–

za Syndicat Uniclima, A. Le Mière, avocat,

–

za francusku vladu, A.-L. Desjonquères i N. Vincent, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, P. Ondrůšek, E. Sanfrutos Cano i F. Thiran, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1. i članka 7. stavka 1. Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima [i] izmjeni Direktive 95/16/EZ (SL 2006., L 157, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 74.), članka 2. točke 14. i članka 4. Direktive 2014/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na stavljanje na raspolaganje na tržištu električne opreme namijenjene za uporabu unutar određenih naponskih granica (SL 2014., L 96, str. 357.), članka 2. točke 31. i članka 3. stavka 2. Direktive 2014/68/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje na tržištu tlačne opreme (SL 2014., L 189, str. 164. i ispravak SL 2015., L 157, str. 112.) te Uredbe (EU) br. 517/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o fluoriranim stakleničkim plinovima i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 842/2006 (SL 2014., L 150, str. 195.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između syndicata Uniclima (sindikat Uniclima) i ministre de l’Intérieur (ministar unutarnjih poslova, Francuska) o zakonitosti arrêté du 10 mai 2019 modifiant l’arrêté du 25 juin 1980 portant approbation des dispositions générales du règlement de sécurité contre les risques d’incendie et de panique dans les établissements recevant du public (ERP) (Uredba od 10. svibnja 2019. o izmjeni Uredbe od 25. lipnja 1980. o odobravanju općih odredbi sigurnosnih propisa protiv rizika od požara i panike u javnim ustanovama (JU)) (JORF od 17. svibnja 2019., tekst br. 20).

3

U skladu s člankom 1. Uredbe br. 517/2014:

„Cilj je ove Uredbe zaštititi okoliš smanjenjem emisija fluoriranih stakleničkih plinova. U skladu s tim, ovom Uredbom:

4

U skladu s uvodnim izjavama 37. i 62. Direktive 2014/68:

[…]

5

Člankom 1. te direktive određeno je:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na projektiranje, proizvodnju i ocjenjivanje sukladnosti tlačne opreme i sklopova s najvećim dopuštenim tlakom PS većim od 0,5 bara.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

[…]

[…]”

6

Člankom 2. navedene direktive određeno je:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]”

7

Članak 3. iste direktive, naslovljen „Stavljanje na raspolaganje na tržištu i stavljanje u uporabu”, u stavcima 1. i 2. predviđa:

„1.   Države članice poduzimaju sve nužne korake kako bi osigurale da se tlačna oprema i sklopovi mogu staviti na raspolaganje na tržištu i u uporabu ako zadovoljavaju zahtjeve ove Direktive kad su pravilno ugrađeni i održavani te korišteni u predviđene svrhe.

2.   Ova Direktiva ne utječe na pravo država članica da propišu one zahtjeve koje ocijene potrebnim za osiguranje zaštite osoba i posebno radnika pri korištenju tlačne opreme ili sklopa u pitanju pod uvjetom da to ne znači da su takva oprema ili sklop izmijenjeni na način koji ova Direktiva ne predviđa.”

8

Člankom 5. stavkom 1. podstavkom 1. Direktive 2014/68 određeno je:

„Države članice ne smiju na temelju rizika zbog tlaka zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na raspolaganje na tržištu ili u uporabu, pod uvjetima koje je dao proizvođač, tlačne opreme ili sklopova koji su u skladu s ovom Direktivom.”

9

Članak 40. te direktive, naslovljen „Postupanje s tlačnom opremom ili sklopovima koji predstavljaju rizik na nacionalnoj razini”, predviđa:

„1.   Ako tijela za nadzor tržišta jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da tlačna oprema ili sklopovi obuhvaćeni ovom Direktivom predstavljaju rizik za zdravlje ili sigurnost osoba ili domaćih životinja ili imovine, ocjenjuju ispunjava li dotična tlačna oprema ili sklop sve relevantne zahtjeve iz ove Direktive. […]

Ako tijekom ocjenjivanja navedenog u prvom podstavku tijela za nadzor tržišta ustanove da tlačna oprema ili sklopovi nisu u skladu sa zahtjevima ove Direktive, zahtijevaju da određeni gospodarski subjekt bez odgode poduzme sve odgovarajuće popravne mjere kako bi se tlačna oprema ili sklopovi uskladili s tim zahtjevima, povukli [s] tržišta ili opozvali u razumnom roku, o čemu odlučuju s obzirom na vrstu rizika.

[…]

4.   Ako relevantni gospodarski subjekt ne provede odgovarajuće popravne radnje u razdoblju navedenom u drugom podstavku stavka 1., tijela za nadzor nad tržištem poduzimaju odgovarajuće privremene mjere kako bi zabranila ili ograničila dostupnost opreme ili sklopova na svojim nacionalnim tržištima, povukla ih s tržišta ili ih opozvala.

