EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62020CC0405

Mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Rantosa od 27. siječnja 2022.
EB i dr. protiv Versicherungsanstalt öffentlich Bediensteter, Eisenbahnen und Bergbau (BVAEB).
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof.
Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Članak 157. UFEU‑a – Protokol (br. 33) – Jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada – Direktiva 2006/54/EZ – Članak 5. točka (c) i članak 12. – Zabrana svake neizravne diskriminacije na temelju spola – Sustav strukovnog socijalnog osiguranja koji se primjenjivao nakon datuma navedenog u tom protokolu i tom članku 12. – Starosne mirovine službenika – Nacionalni propis kojim se predviđa godišnja prilagodba starosnih mirovina – Socijalno diferencirana prilagodba s obzirom na visinu iznosa starosne mirovine uz potpuno isključivanje prilagodbe iznad određenog iznosa – Razlozi za opravdanje.
Predmet C-405/20.

Digital reports (Court Reports - general)

ECLI identifier: ECLI:EU:C:2022:61

 MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

ATHANASIOSA RANTOSA

od 27. siječnja 2022. ( 1 )

Predmet C‑405/20

EB,

JS,

DP

protiv

Versicherungsanstalt öffentlich Bediensteter, Eisenbahnen und Bergbau (BVAEB)

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Članak 157. UFEU‑a – Protokol br. 33 o članku 157. UFEU‑a – Jednake plaće muškaraca i žena – Ograničenje vremenskih učinaka – Direktiva 2006/54/EZ – Jednake mogućnosti i jednako postupanje prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada – Članci 5. i 12. – Zabrana svake neizravne diskriminacije na temelju spola – Sustavi strukovnog socijalnog osiguranja – Starosne mirovine nacionalnih službenika – Udio muškaraca u kategoriji koja prima najveće mirovine – Propis kojim se predviđa godišnja prilagodba mirovina – Socijalno diferencirane prilagodbe mirovina koje se potpuno isključuju iznad određenog iznosa mirovine – Razlozi za opravdanje”

I. Uvod

1.

Kao što to proizlazi iz presude Defrenne III ( 2 ), uklanjanje diskriminacije na temelju spola jedno je od temeljnih ljudskih prava kao općih načela prava Europske unije, a zadaća je Suda osigurati njihovo poštovanje.

2.

U tom pogledu, Sud od presude Defrenne II ( 3 ) priznaje izravan učinak članka 119. UEEZ‑a (koji je nakon izmjene postao članak 141. UEZ‑a, koji je pak postao članak 157. UFEU‑a), kojim se predviđa primjena načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad. Na temelju presude od 17. svibnja 1990., Barber (C‑262/88, u daljnjem tekstu: presuda Barber, EU:C:1990:209), članak 119. UEEZ‑a primjenjuje se na sustave strukovnog socijalnog osiguranja ( 4 ), uzimajući u obzir da se na izravan učinak ovog članka ipak ne može pozvati kako bi se zatražilo priznavanje prava na mirovinu s učinkom od datuma koji prethodi toj presudi ( 5 ). Ta je sudska praksa sada kodificirana Protokolom br. 33 o članku 157. UFEU‑a i Direktivom 2006/54/EZ ( 6 ).

3.

U ovom slučaju, osobe EB, JS i DP (u daljnjem tekstu: tužitelji iz glavnog postupka) umirovljeni su austrijski savezni službenici, muškog spola. Na temelju nacionalnog propisa o prilagođavanju mirovina za 2018., koji se na njih primjenjuje, provedena je socijalno diferencirana prilagodba koja se potpuno isključuje iznad određenog iznosa mirovine, što je dovelo do toga da se njihove mirovine nisu povećale, ili su se povećale vrlo malo, za razliku od onih umirovljenika koji primaju mirovine manjeg iznosa.

4.

U okviru spora koji se vodi između njih i Versicherungsanstalta öffentlich Bediensteter, Eisenbahnen und Bergbau (BVAEB) (Fond za zdravstveno osiguranje javnih službenika i namještenika javnih tijela, željezničkog i rudarskog sektora, Austrija, u daljnjem tekstu: BVAEB), tužitelji iz glavnog postupka tvrdili su pred Verwaltungsgerichtshofom (Visoki upravni sud, Austrija), sudom koji je uputio zahtjev, da se tim propisom uvodi neizravna diskriminacija na temelju spola jer su savezni službenici koji primaju najveće mirovine u velikoj većini muškarci.

5.

Taj sud pita Sud o tumačenju članka 157. UFEU‑a, Protokola br. 33 o članku 157. UFEU‑a i Direktive 2006/54 kako bi provjerio je li navedeni propis u skladu s pravom Unije.

6.

U ovom mišljenju predložit ću Sudu da na upućena pitanja odgovori da se u ovom slučaju načelo jednakih plaća primjenjuje bez ograničenja vremenskih učinaka i da se, podložno provjerama koje navedeni sud treba provesti, pravu Unije ne protivi propis kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, pod uvjetom da je taj propis opravdan objektivnim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola.

II. Pravni okvir

A.   Pravo Unije

7.

Članak 1. Direktive 2006/54, naslovljen „Cilj”, glasi:

„Cilj je ove direktive osigurati provedbu načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada.

Ona u tu svrhu sadrži odredbe za provedbu načela jednakog postupanja s obzirom na:

[…]

(c) sustave strukovnog socijalnog osiguranja.

[…]”

8.

Člankom 2. te direktive, naslovljen „Definicije”, u stavku 1. predviđa se:

„Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

(b)

‚neizravna diskriminacija’ postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;

[…]

(f)

‚sustavi strukovnog socijalnog osiguranja’ su sustavi koji nisu uređeni Direktivom Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u području socijalne sigurnosti ( 7 ), čija je svrha osigurati davanja radnicima određenog poduzeća ili grupe poduzeća, grane djelatnosti, zanimanja ili grupe zanimanja, bilo da se radi o zaposlenicima ili samozaposlenima, kojima se nadopunjuju ili zamjenjuju davanja na temelju zakonskih sustava socijalnog osiguranja, bez obzira je li članstvo u tim sustavima obvezatno ili dobrovoljno.”

9.

Članak 5. Direktive 2006/54, koji se nalazi u poglavlju 2. naslovljenom „Jednako postupanje u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja”, iz njezine glave II., glasi:

„Ne dovodeći u pitanje članak 4., zabranjuje se izravna ili neizravna diskriminacija na temelju spola u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja, posebno s obzirom na:

[…]

(c)

obračun davanja, uključujući dopunska davanja koja se isplaćuju za bračnog druga i uzdržavane članove obitelji te uvjete kojima je uređeno trajanje i zadržavanje prava na davanja.”

10.

Člankom 7. te direktive, naslovljenim „Materijalno područje primjene”, u stavku 1. točki (a) podtočki iii. predviđa se da se odredbe iz navedenog poglavlja 2. primjenjuju na sustave strukovnog socijalnog osiguranja koji pružaju zaštitu od rizika od „starosti”, uključujući prijevremeno umirovljenje.

11.

Člankom 12. navedene direktive, naslovljenim „Retroaktivni učinak”, u stavku 1. određuje se:

„Mjere za provedbu ovog poglavlja u odnosu na radnike uključuju sva davanja iz sustava strukovnog socijalnog osiguranja koja potječu iz razdoblja zaposlenja nakon 17. svibnja 1990. i primjenjuju se retroaktivno do tog datuma, osim kod radnika i drugih korisnika – članova obitelji radnika koji su prije tog datuma pokrenuli sudski ili drugi istovjetni postupak na temelju nacionalnog prava. U tom se slučaju provedbene mjere primjenjuju retroaktivno do 8. travnja 1976. i uključuju sva davanja koja potječu iz razdoblja zaposlenja nakon tog datuma. Za države članice koje su pristupile Zajednici nakon 8. travnja 1976. i prije 17. svibnja 1990. taj se datum zamjenjuje datumom kad se članak 141. Ugovora [koji je postao članak 157. UFEU‑a] počeo primjenjivati na njihovom području.”

