Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 31992L0013

Direktiva Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru

OJ L 76, 23.3.1992, p. 14–20 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT)
Special edition in Finnish: Chapter 06 Volume 003 P. 127 - 132
Special edition in Swedish: Chapter 06 Volume 003 P. 127 - 132
Special edition in Czech: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Estonian: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Latvian: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Lithuanian: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Hungarian Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Maltese: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Polish: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Slovak: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Slovene: Chapter 06 Volume 001 P. 315 - 321
Special edition in Bulgarian: Chapter 06 Volume 002 P. 43 - 49
Special edition in Romanian: Chapter 06 Volume 002 P. 43 - 49
Special edition in Croatian: Chapter 06 Volume 010 P. 72 - 78

In force

ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1992/13/oj

06/Sv. 10

HR

Službeni list Europske unije

72


31992L0013


L 076/14

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE


DIREKTIVA VIJEĆA 92/13/EEZ

od 25. veljače 1992.

o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, posebno njegov članak 100.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da Direktiva Vijeća 90/531/EEZ od 17. rujna 1990. o postupcima nabave za subjekte u sektorima vodoopskrbe, energetike, prometa i telekomunikacija (4) utvrđuje pravila postupaka nabave radi osiguravanja da potencijalni dobavljači i izvoditelji radova imaju pravednu mogućnost sklapanja ugovora, ali ne sadrži nikakve posebne odredbe koje bi osiguravale njenu učinkovitu provedbu;

budući da postojeće uređenje na nacionalnima razinama i na razini Zajednice koje ima za cilj osigurati njenu provedbu nije uvijek odgovarajuće;

budući da bi nepostojanje učinkovitih pravnih lijekova ili neprimjerenost postojećih pravnih lijekova moglo odvratiti poduzeća na području Zajednice od davanja ponude; budući da, države članice moraju ispraviti takvo stanje;

budući da se Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na primjenu postupaka preispitivanja pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi robe i ugovora o javnim radovima (5) ograničava na postupke sklapanja ugovora u okviru Direktive Vijeća 71/305/EEZ od 26. srpnja 1971. o usklađivanju postupaka sklapanja ugovora o javnim radovima (6), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/531/EEZ, i Direktive Vijeća 77/62/EEZ od 21. prosinca 1976. o usklađivanju postupaka sklapanja ugovora o javnoj nabavi robe (7), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/531/EEZ;

budući da otvaranje nabave u navedenim područjima za konkurenciju u okviru Zajednice podrazumijeva prihvaćanje odredbi koje imaju za cilj osigurati dobavljačima ili izvoditeljima radova odgovarajuće postupke pravnog preispitivanja u slučaju kršenja mjerodavnog zakonodavstva Zajednice ili nacionalnih propisa o provedbi toga zakonodavstva;

budući da je potrebno osigurati značajno povećanje jamstava transparentnosti i nediskriminacije, te budući da su u svrhu osiguravanja konkretnih rezultata potrebni učinkoviti i brzi pravni lijekovi;

budući da je potrebno uzeti u obzir specifičnu prirodu nacionalnih pravnih poredaka kroz ovlaštenje država članica da biraju između uvođenja različitih ovlasti koje se daju tijelima nadležnima za preispitivanje, a koje imaju jednake učinke;

budući da jedna od tih mogućnosti uključuje pravo izravnog interveniranja u postupke nabave naručitelja obustavljanjem ili ukidanjem odluka ili diskriminatornih klauzula u dokumentima ili objavama;

budući da druga mogućnost omogućava učinkovit neizravan pritisak na naručitelje kako bi ih se prisililo da otklone svako kršenje ili kako bi ih se spriječilo da djeluju u smislu kršenja, te kako bi se spriječilo nanošenje povrede;

budući da uvijek mora postojati mogućnost zahtjeva za naknadu štete;

budući da kod zahtjeva za naknadu štete koji se odnosi na troškove pripremanja ponude ili sudjelovanje u postupku nabave, osoba koja zahtijeva naknadu troškova, nije dužna dokazivati da bi ugovor s njom bio sklopljen da do kršenja nije došlo;

budući da naručitelji koji udovoljavaju pravilima o nabavi to na odgovarajući način mogu objaviti; budući da to zahtijeva preispitivanje postupaka nabave i postupanja naručitelja od strane nezavisnih osoba;

