Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32014L0095

Direktiva 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa Tekst značajan za EGP

OJ L 330, 15.11.2014, p. 1–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2014/95/oj

15.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 330/1


DIREKTIVA 2014/95/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 22. listopada 2014.

o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 50. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U svojoj komunikaciji pod nazivom „Akt o jedinstvenom tržištu – dvanaest mjera za poticanje rasta i jačanje povjerenja – ‚Zajedno za novi rast’”, donesenoj 13. travnja 2011., Komisija utvrđuje potrebu za postizanjem usporedivo visoke razine diljem svih država članica transparentnosti socijalnih i okolišnih informacija koje pružaju poduzeća u svim sektorima. To je potpuno u skladu s mogućnošću država članica da prema potrebi traže daljnja poboljšanja na području transparentnosti nefinancijskih informacija poduzeća, što po svojoj naravi predstavlja stalno nastojanje.

(2)

Potreba za poboljšanjem u objavljivanju socijalnih i okolišnih informacija poduzeća putem podnošenja zakonodavnog prijedloga u ovom području ponovljena je u Komunikaciji Komisije pod nazivom „Obnovljena strategija EU-a za korporativnu društvenu odgovornost za razdoblje 2011. – 2014.” donesenoj 25. listopada 2011.

(3)

U svojim rezolucijama od 6. veljače 2013. pod nazivom „Korporativna društvena odgovornost: pouzdano, transparentno i odgovorno poslovno ponašanje i održivi rast” te „Korporativna društvena odgovornost: promicanje društvenih interesa i put prema održivom i uključivom oporavku” Europski parlament prepoznao je važnost objavljivanja od strane poduzeća, informacija o održivosti, kao što su socijalni i okolišni čimbenici, radi identificiranja rizika za održivost i povećanja povjerenja ulagača i potrošača. Objavljivanje nefinancijskih informacija doista je presudno za upravljanje promjenom prema održivom svjetskom gospodarstvu povezivanjem dugoročne profitabilnosti s društvenom pravdom i zaštitom okoliša. U tom kontekstu, objavljivanje nefinancijskih informacija pomaže u mjerenju, praćenju i upravljanju poslovnim rezultatima poduzeća i njihovim učinkom na društvo. Stoga je Europski parlament pozvao Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog o objavljivanju nefinancijskih informacija poduzeća, kojim bi se omogućila velika fleksibilnost u djelovanju, kako bi se uzele u obzir višedimenzionalna priroda korporativne društvene odgovornosti i raznolikost politika korporativne društvene odgovornosti koje provode poduzeća, uz dovoljnu razinu usporedivosti radi zadovoljavanja potreba ulagača i drugih dionika te potrebe da se potrošačima osigura jednostavan pristup informacijama o učinku poduzećâ na društvo.

(4)

Usklađivanje nacionalnih odredbi koje se odnose na objavljivanje nefinancijskih informacija u pogledu određenih velikih poduzeća važno je za interese poduzeća, dioničara i drugih dionika. Na tim je poljima usklađivanje nužno jer većina tih poduzeća posluje u više država članica.

(5)

Također je potrebno utvrditi određene minimalne pravne uvjete u pogledu opsega informacija koje bi poduzeća diljem Unije trebala učiniti dostupnima javnosti i tijelima vlasti. Poduzeća na koja se primjenjuje ova Direktiva trebala bi dati pošten i sveobuhvatan pregled svojih politika, rezultata i rizika.

(6)

Kako bi se poboljšala dosljednost i usporedivost nefinancijskih informacija koje se objavljuju diljem Unije, određena velika poduzeća trebala bi izraditi nefinancijsko izvješće s informacijama koje se odnose barem na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja te pitanja u vezi s poštovanjem ljudskih prava, borbom protiv korupcije i podmićivanjem. To bi izvješće trebalo sadržavati opis politika, rezultata i rizika povezanih s tim pitanjima te bi ga trebalo uključiti u izvješće poslovodstva dotičnog poduzeća. Nefinancijsko izvješće također bi trebalo sadržavati informacije o postupcima temeljite analize koje provodi poduzeće, također i u pogledu, prema potrebi i kad je to relevantno, njegovog lanca nabave i lanca podugovaratelja kako bi se utvrdili, spriječili i ublažili postojeći i mogući negativni učinci. Države članice trebale bi imati mogućnost izuzeti poduzeća koja podliježu ovoj Direktivi iz obveze izrade nefinancijskog izvješća ako dostave zasebno izvješće koje se odnosi na istu financijsku godinu i koje ima jednak sadržaj.

