(a)

Zahtijeva li se obvezom koja se državama članicama nalaže člankom 12. stavkom 2. Direktive 2004/80/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva o naknadi) (1) u pogledu osiguravanja „pravične i primjerene naknade” žrtvama nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom da se žrtvi nadoknade i imovinska i neimovinska šteta u smislu presude Presidenza del Consiglio dei Ministri/BV [omissis] (predmet C-129/19, EU:C:2020:566)?

(b)

Ako je odgovor na pitanje (a) potvrdan, koje oblike štete obuhvaća „neimovinska šteta”?

(c)

Konkretno, obuhvaća li „neimovinska šteta” žrtvinu „bol i patnju”?

(d)

Ako je odgovor na pitanja (a) i (c) potvrdan, uzimajući u obzir da su države članice dužne osigurati financijsku održivost svojih propisa, kakav bi odnos trebao biti između „pravične i primjerene naknade” dodijeljene žrtvi u skladu s Direktivom o naknadi i naknade štete na temelju deliktne odgovornosti koja bi se toj žrtvi dodijelila na teret odgovarajućeg počinitelja kaznenog djela kao počinitelja građanskog delikta.

(e)

Može li se naknadu koja je za žrtve nasilnih kaznenih djela počinjenih s namjerom utvrđena „Pravilima o naknadi za tjelesne ozljede prouzročene kaznenim djelima” [omissis] smatrati „pravičnom i primjerenom naknadom žrtvama” u smislu članka 12. stavka 2. Direktive o naknadi ako je žrtvi dodijeljen iznos od 645,65 eura za tešku ozljedu oka koja je dovela do trajnog oštećenja vida?