EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 22019A1024(01)

Ženevski akt Lisabonskog sporazuma o oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla

ST/11510/2018/ADD/1

OJ L 271, 24.10.2019, p. 15–29 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

Date of entry into force unknown (pending notification) or not yet in force., Date of effect: 01/01/1001

24.10.2019   

HR

Službeni list Europske unije

L 271/15


ŽENEVSKI AKT LISABONSKOG SPORAZUMA O OZNAKAMA IZVORNOSTI I OZNAKAMA ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

Popis članaka

Poglavlje I.:

Uvodne i opće odredbe

Članak 1.:

Skraćeni izrazi

Članak 2.:

Predmet

Članak 3.:

Nadležno tijelo

Članak 4.:

Međunarodni registar

Poglavlje II.:

Zahtjev i međunarodna registracija

Članak 5.:

Zahtjev

Članak 6.:

Međunarodna registracija

Članak 7.:

Naknade

Članak 8.:

Razdoblje valjanosti međunarodnih registracija

Poglavlje III.:

Zaštita

Članak 9.:

Obveza zaštite

Članak 10.:

Zaštita na temelju zakona ugovornih stranaka i drugih instrumenata

Članak 11.:

Zaštita u području registriranih oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla

Članak 12.:

Zaštita kako bi se spriječilo da oznake postanu generičke

Članak 13.:

Zaštitne mjere u pogledu ostalih prava

Članak 14.:

Provedbeni postupci i pravna sredstva

Poglavlje IV.:

Odbijanje i druge mjere u međunarodnoj registraciji

Članak 15.:

Odbijanje

Članak 16.:

Povlačenje odbijanja

Članak 17.:

Prijelazno razdoblje

Članak 18.:

Obavijest o odobrenju zaštite

Članak 19.:

Poništenje

Članak 20.:

Izmjene i drugi unosi u međunarodni registar

Poglavlje V.:

Administrativne odredbe

Članak 21.:

Članstvo u Lisabonskoj uniji

Članak 22.:

Skupština Posebne unije

Članak 23.:

Međunarodni ured

Članak 24.:

Financije

Članak 25.:

Pravilnik

Poglavlje VI.:

Izmjena i dopuna

Članak 26.:

Revizija

Članak 27.:

Izmjene određenih članaka od strane Skupštine

Poglavlje VII.:

Završne odredbe

Članak 28.:

Postajanje strankom ovog Akta

Članak 29.:

Datum stupanja na snagu ratifikacija i pristupa

Članak 30.:

Zabrana rezervi

Članak 31.:

Primjena Lisabonskog sporazuma i Akta iz 1967.

Članak 32.:

Otkazivanje

Članak 33.:

Jezici ovoga Akta, potpisivanje

Članak 34.:

Depozitarna stranica

POGLAVLJE I.

Uvodne i opće odredbe

Članak 1.

Skraćeni izrazi

Za potrebe ovog akta, osim ako nije izričito drugačije predviđeno:

(i.)

„Lisabonski sporazum” znači Lisabonski sporazum za zaštitu oznaka izvornosti i njihovu međunarodnu registraciju iz 31. listopada 1958.;

(ii.)

„Akt iz 1967.” znači Lisabonski sporazum kako je revidiran u Stockholmu, 14. srpnja 1967. i izmijenjen 28. rujna 1979.;

(iii.)

„taj akt” znači Lisabonski sporazum za zaštitu oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla kako je utvrđeno ovim Aktom;

(iv.)

„Pravilnik” je Pravilnik iz članka 25.;

(v.)

„Pariška konvencija” znači Parišku konvenciju za zaštitu industrijskoga vlasništva iz 20. ožujka 1883., u njezinu revidiranom i izmijenjenom obliku;

(vi.)

„oznaka izvornosti” znači oznaka kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki i.;

(vii.)

„oznaka zemljopisnog podrijetla” znači oznaka kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki ii.;

(viii.)

„Međunarodni registar” znači Međunarodni registar kojeg vodi Međunarodni ured u skladu s člankom 4. kao službenu zbirku podataka o međunarodnim registracijama oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla, bez obzira na medij na kojem su ti podaci pohranjeni;

(ix.)

„međunarodna registracija” znači međunarodnu registraciju upisanu u Međunarodni registar;

(x.)

„zahtjev” znači zahtjev za međunarodnu registraciju;

(xi.)

„registriran” znači upisan u međunarodni registar u skladu s ovim Aktom;

(xii.)

„zemljopisno područje izvornosti” znači zemljopisno područje kako je navedeno u članku 2. stavku 2.;

(xiii.)

„prekogranično zemljopisno područje” znači zemljopisno područje koje se nalazi u, ili obuhvaća, susjedne ugovorne stranke;

(xiv.)

„ugovorna stranka” znači svaku državu ili međuvladinu organizaciju koja je stranka u ovom Aktu;

(xv.)

„ugovorna strana podrijetla” znači ugovornu stranu u kojoj se nalazi zemljopisno područje podrijetla ili ugovorne strane u kojima se nalazi prekogranično zemljopisno područje podrijetla;

(xvi.)

„nadležno tijelo” znači tijelo određeno u skladu s člankom 3.;

(xvii.)

„korisnici” znači fizičke osobe ili pravne subjekte koji u skladu sa zakonom ugovorne stranke podrijetla imaju pravo koristiti oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla;

(xviii.)

„međuvladina organizacija” znači međuvladinu organizaciju koja ispunjava uvjete da postane strankom u ovom Aktu u skladu s člankom 28. stavkom 1. točkom iii.;

(xix.)

„Organizacija” znači Svjetsku organizaciju za intelektualno vlasništvo;

(xx.)

„Glavni direktor” znači glavnog direktora Organizacije;

(xxi.)

„Međunarodni ured” znači Međunarodni ured Organizacije;

Članak 2.

