EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Zahtjevi za vizu za osobe koje nisu državljani Europske unije (EU)

This summary has been archived and will not be updated. See 'Zahtjevi za vizu za osobe koje nisu državljani EU-a' for an updated information about the subject.

Zahtjevi za vizu za osobe koje nisu državljani Europske unije (EU)

Ova Uredba popisuje zemlje koje nisu članice EU-a, čiji državljani moraju imati vizu ili čiji su državljani oslobođeni od zahtjeva za vizu pri prelasku vanjskih granica EU-a.

DOKUMENT

Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva.

SAŽETAK

Uredba (EZ) br. 539/2001 utvrđuje zahtjeve za vizu i izuzeća od tih zahtjeva za osobe koje nisu državljani EU-a i koji ulaze u EU radi kratkog boravka. Također navodi iznimke od zahtjeva za vize te oslobođenje od zahtjeva za vize koje države EU-a mogu odobriti određenim kategorijama osoba.

POZITIVNI I NEGATIVNI POPISI

U Uredbi je naveden zajednički popis zemalja čiji državljani moraju posjedovati vizu pri prelasku vanjskih granica države članice (Prilog I. ili negativni popis). U Uredbi se također popisuju zemlje čiji su državljani izuzeti od zahtjeva za vizu (Prilog II - pozitivni popis).

Ti se popisi redovito ažuriraju sukcesivnim izmjenama i dopunama Uredbe (EZ) br. 539/2001.

Odluke o izmjeni popisa donose se na temelju individualne procjene zemalja koje nisu članice EU-a na koje se primjenjuju kriteriji poput, primjerice, nezakonitog useljavanja, javnog poretka i sigurnosti, gospodarske koristi (turizam i vanjska trgovina), kao i vanjskih odnosa, uključujući razmatranja o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, kao i o regionalnoj koherentnosti i reciprocitetu. Donošenje tih odluka ponekad je rezultat uspješnih dijaloga o liberalizaciji viza s određenim trećim zemljama.

VIZA ZA KRATKOROČNI BORAVAK

Općenito govoreći, viza za kratkotrajni boravak koju izda bilo koja zemlja u schengenskom prostoru omogućuje vlasniku vize putovanje kroz 26 schengenskih zemalja, a pritom smije boraviti najdulje 90 dana u sklopu razdoblja od 180 dana.

Vize za posjete dulje od tog razdoblja podliježu nacionalnim postupcima.

Dodatno, u Uredbi se navodi da se od obveze zahtjeva za vizu mogu osloboditi:

  • osobe koje nisu državljani EU-a, koje imaju dozvole za malogranični promet;
  • učenici škola koje nisu iz EU-a, koji su stanovnici države članice i koji putuju sa školom na školski izlet;
  • osobe s priznanim izbjegličkim statusom i osobe bez državljanstva čije su putne isprave izdane u državi članici u kojoj imaju boravište.

IZNIMKE OD OBVEZE ZAHTJEVA ZA VIZU

Države članice mogu odobriti iznimke od obveze zahtjeva za vizu ili osloboditi od zahtjeva za vizu određene kategorije osoba kao što su nositelji diplomatskih, službenih i posebnih putovnica, civilne posade zrakoplova i plovila, posade i prateće osoblje na kriznim ili spasilačkim letovima.

Drugi posebni slučajevi izuzeća podrobno se navode u Uredbi.

MEHANIZAM RECIPROCITETA

Mehanizam se pokreće ako zemlja koja nije članica EU-a s pozitivnog popisa uvede obvezu zahtjeva za vizu za stanovnike jedne države članice (ili više država članica). Potonji o tome treba obavijestiti Komisiju i Vijeće te se provodi posebni postupak s ciljem ponovnog uvođenja putovanja za koje nije potrebna viza. Ako ta zemlja i dalje nameće te zahtjeve šest mjeseci nakon objave obavijesti o nereciprocitetnoj situaciji, Komisija kao reciprocitetnu mjeru može predložiti privremeno vraćanje obveze zahtjeva za vizu za određene kategorije stanovnika te zemlje koja nije članica EU-a. Taj posebni mehanizam reciprociteta primjenjuje se na EU u cjelini. Stoga, ako zemlja koja nije članica EU-a za stanovnike zemlje EU-a primijeni zahtjev za vizu, to bi moglo dovesti do zajedničkog odgovora EU-a iz svih država članica.

MEHANIZAM SUSPENZIJE

Pod strogim uvjetima i nakon podrobne procjene Komisije, postoji još jedan mehanizam koji omogućuje ponovno privremeno uvođenje zahtjeva za vizu za građane zemalja koje nisu u EU-u kada postoji hitna situacija koju uzrokuju stanovnici zemlje koja nije u EU-u i koja se nalazi na pozitivnom popisu, a koji zlorabe bezvizni režim, što rezultira znatnim i naglim porastom broja:

  • neutemeljenih prijava za azil;
  • nepropisnih migranata; ili
  • odbačenih prijava za ponovni prihvat.

REFERENCE

Dokument

Dan stupanja na snagu

Rok za transponiranje u državama članicama

Službeni list Europske unije

Uredba (EZ) br. 539/2001

10.4.2001.

-

SL L 81, 21.3.2001.

Zakon(i) o izmjenama i dopunama

Dan stupanja na snagu

Rok za transponiranje u državama članicama

Službeni list Europske unije

Uredba Vijeća (EZ) br. 2414/2001

1.1.2002.

-

SL L 327, 12.12.2001.

Uredba Vijeća (EZ) br. 453/2003

2.4.2003.

-

SL L 69, 13.3.2003.

Akt o uvjetima pristupanja

1.5.2004.

-

SL L 236, 23.9.2003.

Uredba Vijeća (EZ) br. 851/2005

25.6.2005.

-

SL L 141, 4.6.2005.

Uredba Vijeća (EZ) br. 1791/2006

1.1.2007.

-

SL L 363. 20.12.2006.

Uredba Vijeća (EZ) br. 1932/2006

19.1.2007.

-

SL L 405, 30.12.2006.

Uredba Vijeća (EZ) br. 1244/2009

19.12.2009.

-

SL L 336, 18.12.2009.

Uredba (EU) br. 1211/2010Europskog parlamenata i Vijeća

11.1.2011.

-

SL L 339, 22.12.2010.

Uredba (EU) br. 517/2013

1.7.2013.

-

SL L 158, 10.6.2013.

Uredba (EU) br. 610/2013

19.7.2013.

-

SL L 182, 29.6.2013.

Uredba (EU) br. 1289/2013

9.1.2014.

-

SL L 347, 20.12.2013.

Uredba (EU) br. 259/2014

28.4.2014.

-

SL L 105, 8.4.2014.

Uredba (EU) br. 509/2014

9.6.2014.

-

SL L 149, 20.5.2014.

Sukcesivne izmjene i ispravci Uredbe (EZ) br. 539/2001 uključene su u osnovni tekst. Ovaj pročišćeni tekst služi samo za orijentaciju.

12.08.2014

Top