Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62023CJ0383

Presuda Suda (peto vijeće) od 13. veljače 2025.
Kazneni postupak protiv ILVA A/S.
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vestre Landsret.
Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 83. stavci 4., 5., 6. i 9. – Pojam ‚poduzetnik’ – Društvo majka i društvo kći – Kršenje navedene uredbe koje je počinilo društvo kći – Izračun iznosa novčane kazne – Uzimanje u obzir ukupnog prometa grupe koja obuhvaća to društvo kćer.
Predmet C-383/23.

ECLI identifier: ECLI:EU:C:2025:84

 PRESUDA SUDA (peto vijeće)

13. veljače 2025. ( *1 )

„Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita osobnih podataka – Uredba (EU) 2016/679 – Članak 83. stavci 4., 5., 6. i 9. – Pojam ‚poduzetnik’ – Društvo majka i društvo kći – Kršenje navedene uredbe koje je počinilo društvo kći – Izračun iznosa novčane kazne – Uzimanje u obzir ukupnog prometa grupe koja obuhvaća to društvo kćer”

U predmetu C‑383/23,

povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Vestre Landsret (Žalbeni sud regije Zapad, Danska), odlukom od 3. svibnja 2023., koju je Sud zaprimio 21. lipnja 2023., u kaznenom postupku protiv

ILVA A/S,

SUD (peto vijeće),

u sastavu: I. Jarukaitis, predsjednik četvrtog vijeća, u svojstvu predsjednika petog vijeća, D. Gratsias i Z. Csehi (izvjestitelj), suci,

nezavisna odvjetnica: L. Medina,

tajnik: C. Strömholm, administratorica,

uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 19. lipnja 2024.,

uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:

za ILVA A/S, D. B. Geary, advokat,

za Europsku komisiju, A. Bouchagiar, H. Kranenborg i C. Vang, u svojstvu agenata,

saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 12. rujna 2024.,

donosi sljedeću

Presudu

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 83. stavaka 4., 5. i 6. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2. i SL 2021., L 74, str. 35.; u daljnjem tekstu: OUZP).

2

Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka koji je Anklagemyndigheden (državno odvjetništvo, Danska) pokrenuo protiv društva ILVA A/S zbog navodnih povreda obveza koje ono ima na temelju OUZP‑a u svojstvu voditelja obrade osobnih podataka bivših klijenata.

Pravni okvir

Pravo Unije

3

Uvodne izjave 150. i 151. OUZP‑a glase:

„(150)

Kako bi se ojačale i uskladile upravne sankcije za kršenje ove Uredbe, svako nadzorno tijelo trebalo bi imati ovlasti izricati upravne novčane kazne. U ovoj Uredbi trebalo bi navesti kršenja te gornju granicu i kriterije za određivanje povezanih upravnih novčanih kazni, što bi za svaki pojedinačni slučaj trebalo odrediti nadležno nadzorno tijelo, uzimajući u obzir sve bitne okolnosti posebne situacije, vodeći računa osobito o prirodi, težini i trajanju kršenja i njegovim posljedicama te mjerama poduzetim da bi se osiguralo poštovanje obveza iz ove Uredbe te spriječile ili ublažile posljedice kršenja. Kada se upravne [novčane] kazne izriču poduzetniku, poduzetnik bi se u te svrhe trebao shvatiti kao poduzetnik u skladu s člancima 101. i 102. [UFEU‑a]. […]

(151)

U pravnim sustavima Danske i Estonije nisu dopuštene upravne novčane kazne kako su navedene u ovoj Uredbi. Pravila za upravne novčane kazne mogu se primjenjivati na način da u Danskoj nadležni nacionalni sudovi izriču novčanu kaznu kao kaznenu sankciju, a da u Estoniji nadzorno tijelo izriče novčanu kaznu u okviru prekršajnog postupka, pod uvjetom da takva primjena pravilâ u tim državama članicama ima istovrijedni učinak kao i upravne novčane kazne koje izriču nadzorna tijela. Stoga bi nadležni nacionalni sudovi trebali uzeti u obzir preporuku nadzornog tijela koje ukaže na novčanu kaznu. U svakom slučaju novčane kazne trebale bi biti [djelotvorne], proporcionalne i odvraćajuće.”