Predmet

(1)   [Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla] Ovaj Akt primjenjuje u odnosu na sljedeće:

(i.)

sve oznake zaštićene u ugovornoj stranci podrijetla koje se sastoje od imena zemljopisnog područja ili ga sadržavaju, ili druga oznaka koja se referira na takvo područje, čime se označava da proizvod potječe s tog zemljopisnog područja pri čemu su kvaliteta ili značajke proizvoda isključiva ili bitna posljedica zemljopisnog okruženja, uključujući prirodne i ljudske čimbenike, i na temelju kojih je proizvod stekao svoju ugled; kao i

(ii.)

sve oznake zaštićene u ugovornoj stranci podrijetla koje se sastoje od imena zemljopisnog područja ili ga sadržavaju, ili druga oznaka koja se referira na takvo područje, čime se označava da proizvod potječe s tog zemljopisnog područja, kada se kvaliteta, ugled ili druge značajke proizvoda u osnovi mogu pripisati zemljopisnom podrijetlu.

(2)   [Moguća zemljopisna područja podrijetla] Zemljopisno područje podrijetla opisano u stavku 1. može se sastojati od cijelog državnog područja ugovorne stranke podrijetla ili regije, lokacije ili mjesta u ugovornoj stranci podrijetla. Time se ne isključuje primjenu ovoga Akta u odnosu na zemljopisno područje podrijetla opisano u stavku 1., koje se sastoji od prekograničnog zemljopisnog područja ili njegova dijela.

Članak 3.

Nadležno tijelo

Svaka ugovorna stranka imenuje subjekt koji je odgovoran za upravljanje ovim Aktom na njegovom državnom području i za komunikaciju s Međunarodnom uredu u skladu s ovim Aktom i Pravilnikom. Ugovorna stranka dostavit će ime i kontaktne podatke takvog nadležnog tijela Međunarodnom uredu, kako je naznačeno u Pravilniku.

Članak 4.

Međunarodni registar

Međunarodni ured održava međunarodni registar u koji se bilježe međunarodne registracije provedene prema ovom Aktu, Lisabonskom sporazumu i Aktu iz 1967., ili oboje, i podatke povezane s takvim međunarodnim registracijama.

POGLAVLJE II.

Zahtjev i međunarodna registracija

Članak 5.

Zahtjev

(1)   [Mjesto podnošenja] Zahtjevi se podnose Međunarodnom uredu.

(2)   [Zahtjev koji podnosi nadležno tijelo] Podložno stavku 3., zahtjev za međunarodnu registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ispunjava nadležno tijelo u ime:

(i.)

korisnika; ili

(ii.)

fizičkih osoba ili pravnih subjekata koji u skladu sa zakonom ugovorne stranke podrijetla mogu ostvariti prava korisnika ili druga prava povezana s oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla.

(3)   [Izravno podneseni zahtjevi]

a)

Ne dovodeći u pitanje stavak 4., ako je zakonodavstvom ugovorne stranke podrijetla to dopušteno, zahtjev mogu ispuniti korisnici ili fizička ili pravna osoba navedena u stavku 2. točki ii.

b)

Točka a) primjenjuje se podložno izjavi ugovorne stranke da njezino zakonodavstvo to dopušta. Ugovorna stranka može dati takve izjave u trenutku polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili prihvatu ili u bilo kojem kasnijem trenutku. Ako je izjava dana u trenutku polaganja njezine isprave o ratifikaciji ili prihvatu, počinje proizvoditi učinke stupanjem na snagu ovog Akta u odnosu na tu ugovornu stranku. Ako je izjava dana nakon stupanja na snagu ovog Akta u odnosu na ugovornu stranku, počinje proizvoditi učinke tri mjeseca nakon datuma na je koji glavni direktor zaprimio izjavu.

(4)   [Mogućnost zajedničkog zahtjeva u slučaju prekograničnog zemljopisnog područja] Ako se zemljopisno područje podrijetla sastoji od prekograničnog zemljopisnog područja, susjedne ugovorne stranke mogu, u skladu s njihovim sporazumom, zajedno podnijeti zahtjev putem zajednički određenog nadležnog tijela.

(5)   [Obvezni sadržaj] Pravilnikom se definiraju obvezni podaci koji moraju biti uključeni u zahtjev, uz one definirane člankom 6. stavkom 3.

(6)   [Neobvezni sadržaj] Pravilnikom se mogu definirati neobvezni podaci koji mogu biti uključeni u zahtjev.

Članak 6.

Međunarodna registracija

(1)   [Službeno ispitivanje od strane Međunarodnog ureda] Nakon primitka zahtjeva za međunarodnu registraciju oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u propisanom obliku, kako je utvrđeno u Pravilniku, Međunarodni ured unosi oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla u međunarodni registar.

(2)   [Datum međunarodne registracije] Podložno stavku 3., datum međunarodne registracije je datum na koji je Međunarodni ured zaprimio zahtjev.

(3)   [Datum međunarodne registracije u slučaju nedostatnih podataka] Ako zahtjev ne sadržava sve sljedeće podatke:

(i.)

identifikacija nadležnog tijela ili u slučaju članka 5. stavka 3., jednog ili više podnositelja zahtjeva;

(ii.)

detalji za identificiranje korisnika i, gdje je to primjenljivo, fizičkih ili pravnih osoba navedenih u članku 5. stavku 3. točki ii.;

(iii.)

oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla za koju se traži međunarodna registracija;

(iv.)

proizvod ili proizvodi na koje se primjenjuje oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla;

datum međunarodne registracije jest datum na koji Međunarodni ured zaprima posljednje podatke koji su nedostajali.

(4)   [Izdavanje i obavijest o međunarodnim registracijama] Međunarodni ured bez odgode objavljuje svaku međunarodnu registraciju i obavještava nadležno tijelo svake ugovorne stranke o međunarodnoj registraciji.

