Smanjenje onečišćenja uzrokovanog otpadom iz industrije titan-dioksida

Zakonodavstvo EU-a o onečišćenju uzrokovanom otpadom iz industrije titan-dioksida sada uređuje Direktiva 2010/75/EU o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja).

DOKUMENT

Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja).

SAŽETAK

Otpad iz titan-dioksida može uzrokovati značajno onečišćenje zraka i vode. Stoga Direktiva 2010/75/EU posebno poglavlje posvećuje otpadu iz titan-dioksida te određuje stroge granične vrijednosti emisija.

Zabrana odlaganja otpada

Sljedeći oblici otpada ne smiju se odlagati ni u koju vodu, more ili ocean:

• kruti otpad;
• matične otopine nastale filtracijom nakon hidrolize otopine titanil-sulfata iz postrojenja koja primjenjuju sulfatni postupak (koje ukupno sadržavaju više od 0,5 % slobodne sumporne kiseline);
• otpad iz postrojenja koja primjenjuju postupak dobivanja klorida (koji sadržava više od 0,5 % slobodne hidrokloridne kiseline i različitih teških metala);
• filtracijske soli, muljevi i tekući otpad nastali obradom otpada primjenom dvaju prethodno navedenih postupaka te koji sadržavaju različite teške metale, ali ne uključujući neutralizirani i flitrirani ili procijeđeni otpad koji sadržava samo tragove teških metala i koji, prije bilo kakva razrjeđivanja, ima pH vrijednost iznad 5,5.

Kontrola emisija u vodu

Određene su granične vrijednosti za emisije u vodu (Prilog VIII., dio 1.).

Sprečavanje i kontrola emisija u zrak

Moraju se sprečavati emisije kapljica kiseline iz postrojenja.

Određene su granične vrijednosti za emisije u zrak (Prilog VIII., dio 2.).

Praćenje emisija

Države članice EU-a moraju osigurati praćenje emisija u vodu i zrak te osigurati da uvjeti postavljeni u dozvoli postrojenja za rad budu potpuno ispunjeni (npr. poduzimaju se preventivne mjere protiv onečišćenja, primjenjuju se najbolje raspoložive tehnike, otpad je smanjen, recikliran ili odložen na način koji najmanje onečišćuje, energetska učinkovitost je maksimizirana itd.).

Praćenje se mora provoditi u skladu s normama Europskog odbora za normizaciju (CEN) (ili drugim priznatim normama koje osiguravaju dobivanje podataka jednake znanstvene kvalitete). Specifikacije o postupku praćenja uključene su u Prilog VIII., dio 3.

11.08.2014