–

za CeramTec GmbH, A. Bothe, Rechtsanwalt, C. Bratel i M.-A. de Dampierre, avocates, kao i M. A. Mittelstein i C. Stöber, Rechtsanwältinnen,

–

za Coorstek Bioceramics LLC, S. Naumann, odvjetnik,

–

za francusku vladu, R. Bénard, B. Dourthe, H. Nunes da Silva i E. Timmermans, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, C. Auvret i P. Němečková, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 52. stavka 1. točke (a) u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. i člankom 52. stavkom 1. točkom (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu [Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društava CeramTec GmbH i Coorstek Bioceramics LLC (u daljnjem tekstu: Coorstek) povodom tužbe zbog povrede koju je podnijelo društvo CeramTec protiv društva Coorstek, koje je pak podnijelo protutužbu za proglašavanje ništavima triju žigova Europske unije čiji je nositelj društvo CeramTec.

3

Uredba br. 207/2009 izmijenjena je Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21. te ispravci SL 2016., L 71, str. 322., SL 2016., L 110, str. 4. i SL 2016., L 267, str. 1.), koja je stupila na snagu 23. ožujka 2016. Ta je uredba zatim stavljena izvan snage i zamijenjena s učinkom od 1. listopada 2017. Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.). Međutim, s obzirom na datum prijava za registraciju žigova koje društvo Coorstek osporava u glavnom postupku, koji je relevantan za određivanje materijalnog prava primjenjivog na zahtjev za proglašavanje žiga ništavim (vidjeti u tom smislu presudu od 29. siječnja 2020., Sky i dr., C‑371/18, EU:C:2020:45, t. 49.), ovaj zahtjev za prethodnu odluku treba ispitati s obzirom na Uredbu br. 207/2009 u njezinoj izvornoj verziji.

4

Uvodna izjava 2. Uredbe br. 207/2009 glasila je:

„U cijeloj je [Uniji] poželjno promicati skladan razvoj gospodarskih djelatnosti te njihovim neprekidnim i uravnoteženim širenjem stvarati unutarnje tržište koje funkcionira prema propisima i nudi uvjete slične onima koji prevladavaju na nacionalnom tržištu. Za stvaranje tržišta takve vrste i njegovu sve veću transformaciju u jedinstveno tržište nije nužno samo ukloniti prepreke slobodnom kretanju proizvoda i usluga i uvesti pravila koja osiguravaju nenarušavanje tržišnog natjecanja […]”

5

Članak 7. te uredbe, naslovljen „Apsolutni razlozi za odbijanje”, u stavku 1. točki (e) podtočki ii) propisuje:

„Neće se registrirati sljedeće:

[…]

(e) znakovi koji se sastoje isključivo od:

[…]

6

Članak 52. navedene uredbe, naslovljen „Apsolutni razlozi za ništavost”, u stavku 1. je određivao:

„Žig [Europske unije] proglašava se ništavim na zahtjev podnesen Uredu ili na protutužbu podnesenu u postupku zbog povrede:

7

Članak 99. iste uredbe, naslovljen „Pretpostavka valjanosti – obrana u odnosu na meritum”, glasio je:

„1.   Sudovi za žig [Europske unije] smatraju žig [Europske unije] valjanim, osim ako njegovu valjanost osporava tuženik protutužbom za opoziv žiga ili protutužbom za proglašavanje žiga ništavim.

[…]”

8

CeramTec je društvo sa sjedištem u Njemačkoj specijalizirano za razvoj, proizvodnju i distribuciju dijelova od tehničke keramike koji su osobito namijenjeni izradi implantata za kukove ili koljena. Ono prodaje te dijelove proizvođačima medicinskih proteza za izradu gotovih proteza koje se zatim prodaju krajnjim korisnicima, poput bolnica ili ortopedskih kirurga.

9

Coorstek je društvo osnovano u skladu s američkim pravom koje obavlja djelatnost proizvodnje naprednih medicinskih dijelova od tehničke keramike, osobito za zglobne proteze kuka i leđa te za zubne proteze.

10

CeramTec je nositelj europskog patenta EP 0 542815 u Francuskoj koji se odnosi na keramički kompozitni materijal. Taj je patent istekao 5. kolovoza 2011.