(5)   [Datum na koji međunarodna registracija proizvodi učinke]

a)

Podložno točki b), registrirana oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićena je od datuma međunarodne registracije, u svakoj ugovornoj stranci koja nije odbila zaštitu u skladu s člankom 15., ili koja je Međunarodnom uredu poslala obavijest o odobrenju zaštite u skladu s člankom 18.

b)

Ugovorna stranka može izjavom obavijestiti glavnoga direktora da je, u skladu sa svojim nacionalnim ili regionalnim zakonodavstvom, registrirana oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla zaštićena od datuma navedenog u izjavi, koji ne smije nastupiti nakon datuma isteka roka za odbijanje koji je naveden u Pravilniku u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom a).

Članak 7.

Naknade

(1)   [Naknada za međunarodnu registraciju] Za međunarodnu registraciju svake oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla plaća se naknada navedena u Pravilniku.

(2)   [Naknade za druge unose u međunarodni registar] Pravilnikom se utvrđuju naknade koje treba platiti za ostale unose u međunarodni registar i za isporuku izvoda, potvrda ili drugih informacija poveznih sa sadržajem međunarodne registracije.

(3)   [Smanjenje naknada] Smanjene naknade određuje Skupština povezano s određenim međunarodnim registracijama oznaka izvornosti i povezano s određenim međunarodnim registracijama oznaka zemljopisnog podrijetla, posebno onima čija je ugovorna stranka podrijetla zemlja u razvoju ili najnerazvijenija zemlja.

(4)   [Pojedinačna naknada]

a)

Svaka ugovorna stranka može u izjavi obavijestiti glavnoga direktora da se zaštita međunarodne registracije proširuje i na dotičnu ugovornu stranku samo ako se plati naknada za pokrivanje njezinih troškova temeljitog ispitivanja međunarodne registracije. Iznos takvih pojedinačna naknada navodi se u izjavi i može biti promijenjen u kasnijim izjavama. Navedeni iznos ne može biti viši od protuvrijednosti iznosa koji se zahtijeva u skladu s nacionalnim ili regionalnim zakonodavstvom ugovorne stranke umanjen za uštede koje proistječu iz međunarodnoga postupka. Ugovorna stranka uz to može u izjavi obavijestiti glavnoga direktora da zahtijeva administrativnu naknadu povezanu s korištenjem oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla od strane korisnika u toj ugovornoj stranci.

b)

Neplaćanje pojedinačne naknade u skladu s Pravilnikom rezultirat će ukidanjem zaštite u odnosu na ugovornu stranku koja zahtijeva naknadu.

Članak 8.

Razdoblje valjanosti međunarodnih registracija

(1)   [Ovisnost] Međunarodne registracije vrijede neograničeno, na temelju pretpostavke da zaštita registrirane oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla nije potrebna ako oznaka koja čini oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla više nije zaštićena u ugovornoj stranci podrijetla.

(2)   [Otkazivanje]

a)

Nadležno tijelo ugovorne stranke podrijetla ili u slučaju iz članka 5. stavka 3., korisnici ili fizička ili pravna osoba iz članka 5. stavka 2. točke ii. ili nadležno tijelo ugovorne stranke podrijetla mogu u bilo kojem trenutku od Međunarodnog ureda zatražiti otkazivanje predmetne međunarodne registracije.

b)

Ako oznaka koja čini registriranu oznaku izvornosti ili oznaka koja čini registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla više nije zaštićena u ugovornoj stranci podrijetla, nadležno tijelo ugovorne stranke podrijetla traži otkazivanje međunarodne registracije.

POGLAVLJE III.

Zaštita

Članak 9.

Obveza zaštite

Svaka ugovorna stranka zaštićuje registrirane oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla na svojem državnom području, unutar svojeg pravnog sustava i prakse, ali u skladu s odredbama ovoga Akta, podložno svim odbijanjima, odricanjima, poništenjima ili otkazivanjima koja mogu imati učinak u odnosu na svoje državno područje, i pod pretpostavkom da ugovorne stranke koje u svojim nacionalnim ili regionalnim zakonodavstvima ne čine razliku između oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla ne moraju uvesti to razlikovanje u svoja nacionalna ili regionalna zakonodavstva.

Članak 10.

Zaštita na temelju zakona ugovornih stranaka ili drugih instrumenata

(1)   [Oblik pravne zaštite] Svaka ugovorna stranka može odabrati vrstu zakonodavstva na temelju kojeg uspostavlja zaštitu propisanu ovim Aktom, pod uvjetom da takvo zakonodavstvo ispunjava bitne zahtjeve ovoga Akta.

(2)   [Zaštita drugim instrumentima] Odredbe iz ovoga Akta ni na koji način ne utječu na bilo koju drugu zaštitu koju ugovorna stranka može odobriti u odnosu na registrirane oznake izvornosti ili registrirane oznake zemljopisnog podrijetla na temelju svojih nacionalnih ili regionalnih zakonodavstava, ili drugih međunarodnih instrumenata.

(3)   [Odnos prema drugim instrumentima] Ništa u ovom Aktu ne oslobađa od obveza koje ugovorne stranke imaju jedna prema drugoj na temelju bilo kojih drugih međunarodnih instrumenata, niti dovoditi u pitanje prava koja ugovorna stranka ima na temelju bilo kojih drugih međunarodnih instrumenata.

Članak 11.

Zaštita u pogledu registriranih oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla

(1)   [Sadržaj zaštite] U skladu s odredbama ovog Akta, u odnosu na registrirane oznake izvornosti ili registrirane oznake zemljopisnog podrijetla, svaka ugovorna stranka osigurava pravna sredstva za sprečavanje sljedećeg:

a)

korištenje oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla

(i.)

za proizvode iste vrste kao oni na koje se odnose oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, koji nisu podrijetlom iz zemljopisnog područja podrijetla ili nisu u skladu s ostalim primjenjivim zahtjevima za korištenje oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla;

(ii.)

za proizvode koji nisu iste vrste kao oni na koje se odnosi oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla ili usluge, ako bi takva uporaba navodila ili upućivala na povezanost između tih proizvoda ili usluga i korisnika oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, te bi mogla štetiti njihovim interesima ili, gdje je to primjenljivo, zbog toga što bi se ugled oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u dotičnoj ugovornoj stranci mogao narušiti ili umanjiti na nepošten način, ili bi se taj ugled mogao nepošteno iskoristiti;

b)

sve druge prakse koje bi potrošača mogle dovesti u zabludu u pogledu izvora, podrijetla ili prirode proizvoda.