B.   Austrijsko pravo

12.

Članak 41. Bundesgesetza über die Pensionsansprüche der Bundesbeamten, ihrer Hinterbliebenen und Angehörigen (Pensionsgesetz 1965) (Savezni zakon o mirovinskim pravima saveznih službenika, njihovih nadživjelih i članova njihove obitelji (Zakon o mirovinama iz 1965.)) od 18. studenoga 1965. ( 8 ), u verziji koja je bila na snazi na dan nastanka činjenica iz glavnog postupka ( 9 ) (u daljnjem tekstu: PG iz 1965.), naslovljen „Učinci budućih izmjena ovog Saveznog zakona i prilagodba davanja koja se plaćaju periodično”, glasi:

„[…]

(2)   Starosne mirovine i obiteljske mirovine koje se isplaćuju na temelju ovog zakona […] prilagođavaju se u istom trenutku i u istoj mjeri kao i mirovine obuhvaćene obveznim sustavom mirovinskog osiguranja,

1.

ako je mirovinsko pravo već utvrđeno prije 1. siječnja predmetne godine

[…]

(4)   Za kalendarsku godinu 2018. po analogiji se primjenjuje metoda prilagodbe mirovina utvrđena člankom 711. [Algemeines Sozialversicherungsgesetza (Opći zakon o socijalnoj sigurnosti) ( 10 ) (u daljnjem tekstu: ASVG)] […]. U slučaju povećanja na temelju članka 711. stavka 1. točke 2. ASVG‑a, ukupan iznos povećanja treba pripisati starosnoj ili obiteljskoj mirovini.”

13.

Člankom 108.f ASVG‑a, u verziji koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka ( 11 ), predviđa se:

„(1)   Savezni ministar za socijalnu sigurnost, generacijsku solidarnost i zaštitu potrošača utvrđuje faktor prilagodbe za svaku kalendarsku godinu uzimajući u obzir referentnu vrijednost.

(2)   Referentna vrijednost utvrđuje se tako da povećanje mirovina koje proizlazi iz prilagodbe prema referentnoj vrijednosti odgovara povećanju potrošačkih cijena u skladu sa stavkom 3. Zaokružuje se na tri decimalna mjesta.

(3)   Povećanje potrošačkih cijena utvrđuje se na temelju prosječnog povećanja tijekom 12 kalendarskih mjeseci do srpnja godine koja prethodi godini prilagodbe, pri čemu se koristi indeks potrošačkih cijena za 2000. ili bilo koji drugi indeks koji ga je zamijenio. U tu svrhu treba izračunati aritmetičku sredinu godišnjih stopa inflacije koje je objavio Statistik Austria (Zavod za statistiku, Austrija) za razdoblje izračuna.”

14.

Člankom 108.h ASVG‑a, u verziji koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka ( 12 ), određuje se:

„(1)   S učinkom od 1. siječnja svake godine,

(a)

sve mirovine koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja za koje je referentni datum (članak 223. stavak 2.) prije 1. siječnja te godine;

[…]

množe se faktorom prilagodbe. […]

(2)   Prilagodba iz stavka 1. provodi se na temelju mirovine na koju je stečeno pravo na temelju odredbi koje su bile na snazi 31. prosinca prethodne godine […]”.

15.

U članku 711. ASVG‑a, u verziji koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica iz glavnog postupka ( 13 ), stavak 1. glasi kako slijedi:

„Odstupajući od članka 108.h stavka 1. prve rečenice i članka 108.h stavka 2., povećanje mirovina za kalendarsku godinu 2018. ne provodi se s pomoću faktora prilagodbe, nego na sljedeći način: Ukupni dohodak od mirovine (stavak 2.) povećava se

1. ako ne iznosi više od 1500 eura mjesečno, za 2,2 %;

2. ako mjesečno iznosi više od 1500 eura i ne prelazi 2000 eura, za 33 eura;

3. ako mjesečno iznosi više od 2000 eura i ne prelazi 3355 eura, za 1,6 %;

4. ako mjesečno iznosi više od 3355 eura i ne prelazi 4980 eura, za postotak koji se između navedenih vrijednosti linearno smanjuje s 1,6 % na 0 %.

Do povećanja ne dolazi ako ukupni dohodak od mirovine iznosi više od 4980 eura mjesečno.”

III. Glavni postupak, prethodna pitanja i postupak pred Sudom

16.

Tužitelji iz glavnog postupka, muškog spola, rođeni redom 1940., 1948. i 1941., radili su kao savezni službenici u Austriji. Odlaskom u mirovinu redom 2000., 2013. i 2006. primaju starosnu mirovinu na temelju PG‑a iz 1965., čiji je mjesečni bruto iznos 2017. za prvog tužitelja bio 6872,43 eura, za drugog tužitelja 4676,48 eura i za trećeg tužitelja 5713,22 eura.

17.

Svaki od tužitelja iz glavnog postupka zatražio je od BVAEB‑a da donese odluku kojom se utvrđuje iznos njihovih starosnih mirovina od 1. siječnja 2018. BVAEB je odlučio da iznos starosnih mirovina osoba EB i DP ne treba prilagođavati uz obrazloženje da taj iznos prekoračuje gornju granicu od 4980 eura mjesečno iz članka 711. stavka 1. ASVG‑a. Što se tiče starosne mirovine osobe JS, prilagodba je provedena primjenom povećanja od 0,2989 %.

18.

Tužitelji iz glavnog postupka podnijeli su tužbu protiv tih odluka Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud, Austrija) u kojoj su tvrdili da članak 41. stavak 4. PG‑a iz 1965., u vezi s člankom 711. stavkom 1. točkom 4. i posljednjom rečenicom ASVG‑a (u daljnjem tekstu: sporni propis), kojim im se u cijelosti ili gotovo u cijelosti uskraćuje prilagodba za 2018. zbog iznosa njihovih starosnih mirovina, za razliku od umirovljenika koji primaju manje mirovine, nije u skladu s pravom Unije zbog postojanja neizravne diskriminacije na temelju spola.

19.

U prilog svojoj tužbi tvrdili su da su se od 1995. propisi o plaćama i mirovinama koji se na njih primjenjuju sve više pogoršavali i da se od 31. prosinca 1998. iznos starosnih mirovina više nije prilagođavao u skladu s promjenama plaća službenika u aktivnoj službi, kao što je to bilo predviđeno propisima koji su bili na snazi do tog datuma, te da se sada prilagođava s obzirom na faktor prilagodbe koji u biti odražava promjene kupovne moći. Dodali su da se prilagodba mirovina koja bi bila potrebna za „očuvanje stvarne novčane vrijednosti”, koja se u načelu predviđa propisima o prilagođavanju mirovina, nije uvijek provodila tijekom prethodnih godina.

20.

Tužitelji iz glavnog postupka podnijeli su statističku analizu u kojoj se prikazuje raspodjela primatelja starosnih i obiteljskih mirovina obuhvaćenih PG‑om iz 1965. prema spolu i prema iznosu. Iz te analize proizlazi da je u kategoriji primatelja starosnih mirovina u iznosu većem od 4980 eura mjesečno ukupno 8417 muškaraca i 1086 žena. Uzimajući u obzir samo starosne mirovine, u toj je kategoriji umirovljenika 8417 muškaraca i 1040 žena. Suprotno tomu, ukupan broj primatelja starosnih mirovina u austrijskoj saveznoj javnoj službi iznosi 79491 muškarca i 22470 žena. U postupku pred Bundesverwaltungsgerichtom (Savezni upravni sud) te brojke nisu osporavali ni BVAEB ni taj sud.

21.

U presudama koje se odnose na osobe EB i DP od 29. studenoga odnosno 10. prosinca 2018. navedeni je sud utvrdio da sporni propis utječe na mnogo više muškaraca nego žena u dijelu koji se odnosi na posljednju rečenicu članka 711. stavka 1. ASVG‑a uz obrazloženje da kategorija osoba koje primaju mirovine iznad najveće osnovice uključuje više muškaraca. Suprotno tomu, isti sud do takvog utvrđenja nije došao u presudi koja se odnosi na osobu JS, koja je, s obzirom na mjesečni iznos njezine starosne mirovine, donesena na temelju tog propisa u dijelu koji se odnosi na članak 711. stavak 1. točku 4. ASVG‑a.

