–

za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,

–

za Europsku komisiju, L. Nicolae i C. Vrignon, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL 2006., L 102, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 167. i ispravci SL 2015., L 272, str. 15. i SL 2016., L 195, str. 83.), kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2020/1054 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. (SL 2020., L 249., str. 1.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 561/2006).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Pricoforest SRL, poduzeća koje posluje u sektoru šumarstva sa sjedištem u Rumunjskoj, i Inspectoratula de Stat pentru Controlul în Transportul Rutier (Državni inspektorat za nadzor cestovnog prijevoza (ISCTR), Rumunjska) u vezi s prekršajnim sankcijama izrečenima tom poduzeću zbog kršenja pravila o dnevnom vremenu vožnje i dnevnom razdoblju odmora vozača.

3

Uvodna izjava 17. Uredbe br. 561/2006 glasi:

„Cilj je ove Uredbe poboljšati socijalne uvjete za zaposlenike koji su njome obuhvaćeni, a isto tako i opću cestovnu sigurnost. Taj je cilj uglavnom postignut odredbama kojima se utvrđuju maksimalna vremena vožnje tijekom dana, tjedna te razdoblja od dva uzastopna tjedna, odredbom koja obvezuje vozače na redovito razdoblje tjednog odmora najmanje jednom u dva uzastopna tjedna te odredbama koje propisuju da ni u kojem slučaju razdoblje dnevnog odmora ne može biti manje od neprekinutog razdoblja od devet sati. […]”

4

U skladu s člankom 1. te uredbe:

„Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora vozača koji obavljaju cestovni prijevoz robe i putnika s ciljem usklađivanja uvjeta tržišnog natjecanja između različitih oblika kopnenog prometa, posebno u odnosu na cestovni sektor te s ciljem poboljšanja radnih uvjeta rada i sigurnosti cestovnog prometa. Cilj ove Uredbe je i promicanje poboljšanih praksi nadzora i provedbe od strane država članica te poboljšanih radnih praksi u djelatnosti cestovnog prometa.”

5

U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) navedene uredbe, ona se osobito primjenjuje na cestovni prijevoz „tereta gdje najveća dopuštena masa vozila, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelazi 3,5 tona”.

6

U skladu s člankom 4. točkama (e) i (g) iste uredbe:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]

7

Članak 6. Uredbe br. 561/2006, kojim se utvrđuju najdulje trajanje dnevnog vremena vožnje, tjednog vremena vožnje te vožnje tijekom dva uzastopna tjedna, u svojem stavku 5. pojašnjava:

„Vozač evidentira kao ostale poslove svako vrijeme provedeno na način opisan u članku 4. točki (e) kao i svako vrijeme provedeno u upravljanju vozilom koje se koristi za komercijalne radnje koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe […]. Ova se evidencija unosi ručno na evidencijskom listu ili ispisu ili uporabom opcije ručnog unosa na uređaju za bilježenje.”

8

Člankom 13. stavkom 1. te uredbe određuje se:

„Pod uvjetom da nisu dovedeni u pitanje ciljevi utvrđeni u članku 1., svaka država članica može odobriti iznimke od članaka od 5. do 9. [kojima se utvrđuju pravila primjenjiva na posadu, vrijeme vožnje, stanke i razdoblja odmora] te zahtijevati da te iznimke podliježu pojedinačnim uvjetima na njezinom vlastitom području ili, u dogovoru s državama na koje se to odnosi, na području druge države članice, koje se primjenjuju na prijevoz koji se obavlja pomoću:

[…]

[…]”

9

U skladu s člankom 2. Ordonanțe Guvernului nr. 37privind stabilirea cadrului de aplicare a regulilor privind perioadele de conducere, pauzele și perioadele de odihnă ale conducătorilor auto și utilizarea aparatelor de înregistrare a activității acestora (Uredba Vlade br. 37 o utvrđivanju okvira za primjenu pravila o vremenima vožnje, stankama i vremenu odmora vozača te uporabi sustava za evidenciju njihovih aktivnosti), od 7. kolovoza 2007. (Monitorul Oficial al României, br. 565 od 16. kolovoza 2007.):

„Operacije prijevoza predviđene člankom 13. stavkom 1. točkama (a) do (d), (f) do (h) i (j) do (p) Uredbe br. 561/2006 izuzete su na području Rumunjske od primjene odredbi te uredbe.”

10

Službenici ISCTR‑a provodili su 2. rujna 2020. kontrolu nad motornim vozilom s poluprikolicom koje je društvo Pricoforest upotrebljavalo za prijevoz drva, na mjestu koje se nalazi na rumunjskom državnom području, oko 130 km cestom udaljenog od sjedišta tog poduzeća.