11

Društvo CeramTec je 23. kolovoza 2011. podnijelo tri prijave za registraciju žigova Europske unije koje se odnose na sljedeće žigove:

–	figurativni žig registriran 12. travnja 2013. pod brojem 010214112, koji ima pravo prvenstva utemeljeno na njemačkom žigu od 25. srpnja 2011. i koji predstavlja grafički prikaz kuglice u ružičastoj boji Pantone 677C; taj je žig je prikazan na sljedeći način:

–	trodimenzionalni žig registriran 20. lipnja 2013. pod brojem 010214179, koji ima pravo prvenstva utemeljeno na njemačkom žigu od 26. srpnja 2011., koji obuhvaća ružičastu boju Pantone 677C; taj je žig prikazan na sljedeći način:

12

Tim se žigovima označavaju proizvodi iz razreda 10. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen: „Keramički dijelovi za implantate za osteosintezu, zamjene za površine zglobova, proširivači za kosti; kuglice za zglobove kukova, školjke/pločice za zglobove kukova i dijelovi za zglobove koljena; svi prethodno navedeni proizvodi za prodaju proizvođačima implantata”.

13

Društvo CeramTec podnijelo je 13. prosinca 2013. protiv društva Coorstek tužbu zbog povrede i parazitskog tržišnog natjecanja, tvrdeći da potonje društvo stavlja na tržište proizvod koji kopira ružičastu boju karakterističnu za njegove proizvode. Društvo Coorstek podnijelo je protutužbu za proglašavanje triju žigova opisanih u točkama 11. i 12. ove presude ništavima (u daljnjem tekstu: osporavani žigovi).

14

Presudom od 25. lipnja 2021. cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu, Francuska) proglasio je osporavane žigove ništavima zbog toga što je društvo CeramTec prijave za registraciju žigova podnijelo u zloj vjeri.

15

Taj je sud istaknuo da je društvo CeramTec na datum podnošenja prijava za registraciju triju osporavanih žigova bilo uvjereno da će se tehničkim učinkom kromnog oksida osigurati čvrstoća i otpornost keramičkih kuglica koje se upotrebljavaju za izradu medicinskih proteza te da je htjelo zaštititi ružičastu boju kuglica koja je bila posljedica postojanja kromnog oksida u keramici. Iz toga je zaključio da je društvo CeramTec imalo namjeru produljiti monopol koji je imalo nad tehničkim rješenjem koje je prethodno bilo zaštićeno patentom navedenim u točki 10. ove presude, koji je istekao prije datuma podnošenja tih prijava za registraciju.

16

Navedeni sud smatra da je postupanje u zloj vjeri obilježeno voljom, ne da se konkurente spriječi da nastave upotrebljavati ružičastu boju, nego da se produlji monopol i spriječi konkurente da uđu na tržište na kojem je vladajući položaj imalo društvo CeramTec zahvaljujući kompozitnom materijalu svojih proizvoda, odnosno kromnom oksidu u omjeru koji za učinak ima bojanje keramike u ružičasto. Isti je sud utvrdio da je društvo CeramTec stoga namjeravalo steći isključivo pravo u svrhe različite od onih koje proizlaze iz funkcije žiga, odnosno označavanja podrijetla njegovih proizvoda.

17

Društvo CeramTec je podnijelo žalbu u kasacijskom postupku Couru de cassation (Kasacijski sud, Francuska), sudu koji je uputio zahtjev. Prema mišljenju društva CeramTec, apsolutni razlozi za odbijanje navedeni u članku 7. Uredbe br. 207/2009 ne mogu predstavljati zlu vjeru iz članka 52. stavka 1. točke (b) te uredbe, osim ako bi se omogućilo korištenje pojma zle vjere kako bi se zaobišle ili zanemarile pretpostavke za primjenu predviđene u tom članku 7. Osim toga, tumačenje tog članka 52. stavka 1. točke (b) na način da se njime dopušta proglašavanje žiga ništavim isključivo zbog toga što je podnositelj prijave imao namjeru zaštititi prava na tehničko rješenje a da pritom nije dokazano da se pravom na žig o kojem je riječ djelotvorno osigurava zaštita takvog tehničkog rješenja, također zaobilazi područje primjene članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009 i povređuje odgovarajuća područja primjene tih dvaju članaka. Društvo CeramTec pojašnjava da je nakon isteka svojeg patenta i podnošenja prijava za registraciju spornih žigova otkrilo da kromni oksid, koji proizvodi ružičastu boju za koju je podnesena prijava za registraciju kao žiga, zapravo uopće nema tehnički učinak.