(2)   [Sadržaj zaštite u odnosu na određene uporabe] Stavak 1. točka a) primjenjuje se i na korištenje oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla uključujući njihove imitacije, čak i kad je prava izvornost proizvoda naznačena, ili ako se oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla koristi u prevedenom obliku ili je popraćena pojmovima kao što su „stil”, „vrsta”, „tip”, „izrada”, „imitacija”, „metoda”, „kao što se proizvodi u”, „kao”, „slično” ili ostalim sličnim pojmovima (1).

(3)   [Korištenje u zaštitnom znaku] Ne dovodeći u pitanje članak 13. stavak 1., ugovorna stranka po službenoj dužnosti mora, ako njezino zakonodavstvo to dopušta, ili na zahtjev zainteresirane stranke, odbiti ili poništiti registraciju spomenutog zaštitnog znaka ako bi korištenje zaštitnog znaka dovelo do situacije obuhvaćenih stavkom 1.

Članak 12.

Zaštita kako bi se spriječilo da oznake postanu generičke

U skladu s odredbama ovog Akta, za registrirane oznake izvornosti i registrirane oznake zemljopisnog podrijetla ne može se smatrati da su postale generičke (2) u ugovornoj stranci.

Članak 13.

Zaštitne mjere u pogledu ostalih prava

(1)   [Prava prethodnih zaštitnih znakova] Odredbe ovoga Akta ne dovode u pitanje prethodni zaštitni znak za koji je podnesen zahtjev ili koji je registriran u dobroj vjeri ili stečen uporabom u dobroj vjeri na području ugovorne stranke. U slučaju kad zakon ugovorne stranke predviđa ograničeno odstupanje od prava koja proizlaze iz zaštitnog znaka kako postojanje takvog prethodnog zaštitnog znaka u određenim okolnostima ne bi njegova vlasnika ovlastilo za sprječavanje dobivanja zaštite ili uporabe registrirane oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla u toj ugovornoj stranci, zaštita registrirane oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ne ograničava prava koja proizlaze iz zaštitnog znaka ni na koji drugi način.

(2)   [Osobno ime koje se koristiti u poslovanju] Odredbama ovog Akta ne dovodi se u pitanje pravo bilo koje osobe da u trgovačkom prometu upotrebljava svoje ime ili ime svojeg poslovnog prethodnika, osim ako se to ime upotrebljava na način da se javnost dovodi u zabludu.

(3)   [Prava temeljena na oznaci biljne sorte ili životinjske pasmine] Odredbama ovog Akta ne dovodi se u pitanje pravo bilo koje osobe da u trgovačkom prometu upotrebljava oznaku biljne sorte ili životinjske pasmine, osim ako se ta oznaka biljne sorte ili životinjske pasmine upotrebljava na način da se javnost dovodi u zabludu.

(4)   [Zaštitne mjere u slučaju obavijesti o povlačenju ili odbijanju odobrenja zaštite] Ako ugovorna stranka koja je odbila učinke međunarodne registracije u skladu s člankom 15. na temelju uporabe prethodnog zaštitnog znaka ili drugog prava, kako je navedeno u ovom članku, obavijesti o povlačenju tog odbijanja u skladu s člankom 16. ili odobrenja zaštite u skladu s člankom 18., rezultirajuća zaštita oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ne dovodi u pitanje to pravo ni njegovu uporabu, osim ako zaštita nije pružena nakon otkazivanja, neproduljenja, opoziva ili poništenja prava.

Članak 14.

Provedbeni postupci i pravna sredstva

Svaka ugovorna stranka stavlja na raspolaganje djelotvorna pravna sredstva za zaštitu registriranih oznaka izvornosti i registriranih oznaka zemljopisnog podrijetla te osigurava da pravne postupke za osiguranje njihove zaštite mogu pokrenuti tijela javne vlasti ili sve zainteresirane strane, bile one fizičke ili pravne, javne ili privatne osobe, ovisno o pravnom sustavu i praksi.

POGLAVLJE IV.

Odbijanje i druge mjere u međunarodnoj registraciji

Članak 15.

Odbijanje

(1)   [Odbijanje učinaka međunarodne registracije]

a)

Nadležno tijelo ugovorne stranke može unutar roka određenog Pravilnikom obavijestiti Međunarodni ured o odbijanju učinaka međunarodne registracije na njezinu državnom području. Nadležno tijelo može proslijediti obavijest o odbijanju po službenoj dužnosti, ako je to u skladu s njezinim zakonodavstvom, ili na zahtjev zainteresirane strane.

b)

U obavijesti o odbijanju navode se razlozi na kojima se temelji odbijanje.

(2)   [Zaštita u skladu s drugim instrumentima] Obavijest o odbijanju ne smije štetiti nijednoj drugoj zaštiti koja može biti dostupna u skladu s člankom 10. stavkom 2. za predmetne oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u ugovornoj stranci na koju se odbijanje odnosi.

(3)   [Obveza pružanja mogućnosti zainteresiranim stranama] Svaka ugovorna stranka pruža razumnu mogućnost svima na čije interese može utjecati međunarodna registracija da od nadležnog tijela zatraže obavijest o odbijanju u pogledu međunarodne registracije.

(4)   [Registracija, objava i priopćivanje odbijanja] Međunarodni ured upisuje odbijanje i razloge za odbijanje u Međunarodni registar. Objavljuje odbijanje i razloge za odbijanje te priopćava odbijanje nadležnom tijelu ugovorne stranke podrijetla ili, ako je zahtjev izravno podnesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., korisnicima ili fizičkim ili pravnim osobama iz članka 5. stavka 2. točke ii. te nadležnom tijelu ugovorne stranke podrijetla.

(5)   [Nacionalni tretman] Svaka ugovorna stranka zainteresiranim stranama na koje utječe odbijanje osigurava ista pravna sredstva u sudskom i upravnom postupku kao i svojim državljanima u pogledu odbijanja zaštite oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla.

