This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 22007A0525(01)
Air Transport Agreement - Annexes - Declarations - Protocol
Sporazum o zračnom prijevozu
Sporazum o zračnom prijevozu
SL L 134, 25.5.2007, p. 4–41
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV) Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima
(HR)
In force: This act has been changed. Current consolidated version: 24/06/2010
ELI: http://data.europa.eu/eli/agree_internation/2007/339/oj
07/Sv. 17 |
HR |
Službeni list Europske unije |
43 |
22007A0525(01)
L 134/4 |
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE |
SPORAZUM O ZRAČNOM PRIJEVOZU
SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE (dalje u tekstu Sjedinjene Države), s jedne strane;
i
REPUBLIKA AUSTRIJA,
KRALJEVINA BELGIJA,
REPUBLIKA BUGARSKA,
REPUBLIKA CIPAR,
ČEŠKA REPUBLIKA,
KRALJEVINA DANSKA,
REPUBLIKA ESTONIJA,
REPUBLIKA FINSKA,
FRANCUSKA REPUBLIKA,
SAVEZNA REPUBLIKA NJEMAČKA,
HELENSKA REPUBLIKA,
REPUBLIKA MAĐARSKA,
IRSKA,
TALIJANSKA REPUBLIKA,
REPUBLIKA LATVIJA,
REPUBLIKA LITVA,
VELIKO VOJVODSTVO LUKSEMBURG,
MALTA,
KRALJEVINA NIZOZEMSKA,
REPUBLIKA POLJSKA,
PORTUGALSKA REPUBLIKA,
RUMUNJSKA,
SLOVAČKA REPUBLIKA,
REPUBLIKA SLOVENIJA,
KRALJEVINA ŠPANJOLSKA,
KRALJEVINA ŠVEDSKA,
UJEDINJENA KRALJEVINA VELIKE BRITANIJE I SJEVERNE IRSKE,
koje su stranke Ugovora o osnivanju Europske zajednice i koje su države članice Europske unije (dalje u tekstu države članice),
i EUROPSKA ZAJEDNICA, s druge strane;
ŽELEĆI poboljšati sustav međunarodnog zračnog prometa na temelju tržišnog natjecanja između zračnih prijevoznika uz najmanji mogući utjecaj država i njihovih propisa;
ŽELEĆI olakšati širenje mogućnosti međunarodnog zračnog prijevoza, između ostalog razvojem mreža zračnog prijevoza kako bi se zadovoljile potrebe putnika i pošiljatelja za odgovarajućim uslugama zračnog prijevoza;
ŽELEĆI omogućiti zračnim prijevoznicima da na otvorenim tržištima putnicima i pošiljateljima nude konkurentne cijene i usluge;
ŽELEĆI da svi sektori industrije zračnog prijevoza, uključujući djelatnike zračnih prijevoznika, imaju koristi od liberaliziranog sporazuma;
ŽELEĆI osigurati najviši stupanj sigurnosti i zaštite u međunarodnom zračnom prijevozu te potvrđujući ozbiljnu zabrinutost u vezi s djelima ili prijetnjama u odnosu na zaštitu zrakoplova, koji ugrožavaju sigurnost osoba ili imovine, negativno utječu na obavljanje zračnog prijevoza i narušavaju povjerenje javnosti u sigurnost civilnog zrakoplovstva;
UVAŽAVAJUĆI Konvenciju o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu koja je bila otvorena za potpisivanje u Čikagu 7. prosinca 1944.;
PREPOZNAJUĆI da državne subvencije mogu negativno utjecati na tržišno natjecanje između zračnih prijevoznika i ugroziti osnovne ciljeve ovog Sporazuma;
POTVRĐUJUĆI važnost zaštite okoliša pri razvoju i provedbi međunarodne zrakoplovne politike;
PRIMJEĆUJUĆI važnost zaštite potrošača, uključujući zaštite koje nudi Konvencija o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz, sastavljena u Montrealu 28. svibnja 1999.;
NAMJERAVAJUĆI dalje razvijati okvir postojećih sporazuma s ciljem otvaranja pristupa tržištima i postizanja najvećih mogućih pogodnosti za potrošače, zračne prijevoznike, radnu snagu i zajednice s obje strane Atlantika;
PREPOZNAJUĆI važnost povećanja mogućnosti pristupa njihovih zračnih prijevoznika globalnim kapitalnim tržištima kako bi se osnažilo tržišno natjecanje i promicali ciljevi ovog Sporazuma;
NAMJERAVAJUĆI uspostaviti presedan globalnog značaja za promicanje koristi liberalizacije ovog ključnoga gospodarskog sektora,
SPORAZUMJELI SU SE KAKO SLIJEDI:
Članak 1.
Definicije
Za potrebe ovog Sporazuma, osim u slučaju kada je drukčije navedeno, izraz:
1. |
„Sporazum” znači ovaj Sporazum, njegove priloge i dodatke i sve njihove izmjene; |
2. |
„zračni prijevoz” znači poseban ili kombinirani prijevoz putnika, prtljage, tereta ili pošte zrakoplovom, koji je na raspolaganju javnosti za naknadu ili najam; |
3. |
„Konvencija” znači Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu, koja je bila otvorena za potpisivanje 7. prosinca 1944. u Čikagu, i uključuje:
|
4. |
„ukupni trošak” znači trošak pružanja usluge uvećan za razumnu naknadu za administrativne troškove; |
5. |
„međunarodni zračni prijevoz” znači zračni prijevoz koji prolazi kroz zračni prostor iznad državnog područja više od jedne države; |
6. |
„ugovorna stranka” znači ili Sjedinjene Države ili Europska zajednica i njezine države članice; |
7. |
„cijena” znači svaka vozarina, tarifa ili naknada za putnike, prtljagu i/ili teret (osim pošte) u zračnom prijevozu, uključujući, ako je primjereno, površinski prijevoz povezan s međunarodnim zračnim prijevozom, koju zaračunava zračni prijevoznik, uključujući njegove zastupnike, te uvjete koji uređuju raspoloživost takve vozarine, tarife ili naknade; |
8. |
„zaustavljanje radi razloga koji nisu povezani s prijevozom” znači slijetanje u bilo koju svrhu osim ukrcaja i iskrcaja putnika, prtljage, tereta i/ili pošte u zračnom prijevozu; |
9. |
„područje” za Sjedinjene Države znači kopnene površine (uključujući otoke), unutarnje vode i teritorijalno more pod njihovim suverenitetom ili jurisdikcijom, a za Europsku zajednicu i njezine države članice znači kopnene površine (uključujući otoke), unutarnje vode i teritorijalno more u kojima se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice i pod uvjetima utvrđenim u tom Ugovoru i bilo kojem instrumentu koji iz njega proizlazi; podrazumijeva se da primjena ovog Sporazuma na zračnu luku Gibraltar ne dovodi u pitanje odgovarajuće pravne pozicije Kraljevine Španjolske i Ujedinjene Kraljevine u vezi sa sporom o suverenitetu nad područjem na kojem se nalazi zračna luka, te ne dovodi u pitanje daljnje izuzeće zračne luke Gibraltar od zrakoplovnih mjera Europske zajednice koje vrijede među državama članicama od 18. rujna 2006., u skladu s Izjavom ministara o zračnoj luci Gibraltar, dogovorenom u Cordobi u rujnu 2006.; i |
10. |
„korisnička naknada” znači naknada koja se zaračunava zračnim prijevoznicima za korištenje objekata, opreme i sustava zračne luke, za zaštitu okoliša zračne luke, objekata, opreme i sustava za zračnu plovidbu ili objekata, opreme i sustava u službi zaštite zračnog prometa, uključujući povezane usluge, objekte, opremu i sustave. |
Članak 2.
Poštene i jednake mogućnosti
Svaka ugovorna stranka omogućava poštene i jednake mogućnosti za tržišno natjecanje zračnih prijevoznika obiju ugovornih stranaka pri obavljanju međunarodnog zračnog prijevoza uređenog ovim Sporazumom.
Članak 3.
Dodjela prava
1. Svaka ugovorna stranka dodjeljuje drugoj ugovornoj stranci sljedeća prava za obavljanje međunarodnog zračnog prijevoza od strane zračnih prijevoznika druge ugovorne stranke:
(a) |
pravo letenja preko njezinog područja bez slijetanja; |
(b) |
pravo zaustavljanja na njezinom području u neprometne svrhe; i |
(c) |
pravo obavljanja međunarodnog zračnog prijevoza između točaka na sljedećim rutama:
i |
(d) |
druga prava navedena u ovom Sporazumu. |
2. Svaki zračni prijevoznik može na bilo kojem ili na svim letovima i po svom izboru:
(a) |
obavljati letove u jednom ili u oba smjera; |
(b) |
kombinirati različite brojeve letova u okviru jedne operacije zrakoplova; |
(c) |
obavljati prijevoz između točaka iza, između i izvan područja i točaka unutar područja ugovornih stranaka, u bilo kojoj kombinaciji i bilo kojim redoslijedom; |
(d) |
izostaviti zaustavljanja na bilo kojoj točki ili točkama; |
(e) |
prenijeti promet iz bilo kojeg od svojih zrakoplova na bilo koji drugi od svojih zrakoplova na bilo kojoj točki; |
(f) |
obavljati prijevoz do točaka, iza bilo koje točke na svom području s promjenom ili bez promjene zrakoplova ili broja leta, te nuditi i oglašavati takve usluge javnosti kao izravan prijevoz; |
(g) |
slijetati na bilo kojim točkama bilo unutar ili izvan područja bilo koje ugovorne stranke; |
(h) |
obavljati tranzitni promet preko područja druge ugovorne stranke; i |
(i) |
kombinirati promet na istom zrakoplovu bez obzira na to gdje je taj promet započeo; |
bez ograničenja u vezi sa smjerom ili zemljopisnim ograničenjem i bez gubljenja bilo kojeg prava na obavljanje prijevoza koji je inače dopušten na temelju ovog Sporazuma.
3. Odredbe stavka 1. ovog članka primjenjuju se pod uvjetom:
(a) |
za zračne prijevoznike SAD-a, s izuzetkom usluga prijevoza samo tereta, da je prijevoz dio usluge koju koriste Sjedinjene Države; i |
(b) |
za zračne prijevoznike Zajednice, s izuzetkom: i. usluga prijevoza samo tereta; i ii. kombiniranih usluga između Sjedinjenih Država i bilo koje članice ECAA-e od datuma potpisa ovog Sporazuma, da je prijevoz dio usluge koju koristi država članica. |
4. Svaka ugovorna stranka omogućuje svakom zračnom prijevozniku da odredi učestalost i kapacitet međunarodnog zračnog prijevoza koji nudi na temelju komercijalnih razmatranja na tržištu. Sukladno ovom pravu, nijedna ugovorna stranka jednostrano ne ograničava opseg prometa, učestalost ili redovitost usluge, tip ili tipove zrakoplova koje koristi zračni prijevoznik druge ugovorne stranke, niti ne zahtijeva od druge ugovorne stranke prijavu redova letenja, programa za čarter letove ili operativnih planova, osim ako se to može zahtijevati radi carinskih, tehničkih, operativnih razloga ili razloga u vezi okoliša (u skladu s člankom 15.), pod jednakim uvjetima sukladnim članku 15. Konvencije.
5. Svaki zračni prijevoznik može obavljati međunarodni zračni prijevoz bez ikakvih ograničenja u vezi s promjenom tipa ili broja upotrijebljenih zrakoplova u bilo kojem trenutku, pod uvjetom (a) za zračne prijevoznike SAD-a, s izuzetkom usluga prijevoza samo tereta, da je prijevoz dio usluge koju koriste Sjedinjene Države, i (b) za zračne prijevoznike Zajednice, s izuzetkom: i. usluga prijevoza samo tereta; i ii. kombiniranih usluga između Sjedinjenih Država i bilo koje članice ECAA-e od datuma potpisa ovog Sporazuma, da je prijevoz dio usluge koju koristi država članica.
6. Ništa se iz ovog Sporazuma neće smatrati dodjeljivanjem prava:
(a) |
zračnim prijevoznicima SAD-a da uz naplatu na području bilo koje države članice ukrcavaju putnike, prtljagu, teret ili poštu za prijevoz do druge točke na području te države članice; |
(b) |
zračnim prijevoznicima Zajednice da uz naplatu na području Sjedinjenih Država ukrcavaju putnike, prtljagu, teret ili poštu za prijevoz do druge točke na području Sjedinjenih Država. |
7. Pristup zračnih prijevoznika Zajednice prijevozu koji naručuje vlada SAD-a, uređen je Prilogom 3.
Članak 4.
Odobrenje
Po primitku zahtjeva zračnog prijevoznika jedne ugovorne stranke u obliku i na način koji su propisani za odobrenja za obavljanje prijevoza i tehničke dozvole, druga ugovorna stranka dodjeljuje odgovarajuća odobrenja i dozvole uz minimalno odugovlačenje postupka, pod sljedećim uvjetima:
(a) |
za zračnog prijevoznika SAD-a, da značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom imaju Sjedinjene Države, državljani SAD-a, ili oboje, i da je zračni prijevoznik licenciran kao zračni prijevoznik SAD-a i ima svoje glavno mjesto poslovanja na području SAD-a; |
(b) |
za zračnog prijevoznika Zajednice, da značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom ima država članica ili države članice, državljani te države ili tih država, ili oboje, i da je zračni prijevoznik licenciran kao zračni prijevoznik Zajednice i ima svoje glavno mjesto poslovanja na području Europske zajednice; |
(c) |
da zračni prijevoznik može ispuniti uvjete propisane zakonima i drugim propisima koje ugovorna stranka koja razmatra zahtjev ili zahtjeve uobičajeno primjenjuje na obavljanje međunarodnog zračnog prijevoza; i |
(d) |
da se održavaju i primjenjuju odredbe iz članka 8. (Sigurnost) i članka 9. (Zaštita). |
Članak 5.
Opoziv odobrenja
1. Bilo koja ugovorna stranka može opozvati, obustaviti ili ograničiti odobrenja ili tehničke dozvole za obavljanje prijevoza ili na drugi način obustaviti ili ograničiti operacije zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke, kada:
(a) |
za zračnog prijevoznika SAD-a, značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom nemaju Sjedinjene Države, državljani SAD-a, ili oboje, ili ako zračni prijevoznik nije licenciran kao zračni prijevoznik SAD-a ili nema svoje glavno mjesto poslovanja na području SAD-a; |
(b) |
za zračnog prijevoznika Zajednice, značajni udio u vlasništvu i stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom nema država članica ili države članice, državljani te države ili tih država, ili oboje, ili ako zračni prijevoznik nije licenciran kao zračni prijevoznik Zajednice ili nema svoje glavno mjesto poslovanja na području Europske zajednice; ili |
(c) |
zračni prijevoznik nije u skladu sa zakonima i propisima iz članka 7. (Primjena zakona) ovog Sporazuma. |
2. Osim u slučaju kada su za sprečavanje daljnje nesukladnosti sa podstavkom 1. točkom (c) ovog članka nužne hitne mjere, prava utvrđena ovim člankom provode se tek nakon savjetovanja s drugom ugovornom strankom.
3. Ovim se člankom ne ograničavaju prava niti jedne ugovorne stranke da zadrži, opozove, ograniči ili nametne uvjete za izdavanje odobrenja za obavljanje prijevoza ili tehničke dozvole, zračnom prijevozniku ili zračnim prijevoznicima druge ugovorne stranke u skladu s odredbama članka 8. (Sigurnost) ili članka 9. (Zaštita).
Članak 6.
Dodatna pitanja u vezi s vlasništvom, ulaganjem i kontrolom
Bez obzira na bilo koju drugu odredbu ovog Sporazuma, ugovorne stranke svojim odlukama provode odredbe Priloga 4. u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima koji se odnose na vlasništvo, ulaganje i kontrolu.