22.

Tim je presudama Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud) odbio tužbe tužiteljâ iz glavnog postupka. U tom pogledu taj je sud smatrao da sudska praksa Suda iz presude od 20. listopada 2011., Brachner (C‑123/10, EU:C:2011:675), nije primjenjiva u ovom slučaju jer se glavni predmeti ne odnose na diskriminaciju povezanu s najmanjim mirovinama, nego na nepovoljno postupanje na temelju spola prema primateljima većih mirovina, što treba ocijeniti s obzirom na drugi kriterij. Navedeni je sud presudio i da do diskriminacije ne može doći ako je pripadnost kategoriji primatelja većih mirovina povezana s nepovoljnim postupanjem u trenutku povećanja predmetnog davanja.

23.

Tužitelji iz glavnog postupka podnijeli su zahtjev za reviziju tih presuda sudu koji je uputio zahtjev, koji je spojio predmete.

24.

Taj sud ističe da tužitelji iz glavnog postupka ne primaju svoje starosne mirovine na temelju ASVG‑a, nego na temelju PG‑a iz 1965., čije se odredbe, u dijelu u kojem su relevantne, u ovom slučaju primjenjuju na mirovine službenika rođenih prije 1955. koji su bili zaposleni u javnoj službi najkasnije do 2005. te su zatim umirovljeni.

25.

Prema mišljenju tog suda, s obzirom na sudsku praksu Suda, starosne mirovine koje primaju tužitelji iz glavnog postupka obuhvaćene su pojmom „plaća” u smislu članka 157. UFEU‑a i treba ih smatrati davanjima koja se isplaćuju na temelju „sustava strukovnog socijalnog osiguranja” u smislu Protokola br. 33 o članku 157. UFEU‑a i poglavlja 2. glave II. Direktive 2006/54.

26.

Isti sud naglašava da taj protokol i članak 12. Direktive 2006/54 predviđaju ograničenje vremenskih učinaka načela jednakih plaća muškaraca i žena u pogledu „davanja iz sustava strukovnog socijalnog osiguranja”, koje proizlazi iz presude Barber. Za države članice koje su, kao Republika Austrija, pristupile Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru ( 14 )1. siječnja 1994., nije moguće pozvati se na načelo jednakih plaća muškaraca i žena u pogledu mirovinskih davanja koja se odnose na razdoblja rada prije 1. siječnja 1994.

27.

Sud koji je uputio zahtjev pita utječe li, i u kojoj mjeri, to ograničenje na mogućnost tužiteljâ iz glavnog postupka da se pozovu na načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu spornog propisa koji se odnosi na prilagodbu starosnih mirovina za 2018. Taj sud smatra da postoje tri moguća tumačenja.

28.

U skladu s prvim tumačenjem koje predlaže navedeni sud, prilagodba starosnih mirovina element je davanja koji se može povezati s razdobljima zaposlenja prije 1. siječnja 1994., odnosno referentnog datuma, što bi u cijelosti spriječilo tužitelje iz glavnog postupka da se pozovu na načelo jednakog postupanja koje se predviđa člankom 157. UFEU‑a i Direktivom 2006/54. Međutim, pojašnjenja koja je Sud, među ostalim, dao u presudi od 6. listopada 1993., Ten Oever (C‑109/91, EU:C:1993:833) i tekst Protokola br. 33 o članku 157. UFEU‑a ne idu u prilog tom prvom tumačenju.

29.

Na temelju drugog tumačenja, izvršena razdoblja zaposlenja onemogućuju pozivanje na primjenu načela jednakog postupanja ako prethode referentnom datumu. Stoga je za svakog od tužitelja iz glavnog postupka potrebno izračunati udio njegovih razdoblja zaposlenja nakon 1. siječnja 1994. u odnosu na njegova ukupna razdoblja zaposlenja i odobriti mu prilagodbu starosne mirovine na nediskriminirajući način samo u odnosu na taj dio.

30.

Treće tumačenje uključuje da se ograničenje vremenskih učinaka načela jednakog postupanja ne primjenjuje na elemente davanja kao što je godišnja prilagodba starosnih mirovina. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, sudska praksa Suda ide u prilog tom tumačenju.

31.

Osim toga, taj sud ističe da, u skladu s člankom 108.h ASVG‑a, iznos starosnih mirovina treba prilagođavati svake godine prema stopi inflacije. Međutim, zbog spornog propisa službenici koji primaju mjesečnu starosnu mirovinu veću od određenog iznosa nalaze se u nepovoljnijem položaju u odnosu na one kojima je starosna mirovina manja, s obzirom na to da im je, za razliku od potonjih primatelja mirovine, povećanje za 2018. u cijelosti ili gotovo u cijelosti odbijeno. Stoga je pitanje može li se, ovisno o slučaju, neizravna diskriminacija na temelju spola koja proizlazi iz tog propisa smatrati opravdanom s obzirom na pravo Unije odlučujuće za rješavanje glavnog predmeta.

32.

U tom je pogledu BVAEB pred sudom koji je uputio zahtjev tvrdio da navedeni propis, osim uobičajenog cilja očuvanja kupovne moći umirovljenika, ima i „socijalnu komponentu”. Naime, kad bi prilagodba mirovina svake godine primjenjivala u istom postotku, a da se pritom ne pravi razlika obzirom na njihovu visinu, zbog te bi prilagodba u kratkom razdoblju nastao „neopravdani jaz”. Stoga bi bilo razumljivo da, s obzirom na očuvanje kupovne moći i tu socijalnu komponentu, nacionalni zakonodavac regulatorno intervenira pružanjem potpore osobama s manjim mirovinama i da u pogledu mirovina koje su znatno veće od prosjeka nije potrebno povećanje kupovne moći. Postupno smanjenje po kategorijama koje je taj zakonodavac odabrao prilikom prilagodbe starosnih mirovina za 2018. opravdava se činjenicom da iznadprosječno povećanje troškova hrane i troškova života (hrana, piće, stanovanje) utječe na male i srednje mirovine.

33.

Sud koji je uputio zahtjev ima dvojbe u pogledu nužnosti, prikladnosti i, prije svega, dosljednosti spornog propisa. Naime, on se odnosi samo na primatelje starosnih mirovina, iako postoje odgovarajući instrumenti socijalne politike, čije je područje primjene objektivno definirano, kao što su progresivne stope poreza na dohodak, prijenosi i druga davanja za pomoć koja se financiraju porezom. Usto, na temelju nacionalnog prava, osobe na koje se odnosi članak 41. PG‑a iz 1965., odnosno umirovljeni službenici, nalaze se u posebnoj situaciji koja ih bitno razlikuje od primatelja mirovina koje se isplaćuju iz sustava socijalne sigurnosti s obzirom na to da je starosna mirovina službenika plaća uređena javnim pravom koju treba smatrati naknadom za pružene usluge. U skladu sa sudskom praksom Verfassungsgerichtshofa (Ustavni sud, Austrija), bitna karakteristika mirovina službenikâ temelji se, među ostalim, na tome da je odnos između službenika i njegova poslodavca doživotan pravni odnos, u okviru kojeg i mirovina predstavlja davanje koje isplaćuje isključivo poslodavac. Prema tome, dok se mirovine koje se isplaćuju u okviru sustava socijalne sigurnosti temelje na načelu financiranja iz doprinosa te ih isplaćuje društvo za osiguranje, doprinosi službenikâ u aktivnoj službi ne uplaćuju se u fond mirovinskog osiguranja, nego u državni proračun.

34.

