EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 32008L0105

Direktiva 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

OJ L 348, 24.12.2008, p. 84–97 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
Special edition in Croatian: Chapter 15 Volume 006 P. 235 - 248

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/2008/105/oj

15/Sv. 006

HR

Službeni list Europske unije

235


32008L0105


L 348/84

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2008.


DIREKTIVA 2008/105/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. prosinca 2008.

o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 175. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Kemijsko onečišćenje površinskih voda predstavlja prijetnju za vodni okoliš zbog učinaka kao što su akutna i kronična toksičnost za vodne organizme, akumuliranje u ekosustavima i gubitak staništa i bioraznolikosti, kao i prijetnju za ljudsko zdravlje. Prvenstveno bi trebalo utvrditi uzroke onečišćenja, a emisije bi trebalo rješavati na izvoru, na najekonomičniji način i najučinkovitije za okoliš.

(2)

Kako je određeno u drugoj rečenici članka 174. stavka 2. Ugovora, politika Zajednice o okolišu treba se temeljiti na načelu predostrožnosti te na načelu da bi trebalo poduzeti preventivne mjere, da bi štete nanesene okolišu trebalo rješavati prvenstveno na izvoru i da bi onečišćivač trebao platiti štetu.

(3)

U skladu s člankom 174. stavkom 3. Ugovora, kod pripreme svoje politike okoliša Zajednica treba uzeti u obzir sve raspoložive znanstvene i tehničke podatke, uvjete okoliša u različitim regijama Zajednice, ekonomski i socijalni razvoj Zajednice kao cjeline i uravnotežen razvoj njezinih regija, kao i potencijalne koristi i troškove poduzimanja ili nepoduzimanja mjera.

(4)

U Odluci br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. srpnja 2002. o utvrđivanju Šestog okolišnog akcijskog programa Zajednice za okoliš (3) navodi se da su okoliš, zdravlje i kvaliteta života među ključnim okolišnim prioritetima tog programa, pri čemu se posebno ističe potreba za uspostavljenjem konkretnijeg zakonodavstva u području vodne politike.

(5)

Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (4) utvrđuje se strategija protiv onečišćenja voda i zahtijevaju se daljnje konkretne mjere kontrole onečišćenja i za utvrđivanje standardâ kvalitete okoliša (SKO-a). Ovom se Direktivom utvrđuju vrijednosti SKO-a u skladu s odredbama i ciljevima Direktive 2000/60/EZ.

(6)

U skladu s člankom 4. Direktive 2000/60/EZ, a posebno sa stavkom 1. točkom (a), države članice trebale bi provoditi potrebne mjere u skladu s člankom 16. stavcima 1. i 8. te Direktive s ciljem postupnog smanjenja onečišćenja prioritetnim tvarima i prestanka ili postupnog ukidanja emisija, ispuštanja i gubitaka prioritetnih opasnih tvari.

(7)

Od 2000. godine doneseni su brojni akti Zajednice kojima se u skladu s člankom 16. Direktive 2000/60/EZ utvrđuju mjere za kontrolu emisija za pojedinačne prioritetne tvari. Štoviše, mnoge mjere za zaštitu okoliša obuhvaćene su postojećim zakonodavstvom Zajednice koje se odnosi na druga područja. Prema tome, provedbi i revidiranju postojećih instrumenata trebalo bi dati prednost pred uvođenjem novih oblika kontrole.

(8)

Što se tiče kontrole emisija prioritetnih tvari iz točkastih i raspršenih izvora iz članka 16. Direktive 2000/60/EZ, izgleda isplativije i prikladnije da uz primjenu drugog važećeg zakonodavstva na razini Zajednice, države članice prema potrebi uvode odgovarajuće mjere kontrole u program mjera koji će se za svako vodno područje razvijati u skladu s člankom 11. navedene Direktive.

(9)

Države članice trebale bi unaprijediti znanja i raspoložive podatke o izvorima prioritetnih tvari, te o načinima na koje dolazi do onečišćenja, kako bi mogle utvrditi mogućnosti za kontrolu kakvu se nastoji postići i koja će biti djelotvorna. Države članice trebale bi, između ostalog, promatrati sedimente i biotu, prema potrebi, onoliko često koliko bude potrebno da bi osigurale dovoljno podataka za pouzdane analize dugoročnih kretanja onih prioritetnih tvari koje imaju tendenciju nakupljanja u sedimentima i/ili bioti. Rezultati tog promatranja, uključujući promatranje sedimenata i biote trebali bi biti raspoloživi kao podloge za buduće prijedloge Komisije u skladu s člankom 16. stavkom 4. i člankom 8. Direktive 2000/60/EZ, u mjeri koja se zahtijeva člankom 3. Odluke br. 2455/2001/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2001. o popisu prioritetnih tvari u području vodne politike (5).

(10)

Odlukom 2455/2001/EZ određen je prvi popis od 33 tvari ili skupine tvari u vezi kojih bi trebalo prioritetno djelovati na razini Zajednice. Među tim prioritetnim tvarima neke su utvrđene kao opasne tvari u vezi s kojima bi države članice trebale provoditi potrebne mjere s ciljem prestanka i postupnog ukidanja emisija, ispuštanja i gubitaka. Što se tiče tvari koje se javljaju prirodno ili su rezultat prirodnih procesa, prekidanje ili postupno isključivanje emisija, ispuštanja i rasipanja nisu mogući. Neke su tvari bile podvrgnute preispitivanju i trebalo bi ih klasificirati. Komisija bi u skladu s vremenskim planom predviđenim u članku 16. Direktive 2000/60/EZ trebala nastaviti s preispitivanjem popisa prioritetnih tvari i na temelju dogovorenih kriterija za utvrđivanje tvari koje predstavljaju opasnost za vodni okoliš ili putem vodnog okoliša, utvrditi one kojima bi trebalo dati prednost pri poduzimanju mjera, te prema potrebi iznijeti odgovarajuće prijedloge.