(7)

Ako se od poduzeća traži da izrade nefinancijsko izvješće, ono bi u pogledu okolišnih pitanja trebalo sadržavati pojedinosti o aktualnim i predvidljivim učincima poslovanja poduzeća na okoliš te prema potrebi na zdravlje i sigurnost, uporabu obnovljivih i/ili neobnovljivih izvora energije, emisiju stakleničkih plinova, uporabu vode i onečišćenje zraka. U pogledu socijalnih i kadrovskih pitanja informacije u izvješću mogu se odnositi na mjere poduzete radi jamčenja jednakosti spolova, provedbe temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada, uvjeta rada, socijalnog dijaloga, poštovanja prava radnika na informacije i savjetovanje, poštovanja prava sindikata, zdravlja i sigurnosti na poslu te dijaloga s lokalnim zajednicama i/ili na mjere poduzete radi osiguravanja zaštite i razvoja tih zajednica. U pogledu ljudskih prava te borbe protiv korupcije i podmićivanja, nefinancijske informacije mogle bi obuhvaćati podatke o sprečavanju kršenja ljudskih prava i/ili važećim instrumentima za borbu protiv korupcije i podmićivanja.

(8)

Poduzeća koja podliježu ovoj Direktivi, trebala bi pružiti odgovarajuće informacije u vezi s pitanjima koja se ističu kao ona koja bi najvjerojatnije mogla prouzročiti ostvarenje osnovnih rizika kojima bi se izazvao ozbiljan učinak, zajedno s onima koji su se već ostvarili. Ozbiljnost takvih učinaka trebala bi se procjenjivati prema njihovu opsegu i težini. Rizici nepovoljnih učinaka mogu potjecati od aktivnosti samog poduzeća ili mogu biti povezani s njegovim poslovanjem te, kad je relevantno i razmjerno, s njegovim proizvodima, uslugama i poslovnim odnosima, uključujući lanac nabave i lanac podugovaratelja. To ne bi trebalo prouzročiti nepotrebna administrativna opterećenja za mala i srednja poduzeća.

(9)

Prilikom pružanja tih informacija poduzeća koja podliježu ovoj Direktivi mogu se osloniti na nacionalne okvire, okvire Unije, kao što je Sustav za upravljanje okolišem i neovisno ocjenjivanje (EMAS) ili međunarodne okvire, kao što su Globalni sporazum Ujedinjenih naroda (UN), vodeća načela o poduzetništvu i ljudskim pravima za provedbu okvirnog programa UN-a „Zaštita, poštovanje i pomoć”, Smjernice za multinacionalna društva Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), norma (ISO) 26000 Međunarodne organizacije za normizaciju, Tripartitna deklaracija o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku Međunarodne organizacije rada te Globalna inicijativa za izvješćivanje, ili na druge priznate međunarodne okvire.

(10)

Države članice trebale bi osigurati postojanje primjerenih i djelotvornih sredstava kojima se jamči objavljivanje nefinancijskih informacija poduzeća u skladu s ovom Direktivom. Stoga bi države članice trebale osigurati postojanje učinkovitih nacionalnih postupaka kojima se jamči postupanje u skladu s obvezama iz ove Direktive te dostupnost tih postupaka svim fizičkim i pravnim osobama koje, u skladu s nacionalnim pravom, imaju legitiman interes da se osigura poštovanje odredbi ove Direktive.

(11)

U stavku 47. završnog dokumenta konferencije Ujedinjenih naroda RIO+20 pod nazivom „Budućnost kakvu želimo” prepoznaje se važnost izvješćivanja o korporativnoj održivosti te se potiče poduzeća da prema potrebi razmotre uključivanje informacija o održivosti u svoj ciklus izvješćivanja. Tim se stavkom također potiče industriju, zainteresirane vlade i relevantne dionike da uz potporu sustava Ujedinjenih naroda prema potrebi razviju modele najbolje prakse i podupru mjere za uključivanje financijskih i nefinancijskih informacija, uzimajući u obzir iskustva iz postojećih okvira.

(12)

Pristup ulagatelja nefinancijskim informacijama korak je prema postizanju cilja uspostave tržišnih i političkih poticaja do 2020. kao nagrade za poslovna ulaganja u učinkovitost u okviru plana za resursnu učinkovitost Europe.

