjetovanja ni procjene utjecaja jer on predstavlja
naredni korak u postupku sveobuhvatnog savjetovanja i procjena utjecaja koji je
Komisija već provela u pripremi prijedloga COM(2008)820 završna verzija za
preinaku Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003/EZ. Stoga se savjetovanje
koje je Komisija provela u pripremi tog prijedloga odnosi i na ovaj prijedlog. Komisija smatra da bi prijedlog izmjene
članka 8. stavka 4. trebalo podnijeti što je prije moguće
kako bi se pružila pravna sigurnost u vezi s odredbama o maloljetnicima bez
pratnje u „Dublinskom postupku”. Nadalje, nužno je da konačna verzija ovog
članka bude na raspolaganju prije utvrđivanja dodatnih pravila o
maloljetnicima bez pratnje na temelju članka 290. Ugovora o
funkcioniranju Europske unije. 3. PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA ·
Sažetak predloženog djelovanja U ovom se prijedlogu razmatra pitanje
odgovornosti za razmatranje zahtjeva za azil maloljetnika bez pratnje čija
obitelj, braća i sestre ili rođaci ne borave na državnom
području EU-a. Predložena se odredba odnosi na dva moguća
slučaja maloljetnika bez pratnje koji se nađu u takvoj situaciji: Stavkom 4.a obuhvaćene su situacije
slične onoj opisanoj u predmetu C-648/11, tj. slučaj maloljetnika bez
pratnje čija obitelj, braća i sestre ili rođaci ne borave na
teritoriju EU-a, a koji je podnio višestruke zahtjeve za azil,
uključujući zahtjev državi članici u kojoj se trenutačno
nalazi. U tom se slučaju odgovorna država članica utvrđuje u
skladu s presudom Suda, tj. odgovornost pripada državi članici u kojoj je
maloljetnik podnio zahtjev i u kojoj se trenutačno nalazi. Svrha ovog
pravila jest izbjeći nepotrebno produljenje postupka za utvrđivanje
odgovorne države članice te maloljetnicima bez pratnje omogućiti
pravovremeni pristup postupcima utvrđivanja statusa međunarodne
zaštite. Upućivanje na najbolji interes maloljetnika uvedeno je kako bi se
dopustile iznimke od ovog pravila u slučajevima kada pojedinačne
okolnosti ukazuju na to da bi ostankom maloljetnika na državnom području
države članice u kojoj se nalazi mogao biti ugrožen njegov najbolji
interes. Stavkom 4.b obuhvaćene su situacije
kada se maloljetnik koji je podnositelj molbe za međunarodnu zaštitu
nalazi na državnom području države članice u kojoj nije podnio molbu.
Predlaže se da država članica maloljetniku pruži mogućnost podnošenja
molbe nakon što njega ili nju obavijesti o tom pravu i njegovim posljedicama.
Maloljetnik stoga ima dvije mogućnosti: podnijeti molbu za
međunarodnu zaštitu u toj državi članici ili je ne podnijeti. Ako se
molba podnese tijelima te države članice, primjenjuju se okolnosti iz
stavka 4.a, tj. ta država članica postaje odgovorna za razmatranje te
molbe. Maloljetnik stoga ostaje u državi članici u kojoj se nalazi te se
njegova molba razmatra ondje, pod uvjetom da je to u najboljem interesu
maloljetnika. Druga je mogućnost premještanje maloljetnika u državu
članicu za koju se razmatranjem najboljih interesa maloljetnika ustanovi
da je najprikladnija (što može uključivati, no ne može se ograničiti
na činjenicu da je postupak za razmatranje molbe za međunarodnu
zaštitu možebitno u tijeku ili je zaključen uz konačnu odluku itd.). Slučaj maloljetnika koji odluči da
neće podnijeti novu molbu u državi članici u kojoj se nalazi nije
obuhvaćen predmetom C-648/11. Međutim, tu je situaciju potrebno
obuhvatiti Uredbom kako bi se izbjegle zakonske nedorečenosti u vezi s
kriterijima odgovornosti. Predloženo rješenje jest da bi odgovorna država
članica trebala biti ona u kojoj je maloljetnik podnio posljednju molbu.