18

Društvo Coorstek tvrdi da članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka ii. i članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009 imaju različite ciljeve i da prvi članak nije posebna odredba koja ima prednost pred drugim člankom. Prema mišljenju društva Coorstek, prilikom ocjene zle vjere u smislu tog članka 52. stavka 1. točke (b) jedino je bitno ponašanje podnositelja prijave, a ne bitna svojstva predmetnog znaka. Usto, budući da se postojanje zle vjere treba ocjenjivati na dan podnošenja prijave za registraciju žiga, nije važno to da monopol nad znakom o kojem je riječ zapravo ne pruža zaštitu tehničkog rješenja jer je podnositelj prijave u to vjerovao, a u obzir se treba uzeti samo namjeru podnositelja prijave.

19

Sud koji je uputio zahtjev utvrđuje postojanje razlika u tumačenju između coura d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu) i Oberlandesgerichta Stuttgart (Visoki zemaljski sud u Stuttgartu, Njemačka), koji su odlučili o pitanju ništavosti osporavanih žigova. Te se razlike osobito odnose na tumačenje apsolutnih razloga za ništavost iz članka 7. Uredbe br. 207/2009 i pojma zle vjere koja čini jedan od razloga za ništavost predviđenih člankom 52. stavkom 1. točkom (b) te uredbe.

20

U tim je okolnostima Cour de cassation (Kasacijski sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

21

Nakon objave mišljenja nezavisnog odvjetnika, društvo CeramTec dopisom podnesenim tajništvu Suda 24. veljače 2025. zatražilo je ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, u skladu s člankom 83. Poslovnika Suda.

22

U skladu s tom odredbom, Sud može u svakom trenutku, nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, osobito ako smatra da stvar nije dovoljno razjašnjena ili ako stranka iznese, po zatvaranju tog dijela postupka, novu činjenicu koja je takva da može imati odlučujući utjecaj na odluku Suda, ili pak ako je u predmetu potrebno odlučiti na temelju argumenta o kojem se nije raspravljalo.

23

U prilog svojem zahtjevu društvo CeramTec ističe da se u mišljenju nezavisnog odvjetnika ne razmatraju ni posebnosti ni složenost činjenica u glavnom postupku, da se u tom mišljenju ne uzimaju u obzir ciljevi koji se nastoje postići razlogom ništavosti koji se temelji na zloj vjeri, da proučavanje sudske prakse potvrđuje zahtjev objektivne opasnosti od narušavanja tržišnog natjecanja i da u navedenom mišljenju nedostaju naznake o legitimnom poslovnom interesu.

24

Valja podsjetiti na to da na temelju članka 252. drugog stavka UFEU‑a, nezavisni odvjetnik, djelujući posve nepristrano i neovisno, javno iznosi obrazložena mišljenja o predmetima u kojima se u skladu sa Statutom Suda Europske unije zahtijeva njegovo sudjelovanje. Sud nije vezan ni tim mišljenjem ni obrazloženjem slijedom kojega je nezavisni odvjetnik zauzeo to mišljenje. Također valja podsjetiti na to da se u Statutu Suda Europske unije i Poslovniku Suda ne predviđa mogućnost da stranke glavnog postupka i zainteresirane osobe iz članka 23. tog Statuta odgovore na mišljenje nezavisnog odvjetnika. Slijedom toga, neslaganje jedne stranke glavnog postupka ili jedne zainteresirane osobe s mišljenjem nezavisnog odvjetnika, bez obzira na pitanja koja je ondje razmatrao, ne može samo za sebe biti opravdan razlog za ponovno otvaranje usmenog postupka (presuda od 4. listopada 2024., Herbaria Kräuterparadies II, C‑240/23, EU:C:2024:852, t. 40. i navedena sudska praksa).

25

U ovom slučaju iz zahtjeva za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka proizlazi da društvo CeramTec tim zahtjevom zapravo želi izraziti svoje neslaganje s pravnom analizom koju je proveo nezavisni odvjetnik. Međutim, kao što to proizlazi iz članka 83. Poslovnika i sudske prakse navedene u prethodnoj točki ove presude, takav razlog nije među onima koji mogu opravdati ponovno otvaranje usmenog dijela postupka. Osim toga, zainteresirane osobe koje su sudjelovale u ovom postupku mogle su, tijekom njegova pisanog i usmenog dijela, iznijeti pravne elemente koje su smatrale relevantnima kako bi Sudu omogućile tumačenje odredbi prava Unije na koje se odnose pitanja suda koji je uputio zahtjev. U tom pogledu Sud smatra da raspolaže svim elementima potrebnima za odlučivanje o ovom zahtjevu za prethodnu odluku i da nijedan element na koji se, u potporu svojem zahtjevu za ponovno otvaranje usmenog dijela postupka, pozvalo društvo CeramTec ne opravdava to ponovno otvaranje u skladu s člankom 83. Poslovnika.