(13)

U svojim zaključcima od 24. i 25. ožujka 2011. Europsko vijeće pozvalo je na smanjenje ukupnog regulatornog tereta na europskoj i nacionalnoj razini, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP), te predložilo mjere za povećanje produktivnosti, dok je cilj strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast poboljšanje poslovnog okoliša za MSP-e i promicanje njihove internacionalizacije. Stoga bi se u skladu s načelom „mislimo najprije na male” novi zahtjevi za objavljivanje trebali primjenjivati samo na određena velika poduzeća i grupe.

(14)

Područje primjene tih zahtjeva za objavljivanje nefinancijskih informacija trebalo bi se odrediti s obzirom na prosječan broj zaposlenika, ukupnu bilancu i neto prihod. Mala i srednja poduzeća trebala bi biti oslobođena dodatnih zahtjeva, a obveza objavljivanja nefinancijskog izvješća trebala bi se odnositi samo na ona velika poduzeća koja su subjekti od javnog interesa te na one subjekte od javnog interesa koji su matična poduzeća velikih grupa, čiji je prosječni broj zaposlenika u oba slučaja veći od 500, u slučaju grupe na konsolidiranoj osnovi. To države članice ne bi trebalo spriječiti u tome da traže objavljivanje nefinancijskih informacija poduzeća i grupa koji ne podliježu ovoj Direktivi.

(15)

Mnoga su poduzeća koja spadaju u područje primjene Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) članovi grupa poduzeća. Konsolidirana izvješća poslovodstva trebala bi biti sastavljena tako da se informacije o takvim grupama poduzeća mogu prenositi članovima i trećim stranama. Stoga bi nacionalno pravo kojim se uređuju konsolidirana izvješća poslovodstva trebalo biti usklađeno radi postizanja ciljeva usporedivosti i dosljednosti informacija koje bi poduzeća trebala objavljivati unutar Unije.

(16)

Ovlašteni revizori i revizorska društva trebali bi provjeravati samo je li podneseno nefinancijsko izvješće ili zasebno izvješće. Osim toga, države članice trebale bi moći tražiti da informacije obuhvaćene nefinancijskim izvješćem ili zasebnim izvješćem provjeri neovisni pružatelj usluga provjere.

(17)

Kako bi se poduzećima olakšalo objavljivanje nefinancijskih informacija, Komisija bi trebala izraditi neobvezujuće smjernice, uključujući opće i sektorske nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti. Komisija bi trebala uzeti u obzir sadašnje najbolje prakse, međunarodne trendove i rezultate srodnih inicijativa Unije. Komisija bi trebala održati odgovarajuća savjetovanja, između ostalog i s relevantnim dionicima. Prilikom navođenja okolišnih aspekata Komisija bi trebala obuhvatiti barem uporabu tla, uporabu vode, emisije stakleničkih plinova i uporabu materijala.

(18)

Raznolikost sposobnosti i stajališta članova administrativnih, upravnih i nadzornih tijela poduzeća olakšava dobro razumijevanje organizacije poslovanja i poslovnih pitanja dotičnog poduzeća. Članovima spomenutih tijela omogućava da na konstruktivan način preispituju odluke o upravljanju te da budu otvoreniji za inovativne ideje, čime se sprečava pojava „grupnog mišljenja” tj. sličnosti u stajalištima članova. Na taj način raznolikost doprinosi učinkovitom nadzoru vođenja i uspješnom upravljanju poduzećem. Stoga je važno poboljšati transparentnost u pogledu politike raznolikosti koja se primjenjuje. Tako bi se tržište obavijestilo o praksama u korporativnom upravljanju, čime bi se izvršio neizravan pritisak na poduzeća u pogledu veće raznolikosti njihovih odbora.

(19)

Obveza objavljivanja politike raznolikosti u pogledu administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela s obzirom na aspekte kao što su, na primjer, dob, spol ili obrazovanje i struka, trebala bi se odnositi samo na određena velika poduzeća. Objavljivanje politike raznolikosti trebalo bi biti dijelom izvješća o korporativnom upravljanju, kako je utvrđeno člankom 20. Direktive 2013/34/EU. Ako se politika raznolikosti ne primjenjuje, ne bi trebala postojati obveza njezine uspostave, no u izvješće o korporativnom upravljanju trebalo bi uvrstiti jasno objašnjenje razloga tomu.

