Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova

Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar EU-a

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Njome se utvrđuje sustav EU-a za trgovanje emisijama (ETS)*. To je temelj politike EU-a za rješavanje problema klimatskih promjena smanjenjem emisija stakleničkih plinova na način koji je učinkovit u troškovnom i gospodarskom smislu. Temelji se na načelu „ograniči i trguj”*.

Zemlje EU-a izmijenile su izvorno zakonodavstvo nekoliko puta kako se sustav razvijao. Najnovije izmjene dogovorene su u ožujku 2018.

KLJUČNE TOČKE

Trenutačna (treća) faza EU ETS-a započela je 2013. i trajat će do 2020.

Sustav se primjenjuje na:

  • elektrane;
  • širok opseg energetski intenzivnih industrijskih sektora;
  • zrakoplove koji lete između zračnih luka u EU-u, Norveškoj i na Islandu;
  • emisije:
    • ugljikovog dioksida (CO2)
    • dušikovog oksida
    • perfluorougljika
    • metana
    • hidrofluorougljika i
    • sumporovog heksafluorida.

Od 1. siječnja 2005. operateri koji izvršavaju aktivnosti obuhvaćene zakonodavstvom moraju predati odgovarajući broj emisijskih jedinica koji pokriva njihove emisije stakleničkih plinova.

Ukupna količina emisijskih jedinica izdanih u EU-u smanjuje se godišnje: za 1,74 % između 2013. i 2020. godine te za 2,2 % od 2021. godine.

Zrakoplovi koji lete u zračne luke u EU-u, Norveškoj ili na Islandu iz drugih dijelova svijeta izuzeti su iz sustava EU-a za trgovanje emisijama do 31. prosinca 2023.

Emisijske jedinice:

  • mogu se prenositi između postrojenja, zrakoplovnih prijevoznika i sudionika na tržištu u EU-u i u zemlje izvan EU-a gdje su priznate (nijedna dosad);
  • vrijede neograničeno ako su izdane nakon 1. siječnja 2013.;
  • izdane nakon 1. siječnja 2021. ne mogu se upotrebljavati za usklađenost s trećom fazom (2013. – 2020.).

Od 2021. godine 57 % emisijskih jedinica prodavat će se na dražbi. Zemlje EU-a moraju koristiti najmanje polovinu prihoda koje steknu u svrhu vezano uz klimu.

Uspostavit će se novi mehanizmi financiranja projekata s niskom emisijom ugljika:

  • Fond za modernizaciju pružat će potporu investicijskim projektima za modernizaciju u energetskom sektoru i širim energetskim sustavima u zemljama EU-a čiji je bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku 2013. po tržišnom tečaju bio niži od 60 % prosjeka EU-a; sastojat će se od 2 % ukupne količine emisijskih jedinica u razdoblju od 2021. do 2030. godine;
  • Fond za inovacije pružat će potporu demonstraciji inovativnih tehnologija i naprednoj inovaciji u sektorima obuhvaćenim sustavom EU-a za trgovanje emisijama, uključujući inovativne obnovljive izvore energije, hvatanje i upotrebu ugljika te skladištenje energije; dostupna sredstva odgovarat će tržišnoj vrijednosti od najmanje 450 milijuna emisijskih jedinica u trenutku njihove dražbe.

Zemlje EU-a:

  • izdaju emisijske jedinice;
  • osiguravaju da primatelji emisijskih jedinica prate i izvješćuju o svojim emisijama na godišnjoj razini;
  • od 2019. nadalje prodaju na dražbi sve emisijske jedinice koje nisu besplatno dodijeljene ili stavljene u rezervu za stabilnost tržišta;
  • odlučuju kako će koristiti prihod od prodaje na dražbi. Mogućnosti uključuju mjere za:
    • razvoj obnovljive energije i energetske učinkovitosti
    • izbjegavanje krčenja šuma
    • sigurno hvatanje i skladištenje CO2
    • promicanje javnog prijevoza s niskom razinom emisija
    • poboljšanje sustava centraliziranog grijanja
    • financiranje aktivnosti za rješavanje problema klimatskih promjena u zemljama u razvoju;
  • podnose Komisiji do 30. rujna 2019. popis i pojedinosti o postrojenjima obuhvaćenima zakonodavstvom za razdoblje od pet godina počevši od 1. siječnja 2021. To treba ponavljati svakih pet godina;
  • izdaju godišnje, do 28. veljače, broj emisijskih jedinica koje će se dodijeliti te godine;
  • dostavljaju Komisiji godišnje izvješće o primjeni zakonodavstva;
  • osiguravaju da se emisijske jedinice mogu prenositi između postrojenja u EU-u i u zemlje izvan EU-a u kojima su emisijske jedinice priznate;
  • određuju učinkovite kazne za svako kršenje zakona. Operateri koji nemaju dovoljno emisijskih jedinica za pokrivanje svojih emisija kažnjavaju se novčanom kaznom od 100 EUR za svaku ispuštenu tonu CO2.

Svi navedeni koraci ispunjavaju se na osnovi pravila usklađenih na razini EU-a.

Europska komisija:

  • predstavlja Vijeću i Europskom parlamentu godišnje izvješće o provedbi sustava EU-a za trgovanje emisijama i pratećim klimatskim i energetskim politikama;
  • ovlaštena je definirati tehničke propise potrebne za provedbu osnovnog zakonodavstva;
  • vodi neovisni registar i dnevnik transakcija u kojem se bilježi vlasništvo, izdavanje, prijenos i poništenje emisijskih jedinica.

OTKADA SE OVA DIREKTIVA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 25. listopada 2003. i trebala je stupiti na snagu u zemljama EU-a do 31. prosinca 2003.

POZADINA

Prema Kyotskom protokolu o klimatskim promjenama, dogovorenom u prosincu 1997., EU se obvezao da će smanjiti emisije stakleničkih plinova u razdoblju između 2008. i 2012. za 8 % u usporedbi s vrijednostima iz 1990.

Tijekom drugog razdoblja obveze (2013. – 2020.) obvezao se na smanjenje emisija za 20 % do 2020. u usporedbi s vrijednostima iz 1990.

Tijekom četvrte faze sustava EU-a za trgovanje emisijama (2021. – 2030.) EU će nastojati smanjiti svoje emisije za najmanje 40 % do 2030. u skladu s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama iz 2015. Kako bi ispunio te ciljeve, EU je uspostavio sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Svaka emisijska jedinica pokriva emisiju jedne tone CO2 ili ekvivalenta CO2 tijekom određenog razdoblja.

Za više informacija vidjeti:

KLJUČNI POJMOVI

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS): prvi, ali i dalje najveći, međunarodni sustav za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova. Obuhvaća gotovo 11 000 elektrana i proizvodnih postrojenja u 28 zemalja EU-a, na Islandu, u Norveškoj i Lihtenštajnu, kao i aktivnosti zrakoplovstva.
Načelo „ograniči i trguj”: sustav EU-a za trgovanje emisijama funkcionira na tom načelu. „Granica” se postavlja na cijeli iznos određenih stakleničkih plinova koje mogu emitirati tvornice, elektrane i druga postrojenja u sustavu. Granica se smanjuje s vremenom kako bi se cjelokupne emisije smanjile. Sustav dopušta trgovinu emisijskim jedinicama na način da cjelokupne emisije postrojenja i operatera zrakoplova ostanu unutar granice i da se poduzmu mjere kako bi se smanjile emisije.

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.–46.)

Sukcesivne izmjene Direktive 2003/87/EZ uključene su u originalni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.

VEZANI DOKUMENTI

Odluka (EU) 2018/853 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Uredbe (EU) br. 1257/2013 i direktiva 94/63/EZ i 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te direktiva Vijeća 86/278/EEZ i 87/217/EEZ u pogledu postupovnih pravila u području izvješćivanja o okolišu i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/692/EEZ (SL L 150, 14.6.2018., str. 155.–161.)

Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ (SL L 264, 9.10.2015., str. 1.–5.)

Vidjeti pročišćeni tekst.

Posljednje ažuriranje 03.10.2018

Top