26

U tim okolnostima nije potrebno odrediti ponovno otvaranje usmenog dijela postupka.

27

Uvodno valja pojasniti da, iako je sud koji je uputio zahtjev prvo pitanje oblikovao na način da se odnosi na odnos apsolutnog razloga za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i onog predviđenog u članku 52. stavku 1. točki (a) te uredbe, u vezi s člankom 7. stavkom 1. navedene uredbe, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je među apsolutnim razlozima za odbijanje registracije iz tog članka 7. stavka 1. samo razlog predviđen člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. navedene uredbe obuhvaćen u okviru glavnog postupka.

28

U tim okolnostima valja smatrati da svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 52. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da su apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (a) te uredbe, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. navedene uredbe, i apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) iste uredbe neovisni i isključivi.

29

U skladu s člankom 52. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 207/2009, žig Europske unije proglašava se ništavim kad je taj žig registriran protivno odredbama članka 7. te uredbe. U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. spomenute uredbe neće se registrirati znakovi koji se sastoje isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata.

30

Članak 52. stavak 1. točka (b) iste uredbe propisuje da se žig Europske unije proglašava ništavim ako je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu za registraciju tog žiga.

31

Kako bi se odgovorilo na prvo pitanje, valja redom ispitati jesu li apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. te uredbe i apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) navedene uredbe (u daljnjem tekstu: dva apsolutna razloga za ništavost) neovisni i isključuju li se ta dva razloga za apsolutnu ništavost međusobno.

32

Kao prvo, valja ispitati jesu li dva apsolutna razloga za ništavost neovisna, u smislu da za proglašavanje žiga ništavim zbog zle vjere podnositelja prijave, na temelju tog članka 52. stavka 1. točke (b), nije potrebno prethodno provjeriti postoji li apsolutni razlog za odbijanje registracije predviđen tim člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii.

33

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, tumačenje odredbe prava Unije zahtijeva da se u obzir uzme ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se nalazi kao i ciljevi te svrha akta kojeg je ona dio (vidjeti u tom smislu presude od 17. studenoga 1983., Merck, 292/82, EU:C:1983:335, t. 12. i od 11. siječnja 2024., Inditex, C‑361/22, EU:C:2024:17, t. 43. i navedenu sudsku praksu).

34

Iz teksta članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 proizlazi da je svaki od tih dvaju razloga naveden u zasebnoj točki, to jest u točkama (a) i (b), koje su odvojene točkom sa -zarezom, što odražava namjeru zakonodavca Unije da ih razlikuje. Osim toga, taj članak 52. stavak 1. ni u uvodnoj rečenici ni u nabrajanju koje slijedi ne sadržava izraze koji upućuju na to da se dva apsolutna razloga ništavosti moraju ispitati bilo kakvim redoslijedom prvenstva jedan u odnosu na drugi.

35

To doslovno tumačenje članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 potvrđuju i kontekst u kojem se ta odredba nalazi i ciljeve koji se njome žele postići.

36

Kad je riječ o tom kontekstu, valja istaknuti da u tom članku 52. stavku 1. razlog za ništavost predviđen u točki (a), za razliku od onog predviđenog u točki (b), upućuje na apsolutne razloge za odbijanje registracije iz članka 7. Uredbe br. 207/2009 te ga treba tumačiti u vezi s tim člankom.

37

Osim toga, svi su razlozi za odbijanje registracije iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 neovisni jedni o drugima te ih je potrebno zasebno tumačiti (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 16. rujna 2015., Société des Produits Nestlé, C‑215/14, EU:C:2015:604, t. 46.), tako da se sam članak 52. stavak 1. točka (a) te uredbe odnosi na razloge za ništavost koji su međusobno neovisni te svaki od njih ima vlastito područje primjene.

38

Slijedom toga, takvu autonomiju treba a fortiori priznati između razloga ništavosti iz članka 52. stavka 1. točke (a) navedene uredbe i onog predviđenog u članku 52. stavku 1. točki (b) iste uredbe.