(20)

Uočene su inicijative na razini Unije, uključujući izvješćivanje po državama za nekoliko sektora, kao i preporuke u zaključcima Europskog vijeća od 22. svibnja 2013. i od 19. i 20. prosinca 2013. u pogledu izvješćivanja po državama velikih trgovačkih društava i grupa te slične odredbe Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) i međunarodna nastojanja da se poboljša transparentnost financijskog izvješćivanja. U kontekstu skupina G8 i G20 od OECD-a zatraženo je da izradi predložak standardiziranog obrasca za multinacionalna poduzeća kako bi poreznim tijelima podnosila prijavu o tome gdje u svijetu ostvaruju dobit i plaćaju porez. Takvim nastojanjima dopunjuju se prijedlozi iz ove Direktive, što predstavlja odgovarajuće mjere u pogledu njihovih ciljeva.

(21)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, a to je jačanje relevantnosti, usklađenosti i usporedivosti informacija koje objavljuju određena velika poduzeća i grupe diljem Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svoga učinka on može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(22)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava te načela priznata osobito u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, uključujući slobodu poduzetništva, poštovanje privatnog života i zaštita osobnih podataka. Ova se Direktiva mora provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(23)

Direktivu 2013/34/EU stoga treba izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2013/34/EU

Direktiva 2013/34/EU mijenja se kako slijedi:

1.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 19.a

Nefinancijsko izvješće

1.   Velika poduzeća koja su subjekti od javnog interesa i koja na datum bilance premašuju kriterij prosječnog broja od 500 zaposlenika tijekom financijske godine u svoje izvješće poslovodstva uključuju nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzeća te učinka njegovih aktivnosti koje se odnose barem na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:

(a)

kratak opis poslovnog modela poduzeća;

(b)

opis politika poduzeća u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode;

(c)

rezultate tih mjera;

(d)

osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje poduzeća, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njegove poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji poduzeće upravlja tim rizicima;

(e)

nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

Ako poduzeće ne provodi mjere povezane s jednim ili više od navedenih pitanja, u nefinancijskom izvješću navodi se jasno i razumno objašnjenje zašto se one ne provode.

U nefinancijsko izvješće iz prvog podstavka prema potrebi se uključuju pozivanja na iznose iskazane u godišnjim financijskim izvještajima te dodatna objašnjenja tih iznosa.

Države članice mogu dopustiti da se u iznimnim slučajevima izostave informacije o predstojećim događajima ili pitanjima tijekom pregovora kad bi, u skladu s obrazloženim mišljenjem članova administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela koji djeluju u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom i koji snose kolektivnu odgovornost za to mišljenje, objavljivanje takvih informacija moglo nanijeti ozbiljnu štetu poslovnom položaju poduzeća, pod uvjetom da takvo izostavljanje ne sprečava fer i objektivno razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzeća te učinka njegovih aktivnosti.

Prilikom propisivanja zahtjeva za objavom informacija iz prvog podstavka, države članice osiguravaju da se poduzeća mogu osloniti na nacionalne okvire, okvire Unije ili međunarodne okvire te da, u tom slučaju, poduzeća navode na koje se okvire oslanjaju.

2.   Smatra se da su poduzeća ispunjavajući obvezu iz stavka 1. ispunila i obvezu koja se odnosi na analizu nefinancijskih informacija iz trećeg podstavka članka 19. stavka 1.

3.   Poduzeće koje je poduzeće kći izuzima se iz obveze utvrđene u stavku 1. ako su to poduzeće i njegova poduzeća kćeri uključeni u konsolidirano izvješće poslovodstva ili zasebno izvješće drugog poduzeća sastavljeno u skladu s člankom 29. i ovim člankom.

4.   Ako poduzeće izradi zasebno izvješće koje se odnosi na istu financijsku godinu, bez obzira na to oslanja li se ili ne oslanja na nacionalne okvire, okvire Unije ili međunarodne okvire, te ako su tim izvješćem obuhvaćene informacije koje se zahtijevaju za nefinancijsko izvješće navedene u stavku 1., države članice mogu to poduzeće izuzeti iz obveze pripremanja nefinancijskog izvješća iz stavka 1. pod uvjetom da se to zasebno izvješće:

(a)

objavi zajedno s izvješćem poslovodstva u skladu s člankom 30.; ili

(b)

objavi na internetskoj stranici poduzeća na koju se upućuje u izvješću poslovodstva u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

Stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis na poduzeća koja izrađuju zasebno izvješće iz prvog podstavka ovog stavka.

5.   Države članice osiguravaju da ovlašteni revizor ili revizorsko društvo provjeri je li dostavljeno nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ili zasebno izvješće iz stavka 4.