Tijela za nadzor nad tržištem o tim mjerama bez odlaganja izvješćuju [Europsku k]omisiju i druge države članice.

[…]”

10

Članak 41. navedene direktive, naslovljen „Postupak zaštite na razini Unije”, u stavku 2. propisuje:

„Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju mjere potrebne kako bi osigurale da se nesukladna oprema i sklopovi povuku s njihova tržišta te o tome obavješćuju Komisiju. Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, dotična država članica povlači tu mjeru.”

11

Članak CH 35., koji se odnosi na opremu ili postrojenja koja koriste rashladna sredstva, arrêté du 25 juin 1980 portant approbation des dispositions générales du règlement de sécurité contre les risques d’incendie et de panique dans les établissements recevant du public (ERP) (Uredba od 25. lipnja 1980. o odobravanju općih odredbi sigurnosnih propisa protiv rizika od požara i panike u javnim ustanovama (JU)) (JORF od 14. kolovoza 1980.), u verziji koja proizlazi iz Uredbe od 10. svibnja 2019. (u daljnjem tekstu: Uredba od 25. lipnja 1980.), u prvom podstavku stavka 3., naslovljenog „Odredbe koje se primjenjuju u slučaju uporabe zapaljivih rashladnih sredstava”, određuje da se odredbe drugih podstavaka tog stavka „ne primjenjuju na hermetički zatvorenu opremu koja ima oznaku CE”.

12

Među tim su odredbama one kojima se zabranjuje postavljanje rastavljivih spojeva na cijevi za prijenos zapaljivih rashladnih sredstava, osim za spajanje jedinica, odredbe kojima se nalaže zaštita tih cijevi od svih rizika od naglog pucanja i njihova ugradnja na najmanju visinu u odnosu na tlo, odredbe kojima se ograničava unutarnji promjer cijevi kojima se prenose ta sredstva u tekućem stanju, odredbe kojima se propisuje toplinska izolacija jedinica koje sadržavaju ta sredstva upotrebom materijala iz određenih kategorija kao i odredbe kojima se određuje količina zapaljivog sredstva koja može prolaziti rashladnim krugovima opreme.

13

Sindikat Uniclima zahtijeva od suda koji je uputio zahtjev, osobito, da poništi članak CH 35. stavak 3. prvi podstavak Uredbe od 25. lipnja 1980., ističući da je uvjet koji se njime uvodi, a koji se odnosi na to da se strojevi, električna oprema ili tlačna oprema moraju hermetički zatvoriti, dodatni zahtjev, uz one predviđene Direktivom 2006/42, Direktivom 2014/35 i Direktivom 2014/68, premda ta oprema ima oznaku CE i stoga je u skladu sa zahtjevima tih direktiva. S obzirom na to, takav je uvjet, uz to što se njime povređuju navedene direktive, također protivan člancima 34. do 36. UFEU‑a.

14

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, iz članka 2. točke 31. i članka 3. stavka 2. Direktive 2014/68, među ostalim, proizlazi da, ako oprema obuhvaćena područjem primjene te direktive ispunjava osnovne sigurnosne zahtjeve koji se njome propisuju, a što potvrđuje stavljanje oznake CE, ta se oprema može slobodno kretati na tržištu Unije.

15

Taj sud također ističe da se, na temelju članka CH 35. stavka 3. prvog podstavka Uredbe od 25. lipnja 1980., sigurnosni zahtjevi koje ta odredba nameće u pogledu uporabe zapaljivih rashladnih sredstava u opremi ugrađenoj u javne ustanove ne primjenjuju na opremu koja ima oznaku CE, ali pod uvjetom da je ta oprema „hermetički zatvorena”.

16

U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće, Francuska) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev odnose se na tumačenje direktiva 2006/42, 2014/35 i 2014/68, koje su sve donesene na temelju članka 114. UFEU‑a i sadržavaju istovjetne odredbe čiji je cilj usklađivanje uvjeta pod kojima se oprema koja ima oznaku CE stavlja na raspolaganje na tržištu i stavlja u uporabu tako da se osigura ne samo slobodno kretanje te opreme unutar Unije nego i visoka razina zaštite, među ostalim, zdravlja i sigurnosti osoba.

18

Osim toga, iz članka 1. stavka 2. točke (f) podtočaka i. i iii. Direktive 2014/68 proizlazi da se te tri direktive ne primjenjuju kumulativno. Stoga, ako je oprema obuhvaćena direktivom koja se na nju konkretno odnosi, druge se direktive ne primjenjuju.

19

S obzirom na navedeno, prethodna pitanja treba ispitati s obzirom na Direktivu 2014/68, pri čemu valja pojasniti da tumačenje njezinih odredbi vrijedi mutatis mutandis za odgovarajuće odredbe direktiva 2006/42 i 2014/35.

20

Svojim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. stavak 2. Direktive 2014/68, u vezi s njezinim člankom 2. točkom 31. i člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji, radi zaštite zdravlja i sigurnosti osoba od rizika od požara u prostorima otvorenima za javnost, za tlačnu opremu i spojeve koji koriste zapaljiva rashladna sredstva, radi stavljanja te opreme na raspolaganje na tržištu ili stavljanja u uporabu, nameće zahtjeve koji se ne nalaze među osnovnim sigurnosnim zahtjevima predviđenima tom direktivom, čak i ako ta oprema ima oznaku CE.

21

U skladu s člankom 1. stavkom 1., Direktiva 2014/68 primjenjuje se na projektiranje, proizvodnju i ocjenjivanje sukladnosti tlačne opreme i sklopova s najvećim dopuštenim tlakom PS većim od 0,5 bara. Njezinim člankom 3. stavkom 1. u biti se predviđa da države članice poduzimaju sve nužne korake kako bi osigurale da se ta oprema i sklopovi mogu staviti na raspolaganje na tržištu i u uporabu, u smislu članka 2. točaka 15. i 17. te direktive, samo ako ispunjavaju zahtjeve koji su njome određeni. Prilog I. navedenoj direktivi stoga utvrđuje „osnovne sigurnosne zahtjeve” koji se moraju poštovati.

22

Člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom Direktive 2014/68 određeno je da države članice ne smiju na temelju rizika zbog tlaka zabraniti, ograničiti ili spriječiti stavljanje na raspolaganje na tržištu i u uporabu, pod uvjetima koje je dao proizvođač, tlačne opreme i sklopova koji su u skladu s odredbama te direktive te nose oznaku CE, kako se ne bi ugrozio cilj usklađivanja nacionalnih odredbi koji se želi postići tom direktivom, kako je određen u njezinoj uvodnoj izjavi 62. (vidjeti, kad je riječ o Direktivi 97/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. svibnja 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica o tlačnoj opremi (SL 1997., L 181, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 42., str. 3.), koja je Direktivom 2014/68 stavljena izvan snage, presudu od 10. veljače 2022., DIMCO Dimovasili M. I. K. E., C‑499/20, EU:C:2022:93, t. 22. i 25.).

23

U skladu s člankom 2. točkom 31. Direktive 2014/68, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 37., „oznaka CE” omogućuje proizvođaču da navede kako je tlačna oprema ili sklop koji je njezin predmet u skladu s primjenjivim zahtjevima zakonodavstva Unije o usklađivanju kojim je predviđeno stavljanje te oznake. Stoga ta oznaka potvrđuje sukladnost te opreme i sklopova s takvim zahtjevima te je vidljiva posljedica cijelog postupka koji obuhvaća ocjenjivanje sukladnosti u širem smislu.

24

Iz toga proizlazi da države članice ne mogu radi stavljanja na tržište i u uporabu opreme i sklopova koji imaju oznaku CE za tu opremu i sklopove nametati dodatne zahtjeve, uz osnovne sigurnosne zahtjeve iz Priloga I. Direktivi 2014/68.

25

Međutim, člankom 3. stavkom 2. te direktive državama članicama priznaje se pravo da propišu one zahtjeve koje ocijene potrebnima za osiguranje zaštite osoba i posebno radnika pri korištenju tlačne opreme ili sklopa u pitanju, pod uvjetom da to ne znači da su takva oprema ili sklop izmijenjeni na način koji te direktiva ne predviđa. Tu odredbu treba tumačiti na način da joj nije protivan nacionalni propis koji prilikom ugradnje ili uporabe tlačne opreme ili sklopova, uključujući one koji nose oznaku CE, nameće određene zahtjeve čiji je cilj jamčenje sigurnosti osoba, ako taj propis ne dovodi ni do kakve izmjene te opreme ili sklopova i ne predstavlja prepreku zabranjenu člancima 34. i 36. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 10. veljače 2022., DIMCO Dimovasili M. I. K. E., C‑499/20, EU:C:2022:93, t. 26. do 28.).

26

U ovom predmetu iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da Uredba od 25. lipnja 1980. uporabu opreme koja koristi zapaljiva rashladna sredstva u javnim ustanovama uvjetuje poštovanjem određenog broja zahtjeva navedenih u točki 12. ove presude. Međutim, članak CH 35. stavak 3. prvi podstavak Uredbe od 25. lipnja 1980. neprimjenjivanje tih zahtjeva na opremu koja koristi zapaljiva rashladna sredstva koja imaju oznaku CE uvjetuje time da je ona hermetički zatvorena.

27

No takav uvjet nije među osnovnim sigurnosnim zahtjevima predviđenima Direktivom 2014/68, osobito njezinim Prilogom I. Međutim, kao što je to utvrđeno u točkama 24. i 25. ove presude, dodatni zahtjevi radi stavljanja na raspolaganje na tržištu i stavljanja u uporabu opreme i sklopova koji imaju oznaku CE nisu obuhvaćeni člankom 3. stavkom 2. Direktive 2014/68. Stoga države članice ne mogu nametati takve dodatne zahtjeve, neovisno o tome dovode li oni ili ne dovode do izmjene opreme ili sklopova o kojima je riječ.

28

U tim okolnostima, suprotno onomu što tvrdi francuska vlada, države članice ne mogu, pa ni „samo za uporabu te opreme u prostorima otvorenima za javnost i s obzirom na posebne sigurnosne rizike od požara”, radi stavljanja navedene opreme na raspolaganje na tržištu i stavljanja u uporabu nametati dodatne zahtjeve, uz one predviđene Direktivom 2014/68. Naime, takvim bi se nacionalnim zahtjevima mjere usklađivanja predviđene tom direktivom lišile korisnog učinka.

29

Osim toga, točno je da postupak zaštite – koji je predviđen, među ostalim, u člancima 40. i 41. navedene direktive i na koji se u tom kontekstu poziva francuska vlada – omogućuje državama članicama donošenje mjera koje se odnose na opremu i sklopove koji imaju oznaku CE, kada identificiraju opremu ili sklopove koji nisu u skladu s primjenjivim odredbama prava Unije ili kada unutar njih utvrde nedostatak koji bi mogao ugroziti sigurnost osoba, nalažući im da o tome žurno obavijeste Komisiju, kako bi ona utvrdila jesu li te mjere opravdane. Međutim, taj se postupak po definiciji odvija nakon stavljanja dotične opreme na raspolaganje na tržištu i stavljanja u uporabu te stoga ne može obuhvaćati odredbu kao što je članak CH 35. stavak 3. prvi podstavak Uredbe od 25. lipnja 1980.

30

Naposljetku, važno je naglasiti da okolnost da se tom uredbom mijenja postojeći nacionalni propis kako bi se uzele u obzir odredbe Uredbe br. 517/2014 – kojima se predviđa smanjenje uporabe fluorougljikovodika koji se koriste, među ostalim, u rashladnoj i klimatizacijskoj opremi te opremi za dizalice topline, kako bi se smanjile emisije fluoriranih stakleničkih plinova – ne može dovesti u pitanje tumačenje članka 3. stavka 2. Direktive 2014/68, kako proizlazi iz točke 27. ove presude. Naime, iako ta uredba, na temelju svojeg članka 1. točke (b), određuje uvjete stavljanja na tržište određenih proizvoda i opreme koji sadrže fluorirane stakleničke plinove ili čije funkcioniranje o njima ovisi, njome se ne uređuju projektiranje, proizvodnja i ocjenjivanje sukladnosti tlačne opreme i sklopova, koji su obuhvaćeni Direktivom 2014/68.

31

S obzirom na prethodno navedeno, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 2. Direktive 2014/68, u vezi s njezinim člankom 2. točkom 31. i člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom, treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis koji, radi zaštite zdravlja i sigurnosti osoba od rizika od požara u prostorima otvorenima za javnost, za tlačnu opremu i spojeve koji koriste zapaljiva rashladna sredstva, radi stavljanja te opreme i tih sklopova na raspolaganje na tržištu ili stavljanja u uporabu, nameće zahtjeve koji se ne nalaze među osnovnim sigurnosnim zahtjevima predviđenima tom direktivom, čak i ako ta oprema i ti sklopovi imaju oznaku CE.

32

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje:

Članak 3. stavak 2., u vezi s člankom 2. točkom 31. i člankom 5. stavkom 1. prvim podstavkom Direktive 2014/68/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje na tržištu tlačne opreme,

treba tumačiti na način da mu se:

protivi nacionalni propis koji, radi zaštite zdravlja i sigurnosti osoba od rizika od požara u prostorima otvorenima za javnost, za tlačnu opremu i spojeve koji koriste zapaljiva rashladna sredstva, radi stavljanja te opreme i tih sklopova na raspolaganje na tržištu ili stavljanja u uporabu, nameće zahtjeve koji se ne nalaze među osnovnim sigurnosnim zahtjevima predviđenima tom direktivom, čak i ako ta oprema i ti sklopovi imaju oznaku CE.