(11)

U interesu Zajednice i radi učinkovitijeg uređenja zaštite površinskih voda primjereno je utvrditi vrijednosti SKO-a za onečišćujuće tvari koje su klasificirane kao prioritetne tvari na razini Zajednice i prepustiti državama članicama da prema potrebi utvrde pravila za ostale onečišćujuće tvari na nacionalnoj razini, podložno relevantnim pravilima Zajednice. Unatoč tome, osam onečišćujućih tvari koje pripadaju u područje primjene Direktive Vijeća 86/280/EEZ od 12. lipnja 1986. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja određenih opasnih tvari navedenih u Popisu I. Priloga Direktivi 76/464/EEZ (6), a koje čine dio skupine tvari u vezi kojih države članice trebaju poduzimati mjere s ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja do 2015., u skladu s člancima 2. i 4. Direktive 2000/60/EZ, nisu bile uključene u popis prioritetnih tvari. Međutim, pokazalo se da su zajednički standardi utvrđeni za te onečišćujuće tvari korisni i da je zato primjereno da se njihovo uređenje zadrži na razini Zajednice.

(12)

Zbog toga će odredbe koje se odnose na sadašnje ciljeve u pogledu kvalitete okoliša, utvrđene u Direktivi Vijeća 82/176/EEZ od 22. ožujka 1982. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja žive u proizvodnji kloralkalnom elektrolizom (7), Direktivi Vijeća 83/513/EEZ od 26. rujna 1983. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja kadmija (8), Direktivi Vijeća 84/156/EEZ od 8. ožujka 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanja žive po sektorima osim u proizvodnji kloralkanom elektrolizom (9), Direktivi Vijeća 84/491/EEZ od 9. listopada 1984. o graničnim vrijednostima i ciljevima kvalitete za ispuštanje heksaklorocikloheksana (10) i Direktivi 86/280/EEZ postati suvišne pa bi ih trebalo ukinuti.

(13)

Kemijsko onečišćenje može utjecati na vodni okoliš i kratkoročno i dugoročno pa bi iz tog razloga za utvrđivanje standarda kvalitete okoliša trebalo upotrijebiti podatke o akutnim i kroničnim učincima. Kako bi se osigurala adekvatna zaštita vodnog okoliša i ljudskog zdravlja, SKO-e izražene kao godišnje prosječne vrijednosti trebalo bi utvrditi na razini koja osigurava zaštitu od dugoročne izloženosti, a maksimalne dopuštene koncentracije trebalo bi utvrditi na razini koja osigurava zaštitu od kratkoročne izloženosti.

(14)

U skladu s pravilima određenim u odjeljku 1.3.4. Priloga V. Direktivi 2000/60/EZ, da bi pri praćenju usklađenosti sa SKO-ima, uključujući one izražene u obliku najviših dopuštenih koncentracija, riješile problem vrijednosti koje jako odskaču, odnosno ekstremnih odstupanja od srednjih vrijednosti i netočnih očitanja, države članice mogu uvesti statističke metode, kao što je izračun percentila, i tako osigurati prihvatljivu razinu pouzdanosti i preciznosti. Kako bi se osigurala usporedivost praćenja stanja među državama članicama, primjereno je za takve statističke metode predvidjeti detaljna pravila putem postupka odbora.

(15)

Za većinu tvari utvrđivanje vrijednosti SKO-a u ovoj fazi trebalo bi ograničiti samo na površinske vode. Međutim, što se tiče heksaklorobenzena, heksaklorobutadiena i žive, na razini Zajednice zaštitu od neizravnih učinaka i sekundarnog trovanja nije moguće osigurati samo pomoću standardâ kvalitete okoliša za površinske vode. Zato je za te tri tvari primjereno na razini Zajednice utvrditi SKO-e za biotu. Da bi se državama članicama omogućila fleksibilnost s obzirom na njihovu strategiju praćenja stanja, trebalo bi im omogućiti ili da prate i primjenjuju te SKO-e za biotu ili da uvedu strože SKO-e za površinske vode koji će osigurati istu razinu zaštite.

(16)

Nadalje, države članice trebale bi imati mogućnost utvrđivanja SKO-a za sedimente i/ili biotu na nacionalnoj razini i primjenjivati te SKO-e umjesto SKO-a za vode određenih u ovoj Direktivi. Te SKO-e trebalo bi utvrditi transparentnim postupkom koji uključuje obavješćivanje Komisije i drugih država članica, kako bi se osigurala jednaka razina zaštite koju osiguravaju SKO-i određeni za vode na razini Zajednice. U svojim izvješćima o provedbi Direktive 2000/60/EZ Komisija bi trebala dati sažetak tih obavijesti. Osim toga, sedimenti i biota ostaju važni mediji za praćenje određenih tvari koje imaju znatan akumulacijski potencijal. Kako bi ocijenile dugoročne učinke antropogenog djelovanja i trendova, države članice trebale bi u skladu s člankom 4. Direktive 2000/60/EZ poduzeti mjere kako bi osigurale da se postojeće razine zagađenja biote i sedimenata neće bitno povećati.

(17)

U skladu s člankom 13. Direktive 2000/60/EZ i njezinim Prilogom VII. dijelom A točkom 5., sva izuzeća od primjene standarda kvalitete okoliša za prioritetne tvari, koji se odnose na vodna tijela u skladu s člankom 4. točkama 4., 5. i 6. te Direktive, uzimajući u obzir njezin članak 4. točke 8. i 9., trebalo bi navesti u planovima upravljanja vodnim područjima. Aktivnosti koje uključuju jaružanje i brodski promet i dovode do ispuštanja, emisija i rasipanja prioritetnih tvari mogu se obavljati pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 4. Direktive 2000/60/EZ koji obuhvaćaju i uvjete za izuzeća.

(18)

Države članice moraju postupati u skladu s Direktivom Vijeća 98/83/EZ od 3. studenog 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (11) i upravljati vodnim tijelima površinskih voda koja se koriste za zahvaćanje vode za piće u skladu s člankom 7. Direktive 2000/60/EZ. Ta bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji bi mogli nalagati strože standarde.

(19)

U blizini ispusta iz točkastih izvora, koncentracije onečišćujućih tvari obično su više od koncentracija u okolnoj vodi. Zato državama članicama trebalo bi omogućiti uporabu zona miješanja pod uvjetom da one ne utječu na usklađenost ostatka površinske vodene cjeline s relevantnim SKO-ima. Opseg zona miješanja trebao bi biti ograničen na blizinu mjesta ispuštanja i trebao bi biti razmjeran ispuštanju. U skladu s člankom 3. točkom 4. Direktive 2000/60/EZ, države članice prema potrebi trebale bi osigurati da zahtjevi u pogledu postizanja ciljeva zaštite okoliša utvrđeni u članku 4. te Direktive budu usklađeni za cijelo vodno područje, uključujući i utvrđivanje zona miješanja u prekograničnim vodnim tijelima.

