Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document L:2018:294:FULL

Službeni list Europske unije, L 294, 21 studenoga 2018.


Display all documents published in this Official Journal
 

ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 294

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 61.
21. studenoga 2018.


Sadržaj

 

II.   Nezakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba Komisije (EU) 2018/1793 оd 20. studenoga 2018. o odobravanju izmjene tehničke dokumentacije oznake zemljopisnog podrijetla jakog alkoholnog pića registrirane u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 110/2008, kojom se mijenjaju njezine glavne specifikacije (Ron de Guatemala (OZP))

1

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1794 оd 20. studenoga 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) 2015/220 o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1217/2009 o uspostavi sustava za prikupljanje knjigovodstvenih podataka o prihodima i poslovnim aktivnostima poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji

3

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1795 оd 20. studenoga 2018. o utvrđivanju postupka i kriterija za primjenu testa ekonomske ravnoteže na temelju članka 11. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 )

5

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/1796 оd 20. studenoga 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja rokova odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorpirifos, klorpirifos-metil, klofentezin, dikamba, difenkonazol, diflubenzuron, diflufenikan, dimoksistrobin, fenoksaprop-P, fenpropidin, lenacil, mankozeb, mekoprop-p, metiram, nikosulfuron, oksamil, pikloram, piraklostrobin, piriproksifen i tritosulfuron ( 1 )

15

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka Vijeća (ZVSP) 2018/1797 od 19. studenoga 2018. o izmjeni i ažuriranju Odluke (ZVSP) 2018/340 o izradi popisa projekata koje treba razviti u okviru PESCO-a

18

 

 

POSLOVNICI

 

*

Izmjene praktičnih pravila za provedbu Poslovnika Općeg suda

23

 

 

Ispravci

 

*

Ispravak Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije ( SL L 269, 10.10.2013. )

44

 

*

Ispravak Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ( SL L 193, 30.7.2018. )

45

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP.

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/1


UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/1793

оd 20. studenoga 2018.

o odobravanju izmjene tehničke dokumentacije oznake zemljopisnog podrijetla jakog alkoholnog pića registrirane u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 110/2008, kojom se mijenjaju njezine glavne specifikacije („Ron de Guatemala” (OZP))

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (1), a posebno njezin članak 17. stavak 8. i članak 21.,

budući da:

(1)

Komisija je u skladu s člankom 17. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 110/2008 ispitala zahtjev udruge „Asociación Nacional de Fabricantes de Alcoholes y Licores (ANFAL)” za odobrenje izmjene tehničke dokumentacije oznake zemljopisnog podrijetla „Ron de Guatemala” registrirane na temelju iste Uredbe (EZ) br. 110/2008 (2).

(2)

Zaključivši da je zahtjev u skladu s Uredbom (EZ) br. 110/2008, Komisija je u skladu s člankom 17. stavkom 6. te uredbe objavila zahtjev za izmjenu u Službenom listu Europske unije (3).

(3)

Budući da Komisiji nije dostavljen nijedan prigovor u smislu članka 17. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 110/2008, u skladu s člankom 17. stavkom 8. Uredbe (EZ) br. 110/2008 potrebno je odobriti izmjenu tehničke dokumentacije.

(4)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za jaka alkoholna pića,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Odobrava se izmjena tehničke dokumentacije objavljena u Službenom listu Europske unije koja se odnosi na naziv „Ron de Guatemala” (OZP).

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. studenoga 2018.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 39, 13.2.2008., str. 16.

(2)  Uredba Komisije (EU) br. 97/2014 оd 3. veljače 2014. o izmjeni Priloga III. Uredbi (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića (SL L 33, 4.2.2014., str. 1.)

(3)  SL C 317, 23.9.2017., str. 6.


21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/3


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/1794

оd 20. studenoga 2018.

o izmjeni Provedbene uredbe (EU) 2015/220 o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1217/2009 o uspostavi sustava za prikupljanje knjigovodstvenih podataka o prihodima i poslovnim aktivnostima poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1217/2009 od 30. studenoga 2009. o uspostavi sustava za prikupljanje knjigovodstvenih podataka o prihodima i poslovnim aktivnostima poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji (1), a posebno njezin članak 5.a stavak 2. i članak 19. stavak 3.,

budući da:

(1)

U članku 12. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/220 (2) utvrđen je ukupan broj propisno ispunjenih i dostavljenih izvješća za poljoprivredna gospodarstva po državi članici koja imaju pravo na plaćanje standardne naknade. Člankom 19. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1217/2009 predviđa se smanjenje standardne naknade na 80 % ako je ukupan broj propisno ispunjenih i dostavljenih izvješća za poljoprivredna gospodarstva u odnosu na područnu jedinicu FADN-a ili na državu članicu manji od 80 % broja izvještajnih gospodarstava propisanog za tu područnu jedinicu FADN-a ili za predmetnu državu članicu. Kako bi se zajamčila pravedna primjena te odredbe, ne bi trebalo biti moguće nadoknaditi nedostavljena izvješća za poljoprivredna gospodarstva u područnoj jedinici FADN-a za koju je država članica podnijela manje od 80 % od broja izvještajnih gospodarstava propisanog za tu područnu jedinicu FADN-a.

(2)

Člankom 14. stavkom 4. Provedbene Uredbe (EU) 2015/220 utvrđuje se rok od dva mjeseca za ovjeru dostavljenih izvješća za poljoprivredna gospodarstva u pogledu njihove potencijalne prihvatljivosti za isplatu povećane standardne naknade. Kako bi se osigurala veća jasnoća u pogledu trajanja tog razdoblja, ono treba biti izraženo u radnim danima u predmetnoj državi članici. Osim toga, Komisija bi trebala moći produljiti taj rok u iznimnim i opravdanim slučajevima.

(3)

Provedbenu uredbu (EU) 2015/220 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(4)

Uzimajući u obzir prirodu izmjena, primjereno je da se primjenjuju od obračunske godine 2018.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za sustav poljoprivrednih knjigovodstvenih podataka,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Provedbena uredba (EU) 2015/220 mijenja se kako slijedi:

(1)

u članku 12. dodaje se sljedeći stavak:

„Međutim, izvješća za poljoprivredna gospodarstva iz područne jedinice FADN-a s brojem dostavljenih izvješća za poljoprivredna gospodarstva koji je veći od onog propisanog za tu područnu jedinicu FADN-a u Prilogu II. neće imati pravo na isplatu standardne naknade u područnoj jedinici FADN-a za koju je država članica dostavila manje od 80 % od propisanog broja izvještajnih gospodarstava.”;

(2)

u članku 14. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Povećanju standardne naknade iz stavka 3. točaka (a) i (b) može se dodati iznos od 2 EUR za obračunsku godinu 2018. i iznos od 5 EUR od obračunske godine 2019. ako je Komisija provjerila knjigovodstvene podatke u skladu s člankom 13. prvim podstavkom točkom (b) ove Uredbe i ako se oni smatraju propisno ispunjenima u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1217/2009, u trenutku njihova dostavljanja Komisiji ili u roku od 40 radnih dana od datuma kada Komisija obavijesti državu članicu koja ih je dostavila da dostavljeni knjigovodstveni podatci nisu propisno ispunjeni.

U iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, Komisija može odlučiti produljiti to razdoblje od 40 radnih dana.

Datum isteka razdoblja od 40 radnih dana, ili njegovo produljenje, potvrđuje se u pisanom obliku između Komisije i agencija za vezu predmetne države članice.”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od obračunske godine 2018.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. studenoga 2018.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 328, 15.12.2009., str. 27.

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/220 оd 3. veljače 2015. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1217/2009 o uspostavi sustava za prikupljanje knjigovodstvenih podataka o prihodima i poslovnim aktivnostima poljoprivrednih gospodarstava u Europskoj uniji (SL L 46, 19.2.2015., str. 1.).


21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/5


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/1795

оd 20. studenoga 2018.

o utvrđivanju postupka i kriterija za primjenu testa ekonomske ravnoteže na temelju članka 11. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (1), a posebno njezin članak 11. stavak 4. drugi podstavak,

budući da:

(1)

Direktivom 2012/34/EU kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2016/2370 (2) otvoreno je tržište za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika s ciljem dovršavanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. To može utjecati na organizaciju i financiranje usluga željezničkog prijevoza putnika koje se pružaju na temelju ugovora o javnim uslugama. Države članice mogu u svoje zakonodavstvo uvesti mogućnost odbijanja pristupa infrastrukturi u slučajevima u kojima bi ekonomska ravnoteža takvih ugovora o javnim uslugama bila ugrožena novim uslugama željezničkog prijevoza putnika otvorenog pristupa.

(2)

S druge strane, takve usluge, ovisno o njihovim posebnim svojstvima, kao što su kvaliteta, vremenski raspored, odredišta za koja se pružaju i ciljani korisnici, možda se ne natječu s javnim uslugama i tako imaju ograničen utjecaj na ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama. Nadalje, mogu postojati pozitivni mrežni učinci za operatere javne usluge, neto koristi za putnike ili šire društvene koristi koje treba uzeti u obzir.

(3)

Stoga je potrebno uravnotežiti legitimne interese operatera koji izvršavaju ugovor o javnim uslugama i nadležnih tijela s jedne strane, i glavne ciljeve za dovršenje jedinstvenog Europskog željezničkog prostora te iskorištavanje širih socijalnih koristi, s druge strane. Testom ekonomske ravnoteže trebala bi se postići ravnoteža između tih suprotstavljenih interesa.

(4)

Uredbom (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuje se da se operaterima kao nagrada za ispunjavanje obveza pružanja usluga željezničkog prijevoza putnika mogu dodijeliti financijska naknada ili isključiva prava, ili oboje. Međutim, dodjela isključivih prava željezničkim prijevoznicima ne bi trebala imati za posljedicu zatvaranje domaćih tržišta željezničkog prijevoza putnika.

(5)

Takva isključiva prava ne bi trebala isključivati pravo pristupa drugih željezničkih prijevoznika, osim ako test ekonomske ravnoteže pokaže da bi, uzimajući u obzir vrijednost isključivih prava, nova usluga željezničkog prijevoza putnika imala znatan negativan utjecaj na profitabilnost usluga koje se obavljaju u okviru ugovora o javnim uslugama ili neto trošak njihova pružanja za nadležno tijelo, ili oboje, ovisno o aranžmanima za podjelu rizika predviđenima u ugovoru o javnim uslugama.

(6)

Treba provesti test ekonomske ravnoteže samo u pogledu usluga željezničkog prijevoza putnika koje se ne pružaju u okviru ugovora o javnim uslugama i koje su potpuno nove ili podrazumijevaju znatnu izmjenu postojeće usluge. Taj pojam obuhvaća i komercijalne usluge koje pruža isti operater koji izvršava ugovor o javnim uslugama.

(7)

Regulatorno tijelo trebalo bi procijeniti bi li se predložena izmjena usluge željezničkog prijevoza putnika trebala smatrati znatnom. Povećanje učestalosti ili broja zaustavljanja može se smatrati znatnom izmjenom. Promjena cijena ne bi se trebala smatrati znatnom izmjenom, osim ako nije u skladu s uobičajenim tržišnim ponašanjem te, prema potrebi, s poslovnim planom koji je dostavljen regulatornom tijelu u trenutku obavljanja prethodnog testa ekonomske ravnoteže.

(8)

Odluka regulatornog tijela trebala bi uključivati procjenu neto koristi za korisnike koje proizlaze iz nove usluge željezničkog prijevoza putnika u kratkom i srednjem roku te bi trebala uzeti u obzir tehničke informacije koje pruža upravitelj infrastrukture o relevantnim zahtjevima u pogledu infrastrukture i o očekivanim učincima na izvedbu mreže te optimalno korištenje kapacitetom svih podnositelja zahtjeva.

(9)

Regulatorno tijelo trebalo bi imati pravo i na ocjenjivanje vjerojatnog učinka nove usluge prijevoza putnika te procjenu bi li takav učinak bio znatan i time ugrozio ekonomsku ravnotežu postojećih ugovora o javnim uslugama.

(10)

Kako bi se spriječilo prekidanje nove usluge željezničkog prijevoza putnika nakon njezina početka rada i kako bi se toj novoj usluzi osigurala pravna sigurnost u pogledu mogućnosti rada, razdoblje za traženje testa ekonomske ravnoteže trebalo bi biti ograničeno i povezano s vremenom podnositeljeve obavijesti o namjeri da pokrene novu uslugu željezničkog prijevoza putnika.

(11)

Kako bi bio prihvatljiv, zahtjev za test ekonomske ravnoteže treba sadržavati dokaze o tome da nova usluga neće ugroziti ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama.

(12)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost za sve uključene strane i upravitelju infrastrukture omogućilo da obrađuje zahtjeve za kapacitet u skladu s postupkom utvrđenim u odjeljku 3. poglavlja IV. Direktive 2012/34/EU, regulatorno tijelo trebalo bi donijeti odluku o ekonomskoj ravnoteži u unaprijed utvrđenom vremenskom okviru, a u svakom slučaju prije roka za primitak zahtjeva za kapacitet, koji je postavio upravitelj infrastrukture u skladu s točkom 3. Priloga VII. Direktivi 2012/34/EU.

(13)

Međutim, ako se u trenutku primitka obavijesti podnositelja zahtjeva provodi konkurentno nadmetanje za ugovor o javnim uslugama te je zatražen test ekonomske ravnoteže, regulatorno tijelo može odlučiti suspendirati razmatranje zahtjeva za novu uslugu željezničkog prijevoza putnika tijekom ograničenog razdoblja do dodjele novog ugovora o javnim uslugama. Suspenzija bi trebala trajati najviše 12 mjeseci od primitka obavijesti podnositelja zahtjeva ili do zaključenja natječajnog postupka, ovisno o tome što nastupi prije.

Tim posebnim odredbama ne dovodi se u pitanje primjena ove Uredbe na ugovor o javnim uslugama koji je u tijeku u trenutku obavijesti podnositelja zahtjeva. U tim okolnostima i ako se testom ekonomske ravnoteže postojećeg ugovora o javnim uslugama dokaže da se pristup može dodijeliti, takav bi pristup trebao biti vremenski ograničen do isteka postojećeg ugovora o javnim uslugama.

(14)

Ekonomska ravnoteža ugovora o javnim uslugama trebala bi se smatrati ugroženom ako bi predložena nova usluga imala znatan negativan utjecaj na razinu dobiti za operatera javne usluge i/ili bi pružanje tih usluga podrazumijevalo znatno povećanje neto troška za nadležno tijelo.

(15)

Pri procjeni je li učinak znatan, regulatorno tijelo trebalo bi uzeti u obzir određene kriterije, npr. bi li nova usluga ugrozila održivost i kontinuitet javne usluge, bilo zbog toga što izvršenje ugovora o javnoj nabavi ne bi bilo ekonomski održivo za operatera javne usluge ili zbog toga što bi to dovelo do znatnog povećanja neto troška za nadležno tijelo.

(16)

Osim ekonomske analize, regulatorno tijelo trebalo bi procijeniti i uzeti u obzir neto koristi za korisnike u kratkom i srednjem roku te učinke na izvedbu mreže i korištenje kapaciteta na mreži. Regulatorno tijelo trebalo bi uzeti u obzir tehničke informacije koje pruža upravitelj infrastrukture o relevantnim zahtjevima u pogledu infrastrukture, o očekivanim učincima na izvedbu mreže te optimalno korištenje kapacitetom svih podnositelja zahtjeva.

(17)

Ekonomska analiza trebala bi biti usmjerena na utjecaj predložene nove usluge na ugovor o javnim uslugama u cjelini, uključujući usluge na koje postoji konkretan utjecaj, tijekom cijelog njezina trajanja, uzimajući u obzir vrijednost svih postojećih isključivih prava koja su mogla biti dodijeljena. Ni jedan unaprijed utvrđeni kvantificirani prag u pogledu štete ne bi se trebao primjenjivati strogo ili izdvojeno, a u nacionalnom zakonodavstvu ne bi trebalo utvrditi takve pragove. Procjena bi se trebala temeljiti na objektivnoj metodologiji koju regulatorno tijelo donese uzimajući u obzir specifičnosti željezničkog prijevoza u predmetnoj državi članici.

(18)

Ako regulatorno tijelo zaključi da bi nova usluga željezničkog prijevoza putnika ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama, u svojoj bi odluci trebalo navesti, ako je to potrebno, moguće promjene nove usluge željezničkog prijevoza putnika kojima bi se omogućila dodjela pristupa. Regulatorno tijelo može izdati preporuke nadležnom tijelu u vezi s drugim mogućim uvjetima kojima bi se omogućila dodjela pristupa, posebno s obzirom na njegovu analizu neto koristi za korisnike koji proizlaze iz nove usluge željezničkog prijevoza putnika.

(19)

Ako se zahtjev za pristup odnosi na novu uslugu željezničkog prijevoza putnika kako je definirana u članku 3. stavku 36. Direktive 2012/34/EU, a objektivna ekonomska analiza regulatornog tijela pokazuje da bi nova usluga prijevoza putnika imala znatan negativan utjecaj na ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama, regulatorno tijelo trebalo bi utvrditi uvjete koji bi omogućili dodjelu pristupa u skladu s člankom 11.a Direktive 2012/34/EU.

(20)

U svim aktivnostima povezanima s testom ekonomske ravnoteže regulatorna tijela ne bi trebala otkrivati povjerljive ili poslovno osjetljive informacije koje prime od uključenih strana. Osobito bi trebala redigirati takve informacije u odluci koja se treba objaviti. Sve odluke regulatornih tijela, uključujući odluke o povjerljivoj prirodi primljenih informacija, podliježu sudskoj kontroli u skladu s člankom 56. stavkom 10. Direktive 2012/34/EU.

(21)

Ako se test ekonomske ravnoteže provodi u pogledu nove usluge međunarodnog prijevoza putnika, ne dovodeći u pitanje načelo neovisnosti regulatornih tijela u donošenju odluka iz članka 55. stavka 1. Direktive 2012/34/EU, predmetna regulatorna tijela trebala bi razmjenjivati informacije i surađivati kako bi pronašla prihvatljivo rješenje tog pitanja.

(22)

Regulatorna tijela trebala bi razmjenjivati najbolje prakse u primjeni testa ekonomske ravnoteže s ciljem prilagodbe njihove metodologije tijekom vremena i razvoja dosljedne metodologije u svim državama članicama, koja može biti obuhvaćena člankom 57. stavkom 8. Direktive 2012/34/EU.