39

Osim toga, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti naveo u točki 34. svojeg mišljenja, iako članak 52. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 u svojoj cijelosti sadržava iscrpan popis razloga za apsolutnu ništavost žiga Europske unije, svaki apsolutni razlog za ništavost na koji se odnosi ima drukčiju prirodu. Naime, pojam iz točke (a) primjenjuje se samo u slučajevima taksativno navedenima u članku 7. stavku 1. te uredbe, dok se pojam iz točke (b) odnosi na pojam „zla vjera”, koji se može primijeniti u neodređenom broju slučajeva.

40

Što se tiče ciljeva koji se nastoje postići tim apsolutnim razlozima za ništavost, oni imaju zajednički cilj utvrđen pravilima Unije u području žiga, odnosno doprinošenje sustavu nenarušenog tržišnog natjecanja u Uniji. U tom pogledu, kao što to osobito proizlazi iz uvodne izjave 2. Uredbe br. 207/2009, njezin je cilj uspostava i osiguranje funkcioniranja unutarnjeg tržišta. U tom pogledu, pravilima o žigu Europske unije želi se osigurati da svaki poduzetnik može, kako bi privukao klijente kvalitetom svojih proizvoda ili usluga, biti u mogućnosti kao žigove registrirati znakove kojima se potrošaču omogućava da bez eventualne zablude razlikuje te proizvode ili usluge od onih drugog podrijetla (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

41

Međutim, apsolutni razlozi za ništavost iz članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 imaju različite svrhe.

42

Naime, s jedne strane, apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 ima za cilj poništiti žigove koji su registrirani unatoč činjenici da se na njih odnosi jedan ili više apsolutnih razloga za odbijanje predviđenih u članku 7. stavku 1. te uredbe i stoga nisu prikladni za registraciju jer ne mogu izvršavati svoje funkcije žiga. Tim se razlogom za proglašavanje žiga ništavim osporava nedostatak samog žiga te se njime nastoji zaštititi opći interes na kojem se temelje ti apsolutni razlozi za odbijanje.

43

Kad je riječ osobito o apsolutnom razlogu za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Direktive 207/2009, cilj na kojem se temelji je izbjeći to da pravo žiga dovede do dodjele monopola nekom poduzetniku u pogledu tehničkih rješenja ili funkcionalnih značajki proizvoda koje korisnik može tražiti u konkurentskim proizvodima. Dakle, tim razlogom za odbijanje nastoji se izbjeći da se zaštita dodijeljena pravom žiga, uz znakove koji omogućuju razlikovanje proizvoda ili usluge od onih koje nude konkurenti, ne proširi do te mjere da spriječi potonje da mogu slobodno nuditi proizvode koji uključuju ta tehnička rješenja ili te funkcionalne značajke u tržišnom natjecanju s nositeljem žiga (vidjeti u tom smislu presude od 14. rujna 2010., Lego Juris/OHIM, C‑48/09 P, EU:C:2010:516, t. 43. i od 23. travnja 2020., Gömböc, C‑237/19, EU:C:2020:296, t. 25. i navedenu sudsku praksu). Riječ je o tome da se spriječi da isključivo i trajno pravo koje daje žig može poslužiti za trajno produljenje trajanja drugih prava koja je zakonodavac Unije želio podvrgnuti rokovima (presuda od 16. rujna 2015., Société des Produits Nestlé, C‑215/14, EU:C:2015:604, t. 45.).

44

Kao što je to nezavisni odvjetnik u biti naveo u točki 37. svojeg mišljenja, taj članak, prema sudskoj praksi, uspostavlja ravnotežu između dvaju zahtjeva, odnosno, s jedne strane, zahtjeva da se izbjegne da se zaštita patentiranog tehničkog rješenja produlji nakon isteka patenta i, s druge strane, zahtjeva da se nemogućnost registracije ograniči samo na žigove koji bi stvarno sprečavali da drugi poduzetnici upotrebljavaju tehničko rješenje (vidjeti u tom smislu presudu od 14. rujna 2010., Lego Juris/OHIM, C‑48/09 P, EU:C:2010:516, t. 44. do 48.).

45

S druge strane, cilj apsolutnog razloga za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 jest osigurati da gospodarski subjekti koji se namjeravaju koristiti sustavom žiga Europske unije pošteno sudjeluju u tržišnom natjecanju. Njime se stoga nastoji sankcionirati nedostatak svojstven prijavi za registraciju, a ne sam žig.