11

Nakon provjera i analiza podataka preuzetih s tahografa iz tog vozila, utvrđeno je, s jedne strane, da je od 17. kolovoza 2020., u 5.15 sati, i 18. kolovoza 2020., u 19.23 sata, vozač vozio 15 sati i 56 minuta, što je za 5 sati i 56 minuta prelazilo maksimalno dnevno vrijeme vožnje od 10 sati, predviđeno člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 561/2006. Tijekom tog razdoblja vozač je uzeo odmor u trajanju 6 sati i 48 minuta, iako je, u skladu s člankom 4. točkom (g) te uredbe, trebao uzeti dnevno razdoblje odmora od najmanje 9 sati. Za taj je prekršaj društvu Pricoforest izrečena novčana kazna od 9000 rumunjskih leia (RON) (oko 1800 eura), odnosno 4500 RON (oko 900 eura) u slučaju plaćanja u roku od 15 dana.

12

S druge strane, službenici ISCTR‑a utvrdili su da je vozač navedenog vozila 25. kolovoza 2020. između 00.54 sata i 4.24 sata uzeo odmor u trajanju od 3 sata i 30 minuta, iako je to vrijeme odmora trebalo iznositi najmanje 9 sati, na temelju članka 8. stavka 2. navedene uredbe. Za taj je prekršaj društvu Pricoforest također izrečena novčana kazna od 4000 RON (oko 800 eura), odnosno 2000 RON (oko 400 eura) u slučaju plaćanja u roku od 15 dana.

13

To je društvo 25. rujna 2020. podnijelo tužbu sudu koji je uputio zahtjev zahtijevajući poništenje izvješća o počinjenom prekršaju ili, podredno, zamjenu izrečenih novčanih kazni upozorenjem. Društvo Pricoforest tvrdi, pri tom ne osporavajući podatke koji su preuzeti iz tahografa kontroliranog vozila, da se registrirano vrijeme odnosi na prijevoz robe koji obavlja vozilo iz članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 i da su ti prijevozi, na temelju Uredbe Vlade br. 37 od 7. kolovoza 2007., izuzeti od primjene pravila o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora utvrđenima tom uredbom. Usto, društvo Pricoforest smatra da je službenik koji je utvrdio te činjenice pogrešno izjednačio pojam „krug [radijusa] do 100 km od sjedišta poduzeća”, u smislu te odredbe s cestovnom udaljenošću između mjesta na kojem se nalazi njegovo sjedište i mjesta na kojem je provedena kontrola nad navedenim vozilom.

14

ISCTR je pak tvrdio da se iznimka iz članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 odnosi samo na prijevoz koji se obavlja u krugu radijusa do 100 kilometara od sjedišta dotičnog poduzeća. Međutim, budući da je kontrola o kojoj je riječ u glavnom postupku provedena na mjestu koje je oko 130 km udaljeno od sjedišta društva Pricoforest, na vozilo koje je predmet te kontrole više se ne primjenjuje ta iznimka i stoga se na njega primjenjuju pravila o vremenu vožnje, stankama i razdobljima odmora koja su uspostavljena tom uredbom.

15

U tom se kontekstu sud koji je uputio zahtjev pita, kao prvo, o tumačenju pojma „krug [radijusa] do 100 km od sjedišta poduzeća” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006. Iako priznaje da pojam „radijus” odgovara ravnoj liniji povučenoj na karti iz središta kruga u kojem se određena radnja obavlja, taj sud ipak smatra da ciljevi te uredbe, koji se sastoje od poboljšanja socijalnih uvjeta radnika na koje se primjenjuje i cestovne sigurnosti, ne bi bili postignuti ako bi unutar takvog kruga od primjene pravila o vremenu vožnje, stankama i odmorima, uspostavljenima navedenom uredbom, bili izuzeti prijevozi koji se obavljaju na većoj udaljenosti.

16

Kao drugo, navedeni sud pita se treba li, kada vozilo iz članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 redovno obavlja prijevoze robe ne samo u krugu radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća nego i izvan tog kruga, tu odredbu tumačiti na način da su iz primjene pravila navedenih u prethodnoj točki izuzeti svi obavljeni prijevozi ili barem prijevozi koji ne prelaze taj krug radijusa do 100 km, ili na način da nijedan od navedenih prijevoza nije izuzet od primjene navedenih pravila.

