(1)

Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) znatno je izmijenjena nekoliko puta (5). S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

U svojoj Komunikaciji od 17. rujna 2020. naslovljenoj „Povećanje klimatskih ambicija Europe za 2030. – Ulaganje u klimatski neutralnu budućnost za dobrobit naših građana” („Plan za postizanje klimatskog cilja”) Komisija je predložila povećanje klimatskih ambicija Unije tako da cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. bude barem 55 % ispod razina iz 1990. To je znatno povećanje u odnosu na trenutačni cilj smanjenja emisija, 40 %. Prijedlog je rezultat obećanja iz Komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljene „Europski zeleni plan” („europski zeleni plan”) da se predloži sveobuhvatan plan za povećavanje cilja Unije do 2030. na 55 % na odgovoran način. To je također u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma donesenog 12. prosinca 2015. u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama („Pariški sporazum”) da se globalno povećanje temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 °C i da se ulože napori u njegovo zadržavanje na razini do 1,5 °C.

(3)

U zaključcima Europskog vijeća od 10. i 11. prosinca 2020. podržan je Unijin obvezujući cilj domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova do 2030. od barem 55 % u odnosu na 1990. Europsko vijeće zaključilo je da se klimatske ambicije trebaju povećati tako da se potakne održiv gospodarski rast, otvaraju radna mjesta, osiguraju koristi za građane Unije u području zdravlja i okoliša te doprinese dugoročnoj globalnoj konkurentnosti gospodarstva Unije promicanjem inovacija u području zelenih tehnologija.

(4)

Radi ostvarivanja tih ciljeva Komisija je u svojoj Komunikaciji od 19. listopada 2020. naslovljenoj „Program rada Komisije za 2021. – Vitalna Unija u nestabilnom svijetu” najavila zakonodavni paket za smanjenje emisija stakleničkih plinova od barem 55 % do 2030. („paket ‚Spremni za 55 %’”) i postizanje klimatski neutralne Europske unije do 2050. Taj paket obuhvaća brojna područja politika, među ostalim energetsku učinkovitost, energiju iz obnovljivih izvora, korištenje zemljišta, prenamjenu zemljišta i šumarstvo, oporezivanje energije, raspodjelu tereta i trgovanje emisijama.

(5)

Svrha je paketa „Spremni za 55 %” zaštititi i otvoriti radna mjesta u Uniji i omogućiti da Unija postane svjetski predvodnik u pogledu razvoja i uvođenja čistih tehnologija u globalnoj energetskoj tranziciji, među ostalim u pogledu rješenja za energetsku učinkovitost.

(6)

Projekcije ukazuju na to da bi uz potpunu provedbu trenutačnih politika smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. bilo približno 45 % u odnosu na razine iz 1990. bez emisija i apsorpcija iz korištenja zemljišta te približno 47 % s tim emisijama i apsorpcijama. Da bi se postigle te veće klimatske ambicije, u Planu za postizanje klimatskog cilja stoga su predviđena brojna potrebna djelovanja u svim sektorima gospodarstva i revizije ključnih zakonodavnih instrumenata.

(7)

U svojoj Komunikaciji od 28. studenoga 2018. naslovljenoj „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” Komisija je navela da je energetska učinkovitost ključno područje djelovanja bez kojeg se ne može postići potpuna dekarbonizacija gospodarstva Unije. Iz potrebe da se iskoriste troškovno učinkovite mogućnosti za uštedu energije nastala je trenutačna Unijina politika u području energetske učinkovitosti. U prosincu 2018. utvrđen je novi Unijin glavni cilj energetske učinkovitosti do 2030. od barem 32,5 % u odnosu na predviđenu potrošnju energije u 2030. u paketu „Čista energija za sve Europljane”, čiji je cilj bio staviti energetsku učinkovitost na prvo mjesto, postići globalno vodstvo u području obnovljivih izvora energije i osigurati pravedne uvjete za potrošače.

(8)

Procjena učinka uz Plan za postizanje klimatskog cilja pokazala je da će poboljšanja energetske učinkovitosti trebati biti znatno veća od trenutačnog cilja od 32,5 % ako se žele postići veće klimatske ambicije.

(9)

Povećanjem cilja energetske učinkovitosti Unije do 2030. mogu se smanjiti cijene energije i on može biti ključan za smanjenje emisija stakleničkih plinova, uz povećanje i uvođenje elektrifikacije, vodika, e-goriva i drugih relevantnih tehnologija potrebnih za zelenu tranziciju, među ostalim u prometnom sektoru. Čak i uz brz porast proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, energetskom učinkovitošću mogu se smanjiti potreba za novim kapacitetima za proizvodnju energije i troškovi povezani sa skladištenjem, prijenosom i distribucijom. Veća energetska učinkovitost također je posebno važna za sigurnost opskrbe Unije energijom jer se njome smanjuje ovisnost Unije o uvozu gorivâ iz trećih zemalja. Energetska učinkovitost jedna je od najčišćih i troškovno najučinkovitijih mjera za rješavanje te ovisnosti.

(10)

Ukupan zbroj nacionalnih doprinosa koje su države članice prijavile u svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima nije dostatan za Unijin cilj od 32,5 %. Tim bi se doprinosima zajednički postiglo smanjenje potrošnje primarne energije od 29,7 % i krajnje potrošnje energije od 29,4 % u odnosu na predviđanja za 2030. iz Komisijinog referentnog scenarija EU-a iz 2007. To bi značilo da za EU-27 nedostaje ukupno 2,8 postotnih bodova za potrošnju primarne energije i 3,1 postotni bod za krajnju potrošnju energije.

(11)

Niz država članica predstavio je ambiciozne nacionalne energetske i klimatske planove, koje je Komisija ocijenila „dovoljnima” i koji su sadržavali mjere kojima se tim državama članicama omogućuje da doprinesu postizanju zajedničkih ciljeva energetske učinkovitosti s omjerom većim od prosjeka Unije. Osim toga, niz država članica dokumentirao je „rane napore” u postizanju uštede energije, odnosno uštedu energije iznad prosjeka Unije posljednjih godina. Oba su slučaja važni napori koje bi trebalo prepoznati i uključiti u buduća Unijina predviđanja iz modeliranja te koji mogu poslužiti kao dobri primjeri načina na koji sve države članice mogu raditi na svojem potencijalu energetske učinkovitosti kako bi ostvarile znatne koristi za svoja gospodarstva i društva.

(12)

U nekim se slučajevima razlikuju pretpostavke koje je Komisija upotrijebila u svojem referentnom scenariju EU-a iz 2020. i pretpostavke koje su neke države članice upotrijebile za svoje referentne scenarije na kojima se temelje njihovi nacionalni energetski i klimatski planovi. To može dovesti do razlika u izračunu potrošnje primarne energije, ali oba su pristupa valjana u pogledu potrošnje primarne energije.

(13)

Iako i dalje postoji znatan potencijal za uštedu energije u svim sektorima, posebno se ističu promet, jer na njega otpada više od 30 % krajnje potrošnje energije, i zgrade, jer su energetska svojstva 75 % fonda zgrada u Uniji slaba. Sve važniji sektor je i onaj informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT), koji je odgovoran za od 5 do 9 % ukupne svjetske potrošnje električne energije i za više od 2 % globalnih emisija. Udio podatkovnih centara u potražnji za električnom energijom u EU-28 2018. bio je 2,7 %. U tom je kontekstu Komisija u svojoj Komunikaciji od 19. veljače 2020. naslovljenoj „Izgradnja digitalne budućnosti Europe” („digitalna strategija Unije”) istaknula potrebu za energetski visokoučinkovitim i održivim podatkovnim centrima i za mjerama transparentnosti za telekomunikacijske operatere u pogledu njihova ekološkog otiska. Trebalo bi i uzeti u obzir da bi potražnja za energijom u tom sektoru mogla porasti zbog njegove dekarbonizacije, posebno kad je riječ o dekarbonizaciji energetski intenzivnih procesa.

(14)

Veća ambicioznost zahtijeva intenzivnije promicanje troškovno učinkovitih mjera energetske učinkovitosti u svim područjima energetskog sustava i u svim relevantnim sektorima u kojima aktivnost utječe na potražnju za energijom, kao što su prometni, vodni i poljoprivredni sektor. Poboljšanjem energetske učinkovitosti u cijelom energetskom lancu, uključujući proizvodnju, prijenos odnosno transport, distribuciju i krajnju potrošnju energije, ostvarit će se koristi za okoliš, poboljšati kvaliteta zraka i javno zdravlje, smanjiti emisije stakleničkih plinova, povećati energetska sigurnost smanjenjem potrebe za uvozom energije, osobito fosilnih goriva, sniziti izdvajanja za energiju u kućanstvima i poduzećima i pomoći ublažiti energetsko siromaštvo, a povećat će se i konkurentnost, otvoriti više radnih mjesta i povećati gospodarska aktivnost u cijelom gospodarstvu. Poboljšanjem energetske učinkovitosti stoga bi se poboljšala kvaliteta života građana, uz istodobno doprinošenje preobrazbi odnosa Unije u području energetike s partnerima iz trećih zemalja s ciljem postizanja klimatske neutralnosti. To je u skladu s obvezama Unije preuzetima u okviru energetske unije i globalnog klimatskog programa uspostavljenog Pariškim sporazumom. Poboljšanje energetskih svojstava različitih sektora ima potencijal za poticanje urbane regeneracije, uključujući poboljšanje zgrada, i promjena u obrascima mobilnosti i pristupačnosti, uz istodobno promicanje učinkovitijih, održivijih i cjenovno pristupačnijih opcija.

(15)

Ova je Direktiva korak prema klimatskoj neutralnosti do 2050., prema kojoj se energetska učinkovitost treba smatrati zasebnim izvorom energije. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” opće je načelo koje bi se trebalo uzeti u obzir u svim sektorima, ne samo u energetskom sustavu, na svim razinama, uključujući financijski sektor. Rješenja za energetsku učinkovitost trebala bi biti prvi odabir u odlukama o politikama, planiranju i ulaganjima kad se određuju nova pravila na strani ponude i za ostala područja politike. Iako bi se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo primjenjivati ne dovodeći u pitanje druge pravne obveze, ciljeve i načela, takve obveze, ciljevi i načela ne bi trebali sprečavati njegovu primjenu niti dovoditi do izuzeća od primjene tog načela. Komisija bi trebala osigurati da se energetska učinkovitost i odgovor na potražnju mogu natjecati pod jednakim uvjetima kao i proizvodni kapaciteti. Poboljšanja energetske učinkovitosti trebaju se provesti kad god su troškovno učinkovitija od jednakovrijednih rješenja na strani ponude. Time bi se trebalo doprinijeti ostvarivanju višestrukih koristi energetske učinkovitosti za Uniju, osobito za građane i poduzeća. Provedba mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti trebala bi biti i prioritet u smanjivanju energetskog siromaštva.

(16)

Energetska učinkovitost trebala bi biti prepoznata kao ključan element i prioritet u budućim odlukama o ulaganjima u energetsku infrastrukturu Unije. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi se primjenjivati tako da se ponajprije uzmu u obzir pristup učinkovitosti sustava i društvena i zdravstvena perspektiva te obrati pozornost na sigurnost opskrbe, integraciju energetskog sustava i prijelaz na klimatsku neutralnost. Stoga bi načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo pomoći da se poveća učinkovitost pojedinačnih sektora krajnje potrošnje i cijelog energetskog sustava. Primjenom tog načela trebala bi se ujedno poduprijeti ulaganja u energetski učinkovita rješenja kojima se doprinosi okolišnim ciljevima iz Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(17)

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” predviđeno je Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i osnovni je element strategije EU-a za integraciju energetskog sustava utvrđene u Komunikaciji Komisije od 8. srpnja 2022. Iako je temelj tog načela troškovna učinkovitost, njegova primjena ima šire posljedice iz društvene perspektive. Te se posljedice mogu razlikovati ovisno o okolnostima i trebalo bi ih pažljivo evaluirati s pomoću pouzdanih metodologija analize troškova i koristi kojima se u obzir uzimaju višestruke koristi energetske učinkovitosti. Komisija je izradila namjenske smjernice da bi objasnila načelo i njegovu primjenu u kojima predlaže specifične alate i daje primjere primjene u različitim sektorima. Komisija je također izdala preporuku državama članicama koja se temelji na zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i pozvala na specifične mjere koje se odnose na primjenu načela. Države članice trebale bi u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir tu preporuku te se njome voditi u provedbi načela energetske učinkovitosti u praksi.

(18)

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” podrazumijeva sveobuhvatan pristup kojim se u obzir uzima cjelokupna učinkovitost integriranog energetskog sustava, sigurnost opskrbe i troškovna učinkovitost te promiču najučinkovitija rješenja za klimatsku neutralnost u cijelom lancu vrijednosti, od proizvodnje energije i mrežnog prijenosa do krajnje potrošnje energije, kako bi se učinkovitost postigla i u potrošnji primarne energije i u krajnjoj potrošnji energije. Tim bi se pristupom trebale razmatrati učinkovitost sustava i dinamična upotreba energije, pri čemu se resursi na strani potražnje i fleksibilnost sustava smatraju rješenjima za energetsku učinkovitost.

(19)

Da bi načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” imalo učinka, donositelji odluka na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i sektorskoj razini trebaju ga dosljedno primjenjivati u svim relevantnim scenarijima i odlukama o politikama, planiranju i velikim ulaganjima – to znači ulaganja velikih razmjera pojedinačne vrijednosti veće od 100 000 000 EUR, odnosno 175 000 000 EUR ako je riječ o projektima prometne infrastrukture – koji utječu na potrošnju energije ili opskrbu energijom. Za odgovarajuću primjenu tog načela potrebna je primjerena metodologija analize troškova i koristi na temelju koje će se stvoriti uvjeti za energetski učinkovita rješenja i pravilno praćenje. Analize troškova i koristi trebalo bi sustavno razvijati i provoditi te bi se trebale temeljiti na najnovijim informacijama o cijenama energije i uključivati scenarije povećanja cijena, primjerice zbog smanjenja emisijskih jedinica u okviru Unijina sustava trgovanja emisijama (EU sustav trgovanja emisijama) na temelju Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), kako bi se pružio poticaj za primjenu mjera energetske učinkovitosti. Trebalo bi dati prednost rješenjima na strani potražnje ako su za ispunjavanje ciljeva politike ta rješenja troškovno učinkovitija od ulaganja u infrastrukturu za opskrbu energijom. Fleksibilnost na strani potražnje može donijeti šire gospodarske, okolišne i društvene koristi potrošačima i općenito društvu, uključujući lokalne zajednice, te može povećati učinkovitost energetskog sustava i smanjiti troškove energije, na primjer smanjivanjem troškova rada sustava čime se postižu niže tarife za sve potrošače. Države članice trebale bi u primjeni načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” uzeti u obzir potencijalne koristi fleksibilnosti na strani potražnje te prema potrebi razmotriti mogućnost da odgovor na potražnju, na centraliziranoj i decentraliziranoj razini, skladištenje energije i pametna rješenja budu dio njihova rada na povećavanju učinkovitosti integriranog energetskog sustava.

(20)

Pri procjeni vrijednosti projekata za potrebe primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” Komisija bi u svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću posebno trebala procijeniti primjenjuju li se djelotvorno pragovi u svakoj državi članici i na koji način.