6.   Države članice mogu zahtijevati da informacije iz nefinancijskog izvješća iz stavka 1. ili zasebnog izvješća iz stavka 4. provjeri neovisni pružatelj usluga provjere.”

.

2.

Članak 20. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„(g)

opis politike raznolikosti koja se primjenjuje u vezi s administrativnim, upravljačkim i nadzornim tijelima poduzeća s obzirom na aspekte kao što su, na primjer, dob, spol ili obrazovanje i struka, te ciljeve politike raznolikosti, način na koji se ona provodi i rezultate u izvještajnom razdoblju. Ako se takva politika ne provodi, izvješće sadržava obrazloženje za to.”

;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ovlašteni revizor ili revizorsko društvo izražava mišljenje u skladu s drugim podstavkom članka 34. stavka 1. u vezi s informacijama izrađenim u skladu s točkama (c) i (d) stavka 1. ovog članka te provjerava jesu li dostavljene informacije iz točaka (a), (b), (e), (f) i (g) stavka 1. ovog članka.”

;

(c)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice mogu izuzeti poduzeća iz stavka 1. koja su samo izdala vrijednosne papire koji nisu dionice uvrštene na uređeno tržište, u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ, iz primjene točaka (a), (b), (e), (f) i (g) stavka 1. ovog članka, osim ako su ta poduzeća izdala dionice kojima se trguje na multilateralnoj trgovinskoj platformi u smislu točke 15. članka 4. stavka 1. Direktive 2004/39/EZ.”

;

(d)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Neovisno o članku 40., stavak 1. točka (g). ne primjenjuje se na mala i srednja poduzeća.”

.

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 29.a

Konsolidirano nefinancijsko izvješće

1.   Subjekti od javnog interesa koji su matična poduzeća velike grupe koja na datume bilance na konsolidiranoj osnovi premašuje kriterij prosječnog broja od 500 zaposlenika tijekom financijske godine u svoje konsolidirano izvješće poslovodstva uključuju konsolidirano nefinancijsko izvješće koje sadržava informacije u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, rezultata poslovanja, položaja grupe te učinka njezinih aktivnosti koji se odnosi barem na okolišna, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem, uključujući:

(a)

kratak opis poslovnog modela grupe;

(b)

opis politika grupe u vezi s tim pitanjima, uključujući postupke temeljite analize koji se provode;

(c)

rezultate tih mjera;

(d)

osnovne rizike povezane s tim pitanjima koji se odnose na poslovanje grupe, uključujući, kad je to relevantno i razmjerno, njezine poslovne odnose, proizvode ili usluge koji mogu prouzročiti negativne učinke na tim područjima, te način na koji grupa upravlja tim rizicima;

(e)

nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti važne za određeno poslovanje.

Ako grupa ne provodi mjere povezane s jednim od navedenih pitanja ili više njih, u konsolidiranom nefinancijskom izvješću navodi se jasno i razumno objašnjenje zašto se one ne provode.

U konsolidirano nefinancijsko izvješće iz prvog podstavka prema potrebi se uključuju pozivanja na iznose iskazane u konsolidiranim financijskim izvještajima te dodatna objašnjenja tih iznosa.

Države članice mogu dopustiti da se u iznimnim slučajevima izostave informacije o predstojećim događajima ili pitanjima tijekom pregovora kad bi, u skladu s obrazloženim mišljenjem članova administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela koji djeluju u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene nacionalnim pravom i koji snose kolektivnu odgovornost za to mišljenje, objavljivanje takvih informacija moglo nanijeti ozbiljnu štetu poslovnom položaju grupe, pod uvjetom da takvo izostavljanje ne sprečava pošteno i objektivno razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja grupe te učinka njezinih aktivnosti.

Prilikom propisivanja zahtjeva za objavom informacija iz prvog podstavka, države članice osiguravaju da se matično poduzeće može osloniti na nacionalne okvire, okvire Unije ili međunarodne okvire te da, u tom slučaju, matično poduzeće navodi na koje se okvire oslanja.

2.   Smatra se da je matično poduzeće ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ispunilo i obvezu koja se odnosi na analizu nefinancijskih informacija iz trećeg podstavka članka 19. stavka 1. te iz članka 29.

3.   Matično poduzeće koje je ujedno i poduzeće kći izuzima se iz obveze utvrđene u stavku 1. ako su to izuzeto matično poduzeće i njegova poduzeća kćeri uključeni u konsolidirano izvješće poslovodstva ili zasebno izvješće drugog poduzeća sastavljeno u skladu s člankom 29. i ovim člankom.