46

Iz prethodno navedenih razmatranja proizlazi da su dva apsolutna razloga za ništavost neovisna, u smislu da za proglašavanje predmetnog žiga ništavim zbog zle vjere podnositelja prijave, na temelju članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, nije potrebno prethodno provjeriti postoji li neki od apsolutnih razloga za odbijanje registracije predviđenih u članku 7. te uredbe na koji upućuje njezin članak 52. stavak 1. točka (a). Stoga kvalifikacija zle vjere ne zahtijeva da se utvrdi da se predmetni znak također sastoji isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. navedene uredbe. Obratno je jednako točno jer, kako bi se utvrdilo da se znak sastoji isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata, nije potrebno dokazati zlu vjeru podnositelja prijave.

47

Kao drugo, valja ispitati isključuju li se međusobno apsolutni razlozi za ništavost iz članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, u smislu da primjena jednog od tih dvaju razloga isključuje primjenu drugog.

48

U tom pogledu valja istaknuti da tekst članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, ni u uvodnoj rečenici ni u točkama (a) i (b), ne sadržava elemente koji upućuju na to da se razlozi za ništavost navedeni u tim točkama međusobno isključuju.

49

Osim toga, odredbe Uredbe br. 207/2009 ne isključuju mogućnost da se ništavost žiga Europske unije proglasi na temelju apsolutnih razloga za ništavost predviđenih u članku 52. stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe br. 207/2009. Točno je da sud, kojem je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim koji se temelji na tim razlozima, može smatrati primjerenim, ovisno o posebnostima predmetnog slučaja, samo analizirati jedan od navedenih razloga. Naime, ako je on osnovan, više nije potrebno ispitati drugi od tih razloga kako bi se žig proglasio ništavim. Međutim, nijedna ga odredba Uredbe br. 207/2009 ne sprečava da analizira i taj drugi razlog.

50

Iz prethodno navedenog proizlazi da se apsolutni razlozi za ništavost iz članka 52. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 međusobno ne isključuju.

51

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje treba odgovoriti da članak 52. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da su apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (a) te uredbe, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. navedene uredbe, i apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) iste uredbe neovisni, ali ne isključuju jedan drugog.

52

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 52. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da zla vjera podnositelja prijave za registraciju znaka kao žiga, ako je ta registracija zatražena nakon isteka patenta, može biti potkrijepljena isključivo na temelju mišljenja tog podnositelja prijave o mogućnosti tog znaka da izrazi tehničko rješenje koje je prethodno zaštićeno tim patentom, i to neovisno o tome sastoji li se navedeni znak isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata u smislu članka 7. stavka 1. točke (e)podtočke ii. te uredbe.

53

Kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, s obzirom na to da pojam „zla vjera” iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 nije definiran tom uredbom, određivanje njegova značenja i dosega mora se utvrditi u skladu s njegovim uobičajenim smislom u svakodnevnom jeziku, vodeći pritom računa o kontekstu u kojem se taj pojam koristi i ciljevima koji se žele postići tom uredbom (presuda od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 43. i 44. i navedena sudska praksa).

54

U skladu s njegovim uobičajenim značenjem u svakodnevnom jeziku, pojam „zla vjera” pretpostavlja postojanje nepoštenog stanja duha ili namjere. Taj pojam mora se, osim toga, tumačiti u kontekstu žigovnog prava, koje se primjenjuje u trgovačkom prometu. U tom pogledu, Uredba Vijeća br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.), te Uredbe br. 207/2009 i 2017/1001 donesene su uzastopno u istom cilju, odnosno radi uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta.

55

Kao što je to navedeno u točki 40. ove presude, pravilima o žigu Europske unije osobito se želi doprinijeti sustavu nenarušenog tržišnog natjecanja u Uniji, u kojem svaki poduzetnik mora, kako bi privukao klijente kvalitetom svojih proizvoda ili usluga, biti u mogućnosti kao žigove registrirati znakove kojima se potrošaču omogućava da bez eventualne zablude razlikuje te proizvode ili usluge od onih drugog podrijetla (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

56

Posljedično, apsolutni razlog iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 primjenjuje se kada iz relevantnih i usklađenih indicija proizlazi da je nositelj žiga podnio prijavu za registraciju tog žiga ne s ciljem poštenog sudjelovanja u tržišnom natjecanju, nego s namjerom nanošenja štete na način koji nije u skladu s poštenom praksom, interesima trećih osoba ili s namjerom ostvarivanja, ne imajući pritom u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivog prava u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga, prije svega glavnu funkciju označavanja podrijetla na koju se podsjeća u prethodnoj točki ove presude (presuda od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 46.).

