Sustavi osiguranja depozita

 

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2014/49/EU o sustavima osiguranja depozita kako bi se zaštitili deponenti kreditnih institucija

KOJI JE CILJ OVE DIREKTIVE?

Njome se žele zaštititi deponenti svih kreditnih institucija, kao i očuvati stabilnost bankarskog sustava Europske unije (EU) u cjelini.

KLJUČNE TOČKE

• Sustavi osiguranja depozita (DGS-ovi) ključni su pandan bonitetnom nadzoru kreditnih institucija, kao što su banke, u stvaranju solidarnosti među svim institucijama koje djeluju na istom financijskom tržištu u slučaju da jedna od njih propadne.
• Svaka zemlja EU-a mora uvesti zakone kako bi osigurala da:
  • je na njihovom području uspostavljen jedan DGS ili više njih te da im se trebaju pridružiti sve banke;
  • postoji ujednačena razina zaštite deponenata.

Razina pokrića

• Depoziti su pokriveni po deponentima po banci. To znači da se granica od 100 000 eura primjenjuje na sve ukupne račune u istoj banci. Kad je riječ o zajedničkim računima (npr. oni koji pripadaju paru), ograničenje od 100 000 eura važi za svakog deponenta.
• Neki depoziti – poput onih povezanih s događajima u životu poput braka, razvoda, umirovljenja, otpuštanja, invaliditeta ili smrti – mogu biti zaštićeni iznad 100 000 eura tijekom ograničenog vremenskog razdoblja (najmanje tri mjeseca i najdulje 12 mjeseci).

Korisnici osiguranja

• DGS štiti sve depozite koje drže pojedinci ili društva, neovisno o njihovoj veličini.
• Depoziti financijskih institucija i tijela nisu obuhvaćeni (osim kad je riječ o malim lokalnim tijelima).
• Obuhvaćeni su i depoziti u valutama koje se koriste izvan EU-a, što je važno malim i srednjim društvima aktivnima u nekoliko zemalja.

Otplata

• Rokovi isplate postupno će se smanjivati s trenutačnih 20 radnih dana na sedam u tri faze:
  • 15 radnih dana od 2019.;
  • 10 radnih dana od 2021.;
  • 7 radnih dana od 2024.
• Tijekom prijelaznog razdoblja potrebiti deponenti mogu zatražiti „socijalnu isplatu”, odnosno ograničeni iznos koji pokriva njihove životne troškove.
• Deponentima u podružnicama banke u drugoj zemlji EU-a plaća DGS u toj zemlji (DGS domaćina), djelujući kao „jedinstvena kontaktna točka” u ime DGS-a matične zemlje.

Financiranje sustava osiguranja depozita

• Zakon potvrđuje temeljno načelo koje podupire DGS-ove: moraju ih financirati banke. Doprinosi DGS-ovima odražavat će rizične profile pojedinačnih banaka, tj. banke koje više riskiraju morat će platiti više.
• Od zemalja EU-a zahtijeva se da do 3. srpnja 2024. godine osiguraju da dostupna financijska sredstva DGS-a postignu ciljnu razinu od najmanje 0,8 % iznosa osiguranih depozita svojih članova (ili oko 55 milijardi eura).

Korištenje sredstava

• U načelu, sredstva DGS-ova koriste se za isplatu deponenata nakon propasti banke. Pod strogim se uvjetima također mogu koristiti za ranu intervenciju kako bi se spriječila propast banke ili za određene mjere sanacije banke, tj. prijenos depozita iz banke koja propada u drugu banku.

Informacije za deponenta

• Zakon unaprjeđuje standard informacija koje se pružaju deponentima o zaštiti njihovih depozita. Banke će imateljima računa svake godine morati pružiti jasne informacije o zaštiti deponenata.

OTKAD SE PRIMJENJUJE OVA DIREKTIVA?

Zemlje EU-a trebale su ju uključiti u nacionalno pravo do 3. srpnja 2015.

POZADINA

Za više informacija pogledajte:

• Sustavi osiguranja depozita na mrežnoj stranici Europske komisije.

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.-178.)

Sukcesivne izmjene Direktive 2014/49/EU uključene su u originalni tekst. Ova pročišćena verzija ima samo dokumentarnu vrijednost.

Posljednje ažuriranje 21.11.2016