17

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev dodaje da primjena predmetnih pravila samo na prijevoze robe koji se obavlja izvan kruga radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća onemogućuje provjeru tjednog razdoblja odmora utvrđenog tom uredbom. Također primjećuje da bi tumačenje članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 na način da su svi prijevozi koje obavlja kontrolirano vozilo, uključujući one koji se obavljaju izvan tog kruga radijusa do 100 km, oslobođeni od primjene te uredbe, podrazumijevalo da društvo Pricoforest u glavnom postupku nije počinilo prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

18

U tim je okolnostima Judecătoria Miercurea Ciuc (Prvostupanjski sud u Miercurea‑Ciucu, Rumunjska) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

19

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li pojam „[radijusa] do 100 km od sjedišta poduzeća” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 shvatiti na način da se odnosi na ravnu liniju povučenu na karti između sjedišta dotičnog poduzeća i odredišta vozila kojim se to poduzeće koristi za prijevoz robe u okviru vlastite poduzetničke djelatnosti ili na udaljenost koju je to vozilo stvarno prešlo?

20

Iz članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 proizlazi da svaka država članica može odobriti iznimke od njezinih članaka 5. do 9. i podvrgnuti ih posebnim uvjetima na svojem državnom području, pod uvjetom da nisu dovedeni u pitanje ciljevi iz članka 1. navedene uredbe. Te iznimke i ti uvjeti primjenjuju se na prijevoze robe koje obavljaju vozila koja koriste ili su ih iznajmila, bez vozača, poljoprivredna, hortikulturna, šumarska, stočarska ili ribarska poduzeća za prijevoz tereta za potrebe svoje vlastite poduzetničke djelatnosti u krugu radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća.

21

Pojam „krug [radijusa]” nije definiran Uredbom br. 561/2006, a njezin članak 13. stavak 1. točka (b) ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica radi definiranja smisla i dosega tog izraza.

22

Iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da se takva odredba u pravilu mora autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Europskoj uniji uzimajući u obzir ne samo uobičajeni smisao pojmova navedene odredbe u svakodnevnom jeziku nego i njezin kontekst i cilj koji se želi postići predmetnim propisom (vidjeti u tom smislu presudu od 16. rujna 2021., The Software Incubator, C‑410/19, EU:C:2021:742, t. 31. kao i navedenu sudsku praksu).

23

U svakodnevnom govoru izraz „radijus” označava dužinu koja odgovara polovici promjera kruga, a povezuje njegovo središte i sve točke njegova opsega.

24

Osim toga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 28. i 29. svojeg mišljenja, kada je zakonodavac Unije u nekoj odredbi Uredbe br. 561/2006, koja nije članak 13. stavak 1. točka (b), želio uputiti na konkretnu udaljenost, prijeđenu ili koju treba preći cestom, tada je dao preciznu naznaku u tom smislu u samom tekstu te odredbe. To je, među ostalim, slučaj s člankom 3. točkom (a) i člankom 16. stavkom 1. točkom (b), in fine, te uredbe.

25

Iz toga slijedi da pojam „[radijusa] do 100 km od sjedišta poduzeća” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 treba shvatiti na način da se odnosi na ravnu liniju koja ne prelazi 100 km, povučenu na karti iz tog sjedišta, a koja ga povezuje sa svim točkama zemljopisnog područja koje okružuje navedeno mjesto. Taj pojam stoga ne obuhvaća cestovnu udaljenost koju je dotično vozilo stvarno prešlo.

26

Budući da to tumačenje članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 jasno proizlazi iz teksta te odredbe i strukture te uredbe, njezini ciljevi, na koje se poziva sud koji je uputio zahtjev, a koji se sastoje od poboljšanja socijalnih uvjeta radnika na koje se primjenjuje navedena uredba i cestovne sigurnosti, ne mogu dovesti u pitanje navedeno tumačenje.

27

S obzirom na prethodno navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti da pojam „[radijusa] do 100 km od sjedišta poduzeća” u smislu članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 treba shvatiti na način da se odnosi na ravnu liniju koja ne prelazi 100 km, povučenu na karti iz navedenog sjedišta, a koja ga povezuje sa svim točkama zemljopisnog područja koje okružuje to isto mjesto.

28

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 561/2006 tumačiti na način da, kada je država članica na temelju te odredbe odobrila iznimke od članaka 5. do 9. te uredbe, koje se primjenjuju na prijevoze robe koji se obavljaju vozilima na koje se odnosi navedena odredba, i kada ta vozila ne obavljaju prijevoz samo u krugu radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća, nego i izvan tog kruga, takvo korištenje vozila čini te iznimke primjenjivima na sve prijevoze robe koje obavljaju navedena vozila, neovisno o tome jesu li obavljeni izvan ili unutar navedenog kruga, ili, nasuprot tomu, isključuje primjenu navedenih iznimaka na sve te prijevoze.

