(1)

Uredbom (EU) 2019/876 Europskog parlamenta i Vijeća (4) veden je u Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) zahtjev za omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) za kreditne institucije. Taj zahtjev odražava dio standarda Basel III, koje je dogovorio Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS), koji su izrađeni kako bi se osiguralo da kreditne institucije imaju dovoljno stabilnih izvora financiranja u jednogodišnjem razdoblju i time spriječili prekomjerna ročna neusklađenost imovine i obveza te pretjerano oslanjanje na kratkoročne izvore financiranje od velikih klijenata. Zahtjev za NSFR primjenjuje se od 28. lipnja 2021.

(2)

Člankom 428.r stavkom 1. točkom (g), člankom 428.s stavkom 1. točkom (b) i člankom 428.v točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 trenutačno su propisani faktori stabilnih izvora financiranja za novčana potraživanja iz transakcija financiranja s financijskim klijentima čiji je preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci. Ti faktori financiranja iznose, ovisno o predmetnoj financijskoj transakciji, 0 %, 5 % ili 10 %. Međutim, člankom 510. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 575/2013 predviđeno je podizanje tih faktora financiranja do 28. lipnja 2025. na 10 % odnosno na 15 % odnosno na 15 %. Cilj tog odgođenog podizanja bio je dati kreditnim institucijama dovoljno vremena da se postupno prilagode konzervativnijoj kalibraciji te procijeniti primjerenost te kalibracije. Osim tog odgođenog podizanja, donesene su druge prilagodbe kako bi se osiguralo da se uvođenjem zahtjeva za NSFR ne narušava likvidnost povezanih tržišta kolaterala, među ostalim tržišta državnih obveznica.

(3)

Na temelju članka 510. stavka 6. Uredbe (EU) br. 575/2013 europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA), osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6), zaduženo je procijeniti primjerenost tretmana stabilnih izvora financiranja koji su potrebni kako bi se pokrio rizik financiranja povezan s transakcijama financiranja vrijednosnih papira i s neosiguranim transakcijama s financijskim klijentima ako te transakcije financiranja vrijednosnih papira ili neosigurane transakcije imaju preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci. U skladu s tim mandatom EBA je 16. siječnja 2024. objavila izvješće o posebnim aspektima okvira NSFR-a. U tom je izvješću zaključeno da bi podizanje faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju na transakcije iz članka 428.r stavka 1. točke (g), članka 428.s stavka 1. točke (b) i članka 428.v točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 imalo neznatan učinak na razine NSFR-a kreditnih institucija. Ipak, tim se izvješćem nisu procijenili šira dimenzija ni učinci prelijevanja u pogledu likvidnosti tržišta državnih dužničkih instrumenata kao ni učinci na tržišta državnih obveznica. Razmatranja koja opravdavaju odgodu podizanja faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja, kako je predviđeno u članku 510. stavku 8. Uredbe (EU) br. 575/2013, stoga su i dalje aktualna. Osobito, budući da je većina transakcija financiranja vrijednosnih papira osigurana državnim dužničkim instrumentima, podizanje povezanih zahtijevanih stabilnih izvora financiranja moglo bi smanjiti likvidnost na predmetnim tržištima. To bi pak moglo stvoriti dodatne troškove financiranja za države članice i izmijeniti mehanizme transmisije monetarne politike.

(4)

Osim toga, u drugim jurisdikcijama koje su članice BCBS-a utvrđene su razine faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja za transakcije financiranja vrijednosnim papirima koje su identične onima koje se sada primjenjuju na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013. U tom kontekstu, s obzirom na intenzivnu međunarodnu konkurenciju na tržištu transakcija financiranja vrijednosnih papira, podizanje faktora zahtijevanih stabilnih izvora financiranja do 28. lipnja 2025. stvorilo bi nejednake uvjete na međunarodnoj razini koji bi bili štetni za financijska tržišta Unije.

(5)

Kako bi se izbjegle te neželjene posljedice, sadašnji faktori stabilnih izvora financiranja za transakcije financiranja vrijednosnih papira i za neosigurane transakcije s financijskim klijentima, ako te transakcije imaju preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci, trebali bi postati trajni.

(6)

Kako bi se osiguralo dostatno praćenje interakcija između zahtjeva za stabilne izvore financiranja i tržišne likvidnosti imovine primljene kao kolateral u transakcijama financiranja vrijednosnih papira i neosiguranih transakcija s financijskim klijentima, ako te transakcije imaju preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci, uključujući ako su osigurane državnim dugom, s rizikom financiranja za kreditne institucije i mogućim međunarodnim kretanjima u tom području, EBA bi svakih pet godina trebala izvješćivati Komisiju o primjerenosti tih zahtjeva za stabilne izvore financiranja.

(7)

Privremenim ukidanjem bonitetnog tretmana novčanih potraživanja iz transakcija financiranja vrijednosnih papiria i neosiguranih transakcija s financijskim klijentima čiji je preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci stvorila bi se pravna nesigurnost za sudionike na tržištu i nepotrebno administrativno i financijsko opterećenje za bankarski sektor Unije općenito, koji bi se mogli ublažiti jasnim utvrđivanjem očekivanog datuma početka primjene predmetnih odredbi. Stoga, kako bi se osigurao kontinuitet tog bonitetnog tretmana, ova Uredba o izmjeni trebala bi se primjenjivati od 29. lipnja 2025.

(8)

Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

stavak 6. mijenja se kako slijedi:

2.

stavci 7. i 8. brišu se.