(1)

Provedbenom uredbom (EU) 2015/309 (2) Komisija je uvela konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske („početni ispitni postupak”).

(2)

Komisija je 4. lipnja 2018., nakon djelomične privremene revizije u pogledu subvencioniranja svih proizvođača izvoznika u skladu s člankom 19. osnovne uredbe, odlučila zadržati mjere kako su utvrđene u početnom ispitnom postupku Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/823 (3).

(3)

Komisija je 15. svibnja 2020., nakon djelomične privremene revizije u skladu s člankom 19. osnovne uredbe, Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/658 (4) izmijenila razinu kompenzacijske pristojbe za jednog proizvođača izvoznika.

(4)

Komisija je 25. svibnja 2021., nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 18. osnovne uredbe, Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2021/823 (5) produljila mjere kako su utvrđene u početnom ispitnom postupku (i izmijenjene Provedbenom uredbom (EU) 2020/658) za dodatnih pet godina.

(5)

Komisija je 8. prosinca 2022. nakon djelomične privremene revizije objavila Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2022/2390 (6) („sporna uredba”).

(6)

Ege İhracatçıları Birliği (Udruženje egejskih izvoznika), Akdeniz İhracatçıları Birliği (Udruženje sredozemnih izvoznika), İstanbul İhracatçıları Birliği (Udruženje istanbulskih izvoznika), Doğu Karadeniz İhracatçıları Birliği (Udruženje izvoznika za regiju Istočnog Crnog mora) i Denizli İhracatçıları Birliği (Udruženje izvoznika za Denizli) zajedno sa svojim članovima („tužitelji”) podnijeli su 6. ožujka 2023. Općem sudu Europske unije („Opći sud”) tužbu za poništenje kojom se osporava zakonitost sporne uredbe.

(7)

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji su istaknuli sedam tužbenih razloga. Prvi tužbeni razlog temeljio se na navodnoj povredi članka 1. stavka 1., članka 3. stavka 2. te članaka 5. i 7. osnovne uredbe jer Komisija nije provela analizu prijenosa subvencije po kilogramu za kupljenu pastrvu.

(8)

Drugi tužbeni razlog temeljio se na navodnoj povredi članka 22. stavka 6. osnovne uredbe jer je Komisija primijenila novu metodologiju za izračun subvencije po kilogramu za kupljenu pastrvu.

(9)

Treći tužbeni razlog temeljio se na navodnoj povredi članka 1. stavka 1., članka 3. stavka 2. te članaka 5. i 7. osnovne uredbe jer je Komisija počinila očite pogreške u procjeni pri izračunu subvencije po kilogramu za kupljenu pastrvu.

(10)

Četvrti tužbeni razlog temeljio se na navodnoj povredi članka 22. stavka 6. osnovne uredbe jer je Komisija izmijenila metodologiju za izračun iznosa subvencije po kilogramu za kupljenu pastrvu tako što je u izračun uključila veliku pastrvu.

(11)

Peti tužbeni razlog temeljio se na navodnoj povredi članka 1. stavka 1., članka 3. stavka 2. te članaka 5. i 7. osnovne uredbe jer je Komisija u izračun iznosa subvencije po kilogramu za kupljenu pastrvu uključila veliku pastrvu, iako se kompenzacijske mjere nisu odnosile na veliku pastrvu.

(12)

Šesti tužbeni razlog temeljio se na navodnoj povredi članka 3. osnovne uredbe jer je Komisija netočno zaključila da se određeni zajmovi ovisni o izvozu koje su privatne banke odobrile društvu Gümüșdoğa Su Ürünleri Üretim İhracat ve İthalat AŞ („Gümüșdoğa”) trebaju pripisati vladi Turske.

(13)

Sedmi i posljednji tužbeni razlog temeljio se na navodnoj povredi članka 5. i članka 7. stavaka 2. i 4. osnovne uredbe jer je Komisija počinila očite pogreške u procjeni pri izračunu subvencijske marže društva Gümüșdoğa.

(14)

Opći sud donio je 5. veljače 2025. presudu (7) kojom je djelomično poništio spornu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje, osim društava Özpekler İnșaat Taahhüt Dayanıklı Tüketim Malları Su Ürünleri Sanayi ve Ticaret Ltd Șirketi i Selina Balık İșleme Tesisi İthalat İhracat Ticaret AȘ.

(15)

Opći sud utvrdio je da je Komisija počinila dvije pogreške u procjeni koje su utjecale na iznose utvrđene koristi, i to koristi ostvarene na temelju „potpore za izložbe” i koristi ostvarene na temelju „potpore za udruženje egejskih izvoznika”.

(16)

Komisija je analizirala je li primjereno uvesti obvezno evidentiranje uvoza predmetnog proizvoda. U tom je kontekstu uzela u obzir razmatranja u nastavku.