Članak 7.
Primjena zakona
1. Zakoni i propisi jedne ugovorne stranke, koji se odnose na ulazak zrakoplova, uključenih u međunarodnu zračnu plovidbu, na njezino područje ili njihov izlazak iz njezinog područja, ili na letenje i plovidbu takvih zrakoplova dok su unutar njezinog područja, primjenjuju se također na zrakoplove koje koriste zračni prijevoznici druge ugovorne stranke, i takvi ih se zrakoplovi moraju pridržavati pri ulasku na područje prve ugovorne stranke ili pri izlasku iz tog područja ili dok su unutar njega.
2. Zakoni i propisi jedne ugovorne stranke koji se primjenjuju na ulazak putnika, posade, ili tereta na njezino područje, zadržavanje na njemu ili izlazak iz njega (uključujući propise koji se odnose na ulazak, sređivanje dokumenata, useljenje, putovnice, carinsku kontrolu i karantenu, ili, u slučaju pošte, poštanske propise), vrijede također i za putnike, posadu ili teret zračnih prijevoznika druge ugovorne stranke pri ulasku, tijekom boravka i pri izlasku iz područja prve ugovorne stranke.
Članak 8.
Sigurnost
1. U smislu obavljanja zračnog prijevoza predviđenog ovim Sporazumom, odgovorna nadležna tijela ugovornih stranaka priznaju valjanim svjedodžbe o plovidbenosti, svjedodžbe o osposobljenosti i licence koje izda ili potvrdi jedna ili druga ugovorna stranka i koje su još na snazi, pod uvjetom da su zahtjevi za takve svjedodžbe ili licence barem jednaki minimalnim standardima koji se mogu uspostaviti sukladno Konvenciji. Međutim, odgovorna nadležna tijela mogu za let iznad svog područja odbiti priznavanje valjanosti svjedodžbi o osposobljenosti i licenca, koje su njihovim državljanima izdala ili potvrdila ta druga nadležna tijela.
2. Odgovorna nadležna tijela ugovorne stranke mogu zatražiti savjetovanje s drugim odgovornim nadležnim tijelima u vezi sa standardima sigurnosti koje ta druga tijela održavaju u odnosu na zrakoplovna sredstva, zrakoplovne posade, zrakoplove i rad zračnih prijevoznika, koje ta nadležna tijela nadziru. Ovakva savjetovanja se odvijaju u roku od 45 dana od zahtjeva, osim ako nije dogovoreno drukčije. Ako nakon takvih savjetovanja odgovorna nadležna tijela koja su zatražila savjetovanje utvrde da ta tijela ne održavaju i ne primjenjuju učinkovito standarde sigurnosti i zahtjeve u ovim područjima, koji su barem jednaki minimalnim standardima koji se mogu uspostaviti sukladno Konvenciji, odgovorna nadležna tijela koja su zatražila savjetovanje obavješćuju ta tijela o svojim nalazima i o mjerama koje se smatraju potrebnim za usklađivanje s ovim minimalnim standardima, a ta tijela moraju poduzeti odgovarajuću korektivnu mjeru. Odgovorna nadležna tijela koja su zatražila savjetovanje zadržavaju pravo da uskrate, opozovu ili ograniče odobrenje za obavljanje prijevoza ili tehničku dozvolu zračnom prijevozniku ili prijevoznicima za koje ta tijela obavljaju nadzor sigurnosti, u slučaju da ta tijela ne poduzmu odgovarajuću korektivnu mjeru u razumnom roku, te da poduzmu trenutnu mjeru prema takvom zračnom prijevozniku ili prijevoznicima ako je to bitno za sprečavanje daljnje neusklađenosti s dužnošću održavanja i primjenjivanja gore navedenih standarda i zahtjeva, koja rezultira neposrednom prijetnjom sigurnosti letenja.
3. Europska komisija istodobno prima sve zahtjeve i obavijesti iz ovog članka.
4. Ništa iz ovog članka ne sprečava odgovorna nadležna tijela ugovornih stranaka da raspravljaju o sigurnosti, uključujući rasprave koje se odnose na rutinsku primjenu standarda sigurnosti i zahtjeva ili na hitne situacije koje se povremeno mogu pojaviti.
Članak 9.
Zaštita
1. U skladu sa svojim pravima i obvezama na temelju međunarodnog prava, stanke potvrđuju da njihova međusobna obveza čuvanja zaštite civilnog zračnog prometa od djela nezakonitog ometanja, čini sastavni dio ovog Sporazuma. Ne ograničavajući općenitost svojih prava i obveza na temelju međunarodnog prava, ugovorne stranke posebno djeluju u skladu sa sljedećim sporazumima: Konvencija o kaznenim i ostalim nezakonitim djelima počinjenim na zrakoplovu, sastavljena u Tokiju 14. rujna 1963., Konvencija o sprečavanju nezakonite otmice zrakoplova, sastavljena u Hagu 16. prosinca 1970., Konvencija o sprečavanju nezakonitih djela protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva, sastavljena u Montrealu 23. rujna 1971. i Protokol o sprečavanju nezakonitih djela usmjerenih prema zračnim lukama, sastavljena u Montrealu 24. veljače 1988.
2. Ugovorne stranke na zahtjev pružaju svu potrebnu pomoć jedna drugoj u rješavanju bilo koje prijetnje zaštiti civilnog zračnog prometa, uključujući sprečavanje djela nezakonite otmice civilnih zrakoplova i drugih djela protiv sigurnosti takvih zrakoplova, njihovih putnika i posade te objekata, opreme i sustava zračnih luka i zračne plovidbe.
3. Ugovorne stranke u svojim međusobnim odnosima djeluju u skladu sa standardima zaštite zračnog prometa i odgovarajućim preporučenim praksama koje je utvrdila Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva i koje su navedene kao prilozi Konvenciji; njima se zahtijeva da operatori zrakoplova koji su upisani u njihove registre, operatori zrakoplova čije je glavno mjesto poslovanja ili trajno boravište na njihovom području i operatori zračnih luka na njihovom području, djeluju u skladu s takvim odredbama zaštite zračnog prometa.
4. Svaka ugovorna stranka mora voditi računa o tome da se na njezinom području djelotvorno provode mjere radi zaštite zrakoplova te provjere putnika, posade, i njihove prtljage i stvari koje nose sa sobom, kao i tereta i zaliha zrakoplova, prije i za vrijeme ukrcaja ili utovara; te da se te mjere prilagođavaju kako bi bile primjerene sve većim prijetnjama zaštiti civilnog zračnog prometa. Svaka se ugovorna stranka slaže da se moraju poštovati odredbe u vezi zaštite koje zahtijeva druga ugovorna stranka za odlazak s njezinog područja i tijekom boravka na njezinom području. Svaka ugovorna stranka pozitivno razmatra bilo koji zahtjev druge ugovorne stranke za poduzimanjem posebnih mjera zaštite kako bi se odgovorilo na određenu prijetnju.
5. Uz puno uvažavanje i uzajamno poštovanje suvereniteta, ugovorna stranka može donijeti mjere zaštite za ulazak na njezino područje. Kada je to moguće, ta ugovorna stranka uzima u obzir mjere zaštite koje druga ugovorna stranka već primjenjuje i bilo koja gledišta koja druga ugovorna stranka može ponuditi. Svaka ugovorna stranka, međutim, prihvaća da ništa u ovom članku ne ograničava mogućnost ugovorne stranke da odbije ulazak na svoj područje bilo kojem letu ili letovima za koje smatra da predstavljaju prijetnju njezinoj zaštiti.
6. Ugovorna stranka može poduzeti hitne mjere, uključujući izmjene za rješavanje određene prijetnje zaštiti. O takvim se mjerama odmah obavješćuju odgovorna nadležna tijela druge ugovorne stranke.
7. Ugovorne stranke naglašavaju važnost rada na usklađivanju praksi i standarda u svrhu poboljšanja zaštite zračnog prijevoza i smanjivanja regulatornih razlika. U tu svrhu ugovorne stranke u potpunosti upotrebljavaju i razvijaju postojeće kanale za raspravu o postojećim i predloženim mjerama zaštite. Ugovorne stranke očekuju da će se rasprava, između ostalog, voditi o novim mjerama zaštite koje predlaže ili razmatra druga ugovorna stranka, uključujući prilagodbu mjera zaštite koja je potrebna radi promjene okolnosti; mjere koje predlaže jedna ugovorna stranka za rješavanje zahtjeva u vezi zaštite druge ugovorne stranke; mogućnosti za bržu prilagodbu standarda u odnosu na mjere zaštite u zračnom prometu; i usklađenost zahtjeva jedne ugovorne stranke sa zakonodavnim obvezama druge ugovorne stranke. Ove bi rasprave morale služiti poticanju ranijeg obavješćivanja i ranije rasprave o novim inicijativama i zahtjevima na polju zaštite.
8. Ne dovodeći u pitanje potrebu poduzimanja trenutačne mjere kako bi se štitila zaštita prijevoza, ugovorne stranke potvrđuju da, kad su u pitanju mjere zaštite, ugovorna stranka procjenjuje moguće štetne učinke na međunarodni zračni prijevoz i osim ako je ograničeno zakonom, takve čimbenike uzima u obzir pri određivanju mjera koje su potrebne i primjerene za rješavanje pitanja u vezi zaštite.
9. Kada se dogodi nezakonita otmica ili prijetnja nezakonitom otmicom zrakoplova ili druge nezakonite radnje usmjerene protiv sigurnosti putnika, posade, zrakoplova, zračnih luka ili zračne plovidbe, ugovorne stranke pomažu jedna drugoj omogućavanjem komunikacija te poduzimanjem drugih primjerenih mjera namijenjenih za brzo i sigurno okončanje takve radnje ili prijetnje.
10. Kada jedna ugovorna stranka ima razloge vjerovati da se druga ugovorna stranka ne pridržava u potpunosti odredaba ovog članka u vezi sa zaštitom zračnog prometa, odgovorna nadležna tijela te ugovorne stranke mogu zatražiti trenutačno savjetovanje s odgovornim nadležnim tijelima druge ugovorne stranke. Ako se u roku od 15 dana od datuma zahtjeva ne postigne zadovoljavajući sporazum, to predstavlja osnovu za uskraćivanje, opoziv, ograničenje ili nametanje uvjeta za odobrenje za obavljanje prijevoza i tehničke dozvole za zračnog prijevoznika ili zračne prijevoznike te ugovorne stranke. Kada je to potrebno radi hitnosti situacije, ugovorna stranka može poduzeti privremene mjere prije isteka roka od 15 dana.
11. Neovisno o procjenjivanjima zračnih luka koja se provode radi utvrđivanja sukladnosti sa standardima i praksama u vezi zaštite zračnog prometa iz stavka 3. ovog članka, jedna ugovorna stranka može zatražiti sudjelovanje druge ugovorne stranke pri procjenjivanju ispunjavaju li određene mjere zaštite te druge ugovorne stranke zahtjeve ugovorne stranke koja je postavila zahtjev. Odgovorna nadležna tijela ugovornih stranaka unaprijed usuglašavaju koje će se zračne luke procjenjivati i datume procjenjivanja te uspostavljaju način postupanja s rezultatima takvih procjenjivanja. Uvažavajući rezultate procjenjivanja, ugovorna stranka koja je postavila zahtjev može odlučiti da se na području druge ugovorne stranke primjenjuju mjere zaštite jednakog standarda, kako bi se putnici, prtljaga i/ili teret u tranzitu mogli izuzeti od ponovnog pregleda na području ugovorne stranke koja je postavila zahtjev. Ovakva se odluka priopćava drugoj ugovornoj stranci.
Članak 10.
Komercijalne mogućnosti
1. Zračni prijevoznik svake ugovorne stranke ima pravo osnovati urede na području druge ugovorne stranke za promicanje i prodaju zračnog prijevoza i srodnih djelatnosti.
2. Zračni prijevoznik svake ugovorne stranke, u skladu sa zakonima i drugim propisima druge ugovorne stranke koji se odnose na ulazak, boravak i zapošljavanje, ima pravo dovesti i održavati na području druge ugovorne stranke administrativno, prodajno, tehničko, operativno i drugo stručno osoblje koje je potrebno za obavljanje zračnog prijevoza.
3. |
|
4. Svaki zračni prijevoznik svake ugovorne stranke može se baviti prodajom zračnog prijevoza na području druge ugovorne stranke izravno i/ili, prema vlastitom nahođenju, putem njegovih prodajnih zastupnika ili drugih posrednika koje imenuje zračni prijevoznik. Svaki zračni prijevoznik ima pravo prodaje takvog prijevoza, i svaka osoba može slobodno kupiti takav prijevoz u valuti koja se koristi na tom području ili u slobodno konvertibilnoj valuti.
5. Svaki zračni prijevoznik ima pravo da s područja druge ugovorne stranke, na zahtjev, pretvori ili doznači lokalne prihode koji preostanu nakon lokalno isplaćenih iznosa, na svoje domaće područje i, osim ako to nije u skladu s opće primjenjivim pravom ili propisima, u državu ili države po svom izboru. Pretvorba i doznaka su dopušteni odmah, bez ograničenja ili oporezivanja u vezi s njima, po tečaju koji vrijedi za tekuće transakcije i doznake na dan kada prijevoznik preda početni zahtjev za doznaku.
6. Zračni prijevoznici svake ugovorne stranke mogu lokalne troškove na području druge ugovorne stranke, uključujući kupovinu goriva, plaćati u lokalnoj valuti. Po svom izboru, zračni prijevoznici svake ugovorne stranke mogu za takve troškove na području druge ugovorne stranke platiti u slobodno konvertibilnim valutama u skladu s lokalnim valutnim propisima.
7. Pri obavljanju ili nuđenju usluga prijevoza u skladu s ovim Sporazumom, svaki zračni prijevoznik ugovorne stranke može sklapati sporazume o tržišnoj suradnji, kao što su sporazumi o zakupu prostora ili sporazumi o skupnoj oznaci s:
(a) |
bilo kojim zračnim prijevoznikom ili zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka; |
(b) |
bilo kojim zračnim prijevoznikom ili zračnim prijevoznicima treće zemlje; i |
(c) |
pružateljem usluga površinskog prijevoza (kopnenog ili pomorskog) bilo koje države; |
pod uvjetom i. da svi sudionici takvog sporazuma imaju odgovarajuće odobrenje i ii. da ti sporazumi ispunjavaju uvjete propisane zakonima i drugim propisima koje ugovorne stranke uobičajeno primjenjuju na obavljanje ili nuđenje međunarodnog zračnog prijevoza.
8. Zračni prijevoznici svake ugovorne stranke imaju pravo sklapati sporazume o franšizi ili brandiranju s trgovačkim društvima, uključujući zračne prijevoznike bilo koje ugovorne stranke ili treće zemlje, pod uvjetom da zračni prijevoznik ima odgovarajuće odobrenje i ispunjava uvjete propisane zakonima i drugim propisima koje ugovorne stranke uobičajeno primjenjuju na takve sporazume. Na takve sporazume primjenjuje se Prilog 5.
9. Zračni prijevoznici svake ugovorne stranke mogu sklapati sporazume o davanju zrakoplova s posadom za međunarodni zračni prijevoz s:
(a) |
bilo kojim zračnim prijevoznicima ili zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka; i |
(b) |
bilo kojim zračnim prijevoznicima ili zračnim prijevoznicima treće zemlje; |
pod uvjetom da svi sudionici takvih sporazuma imaju odgovarajuće odobrenje i ispunjavaju uvjete propisane zakonima i drugim propisima koje ugovorne stranke uobičajeno primjenjuju na takve sporazume. Niti jedna ugovorna stranka neće zahtijevati od zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji daje zrakoplov, zadržavanje prometnih prava koja proizlaze iz ovog Sporazuma za rute na kojima zrakoplov prometuje.
10. Bez obzira na bilo koju drugu odredbu ovog Sporazuma, zračnim prijevoznicima i posrednim pružateljima usluga prijevoza tereta ugovornih stranaka, dopušteno je bez ograničenja da u vezi s međunarodnim zračnim prijevozom upotrijebe bilo kakav površinski prijevoz tereta do i od bilo kojih točaka na područjima ugovornih stranaka, ili u trećoj zemlji, uključujući prijevoz do i od zračnih luka s carinskim objektima, te uključujući, ako je primjereno, pravo prijevoza tereta pod carinskim nadzorom u skladu s važećim zakonima i drugim propisima. Takav teret, bez obzira prevozi li se kopnom ili zrakom, ima pristup carinskom objektu i carinskom postupku u zračnoj luci. Zračni prijevoznici mogu odlučiti da sami obavljaju površinski prijevoz ili da ga osiguraju kroz sporazume s drugim prijevoznicima koji obavljaju površinski prijevoz, uključujući površinski prijevoz koji obavljaju drugi zračni prijevoznici i posredni pružatelji usluga zračnog prijevoza tereta. Ovakve mješovite usluge prijevoza tereta mogu se nuditi po jedinstvenoj izravnoj cijeni za kombinirani zračni i površinski prijevoz, pod uvjetom da pošiljatelji nisu dovedeni u zabludu u vezi s činjenicama koje se odnose na takav prijevoz.
Članak 11.
Carine i naknade
1. Pri dolasku na područje jedne ugovorne stranke, zrakoplovi kojima zračni prijevoznici druge ugovorne stranke obavljaju međunarodni zračni prijevoz, kao i njihova uobičajena oprema, zemaljska oprema, gorivo, maziva, zalihe potrošne tehničke robe, rezervni dijelovi (uključujući motore), zalihe na zrakoplovu (uključujući, ali ne ograničavajući se na zalihe hrane, pića i alkoholnih pića, duhana i drugih proizvoda namijenjenih prodaji putnicima ili korištenju od strane putnika u ograničenim količinama tijekom leta), te drugi proizvodi namijenjeni korištenju ili koji se koriste isključivo u vezi s letom ili servisiranjem zrakoplova uključenog u međunarodni zračni prijevoz, izuzimaju se, na temelju uzajamnosti, od svih uvoznih ograničenja, poreza na imovinu i kapital, carina, trošarina i sličnih pristojba i naknada koje (a) propisuju državna tijela ili Europska zajednica, i (b) koje se ne temelje na troškovima pruženih usluga, pod uvjetom da takva oprema i zalihe ostanu u zrakoplovu.
2. Izuzeća, na temelju uzajamnosti, od taksi, pristojbi, carina, naknada i naplata navedenih u stavku 1. ovog članka, osim naplata koje se temelje na cijeni pruženih usluga, odnose se također na:
(a) |
zalihe zrakoplova unesene ili isporučene na području ugovorne stranke i ukrcane u zrakoplov u razumnim količinama, za upotrebu u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji je u odlasku i koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane; |
(b) |
zemaljsku opremu i rezervne dijelove (uključujući motore) unesene na području ugovorne stranke radi servisiranja, održavanja ili popravka zrakoplova zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu; |
(c) |
gorivo, maziva i zalihe potrošne tehničke robe unesene ili isporučene na područje ugovorne stranke za korištenje u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane; i |
(d) |
tiskane materijale, kako je predviđeno carinskim zakonodavstvom svake ugovorne stranke, unesene ili isporučene na području jedne ugovorne stranke i ukrcane u zrakoplov za upotrebu u zrakoplovu zračnog prijevoznika druge ugovorne stranke koji je u odlasku i koji se koristi u međunarodnom zračnom prijevozu, čak i kada se te zalihe koriste na dijelu putovanja koje se odvija preko područja ugovorne stranke na kojem su ukrcane. |
3. Za opremu i zalihe iz stavaka 1. i 2. ovog članka može se zahtijevati da budu pod nadzorom i kontrolom nadležnih tijela.
4. Izuzeća predviđena ovim člankom moguća su također kada zračni prijevoznici jedne ugovorne stranke ugovore s drugim zračnim prijevoznikom, koji na sličan način uživa takva izuzeća kod druge ugovorne stranke, posudbu ili prijenos proizvoda iz stavaka 1. i 2. ovog članka na području druge ugovorne stranke.
5. Ništa u ovom Sporazumu ne sprečava bilo koju ugovornu stranku da zaračunava poreze, naknade, pristojbe ili troškove na robu koja se prodaje putnicima, osim one koja je na raspolaganju putnicima za upotrebu u zrakoplovu, na dijelu zračnog prijevoza između dviju točaka unutar njezinog područja na kojima je dopušten ukrcaj i iskrcaj.
6. Kada dvije ili više država članica planiraju, u pogledu goriva kojim se opskrbljuju zrakoplovi zračnih prijevoznika SAD-a na područjima takvih država članica za letove između tih država članica, zatražiti bilo koje odstupanje od izuzeća iz članka 14. točke (b) Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003., ovo će pitanje razmatrati Zajednički odbor u skladu sa stavkom 4. točkom (e) članka 18.
7. Jedna ugovorna stranka može u ime svog zračnog prijevoznika ili svojih zračnih prijevoznika zatražiti pomoć druge ugovorne stranke pri osiguravanju izuzeća od poreza, naknada, pristojbi ili troškova koje propisuju državna i lokalna ili nadležna tijela za robu navedenu u stavcima 1. i 2. ovog članka, kao i od pristojba za natočeno gorivo, u okolnostima opisanim u ovom članku, osim u stupnju u kojem se ta davanja temelje na troškovima pružanja usluge. Kao odgovor na takav zahtjev, druga ugovorna stranka upoznaje odgovarajuću vladinu jedinicu ili tijelo sa stajalištima ugovorne stranke koja je dala zahtjev, te se zalaže da se ta stajališta primjereno razmotre.
Članak 12.
Korisničke naknade
1. Korisničke naknade koje nadležna tijela zadužena za naknade svake ugovorne stranke mogu nametnuti zračnim prijevoznicima druge ugovorne stranke, pravedne su, razumne, nisu nepravedno diskriminirajuće, te su jednakomjerno raspoređene među kategorijama korisnika. U svakom slučaju, bilo koja od navedenih korisničkih naknada određuje se zračnim prijevoznicima druge ugovorne stranke pod uvjetima koji nisu nepovoljniji od najpovoljnijih uvjeta koji su na raspolaganju bilo kojem drugom zračnom prijevozniku u trenutku kada se naknade određuju.
2. Korisničke naknade nametnute zračnim prijevoznicima druge ugovorne stranke mogu odražavati, ali ne prelaze, ukupni trošak koji imaju nadležna tijela koja zaračunavaju naknade u vezi s osiguravanjem primjerenih objekata i opreme zračne luke, zaštite okoliša zračne luke, objekata i opreme u službi zračne plovidbe i zaštite zračnog prometa u zračnoj luci ili unutar sustava zračne luke. Takve naknade mogu uključivati razumnu dobit nakon amortizacije. Objekti, oprema i usluge za koje se plaćaju naknade stavljaju se na raspolaganje na učinkovitoj i ekonomskoj osnovi.
3. Svaka ugovorna stranka potiče savjetovanja između nadležnih tijela zaduženih za naknade na svom području i zračnih prijevoznika koji koriste usluge, objekte i opremu, te također potiče nadležna tijela zadužena za naknade i zračne prijevoznike da razmjenjuju one informacije koje mogu biti potrebne za omogućavanje detaljnog preispitivanja opravdanosti naknada u skladu s načelima iz stavaka 1. i 2. ovog članka. Svaka ugovorna stranka potiče nadležna tijela zadužena za naknade da korisnicima dostave utemeljenu obavijest o bilo kakvom prijedlogu promjena korisničkih naknada, kako bi im se omogućilo da izraze svoje mišljenje prije provedbe promjena.
4. Niti za jednu ugovornu stranku ne smatra se, tijekom postupaka rješavanja sporova sukladno članku 19., da krši odredbu ovog članka, osim ako (a) propusti, unutar razumnog vremenskog razdoblja, provesti preispitivanje naknade ili postupka koje je predmet žalbe druge ugovorne stranke; ili (b) ako nakon takvog preispitivanja propusti poduzeti sve mjere koje su u njezinoj nadležnosti kako bi ispravila bilo koju naknadu ili postupak koji nije u skladu s ovim člankom.
Članak 13.
Utvrđivanje cijena
1. Cijene za usluge zračnog prijevoza koje se pružaju u skladu s ovim Sporazumom, utvrđuju se slobodno te ne podliježu odobrenju, niti se smije zahtijevati njihovo prijavljivanje.
2. Bez obzira na stavak 1.:
(a) |
uvođenje ili nastavak upotrebe cijene koju predlaže ili zaračunava zračni prijevoznik SAD-a za međunarodni zračni prijevoz između točke u jednoj državi članici i točke u drugoj državi članici u skladu je s člankom1. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EEZ) 2409/92 od 23. srpnja 1992. ili kasnije donesenom uredbom koja nije restriktivnija; |
(b) |
u skladu s ovim stavkom, zračni prijevoznici ugovornih stranaka omogućavaju, na zahtjev, odgovornim nadležnim tijelima ugovornih stranaka trenutan pristup informacijama o prijašnjim, sadašnjim i predloženim cijenama, na način i u obliku koji su tim tijelima prihvatljivi. |
Članak 14.
Državne subvencije i pomoć
1. Ugovorne stranke potvrđuju da državne subvencije i pomoć mogu negativno utjecati na poštene i jednake mogućnosti tržišnog natjecanja zračnih prijevoznika za obavljanje međunarodnog zračnog prijevoza koji uređuje ovaj Sporazum.
2. Ako jedna ugovorna stranka smatra da bi državna subvencija ili pomoć, koju druga ugovorna stranka predviđa ili osigurava za zračne prijevoznike te druge ugovorne stranke, imala ili ima negativan učinak na poštene i jednake mogućnosti tržišnog natjecanja zračnih prijevoznika prve ugovorne stranke, ona može svoja zapažanja priopćiti toj ugovornoj stranci. Osim toga, ona može zatražiti sastanak Zajedničkog odbora, kako je predviđeno člankom 18., kako bi se ovo pitanje razmotrilo i kako bi se došlo do primjerenih odgovora na opravdanu zabrinutost.
3. Svaka ugovorna stranka može ostvariti kontakt s nadležnim državnim tijelima na području druge ugovorne stranke, uključujući tijela na državnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ako vjeruje da subvencija ili pomoć koju takva tijela planiraju ili daju ima negativne učinke na tržišno natjecanje navedene u stavku 2. Ako ugovorna stranka odluči ostvariti ovakav izravan kontakt, ona o tome, putem diplomatskih kanala, bez odlaganja obavještava drugu ugovornu stranku. Ona također može zatražiti sastanak Zajedničkog odbora.
4. Pitanja obuhvaćena ovim člankom mogu uključivati, na primjer, ubrizgavanja kapitala, unakrsno subvencioniranje, potpore, jamstva, vlasništvo, olakšice ili oslobađanje od poreza, od strane bilo kojih državnih entiteta.
Članak 15.
Okoliš
1. Ugovorne stranke prepoznaju važnost zaštite okoliša pri razvoju i provedbi međunarodne politike zračnog prometa. Ugovorne stranke prepoznaju da se pri razvoju međunarodne politike zračnog prometa troškovi i prednosti mjera zaštite okoliša moraju pažljivo razmotriti.
2. Kada ugovorna stranka razmatra predložene mjere zaštite okoliša, ona mora procijeniti moguće negativne učinke na postojeća prava sadržana u ovom Sporazumu i ako se takve mjere donesu, ona mora poduzeti odgovarajuće mjere za ublažavanje takvih negativnih učinaka.
3. Kod utvrđivanja mjera zaštite okoliša uvažavaju se standardi zaštite okoliša u zračnom prometu koje je donijela Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva u prilozima Konvenciji, osim u slučaju kada su prijavljene razlike. Ugovorne stranke primjenjuju sve mjere zaštite okoliša koje utječu na usluge iz ovog Sporazuma u skladu s člankom 2. i člankom 3. stavkom 4. ovog Sporazuma.
4. Ako jedna ugovorna stranka vjeruje da pitanja koja uključuju zaštitu okoliša u zrakoplovstvu izazivaju zabrinutost u pogledu primjene ili provedbe ovog Sporazuma, ona može zatražiti sastanak Zajedničkog odbora, kako je predviđeno člankom 18., na kojem će se razmatrati to pitanje i dati primjereni odgovori na opravdanu zabrinutost.
Članak 16.
Zaštita potrošača
Ugovorne stranke potvrđuju važnost zaštite potrošača i svaka ugovorna stranka može zatražiti sastanak Zajedničkog odbora na kojem će se razmatrati pitanja zaštite potrošača koja su po mišljenju ugovorne stranke koja je uložila zahtjev važna.
Članak 17.
Računalni sustav rezervacija
1. Dobavljači računalnih sustava rezervacija (CRS) koji rade na području jedne ugovorne stranke imaju pravo donijeti, održavati i slobodno stavljati na raspolaganje svoje CRS-ove putničkim agencijama ili turističkim poduzećima čija je osnovna djelatnost distribucija proizvoda povezanih s putovanjima, na području druge ugovorne stranke, pod uvjetom da je CRS u skladu sa svim relevantnim regulatornim zahtjevima druge ugovorne stranke.
2. Niti jedna ugovorna stranka na svom području ne postavlja ili ne dopušta da se dobavljačima CRS-a druge ugovorne stranke postave stroži zahtjevi u odnosu na izlaganja (uključujući parametre za uređivanje i prikazivanje), operacije, prakse, prodaje ili vlasništvo, od onih koje postavlja svojim vlastitim dobavljačima CRS-a.
3. Vlasnici/operatori CRS-a jedne ugovorne stranke koji ispunjavaju regulatorne zahtjeve druge ugovorne stranke, ako oni postoje, imaju istu mogućnost posjedovanja CRS-a unutar područja druge ugovorne stranke kao i vlasnici/operatori te ugovorne stranke.
Članak 18.
Zajednički odbor
1. Zajednički odbor, koji se sastoji od predstavnika ugovornih stranaka, sastaje se najmanje jedanput godišnje radi savjetovanja povezanih s ovim Sporazumom i radi analize njegove provedbe.
2. Ugovorna stranka može zatražiti sastanak Zajedničkog odbora kako bi pokušala riješiti pitanja koja se odnose na tumačenje ili primjenu ovog Sporazuma. Međutim, uvažavajući članak 20. ili Prilog 2., Zajednički odbor može razmatrati samo pitanja koja se odnose na odbijanje bilo kojeg sudionika da provodi preuzete obveze i na učinak odluka o konkurenciji na primjenu ovog Sporazuma. Ovakav sastanak započinje što je prije moguće, ali najkasnije 60 dana od datuma primitka zahtjeva, osim ako nije drukčije dogovoreno.
3. Zajednički odbor najkasnije na svom prvom godišnjem sastanku, a nakon toga prema potrebi, analizira cjelokupnu provedbu Sporazuma, uključujući moguće učinke ograničenja infrastrukture u zračnom prometu na ostvarivanje prava predviđenih u članku 3., učinke mjera zaštite poduzetih u skladu s člankom 9., učinke na uvjete tržišnog natjecanja, uključujući i u području računalnog sustava rezervacija te moguće socijalne učinke provedbe ovog Sporazuma.