(21)

Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” uvijek bi se trebalo primjenjivati razmjerno, a zbog zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi ne bi smjele nastati preklapajuće ili proturječne obveze državama članicama u slučajevima u kojima se primjena načela izravno osigurava drugim zakonodavstvom. To bi se moglo dogoditi kod projekata od zajedničkog interesa s popisa Unije na temelju članka 3. Uredbe (EU) 2022/869 Europskog parlamenta i Vijeća (9), kojim se uvode zahtjevi da se u izradi i ocjenjivanju tih projekata razmotri načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

(22)

Poštena tranzicija prema klimatski neutralnoj Uniji do 2050. je središnji element europskog zelenog plana. Energetsko siromaštvo ključni je pojam u paketu „Čista energija za sve Europljane”, kojim se želi olakšati pravedna energetska tranzicija. Na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 i Direktive (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (10) Komisija je u svojoj Preporuci (EU) 2020/1563 o energetskom siromaštvu (11) dala okvirne smjernice o prikladnim pokazateljima za mjerenje energetskog siromaštva i definiciji „znatnog broja kućanstava u energetskom siromaštvu”. Direktivom 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) i Direktivom (EU) 2019/944 od država članica zahtijeva se da poduzmu primjerene mjere radi ublažavanja energetskog siromaštva ondje gdje god je ono utvrđeno, uključujući mjere u širem kontekstu siromaštva. To je osobito važno u kontekstu sve većih cijena energije i inflacijskog pritiska, u vezi s čime bi se trebale provesti i kratkoročne i dugoročne mjere kako bi se odgovorilo na sustavne izazove za energetski sustav Unije.

(23)

Osobe koje se suočavaju s energetskim siromaštvom ili koje su u opasnosti od njega, ugroženi kupci, uključujući krajnje korisnike, kućanstva s niskim i srednjim dohotkom te osobe koje žive u socijalnom stanovanju trebali bi imati koristi od primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Mjere energetske učinkovitosti trebale bi se prioritetno provesti da se poboljša stanje tih pojedinaca i kućanstava i da se ublaži energetsko siromaštvo te njima ne bi smjelo poticati nerazmjerno povećanje troškova stanovanja, mobilnosti ili energije. Sveobuhvatan pristup u izradi politika i u provođenju politika i mjera zahtijeva od država članica da osiguraju da druge politike i mjere nemaju negativan učinak na te pojedince ni kućanstva.

(24)

Ova je Direktiva dio šireg okvira politika u području energetske učinkovitosti usmjerenih na potencijale energetske učinkovitosti u određenim područjima politika, među ostalim u područjima zgrada (Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13)), proizvoda (Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) i uredbe (EU) 2017/1369 (15) i (EU) 2020/740 (16) Europskog parlamenta i Vijeća) i upravljanja (Uredba (EU) 2018/1999). Te su politike vrlo važne da bi se postigla ušteda energije u slučaju zamjene proizvoda ili izgradnje ili obnove zgrada.

(25)

Postizanje ambicioznih ciljeva energetske učinkovitosti zahtijeva uklanjanje prepreka kako bi se pojednostavnilo ulaganje u mjere energetske učinkovitosti. Iz potprograma Prelazak na čistu energiju u okviru Unijina programa LIFE, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/783 Europskog parlamenta i Vijeća (17), namjenski će se financirati podrška izradi najboljih praksi Unijine u provedbi politika energetske učinkovitosti kojima će se uklanjati prepreke energetskoj učinkovitosti u ponašanju, na tržištu i u regulativi.

(26)

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. podržalo cilj energetske učinkovitosti od 27 % do 2030. na razini Unije, koji bi trebalo preispitati do 2020. vodeći računa o cilju od 30 % na razini Unije. U svojoj rezoluciji od 15. prosinca 2015. naslovljenoj „Ususret europskoj energetskoj uniji” Europski parlament pozvao je Komisiju da dodatno procijeni održivost cilja energetske učinkovitosti od 40 % za isto razdoblje.

(27)

U svojoj Komunikaciji od 28. studenoga 2018. naslovljenoj „Čist planet za sve – Europska strateška dugoročna vizija za prosperitetno, moderno, konkurentno i klimatski neutralno gospodarstvo” Komisija predviđa da bi se na temelju cilja energetske učinkovitosti u Uniji za 2030. od 32,5 % i drugim instrumentima politike iz postojećeg okvira postiglo smanjenje emisija stakleničkih plinova od približno 45 % do 2030. U procjeni učinka Plana za postizanje klimatskog cilja ocijenjeno je kolika bi razina napora bila potrebna u pojedinim područjima politika ako se žele postići veće klimatske ambicije, smanjenje od 55 % emisija stakleničkih plinova do 2030. Zaključak je da bi u odnosu na osnovni scenarij postizanje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova na troškovno optimalan način značilo da se potrošnja primarne energije treba smanjiti za barem od 39 do 41 %, a krajnja potrošnja energije za barem od 36 do 37 %.

(28)

Unijin cilj energetske učinkovitosti izvorno je zadan i izračunan uzimajući kao osnovni scenarij predviđanja za 2030. iz referentnog scenarija EU-a iz 2007. Zbog promjena Eurostatove metodologije za izračun energetske ravnoteže i poboljšanja kasnijih predviđanja iz modeliranja potrebno je promijeniti osnovni scenarij. Stoga se, koristeći isti pristup za definiranje cilja, to jest uspoređivanjem s budućim osnovnim predviđanjima, ambicioznost Unijina cilja energetske učinkovitosti za 2030. postavlja u odnosu na predviđanja za 2030. iz referentnog scenarija EU-a iz 2020., odražavajući nacionalne doprinose iz nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Unija će na temelju tako ažuriranog osnovnog scenarija trebati povećati ambicioznost za energetsku učinkovitost u 2030. za najmanje 11,7 % u odnosu na razinu napora iz referentnog scenarija EU-a iz 2020. Novi način iskazivanja razine ambicioznosti Unijinih ciljeva ne utječe na stvarnu razinu potrebnih napora i znači smanjenje od 40,5 % za potrošnju primarne energije i 38 % za krajnju potrošnju energije u odnosu na predviđanja za 2030. iz referentnog scenarija EU-a iz 2007.

(29)

Metodologija izračuna potrošnje primarne energije i krajnje potrošnje energije usklađena je s novom Eurostatovom metodologijom, ali pokazatelji korišteni za potrebe ove Direktive imaju drukčiji opseg, s obzirom na to da za ciljeve za potrošnju primarne energije i krajnju potrošnju energije ne obuhvaćaju energiju iz okoliša, a obuhvaćaju potrošnju energije u međunarodnom zračnom prometu. Korištenje novih pokazatelja znači i da se sve promjene potrošnje energije visokih peći sad vide samo u potrošnji primarne energije.

(30)

Potrebu da Unija poboljša svoju energetsku učinkovitost trebalo bi izražavati u potrošnji primarne energije i krajnjoj potrošnji energije koje treba postići 2030., navodeći dodatnu razinu napora potrebnu u odnosu na mjere koje su već uspostavljene ili planirane u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. U referentnom scenariju EU-a iz 2020. predviđeno je da će do 2030. biti postignute krajnja potrošnja energije od 864 Mtoe i potrošnja primarne energije od 1 124 Mtoe (bez energije iz okoliša i s međunarodnim zračnim prometom). Dodatno smanjenje od 11,7 % daje 763 Mtoe i 992,5 Mtoe u 2030. To znači da bi se u odnosu na razine iz 2005. krajnja potrošnja energije u Uniji trebala smanjiti za oko 25 %, a potrošnja primarne energije za oko 34 %. Ne postoje obvezujući ciljevi na razini država članica za 2020. i 2030. nego bi države članice trebale same odrediti svoj doprinos postizanju Unijina cilja energetske učinkovitosti uzimajući u obzir formulu predviđenu ovom Direktivom. Države članice trebale bi biti slobodne odrediti svoje nacionalne ciljeve na temelju potrošnje primarne energije ili krajnje potrošnje energije ili uštede primarne ili krajnje energije ili na temelju energetskog intenziteta. Ovom se Direktivom mijenja način na koji bi države članice trebale izraziti svoje nacionalne doprinose cilju Unije. Doprinosi država članica cilju Unije trebali bi se izražavati kao potrošnja primarne energije i krajnja potrošnja energije radi osiguravanja dosljednosti i praćenja ostvarenog napretka. Potrebno je provoditi redovitu evaluaciju napretka postignutog u ostvarivanju ciljeva Unije za 2030., kako je predviđeno u Uredbi (EU) 2018/1999.

(31)

Komisija bi do 30. studenoga 2023. trebala ažurirati referentni scenarij EU-a za 2020. na temelju najnovijih podataka Eurostata. Države članice koje žele primijeniti ažurirani referentni scenarij trebale bi obavijestiti o svojim ažuriranim nacionalnim doprinosima do 1. veljače 2024. u okviru iterativnog postupka predviđenog Uredbom (EU) 2018/1999.

(32)

Ciljeve energetske učinkovitosti bilo bi poželjno ostvariti kao rezultat kumulativne provedbe posebnih Unijinih i nacionalnih mjera za promicanje energetske učinkovitosti u različitim područjima. Od država članica trebalo bi zahtijevati da utvrde nacionalne politike i mjere u području energetske učinkovitosti. Te bi politike i mjere i pojedinačna nastojanja svake države članice trebala evaluirati Komisija, zajedno s podacima o ostvarenom napretku, kako bi se procijenilo kolika je vjerojatnost ostvarivanja općeg cilja Unije i u kojoj su mjeri pojedinačna nastojanja dovoljna za ostvarivanje zajedničkog cilja.

(33)

Javni sektor odgovoran je za približno od 5 do 10 % ukupne krajnje potrošnje energije u Uniji. Javna tijela svake godine troše približno 1 800 000 000 000 EUR. To je oko 14 % bruto domaćeg proizvoda Unije. Iz tog je razloga javni sektor važan pokretač transformacije tržišta prema učinkovitijim proizvodima, zgradama i uslugama te promjena u ponašanju građana i poduzeća u vezi s potrošnjom energije. Nadalje, smanjenjem potrošnje energije putem mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti mogu se osloboditi javna sredstva za druge namjene. Javna tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini trebala bi biti uzor po pitanju energetske učinkovitosti.

(34)

Ako želi biti uzor, javni sektor trebao bi postaviti vlastite ciljeve za dekarbonizaciju i energetsku učinkovitost. Poboljšanja u području energetske učinkovitosti u javnom sektoru trebala bi odražavati nastojanja potrebna na razini Unije. Da bi se ispunio cilj za krajnju potrošnju energije, Unija bi trebala do 2030. smanjiti svoju krajnju potrošnju energije za 19 % u odnosu na prosječnu potrošnju energije u 2017., 2018. i 2019. Obvezom godišnjeg smanjenja potrošnje energije u javnom sektoru od barem 1,9 %, trebalo bi osigurati da javni sektor posluži kao uzor. Države članice zadržavaju potpunu fleksibilnost u pogledu mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti radi smanjenja krajnje potrošnje energije. Zahtijevanje godišnjeg smanjenja krajnje potrošnje energije je manje administrativno opterećenje nego utvrđivanje metoda za mjerenje uštede energije.

(35)

Da bi ispunile svoju obvezu, države članice trebale bi ciljati krajnju potrošnju energije svih javnih službi i postrojenja javnih tijela. Da bi odredile na koga se to odnosi, države članice trebale bi primjenjivati definiciju „javnih tijela” predviđenu u ovoj Direktivi, pri čemu izraz „koje izravno financiraju ta tijela” znači da se ti subjekti uglavnom financiraju javnim sredstvima, a izraz „kojima upravljaju ta tijela” znači da nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo ima većinu u pogledu odabira uprave subjekta. Obveza se može ispuniti smanjenjem krajnje potrošnje energije u bilo kojem dijelu javnog sektora, među ostalim prijevozu, javnim zgradama, zdravstvu, prostornom planiranju, gospodarenju vodama i pročišćavanju otpadnih voda, odvodnji i pročišćavanju voda, gospodarenju otpadom, centraliziranom grijanju i hlađenju, distribuciji energije, opskrbi energijom i skladištenju energije, javnoj rasvjeti, planiranju infrastrukture, obrazovanju i socijalnim uslugama. Pri prenošenju ove Direktive države članice mogu uključiti i druge vrste usluga. Da bi javnim tijelima smanjile administrativno opterećenje, države članice trebale bi uspostaviti digitalne platforme ili alate za prikupljanje agregiranih podataka o potrošnji od javnih tijela, njihovo javno objavljivanje i dostavljanje Komisiji. Države članice trebale bi osigurati planiranje i godišnje izvješćivanje o potrošnji javnih tijela u agregiranom obliku po sektoru.

(36)

Države članice trebale bi promicati, među ostalim u svojim praksama javne nabave, energetski učinkovite načine mobilnosti, kao što su željeznica, vožnja biciklom, pješačenje ili zajednička mobilnost, obnovom i dekarbonizacijom voznih parkova, poticanjem promjene načina prijevoza i uključivanjem tih načina prijevoza u planiranje gradske mobilnosti.

(37)

Države članice trebale bi biti uzor osiguravanjem toga da svi ugovori o energetskom učinku, energetski pregledi i sustavi gospodarenja energijom u javnom sektoru budu u skladu s europskim ili međunarodnim normama ili toga da se energetski pregledi u velikoj mjeri koriste u energetski intenzivnim dijelovima javnog sektora. Države članice trebale bi pružiti jasne smjernice i predvidjeti postupke za upotrebu tih instrumenata.

(38)

Javna tijela potiču se da, ako je primjenjivo, dobiju podršku subjekata kao što su agencije za održivu energiju uspostavljene na regionalnoj ili lokalnoj razini. Organizacija tih agencija obično odražava pojedinačne potrebe javnih tijela u određenoj regiji ili aktivnih u određenom javnom sektoru. Centralizirane agencije mogu bolje ispunjavati potrebe i raditi djelotvornije u drugim okolnostima, na primjer u manjim ili centraliziranim državama članicama, ili kad je riječ o složenim ili međuregionalnim aspektima, kao što je centralizirano grijanje i hlađenje. Agencije za održivu energiju mogu služiti kao jedinstvene kontaktne točke. Te su agencije često odgovorne za izradu lokalnih ili regionalnih planova za dekarbonizaciju, koji mogu sadržavati i druge mjere za dekarbonizaciju, kao što je zamjena kotlova na fosilna goriva, i za pružanje podrške javnim tijelima u provedbi politika povezanih s energijom. Agencije za održivu energiju ili drugi subjekti za pomoć regionalnim i lokalnim tijelima mogu imati jasne nadležnosti, ciljeve i resurse u području održive energije. Agencije za održivu energiju mogle bi se poticati na razmatranje inicijativa poduzetih u okviru Sporazuma gradonačelnika, u kojem su okupljene lokalne vlasti koje su se dobrovoljno obvezale na ispunjavanje klimatskih i energetskih ciljeva Unije, i drugih postojećih inicijativa u tu svrhu. Planovi za dekarbonizaciju trebali bi biti povezani s planovima teritorijalnog razvoja te bi se u njima trebala uzeti u obzir sveobuhvatna procjena koju bi trebala provoditi država članica.