4.   Ako matično poduzeće izradi zasebno izvješće koje se odnosi na istu financijsku godinu i na cijelu grupu, bez obzira na to oslanja li se ili ne oslanja na nacionalne okvire, okvire Unije ili međunarodne okvire, te ako su tim izvješćem obuhvaćene informacije koje se zahtijevaju za konsolidirano nefinancijsko izvješće kako je navedeno u stavku 1., države članice mogu to matično poduzeće izuzeti iz obveze pripremanja konsolidiranog nefinancijskog izvješća utvrđenog u stavku 1. pod uvjetom da se to zasebno izvješće:

(a)

objavi zajedno s konsolidiranim izvješćem poslovodstva u skladu s člankom 30.; ili

(b)

objavi na internetskoj stranici matičnog poduzeća na koju se upućuje u konsolidiranom izvješću poslovodstva u razumnom roku koji nije dulji od šest mjeseci nakon datuma bilance.

Stavak 2. primjenjuje se mutatis mutandis na matična poduzeća koja izrađuju zasebno izvješće iz prvog podstavka ovog stavka.

5.   Države članice osiguravaju da ovlašteni revizor ili revizorsko društvo provjeri je li dostavljeno konsolidirano nefinancijsko izvješće iz stavka 1. ili zasebno izvješće iz stavka 4.

6.   Države članice mogu tražiti da informacije iz konsolidiranog nefinancijskog izvješća iz stavka 1. ili zasebnog izvješća iz stavka 4. provjeri neovisni pružatelj usluga provjere.”

.

4.

U članku 33. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice osiguravaju da članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća, djelujući u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene na temelju nacionalnog prava, budu kolektivno odgovorni da se:

(a)

godišnji financijski izvještaji, izvješće poslovodstva, izvješće o korporativnom upravljanju, ako se navodi odvojeno, te izvješće iz članka 19.a stavka 4. kao i

(b)

konsolidirani financijski izvještaji, konsolidirana izvješća poslovodstva, konsolidirano izvješće o korporativnom upravljanju, ako se navodi odvojeno, te izvješće iz članka 29.a stavka 4.

sastavljaju i objavljuju u skladu sa zahtjevima ove Direktive i prema potrebi u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima koji su usvojeni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002.”

.

5.

U članku 34. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Ovaj članak ne primjenjuje se na nefinancijsko izvješće iz članka 19.a stavka 1. i konsolidirano nefinancijsko izvješće iz članka 29.a stavka 1. niti na zasebna izvješća iz članka 19.a stavka 4. i članka 29.a stavka 4.”

.

6

U članku 48. prije posljednjeg stavka umeće se sljedeći stavak:

„U izvješću se također razmatra, uzimajući u obzir trendove u OECD-u i rezultate srodnih europskih inicijativa, mogućnost uvođenja obveze za velika poduzeća da svake godine izrađuju izvješća po državama za svaku državu članicu i treću zemlju u kojoj posluju, a koja bi u sadržavala barem informacije o ostvarenoj dobiti, plaćenim porezima na dobit i primljenim javnim subvencijama.”

.

Članak 2.

Smjernice za izvješćivanje

Komisija izrađuje neobvezujuće smjernice o metodologiji podnošenja izvješća o nefinancijskim informacijama, uključujući opće i sektorske nefinancijske ključne pokazatelje uspješnosti, radi olakšavanja relevantnog, korisnog i usporedivog objavljivanja nefinancijskih informacija poduzeća. Tijekom tog postupka Komisija se savjetuje s relevantnim dionicima.

Komisija objavljuje smjernice do 6. prosinca 2016.

Članak 3.

Preispitivanje

Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive, uključujući, između ostalih aspekata, područje njezine primjene, posebno kad je riječ o velikim poduzećima koja nisu uvrštena na burzu, učinkovitost te razinu pruženih smjernica i metoda. Izvješće se objavljuje do 6. prosinca 2018. te će prema potrebi biti popraćeno zakonodavnim prijedlozima.

Članak 4.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 6. prosinca 2016. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice osiguravaju da se odredbe iz prvog podstavka primjenjuju na sva poduzeća u okviru područja primjene članka 1. za financijsku godinu koja počinje 1. siječnja 2017. ili tijekom kalendarske godine 2017.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 6.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 22. listopada 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

B. DELLA VEDOVA


(1)  SL C 327, 12.11.2013., str. 47.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 29. rujna 2014.

(3)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(4)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).


Top