57

Namjera podnositelja prijave za registraciju žiga subjektivan je element koji nadležna upravna i sudska tijela ipak moraju objektivno odrediti. Stoga svaki navod o postojanju zle vjere treba ocjenjivati sveobuhvatno, uzimajući u obzir sve relevantne činjenične okolnosti predmetnog slučaja. Samo se na taj način može objektivno ocijeniti navod o postojanju zle vjere (presuda od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 47. i navedena sudska praksa).

58

U tom pogledu valja istaknuti da iz teksta članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 ne proizlazi da, kako bi se ocijenila eventualna zla vjera podnositelja prijave, treba odbaciti činjenične okolnosti koje pridonose ili bi mogle pridonijeti utvrđivanju apsolutnog razloga ništavosti iz članka 52. stavka 1. točke (a) te uredbe, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (e) podtočkom ii. navedene uredbe.

59

Iz sudske prakse Suda već proizlazi da elementi koji bi, osim toga, mogli pridonijeti utvrđivanju relativnog razloga za odbijanje registracije mogu biti relevantni za kvalifikaciju zle vjere podnositelja prijave u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, a da karakterizacija zle vjere u vezi s relativnim razlogom za odbijanje registracije ne zahtijeva ispitivanje je li, osim toga, taj razlog u potpunosti ispunjen (vidjeti po analogiji presudu od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 54. i 55. i navedenu sudsku praksu).

60

Isto tako, treba smatrati da se za ocjenu eventualne zle vjere podnositelja prijave može uzeti u obzir činjenica da je on pokušao produljiti monopol na tehničko rješenje koje je prethodno zaštićeno patentom. Mišljenje podnositelja prijave u pogledu sposobnosti znaka za koji traži registraciju kao žiga da u cijelosti ili djelomično izrazi to tehničko rješenje nalazi se, a da pritom ne može biti jedino, među elementima kojima se može potkrijepiti postojanje namjere, koja nije povezana s funkcijama žiga, da se konkurente spriječi da uđu na tržište kojim je podnositelj prijave dominirao svojim patentom. To mišljenje može biti dio relevantnih i dosljednih indicija da prijava za registraciju nije podnesena s ciljem poštenog sudjelovanja u tržišnom natjecanju, nego s namjerom koja nije u skladu s poštenom praksom u trgovačkom prometu.

61

Ta mogućnost postoji i kada relevantne činjenične okolnosti predmetnog slučaja omogućuju da se u potpunosti utvrdi apsolutni razlog za odbijanje registracije iz članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. Uredbe br. 207/2009 i ako su te okolnosti u tom pogledu nedostatne jer su, kao što to proizlazi iz odgovora na prvo pitanje, dva razloga za apsolutnu ništavost neovisna i međusobno se ne isključuju.

62

Slijedom toga, zla vjera podnositelja prijave u smislu članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 može se utvrditi uzimajući u obzir elemente koji se mogu uzeti u obzir u okviru analize apsolutnog razloga za odbijanje registracije iz članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. te uredbe a da pritom nije nužno utvrđeno da se predmetni znak sastoji isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata.

63

S obzirom na navedeno, kako bi se ocijenila tvrdnja o postojanju zle vjere, valja utvrditi stvarnu namjeru podnositelja prijave na temelju svih relevantnih činjeničnih okolnosti. Među njima, u situaciji poput one u glavnom postupku, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti naveo u točki 57. svojeg mišljenja, također se nalaze priroda osporavanog žiga, podrijetlo predmetnog znaka i njegova uporaba nakon njegova stvaranja, doseg isteklog patenta, poslovna logika na kojoj se temelji podnošenje prijave za registraciju osporavanog žiga i kronologija događaja koji su obilježili to podnošenje prijave.

64

Naposljetku, budući da na temelju članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 žig Europske unije uživa presumpciju valjanosti, na podnositelju zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim koji se namjerava pozvati na razlog iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 je da u svrhu dokazivanja zle vjere prilikom podnošenja prijave za registraciju podnese relevantne i usklađene indicije na koje se odnosi sudska praksa navedena u točki 56. ove presude. U takvom je slučaju zatim na podnositelju zahtjeva za registraciju da, pružajući uvjerljiva objašnjenja u pogledu postavljenih ciljeva i poslovne logike, dokaže da je ta registracija dio legitimne poslovne strategije. U tom pogledu valja pojasniti da, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 58. svojeg mišljenja, sama činjenica da žig registriran u zloj vjeri ispunjava funkcije svojstvene žigu i osobito funkciju podrijetla ne predstavlja sama po sebi prepreku proglašavanju tog žiga ništavim. Naime, kao što to također proizlazi iz te sudske prakse, žig koji ispunjava te funkcije ipak treba poništiti ako je njegova registracija zatražena s namjerom nanošenja štete interesima trećih osoba na način koji nije u skladu s poštenom praksom.

65

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 52. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da zla vjera podnositelja prijave za registraciju znaka kao žiga, ako je ta registracija zatražena nakon isteka patenta, može biti potkrijepljena među ostalim na temelju mišljenja tog podnositelja prijave o mogućnosti tog znaka da izrazi, u cijelosti ili djelomično, tehničko rješenje koje je zaštićeno tim patentom, i to neovisno o tome sastoji li se navedeni znak isključivo od oblika proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke ii. te uredbe. Među okolnostima relevantnima za ocjenu mogućeg postojanja zle vjere podnositelja zahtjeva nalaze se i priroda osporavanog žiga, podrijetlo predmetnog znaka i njegova uporaba od njegova nastanka, doseg isteklog patenta, poslovna logika na kojoj se temelji podnošenje prijave za registraciju osporavanog žiga i kronologija događaja koji su obilježili to podnošenje prijave.

66

Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 52. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da se zla vjera podnositelja prijave može ocjenjivati na temelju okolnosti koje su nastale nakon podnošenja prijave za registraciju predmetnog žiga.

67

Iz teksta članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 proizlazi da se žig proglašava ništavim kad je podnositelj prijave postupao u zloj vjeri kada je podnosio prijavu tog žiga.

68

Stoga iz te odredbe proizlazi da je relevantan trenutak za ocjenu postojanja zle vjere podnositelja prijave trenutak u kojem je zainteresirana osoba podnijela prijavu za registraciju (presude od 11. lipnja 2009., Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli, C‑529/07, EU:C:2009:361, t. 35. i od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 59.).

69

Kao što je to navedeno u točki 56. ove presude, apsolutni razlog za ništavost iz članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 primjenjuje se kada iz relevantnih i usklađenih indicija proizlazi da je nositelj žiga Europske unije podnio prijavu za registraciju tog žiga ne s ciljem poštenog sudjelovanja u tržišnom natjecanju, nego s namjerom nanošenja štete na način koji nije u skladu s poštenom praksom, interesima trećih osoba ili s namjerom ostvarivanja, ne imajući pritom u vidu nijednu konkretnu treću osobu, isključivog prava u svrhe koje se ne odnose na funkcije žiga, točnije na glavnu funkciju označavanja podrijetla.

70

U okviru opće ocjene postojanja zle vjere podnositelja prijave treba uzeti u obzir sve relevantne činjenične okolnosti kakve su postojale prilikom podnošenja prijave (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2019., Koton Mağazacilik Tekstil Sanayi ve Ticaret/EUIPO, C‑104/18 P, EU:C:2019:724, t. 59.).

71

Iz toga slijedi da se ta ocjena mora temeljiti na svim elementima koji omogućuju da se sud obavijesti o namjeri podnositelja prijave u trenutku podnošenja prijave za registraciju predmetnog žiga. Okolnosti, čak i nakon podnošenja tog zahtjeva za registraciju, mogu poslužiti kao naznaka namjere podnositelja zahtjeva u tom trenutku.

72

Suprotno tomu, element za koji je podnositelj prijave saznao tek nakon podnošenja prijave za registraciju predmetnog žiga ne može izmijeniti percepciju podnositelja prijave prilikom tog podnošenja.

73

U ovom slučaju okolnost, koju treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev, da je društvo CeramTec tek nakon tog podnošenja otkrilo da uključivanje kromova oksida u njegove proizvode nema tehnički učinak, ne može biti relevantna za naknadno utvrđivanje percepcije društva CeramTec koja nije postojala u trenutku navedenog podnošenja.

74

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članak 52. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da se zla vjera podnositelja prijave ne može ocjenjivati na temelju okolnosti koje su nastale nakon podnošenja prijave za registraciju predmetnog žiga.

75

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje: