Accept Refuse

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Zajednička sigurnosna i obrambena politika EU-a

Zajednička sigurnosna i obrambena politika EU-a

Zajednička sigurnosna i obrambena politika (ZSOP) jest sigurnosna i obrambena politika EU-a. Sastavni je dio vanjske politike EU-a, odnosno zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP).

SAŽETAK

Zajednička sigurnosna i obrambena politika (ZSOP) jest sigurnosna i obrambena politika EU-a. Sastavni je dio vanjske politike EU-a, odnosno zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP).

ČEMU SLUŽI ZSOP?

Predstavlja okvir za vojne i obrambene aspekte politike EU-a. ZSOP je nastao u trenutku potpisivanja Lisabonskog ugovora 2009. godine i zamjenjuje te proširuje bivšu europsku sigurnosnu i obrambenu politiku (ESOP). Cilj je te politike uspostavljanje zajedničke europske sposobnosti obrane.

KLJUČNE TOČKE

Zemlje EU-a moraju staviti građanske i vojne sposobnosti na raspolaganje EU-u radi provedbe ZSOP-a.

ZSOP uključuje progresivno oblikovanje zajedničke obrambene politike EU-a; to će dovesti do zajedničke obrane kada Europsko vijeće o tome jednoglasno odluči; politika EU-a neće dovoditi u pitanje posebnost sigurnosne i obrambene politike određenih zemalja EU-a i poštovat će obveze određenih zemalja EU-a koje su članice NATO-a. U skladu s Lisabonskim ugovorom kreirana je klauzula o uzajamnoj obrani, koja je ključan element ZSOP-a.

Zemlje EU-a provest će mjere poboljšanja svojih vojnih kapaciteta. Europska obrambena agencija (EDA) jest tijelo čiji je cilj olakšati te mjere. O svojem radu izvješćuje Vijeće Europske unije, a koji se vrti oko sljedećega:

postavljanja zajedničkih ciljeva za zemlje EU-a u smislu vojnih kapaciteta;

uvođenja i upravljanja programima u svrhu ostvarivanja zadanih ciljeva;

usklađivanja operativnih potreba zemalja EU-a putem pojma „udruživanja i dijeljenja” vojnih sposobnosti;

upravljanja istraživačkih aktivnosti u odnosu na obrambenu tehnologiju (22 prioritetna područja, koja uključuju elektronički hardver, sustave za borbu protiv mina i fizičku zaštitu);

učinkovitijih vojnih troškova.

Trajna strukturirana suradnja u obrani (TSSO) (dodana i u Lisabonski ugovor, članci 42. i 46. Ugovora o Europskoj uniji) odnosi se na dublji oblik suradnje između zemalja EU-a. U skladu s navedenim okvirom zemlje EU-a obvezuju se na jači razvoj vlastitih obrambenih sposobnosti te na opskrbljivanje borbenih jedinica za planirane misije. EDA procjenjuje doprinose, a Vijeće odobrava suradnju.

EU može upotrebljavati civilne i vojne resurse izvan EU-a za održavanje mira, sprečavanje sukoba i jačanje međunarodne sigurnosti. Vrste zadataka koje se mogu obavljati u sklopu ZSOP-a jesu:

humanitarni zadaci i zadaci spašavanja;

sprečavanje sukoba;

zadaci borbenih snaga u rješavanju krize;

zajedničke operacije razoružanja;

vojni savjeti i zadaci pomoći;

zadaci u stabilizaciji nakon sukoba.

Vijeće Europske unije definira ciljeve zadataka i uvjete za njihovu provedbu. Provedbu zadatka može delegirati zemljama EU-a koje su voljne i sposobne obaviti određeni zadatak. Zemlje EU-a odgovorne za obavljanje zadataka surađuju s Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a o napretku moraju redovno obavještavati Vijeće.

POZADINA

Zamisao o zajedničkoj obrambenoj politici u Europi rođena je 1948. godine potpisivanjem Ugovora iz Bruxellesa (koji su potpisale Ujedinjena Kraljevina, Francuska i zemlje Beneluxa), a koji je imao klauzulu o uzajamnoj obrani za Zapadnoeuropsku uniju (WEU). Europska sigurnosna politika otad se razvija u nekoliko smjerova istodobnim razvijanjem u sklopu WEU-a, NATO-a i EU-a.

Za više informacija pogledajte: Sigurnost i obrana - ZSOP

Posljednje ažuriranje 16.09.2015

Top