budući da je u tu svrhu potreban sustav ovjeravanja na osnovu kojeg će se dati izjava o ispravnoj primjeni propisa o nabavi što je potrebno objaviti u Službenom listu Europskih zajednica;

budući da naručitelji moraju imati mogućnost poslužiti se, ako žele, sustavom ovjeravanja; budući da im države članice moraju to omogućiti; budući da one to mogu učiniti ili tako da same uspostave takav sustav ili da dopuste da se naručitelji posluže sustavom ovjeravanja koji je ustanovila druga država članica; budući da one mogu prenijeti zadatak preispitivanja na osnovu sustava ovjeravanja osobama, strukama ili osoblju institucija;

budući da je prilagodljivost potrebna pri uvođenju takvog sustava zajamčena utvrđivanjem nužnih zahtjeva za isti u ovoj Direktivi; budući da je operativne pojedinosti potrebno utvrditi europskim normama na koje se ova Direktiva odnosi;

budući da države članice mogu imati potrebu za određivanje operativnih pojedinosti prije donošenja pravila sadržanih u europskim normama ili kao dodatak njima;

budući da, ako poduzeća ne zahtijevaju preispitivanje, neka kršenja ne mogu biti otklonjena, ako se ne primijeni posebni mehanizam;

budući da, u skladu s tim, Komisija, kada smatra da je došlo do jasnog i nedvojbenog kršenja tijekom postupka sklapanja ugovora, mora moći na to ukazati nadležnim tijelima države članice i naručiteljima, u svrhu poduzimanja odgovarajućih koraka radi što bržeg otklanjanja kršenja;

budući da je na razini Zajednice potrebno osigurati mogućnost mirenja kako bi se sporazumno riješile nesuglasice;

budući da je provedbu ove Direktive u praksi potrebno provjeriti zajedno s Direktivom 90/531/EEZ na osnovu podataka u pogledu funkcioniranja nacionalnih postupaka preispitivanja koje moraju dostaviti države članice;

budući da ova Direktiva mora stupiti na snagu istodobno s Direktivom 90/531/EEZ;

budući da je primjereno da Kraljevina Španjolska, Helenska Republika i Portugalska Republika dobiju odgovarajuće dodatno razdoblje za prenošenje ove Direktive, uzevši u obzir datume primjene Direktive 90/531/EEZ u tim državama,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE 1.

Pravni lijekovi na nacionalnoj razini

Članak 1.

1.   Države članice poduzimaju mjere koje su potrebne radi osiguravanja učinkovitog i, posebno, što je brže mogućeg preispitivanja odluka naručitelja u skladu s uvjetima iz sljedećih članaka, posebno članka 2. stavka 8. ove Direktive, na temelju toga da je takvim odlukama bilo prekršeno pravo Zajednice u području nabave ili nacionalni propisi o provedbi toga prava u vezi s:

(a)

postupcima sklapanja ugovora koji su predmet Direktive Vijeća 90/531/EEZ; i

(b)

usklađenosti s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) te Direktive u slučaju naručitelja na koje se ta odredba primjenjuje.

2.   Države članice osiguravaju da ne postoji diskriminacija između poduzeća koja bi mogla podnijeti zahtjev zbog kršenja u smislu postupka sklapanja ugovora, a koja bi bila posljedica razlike koju ova Direktiva uvodi između nacionalnih propisa o provedbi prava Zajednice i drugih nacionalnih propisa.

3.   Države članice osiguravaju da su postupci preispitivanja u skladu s detaljnim pravilima, koje može odrediti država članica, dostupni svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu od navodnog kršenja prava. Države članice mogu posebno zahtijevati da osobe koja zahtijeva preispitivanje prethodno obavijesti naručitelja o navodnom kršenju i svojoj namjeri traženja preispitivanja.

Članak 2.