Članak 16.

Povlačenje odbijanja

Odbijanje se može povući u skladu s procedurama navedenima u Pravilniku. Povlačenje se upisuje u Međunarodni registar.

Članak 17.

Prijelazno razdoblje

(1)   [Mogućnost odobravanja prijelaznog razdoblja] Ne dovodeći u pitanje članak 13., ako ugovorna stranka nije odbila učinke međunarodne registracije na temelju prethodne uporabe od strane treće osobe ili je povukla to odbijanje ili je obavijestila o odobrenju zaštite, ta stranka može, ako je to u skladu s njezinim zakonodavstvom, odobriti određeno razdoblje utvrđeno u Pravilniku, za prestanak te uporabe.

(2)   [Obavijest o prijelaznom razdoblju] Ugovorna stranka obavješćuje Međunarodni ured o svim takvim razdobljima, u skladu s postupcima navedenima u Pravilniku.

Članak 18.

Obavijest o odobrenju zaštite

Nadležno tijelo ugovorne stranke može obavijestiti Međunarodni ured o odobrenju zaštite za registriranu oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla. Međunarodni ured upisuje sve takve obavijesti u Međunarodni registar i objavljuje ih.

Članak 19.

Poništenje

(1)   [Mogućnost obrane prava] Djelomično ili potpuno poništenje učinaka međunarodne registracije na državnom području ugovorne stranke može se izreći tek nakon što se korisnicima pruži mogućnost da obrane svoja prava. Ta mogućnost pruža se i fizičkim ili pravnim osobama navedenima u članku 5. stavku 2. točki ii.

(2)   [Obavijest, upis i objava] Ugovorna stranka obavještava Međunarodni ured o poništenju učinaka međunarodne registracije, koji poništenje upisuje u Međunarodni registar i objavljuje ga.

(3)   [Zaštita na temelju drugih instrumenata] Poništenje ne smije štetiti nijednoj drugoj zaštiti koja može biti dostupna u skladu s člankom 10. stavkom 2. za oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla u ugovornoj stranci koja je poništila učinke međunarodne registracije.

Članak 20.

Izmjene i drugi unosi u međunarodni registar

Postupci za izmjenu međunarodnih registracija i drugih unosa u Međunarodni registar određeni su Pravilnikom.

POGLAVLJE V.

Administrativne odredbe

Članak 21.

Članstvo u Lisabonskoj uniji

Ugovorne stranke članice su iste Posebne unije kao i države stranke Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967., neovisno o tome jesu li stranke Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967.

Članak 22.

Skupština Posebne unije

(1)   [Sastav]

a)

Ugovorne stranke članice su iste skupštine kao i države stranke Akta iz 1967.

b)

Svaku ugovornu stranku predstavlja jedan izaslanik kojemu mogu pomagati drugi zamjenici, savjetnici i stručnjaci.

c)

Svako izaslanstvo snosi vlastite troškove.

(2)   [Zadaće]

a)

Skupština je obvezna:

(i.)

baviti se svim pitanjima povezanima s održavanjem i razvojem Posebne unije i provedbom ovoga Akta;

(ii.)

davati upute glavnom direktoru u vezi s pripremom revizijskih konferencija iz članka 26. stavka 1. uzimajući u obzir sve primjedbe članica Posebne unije koje nisu ratificirale ili pristupile ovom Aktu;

(iii.)

mijenjati Pravilnik;

(iv.)

pregledavati i odobravati izvješća i aktivnosti glavnoga direktora povezana s Posebnom unijom i davati glavnome direktoru sve potrebne upute povezane s pitanjima iz nadležnosti Posebne unije;

(v.)

određivati program i donositi dvogodišnji proračun Posebne unije i odobravati njezine završne financijske izvještaje;

(vi.)

donijeti financijski pravilnik Posebne unije;

(vii.)

osnivati odbore stručnjaka i radne skupine koje smatra potrebnima za ostvarivanje ciljeva Posebne unije;

(viii.)

odlučivati koje države, međuvladine organizacije i nevladine organizacije smiju biti prisutne na njezinim sastancima kao promatrači;

(ix.)

donijeti izmjene članaka od 22. do 24. i članka 27;

(x.)

poduzeti sve druge odgovarajuće mjere za unapređivanje ciljeva Posebne unije i obaviti sve ostale funkcije u skladu s ovim Aktom.

b)

Uzimajući u obzir pitanja koja su od interesa i drugim unijama koje administrira Organizacija, Skupština donosi svoje odluke nakon savjetovanja s Koordinacijskim odborom Organizacije.

(3)   [Kvorum]

a)

Polovina članova Skupštine koji imaju pravo glasa o određenom pitanju čine kvorum za potrebe glasovanja o tom pitanju.

b)

Neovisno o odredbama iz točke a), ako je na nekoj sjednici broj članova Skupštine koji su države, koji imaju pravo glasovati o određenom pitanju i čija je zastupljenost na sjednici manja od polovine, a jednaka trećini ili veća od trećine članova Skupštine koji su države i imaju pravo glasa o tom pitanju, Skupština može donositi odluke, ali, osim kad je riječ o odlukama povezanima s njezinim vlastitim postupkom, sve takve odluke proizvode učinke samo ako se ispune uvjeti navedeni u nastavku. Međunarodni ured priopćava spomenute odluke članicama Skupštine koje su države, koje imaju pravo glasa o tom pitanju i nisu bile zastupljene te ih poziva da pisanim putem daju svoj glas ili se suzdrže u roku od tri mjeseca od datuma priopćenja. Ako po isteku toga roka broj takvih članica koje su tako dale svoj glas ili su se suzdržale dostigne broj članica koji je nedostajao da bi se postigao kvorum na samoj sjednici, takve odluke postaju izvršne, pod uvjetom da se istodobno zadržala potrebna većina.

