Fleksibilnost u donošenju odluka u EU-u: klauzule pasarela, klauzule za obustavu i klauzule za ubrzavanje

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Članak 48. Ugovora o Europskoj uniji

UVOD

Ugovorom iz Lisabona uobičajeni zakonodavni postupak i sustav glasanja kvalificiranom većinom proširuju se na velik broj područja politika. Cilj je doprinijeti integraciji EU-a na način da donošenje odluka postane učinkovitije. U uobičajenom zakonodavnom postupku zemlje EU-a nemaju pravo veta i postoji više načina postizanja dogovora.

Međutim, zemlje EU-a nisu uvijek voljne odreći se dijela svoje moći suprotstavljanja u određenim područjima politika. Ta područja su ona koja se smatraju „najosjetljivijima”, u kojima je znatna važnost nacionalnog suvereniteta, uključujući vanjsku politiku, useljavanje i pravosuđe. U tim područjima obično se koriste poseban zakonodavni postupak i sustav jednoglasnog izglasavanja.

Ugovor iz Lisabona uvodi nekoliko vrsta institucionalnih klauzula koje nude institucionalne mehanizme koji su različiti, ali imaju zajednički cilj. Razlog toga je olakšavanje integracije EU-a na „osjetljivim” područjima ako zemlje EU-a tako žele.

Tako Ugovor iz Lisabona uvodi tri vrste klauzula:

• klauzule pasarela,
• klauzule za usporavanje,
• klauzule za ubrzavanje.

KLAUZULE PASARELA

Klauzule pasarela dopuštaju odstupanje od zakonodavnih postupaka inicijalno predviđenih ugovorima. Konkretno, i pod određenim uvjetima, one dopuštaju:

• prelazak s posebnog zakonodavnog postupka na uobičajeni zakonodavni postupak kako bi se usvojio pojedini zakon u određenom području politika;
• prelazak s jednoglasnog izglasavanja na glasanje kvalificiranom većinom u određenom području politika.

Aktiviranje klauzule pasarela i dalje ovisi o jednoglasnom usvajanju odluke od strane Vijeća ili Europskog vijeća. Na taj način, u svakom slučaju, sve zemlje EU-a moraju se složiti prije aktivacije takve klauzule.

Nadalje, članak 48. Ugovora o Europskoj uniji uvodi opću klauzulu pasarela koja se primjenjuje na sve europske politike (vidi sažetak o „revizijama ugovora”. Osim toga, postoji još šest drugih klauzula pasarela koje su specifične za određene europske politike i predstavljaju određene posebnosti u postupcima (vidi sažetak o „zakonodavnim postupcima”).

KLAUZULE ZA OBUSTAVU

Klauzule za obustavu odnose se na tri područja:

• mjere za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti za radnike migrante (članak 48. Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU));
• pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima (članak 82. UFEU-a);
• uspostavu zajedničkih pravila za određena kaznena djela (članak 83. UFEU-a).

Klauzule za obustavu osmišljene su kako bi omogućile primjenu uobičajenog zakonodavnog postupka na ova tri područja politika. Uobičajeni zakonodavni postupak ograničava se mehanizmom „obustave”: zemlja EU-a može podnijeti žalbu Europskom vijeću ako smatra da su temeljna načela njezinog sustava socijalne sigurnosti ili sustava kaznenog pravosuđa ugrožena nacrtom zakona koji se usvaja. U tom slučaju, postupak se obustavlja, a Europsko vijeće može:

• poslati nacrt natrag Vijeću koje će nastaviti s postupkom, uzimajući u obzir dodane primjedbe; ili
• trajno obustaviti postupak i zatražiti novi prijedlog od Europske komisije ako je to prikladno.

Stoga, važnost klauzula za obustavu nije samo u mehanizmu koji predlažu, nego i u činjenici da one omogućuju da se uobičajeni zakonodavni postupak proširi na politike u pitanju. Uvođenje tog mehanizma u postupak donošenja odluka uvjerilo je i najotpornije zemlje EU-a da primijene uobičajeni zakonodavni postupak na određene politike, u slučajevima u kojima su ranije primjenjivali pravilo jednoglasnog izglasavanja.

KLAUZULE ZA UBRZAVANJE

Klauzule za ubrzavanje „ubrzavaju” integraciju između pojedinih zemalja EU-a na način da podupiru uspostavu pojačane suradnje u određenim područjima.

Te klauzule omogućuju odstupanje od postupka angažmana za pojačanu suradnju. Tako se, kao rezultat tih klauzula, smatra da je pojačana suradnja uspostavljena u trenutku kada uključuje najmanje devet zemalja EU-a. Vijeće, Parlament i Komisija stoga se jednostavno obavješćuju o želji zemalja sudionica za uspostavom pojačane suradnje.

Te klauzule odnose se na četiri područja:

• pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima (članak 82. UFEU-a);
• uspostavu zajedničkih pravila za određena kaznena djela (članak 83. UFEU-a).
• stvaranje Ureda europskog javnog tužitelja (članak 86. UFEU-a);
• policijsku suradnju (članak 87. UFEU-a).

Valja primijetiti da su klauzule za ubrzavanje koje se odnose na suradnju i kaznena djela izravan rezultat korištenja postojećih klauzula za obustavu na tim dvama područjima. Kada se to dogodi i kada se zakonodavni postupak stoga obustavi, zemlje mogu upotrijebiti klauzule za ubrzavanje, a onda nastaviti i zaključiti zakonodavni postupak između njih, u okviru pojačane suradnje.

GLAVNI DOKUMENTI

Članak 48. Ugovora o Europskoj uniji

Posljednje ažuriranje 25.07.2016