4. Zajednički odbor također razvija suradnju na sljedeće načine:
(a) |
poticanjem razmjene na stručnoj razini u pogledu novih zakonodavnih ili regulatornih inicijativa i razvoja, uključujući one u područjima sigurnosti, zaštite, okoliša, infrastrukture u zračnom prometu (uključujući slotove) i zaštite potrošača; |
(b) |
razmatranjem socijalnih učinaka Sporazuma pri njegovoj provedbi i razvijanjem primjerenih odgovora na legitimnu zabrinutost; |
(c) |
razmatranjem potencijalnih područja za daljnji razvoj Sporazuma, uključujući preporuke za njegove izmjene; |
(d) |
vođenjem evidencije o pitanjima u pogledu državnih subvencija ili pomoći, koja na Zajedničkom odboru postavi bilo koja ugovorna stranka; |
(e) |
donošenjem odluka konsenzusom o bilo kojim pitanjima koja se odnose na primjenu stavka 6. članka 11.; |
(f) |
razvijanjem pristupa, unutar jednogodišnje privremene primjene, regulatornim odredbama u vezi podobnosti i državljanstva zračnih prijevoznika, s ciljem postizanja uzajamnog priznavanja takvih odredaba; |
(g) |
razvijanjem zajedničkog razumijevanja mjerila koje ugovorne stranke upotrebljavaju pri donošenju svojih odluka u slučajevima koji se odnose na nadzor zračnog prijevoznika, u stupnju koji je sukladan zahtjevima povjerljivosti; |
(h) |
poticanjem savjetovanja, kada je primjereno, o pitanjima zračnog prijevoza koja se rješavaju u međunarodnim organizacijama i u odnosima s trećim zemljama, uključujući razmatranje pitanja usvajanja zajedničkog pristupa; |
(i) |
donošenjem odluka konsenzusom koje se odnose 3. članak 1. Priloga 4. i stavak 3. članak 2. Priloga 4. |
5. Ugovorne stranke imaju zajednički cilj postizanja što većih pogodnosti za potrošače, zračne prijevoznike, radnu snagu i zajednice s obje strane Atlantika, proširivanjem ovog Sporazuma tako da uključuje treće zemlje. U tu svrhu Zajednički odbor radi na razvoju prijedloga u pogledu uvjeta i postupaka, uključujući bilo kakve potrebne izmjene ovog Sporazuma koji bi bili potrebni za pristup trećih zemalja ovom Sporazumu.
6. Zajednički odbor radi na temelju konsenzusa.
Članak 19.
Arbitraža
1. Za bilo koji spor povezan s primjenom ili tumačenjem ovog Sporazuma, osim pitanja koja proizlaze iz članka 20. ili Priloga 2., koji se ne riješi na sastanku Zajedničkog odbora, ugovorne stranke mogu sporazumno uputiti na rješavanje određenoj osobi ili tijelu. Ako se ugovorne stranke ne mogu sporazumjeti, spor se na zahtjev bilo koje ugovorne stranke predaje na arbitražu u skladu s niže navedenim postupkom.
2. Osim ako se ugovorne stranke dogovore drukčije, arbitražu provodi arbitražni sud sastavljen od tri arbitražna suca, koji se formira na sljedeći način:
(a) |
U roku od 20 dana nakon primitka zahtjeva za arbitražu, svaka ugovorna stranka imenuje jednog arbitražnog suca. U roku od 45 dana nakon imenovanja tih dvaju arbitražnih sudaca, oni sporazumno imenuju trećeg arbitražnog suca, koji djeluje kao predsjednik arbitražnog suda. |
(b) |
Ako bilo koja od ugovornih stranaka ne imenuje arbitražnog suca, ili ako treći arbitražni sudac nije imenovan u skladu s podstavkom (a) ovog stavka, bilo koja ugovorna stranka može zatražiti od predsjednika Vijeća Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva da u roku od 30 dana od primitka tog zahtjeva imenuje potrebnog arbitražnog suca ili suce. Ako je predsjednik Vijeća Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva državljanin SAD-a ili države članice, imenovanje obavlja najviše rangirani potpredsjednik tog Vijeća, koji nije isključen na toj osnovi. |
3. Ako nije drukčije dogovoreno, arbitražni sud utvrđuje granice svojih nadležnosti u skladu s ovim Sporazumom te donosi svoja pravila postupka. Na zahtjev ugovorne stranke, arbitražni sud, kada je već formiran, može zatražiti od druge ugovorne stranke da primjenjuje privremene olakšavajuće mjere do konačne odluke arbitražnog suda. Po nalogu arbitražnog suda ili na zahtjev bilo koje ugovorne stranke, najkasnije 15 dana nakon potpunog formiranja arbitražnog suda, održava se sjednica na kojem arbitražni sud utvrđuje točna pitanja o kojima će se arbitrirati i posebne postupke koji će se primjenjivati.
4. Ako nije drukčije dogovoreno ili ako arbitražni sud ne odredi drukčije:
(a) |
Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana od kada je arbitražni sud u potpunosti formiran, a odgovor na tužbu se podnosi u roku od 40 dana nakon toga. Bilo kakav odgovor tužitelja podnosi se u roku od 15 dana od dana podnošenja odgovora na tužbu. Bilo kakav odgovor tuženika podnosi se u roku od 15 dana nakon toga. |
(b) |
Arbitražni sud održava saslušanje na zahtjev bilo koje ugovorne stranke ili na vlastitu inicijativu, u roku od 15 dana od dana ulaganja posljednjeg odgovora. |
5. Arbitražni sud nastoji donijeti pisanu odluku u roku od 30 dana od završetka saslušanja ili, ako saslušanja nije bilo, u roku od 30 dana od podnošenja posljednjeg odgovora. Primjenjuje se odluka većine sudaca.
6. Ugovorne stranke mogu podnijeti zahtjev za pojašnjenje odluke u roku od 10 dana od dana njezinog donošenja, a bilo koje pojašnjenje daje se u roku od 15 dana od takvog zahtjeva.
7. Ako arbitražni sud utvrdi da je došlo do kršenja ovog Sporazuma a odgovorna ugovorna stranka ne ispravi to kršenje ili ne postigne sporazum s drugom ugovornom strankom o obostrano zadovoljavajućem rješenju u roku od 40 dana nakon obavijesti o odluci arbitražnog suda, druga ugovorna stranka može obustaviti primjenu odgovarajućih pogodnosti koje proizlaze iz ovog Sporazuma sve dok ugovorne stranke ne postignu sporazum o rješenju spora. Ništa se u ovom stavku ne može tumačiti kao ograničavanje prava bilo koje ugovorne stranke da poduzme razmjerne mjere u skladu s međunarodnim pravom.
8. Troškovi arbitražnog suda, uključujući naknade i troškove arbitražnih sudaca, ravnomjerno se raspodjeljuju između ugovornih stranaka. Bilo koji troškovi predsjednika Vijeća Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva ili bilo kojeg potpredsjednika Vijeća u vezi s postupcima iz stavka 2. točke (b) ovog članka, smatraju se dijelom troškova arbitražnog suda.
Članak 20.
Tržišno natjecanje
1. Ugovorne stranke prepoznaju da je tržišno natjecanje među zračnim prijevoznicima na transatlantskom tržištu važno za promicanje ciljeva ovog Sporazuma, te potvrđuju da svoje režime tržišnog natjecanja primjenjuju za zaštitu i unaprjeđenje sveukupnog tržišnog natjecanja a ne pojedinačnih konkurenata.
2. Ugovorne stranke prepoznaju da može doći do razlika u pogledu primjene njihovih režima tržišnog natjecanja u području međunarodnog zračnog prometa koji utječu na transatlantsko tržište, te da smanjenje tih razlika može potaknuti tržišno natjecanje između zračnih prijevoznika na tom tržištu.
3. Ugovorne stranke prepoznaju da suradnja između njihovih nadležnih tijela za tržišno natjecanje služi promicanju natjecanja na tržištima te može promicati usklađena regulatorna rješenja i smanjiti razlike u pristupima njihovog ocjenjivanja odredaba o tržišnom natjecanju u sporazumima između prijevoznika. Stoga ugovorne stranke trebaju produbljivati ovu suradnju do najvišeg mogućeg stupnja, uvažavajući različite odgovornosti, nadležnosti i postupke nadležnih tijela, u skladu s Prilogom 2.
4. Zajednički odbor se godišnje izvješćuje o rezultatima suradnje iz Priloga 2.
Članak 21.
Pregovori u drugoj fazi
1. Ugovorne stranke imaju zajednički cilj otvaranja pristupa tržištima i postizanja najvećih pogodnosti za korisnike, zračne prijevoznike, radnu snagu i zajednice s obje strane Atlantika, uključujući olakšavanje ulaganja kako bi se bolje odrazilo stvarno stanje globalne zrakoplovne industrije, osnaživanjem transatlantskog sustava zračnog prijevoza i uspostavljanjem okvira koji će poticati druge države da otvaraju svoja vlastita tržišta usluga zračnog prijevoza. Ugovorne stranke započinju pregovore najkasnije 60 dana od dana početka privremene primjene ovog Sporazuma, s ciljem brzog razvoja sljedeće faze.
2. U tu svrhu, program za pregovore u drugoj fazi uključuje sljedeće stavke od prioritetnog interesa za jednu ili obje ugovorne stranke:
(a) |
daljnju liberalizaciju prometnih prava; |
(b) |
dodatne mogućnosti za strana ulaganja; |
(c) |
utjecaj mjera za zaštitu okoliša i ograničenja infrastrukture na ostvarivanje prometnih prava; |
(d) |
daljnju mogućnost pristupa zračnom prijevozu koji financira država; i |
(e) |
davanje zrakoplova s posadom. |
3. Ugovorne stranke ocjenjuju svoj napredak prema drugoj fazi sporazuma najkasnije 18 mjeseci nakon datuma planiranog početka pregovora u skladu sa stavkom 1. Ako ugovorne stranke ne postignu drugu fazu sporazuma u roku od 12 mjeseci od početka tog ocjenjivanja, svaka ugovorna stranka zadržava pravo da nakon toga stavi u mirovanje prava iz ovog Sporazuma. Ovakvo mirovanje se neće početi provoditi prije početka prometne sezone Međunarodnog udruženja zračnih prijevoznika (IATA), koja započinje najmanje 12 mjeseci nakon datuma obavijesti o mirovanju.
Članak 22.
Odnos prema drugim sporazumima
1. Tijekom razdoblja privremene primjene u skladu s člankom 25. ovog Sporazuma, obustavljaju se dvostrani sporazumi navedeni u odjeljku 1. Priloga 1., osim u opsegu predviđenom u odjeljku 2. Priloga 1.
2. Nakon stupanja na snagu u skladu s člankom 26. ovog Sporazuma, ovaj Sporazum zamjenjuje dvostrane sporazume navedene u odjeljku 1. Priloga 1., osim u opsegu predviđenom u odjeljku 2. Priloga 1.
3. Ako ugovorne stranke postanu stranke višestranog sporazuma, ili potvrde odluku koju donese Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva ili neka druga međunarodna organizacija koja se bavi pitanjima obuhvaćenim ovim Sporazumom, one se savjetuju u Zajedničkom odboru kako bi se utvrdilo treba li ovaj Sporazum promijeniti kako bi se njime obuhvatili takvi razvoji.
Članak 23.
Otkaz
Svaka ugovorna stranka može, u bilo kojem trenutku, obavijestiti drugu ugovornu stranku u pisanom obliku, diplomatskim putem, o svojoj odluci da otkaže ovaj Sporazum. Takva obavijest se istodobno upućuje Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva. Ovaj Sporazum prestaje vrijediti u ponoć po srednjem vremenu po Greenwichu na kraju prometne sezone Međunarodnog udruženja zračnih prijevoznika (IATA), jednu godinu nakon datuma pismene obavijesti o otkazu, osim ako se dogovorom ugovornih stranaka ta obavijest ne povuče prije isteka ovog roka.
Članak 24.
Registracija kod ICAO-a
Ovaj Sporazum i sve njegove izmjene registriraju se kod Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva.
Članak 25.
Privremena primjena
Do stupanja na snagu sukladno članku 26.:
1. |
Ugovorne stranke se slažu da ovaj Sporazum primjenjuju od 30. ožujka 2008. |
2. |
Svaka ugovorna stranka može u bilo koje vrijeme, pismenom obaviješću diplomatskim putem, obavijestiti dugu ugovornu stranku o svojoj odluci da više ne primjenjuje ovaj Sporazum. U tom slučaju, primjena ovog Sporazuma prestaje u ponoć po srednjem vremenu po Greenwichu na kraju prometne sezone Međunarodnog udruženja zračnih prijevoznika (IATA), jednu godinu nakon datuma pisane obavijesti, osim ako se dogovorom ugovornih stranaka ta obavijest ne povuče prije isteka ovog roka. |
Članak 26.
Stupanje na snagu
Ovaj Sporazum stupa na snagu jedan mjesec nakon datuma kasnije note u razmjeni diplomatskih nota između ugovornih stranaka kojima se potvrđuje da su završeni svi potrebni postupci za stupanje ovog Sporazuma na snagu. U smislu ove razmjene, Sjedinjene Države šalju diplomatsku notu Europskoj zajednici i njezinim državama članicama, a Europska zajednica šalje Sjedinjenim Državama diplomatsku notu ili note Europske zajednice i njezinih država članica. Diplomatska nota ili note Europske zajednice i njezinih država članica sadrži priopćenje svake države članice kojim se potvrđuje da su njezini postupci, potrebni za stupanje ovog Sporazuma na snagu, završeni.
U POTVRDU TOGA dolje potpisani, koji su valjano ovlašteni, potpisali su ovaj Sporazum.
Sastavljeno u Bruxellesu dvadesetpetog dana mjeseca travnja 2007. i u Washingtonu tridesetog dana mjeseca travnja 2007., u dva izvornika.
За Репyблика Бългaрия
Pour le Royaume de Belgique
Voor het Koninkrijk België
Für das Königreich Belgien
Cette signature engage également la Communauté française, la Communauté flamande, la Communauté germanophone, la Région wallonne, la Région flamande et la Région de Bruxelles-Capitale.
Deze handtekening verbindt eveneens de Vlaamse Gemeenschap, de Franse Gemeenschap, de Duitstalige Gemeenschap, het Vlaamse Gewest, het Waalse Gewest en het Brussels Hoofdstedelijk Gewest.
Diese Unterschrift bindet zugleich die Deutschsprachige Gemeinschaft, die Flämische Gemeinschaft, die Französische Gemeinschaft, die Wallonische Region, die Flämische Region und die Region Brüssel-Hauptstadt.
Za Českou republiku
På Kongeriget Danmarks vegne
Für die Bundesrepublik Deutschland
Eesti Vabariigi nimel
Για την Ελληνική Δημοκρατία
Por el Reino de España
Pour la République française
Thar cheann Na hÉireann
For Ireland
Per la Repubblica italiana
Για την Κυπριακή Δημοκρατία
Latvijas Republikas vārdā
Lietuvos Respublikos vardu
Pour le Grand-Duché de Luxembourg
A Magyar Köztársaság részéről
Għal Malta
Voor het Koninkrijk der Nederlanden
Für die Republik Österreich
W imieniu Rzeczypospolitej Polskiej
Pela Repύblica Portuguesa
Pentru România
Za Republiko Slovenijo
Za Slovenskύ republiku
Suomen tasavallan puolesta
För Konungariket Sverige
For the United Kingdom of Great Britain and Northerm Ireland
За Европейсkatа общнoст
For the European Community
Por la Comunidad Europea
Za Evropské společenstvί
For Det Europæiske Fællesskab
Für die Europäische Gemeinschaft
Euroopa Ühenduse nimel
Για την Ευρωπαϊκή Κοινότητα
Pour la Communauté européenne
Per la Comunità europea
Eiropas Kopienas vārdā
Europos bendrijos vardu
az Európai Közösség részéről
Għall-Komunità Ewropea
Voor de Europese Gemeenschap
W imieniu Wspόlnoty Europejskiej
Pela Comunidade Europeia
Pentru Comunitatea Europeană
Za Eurόpske spoločenstvo
za Evropsko skupnost
Euroopan yhteisön puolesta
På Europeiska gemenskapens vägnar
For the United States of America
PRILOG 1.