(23)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 869/2014 (4) utvrđuju se kriteriji i postupci za primjenu testa glavne svrhe i testa ekonomske ravnoteže u pogledu novih usluga međunarodnog željezničkog prijevoza putnika. Međutim, otvaranjem tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika, test glavne svrhe postao je suvišan te bi se isti kriteriji i postupci trebali primjenjivati na sve nove usluge željezničkog prijevoza putnika, bez obzira na to jesu li domaće ili međunarodne. Provedbenu uredbu (EU) br. 869/2014 stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(24)

Budući da se članak 10. i članak 11. stavak 1. Direktive 2012/34 primjenjuju od 1. siječnja 2019., ali se ne primjenjuju na željeznički prijevoz koji se počinje obavljati prije 12. prosinca 2020., potrebno je nastaviti primjenjivati Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 869/2014 nakon 1. siječnja 2019., ali samo za nove usluge željezničkog prijevoza putnika koje bi trebale započeti prije 12. prosinca 2020. Primjena Provedbene uredbe (EU) br. 869/2014 trebala bi biti uvjetovana podnošenjem obavijesti podnositelja zahtjeva u roku koji omogućuje razumno vrijeme za dovršenje postupka izdavanja odobrenja i postupka izrade rasporeda kako bi se te usluge mogle početi pružati prije 12. prosinca 2020.

(25)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 62. stavkom 1. Direktive 2012/34/EU,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pojedinosti postupka i kriterija koje treba slijediti pri određivanju je li ekonomska ravnoteža ugovora o javnim uslugama željezničkog prijevoza ugrožena novom uslugom željezničkog prijevoza putnika.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na situacije u kojima je neka država članica odlučila ograničiti pravo pristupa iz članka 10. stavka 2. Direktive 2012/34/EU za nove usluge željezničkog prijevoza putnika između određenog polazišta i određenog odredišta ako jedan ili više ugovora o javnim uslugama obuhvaća isti pravac ili alternativni pravac, kako je predviđeno u članku 11. stavku 1. te direktive.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„nova usluga željezničkog prijevoza putnika” znači željeznički prijevoz putnika koji se planira obavljati prema redovitom voznom redu, koji je u potpunosti nov ili koji podrazumijeva znatne izmjene postojećeg željezničkog prijevoza putnika, posebno u smislu povećane učestalosti prijevoza ili povećanog broja zaustavljanja, a koji nije predviđen ugovorom o javnim uslugama;

(2)

„test ekonomske ravnoteže” znači postupak procjene, opisan u članku 11. stavcima od 1. do 4. i članku 11.a Direktive 2012/34/EU i detaljnije opisan u članku 10., koji provodi regulatorno tijelo na zahtjev jednog od subjekata iz članka 11. stavka 2. Direktive 2012/34/EU kako bi se utvrdilo bi li predložena nova usluga željezničkog prijevoza putnika ugrozila ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama;

(3)

„ugovor o javnim uslugama” znači ugovor o javnim uslugama kako je definiran u članku 2. točki i. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 koja se odnosi na željeznički prijevoz;

(4)

„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo kako je definirano člankom 2. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 1370/2007;

(5)

„neto financijski učinak” znači učinak nove usluge željezničkog prijevoza putnika na neto saldo troškova i prihoda koji proizlazi iz ispunjavanja obveza obavljanja javne usluge propisanih u ugovoru o javnim uslugama, koji uključuje razumnu dobit;

(6)

„isključivo pravo” znači pravo kako je definirano člankom 2. točkom (f) Uredbe (EZ) br. 1370/2007.

Članak 4.

Obavijest o planiranoj novoj usluzi željezničkog prijevoza putnika

1.   Podnositelj zahtjeva obavješćuje upravitelje infrastrukture i regulatorna tijela na koje se to odnosi o namjeri obavljanja nove usluge željezničkog prijevoza putnika u skladu s rokom utvrđenim u članku 38. stavku 4. Direktive 2012/34/EU.

2.   Regulatorna tijela sastavljaju standardni obrazac za obavješćivanje koji podnositelj zahtjeva treba ispuniti i podnijeti te ga objavljuju na svojim internetskim stranicama, a taj obrazac mora sadržavati sljedeće informacije:

(a)

ime, adresu, pravni oblik, registracijski broj podnositelja zahtjeva (prema potrebi);

(b)

kontaktne informacije osobe odgovorne za upite;

(c)

podatke o dozvoli i potvrdi o sigurnosti podnositelja zahtjeva ili izjavu o fazi postupka za njihovo izdavanje;

(d)

detaljne podatke o pravcu koji sadrže lokaciju polazišnog i odredišnog kolodvora, kao i usputnih zaustavljanja;

(e)

planirani datum početka rada predložene nove usluge željezničkog prijevoza putnika;

(f)

okvirni vremenski raspored, učestalost i kapacitet predložene nove usluge željezničkog prijevoza putnika, uključujući predložena vremena polaska, vremena dolaska i presjedanja, kao i svako odstupanje od učestalosti ili zaustavljanja u odnosu na standardni vozni red, za svaki smjer;

(g)

okvirne informacije o željezničkim vozilima koje podnositelj zahtjeva planira upotrebljavati.

3.   Informacije o planiranom radu nove usluge željezničkog prijevoza putnika obuhvaćaju barem prve tri godine rada i, koliko to bude moguće, prvih pet godina rada. Regulatorno tijelo međutim može pristati na kraće razdoblje.

4.   Regulatorno tijelo na svojoj internetskoj stranici objavljuje standardni obrazac za obavješćivanje koji je dostavio podnositelj zahtjeva i bez nepotrebnog odgađanja, a najkasnije u roku od 10 dana od primitka potpunog obrasca obavijesti, obavješćuje sljedeće:

(a)

svako nadležno tijelo koje je dodijelilo ugovor o javnim uslugama za obavljanje usluga željezničkog prijevoza putnika na tom pravcu ili alternativnom pravcu u smislu Direktive 2012/34/EU;

(b)

svako drugo zainteresirano nadležno tijelo koje ima pravo ograničiti pravo pristupa na temelju članka 11. Direktive 2012/34/EU;

(c)

sve željezničke prijevoznike koji pružaju usluge prijevoza na temelju ugovora o javnim uslugama na pravcu nove usluge željezničkog prijevoza putnika ili alternativnom pravcu.

5.   Podnositelj zahtjeva regulatornom tijelu i upraviteljima infrastrukture šalje u elektroničkom obliku sve informacije unesene u standardni obrazac za obavješćivanje i sve popratne dokumente. Međutim, u propisno opravdanim slučajevima regulatorno tijelo može prihvatiti da se dokumenti dostavljaju u papirnatom obliku.

6.   Ako je obavijest nepotpuna, regulatorno tijelo obavješćuje podnositelja zahtjeva da se nepotpuni zahtjevi neće razmatrati i podnositelju zahtjeva daje mogućnost da podnese svoj zahtjev u razumnom roku koji ne premašuje deset radnih dana.

Članak 5.

Postupak za test ekonomske ravnoteže

1.   Sve zahtjeve za test ekonomske ravnoteže regulatornom tijelu podnose subjekti iz članka 11. stavka 2. prvog podstavka Direktive 2012/34/EU u roku utvrđenom u toj odredbi.

2.   U slučaju da se, u trenutku primitka obavijesti podnositelja zahtjeva iz članka 4., provodi konkurentno nadmetanje za ugovor o javnim uslugama koji obuhvaća isti pravac ili alternativni pravac te je rok za podnošenje ponuda nadležnom tijelu istekao, subjekti iz članka 11. stavka 2. Direktive 2012/34/EU mogu zatražiti test ekonomske ravnoteže u roku iz stavka 1. ovoga članka kad je riječ o budućem ugovoru o javnim uslugama.

Time se ne dovodi u pitanje primjena ove Uredbe na ugovor o javnim uslugama koji je u tijeku u trenutku obavijesti podnositelja zahtjeva.

3.   Ako se u roku iz stavka 1. ne podnese zahtjev za test ekonomske ravnoteže, regulatorno tijelo o tome odmah obavješćuje podnositelja zahtjeva i upravitelja infrastrukture. Upravitelj infrastrukture obrađuje zahtjev za pristup u skladu s poglavljem IV. odjeljkom 3. Direktive 2012/34/EU.

Članak 6.

Ugovori o javnim uslugama s isključivim pravima

Ako je nadležno tijelo dodijelilo isključiva prava željezničkom prijevozniku koji obavlja ugovor o javnim uslugama u skladu s člankom 3. Uredbe (EZ) br. 1370/2007, postojanje takvih prava ne isključuje mogućnost dodjeljivanja pristupa podnositelju zahtjeva u svrhu obavljanja nove usluge željezničkog prijevoza putnika, pod uvjetom da pristup ne bi ugrozio ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama.

Pri provođenju testa na temelju članka 10., regulatorno tijelo uzima u obzir vrijednost takvih isključivih prava.

Članak 7.

Zahtjevi u pogledu informacija za test ekonomske ravnoteže

1.   Subjekt koji zahtijeva test ekonomske ravnoteže dostavlja sljedeće informacije:

(a)

ime, adresu, pravni oblik, registracijski broj (ako je primjenjivo) subjekta koji podnosi zahtjev;

(b)

kontaktne informacije osobe odgovorne za upite;

(c)

dokaze o opasnosti da ekonomska ravnoteža ugovora bude ugrožena novom uslugom željezničkog prijevoza putnika;

(d)

ako je subjekt koji podnosi zahtjev nadležno tijelo ili željeznički prijevoznik koji izvršava ugovor o javnim uslugama, primjerak ugovora o javnim uslugama.

2.   Regulatorno tijelo može zatražiti sve potrebne informacije, uključujući, ovisno o slučaju:

(a)

od nadležnog tijela:

(1)

relevantna predviđanja prometa, potražnje i prihoda, uključujući metodologiju predviđanja;

(2)

prema potrebi, metodologiju i podatke upotrijebljene za izračun neto financijskog učinka na temelju članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 i Priloga toj uredbi;

(b)

od željezničkog prijevoznika koji izvršava ugovor javnim uslugama:

(1)

preslik ugovora o javnim uslugama ako nije dostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (d);

(2)

poslovni plan prijevoznika za pravac obuhvaćen ugovorom o javnim uslugama ili alternativni pravac;

(3)

relevantna predviđanja prometa, potražnje i prihoda, uključujući metodologiju predviđanja;

(4)

informacije o prihodima i profitnim maržama koje prijevoznik stekne na pravcu obuhvaćenom ugovorom o javnim uslugama ili alternativnom pravcu;

(5)

vozni red njegovih usluga, uključujući vremena polaska, usputna zaustavljanja, vremena dolaska i presjedanja;

(6)

procjenu elastičnosti usluga (npr. elastičnost cijena, elastičnost u pogledu osobina kvalitete usluga);

(7)

troškove kapitala i operativne troškove za usluge pružene na temelju ugovora o javnim uslugama, kao i promjene u pogledu troškova i potražnje koje uzrokuje nova usluga željezničkog prijevoza putnika;

(c)

od podnositelja zahtjeva, informacije o njegovim planovima za obavljanje nove usluge željezničkog prijevoza putnika, uključujući:

(1)

poslovni plan;

(2)

predviđanje putničkog prometa i prihoda, uključujući metodologiju predviđanja;

(3)

strategije za određivanje cijena;

(4)

organizaciju prodaje karata;

(5)

specifikacije željezničkih vozila (npr. faktor popunjenosti, broj sjedala, konfiguracija vozila);

(6)

marketinšku strategiju;

(d)

od upravitelja infrastrukture:

(1)

informacije povezane s relevantnim prugama ili njihovim dijelovima kako bi se osiguralo da se nova usluga željezničkog prijevoza putnika može pružati na toj infrastrukturi;

(2)

informacije o mogućim učincima u pogledu izvedbe i otpornosti predložene nove usluge željezničkog prijevoza putnika;

(3)

procjenu učinaka na korištenje kapaciteta;

(4)

planove za razvoj infrastrukture u pogledu pravaca obuhvaćenih novom uslugom željezničkog prijevoza putnika, uključujući okvirno navođenje vremena kada će se ti planovi provoditi;

(5)

informacije o relevantnim okvirnim sporazumima koji su sklopljeni ili koji su predmet rasprave, konkretno prijevoznikom koji izvršava ugovor o javnim uslugama.

Obvezama upravitelja infrastrukture navedenima u prvom podstavku točki (d) ovog stavka da dostavlja informacije ne dovode se u pitanje njegove obveze u skladu s postupkom dodjele infrastrukturnog kapaciteta iz poglavlja IV. odjeljka 3. Direktive 2012/34/EU.

3.   Sve se informacije šalju regulatornom tijelu u elektroničkom obliku. Međutim, u propisno opravdanim slučajevima regulatorno tijelo može prihvatiti da se dokumenti dostavljaju u papirnatom obliku.

Članak 8.

Povjerljivost

1.   Regulatorno tijelo ne otkriva poslovno osjetljive informacije primljene od strana u vezi s testom ekonomske ravnoteže.

2.   Subjekt koji zahtijeva test ekonomske ravnoteže i podnositelj zahtjeva moraju obrazložiti svako predloženo neobjavljivanje poslovno osjetljivih informacija u trenutku kada se informacije dostavljaju regulatornom tijelu. Konkretno, te informacije mogu uključivati tehničke ili financijske informacije koje se odnose na znanje i iskustvo poduzetnika, poslovni plan, strukture troškova, marketinške strategije i strategije određivanja cijena, izvore opskrbe i tržišne udjele. Regulatorno tijelo redigira sve poslovno osjetljive informacije u svojoj odluci prije obavijesti o njoj i njezinoj objavi u skladu s člankom 11. stavkom 5. Informacije iz standardnog obrasca za obavješćivanje kako je naveden u članku 4. stavku 2. ne smatraju se poslovno osjetljivima.

3.   Ako regulatorno tijelo utvrdi da razlozi za neobjavljivanje iz stavka 2. nisu prihvatljivi, ta se odluka priopćuje i obrazlaže u pisanom obliku strani koja je zatražila povjerljivost najkasnije dva tjedna prije donošenja odluke iz članka 11. stavka 1.

4.   Odluka regulatornog tijela o povjerljivosti podliježe sudskoj kontroli u skladu s člankom 56. stavkom 10. Direktive 2012/34/EU. Regulatorno tijelo ne otkriva sporne informacije sve dok nacionalni sud ne donese odluku o povjerljivosti.

Članak 9.

Postupak za test ekonomske ravnoteže

1.   Regulatorno tijelo može zatražiti od subjekta koji traži test ekonomske ravnoteže da mu u roku od mjesec dana od primitka zahtjeva dostavi sve dodatne informacije koje smatra potrebnima u skladu s člankom 7. stavkom 2. Subjekt koji podnosi zahtjev dostavlja te informacije u razumnom roku koji odredi regulatorno tijelo. Regulatorno tijelo može zatražiti dodatne informacije ako smatra da dodatne informacije nisu dovoljne.

2.   U slučaju da šest tjedana prije konačnog datuma primitka zahtjeva za kapacitet utvrđenog u skladu s točkom 3. Priloga VII. Direktivi 2012/34/EU informacije koje je dostavio subjekt koji podnosi zahtjev i dalje nisu potpune, regulatorno tijelo provodi test na temelju dostupnih informacija. Međutim, ako regulatorno tijelo smatra da informacije nisu dovoljne za provođenje testa, ono odbacuje zahtjev.

3.   U roku od mjesec dana od primitka zahtjeva za test ekonomske ravnoteže regulatorno tijelo traži i od drugih strana iz članka 7. stavka 2. da mu dostave informacije koje su potrebne za provođenje testa u skladu s tom odredbom, u mjeri u kojoj ta strana razumno može dostaviti takve informacije. Ako su tako dostavljene informacije nepotpune, regulatorno tijelo može zatražiti dodatna pojašnjenja uz određivanje razumnih rokova.

4.   U slučaju da šest tjedana prije konačnog datuma primitka zahtjeva za kapacitet utvrđenog u skladu s točkom 3. Priloga VII. Direktivi 2012/34/EU informacije koje je dostavio subjekt koji traži pristup i dalje nisu potpune, regulatorno tijelo provodi test na temelju dostupnih informacija. Međutim, ako regulatorno tijelo smatra da informacije koje je podnositelj zahtjeva dostavio nisu dovoljne za provođenje testa, ono donosi odluku kojom se pristup odbija.

5.   U slučaju da prijevoznik koji izvršava ugovor o javnim uslugama nije subjekt koji podnosi zahtjev i da šest tjedana prije konačnog datuma primitka zahtjeva za kapacitet utvrđenog u skladu s točkom 3. Priloga VII. Direktivi 2012/34/EU informacije koje je dostavio taj prijevoznik i dalje nisu potpune, regulatorno tijelo provodi test na temelju dostupnih informacija. Međutim, ako regulatorno tijelo smatra da dostavljene informacije nisu dovoljne za provođenje testa, ono donosi odluku kojom se pristup dodjeljuje.

6.   Regulatorno tijelo donosi odluku u roku od šest tjedana od primitka svih relevantnih informacija, a u svakom slučaju prije krajnjeg roka za primitak zahtjeva za kapacitet utvrđenog u skladu s točkom 3. Priloga VII. Direktivi 2012/34/EU. Regulatorno tijelo odmah obavješćuje upravitelja infrastrukture o svojoj odluci.

7.   Ako se zahtjev za test ekonomske ravnoteže podnosi u skladu s člankom 5. stavkom 2. u vezi s ugovorom o javnim uslugama koji je u postupku provedbe konkurentnog nadmetanja, regulatorno tijelo može suspendirati razmatranje predloženog zahtjeva za novu uslugu željezničkog prijevoza putnika na razdoblje od najviše 12 mjeseci od primitka obavijesti podnositelja zahtjeva o novoj usluzi željezničkog prijevoza putnika ili do zaključenja natječajnog postupka, ovisno o tome što nastupi prije.

Članak 10.

Sadržaj testa ekonomske ravnoteže i kriteriji za procjenu

1.   Regulatorno tijelo procjenjuje bi li ekonomska ravnoteža ugovora o javnim uslugama bila ugrožena predloženom novom uslugom željezničkog prijevoza putnika. Smatra se da je ekonomska ravnoteža ugrožena ako bi nova usluga željezničkog prijevoza putnika imala znatan negativan učinak na barem jedan od sljedećih elemenata:

(a)

profitabilnost usluga koje željeznički prijevoznik obavlja na temelju ugovora o javnim uslugama;

(b)

neto trošak za nadležno tijelo koje je dodijelilo ugovor o javnim uslugama.

2.   Analiza se odnosi na ugovor o javnim uslugama u cjelini, a ne na pojedinačne usluge koje se na temelju ugovora pružaju, tijekom cjelokupnog trajanja ugovora. Unaprijed određeni pragovi ili specifični kriteriji smiju se primjenjivati, ali ne strogo ili izdvojeno od ostalih kriterija.