1.   Države članice osiguravaju da mjere poduzete u vezi s postupcima preispitivanja iz članka 1. ove Direktive uključuju odredbu o ovlastima:

 

ili

(a)

poduzimanja, što je prije moguće i kroz interlokutorni postupak, privremenih mjera s ciljem otklanjanja navodnog kršenja ili sprečavanja daljnje povrede interesa u pitanju, uključujući mjere obustave ili osiguravanja obustave postupka sklapanja ugovora ili provedbe bilo kakve odluke koju donosi naručitelj; i

(b)

ukidanja ili osiguranja ukidanja nezakonito donesenih odluka, uključujući uklanjanje diskriminirajućih tehničkih, ekonomskih ili financijskih specifikacija u pozivu na nadmetanje, periodičnoj indikativnoj obavijesti, obavijesti o postojanju sustava kvalifikacije, poziva na dostavu ponuda, ugovornim dokumentima ili bilo kojem drugom dokumentu koji se odnose na konkretni postupak sklapanja ugovora;

 

ili

(c)

poduzimanja, što je prije moguće i ako je moguće kroz interlokutorni postupak, te ako je potrebno kroz pravomoćni meritorni postupak, mjera koje nisu predviđene u točkama (a) i (b), s ciljem ispravljanja svakog utvrđenog kršenja te sprečavanja povrede predmetnih interesa; posebno, izdavanjem naloga za plaćanje određenog iznosa u slučajevima kada kršenje nije otklonjeno ili spriječeno.

Države članice takve odluke mogu donijeti za sve naručitelje ili za pojedine kategorije naručitelja utvrđene na temelju objektivnih mjerila, nastojeći u svakom slučaju sačuvati učinkovitost mjera donesenih radi sprečavanja povrede nanijete predmetnim interesima;

(d)

i, u oba gore navedena slučaja, naknadu štete osobama koje su oštećene kršenjem.

Ako se šteta potražuje s obrazloženjem da je odluka donijeta na nezakonit način, države članice mogu osigurati, ako njihov unutarnji pravni sustav to zahtijeva i predviđa tijela koja s tim ciljem imaju potrebne ovlasti, da se osporavana odluka ukine ili utvrdi nezakonitom.

2.   Ovlasti iz stavka 1. mogu se prenijeti na posebna tijela odgovorna za različite aspekte postupka preispitivanja.

3.   Postupci preispitivanja ne moraju sami po sebi imati automatski učinak obustave na postupke sklapanja ugovora na koje se odnose.

4.   Države članice mogu predvidjeti da, prilikom razmatranja potrebe za donošenjem privremene mjere, nadležno tijelo može uzeti u obzir moguće posljedice mjera za sve interese koji bi mogli biti povrijeđeni, kao i za javni interes, te mogu donijeti odluku da takve mjere ne donese kada bi negativne posljedice mogle premašiti prednosti. Odluka da se ne donesu privremene mjere ne dovodi u pitanje bilo koji drugi zahtjev osobe koja zahtijeva donošenje mjera.

5.   Iznos koji je potrebno platiti u skladu sa stavkom 1. točkom (c) potrebno je utvrditi dovoljno visoko kako bi naručitelje odvraćao od kršenja ili ustrajanja na kršenju. Plaćanje tog iznosa može biti ovisno o konačnoj odluci o tome je li do kršenja stvarno došlo.

6.   Učinci izvršavanja ovlasti iz stavka 1. na ugovor sklopljen nakon odabira određuju se na temelju nacionalnog zakonodavstva. Nadalje, država članica može, osim u slučaju kada je odluku potrebno ukinuti prije naknade štete, osigurati da po sklapanju ugovora nakon odabira, ovlasti tijela nadležnog za postupke preispitivanja budu ograničene na naknadu štete svakoj osobi kojoj je nanijeta šteta takvim kršenjem.

7.   Kod zahtjeva za naknadu štete koji se odnosi na troškove pripreme ponude ili sudjelovanja u postupku nabave, od osobe koja podnosi zahtjev zahtijeva se da dokaže samo kršenje prava Zajednice u području nabave ili nacionalnih propisa o provedbi toga prava, da je imala velike izglede za dobivanje ugovora i da je kršenje negativno utjecalo na te izglede.

8.   Države članice osiguravaju da se odluke koje donose tijela nadležna za postupke preispitivanja mogu učinkovito provesti.