Odjeljak 1.
Kako je predviđeno člankom 22. ovog Sporazuma, ovim se Sporazumom obustavljaju ili zamjenjuju sljedeći dvostrani sporazumi između Sjedinjenih Država i država članica:
(a) |
Republika Austrija: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Beču 16. ožujka 1989.; izmijenjen 14. lipnja 1995. |
(b) |
Kraljevina Belgija, Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 23. listopada 1980.; izmijenjen 22. rujna i 12. studenoga 1986.; izmijenjen 5. studenoga 1993. i 12. siječnja 1994. (izmjene završene 5. rujna 1995. (primjenjuje se privremeno).) |
(c) |
Republika Bugarska: Sporazum o zaštiti civilnog zračnog prometa, potpisan u Sofiji 24. travnja 1991. |
(d) |
Češka Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Pragu 10. rujna 1996.; izmijenjen 4. lipnja 2001. i 14. veljače 2002. |
(e) |
Kraljevina Danska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 16. prosinca 1944.; izmijenjen 6. kolovoza 1954.; izmijenjen i 16. lipnja 1995. |
(f) |
Republika Finska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Helsinkiju 29. ožujka 1949.; povezani protokol potpisan 12. svibnja 1980.; sporazum kojim se izmjenjuje i sporazum iz 1949. i protokol iz 1980. zaključen 9. lipnja 1995. |
(g) |
Francuska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 18. lipnja 1998.; izmijenjen 10. listopada 2000.; izmijenjen 22. siječnja 2002. |
(h) |
Savezna Republika Njemačka: Sporazum o zračnom prijevozu i razmjena nota, potpisan u Washingtonu 7. srpnja 1955.; izmijenjen 25. travnja 1989. (povezani protokol zaključen 1. studenoga 1978.; povezani sporazum zaključen 24. svibnja 1994.; protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1955. zaključen 23. svibnja 1996.; sporazum kojim se izmjenjuje protokol iz 1996. zaključen 10. listopada 2000. (svi se primjenjuju privremeno).) |
(i) |
Helenska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Ateni 31. srpnja 1991.; produžen do 31. srpnja 2007. razmjenom nota 22. i 28. lipnja 2006. |
(j) |
Republika Mađarska: Sporazum o zračnom prijevozu i memorandum o razumijevanju, potpisan u Budimpešti 12. srpnja 1989.; produžen do 12. srpnja 2007. razmjenom nota 11. i 20. srpnja 2006. |
(k) |
Irska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 3. veljače 1945.; izmijenjen 25. siječnja 1988. i 29. rujna 1989.; izmijenjen 25. srpnja i 6. rujna 1990. (Memorandum o savjetovanju potpisan u Washingtonu 28. listopada 1993. (primjenjuje se privremeno).) |
(l) |
Talijanska Republika, Sporazum o zračnom prijevozu, s memorandumom i razmjenom nota, potpisan u Rimu 22. lipnja 1970.; izmijenjen 25. listopada 1988.; povezani memorandum o razumijevanju potpisan 27. rujna 1990.; izmjene sporazuma iz 1970. i memoranduma o razumijevanju iz 1990. zaključene 22. studenoga i 23. prosinca 1991.; izmjene sporazuma iz 1970. i memoranduma o razumijevanju iz 1990. zaključene 30. svibnja i 21. listopada 1997.; sporazum kojim se dopunjava sporazum iz 1970. zaključen 30. prosinca 1998. i 2. veljače 1999. (Protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1970. zaključen 6. prosinca 1999. (primjenjuje se privremeno).) |
(m) |
Veliko Vojvodstvo Luksemburg: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Luksemburgu 19. kolovoza 1986.; izmijenjen 6. lipnja 1995.; izmijenjen 13. i 21. srpnja 1998. |
(n) |
Malta: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 12. listopada 2000. |
(o) |
Kraljevina Nizozemska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 3. travnja 1957.; protokol kojim se izmjenjuje sporazum iz 1957., zaključen 31. ožujka 1978.; izmjene protokola iz 1978. zaključene 11. lipnja 1986.; izmjene sporazuma iz 1957. zaključene 13. listopada i 22. prosinca 1987.; izmjene sporazuma iz 1957. zaključene 29. siječnja i 13. ožujka 1992.; izmjene sporazuma iz 1957. i protokola iz 1978. zaključene 14. listopada 1992. |
(p) |
Republika Poljska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Varšavi 16. lipnja 2001. |
(q) |
Portugalska Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Lisabonu 30. svibnja 2000. |
(r) |
Rumunjska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Washingtonu 15. srpnja 1998. |
(s) |
Slovačka Republika: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Bratislavi 22. siječnja 2001. |
(t) |
Kraljevina Španjolska: Sporazum o zračnom prijevozu, potpisan u Madridu 20. veljače 1973.; povezani sporazum od 20. veljače, 31. ožujka i 7. travnja 1987.; izmjene sporazuma iz 1973. zaključene 31. svibnja 1989.; izmjene sporazuma iz 1973. zaključene 27. studenoga 1991. |
(u) |
Kraljevina Švedska: Sporazum o zračnom prijevozu, koji je stupio na snagu razmjenom nota u Washingtonu 16. prosinca 1944.; izmijenjen 6. kolovoza 1954.; izmijenjen 16. lipnja 1995. |
(v) |
Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske: Sporazum o zračnom prijevozu i razmjena pisama, potpisan na Bermudima 23. srpnja 1977.; sporazum koji se odnosi na sjevernoatlantske cijene zračnog prijevoza sklopljen 17. ožujka 1978.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977. zaključen 25. travnja 1978.; sporazum kojim se mijenja i proširuje sporazum iz 1978. o sjevernoatlantskim cijenama zračnog prijevoza, zaključen 2. i 9. studenoga 1978.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977, sklopljen 4. prosinca 1980.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977., sklopljen 20. veljače 1985.; sporazum kojim se izmjenjuju članak 7., Prilog 2. i Prilog 5. sporazuma iz 1977., sklopljen 25. svibnja 1989.; sporazum o izmjeni sporazuma iz 1977., o završetku arbitraže između SAD-a i Ujedinjene Kraljevine o korisničkim naknadama u zračnoj luci Heathrow te zahtjevu za arbitražu koji je Ujedinjena Kraljevina dala u noti svog veleposlanstva br. 87 od 13. listopada 1993. i rješavanju pitanja radi kojih su nastali navedeni postupci, sklopljen 11. ožujka 1994.; sporazum kojim se izmjenjuje sporazum iz 1977., zaključen 27. ožujka 1997. (Sporazumi koji se privremeno primjenjuju, sadržani u memorandumu o savjetovanju od 11. rujna 1986.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 27. srpnja 1990.; sporazumi sadržani u memorandumu o savjetovanju od 11. ožujka 1991.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 6. listopada 1994.; sporazumi sadržani u memorandumu o savjetovanju od 5. lipnja 1995.; sporazumi sadržani u razmjeni pisama od 31. ožujka i 3. travnja 2000. (svi se primjenjuju privremeno)). |
Odjeljak 2.
Bez obzira na odjeljak 1. ovog Priloga, za područja koja nisu obuhvaćena definicijom „područja” u članku 1. ovog Sporazuma, sporazumi u stavcima (e) (Danska – Sjedinjene Države), (g) (Francuska – Sjedinjene Države) i (v) Ujedinjena Kraljevina – Sjedinjene Države) iz tog odjeljka i dalje se primjenjuju u skladu s njihovim uvjetima.
Odjeljak 3.
Bez obzira na članak 3. ovog Sporazuma, zračni prijevoznici SAD-a nemaju pravo pružati usluge prijevoza samo tereta, ako to nije dio usluge koju koriste Sjedinjene Države, u ili iz država članica, osim do i od točaka u Češkoj Republici, Francuskoj Republici, Saveznoj Republici Njemačkoj, Velikom Vojvodstvu Luksemburg, Malti, Republici Poljskoj, Portugalskoj Republici i Slovačkoj Republici.
Odjeljak 4.
Bez obzira na bilo koje druge odredbe ovog Sporazuma, ovaj se odjeljak odnosi na kombinaciju redovitog i čarter zračnog prijevoza između Irske i Sjedinjenih Država koja se primjenjuje od početka zimske sezone IATA 2006./2007. do kraja zimske sezone IATA 2007./2008.
(a) |
|
(b) |
Za letove između Sjedinjenih Država i Irske, zračni prijevoznici Zajednice mogu obavljati letove samo do Bostona, New Yorka, Chicaga, Los Angelesa i još tri dodatne točke u Sjedinjenim Državama, o čijem izboru ili promjeni obavješćuju Sjedinjene Države. Ovi se letovi mogu obavljati preko međutočaka u drugim državama članicama ili u trećim zemljama. |
(c) |
Letovi sa skupnom oznakom između Irske i Sjedinjenih država odobreni su samo preko drugih točaka u Europskoj zajednici. Drugi aranžmani o skupnoj oznaci razmatraju se na temelju prijateljskih odnosa i uzajamnosti. |
PRILOG 2.
O suradnji u pogledu pitanja tržišnog natjecanja u industriji zračnog prijevoza
Članak 1.
Suradnju, kako je navedeno u ovom Prilogu, provode Ministarstvo prometa Sjedinjenih Američkih Država i Komisija Europskih zajednica (dalje u tekstu „sudionici”), u skladu sa svojim dužnostima pri rješavanju pitanja tržišnog natjecanja u industriji zračnog prijevoza koji uključuje Sjedinjene Države i Europsku zajednicu.
Članak 2.
Svrha
Svrha je ove suradnje:
1. |
unaprjeđenje uzajamnog razumijevanja o tome kako sudionici primjenjuju zakone, postupke i prakse u okviru svojih režima tržišnog natjecanja za poticanje tržišnog natjecanja u industriji zračnog prijevoza; |
2. |
olakšavanje razumijevanja između sudionika o utjecaju razvoja u području industrije zračnog prijevoza na tržišno natjecanje na međunarodnom tržištu zračnog prometa; |
3. |
smanjivanje mogućnosti sporova u pogledu toga kako sudionici primjenjuju svoje režime tržišnog natjecanja na sporazume i druge sporazume o suradnji koji imaju utjecaj na transatlantsko tržište; i |
4. |
poticanje usklađenih regulatornih pristupa sporazumima i drugim sporazumima o suradnji kroz bolje razumijevanje metodologija, analitičkih metoda uključujući definiciju relevantnog tržišta (relevantnih tržišta) i analizu učinaka tržišnog natjecanja, te mjera za otklanjanje problema, koje sudionici primjenjuju u svojim neovisnim preispitivanjima tržišnog natjecanja. |
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ovog Priloga, „režim tržišnog natjecanja” znači zakoni, postupci i prakse koji uređuju izvršavanje dužnosti sudionika pri preispitivanju sporazuma i drugih sporazuma o suradnji između zračnih prijevoznika na međunarodnom tržištu. Za Europsku zajednicu to, između ostalog, uključuje članke 81., 82. i 85. Ugovora o osnivanju Europske zajednice i njihove provedbene uredbe u skladu s navedenim Ugovorom, kao i sve njihove izmjene. Za Ministarstvo prometa to su, između ostalog, odjeljci 41 308, 41 309 i 41 720 Glave 49. Kodeksa Sjedinjenih Država te njihovi provedbeni propisi i pravni presedani koji se na njima temelje.
Članak 4.
Područja suradnje
Podložno mjerilima iz podstavka 1. točaka (a) i (b) članka 5., vrste suradnje između sudionika uključuju sljedeće:
1. |
Sastanci između predstavnika sudionika koji uključuju stručnjake na području tržišnog natjecanja, u načelu dva puta godišnje, radi rasprave o razvojima u industriji zračnog prijevoza, o pitanjima politike tržišnog natjecanja koja su od zajedničkog interesa te o analitičkim pristupima primjeni zakona o tržišnom natjecanju na međunarodni zračni promet, posebno na transatlantskom tržištu. Navedene rasprave mogu dovesti do razvoja boljeg razumijevanja pristupa sudionika pitanjima tržišnog natjecanja, uključujući postojeće istovjetnosti te do veće usklađenosti tih pristupa, posebno u pogledu sporazuma između prijevoznika. |
2. |
Savjetovanje između sudionika u bilo koje doba, na temelju međusobnog sporazuma ili na zahtjev bilo kojeg sudionika, radi rasprave o bilo kojem pitanju povezanom s ovim Prilogom, uključujući određene slučajeve. |
3. |
Svaki sudionik, po svom nahođenju, može pozvati predstavnike drugih državnih tijela da, kada je primjereno, sudjeluju na bilo kojim sastancima ili savjetovanjima koji se održavaju sukladno gornjim stavcima 1. ili 2. |
4. |
Pravovremeno obavješćivanje o sljedećim postupcima ili pitanjima, koji po ocjeni sudionika koji prosljeđuje obavijest mogu imati značajne utjecaje na interese drugog sudionika u pogledu tržišnog natjecanja:
|
5. |
Obavješćivanje o dostupnosti i o uvjetima koji uređuju dostupnost informacija i podataka pohranjenih kod sudionika u elektroničkom ili nekom drugom obliku, koji prema ocjeni tog sudionika mogu imati značajne utjecaje na interese drugog sudionika u pogledu tržišnog natjecanja; i |
6. |
Obavješćivanje o onim drugim djelatnostima povezanim s politikom tržišnog natjecanja u području zračnog prijevoza koje sudionik koji daje obavijest smatra primjerenim za obavješćivanje. |
Članak 5.
Upotreba i otkrivanje informacija
1. Bez obzira na bilo koju drugu odredbu ovog Priloga, ne očekuje se niti od jednog sudionika da daje informacije drugom sudioniku, ako je otkrivanje tih informacija sudioniku koji ih traži:
(a) |
zabranjeno zakonima, drugim propisima i praksama sudionika koji posjeduje informacije; ili |
(b) |
ne bi bilo u skladu s važnim interesima sudionika koji posjeduje informacije. |
2. Svaki sudionik, u najvećoj mogućoj mjeri, čuva povjerljivost informacija koje mu je u povjerenju dao drugi sudionik na temelju ovog Priloga, te se protivi svakom zahtjevu za otkrivanje takvih informacija trećoj strani koju sudionik koji daje informacije nije ovlastio za primanje tih informacija. Svaki sudionik namjerava obavješćivati drugog sudionika, kadgod bi moglo biti potrebno da se informacije, koje su predložene za razmjenu u raspravama ili na bilo koji drugi način, otkriju u javnom postupku.
3. Kada sukladno ovom Prilogu jedan sudionik na povjerljivoj osnovi dostavi informacije drugom sudioniku za svrhe navedene u članku 2., sudionik koji primi te informacije smije ih koristiti samo za tu svrhu.
Članak 6.
Provedba
1. Svaki sudionik imenuje predstavnika koji je odgovoran za usklađivanje djelatnosti iz ovog Priloga.
2. Ovaj Prilog, i sve djelatnosti koje sudionik poduzima sukladno s njim:
(a) |
namijenjeni su za provedbu samo u mjeri u kojoj je u skladu sa zakonima, drugim propisima i praksama koji se primjenjuju na tog sudionika; i |
(b) |
namijenjeni su za provedbu ne dovodeći u pitanje sporazum između Europskih zajednica i Vlade Sjedinjenih Američkih Država u pogledu primjene njihovih zakona o tržišnom natjecanju. |
PRILOG 3.