3.   Regulatorno tijelo procjenjuje neto financijski učinak nove usluge željezničkog prijevoza putnika na ugovor o javnim uslugama. Analiza troškova i prihoda ostvarenih pri pružanju usluga koje su obuhvaćene ugovorom o javnim uslugama nakon ulaska na tržište nove usluge željezničkog prijevoza putnika uključuje sljedeće elemente:

(a)

promjenu u pogledu nastalih troškova i prihoda koje je ostvario željeznički prijevoznik koji izvršava ugovor o javnim uslugama (uključujući, prema potrebi, sve uštede na troškovima, primjerice one koje proizlaze iz izostanka zamjene željezničkih vozila koja su dosegnula kraj uporabnog vijeka ili osoblja čiji ugovor završava);

(b)

financijske učinke u mreži obuhvaćenoj ugovorom o javnim uslugama nastale zbog predložene nove usluge željezničkog prijevoza putnika (npr. dovođenje putnika koji bi mogli biti zainteresirani za presjedanje koje uključuje regionalnu uslugu obuhvaćenu ugovorom o javnim uslugama);

(c)

moguće konkurentne odgovore željezničkog prijevoznika koji izvršava ugovor o javnim uslugama;

(d)

učinak na relevantna ulaganja željezničkih prijevoznika ili nadležnih tijela, na primjer u željeznička vozila;

(e)

vrijednost svih postojećih isključivih prava.

4.   Regulatorno tijelo procjenjuje važnost učinka, posebno uzimajući u obzir važeće ugovorne aranžmane između nadležnog tijela i željezničkog prijevoznika koji pruža javne usluge, uključujući, prema potrebi, visinu naknade koja je određena u skladu s Prilogom Uredbi (EZ) br. 1370/2007 ili je rezultat konkurentne dodjele te sve mehanizme podjele rizika, poput rizika povezanih s prometom i prihodima.

5.   Uz to, regulatorno tijelo ocjenjuje:

(a)

neto koristi za korisnike koji proizlaze iz nove usluge željezničkog prijevoza putnika u kratkom i srednjem roku;

(b)

učinak nove usluge željezničkog prijevoza putnika na izvedbu i kvalitetu željezničkih usluga;

(c)

učinak nove usluge željezničkog prijevoza putnika na planiranje voznog reda za željezničke usluge.

6.   Ako regulatorno tijelo razmatra više zahtjeva za pristup, ono može donositi različite odluke o primljenim zahtjevima na temelju analize njihovih učinaka na ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama, konkurentnih učinaka, neto koristi za korisnike i mrežnih učinaka te njihovih kumulativnih učinaka na ekonomsku ravnotežu ugovora o javnim uslugama.

7.   Procjenom provedenom u skladu s ovim člankom ne dovodi se u pitanje obveza regulatornog tijela da izvješćuje državna tijela o pitanjima državnih potpora u skladu s člankom 56. stavkom 12. drugim podstavkom Direktive 2012/34/EU.

Članak 11.

Rezultat testa ekonomske ravnoteže

1.   Na temelju testa ekonomske ravnoteže provedenog u skladu s člancima 9. i 10. regulatorno tijelo donosi odluku predviđenu člankom 11. stavkom 2. Direktive 2012/34/EU, a na temelju te odluke pristup željezničkoj infrastrukturi se dodjeljuje, mijenja, dodjeljuje samo pod određenim uvjetima ili odbija.

2.   Ako bi ekonomska ravnoteža ugovora o javnim uslugama bila ugrožena novom uslugom željezničkog prijevoza putnika:

(a)

regulatorno tijelo prema potrebi navodi moguće promjene u toj novoj usluzi željezničkog prijevoza putnika, kao što su izmjene frekvencija, trasa, usputnih zaustavljanja ili rasporeda, kojima bi se osiguralo da su ispunjeni uvjeti za dodjelu prava pristupa predviđeni u članku 10. stavku 2. Direktive 2012/34/EU; i/ili

(b)

regulatorno tijelo može izdati preporuke nadležnim tijelima, prema potrebi s obzirom na neto koristi za korisnike iz članka 10. stavka 5. točke (a) ove Uredbe, o drugim promjenama koje nisu povezane s novom uslugom prijevoza putnika, čime bi se osiguralo da su uvjeti za dodjelu prava pristupa ispunjeni.

3.   Ako se zahtjev za pristup odnosi na pružanje nove usluge kako je definirana člankom 3. stavkom 36. Direktive 2012/34/EU, u skladu s postupkom i analizom utvrđenima u ovoj Uredbi, regulatorno tijelo djeluje u skladu s člankom 11.a Direktive 2012/34/EU.

4.   U okolnostima opisanima u članku 5. stavku 2. drugom podstavku, ako se testom ekonomske ravnoteže postojećeg ugovora o javnim uslugama dokaže da se pristup može dodijeliti, on mora biti vremenski ograničen dok se ne dobiju rezultati testa ekonomske ravnoteže koji se provodi u skladu s člankom 5. stavkom 2. prvim stavkom i člankom 9. stavkom 7.

5.   Regulatorno tijelo obavješćuje subjekte navedene u članku 11. stavku 3. Direktive 2012/34/EU o verziji svoje odluke koja nije povjerljiva i objavljuje je na svojoj internetskoj stranici.

Članak 12.

Suradnja među regulatornim tijelima nadležnima za predloženu novu uslugu međunarodnog prijevoza putnika

1.   Nakon što regulatorno tijelo od podnositelja zahtjeva primi obavijest o njegovoj namjeri da započne pružati novu uslugu međunarodnog prijevoza putnika, ono obavješćuje ostala regulatorna tijela nadležna za pravac predložene nove usluge. Dotična regulatorna tijela provjeravaju primljene informacije i međusobno se obavješćuju o svim nedosljednostima.

2.   Nakon primitka zahtjeva od subjekata iz članka 11. stavka 2. Direktive 2012/34/EU za test ekonomske ravnoteže, regulatorno tijelo o tome obavješćuje druga nadležna regulatorna tijela.

3.   Regulatorna tijela međusobno se obavješćuju o rezultatima testova ekonomske ravnoteže kako bi drugim regulatornim tijelima omogućila da dostave svoje primjedbe o rezultatima tih testova prije njihova završetka. Surađuju kako bi pronašla rješenje u skladu s člankom 57. Direktive 2012/34/EU.

4.   Tijekom svake razmjene informacija povezanih s testovima, regulatorna tijela moraju poštovati povjerljivost poslovno osjetljivih informacija koje prime od strana uključenih u testove. Ona te informacije smiju upotrebljavati samo u tom predmetu.

Članak 13.

Pristojbe

Država članica ili regulatorno tijelo može odlučiti da subjekt koji traži test plaća pristojbu za test ekonomske ravnoteže.

Članak 14.

Metodologija

1.   Metodologija koju regulatorno tijelo primjenjuje za provedbu ispitivanja mora biti jasna, transparentna, nediskriminirajuća te mora biti objavljena na internetskoj stranici tog regulatornog tijela.

2.   Regulatorna tijela razmjenjuju iskustva i najbolje prakse u primjeni metodologija u kontekstu mreže utvrđene člankom 57. stavkom 1. Direktive 2012/34/EU.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Provedbena uredba (EU) br. 869/2014 stavlja se izvan snage s učinkom od 12. prosinca 2020. Primjenjuje se na obavijesti podnositelja zahtjeva primljene nakon 1. siječnja 2019. samo ako su te obavijesti dostavljene dovoljno unaprijed kako bi nove usluge željezničkog prijevoza putnika mogle početi prije 12. prosinca 2020.

Članak 16.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2019. godine, na vrijeme za vozni red koji počinje 12. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. studenoga 2018.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 343, 14.12.2012., str. 32.

(2)  Direktiva (EU) 2016/2370 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o izmjeni Direktive 2012/34/EU u pogledu otvaranja tržišta za usluge domaćeg željezničkog prijevoza putnika i upravljanja željezničkom infrastrukturom (SL L 352, 23.12.2016., str. 1.).

(3)  Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70, SL L 315, 3.12.2007., str. 1.

(4)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 869/2014 оd 11. kolovoza 2014. o novim uslugama željezničkog prijevoza putnika (SL L 239, 12.8.2014., str. 1.).


21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/15


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2018/1796

оd 20. studenoga 2018.

o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja rokova odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klorpirifos, klorpirifos-metil, klofentezin, dikamba, difenkonazol, diflubenzuron, diflufenikan, dimoksistrobin, fenoksaprop-P, fenpropidin, lenacil, mankozeb, mekoprop-p, metiram, nikosulfuron, oksamil, pikloram, piraklostrobin, piriproksifen i tritosulfuron

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (1), a posebno njezin članak 17. prvi stavak,

budući da:

(1)

U dijelu A Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (2) utvrđene su aktivne tvari koje se smatraju odobrenima na temelju Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

(2)

Rokovi odobrenja aktivnih tvari klorpirifos, klorpirifos-metil, dimoksistrobin, mankozeb, mekoprop-p, metiram, oksamil i piraklostrobin posljednji put su produljeni Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2018/84 (3). Rokovi odobrenja tih tvari istječu 31. siječnja 2019.

(3)

Rok odobrenja aktivne tvari tritosulfuron istječe 30. studenoga 2018.

(4)

Rokovi odobrenja aktivnih tvari amidosulfuron, bifenoks, klofentezin, dikamba, difenkonazol, diflubenzuron, diflufenikan, fenoksaprop-P, fenpropidin, lenacil, nikosulfuron, pikloram i piriproksifen istječu 31. prosinca 2018.

(5)

Podneseni su zahtjevi za produljenje odobrenja tih tvari u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 844/2012 (4).

(6)

Budući da je ocjenjivanje tih tvari odgođeno zbog razloga koji su izvan kontrole podnositeljâ zahtjeva, odobrenja tih aktivnih tvari vjerojatno će isteći prije donošenja odluke o njihovu produljenju. Stoga je potrebno produljiti njihove rokove odobrenja.

(7)

S obzirom na cilj prvog stavka članka 17. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, u slučajevima u kojima Komisija donese uredbu kojom se predviđa da se odobrenje aktivne tvari iz Priloga ovoj Uredbi ne produljuje jer nisu ispunjena mjerila za odobrenje, Komisija kao datum isteka određuje isti datum koji je vrijedio prije donošenja ove Uredbe ili datum stupanja na snagu uredbe kojom se predviđa da se odobrenje aktivne tvari ne produljuje, ovisno o tome koji je datum kasniji. Ako Komisija donese uredbu kojom se predviđa produljenje odobrenja aktivne tvari iz Priloga ovoj Uredbi, Komisija će nastojati, u skladu s okolnostima, odrediti najraniji mogući datum primjene.

(8)

Budući da rok odobrenja aktivne tvari tritosulfuron istječe 30. studenoga 2018., ova bi Uredba trebala stupiti na snagu što prije.

(9)

Provedbenu uredbu (EU) br. 540/2011 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilog Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. studenoga 2018.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

(2)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 540/2011 od 25. svibnja 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu popisa odobrenih aktivnih tvari (SL L 153, 11.6.2011., str. 1.).

(3)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/84 оd 19. siječnja 2018. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu produljenja rokova odobrenja aktivnih tvari klorpirifos, klorpirifos-metil, klotianidin, spojevi bakra, dimoksistrobin, mankozeb, mekoprop-p, metiram, oksamil, petoksamid, propikonazol, propineb, propizamid, piraklostrobin i zoksamid (SL L 16, 20.1.2018., str. 8.).

(4)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 844/2012 od 18. rujna 2012. o određivanju odredaba potrebnih za provedbu postupka obnavljanja odobrenja za aktivne tvari, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja (SL L 252, 19.9.2012., str. 26.).


PRILOG

Dio A Priloga Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 mijenja se kako slijedi:

(1)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 57., mekoprop-P, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(2)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 81., piraklostrobin, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(3)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 111., klorpirifos, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(4)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 112., klorpirifos-metil, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(5)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 114., mankozeb, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(6)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 115., metiram, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(7)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 116., oksamil, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(8)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 128., dimoksistrobin, datum se zamjenjuje datumom „31. siječnja 2020.”;

(9)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 169., amidosulfuron, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(10)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 170., nikosulfuron, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(11)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 171., klofentezin, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(12)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 172., dikamba, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(13)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 173., difenkonazol, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(14)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 174., diflubenzuron, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(15)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 176., lenacil, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(16)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 178., pikloram, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(17)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 179., piriproksifen, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(18)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 180., bifenoks, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(19)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 181., diflufenikan, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(20)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 182., fenoksaprop-P, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(21)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 183., fenpropidin, datum se zamjenjuje datumom „31. prosinca 2019.”;

(22)

u šestom stupcu, prestanak odobrenja, u retku 186., tritosulfuron, datum se zamjenjuje datumom „30. studenoga 2019.”.


ODLUKE

21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/18


ODLUKA VIJEĆA (ZVSP) 2018/1797

od 19. studenoga 2018.

o izmjeni i ažuriranju Odluke (ZVSP) 2018/340 o izradi popisa projekata koje treba razviti u okviru PESCO-a

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 46. stavak 6.,

uzimajući u obzir Odluku Vijeća (ZVSP) 2017/2315 od 11. prosinca 2017. o uspostavi stalne strukturirane suradnje (PESCO) i utvrđivanju popisa država članica sudionica (1),

uzimajući u obzir Prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,

budući da:

(1)

Vijeće je 11. prosinca 2017. donijelo Odluku (ZVSP) 2017/2315.

(2)

Člankom 4. stavkom 2. točkom (e) Odluke (ZVSP) 2017/2315 utvrđuje se da Vijeće treba izraditi popis projekata koji će se osmišljavati u okviru stalne strukturirane suradnje (PESCO) i pri tom odražavati potporu razvoju kapaciteta i osiguravanje znatne potpore, u okviru postojećih sredstava i sposobnosti, operacijama i misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP).

(3)

Vijeće je 6. ožujka 2018. donijelo Odluku (ZVSP) 2018/340 o izradi popisa projekata koje treba razviti u okviru PESCO-a (2).

(4)

Vijeće je 6. ožujka 2018. donijelo Preporuku o planu za provedbu PESCO-a (3) („Preporuka”).

(5)

U točki 9. te preporuke navodi se da bi Vijeće do studenoga 2018. trebalo ažurirati popis projekata u okviru PESCO-a kako bi se u njega uključio sljedeći skup projekata u skladu s postupkom utvrđenim u članku 5. Odluke (ZVSP) 2017/2315, čime se posebno predviđa da Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku („Visoki predstavnik”) može dati preporuku u vezi s utvrđivanjem i ocjenjivanjem projekata u okviru PESCO-a na temelju procjena koje je dostavilo tajništvo PESCO-a kako bi Vijeće moglo donijeti odluku, slijedom vojnog savjeta Vojnog odbora Europske unije (EUMC).

(6)

Vijeće je 25. lipnja 2018. donijelo Odluku (ZVSP) 2018/909 o uspostavi zajedničkog skupa pravila za upravljanje projektima PESCO-a (4).

(7)

Visoki predstavnik dao je 11. listopada 2018. preporuku Vijeću o utvrđivanju i ocjenjivanju prijedloga projekata u okviru PESCO-a.

(8)

Politički i sigurnosni odbor prihvatio je 13. studenoga 2018. preporuke sadržane u vojnom savjetu EUMC-a o preporuci Visokog predstavnika o utvrđivanju i ocjenjivanju prijedloga projekata u okviru PESCO-a.

(9)

Vijeće bi stoga trebalo izmijeniti i ažurirati Odluku Vijeća (ZVSP) 2018/340,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Odluka (ZVSP) 2018/340 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 1. na popis se dodaju sljedeći projekti:

„18.

Osposobljavanje za upravljanje helikopterom na velikoj visini i temperaturi (osposobljavanje H3)

19.

Zajednička škola za obavještajne aktivnosti EU-a

20.

Centri EU-a za testiranje i evaluaciju

21.

Integriran bespilotni zemaljski sustav (UGS)

22.

Raketni sustavi EU-a izvan vidnog polja (BLOS) za kopnena bojišta

23.

Paket za raspoloživu modularnu podvodnu interventnu sposobnost (DIVEPACK)

24.

Europski sustav letjelica na daljinsko upravljanje duge izdržljivosti za srednju nadmorsku visinu – Europski MALE RPAS (Eurodrone)

25.

Europski jurišni helikopteri TIGER Mark III

26.

Obrambeni bespilotni zračni sustav (C-UAS)

27.

Europska platforma za zračne brodove u visokoj atmosferi (EHAAP) – postojana obavještajno-nadzorno-izvidnička (ISR) sposobnost

28.

Jedinstveno raspoloživo zapovjedno mjesto (CP) za taktičko zapovijedanje i nadzor (C2) nad snagama za posebne operacije (SOF) za zajednička djelovanja malog opsega (SJO) – (SOCC) za SJO

29.

Program za sposobnost i interoperabilnost elektroničkog ratovanja za buduću zajedničku obavještajno-nadzorno-izvidničku (JISR) suradnju

30.

Kemijski, biološki, radiološki i nuklearni (CBRN) nadzor kao usluga (CBRN SaaS)

31.

Zajedničke baze

32.

Element za koordinaciju geometeorološke i oceanografske (GeoMETOC) potpore (GMSCE)

33.

Radionavigacijsko rješenje EU-a (EURAS)

34.

Europska vojna mreža za osvješćivanje o nadzoru u svemiru (EU-SSA-N)”.

2.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Popis članova projekta svakog pojedinog projekta naveden je u Prilogu I.”.

3.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Za potrebe informiranja, konsolidirani ažurirani popis članova projekta svakog pojedinog projekta nalazi se u Prilogu II.”.

4.

Prilog se mijenja kako slijedi:

(a)

renumerira se kao „Prilog I.”;

(b)

u tablicu se dodaju unosi navedeni u Prilogu I. ovoj Odluci.

5.

Tekst naveden u Prilogu II. ovoj Odluci dodaje se kao Prilog II.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. studenoga 2018.

Za Vijeće

Predsjednica

F. MOGHERINI


(1)  SL L 331, 14.12.2017., str. 57.

(2)  SL L 65, 8.3.2018., str. 24.

(3)  SL C 88, 8.3.2018., str. 1.

(4)  SL L 161, 26.6.2018., str. 37.


PRILOG I.

Projekt

Članovi projekta

„18.

Osposobljavanje za upravljanje helikopterom na velikoj visini i temperaturi (osposobljavanje H3)

Grčka, Italija, Rumunjska

19.

Zajednička škola za obavještajne aktivnosti EU-a

Grčka, Cipar

20.