Osim toga, iako je nacionalni zakonodavac izvršio značajne intervencije u pogledu prilagodbe mirovine službenikâ za 2018., nije poduzeo takvu mjeru „socijalne ravnoteže” u odnosu na službenike u aktivnoj službi na koje se prilikom prilagodbe plaća za 2018. nije primijenilo nikakvo stupnjevanje. U pogledu službenika u aktivnoj službi postojalo je opće povećanje od 2,33 %, koje nije bilo ograničeno na usklađivanje zbog inflacije, nego je sadržavalo dodatno povećanje zbog toga što su službenici trebali sudjelovati u gospodarskom rastu. Isto tako, taj je zakonodavac intervenirao samo u okviru sustava strukovnog socijalnog osiguranja koji se primjenjuje na službenike, a istodobno se suzdržao od usporedivih intervencija u drugim sustavima strukovnog socijalnog osiguranja, primjerice u odnosu na primatelje privatnih mirovina, što se čini nedosljednim.

35.

Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, postavlja se i pitanje je li prilikom ispitivanja proporcionalnosti i dosljednosti spornog propisa dopušteno usredotočiti se samo na jednu godinu, razmatranu zasebno, ili je potrebno uzeti u obzir činjenicu da ta mjera nije bila jednokratna po svojoj prirodi jer je nacionalni zakonodavac za određene godine već nekoliko puta odstupio od temeljnog pravila prilagodbe uvedenog 2004. Prema tome, jedan od tužitelja iz glavnog postupka tvrdio je, a da to Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud) nije osporavao, da je od njegova umirovljenja do 2017. prilagodba njegove mirovine dovela do njezina smanjenja od ukupno 22 % u odnosu na pravilno usklađivanje s inflacijom te, nakon stupanja na snagu spornog propisa, od ukupno 25 %.

36.

Naposljetku, valja utvrditi predstavlja li postojanje kategorije osoba koja je definirana činjenicom da prima veće starosne mirovine i uključuje veći udio muškaraca jer su, s obzirom na to da su žene povijesno bile u nepovoljnom položaju u profesionalnom životu, oni češće imali pristup radnim mjestima koja dovode do većih starosnih mirovina samo po sebi opravdanje ili isključuje mogućnost pozivanja na diskriminaciju muškaraca u tom kontekstu.

37.

U tim je okolnostima Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1.

Treba li vremensko ograničenje primjene načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koje proizlazi iz presude donesene u predmetu C‑262/88, Barber, te Protokola br. 33 koji se odnosi na članak 157. UFEU‑a i članka 12. Direktive [2006/54] tumačiti na način da (austrijski) primatelj mirovine nema pravo ili tek (djelomično) ima pravo pozivati se u pogledu dijela svojeg zahtjeva koji proizlazi iz razdoblja zaposlenja nakon 1. siječnja 1994., na načelo jednakog postupanja, kako bi dokazao da je diskriminiran propisom o prilagođavanju mirovina službenikâ iz 2018., poput onog koji se primijenio u glavnim postupcima?

2.

Treba li načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama (na temelju članka 157. UFEU‑a u vezi s člankom 5. Direktive 2006/54) tumačiti na način da se neizravno različito postupanje, poput onog koje eventualno proizlazi iz propisâ o prilagođavanju mirovina iz 2018., primjenjivih u glavnim predmetima, ukazuje kao opravdano, i ako se uzmu u obzir slične mjere koje su prethodno donesene, kao i znatan gubitak vrijednosti u odnosu na prilagodbu stvarne vrijednosti starosnih mirovina zbog inflacije (25 % u predmetnom slučaju) koji je prouzročen njihovim kumulativnim djelovanjem, osobito:

kako bi se spriječio ‚jaz’ između viših i nižih starosnih mirovina (koji nastaje pri redovitoj prilagodbi s jedinstvenom stopom), premda bi isti bio isključivo nominalan te se njime ne bi promijenio odnos vrijednosti;

kako bi se ostvarila opća ‚socijalna komponenta’ u smislu jačanja kupovne moći primateljâ nižih starosnih mirovina, premda a) taj se cilj može postići i bez ograničenja prilagodbe većih mirovina i b) zakonodavac ne predviđa na isti način takvu mjeru i u pogledu kupovne moći u slučaju prilagodbe manjih primanja djelatnih službenikâ zbog inflacije (nauštrb djelatnih službenika s većim primanjima) niti je donio propis o usporedivoj intervenciji u prilagodbu vrijednosti mirovina u drugim sustavima strukovnog socijalnog osiguranja (u kojima ne sudjeluje država) s ciljem jačanja kupovne moći manjih mirovina (nauštrb prilagodbe većih mirovina),

radi očuvanja i financiranja ‚sustava’, premda starosne mirovine službenikâ ne isplaćuje društvo za osiguranje, iz sustava organiziranog poput osiguranja koje se financira doprinosima, nego po osnovi naknade koju savezna država kao poslodavac umirovljenih službenika istima isplaćuje za obavljeni rad, tako da očuvanje ili financiranje sustava nisu bili odlučujući, nego, u konačnici, isključivo proračunski razlozi,

jer statistički znatno veći postotak muškaraca u kategoriji primatelja većih starosnih mirovina treba smatrati posljedicom povijesne nejednakosti mogućnosti žena u području zapošljavanja i rada, što predstavlja samostalan razlog za opravdanje, odnosno (prije takvog opravdanja) a priori isključuje mogućnost neizravne diskriminacije na temelju spola, u smislu Direktive 2006/54 ,ili

jer je taj propis dopušten kao pozitivna mjera u smislu članka 157. stavka 4. UFEU‑a?”

38.

Pisana očitovanja podnijeli su tužitelji iz glavnog postupka, austrijska vlada i Europska komisija. Osoba DP podnijela je i dodatna pisana očitovanja.

IV. Analiza

A.   Prvo prethodno pitanje

39.

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Protokol br. 33 o članku 157. UFEU‑a i članak 12. Direktive 2006/54 tumačiti na način da se ograničenje vremenskih učinaka načela jednakih plaća muškaraca i žena predviđeno tim odredbama primjenjuje na nacionalni propis koji se odnosi na davanja dodijeljena u okviru sustava strukovnog socijalnog osiguranja, kojim se predviđa godišnja prilagodba starosnih mirovina nakon 1. siječnja 1994., ako su razdoblja zaposlenja dotične osobe djelomično prethodila tom datumu.

40.

Uvodno valja provjeriti jesu li starosne mirovine, kao što su one tužiteljâ iz glavnog postupka, obuhvaćene područjem primjene članka 157. UFEU‑a i Direktive 2006/54.

41.

U skladu s člankom 157. stavkom 2. UFEU‑a, „plaća” znači redovitu osnovnu ili minimalnu nadnicu ili plaću te svako drugo primanje u gotovini ili u naravi koje radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca, a u vezi sa zaposlenjem. Prema sudskoj praksi Suda, pojam „plaća” u smislu te odredbe treba tumačiti u širem smislu i on obuhvaća, među ostalim, sve povlastice u novcu ili naravi, sadašnje ili buduće, pod uvjetom da ih je poslodavac, makar i neizravno, odobrio radniku na temelju njegova zaposlenja, bilo na temelju ugovora na radu, zakonodavnih odredbi ili dobrovoljno ( 15 ).

42.

Konkretno, što se tiče mirovina dodijeljenih saveznim službenicima na temelju PG‑a iz 1965., Sud je istaknuo da iznos mirovine ovisi o mirovinskim razdobljima kao i o plaći koju je službenik primao. Mirovina jest buduće plaćanje u gotovini, koje poslodavac isplaćuje svojim zaposlenicima, u izravnoj povezanosti s njihovim radnim odnosom. Naime, u nacionalnom pravu ta se mirovina smatra primitkom od rada koji se nastavlja isplaćivati u okviru odnosa zasnovanog u javnoj službi koji se nastavlja i nakon službenikova umirovljenja. Slijedom toga, Sud je odlučio da ta mirovina stoga predstavlja „plaću” u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a ( 16 ).

43.