9.   Budući da tijela nadležna za postupke preispitivanja nisu sudska tijela, potrebno je uvijek dati pisano obrazloženje njihovih odluka. Nadalje, u tom slučaju potrebno je predvidjeti postupak koji jamči da svaka navodno nezakonita mjera tijela nadležnog za preispitivanje ili svaka navodna povreda učinjena pri izvršavanju ovlasti dodijeljenih tom tijelu mogu biti predmetom sudskog preispitivanja ili preispitivanja drugog tijela koje je sud ili sudsko vijeće u smislu Članka 177. Ugovora, i neovisno je od naručitelja i od tijela nadležnog za preispitivanje.

Članovi nezavisnog tijela iz stavka 1. moraju se imenovati i razrješavati pod jednakim uvjetima kao i suci od strane tijela nadležnog za njihovo imenovanje, trajanje mandata i razrješenje. Najmanje predsjednik tog nezavisnog tijela mora imati jednake pravne i stručne kvalifikacije kao i suci. Neovisno tijelo mora donositi odluke u skladu s postupkom u kojem se saslušavaju obje strane, i te odluke moraju biti pravno obvezujuće, na način kako odredi svaka država članica.

POGLAVLJE 2.

Ovjeravanje

Članak 3.

Države članice moraju omogućiti naručiteljima korištenje sustava ovjeravanja u skladu s člancima od 4. do 7. ove Direktive.

Članak 4.

Naručitelji mogu postupke sklapanja ugovora i postupanja koja su predmet Direktive 90/531/EEZ podvrgavati povremenoj provjeri s ciljem ovjere da su njihovi postupci i postupanja u skladu s pravom Zajednice u odnosu na sklapanje ugovora i s nacionalnim propisima kojima se to pravo provodi.

Članak 5.

1.   Ovjeritelji u pisanom obliku obavješćuju naručitelja o ishodu provjere. Prije nego što naručitelju izdaju ovjeru iz članka 4. ovjeritelji se moraju uvjeriti da su otklonjene sve eventualne nepravilnosti u okviru postupaka sklapanja ugovora i da su poduzete mjere protiv ponavljanja tih nepravilnosti.

2.   Naručitelji koji su dobili ovjeru, mogu u objavu objavljenu u Službenom listu Europskih zajednica u skladu s člancima od 16. do 18. Direktive 90/531/EEZ uključiti i sljedeću izjavu:

„Naručitelj je u skladu s Direktivom Vijeća 92/13/EEZ dobio ovjeru da su dana … njegovi postupci i praksa sklapanja ugovora bili u skladu s pravom Zajednice i nacionalnim propisima o provedbi toga prava.”

Članak 6.

1.   Ovjeritelji moraju biti nezavisni od naručitelja i u izvršavanju svojih dužnosti sasvim nepristrani. Ovjeritelji osiguravaju odgovarajuća jamstva o potrebnoj stručnoj osposobljenosti i iskustvu.

2.   Države članice mogu kao ovjeritelje imenovati osobe, struke ili institucije za koje smatraju da ispunjavaju uvjete iz stavka 1. U tu svrhu, države članice mogu zahtijevati stručnu osposobljenost, u najmanju ruku na razini visokoškolske diplome u smislu Direktive 89/48/EEZ (8) koju smatraju odgovarajućom ili koja pokazuje da određeni ispiti stručnosti, koje organizira ili priznaje država, pružaju takva jamstva.

Članak 7.

Odredbe članaka 4., 5. i 6. smatraju se neophodnim zahtjevima za razvoj europskih normi za ovjeravanje.

POGLAVLJE 3.

Korektivni mehanizmi

Članak 8.

1.   Komisija se može pozvati na postupke iz ovog članka ako, prije nego što je ugovor sklopljen, smatra da je došlo do jasnog i nedvojbenog kršenja odredbi Zajednice u području nabave tijekom postupka sklapanja ugovora koji je predmet Direktive 90/531/EEZ ili u vezi s člankom 3. stavkom 2. točkom (a) iste Direktive u slučaju naručitelja na koje se ta odredba odnosi.

2.   Komisija je dužna obavijestiti države članice i naručitelja o razlozima koji su ju naveli na zaključak da je došlo do jasnog i nedvojbenog kršenja i zahtijevati njegovo otklanjanje odgovarajućim sredstvima.