(17)

Člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da institucije moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi poštovale presude Suda. U slučaju poništenja akta koji su institucije donijele u kontekstu upravnog postupka, kao što je antisubvencijski ispitni postupak, usklađivanje s presudom Općeg suda postiže se zamjenom poništenog akta novim aktom iz kojeg je uklonjena nezakonitost koju je utvrdio Opći sud (8).

(18)

Prema sudskoj praksi Suda Europske unije („Sud”) postupak za zamjenu poništenog akta može se nastaviti u točki u kojoj je došlo do nezakonitosti (9). To konkretno znači da, ako se poništi akt kojim se zaključuje neki administrativni postupak, to poništenje ne utječe nužno na pripremne akte, kao što je pokretanje antisubvencijskog postupka.

(19)

Ako se, primjerice, poništi uredba kojom se uvode konačne antisubvencijske mjere, to znači da je nakon poništenja antisubvencijski postupak i dalje otvoren jer akt kojim se taj postupak završava više nije dio pravnog poretka Unije (10), osim ako je do nezakonitosti došlo u fazi pokretanja postupka.

(20)

Kako je objašnjeno u Obavijesti o ponovnom otvaranju postupka (11) i s obzirom na to da do nezakonitosti nije došlo u fazi pokretanja postupka, već u fazi provedbe ispitnog postupka, Komisija je odlučila ponovno pokrenuti privremenu reviziju te ju je nastavila u točki u kojoj je došlo do nepravilnosti.

(21)

U skladu sa sudskom praksom Suda, ponovno pokretanje upravnog postupka i eventualno ponovno uvođenje pristojbi ne mogu se smatrati protivnima pravilu o neretroaktivnosti (12). U Obavijesti o ponovnom otvaranju postupka zainteresirane strane, uključujući uvoznike, obaviještene su o tome da će sve eventualne buduće obveze proizlaziti iz nalaza tog ponovnog ispitivanja.

(22)

Na temelju svojih novih nalaza i ishoda ponovno otvorenog ispitnog postupka, koji u ovoj fazi nije poznat, Komisija može donijeti uredbu kojom se, ako je to opravdano, revidiraju primjenjive stope pristojbi. Eventualne revidirane stope imat će učinak od datuma na koji je sporna uredba stupila na snagu.

(23)

U tu svrhu Komisija je od nacionalnih carinskih tijela zatražila da pričekaju ishod ponovnog ispitivanja prije donošenja odluke o eventualnim zahtjevima povezanima s kompenzacijskim pristojbama koje je poništio Opći sud. Carinska tijela stoga se pozivaju da do objave ishoda ponovnog ispitivanja u Službenom listu Europske unije obustave sve zahtjeve za povrat poništenih pristojbi.

(24)

Nadalje, ako ponovno otvaranje ispitnog postupka dovede do ponovnog uvođenja mjera, pristojbe bi trebalo naplatiti i za razdoblje provedbe ponovno otvorenog ispitnog postupka.

(25)

U tom pogledu Komisija napominje da je evidentiranje iz članka 24. stavka 5. osnovne uredbe instrument kojim se mjere mogu naknadno primijeniti na uvoz od datuma evidentiranja. U ovom predmetu Komisija smatra primjerenim evidentirati uvoz kako bi se olakšala naplata kompenzacijskih pristojbi nakon revidiranja njihova iznosa u skladu s presudom Općeg suda (13).

(26)

U skladu sa sudskom praksom Suda (14) napominje se da se, za razliku od evidentiranja tijekom razdoblja prije donošenja privremenih mjera, uvjeti iz članka 16. stavka 4. osnovne uredbe ne primjenjuju na ovaj predmet.

(27)

Svrha evidentiranja u kontekstu provedbe sudske prakse i nije u omogućavanju retroaktivne provedbe mjera trgovinske zaštite kako je predviđeno tim odredbama. Umjesto toga, svrha je očuvati djelotvornost postojećih mjera bez nepotrebnog prekida od datuma stupanja na snagu spornih uredbi do ponovnog uvođenja ispravljenih pristojbi, osiguravajući da će u budućnosti biti moguće naplatiti mjere u ispravnom iznosu.

(28)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je smatrala da postoji osnova za evidentiranje na temelju članka 24. stavka 5. osnovne uredbe.

(29)

Na temelju prethodno navedenog, uvoz proizvoda koji proizvode društva navedena u Prilogu mora se evidentirati.

(30)

Kako je navedeno u Obavijesti o ponovnom otvaranju postupka, konačna obveza plaćanja eventualnih kompenzacijskih pristojbi od datuma stupanja na snagu sporne uredbe odredit će se na temelju rezultata ponovnog ispitivanja.

(31)

Za razdoblje od objave Obavijesti o ponovnom otvaranju postupka do datuma stupanja na snagu rezultata ponovno otvorenog ispitnog postupka ne smiju se naplatiti pristojbe veće od pristojbi utvrđenih spornom uredbom.

(32)

Trenutačne kompenzacijske pristojbe koje se primjenjuju na društva navedena u Prilogu kreću se od 3,4 % do 4,4 %,