(4)   [Donošenje odluka na Skupštini]

a)

Skupština nastoji donositi svoje odluke konsenzusom.

b)

Kad odluka ne može biti donesena konsenzusom, o predmetnom se pitanju odlučuje glasovanjem. U tom slučaju,

(i.)

svaka ugovorna stranka koja je država ima jedan glas i glasuje samo u svoje vlastito ime; i

(ii.)

sve ugovorne stranke koje su međuvladine organizacije mogu glasovati umjesto svojih država članica, pri čemu imaju jednak broj glasova kao njihove države članice koje su stranke ovog Akta. Ni jedna takva međuvladina organizacija ne sudjeluje u glasovanju ako bilo koja od njezinih država članica ostvaruje svoje pravo na glasovanje, i obratno.

c)

U pitanjima koja se tiču samo država koje obvezuje Akt iz 1967., ugovorne stranke koje ne obvezuje spomenuti Akt nemaju pravo glasa, dok u pitanjima koja se tiču samo ugovornih stranaka, samo one imaju pravo glasa.

(5)   [Većine]

a)

U skladu s člankom 25. stavkom 2. i člankom 27. stavkom 2., odluke Skupštine zahtijevaju dvije trećine danih glasova.

b)

Suzdržani glasovi ne uzimaju se u obzir.

(6)   [Sjednice]

a)

Skupština se sastaje na poziv glavnog direktora i, osim u izvanrednim slučajevima, u istom razdoblju i na istom mjestu kao i glavna skupština Organizacije.

b)

Skupština se sastaje na izvanrednoj sjednici koju saziva glavni direktor, ili na zahtjev četvrtine članova Skupštine ili na inicijativu samoga glavnog direktora.

c)

Dnevni red svake sjednice priprema glavni direktor.

(7)   [Poslovnik] Skupština donosi vlastiti poslovnik.

Članak 23.

Međunarodni ured

(1)   [Administrativne zadaće]

a)

Međunarodni ured obavlja međunarodnu registraciju i povezane dužnosti te druge administrativne zadaće koje se odnose na Posebnu uniju.

b)

Međunarodni ured posebno priprema sastanke i određuje tajništvo Skupštine i odbora stručnjaka i radnih skupina koje može osnovati Skupština.

c)

Glavni direktor najviši je dužnosnik Posebne unije i predstavlja Posebnu uniju.

(2)   [Uloga Međunarodnog ureda na Skupštini i drugim sastancima] Glavni direktor i svi članovi osoblja koje je imenovao sudjeluju, bez prava glasa, na svim sastancima Skupštine, odbora stručnjaka i radnih skupina koje je Skupština osnovala. Glavni direktor ili član osoblja kojeg je glavni direktor imenovao tajnik je po službenoj dužnosti takvog tijela.

(3)   [Konferencije]

a)

Međunarodni ured, u skladu s uputama Skupštine, priprema sve revizijske konferencije.

b)

Međunarodni ured može se savjetovati s međuvladinim organizacijama i međunarodnim i nacionalnim nevladinim organizacijama u pogledu spomenutih priprema.

c)

Glavni direktor i osobe koje je on imenovao sudjeluju, bez prava glasa, u raspravama na revizijskim konferencijama.

(4)   [Ostale zadaće] Međunarodni ured obavlja sve ostale zadaće koje mu se dodjele na temelju ovog Akta.

Članak 24.

Financije

(1)   [Proračun] Prihodi i rashodi Posebne unije odražavaju se u proračunu Organizacije na pravedan i transparentan način.

(2)   [Izvori financiranja proračuna] Proračun Unije financira se iz sljedećih izvora:

(i.)

naknada naplaćenih u skladu s člankom 7. stavcima 1. i 2.;

(ii.)

prihoda od prodaje publikacija Međunarodnog ureda ili uplata tantijema za njih;

(iii.)

donacija, ostavština i subvencija;

(iv.)

najamnina, prihoda od ulaganja i drugih prihoda, koji uključuje razne prihode;

(v.)

posebnih doprinosa ugovornih stranaka ili bilo kojih drugih izvora koji potječu od ugovornih stranaka ili korisnika, ili oboje, ako i u mjeri u kojoj primici od izvora navedenih u točkama od i. do iv. nisu dovoljni za pokrivanje troškova, kako odredi Skupština.

(3)   [Određivanje naknada; razina proračuna]

a)

Iznose naknada iz stavka 2. utvrđuje Skupština na prijedlog glavnog direktora, a određuju se tako da uz prihode iz drugih izvora iz stavka 2. prihodi Posebne unije u uobičajenim okolnostima budu dovoljni da pokriju troškove Međunarodnog ureda za obavljanje usluge međunarodne registracije.

b)

Ako se program i proračun Organizacije ne donesu prije početka novog financijskog razdoblja, ovlast glavnog direktora za preuzimanje obveza i izvršavanje plaćanja ostaje na razini na kojoj je bila prethodne financijske godine.

(4)   [Utvrđivanje posebnih doprinosa iz stavka 2. točke v.] Za potrebe utvrđivanja svojeg doprinosa, svaka ugovorna stranka mora biti u istom razredu kao i u okviru Pariške konvencije ili, ako nije ugovorna stranka Pariške konvencije, u kojem bi bila da je ugovorna stranka Pariške konvencije. Za međuvladine organizacije smatra se da pripadaju I. (prvom) razredu doprinosa, ako Skupština jednoglasno ne odluči drukčije. Doprinos se djelomično ponderira prema broju registracija koje potječu iz ugovornih stranaka, kako odredi Skupština.

(5)   [Fond obrtnih sredstava] Posebna unija ima fond obrtnih sredstava koji se sastoji od predujmova svih članica Posebne unije ako Posebna unija tako odredi. Ako fond postane nedostatan, Skupština ga može odlučiti povećati. Razmjer i uvjete plaćanja određuje Skupština na prijedlog glavnoga direktora. Ako Posebna unija zabilježi prihode veće od rashodi u bilo kojem financijskom razdoblju, predujmovi fonda obrtnih sredstava mogu se vratiti svakom članu razmjerno njihovim početnim plaćanjima na prijedlog glavnog direktora i odlukom Skupštine.