O prijevozu koji naručuje Vlada Sjedinjenih Država
Zračni prijevoznici Zajednice imaju pravo prijevoza putnika i tereta redovitim i čarter letovima za koje civilni odjel, agencija ili pomoćno tijelo Vlade SAD-a (1) naruči prijevoz za sebe ili u okviru izvođenja sporazuma po kojem plaćanje obavlja Vlada ili se plaćanje obavlja iz iznosa predviđenih za upotrebu od strane Vlade; ili (2) osigurava prijevoz u ili iz stranih zemalja ili međunarodnih ili drugih organizacija bez naknade, a prijevoz se obavlja (a) između bilo koje točke u Sjedinjenim Državama i bilo koje točke u nekoj državi članici, osim – samo što se tiče putnika – između točaka za koje vrijedi ugovor o cijeni prijevoza između dvaju gradova; ili (b) između bilo kojih dviju točaka izvan Sjedinjenih Država. Ovaj se stavak ne primjenjuje na prijevoz koji naručuje ili plaća ministar obrane ili tajnik vojnog odjela.
PRILOG 4.
O dodatnim pitanjima u vezi s vlasništvom, ulaganjem i kontrolom
Članak 1.
Vlasništvo ugovorne stranke nad zračnim prijevoznicima
1. Državljani države članice ili država članica mogu držati udjele u kapitalu zračnih prijevoznika SAD-a uz dva ograničenja. Prvo, strani državljani ne mogu držati više od 25 % udjela s pravom glasa u društvu. Drugo, stvarna kontrola stranih državljana nad zračnim prijevoznicima SAD-a nije dopuštena. Podložno ograničenju od 25 % u pogledu držanja udjela s pravom glasa od strane stranih državljana:
(a) |
držanje udjela od strane državljana države članice ili država članica:
zračnog prijevoznika SAD-a, ne smatra se samo po sebi da predstavlja stvarnu kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom; i |
(b) |
ne pretpostavlja se da držanje 50 % ili više ukupnog kapitala prijevoznika SAD-a od strane državljana države članice ili država članica predstavlja kontrolu nad tim zračnim prijevoznikom. Ovakvo se držanje razmatra pojedinačno. |
2. Vlasništvo državljana SAD-a nad zračnim prijevoznikom Zajednice dopušteno je uz dva ograničenja. Prvo, većinski vlasnik zračnog prijevoznika moraju biti države članice i/ili državljani država članica. Drugo, takve države i/ili državljani moraju imati stvarnu kontrolu nad zračnim prijevoznikom.
3. U smislu stavka (b) članka 4. i podstavka 1. točke (b) članka 5. ovog Sporazuma, s državom koja je na datum potpisa ovog Sporazuma članica ECAA-e i s njezinim državljanima postupa se kao s državom članicom i njezinim državljanima. Zajednički odbor može odlučiti da se ova odredba primjenjuje i na nove članice ECAA-e i njihove državljane.
4. Bez obzira na stavak 2., Europska zajednica i njezine države članice zadržavaju pravo ograničavanja ulaganja državljana SAD-a, nakon potpisa ovog Sporazuma, u kapital zračnog prijevoznika Zajednice s pravom glasa, u jednakom stupnju koji Sjedinjene Države dopuštaju za strane državljane u pogledu zračnih prijevoznika SAD-a, pod uvjetom da je ostvarivanje tog prava u skladu s međunarodnim pravom.
Članak 2.
Vlasništvo i nadzor nad zračnim prijevoznicima trećih zemalja
1. Niti jedna ugovorna stranka ne izvršava bilo koja raspoloživa prava koja proizlaze iz sporazuma o zračnom prometu s trećom zemljom, kako bi odbila, opozvala, obustavila ili ograničila odobrenja ili dozvole za bilo koje zračne prijevoznike te treće zemlje na temelju toga što druga ugovorna stranka ili njezini državljani ili oboje, imaju značajan udio u vlasništvu tog zračnog prijevoznika.
2. Sjedinjene Države ne izvršavaju bilo koja raspoloživa prava koja proizlaze iz sporazuma o zračnom prometu, kako bi odbile, opozvale, obustavile ili ograničile odobrenja ili dozvole za bilo kojeg zračnog prijevoznika Kneževine Lihtenštajna, Švicarske Konfederacije, države koja je na datum potpisa Sporazuma članica ECAA-e, ili bilo koje države u Africi koja na dan potpisa ovog Sporazuma provodi Sporazum o otvorenom nebu sa Sjedinjenim Državama, na temelju toga što država članica ili države članice, državljani takve države ili država, ili oboje, imaju djelotvoran nadzor nad tim zračnim prijevoznikom.
3. Zajednički odbor može odlučiti da niti jedna ugovorna stranka ne provodi prava iz stavka 2. ovog članka u odnosu na zračne prijevoznike određene države ili određenih država.
Članak 3.
Kontrola nad zračnim prijevoznicima
1. Pravila koja se u Europskoj zajednici primjenjuju na vlasništvo i kontrolu nad zračnim prijevoznicima Zajednice trenutačno su utvrđena u članku 4. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992. o licenciranju zračnih prijevoznika. U skladu s tom Uredbom, za izdavanje operativne licence zračnom prijevozniku Zajednice, odgovorne su države članice. Države članice primjenjuju Uredbu 2407/92 u skladu s nacionalnim propisima i postupcima.
2. Pravila koja se primjenjuju u Sjedinjenim Državama trenutačno su utvrđena u odjeljcima 40 102(a)2), 41 102 i 41 103 Glave 49. Kodeksa Sjedinjenih Država (USC), kojima se zahtijeva da nositelji licenca za „zračnog prijevoznika” SAD-a, koje izdaje Ministarstvo prometa za obavljanje „zračnog prijevoza” kao javni prijevoznik, bez obzira radi li se o certifikatu, izuzeću ili licenci za lokalni redoviti prijevoz, budu samo državljani Sjedinjenih Država kako je definirano u 49 USC §40102(a)(15). Tim se odjeljkom zahtijeva da predsjednik i dvije trećine upravnog odbora i drugi direktori društva budu državljani SAD-a, 75 % udjela s pravom glasa drže državljana SAD-a i da je društvo pod stvarnom kontrolom državljana SAD-a. Ovaj zahtjev mora prvobitno ispunjavati podnositelj zahtjeva a mora ga nastaviti ispunjavati zračni prijevoznik SAD-a koji ima licencu.
3. Praksa koju slijede ugovorne stranke pri primjeni svojih zakona i propisa navedena je u Dodatku ovom Prilogu.
Dodatak Prilogu 4.
1. |
U Sjedinjenim Državama je za sve zračne prijevoznike SAD-a koji podnose zahtjev za certifikat, izuzeće ili licencu za lokalni redoviti prijevoz potrebno utvrđivanje državljanstva. Prvi zahtjev za licencu se pohranjuje u službenu javnu evidenciju i obrađuje se službeno zajedno sa zahtjevima podnositelja i drugih zainteresiranih strana. Ministarstvo prometa (DOT) izdaje konačnu odluku u obliku rješenja koje se temelji na službenoj javnoj evidenciji slučaja, uključujući dokumente za koje se jamči povjerljivo postupanje. Slučaj „trajne podobnosti” Ministarstvo prometa može rješavati neformalno, ili ga može uputiti u službeni postupak sličan onom koji se primjenjuje pri prvom zahtjevu. |
2. |
Odluke DOT-a se oblikuju kroz različite presedane koji odražavaju, između ostalog, promjenljivu prirodu financijskih tržišta i investicijskih struktura te spremnost DOT-a da uvažava nove pristupe stranim ulaganjima koji su u skladu sa zakonom SAD-a. DOT surađuje s podnositeljima zahtjeva u razmatranju predloženih oblika ulaganja i kako bi im pomogao pri oblikovanju transakcija koje su u potpunosti u skladu sa zakonodavstvom SAD-a o državljanstvu, a podnositelji zahtjeva se redovito savjetuju sa službenicima DOT-a prije konačnog oblikovanja svojih zahtjeva. U bilo koje doba prije nego što započne službeni postupak, službenici DOT-a mogu raspravljati o pitanjima koja se odnose na državljanstvo ili druge aspekte predložene transakcije te, ako je primjereno, mogu ponuditi prijedloge alternativnih rješenja koja omogućavaju da predložena transakcija bude u skladu sa zahtjevima SAD-a u pogledu državljanstva. |
3. |
Pri donošenju svojih prvih i daljnjih odluka u pogledu državljanstva i podobnosti, DOT razmatra sveukupne okolnosti koje utječu na zračnog prijevoznika SAD-a, a presedani Ministarstva omogućavaju razmatranje prirode odnosa u području zrakoplovstva između Sjedinjenih Država i matične države (matičnih država) stranih ulagača. U smislu ovog Sporazuma, DOT postupa s ulaganjima državljana EU-a barem jednako povoljno kao što bi postupao s ulaganjima državljana onih država koje su partneri u dvostranim ili višestranim sporazumima o otvorenom nebu. |
4. |
U Europskoj uniji, stavkom 5. člankom 4. Uredbe 2407/92 predviđa se da Europska komisija, djelujući na zahtjev države članice, provjerava sukladnost sa zahtjevima iz članka 4. i, ako je potrebno, donosi odluku. Pri donošenju takvih odluka, Komisija mora osigurati sukladnost s postupovnim odredbama koje Europski sud priznaje kao opća načela prava Zajednice, uključujući pravo zainteresiranih strana da ih se pravovremeno sasluša. |
5. |
Pri primjeni svojih zakona i propisa, svaka ugovorna stranka jamči da se bilo koja transakcija koja uključuje ulaganje državljana druge ugovorne stranke u jednog od njezinih zračnih prijevoznika razmatra pošteno i brzo. |
PRILOG 5.
O franšizi i brandiranju
1. |
Zračnom prijevozniku svake ugovorne stranke ne sprečava se sklapanje sporazuma o franšizi ili brandiranju, uključujući uvjete koji se odnose na zaštitu branda i na operativna pitanja, pod uvjetom: da su sukladni, posebno, s važećim zakonima i propisima u pogledu kontrole; da se ne ugrožava sposobnost zračnog prijevoznika da opstane izvan franšize; da ovakvi sporazumi nemaju za posljedicu uključivanje stranih zračnih prijevoznika u kabotažu; i da se poštuju važeći propisi, kao što su odredbe o zaštiti potrošača, uključujući one koje se odnose na otkrivanje identiteta stvarnog prijevoznika. Tako dugo dok su ovi zahtjevi ispunjeni, dopuštaju se bliski poslovni odnosi i sporazumi o suradnji između zračnih prijevoznika svake ugovorne stranke i stranih poslovnih subjekata, a svaki od sljedećih pojedinačnih aspekata, između ostalog, ugovora o franšizi i brandiranju, sam po sebi ne otvara pitanja kontrole, osim u iznimnim okolnostima:
|
2. |
Sporazumi o franšizi i brandiranju su neovisni o sporazumu o skupnoj oznaci koji zahtijevaju da oba zračna prijevoznika imaju odgovarajuće odobrenje ugovornih stranaka, kako je previđeno stavkom 7. člankom 10. ovog Sporazuma, ali mogu postojati istodobno s njim. |
Zajednička izjava
Predstavnici Sjedinjenih Država i Europske zajednice i njezinih država članica potvrdili su da Sporazum o zračnom prijevozu, parafiran u Bruxellesu 2. ožujka 2007. i čije je potpisivanje predviđeno 30. travnja 2007., mora biti ovjeren na drugim jezicima, kako je predviđeno, bilo razmjenom pisama prije potpisivanja Sporazuma, ili odlukom Zajedničkog odbora nakon potpisivanja Sporazuma.
Ova Zajednička izjava je sastavni dio Sporazuma o zračnom prijevozu.
Za Sjedinjene Države:
Datum: 18. travnja 2007.
Za Europsku zajednicu i njezine države članice; ad referendum
Datum: 18. travnja 2007.