(39)

Države članice trebale bi javnim tijelima pružiti podršku u planiranju i uvođenju mjera za poboljšavanje energetske učinkovitosti, među ostalim na regionalnoj i lokalnoj razini, davanjem smjernica kojima će promicati stjecanje kompetencija, prilike za osposobljavanje i suradnju među javnim tijelima, među ostalim i agencijama. U tu bi svrhu države članice mogle uspostaviti nacionalne centre za kompetencije za složena pitanja, na primjer savjetovanje lokalnih ili regionalnih energetskih agencija o centraliziranom grijanju ili hlađenju. Zahtjevom za pretvorbu zgrada u zgrade gotovo nulte energije ne isključuje se niti zabranjuje razlikovanje između razina zgrada gotovo nulte energije za nove ili obnovljene zgrade. Zgrade gotovo nulte energije, uključujući troškovno optimalnu razinu, definirane su u Direktivi 2010/31/EU.

(40)

Do kraja 2026., državama članicama koje obnove više od 3 % ukupne površine poda svojih zgrada u nekoj godini trebalo bi dati mogućnost da višak uračunaju u godišnju stopu obnove za bilo koju od sljedeće tri godine. Država članica koja obnovi više od 3 % ukupne površine poda svojih zgrada od 1. siječnja 2027. trebala bi moći višak uračunati u godišnju stopu obnove za sljedeće dvije godine. Ta se mogućnost ne bi trebala iskorištavati u svrhe koje nisu u skladu s općim ciljevima i razinom ambicije ove Direktive.

(41)

Države članice trebale bi poticati javna tijela da uzmu u obzir šire koristi koje nadilaze uštedu energije, kao što su kvaliteta okoliša u zatvorenim prostorima te poboljšanje kvalitete života ljudi i udobnost obnovljenih javnih zgrada, posebno škola, vrtića, domova za starije i nemoćne, zaštićenih stambenih objekata, bolnica i socijalnog stanovanja.

(42)

Zgrade i promet su, uz industriju, glavni korisnici energije i izvori emisija. Na zgrade otpada približno 40 % ukupne potrošnje energije i 36 % emisija stakleničkih plinova iz energije u Uniji. U Komunikaciji Komisije od 14. listopada 2020. naslovljenoj „Val obnove” razmatra se dvostruko pitanje učinkovitosti energije i resursa i cjenovne pristupačnosti u sektoru zgradarstva te se nastoji udvostručiti stopa obnove. Usredotočena je na najneučinkovitije zgrade, energetsko siromaštvo i javne zgrade. Osim toga, zgrade su od ključnog značenja za ostvarivanje cilja klimatske neutralnosti u Uniji do 2050. Zgrade čiji su vlasnici javna tijela čine znatan udio u fondu nekretnina i vrlo su vidljive u javnom životu. Stoga je prikladno odrediti godišnju stopu obnove zgrada čiji su vlasnici javna tijela na državnom području države članice s ciljem modernizacije njihovih energetskih svojstava i njihove pretvorbe u barem zgrade gotovo nulte energije ili zgrade s nultim emisijama. Države članice pozvane su da odrede višu stopu obnove u slučajevima u kojima je to troškovno učinkovito u okviru obnove njihova fonda zgrada u skladu s njihovim dugoročnim strategijama obnove ili nacionalnim programima obnove ili s oboje. Tom se stopom obnove ne bi smjele dovoditi u pitanje obveze u vezi sa zgradama približno nulte energije utvrđene u Direktivi 2010/31/EU. Države članice trebale bi moći primjenjivati manje stroge zahtjeve na neke zgrade, kao što su zgrade od posebne arhitektonske ili povijesne vrijednosti. U okviru sljedećeg preispitivanja Direktive 2010/31/EU Komisija bi trebala ocijeniti napredak koji su države članice ostvarile u obnovi zgrada javnih tijela. Komisija bi trebala razmotriti podnošenje zakonodavnog prijedloga za reviziju stope obnove uz uzimanje u obzir ostvarenog napretka država članica, bitnih gospodarskih ili tehničkih novosti ili, prema potrebi, obveza Unije u pogledu dekarbonizacije i nulte stope onečišćenja. Obveza obnove zgrada javnih tijela iz ove Direktive dopunjuje obvezu iz Direktive 2010/31/EU kojom se od država članica zahtijeva da osiguraju da se prilikom veće rekonstrukcije postojećih zgrada njihova energetska svojstva moderniziraju tako da ispunjavaju zahtjeve za zgrade gotovo nulte energije.

(43)

Sustavi automatizacije i kontrole zgrada te druga rješenja za aktivno gospodarenje energijom važni su alati kojima se javnim tijelima omogućava da poboljšaju i održavaju energetska svojstva zgrada, kao i da osiguravaju potrebne unutarnje uvjete u zgradama čiji su vlasnici ili u kojima su smještena, u skladu s Direktivom 2010/31/EU.

(44)

Promicanje zelene mobilnosti ključni je dio europskog zelenog plana. Osiguravanje infrastrukture za punjenje jedan je od nužnih elemenata tranzicije. Infrastruktura za punjenje u zgradama posebno je važna jer se električna vozila redovito parkiraju u zgradama i dugo ostaju parkirana u njima, čime se olakšava punjenje i povećava njegova učinkovitost. Javna tijela trebala bi uložiti najbolje napore kako bi instalirala infrastrukturu za punjenje u zgrade čiji su vlasnici ili u kojima su smještena u skladu s Direktivom 2010/31/EU.

(45)

Državama članicama potreban je pregled zgrada koje nisu na razini zgrada gotovo nulte energije da bi mogle odrediti stopu obnove. Države članice stoga bi trebale objaviti i redovito ažurirati popis javnih zgrada, među ostalim, prema potrebi, socijalnog stanovanja, kao dio glavne baze podataka s energetskim certifikatima. Taj popis trebao bi također omogućiti privatnim akterima, među ostalim poduzećima za energetske usluge (ESCO-i), da predlažu rješenja za obnovu, koja može agregirati Promatračka skupina EU-a za obnovu zgrada.

(46)

U popis bi se mogli uključiti podaci iz postojećih popisa fonda zgrada. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi olakšale prikupljanje podataka i učinile popis dostupnim privatnim akterima, među ostalim ESCO-ima, kako bi mogli imati aktivnu ulogu u rješenjima za obnovu. Promatračka skupina EU-a za obnovu zgrada može objediniti dostupne i javno objavljene podatke o značajkama fonda zgrada te obnovi i energetskim svojstvima zgrada kako bi se s pomoću usporedivih podataka osiguralo bolje razumijevanje energetskih svojstava sektora zgradarstva.

(47)

Više od polovice svjetskog stanovništva 2020. živjelo je u urbanim područjima. Očekuje se da će taj postotak dosegnuti 68 % do 2050. Uz to, tek treba izgraditi pola urbanih infrastruktura do 2050. Gradovi i metropolska područja su središta gospodarske aktivnosti, stvaranja znanja, inovacija i novih tehnologija. Gradovi utječu na kvalitetu života građana koji žive ili rade u njima. Države članice trebale bi tehnički i financijski podržavati općine. Izvjestan broj općina i drugih javnih tijela u državama članicama već je uveo integrirane pristupe u vezi s uštedom energije i opskrbom energijom te održivom mobilnosti, na primjer putem akcijskih planova za održivu energiju ili planova održive gradske mobilnosti, kao što su akcijski planovi razvijeni u okviru inicijative Sporazum gradonačelnika, i integrirane gradske pristupe koji nadilaze pojedinačne zahvate na zgradama ili u vrstama prometa. Potrebno je uložiti dodatne napore u poboljšanje energetske učinkovitosti gradske mobilnosti, i u putničkom i u teretnom prometu, jer se na nju odnosi oko 40 % cjelokupne energije u cestovnom prometu.

(48)

Sva načela direktiva 2014/23/EU (18), 2014/24/EU (19) i 2014/25/EU (20) Europskog parlamenta i Vijeća i dalje se u potpunosti primjenjuju u okviru ove Direktive.

(49)

Prilikom kupnje određenih proizvoda i usluga te kupnje i zakupa zgrada, javni naručitelji i naručitelji koji sklapaju ugovore o javnoj nabavi radova, robe ili usluga trebali bi predvoditi svojim primjerom i donositi energetski učinkovite odluke o kupnji i primjenjivati načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”, uključujući za one ugovore o javnoj nabavi i koncesije za koje u ovoj Direktivi nisu predviđeni posebni zahtjevi. To bi se trebalo odnositi na javne naručitelje i naručitelje obuhvaćene područjem primjene direktive 2014/23/EU, 2014/24/EU ili 2014/25/EU. Države članice trebale bi ukloniti unutarnje i prekogranične prepreke zajedničkoj javnoj nabavi ako se time mogu smanjiti troškovi i povećati koristi unutarnjeg tržišta tako što se stvaraju poslovne prilike za dobavljače i pružatelje energetskih usluga.

(50)

Svi javni subjekti koji ulažu javna sredstva putem nabave trebali bi u dodjeli ugovora i koncesija biti uzor odabirom proizvoda, zgrada, radova i usluga najviše energetske učinkovitosti, što uključuje i nabave koje ne podliježu posebnim zahtjevima iz Direktive 2009/30/EZ. U tom kontekstu u svim postupcima dodjele ugovora o javnoj nabavi i koncesija čija je vrijednost iznad pragova utvrđenih u članku 8. Direktive 2014/23/EU, članku 4. Direktive 2014/24/EU i članku 15. Direktive 2014/25/EU treba se uzeti u obzir energetsku učinkovitost proizvoda, zgrada i usluga utvrđenu Unijinim ili nacionalnim pravom tako što će se u njima prioritetno razmotriti načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

(51)

Važno je i da države članice prate kako javni naručitelji i naručitelji uzimaju u obzir zahtjeve energetske učinkovitosti u nabavi proizvoda, usluga, radova i zgrada tako što osiguravaju da informacije o učinku na energetsku učinkovitost uspješnih ponuda, s vrijednostima iznad pragova iz direktiva o nabavi, budu javno objavljene. To bi dionicima i građanima omogućilo da procijene ulogu javnog sektora u osiguravanju primjene načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u javnoj nabavi na transparentan način.

(52)

Međutim, obveza država članica da osiguraju da javni naručitelji i naručitelji kupuju samo proizvode, zgrade, radove i usluge visoke energetske učinkovitosti ne bi trebala spriječiti države članice da kupuju robu potrebnu za zaštitu javne sigurnosti ili javnog zdravlja i za odgovor na izvanredna stanja u tim područjima.

(53)

U europskom zelenom planu prepoznata je uloga kružnog gospodarstva u doprinosu općim Unijinim ciljevima dekarbonizacije. Javni sektor, a posebice prometni sektor, trebao bi doprinijeti tim ciljevima korištenjem svoje kupovne moći tako da ondje gdje je to primjereno odabere proizvode, zgrade, radove i usluge pogodne za okoliš služeći se dostupnim instrumentima za zelenu javnu nabavu, čime će dati važan doprinos smanjivanju potrošnje energije i utjecaja na okoliš.

(54)

Važno je da države članice javnim tijelima pruže potrebnu potporu u prihvaćanju zahtjeva energetske učinkovitosti u javnoj nabavi i, prema potrebi, u korištenju zelene javne nabave tako što će dati potrebne smjernice i metodologije za procjenjivanje troškova životnog vijeka te utjecaja na okoliš i troškova za okoliš. Očekuje se da će dobro osmišljeni alati, posebno digitalni, olakšati postupke nabave i smanjiti administrativne troškove, osobito u manjim državama članicama koje možda nemaju dovoljne kapacitete za pripremu javnih natječaja. U tom pogledu države članice trebale bi aktivno promicati korištenje digitalnih alata i suradnju među javnim naručiteljima, uključujući prekograničnu, radi razmjene najboljih praksi.

(55)

Budući da su zgrade odgovorne za emisije stakleničkih plinova prije i poslije njihova životnog vijeka u uporabi, države članice trebale bi također razmotriti emisije ugljika tijekom cijelog životnog vijeka zgrada. To bi se trebalo odvijati u kontekstu nastojanja da se više pozornosti obrati na svojstva tijekom cijelog životnog vijeka, aspekte kružnog gospodarstva i utjecaje na okoliš, što je dio toga da javni sektor treba služiti kao uzor. Javna nabava na taj način može biti prilika da se rješava pitanje ugljika u zgradama tijekom njihova životnog vijeka. U tom su pogledu javni naručitelji važni akteri koji mogu poduzimati korake tako što u postupcima nabave nabavljaju nove zgrade u kojima je uzet u obzir potencijal globalnog zagrijavanja tijekom cijelog životnog vijeka.

(56)

Potencijal globalnog zagrijavanja tijekom cijelog životnog vijeka mjeri emisije stakleničkih plinova povezanih sa zgradom u različitim fazama životnog vijeka. On je stoga mjera ukupnog doprinosa zgrade emisijama koje uzrokuju klimatske promjene. To se ponekad naziva i „procjenom ugljičnog otiska” ili „mjerenjem emisija ugljika tijekom cijelog životnog vijeka”. U njemu se zbrajaju emisije ugljika iz građevinskih materijala i izravne i neizravne emisije iz faze uporabe. Zgrade su znatan repozitorij materijala jer se u njima tijekom brojnih desetljeća nalaze resursi s visokom razinom emisija ugljika, pa je važno razmatrati projekte koji olakšavaju lakšu buduću ponovnu uporabu i recikliranje na kraju faze uporabe u skladu s novim akcijskim planom za kružno gospodarstvo. Države članice trebale bi promicati kružnost, trajnost i prilagodljivost građevinskih materijala kako bi se poboljšala svojstva građevnih proizvoda u pogledu održivosti.

(57)

Potencijal globalnog zagrijavanja brojčani je pokazatelj u kgCO2eq/m2 (unutarnje ukupne korisne površine poda) za svaku fazu životnog vijeka izračunan kao jednogodišnji prosjek za referentno razdoblje studije od 50 godina. Odabir podataka, definiranje scenarija i izračuni provode se u skladu s normom EN 15978. Opseg dijelova zgrade i tehnička oprema utvrđeni su u pokazatelju 1,2 zajedničkog okvira Unije Level(s). Ako postoji nacionalni alat za izračun ili ako je takav alat potreban za objavljivanje ili dobivanje građevinskih dozvola, trebalo bi ga biti moguće koristiti za pružanje potrebnih informacija. Trebalo bi biti moguće koristiti druge alate za izračun ako ispunjavanju minimalne kriterije utvrđene u zajedničkom okviru Unije Level(s).

(58)

Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (21) utvrđuju se pravila o postrojenjima koja doprinose proizvodnji energije ili koja koriste energiju radi proizvodnje te se predviđa da informacije o energiji koja se koristi u postrojenju ili koju postrojenje proizvodi trebaju biti unesene u zahtjeve za integrirane dozvole u skladu s člankom 12. stavkom 1. točkom (b) te direktive. Nadalje, u članku 11. te direktive predviđa se da je učinkovito korištenje energije jedno od općih načela kojima se utvrđuju osnovne obveze operatera i jedan od kriterija za određivanje najboljih raspoloživih tehnika iz Priloga III. toj direktivi. Na operativnu učinkovitost energetskih sustava u svakom trenutku utječe sposobnost neometanog i fleksibilnog unosa električne energije proizvedene iz različitih izvora, s različitim stupnjem inercije i vremenom pokretanja, u mrežu. Poboljšanjem te učinkovitosti omogućit će se bolja upotreba obnovljive energije.