Centri EU-a za testiranje i evaluaciju

Francuska, Švedska, Španjolska, Slovačka

21.

Integriran bespilotni zemaljski sustav (UGS)

Estonija, Belgija, Češka, Španjolska, Francuska, Latvija, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Finska

22.

Raketni sustavi EU-a izvan vidnog polja (BLOS) za kopnena bojišta

Francuska, Belgija, Cipar

23.

Paket za raspoloživu modularnu podvodnu interventnu sposobnost (DIVEPACK)

Bugarska, Grčka, Francuska

24.

Europski sustav letjelica na daljinsko upravljanje duge izdržljivosti za srednju nadmorsku visinu – Europski MALE RPAS (Eurodrone)

Njemačka, Češka, Španjolska, Francuska, Italija

25.

Europski jurišni helikopteri TIGER Mark III

Francuska, Njemačka, Španjolska

26.

Obrambeni bespilotni zračni sustav (C-UAS)

Italija, Češka

27.

Europska platforma za zračne brodove u visokoj atmosferi (EHAAP) – postojana obavještajno-nadzorno-izvidnička (ISR) sposobnost

Italija, Francuska

28.

Jedinstveno raspoloživo zapovjedno mjesto (CP) za taktičko zapovijedanje i nadzor (C2) nad snagama za posebne operacije (SOF) za zajednička djelovanja malog opsega (SJO) – (SOCC) za SJO

Grčka, Cipar

29.

Program za sposobnost i interoperabilnost elektroničkog ratovanja za buduću zajedničku obavještajno-nadzorno-izvidničku (JISR) suradnju

Češka, Njemačka

30.

Kemijski, biološki, radiološki i nuklearni (CBRN) nadzor kao usluga (CBRN SaaS)

Austrija, Francuska, Hrvatska, Mađarska, Slovenija

31.

Zajedničke baze

Francuska, Belgija, Češka, Njemačka, Španjolska, Nizozemska

32.

Element za koordinaciju geometeorološke i oceanografske (GeoMETOC) potpore (GMSCE)

Njemačka, Grčka, Francuska, Rumunjska

33.

Radionavigacijsko rješenje EU-a (EURAS)

Francuska, Belgija, Njemačka, Španjolska, Italija

34.

Europska vojna mreža za osvješćivanje o nadzoru u svemiru (EU-SSA-N)

Italija, Francuska”


PRILOG II.

PRILOG II.

KONSOLIDIRANI AŽURIRANI POPIS ČLANOVA PROJEKTA SVAKOG POJEDINOG PROJEKTA

Projekt

Članovi projekta

1.

Europsko zdravstveno zapovjedništvo

Njemačka, Češka, Španjolska, Francuska, Italija, Nizozemska, Rumunjska, Slovačka, Švedska

2.

Europski sigurni radio definiran softverom (ESSOR)

Francuska, Belgija, Njemačka, Španjolska, Italija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Finska

3.

Mreža logističkih čvorišta u Europi i potpora operacijama

Njemačka, Belgija, Bugarska, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Slovenija, Slovačka

4.

Vojna mobilnost

Nizozemska, Belgija, Bugarska, Češka, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Italija, Cipar, Latvija, Litva, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska

5.

Centar za kompetencije za misije Europske unije za osposobljavanje (EU TMCC)

Njemačka, Belgija, Češka, Irska, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Austrija, Rumunjska, Švedska

6.

Europski centar za certifikaciju osposobljavanja europskih vojski

Italija, Grčka

7.

Operativna funkcija „Energija” (EOF)

Francuska, Belgija, Španjolska, Italija

8.

Raspoloživi vojni kapaciteti za pomoć u slučaju katastrofa

Italija, Grčka, Španjolska, Hrvatska, Austrija

9.

(Polu)autonomni pomorski sustavi za protuminsko djelovanje (MAS MCM)

Belgija, Grčka, Latvija, Nizozemska, Poljska, Portugal, Rumunjska

10.

Lučki i pomorski nadzor i zaštita (HARMSPRO)

Italija, Grčka, Poljska, Portugal

11.

Poboljšanje pomorskog nadzora

Grčka, Bugarska, Irska, Španjolska, Hrvatska, Italija, Cipar

12.

Platforma za razmjenu informacija o odgovoru na kiberprijetnje i kiberincidente

Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Mađarska, Austrija, Portugal

13.

Timovi za brz odgovor na kiberincidente i uzajamna pomoć u području kibersigurnosti

Litva, Estonija, Španjolska, Francuska, Hrvatska, Nizozemska, Poljska, Rumunjska, Finska

14.

Sustav strateškog zapovjedništva i nadzora (C2) za misije i operacije ZSOP-a

Španjolska, Francuska, Njemačka, Italija, Portugal

15.

Oklopno pješadijsko bojno vozilo / amfibijsko borbeno vozilo / lako oklopno vozilo

Italija, Grčka, Slovačka

16.

Neizravna artiljerijska potpora (EuroArtillery),

Slovačka, Italija

17.

Operativni centar EUFOR-a za odgovor na krizu (EUFOR CROC)

Njemačka, Španjolska, Francuska, Italija, Cipar

18.

Osposobljavanje za upravljanje helikopterom na velikoj visini i temperaturi (osposobljavanje H3)

Grčka, Italija, Rumunjska

19.

Zajednička škola za obavještajne aktivnosti EU-a

Grčka, Cipar

20.

Centri EU-a za testiranje i evaluaciju

Francuska, Švedska, Španjolska, Slovačka

21.

Integriran bespilotni zemaljski sustav (UGS)

Estonija, Belgija, Češka, Španjolska, Francuska, Latvija, Mađarska, Nizozemska, Poljska, Finska

22.

Raketni sustavi EU-a izvan vidnog polja (BLOS) za kopnena bojišta

Francuska, Belgija, Cipar

23.

Paket za raspoloživu modularnu podvodnu interventnu sposobnost (DIVEPACK)

Bugarska, Grčka, Francuska

24.

Europski sustav letjelica na daljinsko upravljanje duge izdržljivosti za srednju nadmorsku visinu – Europski MALE RPAS (Eurodrone)

Njemačka, Češka, Španjolska, Francuska, Italija

25.

Europski jurišni helikopteri TIGER Mark III

Francuska, Njemačka, Španjolska

26.

Obrambeni bespilotni zračni sustav (C-UAS)

Italija, Češka

27.

Europska platforma za zračne brodove u visokoj atmosferi (EHAAP) – postojana obavještajno-nadzorno-izvidnička (ISR) sposobnost

Italija, Francuska

28.

Jedinstveno raspoloživo zapovjedno mjesto (CP) za taktičko zapovijedanje i nadzor (C2) nad snagama za posebne operacije (SOF) za zajednička djelovanja malog opsega (SJO) – (SOCC) za SJO

Grčka, Cipar

29.

Program za sposobnost i interoperabilnost elektroničkog ratovanja za buduću zajedničku obavještajno-nadzorno-izvidničku (JISR) suradnju

Češka, Njemačka

30.

Kemijski, biološki, radiološki i nuklearni (CBRN) nadzor kao usluga (CBRN SaaS)

Austrija, Francuska, Hrvatska, Mađarska, Slovenija

31.

Zajedničke baze

Francuska, Belgija, Češka, Njemačka, Španjolska, Nizozemska

32.

Element za koordinaciju geometeorološke i oceanografske (GeoMETOC) potpore (GMSCE)

Njemačka, Grčka, Francuska, Rumunjska

33.

Radionavigacijsko rješenje EU-a (EURAS)

Francuska, Belgija, Njemačka, Španjolska, Italija

34.

Europska vojna mreža za osvješćivanje o nadzoru u svemiru (EU-SSA-N)

Italija, Francuska


POSLOVNICI

21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/23


IZMJENE PRAKTIČNIH PRAVILA ZA PROVEDBU POSLOVNIKA OPĆEG SUDA

OPĆI SUD,

uzimajući u obzir članak 224. svojeg Poslovnika;

uzimajući u obzir Praktična pravila za provedbu Poslovnika Općeg suda;

uzimajući u obzir Izmjene Poslovnika Općeg suda koje je Opći sud donio 11. srpnja 2018. (1) i Odluku Općeg suda o podnošenju i dostavi postupovnih akata putem aplikacije e-Curia koju je Opći sud također donio 11. srpnja 2018. (2);

budući da će na temelju tih akata aplikacija e-Curia postati isključiv način razmjena između zastupnika stranaka i tajništva Općeg suda od 1. prosinca 2018.;

budući da zbog toga valja prilagoditi određene točke u Praktičnim pravilima;

budući da je u interesu stranaka i suda usto poželjno unijeti pojašnjenja o računanju rokova, o podnošenju zahtjeva za suspenziju primjene i druge privremene mjere, o uporabi tehničkih sredstava na raspravi i o pravilima o uzimanju riječi od strane osoba koje nemaju svojstvo zastupnika;

budući da valja brisati sva upućivanja na žalbe podnesene pred Općim sudom protiv odluka Službeničkog suda Europske unije nastavno na Uredbu (EU, Euratom) 2016/1192 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o prijenosu na Opći sud nadležnosti za odlučivanje u prvom stupnju o sporovima između Europske unije i njezinih službenika (3);

budući da izmjene teksta važećih Praktičnih pravila opravdavaju, radi bolje čitljivosti, renumeraciju točaka i ažuriranje unakrsnih upućivanja;

DONOSI OVE IZMJENE PRAKTIČNIH PRAVILA ZA PROVEDBU POSLOVNIKA OPĆEG SUDA:

Članak 1.

Praktična pravila za provedbu Poslovnika Općeg suda (4) mijenjaju se kako slijedi:

1.

Na kraju desete uvodne izjave iza teksta „na temelju članka 105. stavka 11. Poslovnika” umeće se sljedeća bilješka:

„Odluka Općeg suda (EU) 2016/2387 od 14. rujna 2016. o pravilima sigurnosti primjenjivima na podatke ili dokazne elemente podnesene na temelju članka 105. stavka 1. ili 2. Poslovnika (SL L 355, 24.12.2016., str. 18.) (u daljnjem tekstu: Odluka Općeg suda od 14. rujna 2016.).”

2.

Iza desete uvodne izjave umeće se sljedeći tekst kao jedanaesta uvodna izjava:

„budući da su pravila o podnošenju i dostavi postupovnih akata putem aplikacije e-Curia propisana odlukom koju je Opći sud donio na temelju članka 56.a stavka 2. Poslovnika;”

3.

Na kraju jedanaeste uvodne izjave dodaje se sljedeća bilješka:

„Odluka Općeg suda od 11. srpnja 2018. o podnošenju i dostavi postupovnih akata putem aplikacije e-Curia (SL L 240, 25.9.2018., str. 72.) (u daljnjem tekstu: Odluka Općeg suda od 11. srpnja 2018.).”

4.

U zadnjoj uvodnoj izjavi, koja počinje s „nakon savjetovanja”, nakon „Uredom za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)”, dodaje se dio rečenice „koji je postao Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO),”.

5.

U točki 7. dio rečenice „Izvan radnog vremena tajništva postupovne akte moguće je” zamjenjuje se tekstom „Izvan radnog vremena tajništva prilog iz članka 72. stavka 4. Poslovnika i postupovni akt iz članka 147. stavka 6. Poslovnika moguće je”.

6.

U točki 9. tekst „odluka koju Opći sud donese na temelju članka 105. stavka 11. Poslovnika” zamjenjuje se tekstom „Odluka Općeg suda od 14. rujna 2016.”.

7.

U točki 13.:

(a)

dio rečenice „stavlja se na izvornik postupovnog akta koji podnose stranke ili na verziju koja se smatra izvornikom tog akta2 kao i na svaki primjerak koji im se dostavlja.” zamjenjuje se tekstom „stavlja se na postupovni akt uložen u spis predmeta kao i na svaki primjerak koji se dostavlja strankama.”;

(b)

bilješka se briše.

8.

Točke 14. do 270. i njihovi naslovi zamjenjuju se sljedećim tekstom:

„14.

Datum podnošenja iz točke 13. gore je, ovisno o slučaju, datum iz članka 5. Odluke Općeg suda od 11. srpnja 2018., datum na koji je tajništvo zaprimilo akt, datum iz točke 7. gore ili datum iz članka 3. druge alineje Odluke Općeg suda od 14. rujna 2016. U slučajevima predviđenima člankom 54. prvim stavkom Statuta, datum podnošenja iz točke 13. gore je datum podnošenja postupovnog akta putem e-Curije tajniku Suda ili, ako je riječ o podnošenju iz članka 147. stavka 6. Poslovnika, datum podnošenja akta tajniku Suda.

15.

U skladu s člankom 125.c Poslovnika, dokazni elementi podneseni u okviru postupka mirnog rješavanja sporova iz članaka 125.a do 125.d Poslovnika upisuju se u poseban upisnik na koji se ne primjenjuju odredbe članaka 36. i 37. tog Poslovnika.

D.   Broj predmeta

16.

Prilikom upisa u upisnik akta kojim se pokreće postupak, predmet dobiva redni broj kojemu prethodi „T-”, a iza rednog broja stoji naznaka godine.

17.

Zahtjevi za privremenu pravnu zaštitu, zahtjevi za intervenciju, zahtjevi za ispravak ili tumačenje, zahtjevi za ispravak propusta Općeg suda da odluči, zahtjevi za ponavljanje postupka, prigovori protiv presude zbog ogluhe ili prigovor trećeg, zahtjevi za odluku o troškovima i zahtjevi za besplatnu pravnu pomoć vezani uz postupke u tijeku dobivaju isti redni broj kao i glavni predmet, iza kojeg slijedi naznaka da se radi o posebnoj vrsti postupka.

18.

Zahtjev za besplatnu pravnu pomoć, podnesen u cilju naknadnog podnošenja tužbe, dobiva redni broj kojemu prethodi „T-”, a iza rednog broja stoje naznaka godine i posebna oznaka.

19.

Tužba prije čijeg je podnošenja bio podnesen zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji se na nju odnosi dobiva isti broj predmeta kao taj zahtjev.

20.

Predmet koji je Sud nakon ukidanja ili preispitivanja vratio na ponovno suđenje dobiva isti broj koji mu je bio dodijeljen ranije u postupku pred Općim sudom, iza kojeg slijedi posebna oznaka.

21.

Redni broj predmeta s naznakom stranaka naznačuje se u postupovnim aktima, u prepiskama vezanima uz taj predmet te, ne dovodeći u pitanje članak 66. Poslovnika, u objavama Općeg suda i u dokumentima Općeg suda objavljenima na internetskoj stranici Suda Europske unije.

E.   Spis predmeta i uvid u spis predmeta

E.1.   Vođenje spisa predmeta

22.

Spis predmeta sadrži: postupovne akte, prema potrebi s prilozima, koji će se uzeti u obzir prilikom rješavanja predmeta, na kojima stoji zabilješka predviđena u točki 13. gore, koju potpisuje tajnik; prepisku sa strankama; prema potrebi, zapisnik sa sastanka sa strankama, izvještaj za raspravu, zapisnik s ročišta za izlaganja i zapisnik s ročišta za izvođenje dokaza kao i odluke donesene u tom predmetu.

23.

Dokumenti koji se ulažu u spis predmeta označavaju se brojevima u neprekinutom nizu.

24.

Povjerljive verzije postupovnih akata i njihovih priloga i verzije koje nisu povjerljive u spis predmeta ulažu se odvojeno.

25.

Dokumenti u vezi s posebnim postupcima iz točke 17. gore u spis predmeta ulažu se odvojeno.

26.

Dokazni elementi podneseni u okviru postupka mirnog rješavanja sporova u smislu članka 125.a Poslovnika ulažu se u spis različit od spisa predmeta.

27.

Postupovni akt i njegovi prilozi podneseni u okviru jednog predmeta te uloženi u spis tog predmeta ne mogu se uzeti u obzir za potrebe drugog predmeta.

28.

Po okončanju postupka pred Općim sudom, tajništvo zaključuje i arhivira spis predmeta kao i spis iz članka 125.c stavka 1. Poslovnika. Zaključeni spis sadrži popis svih dokumenata uloženih u spis predmeta s naznakom njihova broja i naslovnicom na kojoj su naznačeni redni broj predmeta, stranke i datum zaključenja predmeta.

29.

Postupanje s podacima i dokaznim elementima podnesenima na temelju članka 105. stavka 1. ili 2. Poslovnika uređuje Odluka Općeg suda od 14. rujna 2016.

E.2.   Uvid u spis predmeta

30.

Zastupnici glavnih stranaka u postupku pred Općim sudom mogu u tajništvu izvršiti uvid u spis predmeta, uključujući upravne spise podnesene Općem sudu, te zatražiti primjerke postupovnih akata ili izvatke iz spisa predmeta i upisnika.

31.

Zastupnici stranaka kojima je na temelju članka 144. Poslovnika odobrena intervencija imaju jednako pravo uvida u spis predmeta kao i glavne stranke, uz iznimku odredaba članka 144. stavaka 5. i 7. Poslovnika.

32.

U spojenim predmetima zastupnici svih stranaka imaju pravo uvida u spise predmeta na koje se odnosi spajanje, uz iznimku članka 68. stavka 4. Poslovnika.

33.

Osobe koje su bez odvjetnika podnijele zahtjev za besplatnu pravnu pomoć na temelju članka 147. Poslovnika imaju pravo uvida u spis koji se odnosi na besplatnu pravnu pomoć.

34.

Uvid u povjerljivu verziju postupovnih akata i, prema potrebi, njihovih priloga dopušten je samo strankama u odnosu na koje nije određeno nikakvo povjerljivo postupanje.

35.

Što se tiče podataka ili dokaznih elemenata podnesenih na temelju članka 105. stavka 1. ili 2. Poslovnika, upućuje se na točku 29. gore.

36.

Odredbe iz točaka 30. do 35. gore ne odnose se na pristup spisu iz članka 125.c stavka 1. Poslovnika. Na pristup tom posebnom spisu primjenjuje se ista ta odredba Poslovnika.

F.   Izvornici presuda i rješenja

37.

Izvornici presuda i rješenja Općeg suda pohranjuju se u arhivi tajništva kronološkim redoslijedom. Njihov ovjereni primjerak ulaže se u spis predmeta.

38.

Na zahtjev stranaka, tajnik im izdaje primjerak izvornika presude ili rješenja, prema potrebi, u verziji koja nije povjerljiva.

39.

Tajnik trećim osobama koje to zatraže može izdati neovjereni primjerak presuda ili rješenja jedino ako te odluke već nisu javno dostupne i ako ne sadržavaju povjerljive podatke.

40.