Osim toga, u članku 1. točki (c) Direktive 2006/54 navodi se da ona sadržava odredbe za provedbu načela jednakog postupanja s obzirom na „sustave strukovnog socijalnog osiguranja”. U članku 2. stavku 1. točki (f) te direktive oni su definirani kao „sustavi koji nisu uređeni Direktivom [79/7/], čija je svrha osigurati davanja radnicima određenog poduzeća ili grupe poduzeća, grane djelatnosti, zanimanja ili grupe zanimanja, bilo da se radi o zaposlenicima ili samozaposlenima, kojima se nadopunjuju ili zamjenjuju davanja na temelju zakonskih sustava socijalnog osiguranja, bez obzira je li članstvo u tim sustavima obvezatno ili dobrovoljno”.

44.

Iz sudske prakse Suda proizlazi da je savezni službenički mirovinski sustav predviđen u okviru PG‑a iz 1965. sustav koji radnicima određenog profesionalnog sektora pruža davanja kojima je svrha zamijeniti davanja zakonskog sustava mirovinskog osiguranja u smislu članka 2. stavka 1. točke (f) Direktive 2006/54. Naime, savezni službenici isključeni su iz sustava mirovinskog osiguranja uređenog ASVG‑om na temelju toga što su zaposleni u javnoj službi Savezne države, s obzirom na to da na osnovi svojeg radnog odnosa imaju pravo na mirovinska davanja koja odgovaraju onima koja su predviđena tim sustavom mirovinskog osiguranja ( 17 ).

45.

Stoga, kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev, starosne mirovine kao što su one koje primaju tužitelji iz glavnog postupka treba smatrati „plaćom” u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a i davanjima koja se isplaćuju u okviru „sustava strukovnog socijalnog osiguranja” u smislu članka 2. stavka 1. točke (f) Direktive 2006/54, tako da su obuhvaćene područjem primjene te direktive.

46.

Što se tiče takvih davanja, pravom Unije predviđa se vremensko ograničenje primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena. U tom pogledu, Sud je u presudi Barber odlučio da se dovođenje u pitanje pravnih situacija koje su iscrpile svoje učinke u prošlosti protivi važnim razlozima pravne sigurnosti jer bi se u takvom slučaju financijska ravnoteža mnogih ugovorno isključenih mirovinskih sustava mogla retroaktivno narušiti, no da bi ipak trebalo učiniti iznimku u korist osoba koje su pravodobno poduzele inicijative kako bi zaštitile svoja prava. U skladu s tom presudom, ne može se dopustiti nikakvo ograničenje učinaka navedenog tumačenja u pogledu priznavanja mirovinskih prava od datuma navedene presude, tako da nije moguće pozvati se na izravan učinak članka 119. UEEZ‑a (koji je nakon izmjene postao članak 157. UFEU‑a) kako bi se tražilo priznavanje mirovinskih prava s učinkom na datum koji prethodi datumu te presude, osim u slučaju radnika ili osoba koje postavljaju zahtjev i koji su prije datuma te presude pokrenuli sudski postupak ili podnijeli istovrijedan zahtjev na temelju primjenjivog nacionalnog prava ( 18 ).

47.

Stoga se na temelju presude Barber, na izravan učinak članka 119. UEEZ‑a (koji je nakon izmjene postao članak 157. UFEU‑a) moguće pozvati, u svrhu zahtijevanja jednakog postupanja u kontekstu mirovina utemeljenih na zaposlenju, samo u odnosu na davanja koja se plaćaju za razdoblja zaposlenja nakon 17. svibnja 1990., datuma te presude, uz predviđeni izuzetak ( 19 ). To je ograničenje preuzeto u Protokolu br. 33 o članku 157. UFEU‑a, čiji je tekst istovjetan Protokolu br. 2 koji se odnosi na članak 119. UEZ‑a, koji je jasno povezan s presudom Barber jer se konkretno odnosi na isti datum, 17. svibnja 1990. ( 20 ). Takvo ograničenje navodi se i u članku 12. stavku 1. Direktive 2006/54.

48.

U ovom slučaju, prema sudskoj praksi Suda, s obzirom na to da se činjenice iz glavnog postupka odnose na razdoblja rada koja se protežu i prije i nakon pristupanja Republike Austrije Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru i Europskoj uniji, nije moguće pozvati se na načelo jednakih plaća muškaraca i žena u pogledu mirovinskih davanja koja se odnose na razdoblja rada prije 1. siječnja 1994. ( 21 )

49.

Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se spornim propisom, koji se odnosi na prilagođavanje mirovina za 2018. u okviru PG‑a iz 1965., predviđala socijalno diferencirana prilagodba mirovina koja se potpuno isključuje iznad određenog iznosa mirovine. Iz toga slijedi da se na tužitelje iz glavnog postupka uopće nije primijenilo (za osobe EB i DP) ili se gotovo uopće nije primijenilo (za osobu JS) povećanje njihovih mirovina, s obzirom na to da je njihov iznos veći od 4980 eura mjesečno ili blizu njega, za razliku od umirovljenika koji primaju manje mirovine. Pred sudom koji je uputio zahtjev tvrdili su da se kategorija primatelja mirovina u iznosu većem od 4980 eura mjesečno sastoji od velike većine muškaraca, koji su zbog toga žrtve diskriminacije na temelju spola.

50.

Taj sud pita mogu li se tužitelji iz glavnog postupka pozvati na načelo jednakih plaća muškaraca i žena kako bi tvrdili da se spornim propisom uvodi diskriminacija na temelju spola zabranjena pravom Unije. U tom pogledu navedeni sud navodi tri moguća tumačenja ( 22 ), pri čemu smatra da nekoliko argumenata ide u prilog trećem tumačenju, prema kojem se ograničenje vremenskih učinaka načela jednakih plaća predviđenog Protokolom br. 33 o članku 157. UFEU‑a i člankom 12. Direktive 2006/54 ne primjenjuje na godišnju prilagodbu starosnih mirovina kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku.

51.

Slažem se s analizom suda koji je uputio zahtjev. Naime, u tom se protokolu navodi da se u svrhu članka 157. UFEU‑a, prava iz sustava profesionalne socijalne sigurnosti ne smatraju se primicima od rada, ako, i u mjeri u kojoj, se odnose na vrijeme zaposlenja prije 17. svibnja 1990. ( 23 ) Međutim, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda ( 24 ), navedeni protokol treba tumačiti s obzirom na presudu Barber. U tom pogledu, predmet u kojem je donesena ta presuda odnosio se na činjenicu da je radnica imala pravo na starosnu mirovinu odmah nakon poslovno uvjetovanog otkaza, dok je u takvom slučaju radnik iste dobi ispunjavao uvjete samo za odgođenu mirovinu ( 25 ). Sud je odlučio da nije moguće pozvati se na izravan učinak članka 119. UEEZ‑a (koji je nakon izmjene postao članak 157. UFEU‑a) kako bi se zatražilo priznavanje prava na mirovinu s učinkom od datuma koji prethodi datumu navedene presude ( 26 ).

52.

Međutim, u ovom slučaju glavni predmeti ne odnose se na priznavanje prava na mirovinu. Tužitelji iz glavnog postupka umirovljeni su nakon 1. siječnja 1994. i primaju mirovinu u pogledu koje ne osporavaju ni datum priznavanja ni prvobitno utvrđen iznos. Ne dovode u pitanje ni iznos svoje mirovine povezan s plaćanjima izvršenima u prošlosti ni s razdobljima zaposlenja prije 1. siječnja 1994.

53.

Tužitelji iz glavnog postupka pozivaju se na načelo jednakih plaća samo u pogledu propisa o prilagođavanju starosnih mirovina za 2018. Ta prilagodba vrijedi samo za tu godinu i nema retroaktivan učinak. U tim okolnostima, smatram da nije potrebno ograničiti primjenu načela jednakih plaća na dio njihovih mirovinskih prava koja se mogu pripisati razdobljima zaposlenja nakon 1. siječnja 1994. Naprotiv, tužitelji iz glavnog postupka mogu se u cijelosti pozvati na načelo jednakih plaća bez ograničenja vremenskih učinaka tog načela.

54.

Stoga predlažem da se na prvo pitanje odgovori da Protokol br. 33 o članku 157. UFEU‑a i članak 12. Direktive 2006/54 treba tumačiti na način da se ograničenje vremenskih učinaka načela jednakih plaća muškaraca i žena predviđeno tim odredbama ne primjenjuje na nacionalni propis koji se odnosi na davanja dodijeljena u okviru sustava strukovnog socijalnog osiguranja, kojim se predviđa godišnja prilagodba starosnih mirovina nakon 1. siječnja 1994., uključujući ako su razdoblja zaposlenja dotične osobe djelomično prethodila tom datumu.

B.   Drugo prethodno pitanje

55.

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 157. UFEU‑a i članak 5. Direktive 2006/54 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa godišnja prilagodba starosnih mirovina državnih službenika u obliku socijalno diferencirane prilagode mirovina koja se potpuno isključuje iznad određenog iznosa mirovine, u slučaju kada taj propis negativno utječe na znatno veći udio muškaraca nego žena.

56.

U skladu s člankom 5. točkom (c) Direktive 2006/54, zabranjena je svaka izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola prilikom obračuna davanja u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja, koji, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii. te direktive pružaju zaštitu, među ostalim, od rizika od „starosti” ( 27 ).

57.

Odmah na početku valja utvrditi da se nacionalnim propisom kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku ne uvodi diskriminacija izravno temeljena na spolu s obzirom na to da se jednako primjenjuje i na muške i na ženske zaposlenike.

58.

Kada je riječ o tome dovodi li takav propis do neizravne diskriminacije na temelju spola, ona se za potrebe Direktive 2006/54 u njezinu članku 2. stavku 1. točki (b) definira kao situacija koja postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna.

59.

Kao što je to istaknuo sud koji je uputio zahtjev, na temelju spornog propisa savezni službenici koji primaju mjesečnu starosnu mirovinu veću od određenog iznosa nalaze se u nepovoljnijem položaju u odnosu na one kojima je starosna mirovina manja, s obzirom na to da se njihove mirovine nisu povećale.

60.

S obzirom na članak 2. stavak 1. točku (b) Direktive 2006/54, Sud je presudio da se postojanje takvog posebnog stavljanja u nepovoljniji položaj može primjerice utvrditi ako se dokaže da nacionalni propis negativno utječe na znatno veći udio osoba jednog spola u odnosu na osobe drugog spola ( 28 ). Ocjenu činjenica na temelju kojih se može pretpostaviti postojanje neizravne diskriminacije mora provesti nacionalni sud, u skladu s nacionalnim pravom ili nacionalnim praksama koji mogu posebno predviđati da se neizravna diskriminacija može dokazivati na bilo koji način, uključujući na temelju statističkih podataka ( 29 ). Stoga je na tom sudu da ocijeni u kojoj su mjeri pouzdani i mogu li se uzeti u obzir statistički podaci koji su pred njim izneseni, odnosno jesu li oni, među ostalim, izraz čisto slučajnih ili cikličkih pojava i jesu li dovoljno značajni ( 30 ).

61.

U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev navodi da se, na temelju utvrđenja Bundesverwaltungsgerichta (Savezni upravni sud) u predmetima koji se odnose na osobe EB i DP, ne može isključiti da su ispunjeni statistički uvjeti za neizravnu diskriminaciju na temelju spola. U slučaju da sud koji je uputio zahtjev zaključi da sporni propis negativno utječe na znatno veći udio muškaraca nego žena, taj bi sud tada bio dužan ispitati u kojoj se mjeri takvo različito postupanje ipak može opravdati objektivnim čimbenicima koji nisu povezani s bilo kakvom diskriminacijom na temelju spola, kako to proizlazi iz članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/54.

62.

U skladu sa sudskom praksom Suda, to je osobito slučaj ako odabrana sredstva odgovaraju legitimnom cilju socijalne politike, prikladna su za ostvarenje cilja postavljenog propisom o kojem je riječ i potrebna su u tu svrhu, pri čemu se mogu smatrati prikladnima za jamčenje ostvarenja postavljenog cilja samo ako istinski osiguravaju njegovo ostvarenje i to na sustavan i dosljedan način ( 31 ). Država članica o kojoj je riječ, u svojoj ulozi autora odredbe za koju se tvrdi da je diskriminatorna, jest ta koja mora dokazati da ta odredba služi legitimnom cilju socijalne politike, da taj cilj nije povezan s bilo kakvom diskriminacijom na temelju spola i da je mogla razumno ocijeniti da su odabrana sredstva prikladna za ostvarenje tog cilja ( 32 ). Sud je presudio i da države članice raspolažu širokom marginom prosudbe prilikom odabira mjera kojima mogu ostvariti ciljeve svoje socijalne politike i politike zapošljavanja ( 33 ).

63.

Usto, iz sudske prakse Suda proizlazi, iako je u krajnjoj liniji nacionalni sudac, koji je jedini ovlašten ocijeniti činjenice i protumačiti nacionalno pravo, taj koji ocjenjuje je li i u kojoj mjeri zakonska odredba o kojoj je riječ opravdana takvim objektivnim čimbenikom, da je Sud, koji mu treba dati korisne odgovore u okviru prethodnog postupka, ovlašten dati upute na temelju spisa glavnog postupka kao i očitovanja koja su mu podnesena, tako da omogući nacionalnom sudu donošenje odluke ( 34 ).

64.

U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku i pisanih očitovanja austrijske vlade proizlazi da sporni propis osim cilja očuvanja kupovne moći umirovljenika ima i „socijalnu komponentu” u smislu da je 2018. iznadprosječno povećanje troškova robe široke potrošnje (hrana i stanovanje) osobito utjecalo na umirovljene službenike koji su primali male mirovine. Cilj posebnog prilagođavanja mirovina koje je uspostavljeno tim propisom bio je nadoknaditi konkretan gubitak kupovne moći osoba s manjim i prosječnim primanjima većom prilagodbom od one koja se uobičajeno predviđa člankom 108.h ASVG‑a. Usto, prema mišljenju austrijske vlade, socijalno diferencirana prilagodba mirovina koja se potpuno isključuje iznad određenog iznosa mirovine dovela bi do ušteda u službeničkom mirovinskom sustavu, koji se ne financira iz doprinose, nego državnim sredstvima ( 35 ). Stoga se sporni propis temelji na održivom financiranju davanja i generacijskoj pravednosti.

65.

U tom je pogledu Sud odlučio da, iako se proračunskim razlozima ne može opravdati diskriminacija na štetu jednog od spolova, ciljevi koji se sastoje od osiguravanja održivog financiranja mirovina i smanjivanja razlike između razina mirovina koje financira država mogu se smatrati, s obzirom na široku marginu prosudbe kojom raspolažu države članice, legitimnim ciljevima socijalne politike koji nisu povezani s bilo kakvom diskriminacijom na temelju spola ( 36 ).

66.

U tim okolnostima valja smatrati da je sporni propis objektivno opravdan legitimnim ciljevima u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2006/54.

67.

U ovom slučaju, i podložno provjerama koje u tom pogledu treba provesti sud koji je uputio zahtjev, čini se da sporni propis po svojoj prirodi teži takvim ciljevima. Naime, s jedne strane, uštede ostvarene zbog neprilagođavanja najvećih mirovina omogućile su prilagodbu manjih mirovina, a istodobno su dovele do proračunske uštede za državu, kojom se nastoji zajamčiti dugoročno financiranje službeničkih mirovina ( 37 ).

68.

S druge strane, kao što je to naglasila Komisija, indeksacija starosnih mirovina prema stopi inflacije sama po sebi ne mijenja razlike u visini između različitih mirovina te s matematičkog gledišta odstupanje među njima ostaje nepromijenjeno. Međutim, namjera nacionalnog zakonodavca da dodatno zaštiti manje starosne mirovine od učinaka inflacije prihvatljiv je cilj socijalne politike jer povećanje cijena više opterećuje životni standard osoba koje primaju manje starosne mirovine. U ovom slučaju, budući da sporni propis pogađa samo davanja čiji iznos premašuje određeni prag, za učinak ima to da takva davanja približava razini skromnijih mirovina ( 38 ).

69.

Ne čini se da taj propis dovodi do mjera koje premašuju ono što je nužno za ostvarivanje željenih ciljeva, posebice jer su ograničenja povećanja mirovina predviđena člankom 711. ASVG‑a određena stupnjevito u ovisnosti o iznosima dodijeljenih davanja ( 39 ).

70.

S obzirom na argumente koje je iznio sud koji je uputio zahtjev, valja ispitati provodi li se propis kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku na sustavan i dosljedan način.

71.

Kao prvo, taj sud ističe da se sporni propis odnosi samo na primatelje starosnih mirovina, dok postoje odgovarajući instrumenti socijalne politike, kao što su progresivne stope poreza na dohodak ili davanja za pomoć financirana porezom. Međutim, prema mojem mišljenju, činjenica da postoje drugi instrumenti socijalne politike ne može državi članici oduzeti mogućnost prilagodbe iznosa mirovina. U okviru široke margine prosudbe kojom raspolaže, ta država članica treba imati mogućnost koristiti ta različita sredstva, bilo zajedno ili odvojeno, u svrhu postizanja legitimnog cilja socijalne politike.

72.

Kao drugo, navedeni sud naglašava da, dok se mirovine koje se isplaćuju u okviru sustava socijalne sigurnosti temelje na načelu financiranja iz doprinose te ih isplaćuje društvo za osiguranje, doprinosi službenikâ u aktivnoj službi ne uplaćuju se u fond mirovinskog osiguranja, nego u državni proračun. Prema mojem mišljenju, ta razlika u pravnoj situaciji između službenika i osoba koje uplaćuju doprinose u sustav socijalne sigurnosti ne znači da se starosne mirovine službenika nužno moraju ujednačeno prilagoditi ovisno o stopi inflacije. Naime, održivo financiranje mirovina i smanjenje razlike u visinama mirovina, legitimni ciljevi socijalne politike koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola, mogu se jednako primjenjivati na javno financirani mirovinski sustav kao i na sustav koji se temelji na doprinosima uplaćenima društvu za osiguranje.

73.

Kao treće, isti sud napominje da, iako je nacionalni zakonodavac izvršio značajnu intervenciju u pogledu prilagodbe mirovine službenika za 2018., nije poduzeo takvu mjeru „socijalne ravnoteže” u odnosu na službenike u aktivnoj službi na koje se prilikom prilagodbe plaća za 2018. nije primjenjivalo nikakvo stupnjevanje. Međutim, čini mi se da, kako bi se provjerilo provode li se sredstva odabrana za postizanje legitimnog cilja socijalne politike na dosljedan i sustavan način, valja uputiti na predmetnu kategoriju, odnosno na kategoriju umirovljenih službenika. U tom je pogledu na sudu koji je uputio zahtjev da ispita primjenjuje li se, kao što to tvrdi austrijska vlada, sporni propis na isti način na sve primatelje državne mirovine. Ako to nije slučaj, taj propis u tom pogledu nije dosljedan. Ako to jest slučaj, razlika između starosnih mirovina službenikâ i plaća službenikâ u aktivnoj službi, prema mojem mišljenju, nije obuhvaćena područjem primjene članka 5. Direktive 2006/54, kojim se isključivo zabranjuje izravna ili neizravna diskriminacija na temelju spola u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja.

74.

Kao četvrto, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da je nacionalni zakonodavac intervenirao samo u okviru sustava strukovnog socijalnog osiguranja koji se primjenjuje na službenike, a istodobno se suzdržao od usporedivih intervencija u drugim sustavima strukovnog socijalnog osiguranja, primjerice u odnosu na primatelje privatnih mirovina. Što se tiče tog argumenta, čini mi se da ni on nije obuhvaćen područjem primjene članka 5. Direktive 2006/54. Naime, valja ispitati poštuje li se načelo jednakih plaća muškaraca i žena u pogledu predmetnog sustava strukovnog socijalnog osiguranja i onih iste vrste. Provedba tog načela ne pretpostavlja da se nacionalni propis jednako primjenjuje na sve sustave strukovnog socijalnog osiguranja države članice, uključujući one koji nisu obuhvaćeni člankom 2. stavkom 1. točkom (f) Direktive 2006/54.

75.

Kao peto, sud koji je uputio zahtjev navodi da se jednom od tužitelja iz glavnog postupka, nakon stupanja na snagu spornog propisa, starosna mirovina smanjila za 25 % u odnosu na pravilno usklađivanje s inflacijom otkada je u mirovini. U svojim pisanim očitovanjima tužitelji iz glavnog postupka tvrde, kao službenici koje s njihovim poslodavcem veže radni odnos uređen javnim pravom, da je odlučujući element to što su obavljali posao koji odgovara plaći koja se a posteriori smanjuje. Međutim, prema mojem mišljenju, ta je situacija obuhvaćena nacionalnim pravom i socijalnom politikom koju država članica namjerava provoditi. Naime, pravom Unije ne propisuje se da se iznos starosne mirovine mora prilagoditi prema stopi inflacije i da ostaje stabilan, u nepromjenjivoj valuti. Konkretno, što se tiče članka 157. UFEU‑a i Direktive 2006/54, čije se tumačenje traži, tim se odredbama predviđa samo primjena načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama, u okviru kojeg, kao što se to navodi, smanjenje razlike između visine mirovina koje financira država predstavlja legitiman cilj socijalne politike u okviru kojeg države članice raspolažu širokom marginom prosudbe.

76.

Općenito mi se čini da je tih prvih pet argumenata koje je iznio sud koji je uputio zahtjev obuhvaćeno granicama koje se mogu pripisati slobodi djelovanja države članice u području socijalne politike. Oni se kao takvi ne odnose na načelo jednakog postupanja u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja u smislu članka 5. Direktive 2006/54, kojim se propisuje da se u okviru takvog sustava osigura jednakost plaća za muškarce i žene.

77.

Konačno, sud koji je uputio zahtjev pita predstavlja li stavljanje žena u povoljniji položaj u pogledu prilagodbe mirovina, uz obrazloženje da su one povijesno bile u nepovoljnom položaju u profesionalnom životu, legitiman cilj u smislu članka 157. stavka 4. UFEU‑a. U tom pogledu, valja podsjetiti na to da se, prema sudskoj praksi Suda, ta odredba ne može primijeniti na nacionalni propis ako se odnosi samo na to da se ženama odobri veća mirovina a da se pritom ne riješe problemi s kojima se mogu suočiti tijekom svoje profesionalne karijere, i jer nije vidljivo da je to povećanje takve prirode da nadomjesti nepogodnosti kojima bi žene bile izložene, pomažući im u toj karijeri, i da na taj način stvarno osigurava potpunu jednakost između muškaraca i žena u profesionalnom životu ( 40 ).

78.

Prema mojem mišljenju, uz provjere koje treba izvršiti sud koji je uputio zahtjev, iz toga slijedi da se propis kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku provodi na dosljedan i sustavan način.

79.

Zaključno bih želio naglasiti da, kao što je sud koji je uputio zahtjev naveo u svojem drugom prethodnom pitanju, razlog za statistički znatno veći postotak muškaraca u kategoriji osoba koje primaju veće starosne mirovine leži u nepostojanju jednakih mogućnosti za žene u odnosu na muškarce u području zapošljavanja. Naime, razlika između iznosa mirovina muškaraca i žena povijesno proizlazi iz razlika u profesionalnim karijerama. Prema mojem mišljenju, cilj primjene načela jednakog postupanja u strukovnim sustavima socijalnog osiguranja, koje se predviđena člankom 157. UFEU‑a i Direktivom 2006/54, nije održavanje tog nejednakog postupanja zadržavanjem muškaraca u znatno povoljnijoj situaciji. Iz toga proizlazi da zahtjevi za opravdanje moguće neizravne diskriminacije na temelju spola trebaju shodno tomu biti niži ( 41 ).

80.