(20)

Potrebno je provjeravati ispunjavaju li se ciljevi u pogledu prestanka, postupnog ukidanja i smanjivanja, kako je navedeno u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2000/60/EZ i pobrinuti se da ocjenjivanje ispunjenja relevantnih obveza bude transparentno, posebno kada se razmatraju znatne emisije, ispuštanja i gubici do kojih dolazi zbog ljudskih aktivnosti. Nadalje, vremenski plan za prestanak, postupno ukidanje i smanjivanje jedino se može vezati uz inventar. Trebalo bi omogućiti i ocjenjivanje primjene članka 4. stavaka 4. do 7. Direktive 2000/60/EZ. Isto tako, potreban je odgovarajući instrument za kvantifikaciju gubitka tvari do kojeg dolazi prirodno, odnosno koji je izazvan prirodnim procesima, pri čemu potpuni prekid odnosno postupno ukidanje iz svih potencijalnih izvora nije moguć. Da bi se zadovoljile te potrebe svaka bi država članica trebala sastaviti inventar emisija, ispuštanja i gubitaka za svako vodno područje ili dio vodnog područja na svojem državnom području.

(21)

Kako pri utvrđivanju tih popisa ne bi došlo do podvostručavanja posla te kako bi se osigurala usklađenost popisa i drugih postojećih instrumenata u području zaštite površinskih voda, države članice trebale bi koristiti informacije prikupljene u skladu s Direktivom 2000/60/EZ i Uredbom (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o osnivanju Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (12).

(22)

Kako bi se osigurala usklađena zaštita površinskih voda, države članice koje dijele vodna tijela površinskih voda trebale bi uskladiti svoje aktivnosti praćenja i, prema potrebi, kompilaciju inventarâ.

(23)

Kako bi bolje izrazile svoje potrebe, državama članicama trebalo bi omogućiti da odaberu odgovarajuće jednogodišnje razdoblje za mjerenje osnovnih parametara koji se unose u inventar. Međutim, trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da gubici do kojih dolazi kod primjene pesticida mogu značajno varirati od godine do godine zbog različitog stupnja primjene, na primjer, zbog različitih klimatskih uvjeta. Zato državama članicama treba omogućiti da se kod određenih tvari koje su obuhvaćene Direktivom Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (13) odluče za trogodišnje referentno razdoblje.

(24)

Kako bi se optimizirala uporaba inventara, primjereno je odrediti rok u kojem bi Komisija trebala provjeriti kreću li se vrijednosti emisija, ispuštanja i gubitaka prema ciljevima utvrđenima u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2000/60/EZ, podložno članku 4. stavcima 4. i 5. te Direktive.

(25)

Kao pomoć pri usklađivanju metodologija koje države članice koriste za sastavljanje inventarâ emisija, ispuštanja i gubitaka, uključujući rasipanja onečišćujućih tvari akumuliranih u sedimentima, trebalo bi razviti tehničke smjernice.

(26)

Više država članica izloženo je onečišćenjima čiji se izvori nalaze izvan njihove nacionalne nadležnosti. Zato je primjereno jasno navesti da država članica ne krši svoje obaveze prema ovoj Direktivi ako onečišćenje premaši SKO-e zbog takvog prekograničnog onečišćenja, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti i da je ta država prema potrebi primijenila relevantne odredbe Direktive 2000/60/EZ.

(27)

Na temelju izvješćâ država članica, u skladu s člankom 15. Direktive 2000/60/EZ, Komisija bi trebala provjeriti postoji li potreba za izmjenom postojećih akata i za dodatnim posebnim mjerama na razini Zajednice, kao što su kontrola emisija i, prema potrebi, dati relevantne prijedloge. O zaključcima donesenima na temelju tih provjera Komisija bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće u kontekstu izvješća predviđenog člankom 18. stavkom 1. Direktive 2000/60/EZ. Pri izradi bilo kakvih prijedloga koji se odnose na mjere kontrole emisija, na temelju članka 10. Direktive 2000/60/EZ, Komisija bi trebala uzeti u obzir postojeće zahtjeve u pogledu kontrole emisija, kao što su oni utvrđeni Direktivom 2008/1/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o integriranom sprečavanju i kontroli onečišćenja (14) te najnovija dostignuća u tehnologiji za smanjenje onečišćenja.

(28)

Kriteriji za utvrđivanje tvari koje su postojane, bioakumulativne i toksične, kao i drugih jednako zabrinjavajućih tvari, koje su izrazito postojane i vrlo bioakumulativne, iz Direktive 2000/60/EZ, utvrđeni su u Tehničkim uputama za procjenu opasnosti, koje potkrepljuju Direktivu Komisije 93/67/EEZ od 20. srpnja 1993. o utvrđivanju načela za procjenu opasnosti za čovjeka i okoliš koje izazivaju tvari prijavljene u skladu s Direktivom Vijeća 67/548/EEZ (15), Direktivom 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (16) i Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije (17). Kako bi se osigurala usklađenost zakonodavstva na razini Zajednice, prema Odluci br. 2455/2001/EZ, na tvari koje podliježu preispitivanju trebalo bi primjenjivati samo te kriterije, a Prilog X. Direktivi 2000/60/EZ trebalo bi u skladu s tim zamijeniti.

(29)

Obveze utvrđene u Direktivama navedenima u Prilogu IX. Direktivi 2000/60/EZ već su uključene u Direktivu 2000/60/EZ i Direktivu 2008/1/EZ i, ako se SKO-i održavaju i provjeravaju, jamči se najmanje jednaka razina zaštite. Kako bi se osigurao usklađen pristup kemijskom onečišćenju površinskih voda i pojednostavnilo i pojasnilo postojeće zakonodavstvo Zajednice u tom području, u skladu s Direktivom 2000/60/EZ primjereno je staviti izvan snage Direktive 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ i 86/280/EEZ.

(30)

Preporuke iz Direktive 2000/60/EZ, posebno one Znanstvenog odbora za toksičnost, ekotoksičnost i okoliš, uzete su u obzir.

(31)

U skladu sa stavkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (18), države članice se potiče da za svoje potrebe i u interesu Zajednice izrađuju i objavljuju vlastite tablice kako bi što bolje prikazale korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje, te da ih objavljuju.