Zabilješka o rješenjima o ispravku presude ili rješenja, o presudama ili rješenjima kojima se tumači presuda ili rješenje, o presudama donesenima povodom prigovora protiv presude zbog ogluhe, o presudama i rješenjima donesenima povodom prigovora trećeg ili povodom prijedloga za ponavljanje postupka kao i o presudama ili rješenjima Suda povodom žalbe ili preispitivanja stavlja se na margini presude ili rješenja o kojima je riječ; njihov izvornik ili ovjereni primjerak prilaže se izvorniku presude ili rješenja.

G.   Prijevodi

41.

Tajnik, na temelju članka 47. Poslovnika, osigurava da se sve izgovoreno ili zapisano tijekom postupka pred Općim sudom, na zahtjev suca, nezavisnog odvjetnika ili stranke, prevede na jezik postupka ili, prema potrebi, na neki drugi jezik iz članka 45. stavka 1. Poslovnika. Kad je, radi dobrog odvijanja postupka, potreban prijevod na neki drugi jezik iz članka 44. Poslovnika, tajnik osigurava i taj prijevod.

H.   Svjedoci i stručnjaci

42.

Tajnik poduzima potrebne mjere za izvršenje rješenja o određivanju vještačenja ili saslušanju svjedoka.

43.

Svjedoci tajniku podnose potvrde o svojim troškovima i izgubljenoj zaradi, a stručnjaci račun sa specifikacijom troškova i pruženih usluga.

44.

Tajnik osigurava da se iznosi dugovani svjedocima i stručnjacima isplate iz blagajne Općeg suda, u skladu s Poslovnikom. U slučaju spora u vezi s tim iznosima, tajnik se radi donošenja odluke obraća predsjedniku.

I.   Tarifa tajništva

45.

Kad je izdan izvadak iz upisnika u skladu s člankom 37. Poslovnika, plaća se pristojba tajništvu u iznosu od 3,50 eura po stranici za ovjereni i 2,50 eura po stranici za neovjereni primjerak.

46.

Kad je na zahtjev stranke izdan primjerak postupovnog akta ili izvadak iz spisa predmeta u papirnatom obliku u skladu s člankom 38. stavkom 1. Poslovnika, plaća se pristojba tajništvu u iznosu od 3,50 eura po stranici za ovjereni i 2,50 eura po stranici za neovjereni primjerak.

47.

Kad je na zahtjev stranke izdan otpravak rješenja ili presude u svrhu izvršenja u skladu s člankom 38. stavkom 1. ili člankom 170. Poslovnika, plaća se pristojba tajništvu u iznosu od 3,50 eura po stranici.

48.

Kad je na zahtjev treće osobe izdan neovjereni primjerak presude ili rješenja u skladu s točkom 39. gore, plaća se pristojba tajništvu u iznosu od 2,50 eura po stranici.

49.

Kad tajnik na zahtjev stranke osigura prijevod postupovnog akta ili izvatka iz spisa predmeta opsežnost kojega se na temelju članka 139. točke (b) Poslovnika smatra pretjeranom, plaća se pristojba tajništvu u iznosu od 1,25 eura po retku.

50.

Kad stranka ili podnositelj zahtjeva za intervenciju više puta nije poštovao odredbe Poslovnika ili ovih praktičnih provedbenih pravila, tajništvu se plaća, u skladu s člankom 139. točkom (c) Poslovnika, pristojba koja ne može biti veća od 7 000 eura (2 000 puta tarifa od 3,50 eura iz točaka 45. do 47. gore).

J.   Naplata iznosâ

51.

Ako u korist blagajne Općeg suda treba naplatiti iznose koji su bili isplaćeni na ime besplatne pravne pomoći, iznose isplaćene svjedocima ili stručnjacima ili troškove uzrokovane Općem sudu koje se moglo izbjeći u smislu članka 139. točke (a) Poslovnika, tajnik zahtijeva te iznose od stranke kojoj je naloženo njihovo snošenje.

52.

Ako iznosi iz točke 51. gore ne budu isplaćeni u roku koji je za to odredio tajnik, on od Općeg suda može zahtijevati donošenje izvršnog rješenja i, prema potrebi, tražiti njegovo izvršenje.

53.

Ako u korist blagajne Općeg suda treba naplatiti pristojbe tajništva, tajnik zahtijeva te iznose od stranke ili treće osobe kojoj je naloženo njihovo snošenje.

54.

Ako iznosi iz točke 53. gore ne budu isplaćeni u roku koji je za to odredio tajnik, on može na temelju članka 35. stavka 4. Poslovnika donijeti izvršnu odluku i, prema potrebi, tražiti njezino izvršenje.

K.   Objave i postavljanje dokumenata na internetu

55.

Tajnik osigurava objavu u Službenom listu Europske unije imenâ predsjednika i potpredsjednika Općeg suda te predsjednikâ vijeća koje je izabrao Opći sud, sastava vijećâ i kriterija dodjele predmetâ vijećima, kriterija za, ovisno o slučaju, popunjavanje sastava suda ili postizanje kvoruma u slučaju spriječenosti člana sastava suda, imena tajnika i, prema potrebi, jednog zamjenika tajnika ili više njih koje je izabrao Opći sud kao i danâ sudskih praznika.

56.

Tajnik osigurava objavu u Službenom listu Europske unije odluka iz članka 11. stavka 3., članka 56.a stavka 2. i članka 105. stavka 11. Poslovnika.

57.

Tajnik osigurava objavu u Službenom listu Europske unije obrasca za besplatnu pravnu pomoć.

58.

Tajnik osigurava objavu u Službenom listu Europske unije priopćenjâ o pokrenutim postupcima i odlukama kojima se završava postupak, osim u slučaju odluka kojima se završava postupak koje su donesene prije dostave tužbe tuženiku.

59.

Tajnik osigurava javnu dostupnost sudske prakse Općeg suda, u skladu s pravilima koja odredi Opći sud. Ta su pravila dostupna na internetskoj stranici Suda Europske unije.

II.   OPĆE ODREDBE O POSTUPANJU S PREDMETIMA

A.   Dostava

60.

Izvršenje dostave osigurava tajnik u skladu s člankom 57. Poslovnika.

61.

Uz primjerak akta koji se dostavlja šalje se dopis s naznakom broja predmeta i broja upisnika te sažetom naznakom vrste akta.

62.

U slučaju dostave akta na temelju članka 57. stavka 2. Poslovnika, adresat se o toj dostavi obavještava slanjem putem aplikacije e-Curia primjerka dopisa koji se šalje prilikom dostave, pri čemu mu se skreće pozornost na odredbe članka 57. stavka 2. Poslovnika.

63.

Dokaz o dostavi čuva se u spisu predmeta.

64.

U slučaju neuspjele dostave tužbe tuženiku, tajnik tužitelju određuje rok, ovisno o slučaju, za priopćenje dodatnih podataka za dostavu ili radi upita prihvaća li da se na njegov trošak po sudskom pomoćniku obavi nova dostava.

B.   Rokovi

65.

U pogledu članka 58. stavka 1. točaka (a) i (b) Poslovnika, kad je rok izražen u tjednima, mjesecima ili godinama, završava istekom dana koji, u zadnjem tjednu, zadnjem mjesecu ili zadnjoj godini roka, nosi jednak naziv ili jednak broj kao i dan na koji je počeo teći rok, tj. dan kad je nastupio događaj ili je poduzeta radnja od koje je počeo teći rok, a ne idući dan.

66.

Članak 58. stavak 2. Poslovnika, prema kojem se, ako kraj roka pada u subotu, nedjelju ili na službeni blagdan, rok produljuje do isteka prvog sljedećeg radnog dana, ne primjenjuje se ako ukupni rok, uključujući rok zbog udaljenosti, istječe u subotu, nedjelju ili službeni blagdan.

67.

Tajnik određuje rokove predviđene Poslovnikom na temelju ovlasti koje mu je prenio predsjednik.

68.

U skladu s člankom 62. Poslovnika, postupovni akti ili dokazni elementi koje tajništvo zaprimi nakon isteka roka koji je određen za njihovo podnošenje mogu se prihvatiti samo uz odobrenje predsjednika.

69.

Tajnik može na temelju ovlasti koje mu je prenio predsjednik produljiti rokove koji su određeni; prema potrebi, on predsjedniku podnosi prijedloge za produljenje rokova. Zahtjevi za produljenje rokova moraju biti uredno obrazloženi i podneseni pravodobno, prije isteka roka koji je određen.

70.

Rok se samo zbog iznimnih razloga može produljiti više od jedanput.

C.   Zaštita identiteta

71.

Kad stranka procijeni potrebnim da njezin identitet ne smije biti razotkriven javnosti u okviru postupka pred Općim sudom, ona se mora na temelju članka 66. Poslovnika obratiti Općem sudu kako bi on proveo, prema potrebi, potpunu ili djelomičnu zaštitu identiteta u predmetnom postupku.

72.

Zahtjev za zaštitu identiteta mora se podnijeti zasebnim aktom koji sadrži odgovarajuće obrazloženje.

73.

Kako bi se osigurala učinkovitost zaštite identiteta, važno je da se zahtjev podnese već na početku postupka. Naime, zbog objave informacija o predmetu na internetu, koristan učinak zaštite identiteta ugrožen je ako je predmet o kojem je riječ naveden na popisu predmeta pokrenutih pred Općim sudom, koji se objavljuje na internetskoj stranici Suda Europske unije, ili nakon što je priopćenje o predmetu o kojem je riječ već objavljeno u Službenom listu Europske unije.

D.   Neotkrivanje podataka javnosti

74.

Pod pretpostavkama predviđenima člankom 66. Poslovnika, stranka može podnijeti zahtjev za neotkrivanje identiteta trećih osoba spomenutih u okviru postupka ili određenih podataka povjerljivog karaktera u dokumentima u vezi s predmetom kojem javnost ima pristup.

75.

Zahtjev za neotkrivanje podataka mora se podnijeti zasebnim aktom. On mora točno naznačiti podatke o kojima je riječ i sadržavati obrazloženje povjerljivog karaktera svakog od tih podataka.

76.

Kako bi se osigurala učinkovitost neotkrivanja podataka javnosti, preporučuje se da se zahtjev, ovisno o slučaju, podnese već na početku postupka ili prilikom podnošenja postupovnog akta koji sadrži podatke o kojima je riječ ili odmah nakon saznanja za njih. Naime, zbog objave informacija o predmetu na internetu, vrlo je teško provesti neotkrivanje podataka nakon što je priopćenje o predmetu o kojem je riječ već objavljeno u Službenom listu Europske unije ili nakon što je odluka Općeg suda, donesena u postupku ili kojom se završava postupak, postala dostupna na internetskoj stranici Suda Europske unije.

III.   POSTUPOVNI AKTI I NJIHOVI PRILOZI

A.   Podnošenje postupovnih akata i njihovih priloga putem e-Curije

77.

Svi se postupovni akti tajništvu moraju podnijeti isključivo elektroničkim putem primjenom aplikacije e-Curia (https://curia.europa.eu/e-Curia), u skladu s Odlukom Općeg suda od 11. srpnja 2018. i Uvjetima korištenja aplikacijom e-Curia, ne dovodeći u pitanje slučajeve iz točaka 89. do 91. dolje. Ti su dokumenti dostupni na internetskoj stranici Suda Europske unije.

78.

Zastupnik koji podnosi akt putem e-Curije mora ispuniti sve zahtjeve predviđene člankom 19. Statuta i mora, kad je riječ o odvjetniku, uživati potrebnu neovisnost u odnosu na stranku koju zastupa.

79.

Korištenje korisničkim imenom i lozinkom zastupnika smatra se potpisom na postupovnom aktu podnesenom u skladu s člankom 3. Odluke Općeg suda od 11. srpnja 2018. i jamči vjerodostojnost tog akta. Korištenjem svojim korisničkim imenom i lozinkom zastupnik preuzima odgovornost za sadržaj podnesenog akta.

B.   Izgled postupovnih akata i njihovih priloga

B.1.   Postupovni akti

80.

Sljedeći podaci navode se na prvoj stranici svakog postupovnog akta:

a)

broj predmeta (T- …/0000), ako ga je tajništvo već priopćilo;

b)

naziv postupovnog akta (tužba, odgovor na tužbu, odgovor na žalbu, replika, odgovor na repliku, zahtjev za intervenciju, intervencijski podnesak, prigovor nedopuštenosti, očitovanja o…, odgovori na pitanja itd.);

c)

imena tužitelja, tuženika, prema potrebi intervenijenta kao i svih drugih stranaka u postupku za predmete o intelektualnom vlasništvu;

d)

ime stranke za koju se postupovni akt podnosi.

81.

Radi lakšeg elektroničkog uvida, postupovni akti moraju biti podneseni:

a)

u formatu A4;

b)

uobičajenom vrstom slova (npr. Times New Roman, Courier ili Arial) veličine najmanje 12 za tekst i najmanje 10 za bilješke, s razmakom između redova od 1 i marginama na vrhu, dnu, lijevom i desnom rubu stranice od najmanje 2,5 cm;

c)

numerirani rastućim rednim brojevima za svaki odlomak, u kontinuitetu;

d)

numerirani rastućim rednim brojevima za svaku stranicu, u kontinuitetu.

B.2.   Popis priloga

82.

Popis priloga mora se nalaziti na kraju postupovnog akta. Prilozi podneseni bez popisa priloga ne prihvaćaju se.

83.

Popis priloga mora za svaki priloženi dokazni element sadržavati sljedeće:

(a)

broj priloga (navesti broj postupovnog akta kojemu su priloženi dokazni elementi primjenom slova i brojke; npr.: prilog A.1, A.2… za priloge tužbi; B.1, B.2… za priloge odgovoru na tužbu ili odgovoru na žalbu; C.1, C.2… za priloge replici; D.1, D.2… za priloge odgovoru na repliku);

(b)

kratak opis priloga s naznakom njegove vrste (npr.: „dopis” s naznakom dana, autora, adresata i broja stranica priloga);

(c)

naznaku početka i kraja svakog priloga prema kontinuiranoj paginaciji prilogâ (npr.: stranice 43. do 49. prilogâ);

(d)

naznaku broja odlomka u kojem se dokazni element navodi prvi put i opravdava njegovo podnošenje.

84.

Kako bi se optimiralo postupanje u tajništvu, potrebno je naznačiti u popisu prilogâ priloge koji su u boji.

B.3.   Prilozi

85.

Postupovnom aktu mogu se priložiti samo dokazni elementi navedeni u tekstu postupovnog akta na koji se upućuje u popisu prilogâ i koji su nužni za dokazivanje ili prikazivanje njegova sadržaja.

86.

Dokazni elementi priloženi postupovnom aktu moraju biti podneseni tako da se Općem sudu olakša elektronički uvid u dokumente i da se izbjegne svaka mogućnost zabune. Tako treba poštovati sljedeće zahtjeve:

(a)

svaki se prilog numerira u skladu s točkom 83. podtočkom (a) gore;

(b)

preporučljiva je najava priloga posebnom naslovnicom;

(c)

kad prilozi sadrže svoje priloge, njihova numeracija i struktura mora biti takva da se izbjegne mogućnost zabune;

(d)

dokazni elementi priloženi postupovnom aktu paginiraju se gore desno rastućim rednim brojevima. Paginacija tih dokaznih elemenata mora biti u kontinuitetu, ali odvojeno od postupovnog akta kojemu su priloženi;

(e)

prilozi moraju biti lako čitljivi.

87.

Svako pozivanje na podneseni dokazni element sadrži broj odgovarajućeg priloga, koji se nalazi na popisu prilogâ, i naznaku akta uz koji je prilog podnesen, u obliku navedenom gore u točki 58. (npr. prilog A.1 tužbi).

C.   Izgled datoteka podnesenih putem aplikacije e-Curia

88.

Postupovni akti i njihovi prilozi podneseni putem aplikacije e-Curia u obliku su datoteka. Kako bi se olakšala njihova obrada u tajništvu, preporučuje se slijediti praktične savjete iz Priručnika za korištenje e-Curijom dostupnog na internetskoj stranici Suda Europske unije, tj.:

datoteke moraju imati naziv koji označava vrstu postupovnog akta (podnesak, prilozi – dio 1., prilozi – dio 2., popratni dopis itd.);

tekst postupovnog akta može se izravno spremiti u PDF obliku iz programa za obradu teksta, bez potrebe za skeniranjem;

postupovni akt mora uključivati popis prilogâ;

prilozi se moraju nalaziti u jednoj ili više datoteka koje su odvojene od datoteke koja sadrži postupovni akt. Jedna datoteka može sadržavati više priloga. Nije obvezno za svaki prilog stvoriti jednu datoteku. Preporučuje se da se prilozi prilikom podnošenja prilože u rastućem nizu i da su njihove oznake dovoljno precizne (npr.: prilozi 1. do 3., prilozi 4. do 6. itd.).

D.   Podnošenje na drugi način koji nije e-Curia

89.

Opće pravilo prema kojem se svaki postupovni akt podnosi tajništvu putem e-Curije ne dovodi u pitanje slučajeve iz članka 105. stavaka 1. i 2. i članka 147. stavka 6. Poslovnika.

90.

Usto, prilozi postupovnom aktu navedeni u tekstu tog akta koji su takvi da ih nije moguće podnijeti putem e-Curije mogu se poslati odvojeno poštom ili predati tajništvu, u skladu s člankom 72. stavkom 4. Poslovnika, pod uvjetom da se ti prilozi navedu u popisu prilogâ akta koji se podnosi putem e-Curije. Popis prilogâ mora sadržavati naznaku priloga koji će se podnijeti odvojeno. Ti prilozi moraju biti zaprimljeni u tajništvu najkasnije deset dana nakon podnošenja postupovnog akta putem e-Curije. Podnošenje treba obaviti na sljedeću adresu:

Greffe du Tribunal de l'Union européenne

Rue du Fort Niedergrünewald

L-2925 Luxembourg

91.

Kad je podnošenje akta putem e-Curije tehnički nemoguće, zastupnik treba poduzeti korake predviđene člankom 7. Odluke Općeg suda od 11. srpnja 2018. Primjerak akta podnesenog na drugi način koji nije e-Curia u skladu s člankom 7. drugim stavkom Odluke Općeg suda od 11. srpnja 2018. mora sadržavati popis priloga i sve priloge koji su u njemu navedeni. Nije potrebno vlastoručno potpisati tako podneseni primjerak postupovnog akta.

E.   Odbijanje postupovnih akata i dokaznih elemenata

92.

Tajnik odbija upisati u upisnik i uložiti u spis predmeta postupovne akte i, prema potrebi, dokazne elemente koji nisu predviđeni Poslovnikom. U slučaju dvojbe, tajnik se radi donošenja odluke obraća predsjedniku.

93.