4

U članku 5. OUZP‑a utvrđena su načela obrade osobnih podataka.

5

Člankom 6. OUZP‑a utvrđuju se uvjeti pod kojima se obrada osobnih podataka smatra zakonitom.

6

Člankom 58. OUZP‑a, naslovljenim „Ovlasti”, u stavku 2. određuje se:

„Svako nadzorno tijelo ima sve sljedeće korektivne ovlasti:

[…]

(i)

izreći upravnu novčanu kaznu u skladu s člankom 83. uz mjere, ili umjesto mjera koje se navode u ovom stavku, ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja;

[…]”

7

Članak 83. OUZP‑a, naslovljen „Opći uvjeti za izricanje upravnih novčanih kazni”, u svojim stavcima 1., 2., 4., 5., 6. i 9. određuje:

„1.   Svako nadzorno tijelo osigurava da je izricanje upravnih novčanih kazni u skladu s ovim člankom u pogledu kršenja ove Uredbe iz stavaka 4., 5. i 6. u svakom pojedinačnom slučaju [djelotvorno], proporcionalno i odvraćajuće.

2.   Upravne novčane kazne izriču se uz mjere ili umjesto mjera iz članka 58. stavka 2. točaka od (a) do (h) i članka 58. stavka 2. točke (j), ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pri odlučivanju o izricanju upravne novčane kazne i odlučivanju o iznosu te upravne novčane kazne u svakom pojedinom slučaju dužna se pozornost posvećuje sljedećem:

(a)

prirodi, težini i trajanju kršenja, uzimajući u obzir narav, opseg i svrhu obrade o kojoj je riječ kao i broj ispitanika i razinu štete koju su pretrpjeli;

(b)

ima li kršenje obilježje namjere ili nepažnje;

(c)

svakoj radnji koju je voditelj obrade ili izvršitelj obrade poduzeo kako bi ublažio štetu koju su pretrpjeli ispitanici;

(d)

stupnju odgovornosti voditelja obrade ili izvršitelja obrade uzimajući u obzir tehničke i organizacijske mjere koje su primijenili u skladu s člancima 25. i 32.;

(e)

svim relevantnim prijašnjim kršenjima voditelja obrade ili izvršitelja obrade;

(f)

stupnju suradnje s nadzornim tijelom kako bi se otklonilo kršenje i ublažili mogući štetni učinci tog kršenja;

(g)

kategorijama osobnih podataka na koje kršenje utječe;

(h)

načinu na koji je nadzorno tijelo doznalo za kršenje, osobito je li i u kojoj mjeri voditelj obrade ili izvršitelj obrade izvijestio o kršenju;

(i)

ako su protiv dotičnog voditelja obrade ili izvršitelja obrade u vezi s istim predmetom prethodno izrečene mjere iz članka 58. stavka 2., poštovanju tih mjera;

(j)

poštovanju odobrenih kodeksa ponašanja u skladu s člankom 40. ili odobrenih mehanizama certificiranja u skladu s člankom 42.; i

(k)

svim ostalim otegotnim ili olakotnim čimbenicima koji su primjenjivi na okolnosti slučaja, kao što su financijska dobit ostvarena kršenjem ili gubici izbjegnuti, izravno ili neizravno, tim kršenjem.

[…]

4.   Za kršenja sljedećih odredaba, u skladu sa stavkom 2., mogu se izreći upravne novčane kazne u iznosu do 10000000 [eura], ili u slučaju poduzetnika do 2 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu, ovisno o tome što je veće:

[…]

5.   Za kršenja sljedećih odredaba, u skladu sa stavkom 2., mogu se izreći upravne novčane kazne u iznosu do 20000000 [eura], ili u slučaju poduzetnika do 4 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu, ovisno o tome što je veće:

[…]

6.   Za nepoštovanje naredbe nadzornog tijela iz članka 58. stavka 2. u skladu sa stavkom 2. ovog članka mogu se izreći upravne novčane kazne u iznosu do 20000000 [eura], ili u slučaju poduzetnika do 4 % ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu, ovisno o tome što je veće.