3.   U roku od 30 dana od primitka obavijesti iz stavka 2. države članice Komisiji dostavljaju:

(a)

potvrdu da je kršenje otklonjeno; ili

(b)

razložno obrazloženje zašto kršenje nije otklonjeno; ili

(c)

obavijest da je postupak za sklapanje ugovora obustavljen ili na vlastitu inicijativu naručitelja ili na temelju ovlasti iz članka 2. stavka 1. točke (a).

4.   Obrazloženje u skladu sa stavkom 3 točkom (b) može se, uz ostalo, temeljiti na činjenici da je navodno kršenje već predmetom postupka sudskog preispitivanja ili preispitivanja prema članku 2. stavku 9. U tom slučaju država članica obavješćuje Komisiju o ishodu tih postupaka čim postanu poznati.

5.   Ako je dana obavijest da je postupak sklapanja ugovora obustavljen u skladu sa stavkom 3. točkom (c), država članica obavješćuje Komisiju kada je ta obustava ukinuta ili kada je započeo drugi postupak sklapanja ugovora koji se u cijelosti ili djelomično odnosi na isti predmet. S tom novom obaviješću potvrđuje da je navodno kršenje otklonjeno ili razložno obrazložiti zašto nije otklonjeno.

POGLAVLJE 4.

Postupak mirenja

Članak 9.

1.   Svaka osoba koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora koji je predmet Direktive 90/531/EEZ i koja, u odnosu na postupak sklapanja tog ugovora smatra da je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu od navodnog kršenja prava Zajednice u području nabave ili nacionalnih propisa o provedbi toga prava, može zahtijevati primjenu postupka mirenja iz članaka 10. i 11.

2.   Zahtjev iz stavka 1. podnosi se u pisanom obliku Komisiji ili nacionalnim tijelima iz Priloga. Ta tijela najhitnije moguće prosljeđuju zahtjev Komisiji.

Članak 10.

1.   Ako Komisija na temelju zahtjeva iz članka 9. smatra da se spor odnosi na ispravnu primjenu prava Zajednice, zahtijeva od naručitelja izjavu o tome je li voljan sudjelovati u postupku mirenja. Ako naručitelj odbije sudjelovati, Komisija obavješćuje osobu koja je podnijela zahtjev da postupak ne može započeti. Ako je naručitelj suglasan, primjenjuju se stavci od 2. do 7.

2.   Komisija predlaže, što je prije moguće, miritelja s popisa neovisnih osoba koje su ovlaštene za tu svrhu. Taj popis sastavlja Komisija nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za ugovore o javnoj nabavi, ili u slučaju naručitelja čije su djelatnosti utvrđene u članku 2. stavku 2. točki (d) Direktive 90/531/EEZ, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za nabavu u području telekomunikacija.

Svaka stranka u postupku mirenja izjavljuje prihvaća li miritelja te imenuje dodatnog miritelja. Miritelji mogu pozvati najviše dvije druge osobe kao stručnjake koji ih savjetuju u njihovom radu. Stranke u postupku mirenja i Komisija mogu odbiti bilo kojeg stručnjaka kojeg su pozvali miritelji.

3.   Miritelji omogućuju osobi koja traži primjenu postupka mirenja, naručitelju i svakom drugom natjecatelju ili ponuditelju koji sudjeluje u postupku sklapanja ugovora, da u tom predmetu usmeno ili pisano iznesu mišljenje.

4.   Miritelji nastoje, što je prije moguće, postići sporazum između stranaka koji je u skladu s pravom Zajednice.

5.   Miritelji podnose Komisiji izvještaj o svojim nalazima i o postignutom ishodu.

6.   Osoba koja podnosi zahtjev za postupak mirenja i naručitelj imaju pravo u bilo koje vrijeme okončati postupak.

7.   Osim ako stranke ne odluče drukčije, osoba koja podnosi zahtjev za postupak mirenja i naručitelj snose svaki svoje troškove. Osim toga, svaka stranka snosi polovicu troškova postupka, pri čemu su isključeni troškovi umiješanih stranaka.

Članak 11.