(59)

Poboljšanjem energetske učinkovitosti može se doprinijeti većoj gospodarskoj proizvodnji. Države članice i Unija trebale bi težiti smanjenju potrošnje energije bez obzira na razine gospodarskog rasta.

(60)

Obveza uštede energije utvrđena ovom Direktivom trebala bi se povećati i primjenjivati i nakon 2030. Time se osigurava veća stabilnost za ulagatelje te potiču dugoročna ulaganja i dugoročne mjere energetske učinkovitosti, kao što su temeljita obnova zgrada s dugoročnim ciljem olakšavanja troškovno učinkovite pretvorbe postojećih zgrada u zgrade gotovo nulte energije. Obveza uštede energije ima važnu ulogu u omogućivanju lokalnog rasta, otvaranja lokalnih radnih mjesta, konkurentnosti i smanjivanju energetskog siromaštva. Trebala bi osigurati da Unija može ostvariti svoje energetske i klimatske ciljeve stvaranjem dodatnih prilika i prekidanjem veze između energetske potrošnje i rasta. Suradnja s privatnim sektorom važna je kako bi se procijenili uvjeti pod kojima se mogu pokrenuti privatna ulaganja u projekte energetske učinkovitosti te kako bi se razvili novi modeli stvaranja prihoda za inovacije u području energetske učinkovitosti.

(61)

Mjere poboljšanja energetske učinkovitosti imaju pozitivan učinak i na kvalitetu zraka jer energetski učinkovitije zgrade doprinose smanjenju potražnje za gorivima za ogrjev, uključujući kruta goriva za ogrjev. Zato se mjerama energetske učinkovitosti doprinosi poboljšanju kvalitete zraka u zatvorenim i otvorenim prostorima te pomaže da se na troškovno učinkovit način ostvare ciljevi politike Unije u vezi s kvalitetom zraka, kako su utvrđeni posebno u Direktivi (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća (22).

(62)

Kako bi se osigurao stabilan i predvidljiv doprinos postizanju energetskih i klimatskih ciljeva Unije za 2030. i cilja klimatske neutralnosti za 2050., države članice dužne su ostvariti kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji tijekom cijelog razdoblja obveze do 2030., koja je jednaka novoj godišnjoj uštedi od najmanje 0,8 % krajnje potrošnje energije do 31. prosinca 2023. i od najmanje 1,3 % od 1. siječnja 2024., 1,5 % od 1. siječnja 2026. i 1,9 % od 1. siječnja 2028. Taj bi se zahtjev mogao ispuniti novim mjerama politike koje se donose tijekom razdoblja obveze od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2030. ili novim pojedinačnim mjerama koje proizlaze iz mjera politike donesenih tijekom ili prije prethodnog razdoblja, pod uvjetom da pojedinačne mjere koje dovode do uštede energije budu uvedene tijekom sljedećeg razdoblja. U tu svrhu države članice trebale bi moći iskoristiti sustav obveze energetske učinkovitosti, alternativne mjere politike ili oboje.

(63)

Za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2023. od Cipra i Malte trebalo bi se zahtijevati da ostvare kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji koja je jednaka novoj uštedi od 0,24 % godišnje krajnje potrošnje energije prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019. Za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. prosinca 2030. od Cipra i Malte trebalo bi se zahtijevati da ostvare kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji od 0,45 % godišnje krajnje potrošnje energije prema prosjeku za posljednje trogodišnje razdoblje koje prethodi 1. siječnja 2019.

(64)

Ako koriste sustav obveze, države članice trebale bi na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija imenovati stranke obveznice među operatorima prijenosnih odnosno transportnih sustava, operatorima distribucijskih sustava, distributerima energije, poduzećima za maloprodaju energije i distributerima goriva za prijevoz ili poduzećima za maloprodaju goriva za prijevoz. Imenovanje ili izuzeće od imenovanja određenih kategorija takvih subjekata ne bi se smjelo shvatiti kao da je nekompatibilno s načelom nediskriminacije. Stoga su države članice u mogućnosti odabrati hoće li takvi subjekti ili samo njihove određene kategorije biti imenovane kao stranke obveznice. Da bi se osnažilo i zaštitilo osobe pogođene energetskim siromaštvom, ugrožene kupce, osobe u kućanstvima s niskim prihodima i, ako je primjenjivo, osobe koje žive u socijalnom stanovanju te da bi se za te osobe prioritetno provele mjere politike, države članice mogu zahtijevati od stranaka obveznica da ostvare uštedu energije kod tih osoba. U tu svrhu države članice mogu i utvrditi ciljeve smanjenja troškova energije. Stranke obveznice mogle bi postići te ciljeve promicanjem uvođenja mjera kojima se postiže ušteda energije i financijska ušteda na računima za energiju, na primjer ugradnjom izolacije i mjerama za grijanje, te podupiranjem inicijativa za uštedu energije zajednica obnovljive energije i energetskih zajednica građana.

(65)

U osmišljavanju mjera politike za ispunjavanje obveze uštede energije države članice trebale bi poštovati klimatske i okolišne standarde i prioritete Unije te poštovati načelo „ne nanosi bitnu štetu” u smislu Uredbe (EU) 2020/852. Države članice ne bi trebale promicati aktivnosti koje nisu okolišno održive, na primjer korištenje fosilnih goriva. Cilj je obveze uštede energije pojačati odgovor na klimatske promjene tako što će se države članice poticati da uvedu održivu i čistu kombinaciju politika koja je otporna i ublažava klimatske promjene. Stoga energetska ušteda iz mjera politike koje se odnose na korištenje izravnog izgaranja fosilnih goriva može biti prihvatljiva ušteda energije u okviru obveze uštede energije pod određenim uvjetima i u prijelaznom razdoblju nakon prenošenja ove Direktive u skladu s prilogom ovoj Direktivi. Ova Direktiva omogućit će usklađivanje obveze uštede energije s ciljevima europskog zelenog plana, Plana za postizanje klimatskog cilja i Vala obnove te prenijeti potrebu za djelovanjem koju je Međunarodna agencija za energiju utvrdila u svojem izvješću o nultoj energiji. Cilj je ograničenja potaknuti države članice da troše javna sredstva samo na održive tehnologije primjerene za budućnost. Važno je da države članice sudionicima na tržištu osiguraju jasan okvir politika i sigurnost ulaganja. Primjena metodologije izračuna iz obveze uštede energije trebala bi omogućiti svim sudionicima na tržištu da prilagode svoje tehnologije u razumnom roku. U slučajevima u kojima države članice podupiru uvođenje učinkovitih tehnologija za fosilna goriva ili ranu zamjenu takvih tehnologija, na primjer programima subvencioniranja ili sustavima obveze energetske učinkovitosti, moguće je da postignuta ušteda energije više ne bude prihvatljiva za obvezu uštede energije. Iako ušteda energije postignuta na primjer promicanjem kogeneracije koja se temelji na prirodnom plinu ne bi bila prihvatljiva za obvezu uštede energije, to se ograničenje ne bi primjenjivalo na neizravno korištenje fosilnih goriva, na primjer ako proizvodnja električne energije uključuje proizvodnju iz fosilnih goriva. Mjere politike usmjerene na promjene ponašanja radi smanjivanja potrošnje fosilnih goriva, na primjer kampanjama informiranja i ekološkom vožnjom, trebale bi i dalje biti prihvatljive. Mjere politike usmjerene na obnovu zgrada mogu uključivati mjere kao što je zamjena sustava grijanja na fosilna goriva uz poboljšanje strukture zgrada. Te bi mjere trebale biti ograničene na tehnologije koje omogućuju postizanje potrebne uštede energije u skladu s nacionalnim građevinskim propisima utvrđenima u državi članici. Države članice trebale bi neovisno o tome promicati modernizaciju sustava za grijanje kao dijela temeljite obnove u skladu s dugoročnim ciljem ugljične neutralnosti, odnosno smanjivanja potražnje za grijanjem i pokrivanja preostale potražnje za grijanjem iz energetskog izvora bez ugljika. Pri uzimanju u obzir uštede potrebne za postizanje udjela u obvezi uštede energije među osobama pogođenima energetskim siromaštvom, države članice mogu uzeti u obzir njihove klimatske uvjete.

(66)

Mjere država članica za poboljšanje energetske učinkovitosti u prometu prihvatljive su da se uzmu u obzir za ostvarenje njihove obveze uštede energije u krajnjoj potrošnji. Takve mjere uključuju politike koje su, među ostalim, usmjerene na promicanje učinkovitijih vozila, promjenu načina prijevoza u korist vožnje biciklom, hodanja ili kolektivnog prijevoza, ili mobilnosti i urbanističkog planiranja kojima se smanjuje potražnja za prijevozom. Osim toga, programi kojima se ubrzava primjena novih učinkovitijih vozila ili mjere politike kojima se potiče prelazak na goriva sa smanjenim razinama emisija, osim programa ili mjera politike u pogledu korištenja izravnog izgaranja fosilnih goriva kojima se smanjuje uporaba energije po kilometru, također mogu biti prihvatljivi, podložno usklađenosti s pravilima o značajnosti i dodatnosti utvrđenima u ovoj Direktivi. Mjere politika kojima se potiče uvođenje novih vozila na fosilna goriva ne bi se trebale smatrati prihvatljivim mjerama za obvezu uštede energije.

(67)

Mjere koje države članice poduzmu na temelju Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (23) koje za rezultat imaju provjerljiva i mjerljiva ili procjenjiva poboljšanja energetske učinkovitost mogu se smatrati troškovno učinkovitim načinom na koji države članice mogu ispuniti svoju obvezu uštede energije u skladu s ovom Direktivom.

(68)

Umjesto zahtijevanja od stranaka obveznica da ostvare iznos kumulativne uštede energije u krajnjoj potrošnji koji se zahtijeva u skladu s obvezom uštede energije utvrđenom u ovoj Direktivi, trebalo bi biti moguće da države članice, u okviru svojih sustava obveze, dopuste ili zahtijevaju od stranaka obveznica da doprinesu nacionalnom fondu za energetsku učinkovitost, koji bi se mogao koristiti da se prioritetno provode mjere politike kod osoba pogođenih energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca, osoba u kućanstvima s niskim dohotkom i, ako je primjenjivo, osoba koje žive u socijalnom stanovanju.

(69)

Države članice i stranke obveznice trebale bi iskoristiti sva raspoloživa sredstva i tehnologije, osim kad je riječ o korištenju tehnologija s izravnim izgaranjem fosilnih goriva, kako bi ostvarile zahtijevanu kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji, među ostalim promicanjem pametnih i održivih tehnologija u sustavima učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja, infrastrukture za učinkovito grijanje i hlađenje, učinkovitih i pametnih zgrada, električnih vozila i industrija te energetskih pregleda ili jednakovrijednih sustava gospodarenja, pod uvjetom da je iskazana ušteda energije u skladu s ovom Direktivom. Države članice trebale bi nastojati postići visoku razinu fleksibilnosti u osmišljavanju i provedbi alternativnih mjera politike. Države članice trebale bi poticati djelovanja kojima se može postići ušteda energije tijekom dugog životnog vijeka.

(70)

Dugoročnim mjerama energetske učinkovitosti nastavlja se ostvarivati ušteda energije i nakon 2020., no kako bi se doprinijelo cilju energetske učinkovitosti Unije za 2030., tim mjerama trebala bi se ostvariti nova ušteda nakon 2020. S druge strane, ušteda energije ostvarena nakon 31. prosinca 2020. ne bi se smjela uračunavati u kumulativnu uštedu energije u krajnjoj potrošnji koja se zahtijeva za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

(71)

Dodatnost je temeljno načelo obveze uštede energije predviđene u ovoj Direktivi, u mjeri u kojoj se njome osigurava da države članice uspostave politike i mjere posebno osmišljene za potrebe ispunjavanja obveze uštede energije. Nove uštede trebale bi biti dodatne u odnosu na dotadašnje mjere tako da se uštede do kojih bi ionako došlo ne bi smjele uračunavati u ispunjenje obveze uštede energije. Kako bi se izračunao učinak uvedenih mjera, trebalo bi uračunavati samo neto uštedu koja se mjeri kao promjena potrošnje energije koja se može izravno pripisati određenoj mjeri energetske učinkovitosti koja se provodi za potrebe obveze uštede energije predviđene u ovoj Direktivi. Kako bi se izračunala neto ušteda, države članice trebale bi utvrditi osnovni scenarij na temelju kojeg bi se vidjelo kako bi se situacija razvila bez te mjere. Dotična mjera politike trebala bi se evaluirati u odnosu na taj osnovni scenarij. Države članice trebale bi uzeti u obzir minimalne zahtjeve predviđene u relevantnom zakonodavnom okviru na razini Unije i to da će se u istom razdoblju možda poduzeti i druge mjere politike kojima će se također možda utjecati na iznos uštede energije, pa se sve promjene zapažene od uvođenja konkretne mjere politike ne mogu pripisati isključivo toj mjeri politike. Djelovanjima stranke obveznice, stranke sudionice ili ovlaštene stranke trebalo bi zaista doprinijeti ostvarivanju iskazane uštede energije kako bi se osiguralo ispunjenje zahtjeva značajnosti.

(72)

Važno je da se, prema potrebi, u izračunu uštede energije uzmu u obzir svi koraci energetskog lanca kako bi se povećao potencijal uštede energije u prijenosu i distribuciji električne energije. Na temelju studija i savjetovanja s dionicima otkriveno je da postoji znatan potencijal. Međutim, fizički i gospodarski uvjeti država članica znatno se razlikuju, često razlike postoje i unutar više država članica, a mnogobrojni su i operatori sustava. Te okolnosti upućuju na decentralizirani pristup u skladu s načelom supsidijarnosti. Nacionalna regulatorna tijela imaju potrebno znanje, pravnu nadležnost i administrativne kapacitete za promicanje razvoja energetski učinkovite elektroenergetske mreže. Subjekti kao što su Europska mreža operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) i Europsko tijelo za operatore distribucijskih sustava mogu također dati korisne doprinose uvođenju mjera energetske učinkovitosti te bi u tome trebali podržavati svoje članove.

(73)

Slična razmatranja vrijede za velik broj operatora sustava za prirodni plin. Države članice znatno se razlikuju po ulozi prirodnog plina, stopi opskrbe i teritorijalnoj pokrivenosti. U tim su slučajevima nacionalna regulatorna tijela na najboljem položaju za praćenje i usmjeravanje razvoja sustava da bude učinkovitiji, a subjekti kao što je Europska mreža operatora transportnih sustava za plin mogu dati korisne doprinose uvođenju mjera energetske učinkovitosti te bi u tome trebali podržavati svoje članove.

(74)

Uloga ESCO-â važna je za razvoj, osmišljavanje, izgradnju i organizaciju financiranja projekata kojima se štedi energija, smanjuju troškovi energije te smanjuju troškovi rada i održavanja u sektorima kao što su zgradarstvo, industrija i promet.