Osim u slučajevima koji su izričito predviđeni Poslovnikom i ne dovodeći u pitanje točke 99. i 100. dolje, tajnik odbija upisati u upisnik ili uložiti u spis predmeta postupovne akte ili dokazne elemente sastavljene na jeziku različitom od jezika postupka.

94.

Kad stranka osporava tajnikovo odbijanje upisa u upisnik ili ulaganje u spis predmeta postupovnog akta ili dokaznog elementa, tajnik to pitanje podnosi predsjedniku radi donošenja odluke o tome treba li prihvatiti akt ili dokazni element o kojem je riječ.

F.   Otklanjanje nedostataka postupovnih akata i njihovih priloga

F.1.   Opće odredbe

95.

Tajnik skrbi o usklađenosti postupovnih akata uloženih u spis predmeta i njihovih priloga s odredbama Statuta, Poslovnika i ovih praktičnih provedbenih pravila.

96.

Prema potrebi, strankama određuje rok za otklanjanje formalnih nepravilnosti podnesenih postupovnih akata.

97.

U slučaju ponovljenih nepoštovanja odredaba Poslovnika ili ovih praktičnih provedbenih pravila koja zahtijevaju otklanjanje nedostataka, tajnik će od stranke ili podnositelja zahtjeva za intervenciju zatražiti naknadu troškova u vezi s postupanjem koje zahtijeva Opći sud, u skladu s člankom 139. točkom (c) Poslovnika.

98.

Ako unatoč zahtjevima za otklanjanje nedostataka podneseni prilozi i dalje nisu u skladu s odredbama Poslovnika ili ovih praktičnih provedbenih pravila, tajnik se obraća predsjedniku kako bi on odlučio treba li odbiti te priloge.

99.

Ako uz dokumente priložene postupovnom aktu nije priložen njihov prijevod na jezik postupka, tajnik će od stranke o kojoj je riječ zatražiti otklanjanje tog nedostatka, ako je taj prijevod nužan za dobro odvijanje postupka. Ako nedostatak ne bude otklonjen, prilozi o kojima je riječ izdvajaju se iz spisa predmeta.

100.

Ako zahtjev za intervenciju koji podnese treći, koji nije država članica, nije sastavljen na jeziku postupka, tajnik će, prije njegove dostave strankama, zatražiti otklanjanje tog nedostatka. Ako verzija tog zahtjeva sastavljena na jeziku postupka bude podnesena u roku koji je za to odredio tajnik, dan podnošenja prve verzije na drugom jeziku uzima se u obzir kao dan podnošenja postupovnog akta.

F.2.   Otklanjanje nedostataka tužbi

101.

Ako tužba nije u skladu s uvjetima iz Priloga 1. ovim praktičnim provedbenim pravilima, tajništvo je ne dostavlja i određuje se razuman rok za otklanjanje nedostataka. Neotklanjanje nedostataka može imati za posljedicu odbijanje tužbe zbog nedopuštenosti, u skladu s člankom 78. stavkom 6., člankom 177. stavkom 6. i člankom 194. stavkom 5. Poslovnika.

102.

Ako tužba nije u skladu s odredbama o obliku iz Priloga 2. ovim praktičnim provedbenim pravilima, dostava se odgađa i određuje se razuman rok za otklanjanje nedostataka.

103.

Ako tužba nije u skladu s odredbama o obliku iz Priloga 3. ovim praktičnim provedbenim pravilima, tužba se dostavlja i određuje se razuman rok za otklanjanje nedostataka.

F.3.   Otklanjanje nedostataka ostalih postupovnih akata

104.

Pravila o otklanjanju nedostataka propisana gore u točkama 101. do 103. primjenjuju se prema potrebi i na postupovne akte koji nisu tužba.

IV.   PISANI DIO POSTUPKA

A.   Duljina podnesaka

A.1.   Izravne tužbe

105.

U izravnim tužbama u smislu članka 1. Poslovnika najveći dopušteni broj stranica podnesaka (5) je sljedeći.

U izravnim tužbama koje nisu podnesene na temelju članka 270. UFEU-a:

50 stranica za tužbu i za odgovor na tužbu;

25 stranica za repliku i za odgovor na repliku;

20 stranica za podnesak o prigovoru nedopuštenosti i za očitovanja na njega;

20 stranica za intervencijski podnesak i 15 stranica za očitovanja na taj podnesak.

U izravnim tužbama podnesenima na temelju članka 270. UFEU-a:

30 stranica za tužbu i za odgovor na tužbu;

15 stranica za repliku i za odgovor na repliku;

10 stranica za podnesak o prigovoru nedopuštenosti i za očitovanja na njega;

10 stranica za intervencijski podnesak i 5 stranica za očitovanja na taj podnesak.

106.

Prekoračenja tih ograničenja odobrit će se samo u osobito pravno i činjenično složenim slučajevima.

A.2.   Predmeti o intelektualnom vlasništvu

107.

U predmetima o intelektualnom vlasništvu najveći dopušteni broj stranica podnesaka (6) je sljedeći:

20 stranica za tužbu i za odgovore na tužbu;

15 stranica za protutužbu i za odgovore na tu protutužbu;

10 stranica za podnesak o prigovoru nedopuštenosti i za očitovanja na njega;

10 stranica za intervencijski podnesak i 5 stranica za očitovanja na taj podnesak.

108.

Prekoračenja tih ograničenja odobrit će se samo u osobito pravno i činjenično složenim slučajevima.

A.3.   Otklanjanje nedostataka podnesaka zbog prekomjerne duljine

109.

Ako broj stranica podneska za 40 % prelazi najveći dopušteni broj stranica propisan, ovisno o slučaju, u točkama 105. i 107. gore, zatražit će se otklanjanje tog nedostatka, osim ako predsjednik ne odredi drukčije.

110.

Ako broj stranica podneska za manje od 40 % prelazi najveći dopušteni broj stranica propisan, ovisno o slučaju, u točkama 105. i 107. gore, može se zatražiti otklanjanje tog nedostatka ako tako odredi predsjednik.

111.

Kad se od stranke zatraži otklanjanje nedostatka podneska zbog prekomjerne duljine, odgađa se dostava podneska čija opsežnost opravdava otklanjanje nedostatka.

B.   Struktura i sadržaj podnesaka

B.1.   Izravne tužbe

1.   Tužba kojom se pokreće postupak

112.

Obvezni podaci koje mora sadržavati tužba kojom se pokreće postupak navode se u članku 76. Poslovnika.

113.

Nakon uvodnog dijela tužbe trebao bi slijediti sažeti prikaz činjenica spora.

114.

Tužbeni zahtjev treba formulirati precizno, na početku ili na kraju tužbe.

115.

Pravna argumentacija trebala bi biti strukturirana s obzirom na iznesene tužbene razloge. Općenito je korisno da joj prethodi shematski prikaz iznesenih tužbenih razloga. Usto, vrlo je poželjno svakom tužbenom razlogu dati naslov, kako bi ih se moglo lako identificirati.

116.

Uz tužbu se moraju podnijeti dokumenti iz članka 51. stavaka 2. i 3. i članka 78. Poslovnika.

117.

U svrhu podnošenja dokumenta o ovlaštenju za zastupanje predviđenog člankom 51. stavkom 2. Poslovnika, kojim se potvrđuje da je odvjetnik koji zastupa stranku ili pomaže njezinu agentu ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o EGP-u, može se uputiti na dokazni element koji je već podnesen u okviru predmeta pred Općim sudom.

118.

Svakoj tužbi mora se priložiti sažetak tužbenih razloga i glavnih argumenata na koje se poziva, radi lakše izrade priopćenja koje se mora objaviti u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 79. Poslovnika.

119.

Kako bi se olakšalo postupanje Općeg suda po tužbi, potrebno je da sažetak tužbenih razloga i glavnih argumenata na koje se poziva:

bude podnesen odvojeno od same tužbe i priloga navedenih u tužbi;

ne prelazi dvije stranice;

bude sastavljen na jeziku postupka u skladu s obrascem na internetskoj stranici Suda Europske unije;

bude poslan elektroničkom poštom, u obliku jednostavne elektroničke datoteke izrađene programom za obradu teksta, na adresu GC.Registry@curia.europa.eu, uz naznaku predmeta na koji se odnosi.

120.

Ako je tužba podnesena nakon podnošenja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, koji ima učinak zaustavljanja tijeka roka za podnošenje pravnog sredstva u skladu s člankom 147. stavkom 7. Poslovnika, taj se podatak mora navesti na početku tužbe kojom se pokreće postupak.

121.

Ako je tužba podnesena nakon dostave rješenja kojim se odlučuje o zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć ili, kad u tom rješenju nije određen odvjetnik za zastupanje podnositelja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, nakon dostave rješenja kojim se određuje odvjetnik zadužen za zastupanje podnositelja zahtjeva, u tužbi se također mora navesti dan na koji je rješenje dostavljeno tužitelju.

122.

Radi lakše pripreme tužbe na formalnom planu, zastupnike stranaka poziva se da konzultiraju dokument „Podsjetnik za tužbu”, dostupan na internetskoj stranici Suda Europske unije.

2.   Odgovor na tužbu

123.

Obvezni podaci koje mora sadržavati odgovor na tužbu navode se u članku 81. stavku 1. Poslovnika.

124.

Tuženikov zahtjev treba formulirati precizno, na početku ili na kraju odgovora na tužbu.

125.

Svako osporavanje činjenica koje navodi tužitelj mora biti izričito i precizirati činjenice o kojima je riječ.

126.

Budući da je pravni okvir postupka utvrđen tužbom, argumentacija izložena u odgovoru na tužbu treba u najvećoj mogućoj mjeri biti strukturirana prema razlozima ili prigovorima iz tužbe.

127.

Na odgovor na tužbu primjenjuju se točke 116. i 117. gore.

128.

U postupcima pokrenutima na temelju članka 270. UFEU-a poželjno je da institucije odgovoru na tužbu prilože opće akte koje navode, a koji se ne objavljuju u Službenom listu Europske unije, uz naznaku dana njihova donošenja, njihova stupanja na snagu i, prema potrebi, njihova stavljanja izvan snage.

3.   Replika i odgovor na repliku

129.

Ako je došlo do druge razmjene podnesaka, glavne stranke mogu dopuniti svoju argumentaciju, ovisno o slučaju, replikom ili odgovorom na repliku.

130.

S obzirom na to da su okvir i razlozi ili prigovori koji su srž spora već bili detaljno izloženi (ili osporeni) u tužbi i odgovoru na tužbu, cilj replike i odgovora na repliku jest omogućiti tužitelju ili tuženiku da pojasne svoje stajalište ili podrobnije razrade svoju argumentaciju o nekom važnom pitanju i da odgovore na nove elemente koji su se pojavili u odgovoru na tužbu i u replici. Predsjednik usto na temelju članka 83. stavka 3. Poslovnika može sam precizirati aspekte na koje bi se ti postupovni akti morali odnositi.

B.2.   Predmeti o intelektualnom vlasništvu

1.   Tužba kojom se pokreće postupak

131.

Obvezni podaci koje mora sadržavati tužba kojom se pokreće postupak navode se u članku 177. stavku 1. Poslovnika.

132.

Tužba također mora sadržavati podatke iz članka 177. stavaka 2. i 3. Poslovnika.

133.

Uz tužbu moraju se podnijeti dokumenti iz članka 177. stavaka 3. do 5. Poslovnika.

134.

Na tužbe u predmetima o intelektualnom vlasništvu primjenjuju se točke 113. do 115., 117. i 120. do 122. gore.

2.   Odgovor na tužbu

135.

Obvezni podaci koje mora sadržavati odgovor na tužbu navode se u članku 180. stavku 1. Poslovnika.

136.

Tuženikov ili intervenijentov zahtjev treba formulirati precizno, na početku ili na kraju odgovora na tužbu.

137.

Uz odgovor na tužbu koji podnese intervenijent moraju se podnijeti dokumenti iz članka 177. stavaka 4. i 5. Poslovnika, ako ti dokumenti nisu podneseni ranije u skladu s člankom 173. stavkom 5. Poslovnika.

138.

Na odgovor na tužbu primjenjuju se točke 117., 125. i 126. gore.

3.   Protutužba i odgovori na protutužbu

139.

Kad stranka u postupku pred žalbenim vijećem koja nije tužitelj i kojoj je dostavljena tužba namjerava osporiti pobijanu odluku u nekom aspektu koji nije iznesen u tužbi, ta stranka prilikom podnošenja svojeg odgovora na tužbu mora podnijeti protutužbu. Ta se protutužba mora podnijeti zasebnim aktom i zadovoljiti zahtjeve propisane u člancima 183. i 184. Poslovnika.

140.

Kad se podnese takva protutužba, druge stranke u postupku mogu podnijeti odgovor na protutužbu čiji je predmet ograničen na protutužbeni zahtjev, razloge i argumente.

V.   USMENI DIO POSTUPKA

A.   Zahtjevi za održavanje rasprave

141.

Kao što to proizlazi iz članka 106. Poslovnika, Opći sud organizira raspravu po službenoj dužnosti ili na zahtjev glavne stranke.

142.

Glavna stranka koja želi da je se sasluša na raspravi mora u tu svrhu podnijeti obrazloženi zahtjev u roku od tri tjedna od kada su stranke obaviještene o zatvaranju pisanog dijela postupka. To obrazloženje – koje ne treba miješati s podnescima ili pisanim očitovanjima i koje ne smije sadržavati više od tri stranice – treba proizlaziti iz konkretne procjene korisnosti rasprave za stranku o kojoj je riječ i navoditi elemente u spisu predmeta ili argumentaciju za koju ta stranka smatra da će je biti potrebno dodatno razviti ili pobijati na raspravi. Radi boljeg usmjeravanja rasprave, poželjno je da obrazloženje nije općenite naravi, primjerice, ograničavajući se na upućivanje na važnost predmeta.

143.

Ako glavna stranka ne podnese obrazloženi zahtjev u za to određenom roku, Opći sud može odlučiti da će o tužbi odlučivati bez usmenog dijela postupka.

B.   Priprema rasprave

144.

Tajništvo osigurava pozivanje stranaka na raspravu barem mjesec dana prije njezina održavanja, ne dovodeći u pitanje situacije u kojima okolnosti opravdavaju njihovo pozivanje u kraćem roku.

145.

U skladu s člankom 107. stavkom 2. Poslovnika, zahtjevi za odgodu dana održavanja rasprave dopušteni su samo u iznimnim okolnostima. Te zahtjeve mogu podnijeti samo glavne stranke, a oni moraju biti uredno obrazloženi, uz priložene odgovarajuće potvrde, i poslani Općem sudu u najkraćem mogućem roku nakon pozivanja.

146.

Ako zastupnik stranke namjerava izostati s rasprave, treba to priopćiti Općem sudu u najkraćem mogućem roku nakon pozivanja.

147.

Opći sud nastoji da zastupnici stranaka dobiju sažeti izvještaj za raspravu tri tjedna prije rasprave. Sažeti izvještaj za raspravu služi za pripremu rasprave.

148.

Sažeti izvještaj za raspravu, koji sastavlja sudac izvjestitelj, ograničen je na iznošenje razloga i kratak sažetak argumenata stranaka.

149.

Eventualna očitovanja stranaka na sažeti izvještaj za raspravu mogu se podnijeti na raspravi. U takvom slučaju napomena o tim očitovanjima unosi se u zapisnik s rasprave.

150.

Sažeti izvještaj za raspravu dostupan je javnosti pred raspravnom dvoranom na dan rasprave, osim ako je s nje u cijelosti isključena javnost.

151.

Prije svake javne rasprave tajnik osigurava isticanje, na jeziku postupka, sljedećih podataka pred raspravnom dvoranom: dan i sat rasprave, nadležni sastav suda, predmet ili više njih o kojima će se održati rasprava i imena stranaka.

152.

Zahtjev za korištenje određenih tehničkih sredstava u svrhu izlaganja mora se podnijeti barem dva tjedna prije dana održavanja rasprave. Ako predsjednik prihvati zahtjev, detalji o korištenju tih sredstava trebaju se dogovoriti s tajnikom jer se trebaju uzeti u obzir eventualna tehnička i praktična ograničenja. Isključiva svrha izlaganja je ilustrirati podatke iz spisa predmeta i stoga ono ne smije sadržavati nove razloge ili nove dokaze. Medijski nosači uz ta izlaganja ne ulažu se u spis predmeta i stoga se ne dostavljaju drugim strankama, osim ako predsjednik ne odluči drukčije.

153.

Uzimajući u obzir mjere sigurnosti koje se primjenjuju za pristup zgradama Suda Europske unije, zastupnicima stranaka preporučuje se da osiguraju svoju prisutnost u raspravnoj dvorani barem 15 minuta prije početka rasprave jer je uobičajeno da se članovi sastava suda s njima dogovaraju u pogledu organizacije rasprave.

154.

Radi pripreme sudjelovanja na raspravi, zastupnike stranaka poziva se da konzultiraju dokument „Podsjetnik za raspravu”, dostupan na internetskoj stranici Suda Europske unije

C.   Odvijanje rasprave

155.

Zastupnici stranaka na raspravi moraju nositi togu.

156.

Svrha je rasprave:

prema potrebi, na vrlo sažet način ponoviti zauzeto stajalište, ističući ključne razloge obrađene u pisanom obliku;

prema potrebi, pojasniti određene argumente obrađene tijekom pisanog dijela postupka i eventualno iznijeti nove elemente proizišle iz događaja nakon zatvaranja pisanog dijela postupka i koji se zbog toga nisu mogli iznijeti u pisanim očitovanjima;

odgovoriti na eventualna pitanja Općeg suda.

157.

Na svakoj je stranci ocjena, uzimajući u obzir svrhu rasprave kako je određena u točki 156. gore, je li izlaganje doista korisno ili je dovoljno obično pozivanje na očitovanja ili podneske. Rasprava se tada može usredotočiti na odgovore na pitanja Općeg suda. Kad zastupnik smatra potrebnim uzeti riječ, preporučuje mu se ograničiti se na iznošenje određenih točaka i pozvati se na podneske za druge točke.

158.

Kad je prije održavanja rasprave Opći sud pozvao stranke, u skladu s člankom 89. stavkom 4. Poslovnika, da svoja izlaganja usredotoče na jedno ili više određenih pitanja, ta se pitanja u izlaganjima moraju najprije obraditi.

159.

Ako stranka ne izlaže, njezina šutnja ne znači slaganje s izlaganjem druge stranke ako je argumentacija o kojoj je riječ već osporavana u pisanom obliku. Ta šutnja ne sprečava tu stranku da odgovori na izlaganje druge stranke.

160.

Radi jasnoće i kako bi članovi Općeg suda bolje razumjeli izlaganja, općenito je bolje da se govori slobodno na temelju zabilješki nego da se tekst čita. Također se od zastupnika stranaka traži da u najvećoj mogućoj mjeri pojednostavne svoje predstavljanje slučaja i da daju prednost kratkim rečenicama. Usto, zastupnici bi pomogli Općem sudu strukturiranjem svojih izlaganja i preciziranjem te strukture prije izlaganja.

161.

Kako bi se Općem sudu mogla razjasniti određena pitanja tehničke naravi, predsjednik sudskog sastava može dopustiti zastupnicima stranaka da daju riječ osobama koje, iako nemaju svojstvo zastupnika, mogu bolje izložiti stajalište. Te osobe izlažu isključivo uz prisutnost i pod odgovornošću zastupnika stranke o kojoj je riječ. Prije uzimanja riječi te osobe moraju otkriti svoj identitet.

162.

Trajanje izlaganja može se razlikovati s obzirom na složenost predmeta i postojanje ili nepostojanje novih činjeničnih elemenata. Svaka glavna stranka raspolaže s 15 minuta i svaki intervenijent raspolaže s 10 minuta za svoje izlaganje (u spojenim predmetima svaka glavna stranka raspolaže s 15 minuta za svaki od predmeta, a svaki intervenijent s 10 minuta za svaki od predmeta), osim ako im tajnik nije dao neku drugu uputu u tom smislu. To ograničenje odnosi se samo na izlaganja u pravom smislu te riječi, a ne na vrijeme potrebno za odgovaranje na pitanja postavljena na raspravi ili za završne odgovore.

163.

Ako to zahtijevaju okolnosti, zahtjev za odstupanje od tog uobičajenog trajanja, uredno obrazložen i uz preciziranje traženog vremena za izlaganje, može se poslati tajništvu najmanje dva tjedna (ili i kasnije u slučaju uredno obrazloženih iznimnih okolnosti) prije dana održavanja rasprave. Zastupnici se nastavno na te zahtjeve obavještavaju o vremenu za izlaganje kojim će raspolagati.

164.

Kad više zastupnika zastupa jednu stranku, u načelu može izlagati samo dvoje i ukupno trajanje njihovih usmenih izlaganja ne smije premašiti trajanje izlaganja precizirano u točki 162. gore. Međutim, odgovore na pitanja sudaca i završne odgovore mogu dati i zastupnici koji nisu izlagali.

165.

Kad više stranaka zastupa isto stajalište pred Općim sudom (što je osobito slučaj u intervencijama i spojenim predmetima), njihove zastupnike poziva se da se međusobno dogovore prije rasprave kako bi se izbjeglo ponavljanje izlaganja.

166.

Zastupnike se moli da, kada citiraju odluku Suda, Općeg suda ili Službeničkog suda, navedu uobičajeni naziv predmeta i broj predmeta te, prema potrebi, preciziraju relevantne točke.

167.

U skladu s člankom 85. stavkom 3. Poslovnika, glavne stranke iznimno mogu podnositi dokaze još i na raspravi. U takvom slučaju druge se stranke saslušava o dopuštenosti i sadržaju tih dokaza. Savjetuje se da se, prema potrebi, osigura dovoljan broj primjeraka.

D.   Usmeno prevođenje

168.

Radi lakšeg usmenog prevođenja, zastupnike stranaka poziva se da eventualni tekst ili bilješke za izlaganja prethodno pošalju Upravi za usmeno prevođenje elektroničkom poštom (interpret@curia.europa.eu).

169.

Povjerljivost poslanih zabilješki za izlaganja je zajamčena. Kako bi se izbjegle moguće zabune, mora se navesti ime stranke. Zabilješke za izlaganja ne ulažu se u spis predmeta.

170.

Zastupnike se podsjeća na to da, ovisno o slučaju, samo neki članovi Općeg suda prate izlaganja na jeziku izlaganja, dok drugi slušaju simultani usmeni prijevod. Zastupnicima se preporučuje, u interesu boljeg odvijanja rasprave i zadržavanja kvalitete simultanog usmenog prijevoda, da govore polako i u mikrofon.

171.

Kad zastupnici imaju namjeru doslovno citirati odlomke određenih tekstova ili dokumenata, osobito odlomke koji nisu spomenuti u spisu predmeta, korisno ih je naznačiti usmenim prevoditeljima prije rasprave. Također može biti korisno upozoriti ih na termine koji su eventualno teški za prijevod.

E.   Zapisnik s rasprave

172.

Tajnik na jeziku postupka sastavlja zapisnik sa svake rasprave koji sadrži: naznaku predmeta; dan, sat i mjesto održavanja rasprave; naznaku, prema potrebi, je li riječ o raspravi s koje je isključena javnost; imena prisutnih sudaca i tajnika; imena i svojstva prisutnih zastupnika stranaka; naznaku, prema potrebi, očitovanja na sažeti izvještaj za raspravu; imena, svojstva i adrese saslušanih svjedoka i stručnjaka; naznaku, prema potrebi, postupovnih akata i dokaznih elemenata podnesenih na raspravi i, kad je to potrebno, izjave dane na raspravi kao i odluke koje je na raspravi objavio Opći sud ili predsjednik.

VI.   POVJERLJIVO POSTUPANJE

A.   Opće odredbe

173.

U skladu s člankom 64. i uz pridržavanje odredaba članka 68. stavka 4., članka 104., članka 105. stavka 8. te članka 144. stavka 7. Poslovnika, Opći sud uzima u obzir samo postupovne akte i dokazne elemente koji su bili dostupni zastupnicima stranaka i o kojima su se mogli očitovati.

174.

Iz toga proizlazi da se, ne dovodeći u pitanje odredbe članaka 103. do 105. Poslovnika, tužiteljev zahtjev za povjerljivo postupanje s određenim podacima iz spisa predmeta u odnosu na tuženika ne može uzeti u obzir. Jednako tako, tuženik ne može podnijeti takav zahtjev u odnosu na tužitelja.

175.

Međutim, glavna stranka može zatražiti da se određeni podaci iz spisa predmeta koji su povjerljivog karaktera isključe od priopćavanja intervenijentu u skladu s člankom 144. stavkom 7. Poslovnika.

176.

Svaka stranka također može zatražiti da određena stranka spojenih predmeta nema pristup određenim podacima iz spisâ spojenih predmeta zbog njihove navodne povjerljivosti, u skladu s člankom 68. stavkom 4. Poslovnika.

B.   Povjerljivo postupanje u slučaju zahtjeva za intervenciju

177.

Kad je u predmetu podnesen zahtjev za intervenciju, glavne stranke poziva se da u roku koji odredi tajnik navedu traže li povjerljivo postupanje s određenim podacima sadržanima u postupovnim aktima i dokaznim elementima koji su već uloženi u spis predmeta.

178.

Za sve postupovne akte i dokazne elemente koje podnesu kasnije, glavne stranke istodobno s njihovim podnošenjem moraju podnijeti, prema potrebi, zahtjev za povjerljivo postupanje. U nedostatku takvog zahtjeva, postupovni akti i dokazni elementi priopćit će se intervenijentu.

179.

Svaki zahtjev za povjerljivo postupanje mora se podnijeti kao zaseban akt. On se ne može podnijeti kao povjerljiva verzija i stoga ne smije sadržavati povjerljive podatke.

180.

Zahtjev za povjerljivo postupanje mora odrediti stranku u odnosu na koju se traži povjerljivost.

181.

Zahtjev za povjerljivo postupanje mora se ograničiti na nužno i ni u kojem slučaju ne može se odnositi na cijeli postupovni akt, a samo iznimno može se odnositi na cijeli prilog. Naime, priopćavanje verzije postupovnog akta ili dokaznih elemenata koja nije povjerljiva, u kojoj su određeni odlomci, riječi ili brojke uklonjeni, trebalo bi biti moguće bez dovođenja u pitanje interesa o kojima je riječ.

182.

U zahtjevu za povjerljivo postupanje moraju se precizno naznačiti elementi ili odlomci o kojima je riječ i mora sadržavati obrazloženje povjerljive naravi svakog tog elementa ili odlomka. Izostanak tih naznaka može opravdati odbijanje zahtjeva od Općeg suda.

183.

Pri podnošenju zahtjeva za povjerljivo postupanje s jednim ili više postupovnih akata stranka mora podnijeti cjelovitu verziju jednog ili više postupovnih akata i dokaznih elemenata čiji su elementi ili odlomci na koje se zahtjev odnosi uklonjeni.

184.

Ako zahtjev za povjerljivo postupanje nije u skladu s točkama 179., 180. i 183. gore, tajnik će od stranke o kojoj je riječ zahtijevati otklanjanje nedostataka. Ako unatoč zahtjevu za otklanjanje nedostataka zahtjev za povjerljivo postupanje ne bude usklađen s odredbama ovih praktičnih provedbenih pravila, po njemu se neće moći postupiti i svi postupovni akti i dokazni elementi o kojima je riječ priopćit će se intervenijentu.

C.   Povjerljivo postupanje u slučaju spajanja predmeta

185.

Kad se namjerava spojiti više predmeta, stranke se poziva da u roku koji odredi tajnik navedu traže li povjerljivo postupanje s određenim podacima sadržanima u postupovnim aktima i dokaznim elementima koji su već uloženi u spise predmeta na koje se odnosi spajanje.

186.

Za sve postupovne akte i dokazne elemente koje podnesu kasnije, stranke istodobno s njihovim podnošenjem moraju podnijeti, prema potrebi, zahtjev za povjerljivo postupanje. U nedostatku takvog zahtjeva, podneseni postupovni akti i dokazni elementi učinit će se dostupnima drugim strankama spojenih predmeta.

187.

Na zahtjeve za povjerljivo postupanje podnesene u slučaju spajanja predmeta primjenjuju se točke 179. do 184. gore.

D.   Povjerljivo postupanje u okviru članka 103. Poslovnika

188.

Kao mjeru izvođenja dokaza iz članka 91. Poslovnika, Opći sud može stranci naložiti da podnese podatke ili dokazne elemente u vezi s predmetom. Na temelju članka 92. stavka 3. Poslovnika, takvo podnošenje može se odrediti samo ako stranka o kojoj je riječ nije udovoljila u tu svrhu prethodno određenoj mjeri upravljanja postupkom ili ako stranka na koju se mjera odnosi to izričito zahtijeva i opravda potrebu da se takva mjera odredi u obliku rješenja o izvođenju dokaza.

189.

Kad glavna stranka ističe povjerljivi karakter podataka ili dokaznih elemenata kako bi se protivila njihovu slanju u svojem odgovoru na zahtjev za mjere upravljanja postupkom ili kako bi predložila mjeru izvođenja dokaza, Opći sud, ako ocijeni da ti podaci ili dokazni elementi mogu biti relevantni za rješavanje spora, određuje njihovo podnošenje rješenjem o izvođenju dokaza na temelju članka 91. točke (b) Poslovnika. Postupanje s podacima ili dokaznim elementima tako podnesenima Općem sudu uređeno je člankom 103. Poslovnika. Uređenje o kojem je riječ ne predviđa nikakvo odstupanje od načela kontradiktornosti postupka, nego propisuje detalje za provedbu tog načela.

190.

Na temelju te odredbe, Opći sud provodi ispitivanje relevantnosti podataka ili dokaznih elemenata za rješavanje spora i provjerava njihov povjerljivi karakter. Ako ocijeni da su svi podaci o kojima je riječ istodobno relevantni za rješavanje spora i povjerljivi, Opći sud procjenjuje važnost tog povjerljivog karaktera i zahtjeva povezanih s pravom na djelotvornu sudsku zaštitu, a osobito poštovanja načela kontradiktornosti, te nakon te procjene važnosti ima dvije mogućnosti.

191.

Opći sud može odlučiti da se podatak ili dokazni element mora priopćiti drugoj glavnoj stranci unatoč svojem povjerljivom karakteru. U tom smislu Opći sud može mjerom upravljanja postupkom pozvati zastupnike drugih stranaka koje nisu podnijele povjerljive podatke da preuzmu obvezu čuvanja povjerljivosti dokumenta ili dokaznog elementa nepriopćavanjem podataka za koje će saznati strankama koje zastupaju ili trećim osobama. Svaka povreda te obveze može dovesti do primjene članka 55. Poslovnika.

192.

Alternativno, Opći sud može odlučiti ne priopćiti povjerljive podatke, omogućujući drugoj glavnoj stranci da raspolaže podacima koji nisu povjerljivog karaktera kako bi mogla u najvećoj mogućoj mjeri iznijeti svoja očitovanja uz poštovanje načela kontradiktornosti. Opći sud tada glavnoj stranci koja je podnijela povjerljive podatke nalaže da priopći određene elemente podataka na način koji istodobno jamči očuvanje povjerljivog karaktera podataka i kontradiktornog karaktera postupka. Podatak će se, primjerice, moći poslati u obliku sažetka. Ako Opći sud ocijeni da druga glavna stranka ne može odgovarajuće ostvariti svoje pravo na obranu, može donijeti rješenje ili više njih sve dok ne smatra da se postupak može učinkovito nastaviti kontradiktorno.

193.

Kad Opći sud ocijeni da je priopćavanje podataka drugoj glavnoj stranci koje je osigurano na način predviđen rješenjem donesenim na temelju članka 103. stavka 3. Poslovnika toj stranci odgovarajuće omogućilo zauzimanje stajališta, podatke ili dokazne elemente koji nisu priopćeni toj stranci Opći sud ne uzima u obzir. Povjerljivi podaci ili dokazni elementi izuzimaju se iz spisa, o čemu se stranke obavještavaju.

E.   Povjerljivo postupanje u okviru članka 104. Poslovnika

194.

U okviru svojeg nadzora zakonitosti akta institucije kojim se odbija pristup dokumentu, Opći sud može odrediti podnošenje tog dokumenta mjerom izvođenja dokaza na temelju članka 91. točke (c) Poslovnika.

195.

Osim ako bi spor postao bespredmetan, dokument koji je podnijela institucija ne priopćava se drugim strankama.

F.   Povjerljivo postupanje u okviru članka 105. Poslovnika

196.

U skladu s člankom 105. stavcima 1. i 2. Poslovnika, glavna stranka u postupku može, samoinicijativno ili nastavno na mjeru izvođenja dokaza koju je donio Opći sud, podnijeti podatke ili dokazne elemente koji se odnose na sigurnost Europske unije ili jedne ili više njezinih država članica ili na vođenje njihovih međunarodnih odnosa. Stavci 3. do 10. te odredbe predviđaju postupovno uređenje koje se primjenjuje na te podatke ili dokazne elemente.

197.

Uzimajući u obzir osjetljivu i povjerljivu narav podataka ili dokaznih elemenata koji se odnose na sigurnost Europske unije ili jedne ili više njezinih država članica ili na vođenje njihovih međunarodnih odnosa, provedba uređenja uspostavljenog člankom 105. Poslovnika zahtijeva uspostavu odgovarajućeg sigurnosnog sustava s ciljem jamčenja visoke razine zaštite tih podataka ili dokaznih elemenata. Taj je sustav uspostavljen odlukom Općeg suda od 14. rujna 2016.

VII.   BESPLATNA PRAVNA POMOĆ

198.

U skladu s člankom 147. stavkom 2. Poslovnika, za podnošenje zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć obvezno je korištenje obrasca. Taj je obrazac dostupan na internetskoj stranici Suda Europske unije.

199.

Podnositelj zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć kojeg prilikom podnošenja obrasca za besplatnu pravnu pomoć ne zastupa odvjetnik može, u skladu s člankom 147. stavkom 6. Poslovnika, uredno ispunjen i potpisan obrazac podnijeti tajništvu u papirnatoj verziji poštom ili fizičkom predajom na adresu navedenu u točki 90. gore. Po obrascu koji ne sadržava vlastoručan potpis ne postupa se.

200.

Kad podnositelja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć prilikom podnošenja obrasca za besplatnu pravnu pomoć zastupa odvjetnik, podnošenje se obavlja u skladu s člankom 72. stavkom 1. Poslovnika, uzimajući u obzir odredbe točaka 77. do 79. gore.

201.

Obrazac za besplatnu pravnu pomoć Općem sudu omogućuje raspolaganje, u skladu s člankom 147. stavcima 3. i 4. Poslovnika, podacima potrebnima za pravilno odlučivanje o zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć. Riječ je o:

podacima o imovinskom stanju podnositelja zahtjeva

i,

u slučaju da pravno sredstvo još nije podneseno, podacima o njegovu predmetu, činjeničnom stanju i relevantnoj argumentaciji.

202.

Podnositelj je dužan uz obrazac za besplatnu pravnu pomoć podnijeti dokazne elemente koji potvrđuju podatke iz točke 201. gore.

203.

Ako je potrebno, uz obrazac za besplatnu pravnu pomoć moraju biti podneseni dokumenti iz članka 51. stavaka 2. i 3. i članka 78. stavka 4. Poslovnika.

204.

Uredno ispunjen obrazac za besplatnu pravnu pomoć i dokazni elementi moraju biti sami po sebi razumljivi.

205.

Ne dovodeći u pitanje mogućnost Općeg suda da zatraži informacije ili podnošenje dodatnih dokumenata na temelju članaka 89. i 90. Poslovnika, zahtjev za besplatnu pravnu pomoć ne može se dopuniti kasnijim podnošenjem dodataka. Takvi će se dodaci, ako njihovo podnošenje Opći sud nije zatražio, odbiti. U iznimnim slučajevima, dokazni elementi kojima se želi dokazati loše imovinsko stanje podnositelja zahtjeva mogu se ipak prihvatiti i kasnije, ako je njihovo zakašnjelo podnošenje odgovarajuće obrazloženo.

206.

Na temelju članka 147. stavka 7. Poslovnika, podnošenjem zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć tijek roka za podnošenje pravnog sredstva na koje se odnosi zahtjev zaustavlja se do dana dostave rješenja kojim se o tom zahtjevu odlučuje ili, kad u tom rješenju nije određen odvjetnik za zastupanje podnositelja zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, do dana dostave rješenja kojim se određuje odvjetnik zadužen za njegovo zastupanje.

207.

Budući da podnošenje zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć ima za posljedicu zaustavljanje tijeka roka za podnošenje pravnog sredstva do dostave rješenja iz točke 206. gore, preostali rok za podnošenje pravnog sredstva može biti vrlo kratak. Stoga se korisniku besplatne pravne pomoći kojega uredno zastupa odvjetnik preporučuje da posveti posebnu pozornost poštovanju zakonskog roka.

VIII.   HITNI POSTUPCI

A.   Ubrzani postupak

A.1.   Zahtjev za ubrzani postupak

208.