[…]

9.   Ako pravnim sustavom države članice nisu predviđene upravne novčane kazne, ovaj se članak može primjenjivati na način da novčanu kaznu pokreće nadležno nadzorno tijelo, a izriču je nadležni nacionalni sudovi pritom osiguravajući da su ti pravni lijekovi učinkoviti i imaju istovrijedan učinak kao i upravne novčane kazne koje izriču nadzorna tijela. U svakom slučaju novčane kazne koje se izriču moraju biti [djelotvorne], proporcionalne i odvraćajuće. Te države članice najkasnije do 25. svibnja 2018. obavješćuju [Europsku] [k]omisiju o odredbama svojih zakona koje donesu u skladu s ovim stavkom te, bez odgode, o svim daljnjim izmjenama zakona ili izmjeni koja na njih utječe.”

Dansko pravo

8

Lov nr. 502 om supplerende bestemmelser til forordning om beskyttelse af fysiske personer i forbindelse med behandling af personoplysninger og om fri udveksling af sådanne oplysninger (Zakon br. 502 o utvrđivanju dodatnih odredbi uz [OUZP]), od 23. svibnja 2018., u članku 41. navodi:

„1.   Osim ako je prema drugom zakonodavstvu opravdana veća kazna, novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci kaznit će se tko prekrši odredbe koje se odnose na:

[…]

(4) temeljna načela obrade, uključujući uvjete za privolu, iz članaka 5. do 7. i 9. [OUZP‑a],

[…]

3.   Članak 83. stavak 2. [OUZP‑a] mora se poštovati prilikom izricanja sankcije u skladu sa stavcima 1. i 2.

[…]

6.   Trgovačka društva i dr. (pravne osobe) mogu se smatrati kazneno odgovornima u skladu s pravilima iz poglavlja 5. [straffelovena (Kazneni zakonik)]. […]”

Glavni postupak i prethodna pitanja

9

Društvo ILVA upravlja lancem trgovina namještajem i dio je grupe Lars Larsen Group. Ukupni promet grupe u financijskoj godini 2016./2017. iznosio je 6,57 milijardi danskih kruna (DKK) (približno 881 milijun eura), a promet društva ILVA za istu godinu iznosio je gotovo 1,8 milijardi danskih kruna (približno 241 milijun eura).

10

Protiv društva ILVA pred danskim sudovima pokrenut je postupak zbog toga što je u razdoblju od svibnja 2018. do siječnja 2019. povrijedilo obveze koje ima na temelju OUZP‑a u svojstvu voditelja obrade osobnih podataka u okviru pohrane podataka najmanje 350000 bivših klijenata.

11

Na preporuku Datatilsyneta (Agencija za zaštitu podataka, Danska) državno odvjetništvo tražilo je da se društvu ILVA izrekne novčana kazna od 1,5 milijun danskih kruna (približno 201000 eura). Izračun tog iznosa se, osim na prometu društva ILVA, temeljio i na ukupnom prometu grupe Lars Larsen Group.

12

Presudom od 12. veljače 2021. retten i Aarhus (Općinski sud u Aarhusu, Danska) proglasio je društvo ILVA krivim za djela koja mu se stavljaju na teret i naložio mu plaćanje novčane kazne u iznosu od 100000 danskih kruna (približno 13400 eura). Taj je sud smatrao da je društvo ILVA, suprotno onomu što je tvrdilo državno odvjetništvo, postupalo iz nepažnje. Usto, smatrao je da, s obzirom na to da se samo protiv društva ILVA vodio kazneni progon, pri određivanju iznosa novčane kazne nije trebalo uzeti u obzir promet grupe Lars Larsen Group. K tomu, istaknuo je da je društvo ILVA obavljalo samostalnu djelatnost maloprodaje i da ga društvo majka te grupe nije osnovalo s jedinim ciljem osiguravanja obrade podataka grupe.