MEMORANDUM O SAVJETOVANJIMA
1. |
Izaslanstva koja zastupaju Europsku zajednicu i njezine države članice i Sjedinjene Američke Države, sastala su se u Bruxellesu od 27. veljače do 2. ožujka 2007. kako bi završila pregovore o cjelovitom sporazumu o zračnom prijevozu. Popisi izaslanstava nalaze se u Dodatku A. |
2. |
Izaslanstva su o Sporazumu (Sporazum, priložen kao Dodatak B) postigla dogovor ad referendum i parafirala njegov tekst. Izaslanstva namjeravaju dostaviti nacrt Sporazuma svojim nadležnim tijelima na odobrenje, s ciljem njegovog stupanja na snagu u bliskoj budućnosti. |
3. |
U odnosu na stavak 2. članka 1., izaslanstva su potvrdila da definicija „zračnog prijevoza” uključuje sve oblike čarter zračnog prijevoza. Osim toga, napomenuli su da navođenje prijevoza „koji je na raspolaganju javnosti” ne utječe na ishod rasprava o pitanjima djelomičnog vlasništva koje su u tijeku. |
4. |
U odnosu na stavak 5. članka 1., izaslanstvo EU-a je napomenulo da se letovi između država članica, prema pravu Zajednice, smatraju letovima unutar Zajednice. |
5. |
U odnosu na stavak 6. članka 1., izaslanstvo EU-a je napomenulo da ništa u ovom Sporazumu ne utječe na raspodjelu nadležnosti između Europske zajednice i njezinih država članica koja proizlazi iz Ugovora o osnivanju Europske zajednice. |
6. |
Izaslanstvo EU-a je potvrdilo da su prekomorska područja na koja se primjenjuje Ugovor o osnivanju Europske zajednice: Francuski prekomorski departmani (Guadaloupe, Martinique, Réunion, Gvajana), Azori, Madeira i Kanarski otoci. |
7. |
Kao odgovor na pitanje koje je postavilo izaslanstvo SAD-a, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da, prema zakonodavstvu Europske zajednice, zračnom prijevozniku Zajednice svjedodžbu zračnog prijevoznika (AOC) i operativnu licencu izdaje država u kojoj on ima svoje glavno mjesto poslovanja. Osim toga, niti jedan zračni prijevoznik ne može imati AOC ili operativnu licencu iz više od jedne države. |
8. |
U odnosu na stavke 1., 3. i 5. članka 3., stavak 3. članka 1. Priloga 4. i stavak 2. članka 2. Priloga 4., i kao odgovor na pitanje izaslanstva SAD-a, izaslanstvo EU-a je objasnilo da na dan potpisa Sporazuma, članice Europskog zajedničkog zračnog prostora, osim država članica Europske unije, uključuju također Republiku Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Republiku Hrvatsku, Republiku Island, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Republiku Crnu Goru, Kraljevinu Norvešku, Republiku Srbiju i Misiju privremene uprave Ujedinjenih naroda na Kosovu. |
9. |
Kao odgovor na upit izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je objasnilo da na dan potpisa Sporazuma sljedeće države provode sporazume o otvorenom nebu sa Sjedinjenim Državama: Burkina Faso, Zelenortska Republika, Republika Kamerun, Republika Čad, Gabonska Republika, Republika Gambija, Republika Gana, Savezna Demokratska Republika Etiopija, Republika Liberija, Republika Madagaskar, Republika Mali, Kraljevina Maroko, Republika Namibija, Savezna Republika Nigerija, Republika Senegal, Ujedinjena Republika Tanzanija i Republika Uganda. Izaslanstvo SAD-a je također navelo da prema zračnim prijevoznicima Republike Kenije namjerava, u smislu stavka 2. članka 2. Priloga 4., postupati na isti način kao prema zračnim prijevoznicima iz država koje provode Sporazum o otvorenom nebu. |
10. |
U odnosu na članak 4., izaslanstvo SAD-a je napomenulo da će Ministarstvo prometa (DOT) od svakog stranog zračnog prijevoznika koji obavlja usluge u skladu s ovim Sporazumom, zahtijevati da navede odgovorno nadležno tijelo koje mu je izdalo AOC i operativnu licencu, čime postaje jasno koje je tijelo odgovorno za sigurnost, zaštitu i drugi regulatorni nadzor prijevoznika. |
11. |
U smislu članka 8., „odgovorno nadležno tijelo” je, s jedne strane, Savezna uprava za zrakoplovstvo SAD-a i, s druge strane, nadležna tijela Europske zajednice i/ili država članica koja su odgovorna za izdavanje ili vrjednovanje certifikata i licenca iz stavka 1. ili za održavanje ili upravljanje sigurnosnim standardima i zahtjevima iz stavka 2., kako je primjereno u pogledu predmetnog pitanja. Nadalje, kada se sukladno stavku 2. zahtijevaju savjetovanja, odgovorna nadležna tijela bi trebala osigurati da se u ta savjetovanja uključe bilo koja područna ili regionalna nadležna tijela, koja su u skladu sa zakonima ili propisima ili u praksi odgovorna za provođenje nadzora sigurnosti u odnosu na predmetno pitanje. |
12. |
U odnosu na članak 9., izaslanstva su potvrdila da ugovorne stranke, koliko je izvedivo, namjeravaju osigurati najviši mogući stupanj usklađivanja u pogledu predlaganih mjera zaštite kako bi se prijetnje što više smanjile i kako bi se ublažile moguće negativne posljedice bilo kojih novih mjera. Izaslanstva su nadalje napomenula da su kanali iz stavka 7. članka 9. na raspolaganju za razmatranje alternativnih mjera za postojeće i predložene zahtjeve u pogledu zaštite, što se posebno odnosi na politički dijalog o zaštiti na granicama i u prometu te na Skupinu za suradnju EU-a i SAD-a u području zaštite prijevoza. Osim toga, izaslanstvo SAD-a je navelo da zakonodavni postupak donošenja propisa u SAD-u rutinski daje mogućnost zainteresiranim strankama da daju primjedbe na predložene propise i predlažu alternativna rješenja, te da se takve primjedbe razmatraju u postupku donošenja propisa. |
13. |
Tijekom rasprave o stavku 6. članka 9., izaslanstvo SAD-a je objasnilo da Uprava za zaštitu prijevoza (TSA) mora odmah izdati direktivu o zaštiti, kada utvrdi da su za čuvanje zaštite prijevoza potrebne hitne mjere. Takve su mjere namijenjene za rješavanje predmetne prijetnje zaštiti te su u svom rasponu i trajanju ograničene. Hitne mjere koje imaju dugotrajniju prirodu ugrađuju se u zahtjeve TSA-e u postupku koji uključuje obavješćivanje javnosti i primanje primjedaba. |
14. |
U odnosu na postupak koji se mora uspostaviti u skladu sa stavkom 11. članka 9., izaslanstva su potvrdila potrebu uspostavljanja protokola za pripremu, provedbu i zaključke ocjenjivanja koja se provode na temelju ovog stavka. |
15. |
U odnosu na stavak 2. članka 10., izaslanstva su potvrdila svoju spremnost da omoguće da odgovarajuća nadležna tijela promptno razmatraju zahtjeve za dozvole, vize i dokumente za osoblje iz tog stavka, uključujući okolnosti u kojima se ulaz ili boravak osoblja traži na hitnoj i privremenoj osnovi. |
16. |
Izaslanstva su napomenula da upućivanje na „opće primjenjivo pravo ili propis” u stavku 5. članka 10. uključuje ekonomske sankcije kojima se ograničavaju transakcije s određenim državama i osobama. |
17. |
Oba su izaslanstva potvrdila da u skladu sa stavkom 7. članka 10. zračni prijevoznici svake ugovorne stranke koji imaju odgovarajuće odobrenje mogu pružati usluge skupne oznake, podložno uvjetima koji se na sve zračne prijevoznike primjenjuju na nediskriminirajućoj osnovi, u i iz svih točaka na području druge ugovorne stranke na kojima bilo koji drugi zračni prijevoznik obavlja međunarodni zračni prijevoz na izravnim, neizravnim, linijskim ili međulinijskim letovima, pod uvjetom da su takve usluge skupne oznake:
|
18. |
Izaslanstva su raspravljala o važnosti obavješćivanja putnika o tome, koji zračni ili površinski prijevoznik stvarno obavlja pojedini dio prijevoza, ako je uključen bilo kakav sporazum o skupnoj oznaci. Napomenuli su da svaka strana ima propise kojima se zahtijeva takvo informiranje. |
19. |
U odnosu na stavak 7. točku (c) članka 10., izaslanstva su izrazila svoje poimanje da površinski prijevoznici ne podliježu zakonima i drugim propisima kojima se uređuje zračni prijevoz, samo radi činjenice što takav površinski prijevoz obavlja zračni prijevoznik pod svojim imenom. Osim toga, površinski prijevoznici, baš kao i zračni prijevoznici, imaju pravo po vlastitom nahođenju odlučiti hoće li sklapati sporazume o suradnji. Pri odlučivanju o bilo kojem pojedinačnom sporazumu, površinski prijevoznici mogu uzeti u obzir, između ostalog, interese korisnika te tehnička, ekonomska, prostorna ograničenja i ograničenja kapaciteta. |
20. |
Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je potvrdilo da prema sadašnjem tumačenju zakona SAD-a, zračni prijevoz koji financira Vlada SAD-a (Fly America) i koji obavlja zračni prijevoznik SAD-a, uključuje također prijevoz koji se prodaje pod oznakom prijevoznika SAD-a u skladu sa sporazumom o skupnoj oznaci, a obavlja se zrakoplovom kojim operira strani zračni prijevoznik. |
21. |
Izaslanstvo SAD-a je objasnilo da u skladu s Prilogom 3. Sporazumu, i ako ne postoji ugovor između para gradova koji dodjeljuje Uprava za opće poslove SAD-a, zaposlenici Vlade SAD-a i druge osobe čiji prijevoz plaća Vlada SAD-a (osim zaposlenika, pripadnika vojske ili drugih osoba čiji prijevoz plaća Ministarstvo obrane SAD-a ili vojni odsjek), mogu rezervirati let, uključujući i kod zračnih prijevoznika Zajednice, između SAD-a i Europske zajednice, ili između dviju točaka izvan Sjedinjenih Država, koji uz najmanje troškove za Vladu zadovoljava potrebe putnika. Izaslanstvo SAD-a je nadalje napomenulo da se parovi gradova za koje se dodjeljuju ugovori mijenjaju svake fiskalne godine. Ministarstvo, agencija ili pomoćno tijelo Vlade SAD-a, osim Ministarstva obrane i vojnog odsjeka, mogu slati teret zračnim prijevozom, uključujući i prijevoznika Zajednice, između SAD-a i Europske zajednice, ili između dviju točaka izvan Sjedinjenih Država, koji uz najmanje troškove za Vladu zadovoljava potrebe agencije. |
22. |
Izaslanstvo EU-a je izjavilo da EU nema program poput Fly America. |
23. |
Oba su izaslanstva izrazila svoje namjere da istražuju daljnje mogućnosti poboljšanja pristupa zračnom prijevozu koji naručuje vlada. |
24. |
Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a o odobrenju za obavljanje gospodarske djelatnosti koje zračni prijevoznik Zajednice mora pribaviti od Ministarstva prometa SAD-a, izaslanstvo SAD-a je započelo napominjući da su se posljednjih godina postupci DOT-a za izdavanje odobrenja za obavljanje gospodarske djelatnosti pojednostavnili. Kada strani zračni prijevoznici traže odobrenje predviđeno sporazumom o zračnom prometu, njihovi se zahtjevi obično rješavaju brzo. Izaslanstvo SAD-a je nastavilo objašnjavati da zračni prijevoznik Zajednice ima mogućnost predavanja jedinstvenog zahtjeva za odobrenje za sve rute predviđene u stavku 1. članka 3., što uključuje pravo obavljanja redovitih i čarter letova. DOT je 23. kolovoza 2005. najavio daljnje ubrzanje postupaka, na temelju kojeg će strani zračni prijevoznici koji traže odobrenje za novu rutu predavati istodobno zahtjev za dozvolu i zahtjev za izuzeće. Uz pretpostavku da DOT može, na temelju evidencije i uvažavajući javni interes povezan s njegovom odlukom, donijeti povoljno rješenje, on može izdati jedinstveni nalog (1) kojim se odobrava zahtjev za izuzeće, za bilo koje razdoblje za koje se uobičajeno izdaje, ili dok ne počne vrijediti odobrenje, ovisno što je kraće; i (2) kojim se uvjetno odlučuje (tj. postupkom prikaza uzroka) da se dodijeli odgovarajuća dozvola, i u ovom slučaju u standardnom trajanju na koje bi se i inače izdala (npr. na neodređeno vrijeme za režime iz sporazuma). Ako su zračni prijevoznici već uložili zahtjev i za izuzeće i za dozvolu, i ako je evidencija o tim zahtjevima ostala važeća, DOT je počeo obrađivati takve zahtjeve u skladu s pristupom od 23. kolovoza. |
25. |
Ako zračni prijevoznik Zajednice želi ostvariti bilo koje odobrenje za skupnu oznaku u skladu sa stavkom 7. člankom 10., zračni prijevoznici koji su partneri sporazuma o skupnoj oznaci mogu uložiti zajednički zahtjev za potrebno odobrenje. Zračni prijevoznik koji na tržištu nudi javne usluge mora imati odobrenje DOT-a za obavljanje gospodarske djelatnosti za bilo koju vrstu usluga (redovitih ili čarter) koje se na tržištu prodaju pod njegovom oznakom. Slično tome, stvarni prijevoznik treba odgovarajuće odobrenje DOT-a za obavljanje gospodarske djelatnosti, i to: odobrenje za čarter letove koji omogućava drugim zračnim prijevoznicima da stavljaju njegove usluge na tržište; i odobrenje za čarter ili redovite letove za usluge koje namjerava stavljati na tržište u vlastito ime. Stvarni prijevoznik također treba izjavu o odobrenju za stavljanje oznake partnera za te letove. Stvarni prijevoznik može u pogledu odnosa skupne oznake zatražiti općenitu izjavu o odobrenju na neograničeno vrijeme, u kojoj se identificiraju tržišta na kojima se zahtijeva odobrenje za skupnu oznaku. Mogu se dodati dodatna tržišta, s tim da se o tome 30 dana unaprijed obavijesti DOT. Izjava o odobrenju za skupnu oznaku odnosi se na određenog zračnog prijevoznika, i svaki strani partner u odnosu skupne oznake treba svoju vlastitu izjavu i odobrenje i, ako je primjenjivo, nadzor sigurnosti leta sa skupnom oznakom od strane zračnog prijevoznika SAD-a u skladu s objavljenim smjernicama DOT-a. |
26. |
Ako u skladu sa stavkom 9. člankom 10. zračni prijevoznik Zajednice želi dati cjelokupan zrakoplov s posadom zračnom prijevozniku SAD-a za letove pod oznakom zračnog prijevoznika SAD-a, zračni prijevoznik Zajednice mora imati odobrenje DOT-a za čarter letove, kao i izjavu o odobrenju. Izaslanstvo SAD-a je izrazilo svoje vjerovanje da praktički svi zračni prijevoznici Zajednice koji sada obavljaju redovite letove u Sjedinjene Države imaju također odobrenje DOT-a za čarter letove koje vrijedi za cijeli svijet. Prema tome, što se tiče licence za obavljanje gospodarske djelatnosti, oni trebaju samo izjavu o odobrenju koja im omogućava da zračnim prijevoznicima SAD-a daju cjelokupni zrakoplov s posadom. Izaslanstvo SAD-a je nadalje izjavilo da ne predviđa da će zahtjevi drugih zračnih prijevoznika Zajednice za odobrenje za čarter letove naići na poteškoće. |
27. |
Izdavanje izjave o odobrenju, bilo za skupnu oznaku ili za davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom, zahtijeva da DOT utvrdi jesu li predložene operacije u interesu javnosti. Ovo utvrđivanje u velikoj mjeri olakšava spoznaja da su predložene usluge obuhvaćene valjanim sporazumima o zračnom prometu. Uključivanje prava u sporazum također potvrđuje da postoji uzajamnost. |
28. |
U odnosu na skupnu oznaku i davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom u skladu sa stavcima 7. i 9. članka 10., analize javnog interesa trebale bi se prvenstveno usredotočiti na sljedeće:
|
29. |
U odnosu na davanje zrakoplova s posadom, analiza javnog interesa bi se trebala dodatno usredotočiti na sljedeće:
|
30. |
Izjave o odobrenju za davanje cjelokupnog zrakoplova s posadom izdaju se, barem prvobitno, na ograničeno vrijeme (npr. šest do devet mjeseci) ili na temelju izuzeća koje je u skladu s pristupom u Europskoj uniji. |
31. |
Kao odgovor na zabrinutost koju je izrazilo izaslanstvo EU-a u pogledu mogućnosti odlučivanja po vlastitom nahođenju koju ima DOT što se tiče standarda „javnog interesa”, izaslanstvo SAD-a je izjavilo da je u području odnosa u okviru otvorenog neba DOT utvrdio da su sporazumi o skupnoj oznaci od javnog interesa te je u najkraćem mogućem postupku dosljedno izdavao izjave o odobrenju. Izaslanstvo SAD-a je navelo da u odnosu i sporazume o skupnoj oznaci i na davanje zrakoplova s posadom, kada su uključeni samo zračni prijevoznici ugovornih stranaka, DOT usredotočuje svoju analizu javnog interesa na gore opisane elemente, osim u slučaju kada se radi o neuobičajenim okolnostima kao što su one koje se odnose na nacionalnu sigurnost, zaštitu ili kriminalitet. Nadalje, u slučaju postojanja takvih neuobičajenih okolnosti, Sjedinjene Države bi o tome hitno obavijestile drugu ugovornu stranku. |
32. |
