Prethodni postupak – preporuke namijenjene nacionalnim sudovima

KLJUČNE TOČKE

Treba napomenuti da se Sud Europske unije sastoji od Suda i Općeg suda. Njihova je zadaća osigurati ujednačeno tumačenje i primjenu zakona EU-a.

Izmjene Statuta Suda Europske unije

Uredbom o izmjeni (EU, Euratom) 2024/2019 prilagođava se Protokol (br. 3) i nastoji se smanjiti veliko opterećenje Suda u području prethodnih odluka. Njome prenosi nadležnost, od 1. listopada 2024., sa Suda na Opći sud za donošenje prethodnih odluka u šest jedno definiranih i diskrecijskih područja:

• zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost;
• trošarine:;
• Carinski zakonik Unije;
• razvrstavanje robe u carinsku tarifu na temelju kombinirane nomenklature;
• odšteta i pomoć putnicima u slučaju kašnjenja ili otkazivanja usluga prijevoza ili u slučaju uskraćenog ukrcaja; i
• shema za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova.

Važnost prethodnog postupka

Taj postupak smatra se korisnim kada se u predmetu pred nacionalnim sudom pojavi novo pitanje tumačenja u općem interesu ujednačene primjene prava EU-a ili kada se čini da postojeća sudska praksa ne daje potrebne smjernice za rješavanje nove pravne situacije.

Struktura preporuka

Skup preporuka primjenjuje se na sve zahtjeve za prethodnu odluku, a dodatni skup preporuka posebno se primjenjuje na ubrzane postupke² ili hitne postupke³.

Tko podnosi zahtjev za prethodnu odluku?

Nacionalni sud pred kojim je u tijeku spor snosi odgovornost za utvrđivanje nužnosti zahtjeva za prethodnu odluku i relevantnosti pitanja koja postavlja Sudu.

Sudovi koji se obraćaju Sudu trebali bi, između ostalog:

• biti ustanovljeni na temelju zakona i stalni,
• imati obveznu nadležnost,
• primjenjivati pravna pravila, i
• biti neovisni.

Predmet i područje primjene

• Zahtjev za prethodnu odluku mora se odnositi na tumačenje ili valjanost prava EU-a. Ne smije se odnositi na tumačenje pravila nacionalnog prava ni na činjenična pitanja iznesena u okviru glavnog postupka.
• Sud utvrđuje spada li zahtjev isključivo u jedno od šest gore navedenih područja ili više njih i odlučuje hoće li se zahtjev proslijediti Općem sudu.
• Sud i Opći sud mogu odlučivati o zahtjevu za prethodnu odluku samo ako je pravo EU-a primjenjivo na predmet u glavnom postupku.
• Sud i Opći sud ne primjenjuju pravo EU-a na spor pokrene sud koji upućuje zahtjev jer je njihova uloga pomoći u njegovu rješavanju. Uloga je nacionalnog suda izvući zaključke iz odluke Suda ili Općeg suda.
• Prethodne odluke obvezujuće su za sud koji upućuje zahtjev, ali i za sve sudove u državama članicama.
• Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska središnja banka obaviješteni su o svim zahtjevima za odlučivanje o prethodnim pitanjima kako bi mogli procijeniti imaju li poseban interes za pitanje i odlučiti žele li prenijeti svoje pravo za podnošenje podnesaka o slučaju ili pisanih očitovanja.

Odnos između prethodnog postupka i nacionalnog postupka

• Nacionalni sud zahtjev treba uputiti čim postane jasno da mu je odluka Suda potrebna da bi mogao donijeti presudu, kada može dovoljno precizno utvrditi pravni i činjenični okvir predmeta te pravna pitanja koja iz njega proizlaze.
• Postupak pred nacionalnim sudom prekida se do donošenja odluke Suda ili Općeg suda.
• Sud koji upućuje zahtjev mora obavijestiti Sud ili Opći sud o svakoj postupovnoj okolnosti koja može utjecati na postupak, o svakom povlačenju tužbe ili mirnom rješavanju spora u glavnom postupku kao i o bilo kojoj drugoj postupovnoj okolnosti koja dovodi do okončanja postupka. Također mora obavijestiti Sud ili Opći sud o eventualnom donošenju odluke u okviru žalbe protiv odluke kojom se upućuje zahtjev i o posljedicama koje ona ima na zahtjev za prethodnu odluku.