Ovim se nedvojbenim i predvidljivim pravilom namjerava postići sigurnost
pri utvrđivanju odgovorne države članice. Upućivanje na najbolji
interes maloljetnika uvedeno je kako bi se, sukladno stavku 4.a, izbjegla
premještanja koja su u suprotnosti s njegovim ili njezinim najboljim
interesima. Cilj je stavka 4.c osigurati da država
članica koja podnosi zahtjev i ona koja ga prima surađuju pri
obavljanju procjene najboljih interesa maloljetnika kako bi se zajednički
utvrdila država članica odgovorna za maloljetnika te izbjegli sukobi
interesa. Jamstva za maloljetnike navedena u
članku 6. Uredbe br. 604/2013 primjenjuju se na sve maloljetnike
koji podliježu postupcima iz ove Uredbe. Izričito upućivanje na
odredbe članka 6. u vezi s maloljetnicima bez pratnje koji se nalaze
u nekoj od situacija iz članka 8. stavka 4. stoga se ne smatra
potrebnim. Stavak 4.d ne sadržava kriterij za
utvrđivanje odgovornosti, već se njime predviđa pravilo u skladu
s kojim se državama članicama omogućuje međusobno obavješćivanje
o nedavno preuzetoj odgovornosti. Time se državi članici prethodno
odgovornoj za provođenje „Dublinskog postupka” omogućuje da
zaključi svoje administrativne postupke u vezi s tim predmetom. To je
osobito važno kako bi se izbjegle situacije zlouporabe sustava u
slučajevima kada se maloljetnik preseli u drugu državu članicu samo
zato da bi produljio svoj boravak na državnom području EU-a. Ta je odredba
slična onoj iz članka 17. stavka 1. podstavka 2.
Uredbe 604/2013 u kojem je uvedeno isto pravilo o obavješćivanju u vezi s
klauzulom suverenosti. ·
Varijabilna geometrija Ovim se prijedlogom izmjenjuje Uredba (EU)
br. 604/2013, a prijedlog se temelji na istoj pravnoj osnovi kao i taj
akt, odnosno na članku 78. stavku 2. točki (e) Ugovora
o funkcioniranju Europske unije. Glava V. Ugovora o funkcioniranju Europske
unije ne primjenjuje se na Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku, osim ako te dvije
zemlje odluče drukčije, u skladu s odredbama Protokola o stajalištu
Ujedinjene Kraljevine i Irske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji te
Ugovoru o funkcioniranju Europske unije. Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su
Uredbom 604/2013, slijedom njihove obavijesti o želji za sudjelovanjem u
donošenju i primjeni ove Uredbe na temelju gore navedenog Protokola. Položaj
tih država članica u vezi s Uredbom 604/2013 ne utječe na njihovo
moguće sudjelovanje u vezi s izmijenjenom Uredbom. U skladu s Protokolom o stajalištu Danske
priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,
Danska ne sudjeluje u usvajanju mjera od strane Vijeća u skladu s glavom
V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (uz iznimku „mjera kojima se
utvrđuju treće zemlje čiji državljani moraju posjedovati vizu
pri prijelazu vanjskih granica država članica ili mjera koje se odnose na
jedinstveni obrazac za vize”).
