EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Ugovor iz Nice

Ugovor iz Nice

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Ugovor iz Nice

ČEMU SLUŽI OVAJ UGOVOR?

  • Ovim Ugovorom EU se priprema za svoje najveće jedinstveno proširenje, s deset novih država članica (Češka, Cipar, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija) koje u svibnju 2004. ulaze u EU, a u siječnju 2007. još dvije (Bugarska i Rumunjska).
  • Njime se izmjenjuje Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o osnivanju Europske zajednice (UEZ).
  • Konkretno, Ugovorom se reformiraju institucije EU-a tako da mogu učinkovito djelovati u proširenom sastavu EU-a od 27 država članica, što se, bezuspješno, namjeravalo postići Ugovorom iz Amsterdama.

KLJUČNE TOČKE

Učiniti EU institucije legitimnijima i učinkovitijima u kontekstu proširenog članstva EU-a

  • Metoda utvrđivanja sastava Europske komisije promijenjena je:
    • sastav Komisije postupno je promijenjen od dva povjerenika za veće zemlje (Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina (1)) i jednog za ostale zemlje, do najviše 27 povjerenika, a svaka država članica ima pravo imenovati povjerenika na osnovi sustava jednake rotacije;
    • predsjednika Komisije i povjerenike odsada se imenuje temeljem kvalificirane većine u Vijeću;
    • predsjedniku Komisije dane su veće ovlasti nego kolegiju povjerenika kako bi se raspodjelile i reorganizirale odgovornosti među povjerenicima te, uz odobrenje kolegija običnom većinom, da povjerenika razriješi dužnosti.
  • Glasački sustav u Vijeću Europske unije redefiniran je:
    • ponderiranje glasova uravnoteženo je kako bi se bolje odrazio broj stanovnika svake države članice;
    • uvjeti za dobivanje kvalificirane većine pojačani su, sa sadašnjim udjelom od 73,9 % (umjesto 71,3 %) potrebnih glasova, kao i uvjet da većina država članica mora predstavljati najmanje 62 % stanovništva EU-a (ako država članica zatraži tu provjeru);
    • upotreba glasovanja kvalificiranom većinom proširena je na nova područja.
  • Sastav Europskog parlamenta preispitan je, a njegove su ovlasti povećane:
    • broj mjesta povećan je na 732 člana u EU-u iz 27 država članica;
    • postupak suodlučivanja (današnji redovni zakonodavni postupak) proširen je na gotovo sva područja u kojima Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom;
    • Parlament može uputiti predmet Sudu Europske unije kao i bilo koja država članica ili Komisija.
  • Sud Europske unije iz temelja je reformiran:
    • sudi u različitim sastavima: u okviru sudskog vijeća od tri do pet sudaca, u okviru velikog vijeća (11 sudaca) ili u okviru opće sjednice (jedan sudac po državi članici);
    • nadležnosti Prvostupanjskog suda (sada Općeg suda) proširene su, konkretno na neke kategorije zahtjeva za prethodnu odluku*;
    • jednoglasnom odlukom Vijeća mogu se osnovati niži sudovi radi rješavanja pitanja iz posebnih područja prava, primjerice patenata, u okviru prvostupanjskih postupaka.
  • Uvedena su nova pravila o pojačanoj suradnji:
    • obuhvaća najmanje osam država članica (a ne većinu kao prije);
    • u osnovnom „stupu” Europske zajednice, država članica više nema mogućnost uložiti veto na pokretanje pojačane suradnje. Štoviše, uz odobrenje Komisije (koje je uvijek nužno), sada se zahtijeva suglasnost (ili danas pristanak) Parlamenta ako područje suradnje pretpostavlja suodlučivanje;
    • mogućnost pojačane suradnje proširena je na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, na izuzeće obrane i ovdje s pravom veta država članica;
    • u suradnji s pravosuđem i unutarnjim poslovima, pojačana suradnja učinjena je posebno fleksibilnom: ne postoji mogućnost veta država članica te nije potrebno odobrenje Komisije ni Parlamenta.

Druge glavne promjene uvedene Ugovorom

  • Uz mogućnost sankcija protiv države članice zbog povrede temeljnih prava koju država članica počini (uvedena u Ugovoru iz Amsterdama), u članku 7. UEU-a dodani su preventivni mehanizmi.
  • UEU izmijenjen je tako da uzme u obzir razvoj Europske sigurnosne i obrambene politike.
  • Prepoznata je uloga Eurojusta za razvoj pravosudne suradnje u kaznenim stvarima.
  • Bruxelles je predviđen kao mjesto održavanja službenih sastanaka Europskog vijeća.

OTKADA SE OVAJ UGOVOR PRIMJENJUJE?

Ugovor je potpisan 26. veljače 2001., a stupio je na snagu 1. travnja 2003. Međutim, neke od njegovih odredbi počele su se provoditi poslije.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

KLJUČNI POJMOVI

Prethodna odluka: odluka Suda Europske unije kao odgovor na pitanje koje je postavio nacionalni sud o tumačenju ili valjanosti europskog prava, koja stoga pridonosi ujednačenoj primjeni prava EU-a.

GLAVNI DOKUMENT

Ugovor iz Nice o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji, ugovorâ o osnivanju Europske zajednice i određenih povezanih akata (SL C 80, 10.3.2001., str. 1.–87.)

VEZANI DOKUMENTI

Ugovor o Europskoj uniji – pročišćeni tekst (SL C 191, 29.7.1992., str. 1.–112.)

Ugovor o osnivanju Europske zajednice – pročišćeni tekst 2002. (SL C 325, 24.12.2002., str. 33.–184.)

Posljednje ažuriranje 21.03.2018



(1) Ujedinjena Kraljevina povlači se iz Europske unije i postaje treća zemlja (država koja nije članica EU-a) od 1. veljače 2020.

Top