13

Protiv te presude državno odvjetništvo podnijelo je žalbu Vestre Landsretu (Žalbeni sud regije Zapad, Danska), odnosno sudu koji je uputio zahtjev. Državno odvjetništvo tvrdi da pojam „poduzetnik” iz članka 83. stavaka 4., 5. i 6. OUZP‑a treba tumačiti tako da je, za potrebe određivanja novčane kazne u slučaju kršenja OUZP‑a od strane društva, potrebno uzeti u obzir promet grupe kojoj predmetno društvo pripada. Tvrdi da iz uvodne izjave 150. OUZP‑a u biti proizlazi da se taj izraz mora tumačiti u skladu s člancima 101. i 102. UFEU‑a.

14

Društvo ILVA, s druge strane, tvrdi da pri određivanju novčane kazne za kršenje OUZP‑a od strane društva ne treba uzeti u obzir ukupni promet grupe kojoj to društvo pripada. U ovom je slučaju kazneni postupak pokrenut protiv društva ILVA, a ne i protiv njegova društva majke.

15

Sud koji je uputio zahtjev smatra da odgovor na to pitanje ne proizlazi jasno iz OUZP‑a.

16

U tim je okolnostima Vestre Landsret (Žalbeni sud regije Zapad) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.

Mora li se pojam ‚poduzetnik’ iz članka 83. stavaka 4., 5. i 6. [OUZP‑a] shvatiti kao poduzetnik u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a, u vezi s uvodnom izjavom 150. [OUZP‑a] i sudskom praksom [Suda] [o] pravu tržišnog natjecanja Unije, tako da pojam ‚poduzetnik’ obuhvaća bilo koji subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću, bez obzira na pravni status tog subjekta i način na koji se financira?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, treba li članak 83. stavke 4. do 6. [OUZP‑a] tumačiti tako da se, pri izricanju novčane kazne poduzetniku, mora uzeti u obzir ukupni godišnji prihod na svjetskoj razini gospodarskog subjekta čiji je poduzetnik dio ili samo ukupni godišnji prihod na svjetskoj razini samog poduzetnika?”

O prethodnim pitanjima

17

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 83. stavke 4., 5. i 6. OUZP‑a, u vezi s uvodnom izjavom 150. te uredbe, tumačiti na način da pojam „poduzetnik” iz tih odredbi odgovara pojmu „poduzetnik” u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a, tako da, kada je voditelju obrade osobnih podataka, koji je poduzetnik ili dio poduzetnika, izrečena novčana kazna zbog kršenja OUZP‑a, iznos novčane kazne određuje se na temelju postotka ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu poduzetnika u smislu članaka 101. i 102.

18

Najprije valja istaknuti da je Sud već imao priliku dati odgovore na određena pitanja o tumačenju članka 83. OUZP‑a u presudi od 5. prosinca 2023., Deutsche Wohnen (C‑807/21, EU:C:2023:950, t. 53. do 59.), koja je donesena nakon zatvaranja pisanog dijela postupka u ovom predmetu.

19

Sud je presudio da pojam „poduzetnik” u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a „ne utječe na pitanje može li se i pod kojim uvjetima voditelju obrade koji je pravna osoba izreći upravna novčana kazna u skladu s člankom 83. OUZP‑a jer je to pitanje iscrpno uređeno člankom 58. stavkom 2. i člankom 83. stavcima 1. do 6. te uredbe (presuda od 5. prosinca 2023., Deutsche Wohnen, C‑807/21, EU:C:2023:950, t. 53.).

20

Naime, taj je pojam relevantan samo za određivanje iznosa upravne novčane kazne koja se izriče voditelju obrade na temelju članka 83. stavaka 4., 5. i 6. OUZP‑a (presuda od 5. prosinca 2023., Deutsche Wohnen, C‑807/21, EU:C:2023:950, t. 54.).

21

Upravo u tom posebnom kontekstu izračuna upravnih novčanih kazni izrečenih za kršenja iz članka 83. stavaka 4., 5. i 6. OUZP‑a valja shvatiti upućivanje u uvodnoj izjavi 150. te uredbe na pojam „poduzetnik” u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a (presuda od 5. prosinca 2023., Deutsche Wohnen, C‑807/21, EU:C:2023:950, t. 55.).