(75)

Razmatranje povezanosti vode i energije posebno je važno za rješavanje pitanja međuovisne potrošnje energije i vode te sve većeg pritiska na oba resursa. Djelotvorno gospodarenje vodama može predstavljati znatan doprinos uštedi energije te donijeti ne samo koristi u području klime već i gospodarske i socijalne koristi. Sektori voda i zbrinjavanja otpadnih voda čine 3,5 % potrošnje električne energije u Uniji te se očekuje porast tog udjela. Istodobno, propuštanje vode čini 24 % ukupne količine vode potrošene u Uniji te je energetski sektor najveći potrošač vode i pripisuje mu se 44 % potrošnje. Trebalo bi u cijelosti istražiti potencijal uštede energije korištenjem pametnih tehnologija i postupaka u svim industrijskim, stambenim i komercijalnim vodnim ciklusima i primjenama i ostvariti ga kad god je to troškovno učinkovito te bi trebalo uzimati u obzir načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Uz to, napredne tehnologije navodnjavanja, skupljanja kišnice i ponovne uporabe vode mogle bi znatno smanjiti potrošnju vode u poljoprivredi, zgradama i industriji i energiju koja se koristi za njezinu obradu i transport.

(76)

U skladu s člankom 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) politike Unije u području energetske učinkovitosti trebale bi biti uključive i njima bi se stoga trebao osigurati jednak pristup mjerama energetske učinkovitosti za sve potrošače koji su pogođeni energetskim siromaštvom. Poboljšanja energetske učinkovitosti trebala bi se prioritetno provoditi kod osoba koje su pogođene energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca i krajnjih korisnika, osoba u kućanstvima s niskim ili srednjim dohotkom, osoba koje žive u socijalnom stanovanju, starijih osoba, kao i osoba koje žive u ruralnim i udaljenim područjima te u najudaljenijim regijama. U tom kontekstu posebnu pozornost trebalo bi dati onim skupinama koje su u većoj opasnosti od energetskog siromaštva ili su izloženije njegovim negativnim posljedicama, kao što su žene, osobe s invaliditetom, starije osobe, djeca i osobe manjinskog rasnog ili etničkog porijekla. Države članice mogu zahtijevati od stranaka obveznica da, u pogledu energetskog siromaštva, uključe socijalne ciljeve u mjere uštede energije, a ta je mogućnost već proširena na alternativne mjere politike i nacionalne fondove za energetsku učinkovitost. To bi se trebalo pretvoriti u obvezu da se zaštite i osnaže ugroženi kupci i krajnji korisnici i da se ublaži energetsko siromaštvo, istodobno omogućujući državama članicama zadržavanje potpune fleksibilnosti u pogledu vrste mjere politike, njezine veličine, opsega i sadržaja. Ako u sustavu obveze energetske učinkovitosti nisu dopuštene mjere u vezi s pojedinačnim potrošačima energije, države članice mogu poduzeti mjere kako bi ublažile energetsko siromaštvo isključivo putem alternativnih mjera politike. U okviru svoje kombinacije politika države članice trebale bi osigurati da druge mjere politika nemaju negativan učinak na osobe pogođene energetskim siromaštvom, ugrožene kupce, krajnje korisnike i, ako je primjenjivo, osobe koje žive u socijalnom stanovanju. Države članice trebale bi na najbolji mogući način iskoristiti ulaganja javnih sredstava u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti, među ostalim financiranje i financijske instrumente uspostavljene na razini Unije.

(77)

Svaka država članica trebala bi definirati koncept ugroženih kupaca koji se može odnositi na energetsko siromaštvo i, među ostalim, na zabranu isključivanja električne energije takvim kupcima u kritičnim vremenima. Koncept ugroženih kupaca može obuhvaćati razine dohotka, udio potrošnje energije u raspoloživom dohotku, energetsku učinkovitost domova, kritičnu ovisnost o električnoj opremi zbog zdravstvenih razloga, starost ili druge kriterije. Time se državama članicama omogućuje da uključe osobe u kućanstvima s niskim dohotkom.

(78)

Prema Preporuci (EU) 2020/1563 otprilike 34 milijuna kućanstava u Uniji nije 2019. moglo primjereno zagrijati svoje domove. U europskom zelenu planu socijalna dimenzija tranzicije postavljena je kao prioritet obvezivanjem na načelo „nitko nije zapostavljen”. Zelena tranzicija, koja obuhvaća čistu tranziciju, utječe različito na muškarce i žene te može imati specifičan utjecaj na neke skupine u nepovoljnom položaju, među ostalom osobe s invaliditetom. Mjere energetske učinkovitosti stoga moraju biti ključne za svaku troškovno učinkovitu strategiju kako bi se riješio problem energetskog siromaštva i ugroženosti potrošača te su komplementarne politikama socijalne sigurnosti na razini države članice. Kako bi se osiguralo da se mjerama energetske učinkovitosti na održiv način smanji energetsko siromaštvo najmoprimaca, trebalo bi uzeti u obzir troškovnu učinkovitost takvih mjera, kao i njihovu cjenovnu pristupačnost za vlasnike nekretnina i najmoprimce te bi se odgovarajuća financijska i tehnička potpora za takve mjere trebala zajamčiti na razini država članica. Države članice trebale bi podržavati lokalne i regionalne strukture u prepoznavanju i ublažavanju energetskog siromaštva. Objekti iz fonda zgrada u Uniji dugoročno trebaju postati zgrade gotovo nulte energije, u skladu s ciljevima Pariškog sporazuma. Sadašnje stope obnove zgrada nisu dostatne, a najteže je doprijeti do zgrada čiji su stanari građani s niskim prihodima pogođeni energetskim siromaštvom. Stoga su mjere utvrđene u ovoj Direktivi u pogledu obveza uštede energije, sustavâ obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike od posebne važnosti.

(79)

Države članice trebale bi nastojati osigurati da mjere za promicanje ili olakšavanje energetske učinkovitosti, osobito one koje se odnose na zgrade i mobilnost, ne dovedu do nerazmjernog povećanja troškova usluga povezanih s tim mjerama ili veće socijalne isključenosti.

(80)

Kako bi se iskoristili potencijali za uštedu energije u određenim tržišnim segmentima u kojima se energetski pregledi općenito ne nude na komercijalnoj osnovi, kao što su mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), države članice trebale bi razviti programe kojima se MSP-ovi potiču i podupiru u tome da se podvrgnu energetskim pregledima i provedu preporuke dobivene na temelju tih energetskih pregleda. Energetski pregledi trebali bi biti obvezni i redoviti za poduzeća s prosječnom godišnjom potrošnjom energije iznad određenog praga jer ušteda energija može biti značajna. Prilikom energetskih pregleda trebalo bi uzeti u obzir relevantne europske ili međunarodne norme, kao što su EN ISO 50001 (sustavi gospodarenja energijom) ili EN 16247-1 (energetski pregledi) ili, ako uključuju energetski pregled, EN ISO 14000 (sustavi upravljanja okolišem) i tako osigurati njihovu usklađenost s ovom Direktivom, koja ne prelazi okvire zahtjeva tih relevantnih normi. Trenutačno je u izradi posebna europska norma za energetske preglede. Energetski pregledi mogu se provoditi samostalno ili u okviru većeg sustava upravljanja okolišem ili ugovora o energetskom učinku. U svim takvim slučajevima ti bi sustavi trebali ispunjavati minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi. Uz to se može smatrati da su posebni mehanizmi i programi uspostavljeni za praćenje emisija i potrošnje goriva određenih prijevoznika, na primjer EU sustav trgovanja emisijama na temelju prava Unije, kompatibilni s energetskim pregledima, među ostalim u sustavima gospodarenja energijom, ako ispunjavaju minimalne zahtjeve utvrđene u ovoj Direktivi. Za poduzeća koja već provode obvezu energetskog pregleda energetski pregledi i dalje bi se trebali provoditi barem svake četiri godine od datuma prethodnog energetskog pregleda, u skladu s ovom Direktivom.

(81)

Države članice mogle bi utvrditi smjernice koje poduzeća trebaju slijediti pri provedbi mjera za postizanje nove godišnje uštede utvrđene u energetskom pregledu.

(82)

Prosječna potrošnja poduzeća trebala bi biti kriterij na temelju kojeg se definira primjena sustava gospodarenja energijom i energetskih pregleda kako bi se povećala osjetljivost tih mehanizama za prepoznavanje odgovarajućih prilika za troškovno učinkovitu uštedu energije. Poduzeće ispod pragova potrošnje utvrđenih za sustave gospodarenja energijom i energetske preglede trebalo bi se poticati da se podvrgne energetskim pregledima i provodi preporuke dobivene na temelju tih pregleda.

(83)

Ako energetske preglede provode unutarnji stručnjaci, oni ne bi smjeli biti izravno uključeni u djelatnost koja je obuhvaćena pregledom kako bi se zajamčila njihova neovisnost.

(84)

Države članice trebale bi promicati provedbu sustavâ gospodarenja energijom i energetskih pregleda u javnoj upravi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

(85)

Sektor IKT-a još je jedan važan sektor kojem se posvećuje sve veća pozornost. Potrošnja energije podatkovnih centara u Uniji 2018. iznosila je 76,8 TWh. Očekuje se da će se potrošnja do 2030. povećati na 98,5 TWh, što je porast za 28 %. To povećanje u apsolutnom smislu može se promatrati i u relativnom smislu: u Uniji su 2018. podatkovni centri predstavljali 2,7 % potražnje za električnom energijom, a taj udio će porasti na 3,21 % do 2030. ako se nastave trenutačna kretanja. U Unijinoj digitalnoj strategiji već je istaknuta potreba za energetski visokoučinkovitim i održivim podatkovnim centrima i za mjerama transparentnosti za telekomunikacijske operatere u pogledu njihova okolišnog otiska. Radi promicanja održivog razvoja u sektoru IKT-a, osobito kad je riječ o podatkovnim centrima, države članice trebale bi zahtijevati prikupljanje i objavljivanje podataka koji su relevantni za energetska svojstva, vodeni otisak i fleksibilnost na strani potražnje podatkovnih centara, na temelju zajedničkog predloška Unije. Države članice trebale bi zahtijevati prikupljanje i objavljivanje podataka samo o podatkovnim centrima sa znatnim otiskom, za koje bi odgovarajuće projektne mjere ili intervencije za povećanje učinkovitosti, za nova odnosno postojeća postrojenja, mogla dovesti do znatnog smanjenja potrošnje energije i vode, povećanja učinkovitosti sustava kojima se promiče dekarbonizacija mreže ili ponovne uporabe otpadne topline u obližnjim postrojenjima i toplinskim mrežama. Na temelju tih prikupljenih podataka i uzimajući u obzir već postojeće inicijative u sektoru mogli bi se odrediti pokazatelji održivosti podatkovnih centara.

(86)

Obveza izvješćivanja primjenjuje se na one podatkovne centre koji ispunjavaju prag utvrđen u ovoj Direktivi. U svim slučajevima, a posebno u slučaju podatkovnih centara poduzeća na lokaciji, obvezu izvješćivanja trebalo bi tumačiti kao da se odnosi na prostore i opremu koji ponajprije ili isključivo služe za funkcije povezane s podacima (prostorije za poslužitelje), uključujući potrebnu povezanu opremu, na primjer povezano hlađenje, rasvjetu, baterijske nizove ili sustave besprekidnog napajanja. Sva informatička oprema koja je smještena ili ugrađena u prostore s ponajprije javnim pristupom, prostore za zajedničku upotrebu i uredske prostore ili koja podržava druge korporativne funkcije, kao što su radne stanice, prijenosna računala, fotokopirni uređaji, senzori, sigurnosna oprema ili kućanski aparati i audiovizualni uređaji, trebala bi biti izuzeta od obveze izvješćivanja. Isto bi se izuzeće trebalo primjenjivati i na opremu poslužitelja, mrežnu opremu, opremu za pohranu i povezanu opremu koja bi bila razmještena po cijeloj lokaciji, kao što su pojedinačni poslužitelji, pojedinačni ormarići ili pristupne točke za Wi-Fi i mrežne usluge.

(87)

Prikupljeni podaci trebali bi se koristiti za mjerenje barem nekih osnovnih dimenzija održivog podatkovnog centra, to jest učinkovitosti korištenja energije, udjela te energije koji dolazi iz obnovljivih izvora, ponovne uporabe otpadne topline koju podatkovni centar proizvede, djelotvornosti hlađenja, djelotvornosti upotrebe ugljika i korištenja slatke vode. Prikupljeni podaci i pokazatelji održivosti trebali bi bolje informirati vlasnike i operatere podatkovnih centara, proizvođače opreme, inženjere za razvoj softvera i usluga, korisnike usluga podatkovnih centara na svim razinama i subjekte i organizacije koji uvode, koriste ili nabavljaju usluge u oblaku i usluge podatkovnih centara. Prikupljenim podacima i pokazateljima održivosti trebalo bi i povećati povjerenje u stvarna poboljšanja nakon napora i primjene mjera da se poveća održivost u novim ili postojećim podatkovnim centrima. Konačno, ti podaci i pokazatelji trebali bi biti temelj za transparentno planiranje i donošenje odluka na temelju dokaza. Komisija bi trebala procijeniti učinkovitost podatkovnih centara na temelju informacija koje su dostavili podatkovni centri na koje se odnosi obveza.

(88)

Nakon procjene Komisija bi pri uspostavi mogućih sektorskih partnerstava za energetsku učinkovitost trebala na uključiv i reprezentativan način okupiti ključne dionike, među ostalim nevladine organizacije i socijalne partnere, u sektorima kao što su IKT, promet, financije i zgradarstvo.

(89)

Nižu potrošnju energije trebalo bi postići pružanjem pomoći potrošačima da smanje svoju uporabu energije smanjenjem potreba za energijom u zgradama i poboljšanjima učinkovitosti uređaja, što bi trebalo kombinirati s dostupnošću vrsta prijevoza s niskom potrošnjom energije povezanih s javnim prijevozom, zajedničkom mobilnosti i vožnjom bicikla. Države članice trebale bi razmotriti i poboljšanje povezanosti u ruralnim i udaljenim područjima.

(90)

Ključno je podići razinu svijesti svih građana Unije o koristima veće energetske učinkovitosti te im pružiti točne informacije o načinima na koje se ona može postići. I građani svih dobi trebali bi biti uključeni u energetsku tranziciju putem europskog klimatskog pakta i Konferencije o budućnosti Europe. Veća energetska učinkovitost također je iznimno važna za sigurnost opskrbe Unije energijom smanjenjem njezine ovisnosti o uvozu goriva iz trećih zemalja.

(91)

Troškovi i koristi svih poduzetih mjera energetske učinkovitosti, uključujući rokove povrata, trebali bi u cijelosti biti transparentni za potrošače.

(92)

Pri provedbi ove Direktive i poduzimanju drugih mjera u području energetske učinkovitosti države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na sinergije između mjera energetske učinkovitosti i učinkovitog korištenja prirodnim resursima u skladu s načelima kružnog gospodarstva.

(93)

Iskorištavanjem novih poslovnih modela i tehnologija države članice trebale bi nastojati promicati i olakšavati poduzimanje mjera energetske učinkovitosti, među ostalim u obliku inovativnih energetskih usluga za velike i male kupce.