Oblik i sadržaj zahtjeva

• Zahtjev mora biti jednostavan, jasan i precizan jer će se morati prevesti kako bi ostale države članice mogle podnijeti svoja očitovanja.
• Sadržaj zahtjeva koji bi se trebao priložiti pitanjima suda koji upućuje zahtjev propisan je člankom 94. Poslovnika Suda i člankom 199. Poslovnika Općeg suda, a ključne točke sažete su u prilogu preporukama. Ako nije zadovoljen jedan od prethodno navedenih zahtjeva ili više njih, dotični sudovi se mogu proglasiti nenadležnima za odlučivanje o postavljenim prethodnim pitanjima ili mogu odbaciti zahtjev za prethodnu odluku kao nedopušten.
• Sud koji upućuje zahtjev može sažeto navesti glavne argumente stranaka u glavnom postupku. Međutim, treba napomenuti da će se prevesti samo zahtjev za prethodnu odluku, a ne eventualni prilozi tom zahtjevu.
• Sud koji upućuje zahtjev također može sažeto iznijeti svoje stajalište o odgovoru koji treba dati na upućena prethodna pitanja. Takva naznaka može biti korisna Sudu ili Općem sudu, osobito kad o zahtjevu odlučuje u okviru ubrzanog ili hitnog postupka.
• Pitanja upućena za prethodnu odluku moraju se nalaziti u odvojenom i jasno označenom dijelu zahtjeva, po mogućnosti na njegovu početku ili kraju. Pitanja moraju biti sama po sebi razumljiva, bez potrebe za upućivanjem na obrazloženje zahtjeva.
• Zahtjev za prethodnu odluku mora biti natipkan, a stranice i odlomci odluke kojom se upućuje zahtjev trebaju biti numerirani.

Zaštita podataka i zaštita identiteta u zahtjevu za prethodnu odluku

• Kako bi se osigurala optimalna zaštita osobnih podataka u okviru postupanja Suda ili Općeg suda u predmetu, poželjno je da sud koji upućuje zahtjev zaštiti identitet u predmetu zamjenom imena fizičkih osoba koje se spominju u zahtjevu – primjerice, inicijalima ili kombinacijom slova – ili prikrivanjem elemenata kojima bi se one mogle identificirati.

Slanje Sudu zahtjeva za prethodnu odluku

• Svi zahtjevi moraju biti datirani, potpisani i poslani elektroničkim putem ili poštom tajništvu Suda u Luksemburgu.
• Sud i Opći sud preporučuje da se sud koji im se obraća služi aplikacijom e-Curia.
• Zahtjev za prethodnu odluku mora prispjeti u tajništvo sa svim relevantnim dokumentima koji su korisni sudu za postupanje u predmetu i, među ostalim, preciznim podacima o strankama glavnog postupka i o njihovim eventualnim zastupnicima te spisom predmeta u glavnom postupku ili njegovom preslikom.

Troškovi i besplatna pravna pomoć

• Prethodni postupci pred Sudom i Općim sudom besplatni su.
• Odluku o troškovima stranaka prema potrebi donosi sud koji upućuje zahtjev.
• U slučaju da jedna stranka glavnog postupka ne raspolaže dovoljnim financijskim sredstvima, dotični sud joj može odobriti besplatnu pravnu pomoć radi pokrivanja troškova, osobito onih proizišlih iz zastupanja pred Sudom. Međutim, sud može odobriti takvu pomoć samo pod uvjetom da stranci već nije odobrena pomoć na nacionalnoj razini ili da ta pomoć ne pokriva – ili da samo djelomično pokriva – troškove postupka pred sudom.

Uloga tajništva suda

• Tajništvo tijekom postupka ostaje u kontaktu sa sudom koji upućuje zahtjev i šalje mu preslike svih postupovnih akata i zahtjeve za podatke.
• Po okončanju postupka tajništvo šalje odluku Suda ili Općeg suda sudu koji upućuje zahtjev. Sud koji upućuje zahtjev trebao bi tajništvo obavijestiti o svim poduzetim radnjama i o svojoj konačnoj odluci u glavnom postupku.

Zahtjevi za ubrzani i hitni postupak

• Kao što je predviđeno Statutom i Poslovnikom Suda i Općeg suda, može se odlučiti da se neki zahtjevi trebaju rješavati putem ubrzanih ili hitnih postupaka.
• Rokovi su kraći. Na primjer, kraće je vrijeme tijekom kojeg države članice mogu podnijeti očitovanja u slučaju zahtjeva za ubrzani postupak.
• Sud koji upućuje zahtjev mora opravdati hitnost i istaknuti potencijalne opasnosti koje bi slijedile iz provedbe redovnog prethodnog postupka.
• Zahtjeve kojima se traži ubrzani ili hitni postupak potrebno je poslati preko aplikacije e-Curia ili e-poštom.