U skladu s člankom 152. stavkom 1. Poslovnika, zahtjev za ubrzani postupak mora se podnijeti zasebnim aktom, ovisno o slučaju, istodobno s tužbom ili odgovorom na tužbu i mora sadržavati obrazloženje koje objašnjava osobitu hitnost predmeta i druge relevantne okolnosti.

209.

Kako bi se olakšalo brzo postupanje u tajništvu, zahtjev za ubrzani postupak na prvoj stranici mora sadržavati naznaku da je podnesen na temelju članaka 151. i 152. Poslovnika.

210.

Broj stranica tužbe u pogledu koje se zahtijeva odlučivanje po ubrzanom postupku u načelu ne smije premašiti 25. Ta se tužba mora podnijeti u skladu s odredbama točaka 112. do 121. gore.

211.

Preporučuje se da stranka koja zahtijeva ubrzani postupak u svojem zahtjevu precizira razloge, argumente ili odlomke podneska o kojem je riječ (tužbe ili odgovora na tužbu) koji se iznose samo za slučaj da se ne odlučuje po tom postupku. Te se naznake iz članka 152. stavka 2. Poslovnika u zahtjevu trebaju izraziti precizno i s naznakom broja odlomaka o kojima je riječ.

A.2.   Skraćena verzija

212.

Preporučuje se da se zahtjevu za ubrzani postupak koji sadrži naznake iz točke 211. gore priloži skraćena verzija podneska o kojem je riječ.

213.

Kad je priložena skraćena verzija, ona mora biti u skladu sa sljedećim uputama:

a)

skraćena verzija ima oblik prvotne verzije podneska o kojem je riječ, a ispušteni odlomci označavaju se uglatim zagradama unutar kojih stoji naznaka „ispušteno”;

b)

odlomci zadržani u skraćenoj verziji zadržavaju istu numeraciju kao u prvotnoj verziji podneska o kojem je riječ;

c)

popis prilogâ uz skraćenu verziju, ako skraćena verzija ne upućuje na sve priloge prvotne verzije podneska o kojem je riječ, sadrži naznaku „ispušteno” za označavanje svakog od ispuštenih priloga;

d)

prilozi zadržani u skraćenoj verziji moraju zadržati istu numeraciju kao u popisu prilogâ iz prvotne verzije podneska o kojem je riječ;

e)

prilozi navedeni u popisu uz skraćenu verziju moraju biti priloženi toj verziji.

214.

Kako bi se po njoj moglo postupiti u najkraćem mogućem roku, skraćena verzija mora biti u skladu s prethodnim uputama.

215.

Kad Opći sud zatraži podnošenje skraćene verzije podneska na temelju članka 151. stavka 3. Poslovnika, ona se mora sastaviti, osim ako nije drukčije određeno, u skladu s prethodnim uputama.

A.3.   Odgovor na tužbu

216.

Ako tužitelj u svojem zahtjevu nije naznačio tužbene razloge, argumente ili odlomke iz svoje tužbe koji se trebaju uzeti u obzir samo u slučaju da se ne odlučuje po ubrzanom postupku, tuženik mora u roku od mjesec dana odgovoriti na tužbu.

217.

Ako je tužitelj u svojem zahtjevu naznačio tužbene razloge, argumente ili odlomke iz svoje tužbe koji se trebaju uzeti u obzir samo u slučaju da se ne odlučuje po ubrzanom postupku, tuženik mora u roku od mjesec dana odgovoriti na tužbene razloge i argumente iznesene u tužbi uzimajući u obzir naznake iz zahtjeva za ubrzani postupak.

218.

Ako je tužitelj zahtjevu priložio skraćenu verziju tužbe, tuženik mora u roku od mjesec dana odgovoriti na tužbene razloge i argumente sadržane u toj skraćenoj verziji tužbe.

219.

Ako Opći sud odluči odbiti zahtjev za ubrzani postupak još i prije nego što je tuženik podnio svoj odgovor na tužbu, rok od mjesec dana predviđen u članku 154. stavku 1. Poslovnika za podnošenje tog podneska produljuje se za dodatnih mjesec dana.

220.

Ako Opći sud odluči odbiti zahtjev za ubrzani postupak nakon što je tuženik podnio svoj odgovor na tužbu u roku od mjesec dana predviđenom u članku 154. stavku 1. Poslovnika, toj stranci odobrava se novi rok od mjesec dana za dopunu njezina odgovora na tužbu, računajući od dostave odluke o odbijanju zahtjeva za ubrzani postupak.

A.4.   Usmeni dio postupka

221.

U okviru ubrzanog postupka, s obzirom na to da je pisani dio postupka načelno ograničen na jednu razmjenu podnesaka, naglasak je na usmenom dijelu postupka i rasprava se organizira u kratkom roku nakon zatvaranja pisanog dijela postupka. Opći sud ipak može odlučiti da neće provesti usmeni dio postupka ako glavne stranke u roku koji odredi predsjednik naznače da odustaju od sudjelovanja na raspravi i ako Opći sud smatra da je na temelju sadržaja spisa predmet dovoljno razjašnjen.

222.

Kad Opći sud nije odobrio podnošenje intervencijskog podneska, intervenijent može svoja očitovanja iznijeti samo usmeno, ako je organizirana rasprava.

B.   Suspenzija primjene i druge privremene mjere u postupcima privremene pravne zaštite

223.

U skladu s člankom 156. stavkom 5. Poslovnika, zahtjev za suspenziju primjene ili drugu privremenu mjeru mora se podnijeti zasebnim aktom. On mora biti sam po sebi razumljiv, bez potrebe za uvidom u tužbu u glavnom postupku, uključujući njezine priloge.

224.

Kako bi se olakšalo brzo postupanje u tajništvu, zahtjev za suspenziju primjene ili drugu privremenu mjeru mora na prvoj stranici sadržavati naznaku da je podnesen na temelju članka 156. Poslovnika i, prema potrebi, da sadržava zahtjev na temelju članka 157. stavka 2. Poslovnika.

225.

U zahtjevu za suspenziju primjene ili za drugu privremenu mjeru moraju se navesti, vrlo kratko i koncizno, predmet spora, činjenični i pravni razlozi na kojima se temelji tužba i koji na prvi pogled upućuju na njezinu osnovanost (fumus boni iuris) kao i okolnosti zbog kojih postoji hitnost. Zahtjev mora precizno navesti mjeru ili mjere koje se traži. Također mora sadržavati sve dostupne dokaze i dokazne prijedloge namijenjene opravdanju odobravanja privremenih mjera.

226.

Budući da je svrha zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu omogućiti ocjenu fumus boni iuris u okviru skraćenog postupka, on ne smije u potpunosti preuzeti tekst tužbe iz glavnog postupka.

227.

Kako bi se po zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu moglo hitno postupiti, on u načelu ne smije premašiti, ovisno o materiji o kojoj je riječ i okolnostima predmeta, najveći dopušteni broj od 25 stranica.

IX.   STUPANJE NA SNAGU OVIH PRAKTIČNIH PROVEDBENIH PRAVILA

228.

Ove praktična provedbena pravila stavljaju izvan snage i zamjenjuju Upute za tajnika od 5. srpnja 2007. (SL L 232, 4.9.2007., str. 1.), kako su izmijenjene 17. svibnja 2010. (SL L 170, 6.7.2010., str. 53.) i 24. siječnja 2012. (SL L 68, 7.3.2012., str. 20.), te Praktične upute za stranke pred Općim sudom od 24. siječnja 2012. (SL L 68, 7.3.2012., str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 12., str. 66.).

229.

Ova praktična provedbena pravila objavljuju se u Službenom listu Europske unije. Stupaju na snagu prvog dana prvog mjeseca nakon dana objave.”

9.

Prilog 1. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

PRILOG 1.

Uvjeti čije nepoštovanje opravdava nedostavljanje tužbe (točka 101. ovih praktičnih provedbenih pravila)

Neotklanjanje sljedećih nedostataka može imati za posljedicu odbacivanje tužbe zbog nedopuštenosti, u skladu s člankom 78. stavkom 6., člankom 177. stavkom 6. i člankom 194. stavkom 5. Poslovnika.

 

Izravne tužbe

Predmeti o intelektualnom vlasništvu

a)

podnošenje dokumenta o ovlasti odvjetnika za zastupanje (članak 51. stavak 2. Poslovnika)

podnošenje dokumenta o ovlasti odvjetnika za zastupanje (članak 51. stavak 2. Poslovnika)

b)

noviji dokaz o pravnom postojanju pravne osobe privatnog prava (članak 78. stavak 4. Poslovnika)

noviji dokaz o pravnom postojanju pravne osobe privatnog prava (članak 177. stavak 4. Poslovnika)

c)

podnošenje punomoći ako je zastupana stranka pravna osoba privatnog prava (članak 51. stavak 3. Poslovnika)

podnošenje punomoći ako je zastupana stranka pravna osoba privatnog prava (članak 51. stavak 3. Poslovnika)

d)

podnošenje pobijanog akta (u slučaju tužbe za poništenje) ili isprave kojom se dokazuje datum poziva na postupanje (u slučaju tužbe zbog propusta) (članak 21. stavak 2. Statuta; članak 78. stavak 1. Poslovnika)

podnošenje pobijane odluke žalbenog vijeća (članak 177. stavak 3. Poslovnika)

e)

podnošenje žalbe u smislu članka 90. stavka 2. Poslovnika o osoblju i odluke o žalbi (članak 78. stavak 2. Poslovnika)

 

f)

podnošenje primjerka ugovora koji sadrži arbitražnu klauzulu (članak 78. stavak 3. Poslovnika)

 

g)

 

naznaka imena svih stranaka postupka pred žalbenim vijećem i adresa koje su one naznačile u svrhu dostave (članak 177. stavak 2. Poslovnika)

h)

naznaka dana podnošenja žalbe u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju i dostave odluke o žalbi (članak 78. stavak 2. Poslovnika)

naznaka dana dostave odluke žalbenog vijeća (članak 177. stavak 3. Poslovnika)

10.

Prilog 2. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

PRILOG 2.

Odredbe o obliku čije nepoštovanje opravdava odgodu dostave (točka 102. ovih praktičnih provedbenih pravila)

a)

naznaka stalne adrese tužitelja (članak 21. stavak 1. Statuta; članak 76. točka (a), članak 177. stavak 1. točka (a) i članak 194. stavak 1. točka (a) Poslovnika)

b)

naznaka adrese zastupnika tužitelja (članak 76. točka (b), članak 177. stavak 1. točka (b) i članak 194. stavak 1. točka (b) Poslovnika)

c)

novi izvornik tužbe koju treba skratiti (točke 109. i 110. ovih praktičnih provedbenih pravila)

d)

novi izvornik tužbe istovjetnog sadržaja koji sadrži numeraciju odlomaka (točka 81. podtočka (c) ovih praktičnih provedbenih pravila)

e)

novi paginirani izvornik tužbe istovjetnog sadržaja (točka 81. podtočka (d) ovih praktičnih provedbenih pravila)

f)

podnošenje popisa priloga koji sadrži obvezne podatke (članak 72. stavak 3. Poslovnika; točka 83. ovih praktičnih provedbenih pravila)

g)

podnošenje priloga spomenutih u tužbi, ali nepodnesenih (članak 72. stavak 3. Poslovnika)

h)

podnošenje paginiranih priloga (točka 86. podtočka (d) ovih praktičnih provedbenih pravila)

i)

podnošenje numeriranih priloga (točka 86. podtočka (a) ovih praktičnih provedbenih pravila)

11.

Prilog 3. zamjenjuje se sljedećim tekstom:

PRILOG 3.

Odredbe o obliku čije nepoštovanje ne sprečava dostavu (točka 103. ovih praktičnih provedbenih pravila)

a)

podnošenje dokumenta o ovlaštenju za zastupanje za svakog drugog dodatnog odvjetnika (članak 51. stavak 2. Poslovnika)

b)

u predmetima koji se ne odnose na intelektualno vlasništvo, podnošenje sažetka razloga i glavnih argumenata (točke 118. i 119. ovih praktičnih provedbenih pravila)

c)

podnošenje prijevoda na jezik postupka dokumenta sastavljenog na jeziku različitom od jezika postupka (članak 46. stavak 2. Poslovnika; točka 99. ovih praktičnih provedbenih pravila)

Članak 2.

Ove izmjene Praktičnih pravila za provedbu Poslovnika Općeg suda objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

Stupaju na snagu 1. prosinca 2018.

U Luxembourgu, 17. listopada 2018.

Tajnik

E. COULON

Predsjednik

M. JAEGER


(1)  SL L 240, 25.9.2018., str. 68.

(2)  SL L 240, 25.9.2018., str. 72.

(3)  Uredba (EU, Euratom) 2016/1192 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o prijenosu na Opći sud nadležnosti za odlučivanje u prvom stupnju o sporovima između Europske unije i njezinih službenika (SL L 200, 26.7.2016., str. 137.).

(4)  SL L 152, 18.6.2015., str. 1.

(5)  Tekst mora biti u obliku u skladu s odredbama točke 81. podtočke (b) ovih praktičnih provedbenih pravila.

(6)  Tekst mora biti u obliku u skladu s odredbama točke 81. podtočke (b) ovih praktičnih provedbenih pravila.


Ispravci

21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/44


Ispravak Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije

( Službeni list Europske unije L 269 od 10. listopada 2013. )

1.

Na stranici 38., u članku 86. stavku 5.:

umjesto:

„5.   Ako je nastao carinski dug za prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka unutarnje proizvodnje ili zamjenskih proizvoda iz članka 261. stavka 1., iznos uvozne carine izračunava se na temelju troška proizvodne radnje koja se poduzima izvan carinskog područja Unije.”;

treba stajati:

„5.   Ako je nastao carinski dug za prerađene proizvode koji proizlaze iz postupka vanjske proizvodnje ili zamjenskih proizvoda iz članka 261. stavka 1., iznos uvozne carine izračunava se na temelju troška proizvodne radnje koja se poduzima izvan carinskog područja Unije.”.

2.

Na stranici 41., u članku 95. stavku 3. (kako je ispravljen ispravkom objavljenim u SL L 70, 14.3.2015., str. 64.):

umjesto:

„3.   Ako je potrebno položiti zajedničko osiguranje za carinske dugove i ostala davanja koji mogu nastati, ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje ovlašten je, na zahtjev, koristiti zajedničko osiguranje sa smanjenim iznosom.”;

treba stajati:

„3.   Ako je potrebno položiti zajedničko osiguranje za carinske dugove i ostala davanja koji su nastali, ovlašteni gospodarski subjekt za carinsko pojednostavljenje ovlašten je, na zahtjev, koristiti zajedničko osiguranje sa smanjenim iznosom.”.

3.

Na stranici 71., u članku 215. stavku 1. (kako je ispravljen ispravkom objavljenim u SL L 70, 14.3.2015., str. 64.):

umjesto:

„1.   U drugim slučajevima osim postupka provoza i ne dovodeći u pitanje članak 254., posebni se postupak zaključuje kada se roba koja je stavljena u postupak ili prerađeni proizvodi koji su stavljeni u sljedeći carinski postupak, iznesu iz carinskog područja Unije ili se unište bez ostataka ili se ustupe u korist države u skladu s člankom 199.”;

treba stajati:

„1.   U drugim slučajevima osim postupka provoza i ne dovodeći u pitanje članak 254., posebni se postupak zaključuje kada se roba koja je stavljena u postupak ili prerađeni proizvodi stave u sljedeći carinski postupak, iznesu iz carinskog područja Unije ili se unište bez ostataka ili se ustupe u korist države u skladu s člankom 199.”.

4.

Na stranici 72., u članku 223. stavku 2. točki (b):

umjesto:

„(b)

uporabu istovjetne robe u postupku privremenog uvoza, u posebnim slučajevima;”;

treba stajati:

„(b)

uporabu istovrijedne robe u postupku privremenog uvoza, u posebnim slučajevima;”.

21.11.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 294/45


Ispravak Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012

( Službeni list Europske unije L 193 od 30. srpnja 2018. )

Na stranici 158. u članku 272. točki 2. podtočki (a):

umjesto:

„(a)

točka 10. zamjenjuje se sljedećim:

‚10.

‚korisnik’ znači:

(a)

javno ili privatno tijelo ili fizička osoba koji su odgovorni za pokretanje operacija ili za pokretanje i provedbu operacija;

(b)

u kontekstu programâ državne potpore, k tijelo koje prima potporu; osim ako je potpora za pojedino poduzeće manja od 200 000 EUR, u kojim slučajevima dotična država članica može odlučiti da je korisnik tijelo koje dodjeljuje potporu, ne dovodeći u pitanje uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 (*1), (EU) br. 1408/2013 (*2) i (EU) br. 717/2014 (*3); i

(c)

u kontekstu financijskih instrumenata iz glave IV. dijela drugog ove Uredbe, tijelo koje provodi financijski instrument ili fond fondova, ovisno o slučaju.

(*1)  Uredba Komisije (EU) br. 1407/2013 оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL L 352, 24.12.2013., str. 1.)."

(*2)  Uredba Komisije (EU) br. 1408/2013 оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na potpore de minimis u poljoprivrednom sektoru (SL L 352, 24.12.2013., str. 9.)."

(*3)  Uredba Komisije (EU) br. 717/2014 оd 27. lipnja 2014. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore u sektoru ribarstva i akvakulture (SL L 190, 28.6.2014., str. 45.).’;”;"

treba stajati:

„(a)

točka 10. zamjenjuje se sljedećim:

‚10.

‚korisnik’ znači javno ili privatno tijelo ili fizička osoba koji su odgovorni za pokretanje operacija ili za pokretanje i provedbu operacija, i:

(a)

u kontekstu državne potpore, tijelo koje prima potporu; osim ako je potpora za pojedino poduzeće manja od 200 000 EUR, u kojim slučajevima dotična država članica može odlučiti da je korisnik tijelo koje dodjeljuje potporu, ne dovodeći u pitanje uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 (*4), (EU) br. 1408/2013 (*5) i (EU) br. 717/2014 (*6); i

(b)

u kontekstu financijskih instrumenata iz glave IV. dijela drugog ove Uredbe, tijelo koje provodi financijski instrument ili fond fondova, ovisno o slučaju;

(*4)  Uredba Komisije (EU) br. 1407/2013 оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore (SL L 352, 24.12.2013., str. 1.)."

(*5)  Uredba Komisije (EU) br. 1408/2013 оd 18. prosinca 2013. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na potpore de minimis u poljoprivrednom sektoru (SL L 352, 24.12.2013., str. 9.)."

(*6)  Uredba Komisije (EU) br. 717/2014 оd 27. lipnja 2014. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na de minimis potpore u sektoru ribarstva i akvakulture (SL L 190, 28.6.2014., str. 45.).’;”."



Top