(94)

Potrebno je predvidjeti česte i poboljšane povratne informacije o potrošnji energije ako je to tehnički izvedivo i troškovno učinkovito s obzirom na postavljene mjerne uređaje. Ovom se Direktivom pojašnjava da troškovna učinkovitost zasebnog mjerenja ovisi o tome jesu li povezani troškovi razmjerni potencijalnoj uštedi energije. U procjeni je li zasebno mjerenje troškovno učinkovito može se uzeti u obzir i učinak ostalih konkretnih, planiranih mjera u određenoj zgradi, poput bilo koje buduće obnove.

(95)

Ovom se Direktivom također pojašnjava da bi se prava povezana s obračunom i informacije o obračunu ili potrošnji trebala primjenjivati na potrošače grijanja, hlađenja ili tople vode u kućanstvu iz centralnog izvora, čak i ako ne postoji izravan pojedinačan ugovorni odnos s dobavljačem energije.

(96)

Kako bi se ostvarila transparentnost računanja za pojedinačnu potrošnju toplinske energije i time olakšala provedba zasebnog mjerenja, države članice trebale bi osigurati da na snazi imaju transparentna i javno dostupna nacionalna pravila o raspodjeli troškova grijanja, hlađenja i potrošnje tople vode u kućanstvu u zgradama s više stanova i višenamjenskim zgradama. Uz transparentnost države članice mogle bi razmotriti poduzimanje mjera za jačanje tržišnog natjecanja u pružanju usluga zasebnog mjerenja i time pomoći da se osigura da svi troškovi koje snose krajnji korisnici budu razumni.

(97)

Novopostavljena brojila toplinske energije i razdjelnici troškova grijanja trebali bi se moći očitavati na daljinu kako bi se osiguralo troškovno učinkovito i često pružanje informacija o potrošnji. Odredbe ove Direktive koje se odnose na mjerenje za grijanje, hlađenje i toplu vodu u kućanstvu; zasebno mjerenje i raspodjelu troškova za grijanje i hlađenje te toplu vodu u kućanstvu; zahtjev za očitavanjem na daljinu; informacije o obračunu i potrošnji za grijanje i hlađenje te toplu vodu u kućanstvu; troškove pristupa informacijama o mjerenju, obračunu i potrošnji za grijanje, hlađenje i toplu vodu u kućanstvu; te minimalne zahtjeve za informacije o obračunu i potrošnji grijanja, hlađenja i tople vode u kućanstvu namijenjene su tome da se primjenjuju samo na grijanje, hlađenje i toplu vodu u kućanstvu iz centralnog izvora. Države članice slobodne su odlučiti hoće li se tehnologije za očitanje u prolasku smatrati očitanjem na daljinu. Uređaji koji se mogu očitati na daljinu ne zahtijevaju pristup pojedinačnim stanovima ili jedinicama kako bi se očitali.

(98)

Države članice trebale bi uzeti u obzir činjenicu da je za uspješnu provedbu novih tehnologija za mjerenje potrošnje energije potrebno povećano ulaganje u obrazovanje i vještine krajnjih korisnika i dobavljača energije.

(99)

Informacije o obračunu i godišnji obračuni važno su sredstvo informiranja kupaca o njihovoj potrošnji energije. Podaci o potrošnji i troškovima mogu također prenijeti druge informacije koje pomažu potrošačima da usporede svoj trenutačni ugovor s drugim ponudama te da iskoriste mogućnost podnošenja pritužbe i mehanizme alternativnog rješavanja sporova. Međutim, uzimajući u obzir to da su sporovi povezani s obračunima čest uzrok pritužbi potrošača i čimbenik koji doprinosi stalno niskim razinama zadovoljstva potrošača i njihovom kontaktu s pružateljima energije, potrebno je pojednostavniti i pojasniti račune te ih učiniti razumljivijima, osiguravajući pritom da se zasebnim instrumentima, kao što su informacije o obračunu, alati za informiranje i godišnji obračuni, pružaju sve informacije potrebne za omogućavanje potrošačima da reguliraju svoju potrošnju energije, usporede ponude i promijene dobavljača.

(100)

Prilikom izrade mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti države članice trebale bi voditi računa o potrebi za osiguravanjem pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i dosljedne provedbe pravne stečevine, u skladu s UFEU-om.

(101)

Visokoučinkovita kogeneracija i učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje imaju znatan potencijal za uštedu primarne energije u Uniji. Države članice trebale bi provesti sveobuhvatnu procjenu potencijala za visokoučinkovitu kogeneraciju i učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje. Te bi procjene trebale biti dosljedne s nacionalnim integriranim energetskim i klimatskim planovima država članica i njihovim dugoročnim strategijama obnove te bi mogle uključivati putanje koje vode do nacionalnog sektora grijanja i hlađenja koji se temelji na energiji iz obnovljivih izvora i otpadnoj toplini u vremenskom okviru koji je kompatibilan s postizanjem cilja klimatske neutralnosti. Nova postrojenja za proizvodnju električne energije i postojeća postrojenja koja su preuređena u značajnoj mjeri ili čija je dozvola ili licencija produljena trebala bi, pod uvjetom da provedena analiza troškova i koristi pokaže veću korist od troškova, biti opremljena visokoučinkovitim kogeneracijskim jedinicama radi iskorištavanja otpadne topline nastale iz proizvodnje električne energije. Slično tome, ostala bi postrojenja sa znatnom prosječnom godišnjom ulaznom energijom trebala biti opremljena tehničkim rješenjima za iskorištavanje otpadne topline iz postrojenja za koje analiza troškova i koristi pokaže veću korist od troškova. Ta bi se otpadna toplina mogla putem mreža za centralizirano grijanje prenijeti tamo gdje je potrebna. Događaji koji pokreću zahtjev za primjenu kriterija za odobrenje općenito će biti takvi da također pokreću zahtjeve za dozvole na temelju Direktive 2010/75/EU i za odobrenje na temelju Direktive (EU) 2019/944.

(102)

Može biti primjereno smjestiti postrojenja za proizvodnju električne energije u kojima je predviđena uporaba geološkog skladištenja dopuštena na temelju Direktive 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24) na mjestima gdje iskorištavanje otpadne topline putem visokoučinkovite kogeneracije ili opskrbe mreže za centralizirano grijanje ili hlađenje nije troškovno učinkovito. Države članice stoga bi trebale moći takva postrojenja izuzeti iz obveze provedbe analize troškova i koristi za postavljanje opreme kojom se omogućuje iskorištavanje otpadne topline putem visokoučinkovite kogeneracijske jedinice. Također bi trebalo biti moguće od obveze da osiguravaju i toplinu osloboditi postrojenja za proizvodnju električne energije koja se upotrebljavaju kod vršnih opterećenja i postrojenja za proizvodnju rezervne električne energije za koja se planira da će u razdoblju od pet godina raditi manje od 1 500 radnih sati godišnje kao tekući prosjek.

(103)

Primjereno je da države članice potiču uvođenje mjera i postupaka za promicanje kogeneracijskih postrojenja s ukupnom nazivnom ulaznom toplinskom snagom manjom od 5 MW s ciljem poticanja distribuirane proizvodnje energije.

(104)

Radi provedbe sveobuhvatnih procjena države članice trebale bi poticati procjene potencijala visokoučinkovite kogeneracije i učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja na regionalnoj i lokalnoj razini. Države članice trebale bi poduzeti korake za promicanje i olakšavanje ostvarenja prepoznatog troškovno učinkovitog potencijala visokoučinkovite kogeneracije i učinkovitog centraliziranog grijanja i hlađenja.

(105)

Zahtjevi za učinkovito centralizirano grijanje i hlađenje trebali bi biti dosljedni s dugoročnim ciljevima klimatske politike i klimatskim i okolišnim standardima i prioritetima Unije te poštovati načelo „ne nanosi bitnu štetu” u smislu Uredbe (EU) 2020/852. Cilj svih sustava centraliziranog grijanja i hlađenja trebala bi biti poboljšana sposobnost interakcije s drugim dijelovima energetskog sustava radi optimizacije korištenja i sprečavanja rasipanja energije, što se postiže iskorištavanjem punog potencijala zgrada za skladištenje topline ili hladnoće, uključujući višak topline iz uslužnih postrojenja ili obližnjih podatkovnih centara. Zbog toga bi učinkoviti sustavi centraliziranog grijanja i hlađenja trebali osigurati povećanje učinkovitosti primarne energije i postupnu integraciju energije iz obnovljivih izvora i otpadne topline i hladnoće, kako je definirana u Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (25). Stoga se ovom Direktivom postupno uvode stroži zahtjevi za opskrbu grijanjem i hlađenjem, koji bi se trebali primjenjivati u specifičnim zadanim razdobljima te bi se trebali trajno primjenjivati od 1. siječnja 2050.

(106)

Načela za izračun udjela topline ili hladnoće iz obnovljivih izvora energije u učinkovitom centraliziranom grijanju i hlađenju trebala bi biti u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001 i metodologijama Eurostata za statističko izvješćivanje. Na temelju članka 7. stavka 1. Direktive (EU) 2018/2001 konačna bruto potrošnja energije iz obnovljivih izvora uključuje konačnu bruto potrošnju energije iz obnovljivih izvora u sektoru grijanja i hlađenja. Konačna bruto potrošnja topline ili hladnoće u centraliziranom grijanju ili hlađenju jednaka je opskrbi toplinom ili hladnoćom koja ulazi u mrežu i koja služi krajnjim kupcima ili distributerima energije.

(107)

Dizalice topline važne su za dekarbonizaciju opskrbe grijanjem i hlađenjem, među ostalim u centraliziranom grijanju. Metodologijom utvrđenom u Prilogu VII. Direktivi (EU) 2018/2001 utvrđuju se pravila za obračunavanje energije uhvaćene dizalicama topline kao energije iz obnovljivih izvora te se sprečava dvostruko računanje električne energije iz obnovljivih izvora. Za potrebe izračuna udjela energije iz obnovljivih izvora u mreži za centralizirano grijanje svu toplinsku energiju dobivenu iz dizalice topline koja ulazi u mrežu trebalo bi obračunavati kao energiju iz obnovljivih izvora, pod uvjetom da dizalica topline ispunjava kriterije minimalne učinkovitosti utvrđene u Prilogu VII. Direktivi (EU) 2018/2001 u trenutku njezina postavljanja.

(108)

Visokoučinkovita kogeneracija definirana je na temelju uštede energije ostvarene kombiniranom proizvodnjom umjesto odvojenom proizvodnjom toplinske i električne energije. Zahtjevi za visokoučinkovitu kogeneraciju trebali bi biti dosljedni s dugoročnim ciljevima klimatske politike. Definicije kogeneracije i visokoučinkovite kogeneracije koje se upotrebljavaju u zakonodavstvu Unije ne bi smjele dovoditi u pitanje uporabu drukčijih definicija u nacionalnim zakonodavstvima u druge svrhe od onih iz predmetnog zakonodavstva Unije. Kako bi se maksimizirala ušteda energije i spriječilo propuštanje prilika za uštedu energije, najveću bi pažnju trebalo posvetiti radnim uvjetima kogeneracijskih jedinica.

(109)

Radi osiguravanja transparentnosti i omogućavanja krajnjim kupcima da izaberu između električne energije iz kogeneracije i električne energije proizvedene drugim tehnikama podrijetlo visokoučinkovite kogeneracije trebalo bi zajamčiti na temelju usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti. Sustavi za jamstva o podrijetlu sami po sebi ne podrazumijevaju pravo na povlastice iz nacionalnih mehanizama potpore. Važno je da svi oblici električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije mogu biti obuhvaćeni jamstvima o podrijetlu. Jamstva o podrijetlu trebalo bi razlikovati od razmjenjivih certifikata.

(110)

Trebalo bi uzeti u obzir specifičnu strukturu sektora kogeneracije i sektora centraliziranog grijanja i hlađenja, koji obuhvaćaju brojne proizvođače koji su MSP-ovi, posebno pri preispitivanju upravnih postupaka za pribavljanje dozvole za izgradnju kogeneracijskog postrojenja ili povezanih mreža, u skladu s načelom „počnimo od malih”.

(111)

Većina poduzeća u Uniji su MSP-ovi. Ona predstavljaju ogromni potencijal za uštedu energije u Uniji. Kako bi im pomogle u donošenju mjera energetske učinkovitosti, države članice trebale bi uspostaviti povoljan okvir za pružanje tehničke pomoći i ciljanih informacija MSP-ovima.

(112)

Države članice trebale bi na temelju objektivnih, transparentnih i nediskriminirajućih kriterija utvrditi pravila kojima se uređuje pokrivanje i podjela troškova priključaka na mrežu i jačanja mreže te pravila za tehničke prilagodbe potrebne za integraciju novih proizvođača električne energije dobivene iz visokoučinkovite kogeneracije, uzimajući u obzir mrežna pravila i smjernice razvijene u skladu s uredbama (EU) 2019/943 (26) i (EZ) br. 715/2009 (27) Europskog parlamenta i Vijeća. Proizvođačima električne energije dobivene iz visokoučinkovite kogeneracije trebalo bi omogućiti objavljivanje poziva za podnošenje ponuda za radove priključivanja na mrežu. Trebalo bi olakšati pristup mrežnom sustavu električne energije proizvedene iz visokoučinkovite kogeneracije, posebno za male i mikrokogeneracijske jedinice. U skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 2009/73/EZ i člankom 9. stavkom 2. Direktive (EU) 2019/944 države članice mogu poduzećima koja posluju u sektorima električne energije i plina odrediti obveze pružanja javnih usluga, među ostalim u vezi s energetskom učinkovitošću.

(113)

Potrebno je utvrditi odredbe povezane s obračunom, jedinstvenom točkom za kontakt, izvansudskim rješavanjem sporova, energetskim siromaštvom i osnovnim ugovornim pravima radi njihova usklađivanja, prema potrebi, s relevantnim odredbama za električnu energiju iz Direktive (EU) 2019/944 kako bi se ojačala zaštita potrošača i omogućilo krajnjim kupcima da dobivaju redovitije, jasnije i ažurnije informacije o svojoj potrošnji grijanja, hlađenja ili tople vode u kućanstvu te da reguliraju svoju upotrebu energije.

(114)

Ovom se Direktivom jača zaštita potrošača uvođenjem osnovnih ugovornih prava za centralizirano grijanje, hlađenje i toplu vodu u kućanstvu, koherentno s razinom prava, zaštite i osnaživanja koji su Direktivom (EU) 2019/944 uvedeni za krajnje kupce u sektoru električne energije. Potrošačima bi trebale biti dostupne jednostavne i nedvosmislene informacije o njihovim pravima. Nekoliko je čimbenika koji potrošačima otežavaju pristup raznim izvorima tržišnih informacija koje su im dostupne, razumijevanje tih informacija i postupanje u skladu s njima. Uvođenje osnovnih ugovornih prava može pomoći, među ostalim, u pravilnom razumijevanju osnovne kvalitete usluga koje dobavljač nudi u ugovoru, uključujući kvalitetu i značajke isporučene energije. Osim toga, može doprinijeti minimiziranju skrivenih ili dodatnih troškova koji bi mogli nastati zbog uvođenja poboljšanih ili novih usluga nakon potpisivanja ugovora bez jasnog razumijevanja i pristanka kupca. Te bi se usluge mogle odnositi, među ostalim, na isporučenu energiju, usluge mjerenja i obračuna, kupnju i ugradnju ili pomoćne usluge i usluge održavanja te troškove povezane s mrežom, mjernim uređajima i lokalnom opremom za grijanje ili hlađenje. Zahtjevima će se doprinijeti poboljšanju usporedivosti ponuda i osigurati jednaka razina osnovnih ugovornih prava svim građanima Unije u pogledu grijanja, hlađenja i tople vode u kućanstvu, bez ograničavanja nacionalnih nadležnosti.