22

U tom pogledu valja naglasiti da, u svrhu primjene pravila o tržišnom natjecanju iz članaka 101. i 102. UFEU‑a, taj pojam obuhvaća svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću, neovisno o pravnom statusu tog subjekta i načinu njegova financiranja. On tako označava gospodarsku jedinicu čak i ako se, s pravnog gledišta, ta gospodarska jedinica sastoji od nekoliko fizičkih ili pravnih osoba. Ta gospodarska jedinica sastoji se od jedinstvene organizacije osobnih, materijalnih i nematerijalnih elemenata kojom se trajno želi postići određeni gospodarski cilj (presuda od 5. prosinca 2023., Deutsche Wohnen, C‑807/21, EU:C:2023:950, t. 56. i navedena sudska praksa).

23

Stoga iz članka 83. stavaka 4., 5. i 6. OUZP‑a, koji se odnosi na izračun upravnih novčanih kazni za kršenja navedena u tim stavcima, proizlazi da se, u slučaju kada je adresat upravne novčane kazne poduzetnik ili dio poduzetnika u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a, najveći iznos upravne novčane kazne izračunava na temelju postotka ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu poslovnu godinu predmetnog poduzetnika (presuda od 5. prosinca 2023., Deutsche Wohnen, C‑807/21, EU:C:2023:950, t. 57.).

24

Međutim, određivanje tog najvećeg iznosa treba razlikovati od samog izračuna iznosa novčane kazne koju nadležno nadzorno tijelo izriče zbog konkretnog kršenja OUZP‑a ili više njih koja se tom novčanom kaznom sankcionira.

25

Stoga na temelju članka 83. stavka 1. OUZP‑a svako nadzorno tijelo osigurava da je izricanje upravnih novčanih kazni u skladu s tim člankom u pogledu kršenja OUZP‑a iz njegovih stavaka 4., 5. i 6. u svakom pojedinačnom slučaju djelotvorno, proporcionalno i odvraćajuće.

26

Osim poštovanja tih triju uvjeta, stavak 2. tog članka 83. zahtijeva da nadležno nadzorno tijelo, kako bi odlučilo hoće li izreći upravnu novčanu kaznu i odredilo njezin iznos, u svakom pojedinom slučaju dužnu pozornost posvećuje određenom broju elemenata.

27

Među tim su elementima, u skladu s potonjom odredbom, osobito priroda, težina i trajanje kršenja, broj pogođenih ispitanika i razina štete koju su pretrpjeli, činjenica ima li kršenje obilježje namjere ili nepažnje, radnje koje je voditelj obrade osobnih podataka ili izvršitelj te obrade poduzeo kako bi ublažio pretrpljenu štetu, stupanj odgovornosti tog voditelja ili izvršitelja obrade i kategorije osobnih podataka na koje kršenje utječe.

28

Navedeni elementi obilježavaju ponašanje navedenog voditelja ili izvršitelja obrade, optuženog za kršenja određenih odredbi OUZP‑a, ili pak sama ta kršenja. Stoga služe tomu da se zajamči da se svako od navedenih kršenja ocjenjuje na temelju svih relevantnih pojedinačnih okolnosti i da se postignu ciljevi sustava sankcija predviđenog OUZP‑om.

29

Iako se u tim elementima ne upućuje na pojam poduzetnika, u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a, Sud je već presudio da samo novčana kazna kojom se uzimaju u obzir ne samo svi elementi koji obilježavaju tako utvrđeno kršenje OUZP‑a, nego i, ovisno o slučaju, stvarna ili materijalna ekonomska sposobnost njezina adresata može ispuniti tri uvjeta navedena u članku 83. stavku 1. OUZP‑a, odnosno biti istodobno djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća. Međutim, kako bi se ocijenili ti uvjeti, valja uzeti u obzir je li taj adresat dio poduzetnika u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 5. prosinca 2023., Deutsche Wohnen, C‑807/21, EU:C:2023:950, t. 58.).

30

Tumačenje članka 83. OUZP‑a koje proizlazi iz točaka 25. do 29. ove presude primjenjuje se i kada utvrđena kršenja OUZP‑a nisu sankcionirana upravnom novčanom kaznom, nego novčanom kaznom koju izriču nadležni nacionalni sudovi kao kaznenopravnu sankciju.