29

Iz članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 proizlazi da se iznimke od članaka 5. do 9. te uredbe, kojima se utvrđuju pravila koja se primjenjuju, među ostalim, na vremena vožnje, stanke i razdoblja odmora vozača, koja države članice mogu odobriti na temelju te odredbe, primjenjuju na prijevoze robe vozilima iz te odredbe ako su ispunjeni uvjeti koje ta odredba predviđa, a koji su navedeni u točki 20. ove presude.

30

Te iznimke treba usko tumačiti i njihov doseg treba odrediti uzimajući u obzir osobito svrhe Uredbe br. 561/2006 (vidjeti, po analogiji, presude od 7. veljače 2019., NK, C‑231/18, EU:C:2019:103, t. 21. i od 21. studenoga 2019., Deutsche Post i dr., C‑203/18 i C‑374/18, EU:C:2019:999, t. 50. i navedenu sudsku praksu). Stoga se članak 13. stavak 1. točka (b) te uredbe ne može tumačiti na način da se njegovi učinci proširuju preko onoga što je nužno za osiguranje zaštite interesa koji se njome želi zaštititi (vidjeti, po analogiji, presudu od 13. ožujka 2014., A. Karuse, C‑222/12, EU:C:2014:142, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

31

Iz toga slijedi, kao što je to nezavisni odvjetnik naveo u točkama 62. i 63. svojeg mišljenja, da se članak 13. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 561/2006 ne može tumačiti na način da se, kada se vozila na koja se on odnosi upotrebljavaju istodobno za prijevoze robe u krugu radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća i za prijevoze robe izvan tog kruga, ta odredba primjenjuje na sve prijevoze robe koje su obavila ta vozila, uključujući i one poduzete izvan tog kruga. Stoga se na potonje prijevoze ne mogu primijeniti iznimke od članaka 5. do 9. te uredbe.

32

Nasuprot tomu, tumačenje članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 561/2006 na način da se, kada vozila obavljaju prijevoz robe istodobno u krugu radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća i izvan tog kruga, na nijedan od tih prijevoza ne odnose iznimke od članaka 5. do 9. te uredbe, lišilo bi tu odredbu njezina korisnog učinka.

33

U tom pogledu, valja podsjetiti na to da članak 6. stavak 5. Uredbe br. 561/2006, nalaže vozaču da kao „ostale poslove” evidentira, među ostalim, „svako vrijeme provedeno u upravljanju vozilom koje se koristi za komercijalne radnje koje nisu obuhvaćene područjem primjene [te] uredbe”. Naime, razdoblja upravljanja vozilom koja su, u skladu s tom odredbom, evidentirana kao „ostali poslovi’, razdoblja su stvarne aktivnosti vozača tijekom kojih on ne može slobodno raspolagati svojim vremenom i koja, s obzirom na to da će doprinijeti vozačevu umoru, mogu utjecati na njegovo upravljanje vozilom (vidjeti u tom smislu presudu od 18. siječnja 2001., Skills Motor Coaches i dr., C‑297/99, EU:C:2001:37, t. 36. do 39.).

34

Kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 80. svojeg mišljenja, u slučaju upotrebe vozila iz članka 13. stavka 1. točke (b) Uredbe 561/2006 ne samo u krugu radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća nego i izvan tog kruga, ta obveza evidentiranja omogućuje nacionalnim tijelima da provjere odgovaraju li doista razdoblja vožnje, evidentirana u skladu s člankom 6. stavkom 5. te uredbe kao „ostali poslovi”, cestovnom prijevozu na koji se odnose iznimke od članaka 5. do 9. navedene uredbe, odobrene na temelju njezina članka 13. stavka 1. točke (b). Prema tome, kada je riječ o prijevozima koje obavlja kontrolirano vozilo na koje se ne odnose takve iznimke, nacionalna tijela mogu provjeriti jesu li poštovana pravila o vremenima vožnje, stankama i razdobljima odmora, koja proizlaze iz navedenih članaka 5. do 9.

35

S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 13. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 561/2006 treba tumačiti na način da, kada je država članica na temelju te odredbe odobrila iznimke od članaka 5. do 9. te uredbe, koje se primjenjuju na prijevoze robe koji se obavljaju vozilima na koja se odnosi navedena odredba, i kada ta vozila ne obavljaju te prijevoze samo u krugu radijusa do 100 km od sjedišta dotičnog poduzeća nego i izvan tog kruga, te su iznimke tada primjenjive samo na prijevoze robe koje obavljaju ta vozila, a koji ne prelaze navedeni krug.

36

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (osmo vijeće) odlučuje: