Zakon EU-a o gospodarenju otpadom

KLJUČNE TOČKE

Direktiva 2008/98/EZ

• Direktivom se:
  • uspostavlja hijerarhija otpada, koja se sastoji od:
    • sprječavanja;
    • pripreme za ponovnu uporabu;
    • recikliranja;
    • drugih postupaka (npr. energetska oporaba); i
    • odlaganja;
  • potvrđuje se načelo „onečišćivač plaća”, prema kojemu troškove gospodarenja otpadom mora snositi izvorni proizvođač otpada;
  • uvodi se načelo proširene odgovornosti proizvođača;
  • utvrđuje se razlika između otpada i nusproizvoda¹;
  • uvode se ciljevi recikliranja i oporabe koje treba postići do 2020. za otpad iz kućanstva (50 %) i građevinski otpad (70 %).
• Gospodarenje otpadom provodi se na način kojim se ne ugrožava voda, zrak, tlo, biljke ili životinje, ne uzrokuju neugodnosti u pogledu buke ili neugodnih mirisa te koji nema štetnih utjecaja na krajolik ili mjesta od posebnog interesa.
• Proizvođači ili posjednici otpada moraju ga sami obrađivati ili ga predati službenom operateru. Oba moraju posjedovati dozvolu te se nad njima periodički provodi inspekcijski nadzor.
• Nadležna nacionalna tijela moraju izraditi planove gospodarenja otpadom i programe za sprječavanje nastanka otpada.
• Posebni uvjeti primjenjuju se na opasan otpad, otpadna ulja i biootpad.
• Direktivom nisu obuhvaćene određene vrste otpada, primjerice radioaktivni elementi, deaktivirani eksplozivi, fekalije, otpadne vode i strvine životinja.

Direktiva o izmjeni (EU) 2018/851

• Kao dio paketa mjera za kružno gospodarstvo, Direktivom (EU) 2018/851 mijenja se Direktiva 2008/98/EZ.
• Postavlja minimalne operativne zahtjeve za programe proširene odgovornosti proizvođača². Ta obveza može uključivati i organizacijsku odgovornost i odgovornost za doprinos sprečavanju nastanka otpada i mogućnosti ponovne uporabe i recikliranja proizvoda.
• Jačaju se pravila o sprječavanju nastanka otpada. U pogledu nastanka otpada, države članice EU-a moraju poduzeti mjere kojima se:
  • podržavaju održivi modeli proizvodnje i potrošnje;
  • potiče dizajn, proizvodnja i uporaba proizvoda koji su učinkoviti u iskorištavanju resursa, trajni, mogu se popravljati, ponovno upotrebljavati i nadograđivati;
  • ciljaju proizvodi koji sadržavaju ključne sirovine kako bi se spriječilo da ti proizvodi postanu otpad;
  • potiče dostupnost rezervnih dijelova, uputa za uporabu, tehničkih informacija ili drugih sredstava koji omogućuju popravak i ponovnu uporabu proizvoda, a da se pritom ne ugrožava njihova kvaliteta i sigurnost;
  • smanjuje nastanak otpada kao doprinos ostvarenju cilja održivog razvoja Ujedinjenih naroda, odnosno cilju smanjenja globalnog otpada od hrane po glavi stanovnika na maloprodajnoj i potrošačkoj razini za 50 % te smanjenju gubitka hrane u proizvodnim i opskrbnim lancima do 2030.;
  • promiče smanjenje sadržaja opasnih tvari u materijalima i proizvodima;
  • smanjuje nastajanje morskog otpada.
• Postavljaju se novi ciljevi za recikliranje komunalnog otpada: do 2025. godine najmanje 55 % mase komunalnog otpada morat će se reciklirati. Taj će se cilj povećati na 60 % do 2030. te na 65 % do 2035 godine.
• Direktiva naglašava i primjere poticaja za primjenu hijerarhije otpada, kao što su naknade za odlaganje ili spaljivanje i programe „plati koliko baciš”.
• Države članice morale su:
  • do 1. siječnja 2025. uspostaviti odvojeno prikupljanje tekstila i opasnog otpada iz kućanstava;
  • osigurati da se biološki otpad do 31. prosinca 2023. sakuplja odvojeno ili reciklira na izvoru (primjerice kompostiranjem).

Direktiva o izmjeni (EU) 2025/1892

Direktivom (EU) 2025/1892 dodatno se mijenja Direktiva 2008/98/EZ u svrhu jačanja pravila o gospodarenju otpadom, osobito u pogledu otpada od hrane i tekstila. Direktivom se:

• uvode pravno obvezujući ciljevi smanjenja otpada od hrane do 2030.:
  • smanjenje od 10 % rasipanja hrane u preradi i proizvodnji, i
  • smanjenje od 30 % po stanovniku rasipanja hrane u maloprodaji, restoranima, na mjestima na kojima se poslužuje hrana te u kućanstvima, oboje u usporedbi s prosjekom za razdoblje 2021.–2023.;
• zahtijeva da Europska komisija preispita te ciljeve do 31. prosinca 2027, uz mogućnost postavljanja dodatnih ciljeva za 2035.;
• uvodi se program proširene odgovornosti proizvođača za tekstil i obuću, čime proizvođači postaju odgovorni za pokrivanje troškova prikupljanja, razvrstavanja, pripreme za ponovnu uporabu, recikliranja, informativnih kampanja, izvješćivanja o podacima te potpore istraživanju i razvoju;
• od država članica zahtijeva se da uspostave program proširene odgovornosti proizvođača za tekstil i obuću do 17. travnja 2028. (pri čemu su mikropoduzeća obuhvaćena od 17. travnja 2029.);
• ukazuje na to da se odvojeno prikupljeni tekstil i obuća smatraju otpadom po skupljanju;
• utvrđuje da se rabljeni tekstilni proizvodi i obuća koje subjekt za ponovnu uporabu ili subjekt socijalne ekonomije izravno stručno ocijene prikladnima za ponovnu uporabu na mjestu skupljanja ne smatraju otpadom;
• države članice obvezuje da osiguraju da organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača svake godine podnose izvješća nadležnim tijelima, a od Komisije se zahtijeva da izmijeni provedbene odluke (EU) 2019/1004 i (EU) 2021/19 kako bi se utvrdili zajednički rasporedi izvješćivanja i usklađeni formati podataka za ta izvješća.