31

Kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 151. OUZP‑a, određeni nacionalni pravni sustavi, među kojima je i onaj Kraljevine Danske, ne omogućuju izricanje upravnih novčanih kazni kako je predviđeno OUZP‑om.

32

Kako bi se uredio taj slučaj, člankom 83. stavkom 9. OUZP‑a određuje se da se, ako se pravnim sustavom države članice ne predviđaju upravne novčane kazne, taj članak 83. može primijeniti tako da, kao u ovom slučaju, novčanu kaznu određuje nadležno nadzorno tijelo, a izriču je nadležni nacionalni sudovi.

33

Osim toga, u tom članku 83. stavku 9. kao i u uvodnoj izjavi 151. te uredbe pojašnjava se da je nužno da su pravna sredstva o kojima je riječ djelotvorna i da imaju istovrijedan učinak kao i upravne novčane kazne koje izriču nadzorna tijela te da su, u svakom slučaju, izrečene novčane kazne djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće.

34

Međutim, činjenica da novčanu kaznu izriče kazneni sud u okviru kaznenog postupka podrazumijeva da taj sud u svakom trenutku mora poštovati pravila koja se primjenjuju u kaznenim stvarima, među kojima su, konkretnije, postupovna prava koja ima optuženik i načelo proporcionalnosti kazne, kako su zajamčeni Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

35

U tom pogledu, kao što je to navela nezavisna odvjetnica u točki 74. svojeg mišljenja, člankom 83. OUZP‑a zahtijeva se da nadležna nadzorna tijela moraju, bez iznimke, osigurati poštovanje načela proporcionalnosti prilikom izračuna stvarnog iznosa izrečene novčane kazne, osiguravajući pravednu ravnotežu između zahtjevâ općeg interesa u području zaštite osobnih podataka i zahtjevâ zaštite prava voditelja obrade takvih podataka, izvršitelja te obrade ili poduzetnika kojem oni pripadaju. Iz toga proizlazi da primjena pojma „poduzetnik” u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a u okviru provedbe članka 83. stavaka 4., 5. i 6. OUZP‑a ne nailazi na načelne prepreke kada se kršenja OUZP‑a ne sankcioniraju upravnim novčanim kaznama, nego novčanim kaznama koje izriču kazneni sudovi.

36

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 83. stavke 4., 5. i 6. OUZP‑a, u vezi s uvodnom izjavom 150. te uredbe, treba tumačiti na način da pojam „poduzetnik” iz tih odredbi odgovara pojmu „poduzetnik” u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a, tako da se, kada se novčana kazna zbog kršenja OUZP‑a izriče voditelju obrade osobnih podataka koji je poduzetnik ili dio poduzetnika, najveći iznos novčane kazne određuje na temelju postotka poduzetnikova ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu. Pojam „poduzetnik” također treba uzeti u obzir kako bi se ocijenila stvarna ili materijalna ekonomska sposobnost adresata novčane kazne i tako provjerilo je li novčana kazna istodobno djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća.

Troškovi

37

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

 

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:

 

Članak 83. stavke 4., 5. i 6. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka), u vezi s uvodnom izjavom 150. te uredbe

 

treba tumačiti na način da:

 

pojam „poduzetnik” iz tih odredbi odgovara pojmu „poduzetnik” u smislu članaka 101. i 102. UFEU‑a, tako da se, kada se novčana kazna zbog kršenja Uredbe 2016/679 izriče voditelju obrade osobnih podataka koji je poduzetnik ili dio poduzetnika, najveći iznos novčane kazne određuje na temelju postotka poduzetnikova ukupnog godišnjeg prometa na svjetskoj razini za prethodnu financijsku godinu. Pojam „poduzetnik” također treba uzeti u obzir kako bi se ocijenila stvarna ili materijalna ekonomska sposobnost adresata novčane kazne i tako provjerilo je li novčana kazna istodobno djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća.

 

Potpisi


( *1 ) Jezik postupka: danski

Top