(32)

Budući da države članice ne mogu same u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Direktive, odnosno, postići dobro kemijsko stanje površinskih voda utvrđivanjem SKO-a za prioritetne i neke druge onečišćujuće tvari i budući da se oni zbog održavanja jednake razine zaštite površinskih voda u cijeloj Zajednici mogu bolje ostvarivati na razini Zajednice, Zajednica može donositi mjere prema načelu supsidijarnosti, kako je određeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom razmjernosti, kako je određeno u tom članku, ova Direktiva ne prelazi okvire onoga što je potrebno za ostvarenje toga cilja.

(33)

Mjere potrebne za provođenje ove Direktive trebalo bi donositi u skladu s odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (19).

(34)

Konkretno, Komisiju bi trebalo ovlastiti za izmjenjivanje točke 3. dijela B Priloga I. ovoj Direktivi. Budući da se radi o općoj mjeri namijenjenoj izmjeni elemenata ove Direktive koji nisu ključni ili za dopunu Direktive novim elementima koji nisu ključni, treba je donijeti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom predviđenim u članku 5.a Odluke 1999/468/EZ,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuju standardi kvalitete okoliša (SKO-i) za prioritetne tvari i neke druge onečišćujuće tvari, kako je predviđeno u članku 16. Direktive 2000/60/EZ, s ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja površinskih voda, a u skladu s odredbama i ciljevima iz članka 4. te Direktive.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se definicije utvrđene u članku 2. Direktive 2000/60/EZ.

Članak 3.

Standardi kvalitete okoliša (SKO-i)

1.   U skladu s člankom 1. ove Direktive i člankom 4. Direktive 2000/60/EZ, države članice primjenjuju SKO-e za vodna tijela površinskih voda, utvrđene u dijelu A Priloga I. ovoj Direktivi.

Za vodna tijela površinskih voda države članice primjenjuju SKO-e u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dijelu B Priloga I.

2.   Države članice mogu se odlučiti za primjenu SKO-a za sedimente i/ili biotu umjesto SKO-a utvrđenih u dijelu A Priloga I. za neke kategorije površinskih voda. Države članice koje koriste ovu opciju:

(a)

za živu i njezine spojeve primjenjuju SKO od 20 μg/kg, i/ili za heksaklorobenzen SKO od 10 μg/kg, i/ili za heksabutadien SKO od 55 μg/kg, pri čemu te vrijednosti vrijede za tkiva životinja kojima se hrane druge životinje (mokra težina), a najprimjereniji pokazatelj odabire se među ribama, školjkama, rakovima i drugim živim organizmima;

(b)

za navedene tvari utvrđuju i primjenjuju SKO-e koji nisu navedeni u točki (a) za sedimente i/ili biotu. Ti SKO-i moraju omogućiti najmanje jednaku razinu zaštite kao SKO-i za vodu određeni u dijelu A Priloga I.;

(c)

određuju dinamiku praćenja prisutnosti tvari spomenutih u točkama (a) i (b) u bioti i/ili sedimentima. Međutim, to se praćenje mora provoditi najmanje jednom godišnje ako se na temelju tehničkih znanja i stručne procjene ne utvrdi neki drugi interval; i

(d)

putem Odbora iz članka 21. Direktive 2000/60/EZ obavješćuju Komisiju i druge države članice o tvarima za koje su SKO-i utvrđeni u skladu s točkom (b), o razlozima i osnovi za primjenu tog pristupa, o utvrđenim alternativnim SKO-ima, uključujući podatke o metodologiji kojom su ti alternativni SKO-i izvedeni, o kategorijama površinskih voda na koje bi se primjenjivali, o planiranoj dinamici obavljanja praćenja uz obrazloženje za takvu dinamiku.

U izvješća koja se objavljuju u skladu s člankom 18. Direktive 2000/60/EZ Komisija uključuje sažetak obavijesti danih na temelju gornje točke (d) i napomene 9. u dijelu A Priloga I.

3.   Države članice organiziraju analize dugoročnih kretanja koncentracija prioritetnih tvari navedenih u dijelu A Priloga I. koje pokazuju tendenciju akumuliranja u sedimentima i/ili bioti, posvećujući posebnu pozornost tvarima pod brojevima 2, 5, 6, 7, 12, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 26, 28 i 30, na temelju praćenja stanja voda u skladu s člankom 8. Direktive 2000/60/EZ. One poduzimaju mjere kako bi osigurale, podložno članku 4. Direktive 2000/60/EZ, da se te koncentracije znatno ne povećavaju u sedimentima i/ili relevantnoj bioti.

Države članice utvrđuju učestalost praćenja stanja sedimenata i/ili biote kako bi osigurale dovoljno podataka za pouzdane analize dugoročnih trendova. U načelu, praćenje bi se trebalo obavljati svake tri godine, ako se na temelju tehničkih znanja i stručne procjene ne utvrdi neki drugi interval.

4.   Komisija pregledava podatke o tehničkom i znanstvenom napretku, uključujući zaključke procjena opasnosti iz članka 16. stavka 2. točaka (a) i (b) Direktive 2000/60/EZ i informacije iz registracije tvari javno objavljene u skladu s člankom 119. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i, prema potrebi, predlaže reviziju SKO-a utvrđenih u dijelu A Priloga I. ovoj Direktivi u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora i vremenskim planom predviđenim u članku 16. stavku 4. Direktive 2000/60/EZ.

5.   Točka 3. dijela B Priloga I. ovoj Direktivi može se izmijeniti u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 9. stavka 3. ove Direktive.

Članak 4.

Zone miješanja

1.   Države članice mogu odrediti zone miješanja u blizini točaka ispuštanja. Koncentracije jedne ili više tvari navedenih u dijelu A Priloga I. smiju biti više od relevantnih SKO-a u području zona miješanja ako ne utječu na usklađenost ostatka vodnog tijela površinskih voda s tim standardima.

2.   Države članice koje određuju zone miješanja moraju u planove upravljanja vodnim područjima u skladu s člankom 13. Direktive 2000/60/EZ uključiti opis:

(a)

pristupa i metodologija koji se primjenjuju za utvrđivanje tih zona; i

(b)

mjera poduzetih s ciljem smanjivanja opsega zona miješanja u budućnosti, poput onih prema članku 11. stavku 3. točki (k) Direktive 2000/60/EZ, ili preispitivanja dozvola iz Direktive 2008/1/EZ ili ranijim uredbama iz članka 11. stavka 3. točke (g) Direktive 2000/60/EZ.

3.   Države članice koje određuju zone miješanja moraju osigurati da opseg svake takve zone bude:

(a)

ograničen na neposrednu blizinu točke ispuštanja;

(b)

razmjeran s obzirom na koncentracije onečišćujućih tvari u točki ispuštanja i uvjete u pogledu emisija onečišćujućih tvari sadržane u prijašnjim propisima, kao što su odobrenja i/ili dozvole, iz članka 11. stavka 3. točke (g) Direktive 2000/60/EZ i bilo kojem drugom relevantnom zakonodavstvu Zajednice, u skladu s primjenom najboljih raspoloživih tehnika i člankom 10. Direktive 2000/60/EZ, posebno nakon preispitivanja tih prijašnjih propisa.

4.   Tehničke smjernice za određivanje zona miješanja usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom iz članka 9. stavka 2. ove Direktive.

Članak 5.

Inventar emisija, ispuštanja i gubitaka

1.   Na temelju informacija prikupljenih u skladu s člancima 5. i 8. Direktive 2000/60/EZ, prema Uredbi (EZ) br. 166/2006 i dugim raspoloživim podacima, države članice sastavljaju inventar emisija, ispuštanja i gubitaka svih prioritetnih tvari i onečišćujućih tvari navedenih u dijelu A Priloga I. ovoj Direktivi, uključujući po mogućnosti i karte za svako vodno područje ili dio vodnog područja koje se nalazi na njihovom državnom području, navodeći, prema potrebi, njihove koncentracije u sedimentima i bioti.

2.   Referentno razdoblje za procjenu vrijednosti onečišćujućih tvari koje treba unositi u inventare iz stavka 1. je jedna godina između 2008. i 2010.

Međutim, za prioritetne ili onečišćujuće tvari na koje se odnosi Direktiva 91/414/EEZ, vrijednosti koje treba unositi mogu se izračunati i kao prosjek 2008., 2009. i 2010. godine.

3.   Inventare sastavljene u skladu sa stavkom 1. ovog članka, koji uključuju i odgovarajuća referentna razdoblja, države članice šalju Komisiji u skladu sa zahtjevima u pogledu izvješćivanja prema članku 15. stavku 1. Direktive 2000/60/EZ.

4.   Države članice ažuriraju svoje inventare u sklopu preispitivanja analiza navedenih u članku 5. stavku 2. Direktive 2000/60/EZ.

Referentno razdoblje za utvrđivanje vrijednosti u ažuriranim inventarima je godina prije godine u kojoj analiza mora biti završena. Za prioritetne ili onečišćujuće tvari na koje se odnosi Direktiva 91/414/EEZ vrijednosti koji se unose u inventar mogu se izračunati kao prosjek tijekom tri godine prije završetka te analize.

Države članice objavljuju ažurirane inventare u svojim ažuriranim planovima upravljanja vodnim područjima kako su utvrđeni u članku 13. stavku 7. Direktive 2000/60/EZ.

5.   Do 2018. godine Komisija mora provjeriti napreduju li emisije, ispuštanja i gubici kako su prikazani u inventaru prema ispunjenju ciljeva smanjenja ili prestanka utvrđenih u članku 4. stavku 1. točki (a) iv. Direktive 2000/60/EZ, podložno članku 4. stavcima 4. i 5. te Direktive.

6.   Tehničke smjernice za izradu inventarâ usvajaju se u skladu s regulatornim postupkom spomenutim u članku 9. stavku 2. ove Direktive.

Članak 6.

Prekogranično onečišćenje

1.   Država članica prekoračenjem SKO-a ne krši svoje obveze prema ovoj Direktivi ako može dokazati da:

(a)

je do prekoračenja došlo zbog izvora onečišćenja koji je izvan njezine nacionalne nadležnosti;

(b)

zbog takvog prekograničnog onečišćenja nije mogla poduzeti učinkovite mjere kako bi udovoljila relevantnom SKO-u; i

(c)

je primijenila mehanizme koordinacije određene u članku 3. Direktive 2000/60/EZ i, prema potrebi, odredbe iz članka 4. stavaka 4., 5. i 6. te Direktive za vodna tijela izložena prekograničnom onečišćenju.

2.   Države članice primjenjuju mehanizam utvrđen u članku 12. Direktive 2000/60/EZ kako bi Komisiji u okolnostima određenima u stavku 1. ovog članka, u relevantnom planu upravljanja vodnim područjima osigurale potrebne informacije i sažetak mjera poduzetih u vezi s prekograničnim onečišćenjem, u skladu sa zahtjevima u pogledu obavješćivanja prema članku 15. stavku 1. Direktive 2000/60/EZ.

Članak 7.

Izvješćivanje i preispitivanje

1.   Na temelju izvješćâ država članica, uključujući izvješća u skladu s člankom 12. Direktive 2000/60/EZ, a posebno onih o prekograničnom onečišćenju, Komisija preispituje postoji li potreba za izmjenom postojećih akata kao i potreba za dodatnim posebnim mjerama na razini Zajednice, kao na primjer kontrole emisija.

2.   Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće, u kontekstu izvješća pripremljenog u skladu s člankom 18. stavkom 1. Direktive 2000/60/EZ, o:

(a)

zaključcima ispitivanja iz stavka 1. ovog članka;

(b)

poduzetim mjerama za smanjivanje zona miješanja određenih u skladu s člankom 4. stavkom 1. ove Direktive;

(c)

rezultatima verifikacije iz članka 5. stavka 5. ove Direktive;

(d)

situaciji s obzirom na onečišćenje koje potječe izvan državnog područja Zajednice.

Prema potrebi, Komisija izvješću prilaže relevantne prijedloge.

Članak 8.

Preispitivanje Priloga X. Direktivi 2000/60/EZ

U okviru revizije Priloga X. Direktivi 2000/60/EZ, kako je predviđeno u članku 16. stavku 4. te Direktive, Komisija između ostalog razmatra tvari određene u Prilogu III. ovoj Direktivi, kako bi ih eventualno utvrdila kao prioritetne tvari ili prioritetne opasne tvari. O rezultatima ovog preispitivanja Komisija treba obavijestiti Europski parlament i Vijeće do 13. siječnja 2011. Uz to izvješće Komisija će prema potrebi dostaviti relevantne prijedloge, posebno prijedloge za utvrđivanje novih prioritetnih tvari ili prioritetnih opasnih tvari ili za utvrđivanje određenih prioritetnih tvari kao prioritetnih opasnih tvari i za utvrđivanje odgovarajućih SKO-a za površinske vode, sedimente ili biotu, ovisno o slučaju.

Članak 9.

Postupak Odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor iz članka 21. stavka 1. Direktive 2000/60/EZ.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Rok iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ je tri mjeseca.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članak 5.a stavci 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Članak 10.

Izmjena Direktive 2000/60/EZ

Prilog X. Direktivi 2000/60/EZ zamjenjuje se tekstom određenim u Prilogu II. ovoj Direktivi.

Članak 11.

Izmjena Direktiva 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ i 86/280/EEZ

1.   Prilog II. direktivama 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, odnosno, 84/491/EEZ, briše se.

2.   Rubrike B u odjeljcima I. do XI. Priloga II. Direktivi 86/280/EEZ brišu se.

Članak 12.

Stavljanje izvan snage Direktiva 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ i 86/280/EEZ

1.   Direktive 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ i 86/280/EEZ ukidaju se s učinkom od 22. prosinca 2012.

2.   Prije 22. prosinca 2012. države članice mogu provoditi praćenje i izvješćivati u skladu s člancima 5., 8. i 15. Direktive 2000/60/EZ, umjesto u skladu s direktivama iz stavka 1. ovog članka.

Članak 13.

Prenošenje

1.   Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom do 13. srpnja 2010.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadrže uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. prosinca 2008.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

B. LE MAIRE


(1)  SL C 97, 28.4.2007., str. 3.

(2)  Mišljenje Europskog parlamenta od 22. svibnja 2007. (SL C 102 E, 24.4.2008., str. 90.), Zajedničko stajalište Vijeća od 20. prosinca 2007. (SL C 71 E, 18.3.2008., str. 1.) i Stajalište Europskog parlamenta od 17. lipnja 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu). Odluka Vijeća od 20. listopada 2008.

(3)  SL L 242, 10.9.2002., str. 1.

(4)  SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

(5)  SL L 331, 15.12.2001., str. 1.

(6)  SL L 181, 4.7.1986., str. 16.

(7)  SL L 81, 27.3.1982., str. 29.

(8)  SL L 291, 24.10.1983., str. 1.

(9)  SL L 74, 17.3.1984., str. 49.

(10)  SL L 274, 17.10.1984., str. 11.

(11)  SL L 330, 5.12.1998., str. 32.

(12)  SL L 33, 4.2.2006., str. 1.

(13)  SL L 230, 19.8.1991., str. 1.

(14)  SL L 24, 29.1.2008., str. 8.

(15)  SL L 227, 8.9.1993., str. 9.

(16)  SL L 123, 24.4.1998., str. 1.

(17)  SL L 396, 30.12.2006., str. 1.; ispravljena verzija u SL L 136, 29.5.2007., str. 3.

(18)  SL C 321., 31.12.2003., str. 1.

(19)  SL L 184., 17.7.1999., str. 23.


PRILOG I.

STANDARDI KVALITETE OKOLIŠA ZA PRIORITETNE TVARI I ODREĐENE DRUGE ONEČIŠĆUJUĆE TVARI

DIO A:   STANDARDI KVALITETE OKOLIŠA (SKO)

GP

:

godišnji prosjek;

MDK

:

najveća dopuštena koncentracija.

Jedinica

:

[μg/l]


(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

(6)

(7)

Br.

Naziv tvari

CAS broj (1)

GP-SKO (2)

Kopnene površinske vode (3)

GP-SKO (2)

Druge površinske vode

MDK-SKO (4)

Kopnene površinske vode (3)

MDK-SKO (4)

Druge površinske vode

(1)

Alaklor

15972-60-8

0,3

0,3

0,7

0,7

(2)

Antracen

120-12-7

0,1

0,1

0,4

0,4

(3)

Atrazin

1912-24-9

0,6

0,6

2,0

2,0

(4)

Benzen

71-43-2

10

8

50

50

(5)

Bromirani difenileter (5)

32534-81-9

0,0005

0,0002

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(6)

Kadmij i njegovi spojevi

(ovisno o klasama tvrdoće vode) (6)

7440-43-9

≤ 0,08 (klasa 1)

0,2

≤ 0,45 (klasa 1)

≤ 0,45 (klasa 1)

0,08 (klasa 2)

0,45 (klasa 1)

0,45 (klasa 1)

0,09 (klasa 3)

0,6 (klasa 3)

0,6 (klasa 3)

0,15 (klasa 4)

0,9 (klasa 4)

0,9 (klasa 4)

0,25 (klasa 5)

1,5 (klasa 5)

1,5 (klasa 5)

(6a)

Ugljikov tetraklorid (7)

56-23-5

12

12

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(7)

C10-13 kloroalkani

85535-84-8

0,4

0,4

1,4

1,4

(8)

Klorofenvinfos

470-90-6

0,1

0,1

0,3

0,3

(9)

Klorpirifos (klorpirifos etil)

2921-88-2

0,03

0,03

0,1

0,1

(9a)

Ciklodienski pesticidi:

 

Σ = 0,01

Σ = 0,005

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

Aldrin (7)

309-00-2

Dieldrin (7)

60-57-1

Endrin (7)

72-20-8

Izodrin (7)

465-73-6

(9b)

DDT ukupno (7)  (8)

ne primjenjuje se

0,025

0,025

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

para-para-DDT (7)

50-29-3

0,01

0,01

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(10)

1,2-dikloroetan

107-06-2

10

10

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(11)

Diklorometan

75-09-2

20

20

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(12)

Di(2-etilheksil)ftalat (DEHP)

117-81-7

1,3

1,3

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(13)

Diuron

330-54-1

0,2

0,2

1,8

1,8

(14)

Endosulfan

115-29-7

0,005

0,0005

0,01

0,004

(15)

Fluoranten

206-44-0

0,1

0,1

1

1

(16)

Heksaklorobenzen

118-74-1

0,01 (9)

0,01 (9)

0,05

0,05

(17)

Heksaklorobutadien

87-68-3

0,1 (9)

0,1 (9)

0,6

0,6

(18)

Heksaklorocikloheksan

608-73-1

0,02

0,002

0,04

0,02

(19)

Izoproturon

34123-59-6

0,3

0,3

1,0

1,0

(20)

Olovo i njegovi spojevi

7439-92-1

7,2

7,2

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(21)

Živa i njezini spojevi

7439-97-6

0,05 (9)

0,05 (9)

0,07

0,07

(22)

Naftalen

91-20-3

2,4

1,2

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(23)

Nikal i njegovi spojevi

7440-02-0

20

20

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(24)

Nonilfenol (4-nonilfenol)

104-40-5

0,3

0,3

2,0

2,0

(25)

Oktilfenol (4-(1,1’,3,3’-tetrametilbutil)fenol)

140-66-9

0,1

0,01

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(26)

Pentaklorbenzen

608-93-5

0,007

0,0007

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(27)

Pentaklorfenol

87-86-5

0,4

0,4

1

1

(28)

Poliaromatski ugljikovodici (PAH) (10)

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

Benzo(a)piren

50-32-8

0,05

0,05

0,1

0,1

Benzo(b)fluoranten

205-99-2

Σ = 0,03

Σ = 0,03

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

Benzo(k)fluoranten

207-08-9

Benzo(g,h,i)perilen

191-24-2

Σ = 0,002

Σ = 0,002

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

Indeno(1,2,3-cd)piren

193-39-5

(29)

Simazin

122-34-9

1

1

4

4

(29a)

Tetrakloretilen (7)

127-18-4

10

10

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(29b)

Trikloroetilen (7)

79-01-6

10

10

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(30)

Tributilkositreni spojevi (Tributilkositar-kation)

36643-28-4

0,0002

0,0002

0,0015

0,0015

(31)

Triklorobenzeni

12002-48-1

0,4

0,4

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(32)

Triklorometan

67-66-3

2,5

2,5

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

(33)

Trifluralin

1582-09-8

0,03

0,03

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

DIO B:   PRIMJENA STANDARDÂ KVALITETE OKOLIŠA ODREĐENIH U DIJELU A

1.   Stupci 4. i 5. u tablici: za bilo koje vodno tijelo površinskih voda primjena GP-SKO znači, za svaku reprezentativnu točku praćenja u vodnom tijelu, da aritmetička sredina koncentracija izmjerenih u različito vrijeme tijekom godine ne prelazi standard.

Izračun aritmetičke sredine, upotrijebljena analitička metoda i, ako nema odgovarajuće metode analize koja zadovoljava minimalne kriterije učinkovitosti, metoda primjene SKO-a, moraju biti u skladu s provedbenim aktima o usvajanju tehničkih specifikacija za praćenje kemijskog stanja i kvalitetu rezultata analize, u skladu s Direktivom 2000/60/EZ.

2.   Stupci 6. i 7. u tablici: za bilo koje vodno tijelo površinskih voda primjena MDK-SKO znači da koncentracije izmjerene u bilo kojoj reprezentativnoj točki praćenja u vodnom tijelu ne prelaze standard.

Međutim, u skladu s odjeljkom 1.3.4. Priloga V. Direktivi 2000/60 EZ države članice mogu uvesti statističke metode, kao što je izračun percentila, kako bi osigurale prihvatljivu razinu pouzdanosti i preciznosti za određivanje usklađenosti s MDK-SKO. Ako to učine, te statističke metode moraju biti u skladu s detaljnim pravilima utvrđenima u skladu s regulatornim postupkom iz članka 9. stavka 2. ove Direktive.

3.   Uz izuzetak kadmija, olova, žive i nikla, (dalje u tekstu „metali”), SKO-i utvrđeni u ovom Prilogu izražavaju se kao ukupne koncentracije u cijelom uzorku vode. U slučaju metala SKO se odnosi na otopljene koncentracije, tj. otopljenu fazu uzorka vode dobivenu filtriranjem kroz filtar 0,45 μm ili nekom drugom ekvivalentnom predobradom.

Pri ocjenjivanju rezultata praćenja stanja u odnosu na SKO države članice mogu uzeti u obzir:

(a)

prirodne pozadinske koncentracije za metale i njihove spojeve, ako one sprečavaju usklađenost sa SKO vrijednostima; i

(b)

tvrdoću, pH ili druge parametre kvalitete vode koji utječu na bioraspoloživost metala.


(1)  CAS: Chemical Abstracts Service.

(2)  Ovaj je parametar SKO izražen kao godišnja prosječna vrijednost (GP-SKO). Ako nije navedeno drukčije, primjenjuje se na ukupnu koncentraciju svih izomera.

(3)  Kopnene površinske vode obuhvaćaju rijeke i jezera i srodna umjetna ili znatno promijenjena vodena tijela.

(4)  Ovaj je parametar SKO izražen kao najveća dopuštena koncentracija (MDK-SKO). Kad su vrijednosti MDK-SKO označene kao „ne primjenjuje se”, smatra se da vrijednosti GP-SKO pri stalnom ispuštanju osiguravaju zaštitu od kratkoročnih vršnih onečišćenja, budući da su znatno niže od vrijednosti izvedenih na temelju akutne toksičnosti.

(5)  Za skupinu prioritetnih tvari obuhvaćene bromiranim difenileterima, (br. 5), navedenim u Odluci br. 2455/2001/EZ, SKO se utvrđuje samo za srodne tvari pod brojevima 28, 47, 99, 100, 153 i 154.

(6)  Za kadmij i njegove spojeve, (br. 6), SKO vrijednosti variraju ovisno o tvrdoći vode kako je navedena u pet klasa vode (1. klasa < 40 mg CaCO3/l; 2. klasa 40 do < 50 mg CaCO3/l; 3. klasa 50 do < 100 mg CaCO3/l; 4. klasa 100 do < 200 mg CaCO3/l; i 5. klasa ≥ 200 mg CaCO3/l).

(7)  Ova tvar nije prioritetna, već je jedna od ostalih onečišćujućih tvari za koje su SKO vrijednosti jednake vrijednostima utvrđenim zakonodavstvom koje se primjenjivalo prije 13. siječnja 2009.

(8)  Ukupna količina DDT-a obuhvaća zbroj izomera 1,1,1-trikloro-2,2 bis(p-klorofenil)etan (CAS broj 50-29-3; EU broj 200-024-3); 1,1,1-trikloro-2(o-klorofenil)-2-(p-klorofenil)etan (CAS broj 789-02-6); EU broj 212-332-5); 1,1-dikloro-2,2bis(p-klorofenil)etilen (CAS broj 72-55-9); EU broj 200-784-6); 1,1-dikloro-2,2bis(p-klorofenil)etan (CAS broj 72-54-8); EU broj 200-783-0).