(115)

U slučaju planiranog isključivanja iz grijanja, hlađenja i tople vode u kućanstvu opskrbljivači bi dotičnim kupcima trebali pružiti odgovarajuće informacije o alternativnim mjerama, kao što su izvori potpore za izbjegavanje isključivanja, sustavi predujma, energetski pregledi, usluge savjetovanja u području energetike, alternativni planovi plaćanja, savjeti o upravljanju dugom ili moratoriji na isključivanje.

(116)

Bolja zaštita potrošača trebala bi se jamčiti dostupnošću učinkovitih neovisnih mehanizama za izvansudsko rješavanje sporova svim potrošačima, kao što je pravobranitelj za energetiku, tijelo za zaštitu potrošača ili regulatorno tijelo. Države članice trebale bi stoga uvesti brze i djelotvorne postupke za obradu pritužbi.

(117)

Trebalo bi priznati i aktivno podupirati doprinos zajednica obnovljive energije na temelju Direktive (EU) 2018/2001 i energetskih zajednica građana na temelju Direktive (EU) 2019/944 u postizanju ciljeva europskog zelenog plana i Plana za postizanje klimatskog cilja. Države članice trebale bi stoga razmotriti i promicati ulogu zajednica obnovljive energije i energetskih zajednica građana. Te zajednice mogu pomagati državama članicama u postizanju ciljeva ove Direktive poboljšavanjem energetske učinkovitosti na lokalnoj razini ili na razini kućanstava te u javnim zgradama, u suradnji s lokalnim tijelima. One mogu osnažiti i uključiti potrošače te omogućiti nekim skupinama kupaca iz kategorije kućanstava, među ostalim onima u ruralnim i udaljenim područjima, da sudjeluju u projektima i intervencijama u području energetske učinkovitosti u kojima se djelovanja mogu kombinirati s ulaganjima u obnovljivu energiju. Energetske zajednice mogu imati važnu ulogu u obrazovanju i podizanju svijesti građana o mjerama osmišljenima za ostvarenje uštede energije. Ako ih države članice na odgovarajući način podupiru, energetske zajednice mogu pomoći u sprečavanju energetskog siromaštva pomaganjem u projektima u području energetske učinkovitosti, smanjivanjem potrošnje energije i nižim tarifama za opskrbu.

(118)

Dugoročne promjene ponašanja povezane s potrošnjom energije mogu se postići osnaživanjem građana. Energetske zajednice mogu pomoći u postizanju dugoročne uštede energije, osobito među kućanstvima, te u povećanju održivih ulaganja građana i malih poduzeća. Države članice trebale bi poticati takva djelovanja građana pružanjem potpore energetskim projektima i organizacijama u zajednici. Osim toga, strategije sudjelovanja, koje uključuju sve relevantne dionike na nacionalnoj i lokalnoj razini u postupak oblikovanja politika, mogu biti dio lokalnih ili regionalnih planova za dekarbonizaciju ili nacionalnih planova za obnovu zgrada u cilju podizanja svijesti, dobivanja povratnih informacija o politikama i poboljšanja njihova prihvaćanja u javnosti.

(119)

Trebalo bi prepoznati doprinos jedinstvenih kontaktnih točaka ili sličnih struktura kao mehanizama kojima se brojnim ciljanim skupinama, među kojima su građani, MSP-ovi i javna tijela, omogućuje da osmisle i provedu projekte i mjere povezane s prelaskom na čistu energiju. Doprinos jedinstvenih kontaktnih točaka može biti vrlo važan za ugrožene kupce jer bi mogli dobiti pouzdane i dostupne informacije o poboljšanjima energetske učinkovitosti. Takav doprinos može uključivati pružanje tehničkih, administrativnih i financijskih savjeta i pomoći, pomaganje u potrebnim upravnim postupcima ili pristupu financijskim tržištima, ili usmjeravanje u pogledu Unijinog i nacionalnog pravnog okvira, uključujući pravila i kriterije javne nabave, te u pogledu taksonomije EU-a.

(120)

Komisija bi trebala preispitivati učinak svojih mjera za potporu razvoju platformi ili foruma na poticanje programa osposobljavanja za energetsku učinkovitost, na kojima, među ostalim, sudjeluju europska tijela za socijalni dijalog, te bi prema potrebi trebala predložiti daljnje mjere. Komisija bi također trebala poticati europske socijalne partnere u njihovim raspravama o energetskoj učinkovitosti, posebno u pogledu ugroženih kupaca i krajnjih korisnika, uključujući one koji žive u energetskom siromaštvu.

(121)

Poštena tranzicija prema klimatski neutralnoj Uniji do 2050. središnji je element europskog zelenog plana. U europskom stupu socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija zajednički proglasili 17. studenoga 2017., energija se navodi kao jedna od osnovnih usluga kojoj svatko ima pravo pristupa. Potpora pristupu takvim uslugama mora biti dostupna onima kojima je potrebna, osobito u kontekstu inflacijskog pritiska i znatnih povećanja cijena energije.

(122)

Potrebno je osigurati da su osobe pogođene energetskim siromaštvom, ugroženi kupci, osobe u kućanstvima s niskim dohotkom i, ako je primjenjivo, osobe koje žive u socijalnom stanovanju zaštićeni i, u tu svrhu, osnaženi da aktivno sudjeluju u intervencijama i mjerama za poboljšavanje energetske učinkovitosti i povezanim mjerama država članica za zaštitu potrošača i informiranje. Trebalo bi osmisliti ciljane informativne kampanje kako bi se prikazale prednosti energetske učinkovitosti i pružile informacije o dostupnoj financijskoj potpori.

(123)

Javna sredstva dostupna na razini Unije i na nacionalnoj razini trebala bi se strateški ulagati u mjere za poboljšavanje energetske učinkovitosti, osobito u korist osoba pogođenih energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca, osoba u kućanstvima s niskim dohotkom i, ako je primjenjivo, osoba koje žive u socijalnom stanovanju. Države članice trebale bi iskoristiti sve financijske doprinose koje bi mogle primiti iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku uspostavljenog Uredbom (EU) 2023/955 Europskog parlamenta i Vijeća (28) i prihode od emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama. Ti prihodi pomoći će državama članicama u ispunjavanju njihove obveze da prioritetno provode mjere energetske učinkovitosti i mjere politika u okviru obveze uštede energije kod osoba pogođenih energetskim siromaštvom, ugroženih kupaca, osoba u kućanstvima s niskim dohotkom i, ako je primjenjivo, osoba koje žive u socijalnom stanovanju, uključujući one koje žive u ruralnim i udaljenim regijama.

(124)

Nacionalni programi financiranja trebali bi biti dopunjeni prikladnim programima za bolje informiranje, tehničku i administrativnu pomoć i lakši pristup financiranju čime će se omogućiti posebno da osobe pogođene energetskim siromaštvom, ugroženi kupci, osobe u kućanstvima s niskim dohotkom i, ako je primjenjivo, osobe koje žive u socijalnom stanovanju, najefikasnije iskoriste raspoloživa sredstava.

(125)

Države članice trebale bi jednako osnaživati i štititi sve ljude, neovisno o spolu, rodu, dobi, invaliditetu, rasnom ili etničkom porijeklu, seksualnoj orijentaciji, vjeri ili uvjerenju te osigurati da su osobe najpogođenije energetskim siromaštvom, osobe u opasnosti da budu pogođene energetskim siromaštvom ili osobe najizloženije negativnim posljedicama energetskog siromaštva primjereno zaštićene. Države članice trebale bi uz to osigurati da se zbog mjera energetske učinkovitosti ne pogoršaju postojeće nejednakosti, posebice u pogledu energetskog siromaštva.

(126)

Na temelju članka 15. stavka 2. Direktive 2012/27/EU sve države članice provele su procjenu potencijala energetske učinkovitosti svoje infrastrukture za plin i električnu energiju te su utvrdile konkretne mjere i ulaganja za uvođenje troškovno učinkovitih poboljšanja energetske učinkovitosti u mrežnu infrastrukturu, s vremenskim rasporedom njihova uvođenja. Rezultati tih djelovanja čvrst su temelj za primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” u njihovu planiranju mreže, razvoju mreže i odlukama o ulaganjima.

(127)

Nacionalna regulatorna tijela za energetiku trebala bi usvojiti integrirani pristup koji uključuje potencijalnu uštedu u sektorima opskrbe energijom i krajnje potrošnje. Ne dovodeći u pitanje sigurnost opskrbe, integraciju tržišta i anticipativna ulaganja u odobalne mreže potrebna za uvođenje energije iz odobalnih obnovljivih izvora, nacionalna regulatorna tijela za energetiku trebala bi osigurati da se načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” primjenjuje u planiranju i donošenju odluka i da se mrežnim tarifama i regulativom potiču poboljšanja u području energetske učinkovitosti. Države članice trebale bi osigurati i da operatori prijenosnih odnosno transportnih i distribucijskih sustava uzmu u obzir načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. To bi operatorima prijenosnih odnosno transportnih i distribucijskih sustava pomoglo da razmotre bolja rješenja za energetsku učinkovitost za nabavu resursa na strani potražnje i dodatne troškove nastale zbog takve nabave te okolišne i socioekonomske utjecaje različitih mrežnih ulaganja i operativnih planova. Takav pristup zahtijeva prelazak s uske perspektive gospodarske učinkovitosti na najveću korist za društvo. Načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” trebalo bi se posebno primjenjivati u kontekstu izrade scenarija za širenje energetske infrastrukture u kojem bi se rješenja na strani potražnje mogla smatrati izvedivim alternativama pa ih se treba na odgovarajući način procijeniti te bi trebalo postati suštinski dio procjene projekata planiranja mreže. Nacionalna regulatorna tijela za energetiku trebala bi detaljno pratiti njegovu primjenu.

(128)

Dovoljan broj pouzdanih stručnjaka iz područja energetske učinkovitosti trebao bi biti na raspolaganju kako bi se osigurala učinkovita i pravodobna provedba ove Direktive, na primjer u ispunjavanju zahtjeva u vezi s energetskim pregledima i provedbi sustavâ obveze energetske učinkovitosti. Stoga bi države članice trebale uspostaviti certifikacijske ili jednake kvalifikacijske, ili oboje, i primjerene sustave osposobljavanja za pružatelje energetskih usluga, energetske preglede i druge mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u bliskoj suradnji sa socijalnim partnerima, pružateljima osposobljavanja i drugim relevantnim dionicima. Te bi se sustave trebalo ocjenjivati svake četiri godine počevši od prosinca 2024. i, prema potrebi, ažurirati kako bi se osigurala potrebna razina kompetencija pružateljima energetskih usluga, energetskim revizorima, menadžerima u području energetike i instalaterima dijelova zgrada.

(129)

Nužno je nastaviti razvijati tržište energetskih usluga kako bi se osigurala potražnja za energetskim uslugama i opskrba energetskim uslugama. Transparentnost, na primjer putem popisa certificiranih pružatelja energetskih usluga i dostupnih obrazaca ugovora, razmjena najboljih praksi i smjernice mogu znatno doprinijeti prihvaćanju energetskih usluga i ugovora o energetskom učinku te mogu također doprinijeti poticanju potražnje i povećati povjerenje u pružatelje energetskih usluga. U ugovoru o energetskom učinku korisnik energetske usluge izbjegava troškove ulaganja tako da ulaganje koje je provela treća osoba u cijelosti ili djelomično otplati dijelom financijske vrijednosti uštede energije. To može pomoći u privlačenju privatnog kapitala, koji je važan element za povećanje stope obnove zgrada u Uniji, dovođenje stručnosti na tržište i stvaranje inovativnih poslovnih modela. Zbog toga bi u slučaju nestambenih zgrada s ukupnom korisnom površinom poda većom od 750 m2 trebalo biti obvezno procijeniti izvedivost primjene ugovora o energetskom učinku za obnovu. To bi bio korak prema većem povjerenju u poduzeća za energetske usluge i prema povećavanju broja takvih projekata u budućnosti.

(130)

S obzirom na ambiciozne ciljeve za obnovu tijekom sljedećeg desetljeća u kontekstu Vala obnove, potrebno je proširiti ulogu neovisnih tržišnih posrednika, uključujući jedinstvene kontaktne točke ili slične mehanizme za podršku, kako bi se potaknuo razvoj tržišta i na strani ponude i na strani potražnje te promicali ugovori o energetskom učinku za obnovu privatnih i javnih zgrada. Lokalne energetske agencije mogle bi imati važnu ulogu u tome i prepoznavati i podržavati elemente koji bi to mogli olakšavati ili jedinstvene kontaktne točke. Ova Direktiva trebala bi doprinijeti poboljšanju dostupnosti proizvoda, usluga i savjeta, među ostalim promicanjem potencijala poduzetnika da popune praznine na tržištu i osiguraju inovativne načine za poboljšanje energetske učinkovitosti, uz istodobno osiguravanje poštovanja načela nediskriminacije.

(131)

U nekoliko država članica još uvijek postoje regulatorne i neregulatorne prepreke koje znatno otežavaju ugovaranje energetskog učinka. Stoga je potrebno raditi na pitanjima dvosmislenosti u nacionalnim zakonodavnim okvirima, nedostatka stručnosti, posebno kad je riječ o postupcima javne nabave, i međusobno konkurentnih zajmova i bespovratnih sredstava.

(132)

Države članice trebale bi nastaviti podupirati javni sektor u prihvaćanju ugovora o energetskom učinku tako što će se za njih izraditi obrasci u kojima će biti uzeti u obzir dostupne europske ili međunarodne norme, smjernice za javne natječaje i Vodič za statističku obradu ugovora o energetskom učinku, koji su Eurostat i Europska investicijska banka (EIB) objavili u svibnju 2018. i u kojem su obradili kako se postupa s ugovorima o energetskom učinku u računima države, kojima je omogućeno da se pristupi uklanjanju preostalih regulatornih prepreka tim ugovorima u državama članicama.

(133)

Države članice poduzele su mjere za utvrđivanje i uklanjanje regulatornih i neregulatornih prepreka. Međutim, postoji potreba za povećanjem napora radi uklanjanja regulatornih i neregulatornih prepreka primjeni ugovora o energetskom učinku i financijskih aranžmana s trećim osobama koji pomažu u postizanju uštede energije. Te prepreke uključuju računovodstvena pravila i prakse kojima se sprečava da se kapitalna ulaganja i godišnje financijske uštede proizišle iz mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti na odgovarajući način odražavaju u računovodstvenoj evidenciji za cjelokupni životni vijek ulaganja.