(6)   [Predujmovi države domaćina]

a)

U sporazumu o sjedištu sklopljenom s državom na čijem državnom području Organizacija ima svoje sjedište predviđeno je da, kad god fond obrtnih sredstava nije dostatan, ta država daje predujmove. Iznos tih predujmova i uvjeti pod kojima se daju predmet su odvojenih sporazuma, za svaki pojedini slučaj, između te države i Organizacije.

b)

Država iz točke a) i Organizacija imaju pravo otkazati obvezu davanja predujmova pisanom obaviješću. Otkaz počinje proizvoditi učinke tri godine od kraja godine u kojoj je obavijest dostavljena.

(7)   [Revizija računa] Reviziju računa obavlja jedna ili više država članica Posebne unije ili vanjski revizori, na način predviđen financijskim pravilnikom Organizacije. Imenuje ih Skupština, uz njihov pristanak.

Članak 25.

Pravilnik

(1)   [Predmet] Pojedinosti za provođenje ovog Akta utvrđuju se u Pravilnikom.

(2)   [Izmjene određenih odredbi Pravilnika]

a)

Skupština može odlučiti da se određene odredbe Pravilnika mogu izmijeniti samo jednoglasno ili samo tročetvrtinskom većinom.

b)

Da bi se zahtjev o jednoglasnoj odluci ili tročetvrtinskoj većini u budućnosti prestao primjenjivati na izmjene odredbe Pravilnika, potrebna je jednoglasna odluka.

c)

Da bi se zahtjev o jednoglasnoj odluci ili tročetvrtinskoj većini u budućnosti primjenjivao na izmjene odredbe Pravilnika, potrebna je tročetvrtinska većina.

(3)   [Sukob između ovoga Akta i Pravilnika] U slučaju sukoba između odredbi ovog Akta i odredbi Pravilnika, prednost imaju odredbe ovog Akta.

POGLAVLJE VI.

Revizija i izmjena

Članak 26.

Revizija

(1)   [Revizijske konferencije] Ovaj Akt može se revidirati diplomatskom konferencijom ugovornih stranaka. O sazivanju diplomatske konferencije odlučuje Skupština.

(2)   [Revizija ili izmjena i dopuna određenih članaka] Članci od 22. do 24. i članak 27. mogu se izmijeniti revizijskom konferencijom ili od strane Skupštine u skladu s odredbama članka 27.

Članak 27.

Izmjene određenih članaka od strane Skupštine

(1)   [Prijedlozi za izmjene]

a)

Prijedloge za izmjene članaka od 22. do 24. i ovog članka mogu podnijeti sve ugovorne stranke ili glavni direktor.

b)

Te prijedloge glavni direktor priopćava ugovornim strankama najmanje šest mjeseci prije njihova razmatranja od strane Skupštine.

(2)   [Većine] Za donošenje izmjena članaka iz stavka 1. potrebna je tročetvrtinska većina, osim što je za donošenje izmjena članka 22. i ovog stavka potrebna većina od četiri petine glasova.

(3)   [Stupanje na snagu]

a)

Osim ako se primjenjuje točka b), sve izmjene članaka iz stavka 1. stupaju na snagu mjesec dana nakon što glavni direktor od tri četvrtine ugovornih stranaka koje su u trenutku donošenja izmjene bile članice Skupštine i imale pravo glasa o toj izmjeni, primi pisane obavijesti o prihvaćanju, dane u skladu s njihovim odgovarajućim ustavnim postupcima.

b)

Izmjene članka 22. stavaka 3. ili 4. ili ove točke ne stupaju na snagu ako, u roku od šest mjeseci od njihova donošenja od strane Skupštine, bilo koja ugovorna stranka obavijesti glavnog direktora da ne prihvaća tu izmjenu.

c)

Svaka izmjena koja stupi na snagu u skladu s odredbama ovog stavka obvezuje sve države i međuvladine organizacije koje su ugovorne stranke u trenutku stupanja izmjene ili koje naknadno postanu ugovorne stranke.

POGLAVLJE VII.

Završne odredbe

Članak 28.

Postajanje strankom ovoga Akta

(1)   [Prihvatljivost] U skladu s člankom 29. i stavcima 2. i 3. ovog članka,

(i.)

svaka država koja je stranka Pariške konvencije može potpisati i postati strankom ovoga Akta;

(ii.)

sve druge države članice Organizacije mogu potpisati i postati strankama ovog Akta ako izjave da je njihovo zakonodavstvo u skladu s odredbama Pariške konvencije koje se odnose na oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i zaštitne znakove;

(iii.)

svaka međuvladina organizacija može potpisati i postati strankom ovog Akta, pod uvjetom da je najmanje jedna država članica te međuvladine organizacije stranka Pariške konvencije i da međuvladina organizacija izjavi da je propisno ovlaštena, u skladu sa svojim internim postupcima, postati strankom ovog Akta te da se prema osnivačkom ugovoru te međuvladine organizacije primjenjuje zakonodavstvo na temelju kojeg se mogu steći zaštićeni regionalni nazivi povezani s oznakama zemljopisnog podrijetla.

(2)   [Ratifikacija ili pristup] Svaka država ili međuvladina organizacija iz stavka 1. može položiti

(i.)

ispravu o ratifikaciji ako je potpisala ovaj Akt, ili

(ii.)

ispravu o pristupu ako nije potpisala ovaj Akt.

(3)   [Datum stupanja na snagu polaganja]

a)

Podložno točki b), polaganje isprave o ratifikaciji ili pristupu stupa na snagu na datum polaganja isprave.

b)

Datum od kojega polaganje isprave o ratifikaciji ili pristupu bilo koje države koja je članica međuvladine organizacije i u odnosu na koju se može steći zaštita oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla na temelju zakonodavstva koje se primjenjuje između država članica međuvladine organizacije ima učinak je datum na koji je isprava o ratifikaciji ili pristupu te međuvladine organizacije položena, ako je taj datum kasniji od datuma na koji je položena isprava te države. Međutim, ova točka ne primjenjuje se u vezi s državama koje su stranke Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967. i ne dovodi u pitanje primjenu članka 31. u odnosu na te države.