(9)  Ako države članice ne primjenjuju SKO-e za biotu, moraju uvesti strože SKO-e za vodu da bi postigle istu razinu zaštite koju osiguravaju SKO-i utvrđeni u članku 3. stavku 2. ove Direktive. Putem Odbora iz članka 21. Direktive 2000/60/EZ one moraju obavijestiti Komisiju i druge države članice o razlozima i osnovi za primjenu ovakvog pristupa, o alternativnim SKO-ima utvrđenima za vodu, uključujući podatke i metodologiju kojom su izvedeni alternativni SKO-i te o kategorijama površinskih voda na koje bi se primjenjivali.

(10)  Za skupinu prioritetnih tvari poliaromatskih ugljikovodika (PAH) (br. 28) primjenjuje se svaki pojedinačni SKO, tj. mora se ispuniti SKO za benzo(a)pirene, SKO za zbroj benzo(b)fluorantena i benzo(k)fluorantena te SKO za zbroj benzo(g,h,i)perilena i indeno(1,2,3-cd)pirena.


PRILOG II.

Prilog X. Direktivi 2000/60/EZ zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG X.

POPIS PRIORITETNIH TVARI U PODRUČJU VODNE POLITIKE

Broj

CAS broj (1)

EU broj (2)

Naziv prioritetne tvari (3)

Utvrđena kao prioritetna opasna tvar

(1)

15972-60-8

240-110-8

Alaklor

 

(2)

120-12-7

204-371-1

Antracen

X

(3)

1912-24-9

217-617-8

Atrazin

 

(4)

71-43-2

200-753-7

Benzen

 

(5)

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

Bromirani difenileter (4)

X (5)

32534-81-9

ne primjenjuje se

Pentabromodifenileter (srodne tvari pod brojevima 28, 47, 99, 100, 153 i 154)

 

(6)

7440-43-9

231-152-8

Kadmij i njegovi spojevi

X

(7)

85535-84-8

287-476-5

Kloroalkani, C10-13  (4)

X

(8)

470-90-6

207-432-0

Klorofenvinfos

 

(9)

2921-88-2

220-864-4

Klorpirifos (klorpirifos-etil)

 

(10)

107-06-2

203-458-1

1,2-dikloroetan

 

(11)

75-09-2

200-838-9

Diklorometan

 

(12)

117-81-7

204-211-0

Di(2-etilheksil)ftalat (DEHP)

 

(13)

330-54-1

206-354-4

Diuron

 

(14)

115-29-7

204-079-4

Endosulfan

X

(15)

206-44-0

205-912-4

Fluoranten (6)

 

(16)

118-74-1

204-273-9

Heksaklorobenzen

X

(17)

87-68-3

201-765-5

Heksaklorobutadien

X

(18)

608-73-1

210-158-9

Heksaklorocikloheksan

X

(19)

34123-59-6

251-835-4

Izoproturon

 

(20)

7439-92-1

231-100-4

Olovo i njegovi spojevi

 

(21)

7439-97-6

231-106-7

Živa i njezini spojevi

X

(22)

91-20-3

202-049-5

Naftalen

 

(23)

7440-02-0

231-111-14

Nikal i njegovi spojevi

 

(24)

25154-52-3

246-672-0

Nonilfenol

X

104-40-5

203-199-4

(4-nonilfenol)

X

(25)

1806-26-4

217-302-5

Oktilfenol

 

140-66-9

ne primjenjuje se

(4-(1,1′,3,3′-tetrametilbutil)fenol)

 

(26)

608-93-5

210-172-5

Pentaklorobenzen

X

(27)

87-86-5

231-152-8

Pentaklorofenol

 

(28)

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

Poliaromatski ugljikovodici

X

50-32-8

200-028-5

(benzo(a)piren)

X

205-99-2

205-911-9

(benzo(b)fluoranten)

X

191-24-2

205-883-8

(benzo(g,h,i)perilen)

X

207-08-9

205-916-6

(benzo(k)fluoranten)

X

193-39-5

205-893-2

(indeno(1,2,3-cd)piren)

X

(29)

122-34-9

204-535-2

Simazin

 

(30)

ne primjenjuje se

ne primjenjuje se

Tributilkositreni spojevi

X

36643-28-4

ne primjenjuje se

(Tributilkositar kation)

X

(31)

12002-48-1

234-413-4

Triklorobenzeni

 

(32)

67-66-3

200-663-8

Triklorometan (kloroform)

 

(33)

1582-09-8

216-428-8

Trifluralin

 


(1)  CAS: Chemical Abstracts Service.

(2)  EU broj: Europski popis postojećih komercijalnih tvari, (Einecs), ili Europski popis novih kemijskih tvari (Elincs).

(3)  U slučajevima kad su izabrane skupine tvari, tipične reprezentativne pojedinačne tvari navode se kao indikativni parametri (u zagradama i bez broja). Za te skupine tvari indikativni se parametri moraju utvrditi metodom analize.

(4)  Te skupine tvari obično uključuju znatan broj pojedinačnih spojeva. Indikativne parametre trenutačno nije moguće navesti.

(5)  Samo pentabromobifenileter (CAS broj 32534-81-9).

(6)  Fluoranten je na popisu naveden kao pokazatelj drugih, opasnijih poliaromatskih ugljikovodika.”


PRILOG III.

TVARI KOJE PODLIJEŽU PREISPITIVANJU KAKO BI SE EVENTUALNO UTVRDILO DA SU PRIORITETNE TVARI ILI PRIORITETNE OPASNE TVARI

CAS broj

EU broj

Naziv tvari

1066-51-9

AMPA

25057-89-0

246-585-8

Bentazon

80-05-7

 

Bisfenol-A

115-32-2

204-082-0

Dikofol

60-00-4

200-449-4

EDTA

57-12-5

 

Slobodni cijanidi

1071-83-6

213-997-4

Glifosat

7085-19-0

230-386-8

Mekoprop (MCPP)

81-15-2

201-329-4

Mošusni ksilen

1763-23-1

 

Perfluorooktan sulfonat (PFOS)

124495-18-7

Kvinoksifen (5,7-dikloro-4-(p-fluorofenoksi)kvinolin)

Dioksini

PCB


Top