(134)

Države članice su na temelju nacionalnih akcijskih planova za energetsku učinkovitost iz 2014. i 2017. izvijestile o napretku u uklanjanju regulatornih i neregulatornih prepreka energetskoj učinkovitosti u pogledu suprotstavljenih interesa između vlasnika i najmoprimaca ili između više vlasnika zgrade ili samostalnih uporabnih cjelina zgrade. Države članice trebale bi nastaviti s radom u tom smjeru i iskoristiti potencijal za energetsku učinkovitost u kontekstu statističkih podataka Eurostata za 2016., posebno činjenicu da više od četiri od deset Europljana živi u stanovima i da su više od tri od deset Europljana najmoprimci.

(135)

Države članice, uključujući regionalna i lokalna tijela, trebalo bi poticati da u potpunosti iskoriste europske fondove dostupne u okviru višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027., utvrđenog Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (29), Mehanizam za oporavak i otpornost, uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (30), te financijske instrumente i tehničku pomoć dostupne u okviru programa InvestEU, uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (31), kako bi potaknule privatna i javna ulaganja u mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti. Ulaganjem u energetsku učinkovitost može se doprinijeti gospodarskom rastu, zapošljavanju, inovacijama i smanjenju energetskog siromaštva u kućanstvima, čime se ostvaruje pozitivan doprinos gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji i zelenom oporavku. Područja koja bi se mogla financirati uključuju mjere energetske učinkovitosti u javnim zgradama i stambenim jedinicama te osiguravanje novih vještina za poticanje zapošljavanja u sektoru energetske učinkovitosti putem razvoja osposobljavanja, prekvalifikacije i usavršavanja stručnjaka, osobito u poslovima povezanima s obnovom zgrada. Komisija će osigurati sinergije među instrumentima financiranja, a posebno fondovima s podijeljenim upravljanjem i s izravnim upravljanjem, kao što su programi sa središnjim upravljanjem Obzor Europa i LIFE, kao i među bespovratnim sredstvima, zajmovima i tehničkom pomoći da bi se maksimizirao njihov učinak poluge na privatno financiranje i njihov učinak na postizanje ciljeva politike energetske učinkovitosti.

(136)

S ciljem ostvarivanja ciljeva ove Direktive, države članice trebale bi poticati uporabu instrumenata financiranja. Takvi bi instrumenti financiranja mogli uključivati financijske doprinose i novčane kazne za kršenja određenih odredaba ove Direktive, sredstva izdvojena za energetsku učinkovitost u skladu s člankom 10. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ i sredstva izdvojena za energetsku učinkovitost u europskim fondovima i programima te namjenske europske financijske instrumente kao što je Europski fond za energetsku učinkovitost.

(137)

Instrumenti financiranja mogli bi se, ako je primjenjivo, temeljiti na sredstvima izdvojenima za energetsku učinkovitost iz projektnih obveznica Unije, sredstvima izdvojenima za energetsku učinkovitost iz EIB-a i drugih europskih financijskih institucija, posebno Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i Razvojne banke Vijeća Europe, sredstvima koja su financijskom polugom osigurale financijske institucije, nacionalnim sredstvima, uključujući putem stvaranja regulatornih i fiskalnih okvira za poticanje provedbe inicijativa i programa u području energetske učinkovitosti i prihodima od godišnjih emisijskih kvota u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32).

(138)

Instrumenti financiranja mogli bi posebno upotrebljavati doprinose, sredstva i prihode iz tih sredstava za omogućavanje i poticanje privatnih kapitalnih ulaganja, oslanjajući se posebno na institucionalne ulagatelje i istodobno se za dodjelu sredstava koristeći kriterijima kojima se osigurava ostvarivanje okolišnih i socijalnih ciljeva, mogli bi upotrebljavati inovativne mehanizme financiranja, uključujući kreditna jamstva za privatni kapital, kreditna jamstva za poticanje ugovora o energetskom učinku, bespovratna sredstva, subvencionirane kredite i posebne kreditne linije, sustave financiranja treće osobe, kojima se smanjuju rizici projekata za energetsku učinkovitost i omogućuju troškovno učinkoviti radovi obnove čak i među kućanstvima s niskim i srednjim prihodima, te bi mogli biti povezani s programima ili agencijama koji će objedinjavati i ocjenjivati kvalitetu projekata za uštedu energije, pružati tehničku pomoć, promicati tržište energetskih usluga i doprinositi stvaranju potražnje za energetskim uslugama kod potrošača.

(139)

Instrumenti financiranja mogli bi također osigurati odgovarajuća sredstva za podupiranje programa osposobljavanja i certifikacije kojima se poboljšavaju i akreditiraju vještine za energetsku učinkovitost, mogli bi osigurati sredstva za istraživanje, demonstraciju i ubrzavanje primjene tehnologija na maloj razini i mikrorazini u proizvodnji energije te optimizaciju priključivanja takvih generatora na mrežu, mogli bi biti povezani s programima mjera za promicanje energetske učinkovitosti u svim stambenim objektima radi sprečavanja energetskog siromaštva i poticanja najmodavaca koji iznajmljuju stambene objekte da svoje nekretnine učine energetski što učinkovitijima, te bi mogli osigurati odgovarajuća sredstva za podupiranje socijalnog dijaloga i postavljanje standarda s ciljem poboljšanja energetske učinkovitosti i osiguravanja dobrih uvjeta rada te zdravlja i sigurnosti na radu.

(140)

Raspoloživi Unijini programi financiranja, financijski instrumenti i inovativni mehanizmi financiranja trebali bi se upotrebljavati za praktičnu primjenu cilja poboljšanja energetskih svojstava zgrada javnih tijela. S tim u vezi, države članice mogu upotrebljavati svoje prihode od godišnjih emisijskih kvota u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ za razvoj takvih mehanizama na dobrovoljnoj osnovi i uzimajući u obzir nacionalna proračunska pravila. Komisija i države članice trebale bi regionalnim i lokalnim upravama pružati odgovarajuće informacije o takvim Unijinim programima financiranja, financijskim instrumentima i inovativnim mehanizmima financiranja.

(141)

Pri provedbi cilja energetske učinkovitosti Komisija bi trebala pratiti učinak relevantnih mjera na Direktivu 2003/87/EZ kako bi se održali poticaji u okviru EU sustava trgovanja emisijama kojima se nagrađuju ulaganja s niskim emisijama ugljika i kako bi se sektori iz EU sustava trgovanja emisijama pripremili za inovacije potrebne u budućnosti. Komisija će trebati pratiti učinak na one industrijske sektore koji su izloženi znatnom riziku od izmještanja emisija ugljika kako su navedeni u Prilogu Odluci Komisije 2014/746/EU (33) kako bi se osiguralo da se ovom Direktivom promiče i ne sprečava razvoj tih sektora.

(142)

Mjere država članica trebalo bi poduprijeti dobro osmišljenim i učinkovitim financijskim instrumentima Unije u okviru programa InvestEU te financiranjem EIB-a i EBRD-a, kojima bi se trebala podupirati ulaganja u energetsku učinkovitost u svim fazama energetskog lanca i upotrebljavati sveobuhvatnu analizu troškova i koristi prema modelu diferenciranih diskontnih stopa. Financijska potpora trebala bi biti usmjerena na troškovno učinkovite metode za povećanje energetske učinkovitosti, što bi dovelo do smanjenja energetske potrošnje. EIB i EBRD trebali bi, zajedno s nacionalnim razvojnim bankama, osmišljavati, stvarati i financirati programe i projekte prilagođene sektoru učinkovitosti, među ostalim za energetski siromašna kućanstva.

(143)

Međusektorsko pravo predstavlja čvrstu osnovu za zaštitu potrošača u pogledu širokog raspona postojećih energetskih usluga te će se vjerojatno dalje razvijati. Međutim, trebalo bi jasno utvrditi određena osnovna ugovorna prava kupaca. Potrošačima bi trebale biti dostupne jasne i nedvosmislene informacije o njihovim pravima u pogledu sektora energetike.

(144)

Kako bi se mogla evaluirati djelotvornost ove Direktive trebalo bi uvesti zahtjev za provedbom općeg preispitivanja ove Direktive i podnošenjem izvješća Europskom parlamentu i Vijeću do 28. veljače 2027. To bi preispitivanje trebalo omogućiti potrebna usklađivanja, uzimajući također u obzir gospodarska kretanja i razvoj događaja u pogledu inovacija.

(145)

Lokalnim i regionalnim tijelima trebalo bi dati vodeću ulogu u razvoju i osmišljavanju, provedbi i procjeni mjera iz ove Direktive kako bi se na odgovarajući način mogla baviti posebnim obilježjima svoje klime, kulture i društva.

(146)

S obzirom na tehnološki napredak i rastući udio obnovljivih izvora energije u proizvodnji električne energije trebalo bi preispitati zadani koeficijent za uštede električne energije u kWh kako bi se uzele u obzir promjene faktora primarne energije za električnu energiju i ostale nositelje energije. Metodologija izračuna u skladu je s Eurostatovim energetskim bilancama i definicijama, osim za metodu dodjele utroška goriva za toplinsku i električnu energiju u kombiniranim kogeneracijskim postrojenjima, za koje je učinkovitost referentnog sustava, potrebna za dodjelu potrošnje goriva, usklađena s podacima Eurostata za 2015. i 2020. Izračuni koji odražavaju kombinaciju izvora energije faktora primarne energije za električnu energiju temelje se na godišnjim prosječnim vrijednostima. Za proizvodnju električne i toplinske energije iz nuklearnih izvora upotrebljava se metoda izračuna na temelju „fizičkog udjela energije”, a za proizvodnju električne i toplinske energije iz fosilnih goriva i biomase upotrebljava se metoda na temelju „učinkovitosti tehničke konverzije”. Za negorivu obnovljivu energiju metoda je izravni ekvivalent na temelju pristupa „ukupne primarne energije”. Za izračun udjela primarne energije za električnu energiju iz kogeneracije primjenjuje se metoda utvrđena u ovoj Direktivi. Upotrebljava se prosječni položaj na tržištu, a ne marginalni. Za negorive obnovljive izvore energije pretpostavlja se učinkovitost konverzije 100 %, za geotermalne elektrane 10 %, a za nuklearne elektrane 33 %. Izračun ukupne učinkovitosti za kogeneraciju temelji se na najnovijim podacima Eurostata. U obzir se uzimaju gubici povezani s konverzijom, prijenosom i distribucijom. Gubici distribucije nositelja energije, osim električne energije, ne uzimaju se u obzir u izračunima zbog nedostatka pouzdanih podataka i složenosti izračuna. U pogledu granica sustava faktor primarne energije iznosi 1 za sve izvore energije. Odabrani koeficijent za faktor primarne energije za električnu energiju prosjek je vrijednosti za 2024. i 2025. jer će budući faktor primarne energije biti prikladniji pokazatelj od onog iz ranijeg razdoblja. Analizom su obuhvaćene države članice i Norveška. Podaci za Norvešku temelje se na podacima ENTSO-E-a.

(147)

Ušteda energije koja proizlazi iz provedbe prava Unije ne bi se smjela iskazati, osim ako proizlazi iz mjere kojom se premašuje minimum koji se zahtijeva u dotičnom pravnom aktu Unije, bilo da je riječ o postavljanju ambicioznijih zahtjeva u pogledu energetske učinkovitosti na razini država članica ili povećanju primjene mjere. Zgrade predstavljaju znatan potencijal za dodatno povećanje energetske učinkovitosti, a obnova zgrada zajedno s ekonomijom razmjera bitan je i dugoročan element u povećanju uštede energije. Potrebno je stoga pojasniti da je svaku uštedu energije koja proizlazi iz mjera za promicanje obnove postojećih zgrada moguće iskazati ako je premašila uštedu do koje bi i inače došlo da nema te mjere politike i ako država članica dokaže da je stranka obveznica, stranka sudionica ili ovlaštena stranka doista doprinijela ostvarivanju uštede energije koja se iskazuje.

(148)

U skladu s Komunikacijom Komisije od 25. veljače 2015. naslovljenom „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” i načelima bolje izrade zakonodavstva trebalo bi dati veću važnost pravilima o praćenju i provjeri za provedbu sustavâ obveze energetske učinkovitosti i alternativnih mjera politike, uključujući zahtjev da se provjeri statistički reprezentativan uzorak mjera.

(149)

Energijom proizvedenom na ili u zgradama tehnologijama za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora smanjuje se količina energije dobivene iz fosilnih goriva. Smanjenje potrošnje energije i upotreba energije iz obnovljivih izvora u sektoru zgradarstva važne su mjere za smanjenje energetske ovisnosti Unije i emisija stakleničkih plinova, posebno s obzirom na ambiciozne klimatske i energetske ciljeve utvrđene do 2030. kao i globalnu obvezu preuzetu u kontekstu Pariškog sporazuma. Za potrebe svoje kumulativne obveze uštede energije države članice mogu uzeti u obzir uštedu energije nastalu mjerama politike kojima se promiču tehnologije obnovljive energije kako bi ispunile zahtjeve u vezi s uštedom energije u skladu s metodologijom izračuna iz ove Direktive. Ušteda energije iz mjera politike koje se odnose na korištenje izravnog izgaranja fosilnih goriva ne bi se trebala uračunavati.

(150)

Neke od promjena uvedenih ovom Direktivom mogle bi zahtijevati naknadnu izmjenu Uredbe (EU) 2018/1999 kako bi se osigurala koherentnost između tih dvaju pravnih akata. Nove odredbe, uglavnom povezane s određivanjem nacionalnih doprinosa, mehanizmima za rješavanje nedosljednosti i obvezama izvješćivanja, trebale bi se pojednostaviti s obzirom na tu uredbu i prenijeti u nju nakon njezine izmjene. Neke odredbe Uredbe (EU) 2018/1999 možda bi trebalo preispitati s obzirom na promjene predložene u ovoj Direktivi. Zbog dodatnih zahtjeva u pogledu izvješćivanja i praćenja ne bi smjeli nastati novi paralelni sustavi izvješćivanja, nego bi oni bili dio postojećeg okvira za praćenje i izvješćivanje iz Uredbe (EU) 2018/1999.

(151)

Da bi potaknula provedbu ove Direktive u praksi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, Komisija bi putem internetske platforme trebala i dalje podržavati razmjenu iskustava o praksi, mjerilima, umrežavanju i inovativnim praktičnim rješenjima.

(152)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno ostvarivanje cilja energetske učinkovitosti i utiranje puta daljnjim poboljšanjima energetske učinkovitosti i prema klimatskoj neutralnosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(153)

Kako bi se omogućila prilagodba tehničkom napretku i promjenama u distribuciji izvora energije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s preispitivanjem usklađenih referentnih vrijednosti učinkovitosti utvrđenih na temelju ove Direktive, u vezi s vrijednostima, metodama izračuna, zadanim koeficijentom primarne energije i zahtjevima iz prilogâ ovoj Direktivi te u vezi s dopunom ove Direktive uspostavom zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje održivosti podatkovnih centara koji se nalaze na njezinu području. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (34) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(154)

Uredbu (EU) 2023/955 trebalo bi izmijeniti kako bi se uzela u obzir definicija energetskog siromaštva utvrđena u ovoj Direktivi. Time bi se osigurala dosljednost, koherentnost, komplementarnost i sinergija između različitih instrumenata i financiranja, posebno za kućanstva pogođena energetskim siromaštvom.

(155)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s prijašnjom direktivom. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredaba proizlazi iz prijašnje direktive.

(156)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo direktiva, koji su navedeni u dijelu B Priloga XVI.,