1.   Kada zainteresirana osoba u smislu članka 9., osim osobe koja zahtijeva postupak mirenja, u vezi s pojedinačnim postupkom sklapanja ugovora vodi sudski postupak preispitivanja ili drugi postupak preispitivanja u smislu ove Direktive, naručitelj o tome obavješćuje miritelje. Oni obavješćuju osobu da je podnesen zahtjev za postupak mirenja i pozivaju je da se u određenom roku izjasni pristaje li sudjelovati u postupku. Ako osoba odbije sudjelovati, miritelji mogu odlučiti, prema potrebi većinom, da se postupak mirenja okončava ako smatraju da je sudjelovanje osobe potrebno radi rješavanja spora. O svojoj odluci obavješćuju Komisiju i priopćuju razloge za nju.

2.   Postupak pokrenut u skladu s ovim Poglavljem ne utječe na:

(a)

bilo koje djelovanje Komisije ili bilo koje države članice u skladu s člankom 169. ili 170. Ugovora ili na temelju poglavlja 3. ove Direktive;

(b)

prava osoba koje zahtijevaju postupak mirenja, naručitelja ili bilo koje druge osobe.

POGLAVLJE 5.

Završne odredbe

Članak 12.

1.   Najkasnije četiri godine nakon početka primjene ove Direktive, Komisija, nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za ugovore o javnoj nabavi, razmatra način provedbe odredaba ove Direktive, a posebno korištenje europskih normi te prema potrebi predlože izmjene.

2.   Do 1. ožujka svake godine, države članice Komisiji dostavljaju podatke o djelovanju nacionalnih postupaka preispitivanja u prethodnoj kalendarskoj godini. Vrstu podataka određuje Komisija nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za ugovore o javnoj nabavi.

3.   U slučaju predmeta koji se odnose na naručitelje čije su djelatnosti utvrđene u članku 2. stavku 2. točki (d) Direktive 90/531/EEZ, Komisija se također savjetuje sa Savjetodavnim odborom za nabavu u području telekomunikacija.

Članak 13.

1.   Države članice prije 1. siječnja 1993. poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. Kraljevina Španjolska poduzima te mjere najkasnije do 30. lipnja 1995. Helenska Republika i Portugalska Republika poduzimaju te mjere najkasnije do 30. lipnja 1997. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2.   Države članice donose mjere iz stavka 1. istog dana kad i mjere utvrđene u Direktivi 90/531/EEZ.

3.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba domaćeg prava koje donesu u području koje uređuje ova Direktiva.

Članak 14.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. veljače 1992.

Za Vijeće

Predsjednik

Vitor MARTINS


(1)  SL C 216, 31.8.1990., str. 8. i SL C 179, 10.7.1991., str. 18.

(2)  SL C 106, 22.4.1991., str. 82. i SL C 39, 17.2.1992.

(3)  SL C 60, 8.3.1991., str. 16.

(4)  SL L 297, 29.10.1990., str. 1.

(5)  SL L 395, 30.12.1989., str. 33.

(6)  SL L 185, 16.8.1971., str. 5.

(7)  SL L 13, 15.1.1977., str. 1.

(8)  SL L 19, 24.1.1989., str. 16.


PRILOG

Nacionalna tijela kojima se mogu uputiti zahtjevi za korištenje postupka mirenja iz članka 9. ove Direktive

 

Belgija

Services du Premier Ministre

Diensten Van de Eerste Minister

Ministre de Affaires économiques

Ministerie van Economische Zaken

 

Danska

Industri- og Handelsstyrelsen (ugovori o nabavi robe)

Boligsministerier (ugovori o radovima)

 

Njemačka

Bundesministerium fuer Wirtschaft

 

Grčka

Yπουργεıο Bıομηχavıaς Evεργεıας каı Tεχνολογıας

Yπουργεıο Εμπορıον Yπονργεıο Περıβάλλοντος Xωροταζıας кαι Δημοσıων Eργων

 

Španjolska

Ministerio de Economía y Hacienda

 

Francuska

Commission centrale des marchés

 

Irska

Department of Finance

 

Italija

Presidenza del Consiglio dei Ministri Politiche Comunitarie

 

Luksemburg

Ministère des travaux publics

 

Nizozemska

Ministerie van Economische Zaken

 

Portugal

Conselho de mercados de obras publicas e particulares

 

Ujedinjeno Kraljevina

HM Treasury


Top