U odnosu na pitanje izaslanstva SAD-a, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da se prema sadašnjem valjanom zakonodavstvu EU-a (Uredba Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992.), za zrakoplov koji koristi zračni prijevoznik Zajednice zahtijeva da bude registriran u Zajednici. Međutim, država članica može odobriti odstupanje od ovog zahtjeva u slučaju kratkoročnog sporazuma o zakupu kako bi se zadovoljile privremene potrebe ili ako se radi o izuzetnim okolnostima. Zračni prijevoznik Zajednice koji je stranka u takvom sporazumu mora dobiti prethodno odobrenje od nadležnog tijela koje izdaje licence, a država članica ne može odobriti dogovor o davanju zrakoplova s posadom zračnom prijevozniku kojem je dala operativnu licencu, ako nisu ispunjeni standardi sigurnosti koji su jednakovrijedni onima koji se zahtijevaju pravom Zajednice ili nacionalnim zakonodavstvom. |
33. |
Oba su izaslanstva potvrdila da bi neizdavanje odobrenja zračnim prijevoznicima za ostvarivanja prava koja su im dana ovim Sporazumom ili neutemeljeno kašnjenje pri izdavanju takvog odobrenja moglo utjecati na poštene i jednake mogućnosti zračnog prijevoznika u tržišnom natjecanju. Ako bila koja ugovorna stranka vjeruje da njezini zračni prijevoznici ne dobivaju odobrenja za obavljanje gospodarske djelatnosti na koju imaju pravo na temelju ovog Sporazuma, ona se po tom pitanju može obratiti Zajedničkom odboru. |
34. |
U odnosu na stavak 4. članak 14., izaslanstvo EU-a je upozorilo da u skladu sa svojim člankom 295. Ugovor o osnivanju Europske zajednice ne dovodi ni na koji način u pitanje imovinskopravni sustav država članica. U svom odgovoru, izaslanstvo SAD-a je iznijelo svoje stajalište da državno vlasništvo nad zračnim prijevoznikom može negativno utjecati na poštene i jednake mogućnosti tržišnog natjecanja zračnih prijevoznika u obavljanju međunarodnog zračnog prijevoza obuhvaćenog ovim Sporazumom. |
35. |
U odnosu na članak 15., izaslanstva su istaknula važnost međunarodnog konsenzusa u pitanjima okoliša u zračnom prometu, u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO). U vezi s tim, naglasili su značaj jednoglasno postignutog sporazuma na 35. skupštini ICAO-a, koji obuhvaća pitanja buke i emisije zrakoplova (Rezolucija A35-5). Obje strane su odlučne u poštivanju ove Rezolucije u potpunosti. U skladu s tom Rezolucijom, obje su strane odlučne o primjeni načela „uravnoteženog pristupa” mjerama koje se poduzimaju u odnosu na buku zrakoplova (uključujući ograničenja dolazaka zrakoplova na zračne luke u određena doba) i o osiguravanju da se naknade za emisije zrakoplovnih motora na razini zračne luke temelje na troškovima ublažavanja učinaka na okoliš onih emisija zrakoplovnih motora koje su pravilno utvrđene i koje se mogu izravno pripisati zračnom prometu. Obje su strane također napomenule da ako postoje odgovarajuće zakonske obveze, bilo na međunarodnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili lokalnoj razini, one se također moraju u potpunosti poštovati; za Sjedinjene Države, odgovarajući datum je bio 5. listopad 2001., a za Europsku zajednicu 28. ožujak 2002. |
36. |
Izaslanstva su nadalje upozorila na odredbe o klimatskim promjenama, energiji i održivom razvoju iz „Priopćenje iz Gleneaglesa” koji su 2005. dale države skupine G8, te na okvir za suradnju u pitanjima upravljanja zračnim prometom iz Memoranduma o razumijevanju koji su 18. srpnja 2006. potpisali Savezna uprava za zrakoplovstvo i Komisija. Izaslanstva su istaknula namjeru nadležnih tijela SAD-a i EU-a da unaprijede tehničku suradnju, uključujući suradnju u istraživanjima i tehnološkom razvoju u području klimatologije, kojima će se unaprijediti sigurnost, poboljšati učinkovitost iskorištenja goriva i smanjiti emisije u zračnom prometu. Uz uzajamno uvažavanje stajališta o pitanjima emisija u međunarodnom zračnom prometu, oba su izaslanstva napomenula da Sjedinjene Države i Europska unija namjeravaju djelovati u okviru Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva. |
37. |
U odnosu na sastav Zajedničkog odbora, izaslanstvo SAD-a je izjavilo da je namjera SAD-a da ga zastupaju različite agencije pod vodstvom Ministarstva vanjskih poslova. Izaslanstvo EU-a je izjavilo da će EU zastupati Europska zajednica i njezine države članice. Oba su izaslanstva izjavila da bi sudjelovanje interesnih skupina bio važan element u postupku Zajedničkog odbora te da bi stoga predstavnike interesnih skupina trebalo pozvati kao promatrače, osim ako jedna ili obje ugovorne stranke odluče drukčije. |
38. |
U odnosu na članak 18., izaslanstva su potvrdila svoju namjeru da održe preliminarni sastanak Zajedničkog odbora najkasnije 60 dana nakon datuma potpisa ovog Sporazuma. |
39. |
Izaslanstva su potvrdila svoje stajalište da su prakse poput prava prvokupa, povećanja omjera, pristojbi na koje se ne daje prigovor ili bilo kakvih drugih ograničenja u odnosu na kapacitet, učestalost ili promet, nespojive s ovim Sporazumom. |
40. |
Izaslanstvo EU-a je podsjetilo da bi obje ugovorne stranke trebale imati što jasniju spoznaju stupnja u kojem predstavnici Ministarstva prometa SAD-a (DOT) i Europske komisije mogu razmjenjivati informacije o pitanjima tržišnog natjecanja koja su obuhvaćena Prilogom 2. Sporazuma, u skladu sa svojim zakonima, propisima i praksama, posebno u pogledu podataka i stajališta o pitanjima koja uključuju postupke koja ta nadležna tijela aktivno razmatraju. |
41. |
Izaslanstvo SAD-a je istaknulo da su postupci iz Priloga 2. Sporazumu postupci koji se vode u skladu sa zakonodavstvom SAD-a i podliježu zakonodavnim, regulatornim i sudskim ograničenjima kako bi se osiguralo da se odluka agencije temelji na informacijama koje su uključene u spis postupka, uključujući javne informacije za koje DOT utvrdi da ih treba službeno objaviti, na koje ugovorne stranke mogu dati svoje primjedbe prije konačne odluke agencije. |
42. |
Izaslanstvo SAD-a je objasnilo da ova ograničenja ne sprečavaju predstavnike, koji u aktivnom postupku savjetuju donositelje odluka DOT-a, da raspravljaju s predstavnicima Komisije o pitanjima kao što su: (1) stanje tržišnog natjecanja na bilo kojim tržištima koje se temelji na podacima koji nisu povjerljivi; (2) učinak postojećih udruženja ili drugih kooperativnih pothvata te rezultati ranije uvedenih uvjeta ili drugih ograničenja u odnosu na tržišno natjecanje; (3) općeniti pristupi analizi ili metodologiji tržišnog natjecanja; (4) prošli slučajevi, uključujući zapisnike i odluke; (5) materijalno pravo, politike i postupci koji se primjenjuju na bilo koje slučajeve; (6) pitanja koja bi mogli podići mogući slučajevi koji nisu formalno započeti, tako dugo dok predstavnici DOT-a ne „prejudiciraju” činjenice ili rezultate takvih slučajeva; i (7) u aktivnim postupcima, koja su pitanja ugovorne stranke već podigla i koji su nepovjerljivi dokazi dani u zapisnik, i u ovom slučaju do stupnja mogućeg „prejudiciranja” činjenica i ishoda. |
43. |
Postoje dva postupovna ograničenja u pogledu rasprava o slučajevima koji su u tijeku. Prvo se u velikoj mjeri odnosi na priopćenja Komisije DOT-u: odluka DOT-a se ne može temeljiti na bilo kojim bitnim informacijama ili argumentima koji nisu svim stranama prije konačne odluke stavljeni na raspolaganje za primjedbe. Ako se takva informacija primi, ona se ne može uvažiti pri donošenju odluke, ako nije bila stavljena na raspolaganje. Drugo se ograničenje odnosi na priopćenja koja daje DOT: agencija ne smije prejudicirati, ili se ne smije činiti da ona prejudicira pitanja – to jest, zaključak se ne može oblikovati dok zapisnik o slučaju nije potpun i dok nije objavljena konačna odluka. Ovo se ograničenje primjenjuje na DOT u bilo kojem smislu, bilo u raspravama s EU-om ili s bilo kojim subjektom koji nije legitimno dio unutarnjeg postupka odlučivanja Vlade SAD-a, bez obzira je li on za taj slučaj zainteresiran ili ne. DOT namjerava obavijestiti predstavnike Komisije odmah kada se po njegovom iskustvu prejudiciranje ili utjecaj na odlučivanje razmatra u raspravi o određenoj temi, kako bi predstavnici Komisije mogli odlučiti o daljnjem postupanju. |
44. |
Izaslanstvo EU-a je zatražilo jamstvo izaslanstva SAD-a da se zakonsko mjerilo „javnog interesa” neće u uvjetima režima tržišnog natjecanja SAD-a koristiti kako bi se pogodovalo interesima pojedinih zračnih prijevoznika SAD-a u odnosu na druge zračne prijevoznike, bilo američke ili strane. Izaslanstvo SAD-a je odgovorilo da su ovo mjerilo, kao i standardi tržišnog natjecanja koje DOT mora koristiti pri svojim odlukama, osmišljeni za zaštitu tržišnog natjecanja kao cjeline, a ne za zaštitu interesa pojedinih zračnih prijevoznika koji u tom natjecanju sudjeluju. Između ostalog, izaslanstvo SAD-a je napomenulo da „javni interes” u međunarodnom zračnom prijevozu u skladu sa zakonskom definicijom uključuje jednake mogućnosti za zračne prijevoznike SAD-a i strane zračne prijevoznike, kao i najviši stupanj tržišnog natjecanja. Štoviše, mjerilo javnog interesa u statutu koji uređuje odobrenje sporazuma između zračnih prijevoznika i antitrustovskog imuniteta za te sporazume, koje izdaje DOT, nije „iznimka” u analizi tržišnog natjecanja kojeg se agencija mora pridržavati, nego dodatni zahtjev koji se mora ispuniti prije nego što DOT odobri antitrustovski imunitet. Konačno, izaslanstvo SAD-a je naglasilo da odluke DOT-a moraju biti u skladu s domaćim zakonodavstvom i međunarodnim obvezama, uključujući sporazume o civilnom zrakoplovstvu koji svi sadrže zahtjev da sve ugovorne stranke jamče „poštene i jednake mogućnosti tržišnog natjecanja” za zračne prijevoznike svih drugih ugovornih stranaka. |
45. |
U okviru ove rasprave, oba su izaslanstva potvrdila da se njihovi režimi tržišnog natjecanja primjenjuju tako da se drži do poštenih i jednakih mogućnosti tržišnog natjecanja koje se daju svim zračnim prijevoznicima ugovornih stranaka te u skladu s općim načelom zaštite i poboljšanja tržišnog natjecanja u cjelini, bez obzira na moguće suprotne interese pojedinih zračnih prijevoznika koji sudjeluju u tržišnom natjecanju. |
46. |
U vezi s postupcima Europske komisije, izaslanstvo EU-a je objasnilo da osnovno ograničenje o mogućnosti Europske komisije da aktivno surađuje sa stranim vladinim agencijama proizlazi iz ograničenja koja se odnose na mogućnost priopćavanja povjerljivih informacija. Informacije koje Komisija i nadležna tijela država članica dobiju tijekom istrage i koje se smatraju poslovnom tajnom, podliježu članku 287. Ugovora o osnivanju EZ-a i članku 28. Uredbe (EZ) br. 1/2003. To se u osnovi odnosi na informacije koje nisu dostupne javnosti i koje se mogu otkriti tijekom istrage, ili mogu biti priopćene kao odgovor na upit za informacijama ili mogu biti dobrovoljno priopćene Komisiji. Ove informacije također uključuju poslovne ili trgovačke tajne. Takve se informacije ne smiju otkriti bilo kojoj agenciji treće zemlje, osim uz izričitu suglasnost izvora tih informacija. Prema tome, kada Komisija smatra primjerenim i poželjnim da povjerljive informacije dostavi stranoj agenciji (stranim agencijama), ona mora dobiti pristanak izvora tih informacija u obliku odricanja od zahtjeva za povjerljivošću. |
47. |
Informacije koje su povezane s provođenjem istrage, ili mogućim provođenjem istrage, ne podliježu gore navedenim odredbama. Takve informacije obuhvaćaju činjenicu da se istraga provodi, općeniti predmet istrage, identitet poduzeća koje se istražuje (iako to u nekim slučajevima može biti zaštićena informacija), identifikaciju sektora u kojem se provodi istraga, te predložene mjere koje bi se trebale poduzeti tijekom istrage. Ove se informacije obično održavaju povjerljivim kako bi se osiguralo pravilno provođenje istrage. Međutim, one se mogu priopćiti DOT-u, budući da je on u skladu s uvjetima iz članka 5. Priloga 2. Ugovoru obvezan čuvati povjerljivost podataka. |
48. |
Kao odgovor na pitanje izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je potvrdilo da će nadležna tijela SAD-a osigurati pošteno i brzo razmatranje potpunih zahtjeva za antitrustovski imunitet sporazuma o poslovnoj suradnji, uključujući revidirane sporazume. Izaslanstvo SAD-a je nadalje potvrdilo da će za zračne prijevoznike Zajednice, Sporazum o zračnom prijevozu između SAD-a i EU-a koji će se primjenjivati sukladno članku 25. ili biti na snazi sukladno članku 26., ispuniti zahtjev DOT-a da za razmatranje zahtjeva stranih zračnih prijevoznika za antitrustovski imunitet ili za produženje takvog imuniteta mora postojati sporazum o otvorenom nebu između Sjedinjenih Država i matične države (matičnih država) zračnog prijevoznika (zračnih prijevoznika) podnositelja zahtjeva. To se ne odnosi na podnositelje zahtjeva iz Irske dok ne istekne razdoblje iz odjeljka 4. Priloga 1. |
49. |
Kao odgovor na upit izaslanstva EU-a, izaslanstvo SAD-a je izjavilo da su sva pravila DOT-a o računalnim sustavima rezervacija (CRS-ovi ili sustavi) prestala vrijediti 31. srpnja 2004. Međutim, DOT je i dalje ovlašten za zabranjivanje nepoštenih i obmanjujućih praksa te nepoštenih metoda tržišnog natjecanja u području zračnog prijevoza i distribucije zračnog prijevoza, pa DOT može upotrijebiti to ovlaštenje pri rješavanju praksa koje su očigledno protivne tržišnom natjecanju i koje neki sustav koristi u stavljanju svojih prijevozničkih usluga na tržište. Osim toga, Ministarstvo pravosuđa i Savezna trgovinska komisija imaju nadležnost za rješavanje pritužaba u pogledu sustava koji svojim djelovanjem krše antitrustovske zakone. |
50. |
U odnosu na članak 25., izaslanstvo EU-a je objasnilo da u nekim državama članicama privremenu primjenu moraju prvo odobriti njihovi parlamenti u skladu s njihovim ustavnim odredbama. |
51. |
Oba su izaslanstva potvrdila da se, u slučaju da jedna ugovorna stranka odluči prekinuti privremenu primjenu Sporazuma u skladu s člankom 25. stavkom 2., sporazumi iz odjeljka 4. Priloga 1. Sporazumu mogu nastaviti primjenjivati ako se ugovorne stranke s tim slože. |
52. |
U odnosu na članak 26., izaslanstvo EU-a je objasnilo da u nekim državama članicama postupci iz ovog članka uključuju ratifikaciju. |
53. |
Kao odgovor na upit izaslanstva SAD-a o ograničenjima koja proizlaze iz preostalih elemenata dvostranih sporazuma o zračnom prometu između država članica, izaslanstvo EU-a je potvrdilo da se bilo kakva takva ograničenja koja utječu na mogućnost zračnih prijevoznika SAD-a i Zajednice da ostvare prava koja su im dana ovim Sporazumom, neće više primjenjivati. |
54. |
Oba su izaslanstva naglasila da ništa u ovom Sporazumu ni na koji način ne utječe na njihova pravna i politička stajališta o različitim pitanjima okoliša u vezi sa zračnim prometom. |
55. |
Oba su izaslanstva napomenula da niti jedna strana neće navoditi ovaj Sporazum ili bilo koji njegov dio kao osnovu za suprotstavljanje razmatranju alternativnih politika o bilo kojim pitanjima obuhvaćenim ovim Sporazumom u Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva. |
56. |
Bilo koji sporazumi o zračnom prijevozu između Sjedinjenih Država i države članice čija je primjena do datuma potpisa ovog Sporazuma bila upitna, nisu navedeni u odjeljku 1. Priloga 1. Sporazuma. Međutim, izaslanstva očekuju da će Sjedinjene Države i takva država članica ili države članice privremeno primjenjivati Sporazum u skladu s odredbama članka 25. Sporazuma. |
Za izaslanstvo Europske zajednice i njezinih država članica
Daniel CALLEJA
Za izaslanstvo Sjedinjenih Američkih Država
John BYERLY
Pisana izjava koju SAD-u nakon potpisa daje predsjedništvo u ime EZ-a i njezinih država članica
Države članice će u dobroj vjeri i u skladu s odredbama domaćeg prava koje je na snazi, primjenjivati ovaj Sporazum na privremenoj osnovi do njegovog stupanja na snagu.