Međutim, s obzirom na to da Danska primjenjuje
postojeću Dublinsku uredbu na temelju međunarodnog sporazuma koji je
sklopila s EZ-om 2006.[3],
u skladu s člankom 3. tog Sporazuma obavješćuje Komisiju o
svojoj odluci hoće li ili neće provoditi sadržaj izmijenjene Uredbe. ·
Utjecaj prijedloga na zemlje izvan EU-a koje
sudjeluju u Dublinskom sustavu Usporedno s pridruživanjem schengenskoj
pravnoj stečevini nekoliko država koje nisu članice EU-a, Zajednica
je sklopila nekoliko sporazuma na temelju kojih su te države pridružene
dublinskoj pravnoj stečevini i pravnoj stečevini sustava „Eurodac”: –
sporazum o pridruživanju Islanda i Norveške,
sklopljen 2001.[4]; –
sporazum o pridruživanju Švicarske, sklopljen
28. veljače 2008.[5]; –
protokol o pridruživanju Lihtenštajna, potpisan
28. veljače 2008.[6].; Kako bi se stvorila prava i obveze između
Danske – koja je, kao što je prethodno objašnjeno, dublinskoj pravnoj stečevini
i pravnoj stečevini sustava „Eurodac” pridružena međunarodnim
sporazumom – i prethodno navedenih pridruženih zemalja, između Zajednice i
pridruženih zemalja zaključena su druga dva instrumenta[7]. U skladu s ta tri prethodno navedena
Sporazuma, pridružene zemlje bez iznimke prihvaćaju dublinsku pravnu
stečevinu i pravnu stečevinu sustava „Eurodac” te njihov razvoj. One
ne sudjeluju u donošenju akata o izmjeni dublinske pravne stečevine ni
akata koji se na njoj temelje (uključujući stoga ovaj prijedlog), ali
moraju u određenom vremenskom roku obavijestiti Komisiju o svojoj odluci
hoće li ili ne prihvatiti sadržaj tog akta nakon što ga odobre Vijeće
i Europski parlament. U slučaju da Norveška, Island, Švicarska i
Lihtenštajn ne prihvate akt o izmjeni dublinske pravne stečevine i pravne
stečevine sustava „Eurodac”, primjenjuje se „giljotinska” klauzula te se
predmetni sporazumi raskidaju, osim ako sporazumom ustanovljen
zajednički/mješoviti odbor jednoglasno odluči drukčije. 2014/0202 (COD) Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o izmjeni Uredbe (EU) br. 604/2013 u
vezi s utvrđivanjem države članice odgovorne za razmatranje molbe za
međunarodnu zaštitu maloljetnika bez pratnje čiji članovi
obitelji, braća i sestre ili rođaci ne borave zakonito u državi
članici EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE
EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju
Europske unije, a posebno njegov članak 78. stavak 2.
točku (e), uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europskoga
gospodarskog i socijalnog odbora[8],
uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija[9], u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, budući da: (1) Uredbom (EU)
br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća[10] utvrđuje se da je
država članica u kojoj je maloljetnik bez pratnje podnio molbu za
međunarodnu zaštitu država članica odgovorna za razmatranje te molbe.
(2) Nakon donošenja Uredbe (EU)
br. 604/2013 Sud je u predmetu C-648/11 presudio da se, ako je maloljetnik
bez pratnje čiji članovi obitelji ne borave zakonito na državnom
području jedne od država članica podnio zahtjeve za azil u više od
jedne države članice, odgovornom državom članicom proglasi ona država
članica u kojoj se maloljetnik nalazi nakon što je u njoj podnio zahtjev
za azil. (3) Presudom nije obuhvaćena
situacija maloljetnika bez pratnje čiji članovi obitelji ne borave
zakonito na državnom području jedne od država članica, koji je podnio
zahtjeve za azil u jednoj ili više država članica, a nalazi se na državnom
području države članice u kojoj nije podnio zahtjev. Kako bi se
osigurala usklađenost odredaba o maloljetnicima bez pratnje u ovoj Uredbi
i izbjegla pravna nesigurnost, trebalo bi ujedno ustanoviti kriterij za utvrđivanje
države članice odgovorne u takvoj situaciji. (4) U skladu s presudom,
odgovorna država članica trebala bi obavijestiti državu članicu u
kojoj je podnesen prvi zahtjev. Budući da zahtjev za azil treba razmatrati
samo jedna država članica, odgovorna država članica trebala bi o
svojoj odluci obavijestiti prethodno odgovornu državu članicu, državu
članicu koja vodi postupak za utvrđivanje odgovorne države
članice ili državu članicu od koje je zatraženo da preuzme
odgovornost ili ponovno prihvati maloljetnika, ovisno o slučaju. (5) U skladu s
člankom 3. i člankom 4.a stavkom 1. Protokola
br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem
slobode, sigurnosti i pravde, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o
funkcioniranju Europske unije, te države članice priopćile su svoju
želju da sudjeluju u donošenju i primjeni ove Uredbe. (6) U skladu s
člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o položaju Danske, koji je
priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,
Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, ona za nju nije obvezujuća
niti se na nju primjenjuje. (7) Stoga Uredbu (EU)
br. 604/2013 treba na odgovarajući način izmijeniti, DONIJELI SU OVU UREDBU: Članak 1. U Uredbi (EZ) br. 604/2013,
stavak 4. članka 8. zamjenjuje se sljedećim: „4.a Ako član obitelji, brat
ili sestra ili rođak maloljetnika bez pratnje ne borave zakonski u državi
članici, kao što je navedeno u stavcima 1. i 2., odgovorna država
članica je ona u kojoj je maloljetnik bez pratnje podnio molbu za
međunarodnu zaštitu te se u njoj nalazi, pod uvjetom da je to u najboljem
interesu maloljetnika. 4.b Ako se podnositelj molbe iz
stavka 4.a nalazi na državnom području države članice, a nije u
njoj podnio molbu, ta država članica obavješćuje maloljetnika bez
pratnje o pravu na podnošenje molbe te mu pruža stvarnu priliku za podnošenje
molbe u toj državi članici. Ako maloljetnik bez pratnje iz prvog podstavka
podnese molbu u državi članici u kojoj se nalazi, ta država članica
postaje odgovorna za razmatranje te molbe, pod uvjetom da je to u najboljem
interesu maloljetnika. Ako maloljetnik bez pratnje iz prvog podstavka ne
podnese molbu u državi članici u kojoj se nalazi, odgovorna država
članica je ona u kojoj je maloljetnik bez pratnje podnio svoju posljednju
molbu, osim ako to nije u najboljem interesu maloljetnika. 4.c Država članica od koje
je zatraženo da ponovno prihvati maloljetnika bez pratnje surađuje s
državom članicom u kojoj se maloljetnik bez pratnje nalazi radi procjene
najboljeg interesa maloljetnika. 4.d Država članica koja je
odgovorna u skladu sa stavkom 4.a o tome prema potrebi obavješćuje
sljedeće države članice: (a)
prethodno odgovornu državu članicu; (b)
državu članicu koja vodi postupak za
utvrđivanje odgovorne države članice; (c)
državu članicu od koje je zatraženo da preuzme
odgovornost za maloljetnika bez pratnje; (d)
državu članicu od koje je zatraženo da ponovno
prihvati maloljetnika bez pratnje. Ta se obavijest šalje putem elektroničke
komunikacijske mreže „DubliNet” uspostavljene u skladu s člankom 18.
Uredbe (EZ) br. 1560/2003.” Članak 2. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od
dana objave u Službenom listu Europske unije. Ova je Uredba u cijelosti
obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s
Ugovorima. Sastavljeno u Bruxellesu Za Europski Parlament Za
Vijeće Predsjednik Predsjednik [1] SL L 180/31, 29.6.2013., str. 31. [2] SL L 50, 25.2.2003., str. 1. [3] Sporazum između Europske zajednice i Kraljevine
Danske o kriterijima i mehanizmima za određivanje države odgovorne za
razmatranje zahtjeva za azil koji je podnesen u Danskoj ili bilo kojoj drugoj
državi članici Europske unije i sustavu „Eurodac” za usporedbu otisaka
prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske konvencije, SL L 66,
8.3.2006., str. 38. [4] Sporazum između Europske zajednice i Republike
Islanda i Kraljevine Norveške o kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje
države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenih u državi
članici ili u Islandu ili u Norveškoj (SL L 93, 3.4.2001.,
str. 40.) [5] Sporazum između Europske zajednice i Švicarske
Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za određivanje države nadležne
za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u
Švicarskoj (SL L 53, 27.2.2008., str. 5) [6] Protokol između Europske zajednice, Švicarske
Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna
Sporazumu između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o
kriterijima i mehanizmima za utvrđivanje države odgovorne za razmatranje
zahtjeva za azil podnesenog u državi članici ili u Švicarskoj (SL
L 160 18.6.2011., str. 39) [7] Protokol između Europske zajednice, Švicarske
Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna uz Sporazum između Europske
zajednice i Švicarske Konfederacije o kriterijima i mehanizmima za
utvrđivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog u
jednoj od država članica ili u Švicarskoj (zaključen 24.10.2008., SL
L 161, 24.6.2009., str. 8.) i Protokol uz Sporazum između
Zajednice i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o kriterijima i mehanizmima
za utvrđivanje države odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil podnesenog
u jednoj od država članica, Islandu i Norveškoj (SL L 93, 3.4.2001.). [8] SL C , , str. . [9] SL C , , str. . [10] Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za
utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje molbe za
međunarodnu zaštitu koju je u jednoj od država članica podnio
državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180,
29.6.2013., str. 31.).