Članak 29.

Datum stupanja na snagu ratifikacija i pristupa

(1)   [Isprave koje se uzimaju u obzir] Za potrebe ovoga članka, u obzir se uzimaju samo isprave o ratifikaciji ili pristupu koje su položile države ili međuvladine organizacije iz članka 28. stavka 1. i koje stupaju na snagu u skladu s člankom 28. stavkom 3.

(2)   [Stupanje na snagu ovoga Akta] Ovaj Akt stupa na snagu tri mjeseca nakon što pet stranaka koje ispunjavaju zahtjeve prihvatljivosti iz članka 28. položi svoje isprave o ratifikaciji ili pristupu.

(3)   [Stupanje na snagu ratifikacija i pristupa]

a)

Svaku državu ili međuvladinu organizaciju koja je položila ispravu o ratifikaciji ili pristupu tri ili više mjeseci prije datuma stupanja na snagu ovog Akta ovaj Akt obvezuje od datuma stupanja na snagu ovog Akta.

b)

Sve druge države ili međuvladine organizacije ovaj Akt počinje obvezivati tri mjeseca od datuma polaganja isprave o ratifikaciji ili pristupu ili od bilo kojega kasnijeg datuma navedenog u toj ispravi.

(4)   [Međunarodne registracije izvršene prije pristupa] Na državnom području države pristupnice i, ako je ugovorna stranka međuvladina organizacija, državnom području na kojem se primjenjuje osnivački ugovor te međuvladine organizacije, odredbe ovog Akta primjenjuju se u odnosu na oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla koje su već registrirane na temelju ovog Akta u trenutku kada pristupanje stupi na snagu, podložno članku 7. stavku 4. i odredbama poglavlja IV. koji se primjenjuju mutatis mutandis. Država pristupnica ili međuvladina organizacija pristupnica u izjavi priloženoj njezinoj ispravi o ratifikaciji ili pristupu može odrediti i produljenje roka iz članka 15. stavka 1. i razdoblja iz članka 17., u skladu s postupcima navedenima u Pravilniku u tom pogledu.

Članak 30.

Zabrana rezervi

Nikakva rezerva na ovaj Akt nije dopuštena.

Članak 31.

Primjena Lisabonskog sporazuma i Akta iz 1967.

(1)   [Odnos između država koje su stranke i ovog Akta i Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967.] Na međusobne odnose država koje su stranke i ovog Akta i Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967. primjenjuje se samo ovaj Akt. Međutim, s obzirom na međunarodne registracije oznaka izvornosti važeće na temelju Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967., države ne dodjeljuju zaštitu koja je manja one koja se zahtijeva Lisabonskim sporazumom ili Aktom iz 1967.

(2)   [Odnos između država koje su stranke i ovoga Akta i Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967. i država koje su stranke Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967., ali nisu stranke ovog Akta] Sve države koje su stranke i ovog Akta i Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967. i dalje primjenjuju Lisabonski sporazum ili Akt iz 1967., ovisno o slučaju, u svojim odnosima s državama koje su stranke Lisabonskog sporazuma ili Akta iz 1967, ali nisu stranke ovog Akta.

Članak 32.

Otkazivanje

(1)   [Obavijest] Svaka ugovorna stranka može otkazati ovaj Akt obaviješću upućenom glavnom direktoru.

(2)   [Datum od kojega otkaz ima učinak] Otkaz ima učinak nakon godine dana od datuma na koji je glavni direktor primio obavijest ili od kasnijeg datuma navedenoga u obavijesti. To neće utjecati na primjenu ovoga Akta na bilo koji zahtjev čiji je postupak u tijeku i na bilo koju međunarodnu registraciju koja je na snazi u odnosu na ugovornu stranku koja otkazuje Akt u trenutku kad otkaz počinje proizvoditi učinak.

Članak 33.

Jezici ovoga Akta; Potpisivanje

(1)   [Izvorni tekstovi; službeni tekstovi]

a)

Ovaj se Akt potpisuje u jednom izvorniku na engleskom, arapskom, kineskom, francuskom, ruskom i španjolskom jeziku, a svi su tekstovi jednako vjerodostojni.

b)

Nakon savjetovanja sa zainteresiranim vladama, glavni direktor utvrđuje službene tekstove na drugim jezicima koje odredi Skupština.

(2)   [Rok za potpisivanje] Ovaj Akt ostaje otvoren za potpisivanje u sjedištu Organizacije godinu dana nakon njegova donošenja.

Članak 34.

Depozitar

Glavni direktor depozitar je ovog Akta.


(1)  Usuglašena izjava povezana s člankom 11. stavkom 2.: Za potrebe ovog Akta, podrazumijeva se da ako su određeni elementi oznake koji čine oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla generičke prirode u ugovornoj stranci izvornosti, njihova se zaštita na temelju ovog stavka ne zahtijeva u drugim ugovornim strankama. Radi veće sigurnosti, odbijanje ili poništenje zaštitnog znaka ili otkrivanje povrede u ugovornim strankama u skladu s uvjetima iz članka 11. ne može se temeljiti na sastavnom dijelu koji je generičke prirode.

(2)  Usuglašena izjava povezana s člankom 12.: Za potrebe ovog Akta, podrazumijeva se da članak 12. ne dovodi u pitanje primjenu odredbi ovoga Akta koje se odnose na prethodnu uporabu, zbog toga što su prije međunarodne registracije oznake koja čini oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla možda već, u cijelosti ili djelomično, generičke u ugovornoj stranci koja nije ugovorna stranka podrijetla, na primjer, zbog toga što je oznaka ili njezin dio jednak pojmu koji je uobičajen u svakodnevnom jeziku kao opći naziv proizvoda ili usluge u takvoj ugovornoj stranci, ili je jednak uobičajenom imenu vrste grožđa u takvoj ugovornoj stranci.


Top