Krijumčarenje migranata kopnom, morem i zrakom – Protokol UN-a

SAŽETAK DOKUMENTA:

Odluke Vijeća 2006/616/EZ i 2006/617/EZ o sklapanju Protokola UN-a protiv krijumčarenja migranata (kopnom, morem i zrakom), kojim se dopunjuje Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta

SAŽETAK

ČEMU SLUŽE OVE ODLUKE?

Njima se službeno u ime EU-a odobrava potpisivanje Protokola UN-a u protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem ili zrakom u mjeri u kojoj se nalazi unutar nadležnosti EU-a. Ovaj protokol uz Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala ima za cilj sprječavanje i borbu protiv krijumčarenja migranata, promicanje suradnje između zemalja potpisnica i zaštitu prava krijumčarenih migranata.

KLJUČNE TOČKE

Zemlje potpisnice moraju utvrditi da su sljedeće radnje kaznena djela kada su počinjena namjerno i u cilju stjecanja financijske ili materijalne koristi:

• krijumčarenje migranata, tj. nezakonito dovođenje osobe u državu u kojoj osoba nije državljanin ili nema dozvolu trajnog boravka;
• kada su počinjene u svrhu omogućavanja krijumčarenja migranata, izrade, nabavljanja, davanja ili posjedovanja lažnih putnih ili osobnih isprava;
• omogućavanje osobi da ostane u državi bez udovoljavanja uvjetima nužnim za zakonit ostanak u državi;
• pokušaj, suučesništvo i pomaganje u počinjenju tih kaznenih djela.

Zemlje potpisnice moraju uzeti u obzir navedene okolnosti koje dodaju težinu kaznenom djelu (tj. otežavajuće okolnosti):

• dovođenje u opasnost života ili sigurnosti dotičnih građana;
• nečovječno ili ponižavajuće postupanje, uključujući izrabljivanje migranata.

Žrtve krijumčarenja migranata ne smiju biti podložne kaznenom progonu.

Opseg primjene

Protokol se primjenjuje:

• na sprječavanje, istragu i progon prethodno navedenih djela (kada imaju transnacionalna obilježja i gdje uključuju neku organiziranu zločinačku grupu);
• na zaštitu prava žrtava tih djela.

Mjere protiv krijumčarenja migranata morem

• Ako država posumnja da plovilo bez državljanstva krijumčari migrante, može se ukrcati i pretražiti plovilo.
• Ako zemlja posumnja da plovilo sa stranom registracijom krijumčari migrante, mora obavijestiti zemlju u kojoj je plovilo registrirano (država pod čijom zastavom plovilo plovi) i zatražiti potvrdu o registraciji i ovlaštenje za poduzimanje mjera. Ako se potvrde sumnje, zemlja koja podnosi zahtjev:
  • može se ukrcati i pretražiti plovilo te poduzeti odgovarajuće mjere u odnosu na to plovilo te na osobe i teret na tome plovilu; te
  • mora jamčiti sigurnost i čovječni postupak osobama na tome plovilu.
• Ako se ne pronađe nikakva neposredna opasnost, ne mogu se poduzeti nikakve dodatne mjere bez izričitog odobrenje države pod čijom zastavom plovilo plovi.

Međunarodna suradnja

Zemlje moraju raditi na jačanju granične kontrole i imaju pravo odbiti ulaz svima koji su upleteni u krijumčarenje migranata. One sa zajedničkim granicama ili koje se nalaze na putovima kojima se koriste kriminalne grupe moraju međusobno razmjenjivati određene informacije, poput:

• točke ukrcaja i odredišta kojima se krijumčari koriste;
• putova i načina prijevoza koji se koriste;
• metoda i sredstava:
  • sakrivanja i prijevoza osoba;
  • zlouporaba putnih i identifikacijskih isprava.

Zemlje s odgovarajućom stručnošću moraju pružiti tehničku pomoć onima često zemlje podrijetla ili tranzitne zemlje za migrante.

Sprječavanje, zaštita, pomoć i povratak

Od zemalja se zahtijevaju brojni načini poduzimanja mjera za sprječavanje krijumčarenja i postupanje sa žrtvama krijumčarenja. Oni uključuju sljedeće:

• kampanje za podizanje javne svijesti te razvoj programa i suradnju na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini u borbi protiv uzroka krijumčarenja migranata, osobito siromaštva i nerazvijenosti;
• mjere za zaštitu prava migranata koji su žrtve krijumčarenja, osobito žena i djece;
• pružanje zaštite od nasilja kojemu bi migranti mogli biti podvrgnuti i pomoći onima čiji su život ili sigurnost u opasnosti kao posljedica krijumčarenja.
• omogućiti povratak državljana ili osoba koje imaju trajno boravište na njezinom državnom području te koji su bili predmet krijumčarenja.

POZADINA

Direktiva 2002/90/EZ i Okvirna odluka 2002/946/PUP utvrđuju zajedničku definiciju za prekršaj olakšavanja nezakonitih migracija i minimalnih pravila u vezi kažnjavanja i odgovornosti pravnih osoba.

• Olakšavanje nezakonite migracije na internetskoj stranici Europske komisije

DOKUMENT

Odluka Vijeća 2006/616/EZ od 24. srpnja 2006. o sklapanju u ime Europske zajednice Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, u vezi s odredbama ovog Protokola koje potpadaju pod područje primjene članka 179. i članka 181.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice (SL L 262, 22.9.2006., str. 24.–33.)

Odluka Vijeća 2006/617/EZ od 24. srpnja 2006. o sklapanju u ime Europske zajednice Protokola protiv krijumčarenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta, u vezi s odredbama Protokola koje su obuhvaćene dijelom III. glavom IV. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (SL L 262, 22.9.2006., str. 34.–43.)

VEZANI DOKUMENTI

Okvirna odluka Vijeća 2002/946/PUP od 28. studenoga 2002. o jačanju kaznenopravnog okvira za sprečavanje pomaganja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 1.–3.)

Direktiva Vijeća 2002/90/EZ od 28. studenoga 2002. o definiranju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka (SL L 328, 5.12.2002., str. 17.–18.)

Direktiva Vijeća 2004/81/EZ od 29. travnja 2004. o dozvoli boravka izdanoj državljanima trećih zemalja koji su žrtve trgovine ljudima ili koji su korišteni za djelovanja kojima se omogućuje nezakonito useljavanje, koji surađuju s nadležnim tijelima (SL L 261, 6.8.2004., str. 19.–23.)

Posljednje ažuriranje 04.02.2016