S obzirom na prethodno navedena razmatranja, predlažem da se na drugo pitanje odgovori da članak 157. UFEU‑a i članak 5. Direktive 2006/54 treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa godišnja prilagodba starosnih mirovina državnih službenika u obliku socijalno diferencirane prilagode mirovina koja se potpuno isključuje iznad određenog iznosa mirovine, u slučaju kada taj propis negativno utječe na znatno veći udio muškaraca nego žena, pod uvjetom da je navedeni propis opravdan objektivnim čimbenicima koji nisu povezani ni s kakvom diskriminacijom na temelju spola.

V. Zaključak

81.

S obzirom na prethodno navedena razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija) odgovori na sljedeći način:

1.

Protokol (br. 33) o članku 157. UFEU‑a i članak 12. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada treba tumačiti na način da se ograničenje vremenskih učinaka načela jednakih plaća muškaraca i žena predviđeno tim odredbama ne primjenjuje na nacionalni propis koji se odnosi na davanja dodijeljena u okviru sustava strukovnog socijalnog osiguranja, kojim se predviđa godišnja prilagodba starosnih mirovina nakon 1. siječnja 1994., uključujući ako su razdoblja zaposlenja dotične osobe djelomično prethodila tom datumu.

2.

Članak 157. UFEU‑a i članak 5. Direktive 2006/54 treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa godišnja prilagodba starosnih mirovina državnih službenika u obliku socijalno diferencirane prilagode mirovina koja se potpuno isključuje iznad određenog iznosa mirovine, u slučaju kada taj propis negativno utječe na znatno veći udio muškaraca nego žena, pod uvjetom da je navedeni propis opravdan objektivnim čimbenicima koji nisu povezani s bilo kakvom diskriminacijom na temelju spola.


( 1 ) Izvorni jezik: francuski

( 2 ) Presuda od 15. lipnja 1978., Defrenne, takozvana presuda Defrenne III (149/77, EU:C:1978:130, t: 26. i 27.)

( 3 ) Presuda od 8. travnja 1976., Defrenne, takozvana presuda Defrenne II (43/75, EU:C:1976:56, t. 40.)

( 4 ) Presuda Barber, t. 30.

( 5 ) Presuda Barber, t. 45. Postoji izuzetak u slučaju radnika ili osoba koje postavljaju zahtjev i koji su prije datuma te presude pokrenuli sudski postupak ili podnijeli istovrijedan zahtjev na temelju primjenjivog nacionalnog prava.

( 6 ) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL 2006., L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246. i ispravci SL 2017., L 162, str. 56. i SL 2019., L 191, str. 45.)

( 7 ) SL 1979., L 6, str. 24. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 7.)

( 8 ) BGBl., 340/1965

( 9 ) BGBl. I, 151/2017

( 10 ) BGBl., 189/1955

( 11 ) BGBl. I, 29/2017

( 12 ) BGBl. I, 111/2010

( 13 ) BGBl. I, 151/2017

( 14 ) Sporazum potpisan 2. svibnja 1992. (SL 1994., L 1, str. 3. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.)) i odobren Odlukom 94/1/EZ, EZUČ Vijeća i Komisije od 13. prosinca 1993. o sklapanju Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru između Europskih zajednica, njihovih država članica i Republike Austrije, Republike Finske, Republike Islanda, Kneževine Lihtenštajna, Kraljevine Norveške, Kraljevine Švedske i Švicarske Konfederacije (SL 1994., L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 3.)).

( 15 ) Presuda od 8. svibnja 2019., Praxair MRC (C 486/18, EU:C:2019:379, t. 70. i navedena sudska praksa)

( 16 ) Presuda od 21. siječnja 2015., Felber (C‑529/13, EU:C:2015:20, t. 23.)

( 17 ) Presuda od 16. lipnja 2016., Lesar (C‑159/15, EU:C:2016:451, t. 28.)

( 18 ) Točke 44. i 45. presude Barber. Vidjeti i presudu od 23. listopada 2003., Schönheit i Becker (C‑4/02 i C‑5/02, EU:C:2003:583, t. 99.).

( 19 ) Presuda od 23. listopada 2003., Schönheit i Becker (C‑4/02 i C‑5/02, EU:C:2003:583, t. 100. i navedena sudska praksa)

( 20 ) Vidjeti u tom smislu presudu od 23. listopada 2003., Schönheit i Becker (C‑4/02 i C‑5/02, EU:C:2003:583, , t. 101. i navedena sudska praksa).

( 21 ) Vidjeti po analogiji presudu od 12. rujna 2002., Niemi (C‑351/00, EU:C:2002:480, t. 54. i 55.). U istom smislu, članak 12. stavak 3. Direktive 2006/54 određuje da se „[z]a države članice koje su Zajednici pristupile nakon 17. svibnja 1990. i koje su 1. siječnja 1994. bile stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, datum 17. svibnja 1990. […] zamjenjuje […] datumom 1. siječnja 1994.”

( 22 ) Vidjeti točke 28. do 30. ovog mišljenja.

( 23 ) Članak 12. stavak 1. Direktive 2006/54 glasi gotovo jednako kao Protokol br. 33 o članku 157. UFEU‑a te se u njemu navodi da „[m]jere za provedbu ovog poglavlja u odnosu na radnike uključuju sva davanja iz sustava strukovnog socijalnog osiguranja koja potječu iz razdoblja zaposlenja nakon 17. svibnja 1990. i primjenjuju se retroaktivno do tog datuma”. Te su dvije odredbe podložne iznimci koja se ne primjenjuje u predmetima kao što su oni o kojima je riječ u glavnom postupku.

( 24 ) Vidjeti točku 47. ovog mišljenja.

( 25 ) Presuda Barber, t. 38.

( 26 ) Podložno iznimci koja se ne primjenjuje u predmetima kao što su oni o kojima je riječ u glavnom postupku.

( 27 ) Presuda od 24. rujna 2020., YS (Strukovne mirovine zaposlenika) (C‑223/19, u daljnjem tekstu: presuda YS, EU:C:2020:753, t. 41.)

( 28 ) Presuda YS, t. 49. i navedena sudska praksa

( 29 ) Presuda YS, t. 50. i navedena sudska praksa

( 30 ) Presuda YS, t. 51. i navedena sudska praksa Naglašavam da ti statistički podaci imaju samo relativnu vrijednost i da ih se ne može shvatiti kao apsolutnu referentnu točku za utvrđivanje posebno nepovoljnog položaja osoba jednog spola u odnosu na osobe drugog spola.

( 31 ) Presuda YS, t. 56. i navedena sudska praksa

( 32 ) Presuda od 17. srpnja 2014., Leone (C‑173/13, EU:C:2014:2090, t. 55. i navedena sudska praksa)

( 33 ) Presuda YS, t. 57. i navedena sudska praksa

( 34 ) Vidjeti u tom smislu presudu YS, t. 58. i navedenu sudsku praksu.

( 35 ) Ističem da osoba DP u svojim pisanim očitovanjima osporava da se sporni propis temelji na tim ciljevima.

( 36 ) Presuda YS, t. 60. i 61. Vidjeti i presudu od 21. siječnja 2021., INSS (C‑843/19, EU:C:2021:55, t. 38.).

( 37 ) Vidjeti u tom pogledu mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu NK (Strukovne mirovine rukovodećeg osoblja) (C‑223/19, EU:C:2020:356, t. 79.), prema kojem se čini da nacionalni zakonodavac sveobuhvatno i sustavno nastoji ostvariti cilj rasterećenja javnih fondova.

( 38 ) Vidjeti u tom smislu presudu YS, t. 63.

( 39 ) Vidjeti u tom smislu presudu YS, t. 65.

( 40 ) Vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2019., Instituto Nacional de la Seguridad Social (Dodatak na mirovinu za majke) (C‑450/18, EU:C:2019:1075, t. 65. i navedena sudska praksa).

( 41 ) Vidjeti u tom smislu mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu NK (Strukovne mirovine rukovodećeg osoblja) (C‑223/19, EU:C:2020:356, t. 76.).

Top