EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62019CN0053

Predmet C-53/19 P: Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Banco Santander, S.A. i Santusa Holding, S.L. protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander i Santusa protiv Komisije

OJ C 112, 25.3.2019, p. 32–33 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

25.3.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 112/32


Žalba koju je 25. siječnja 2019. podnio Banco Santander, S.A. i Santusa Holding, S.L. protiv presude Općeg suda (deveto prošireno vijeće) od 15. studenoga 2018. u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander i Santusa protiv Komisije

(Predmet C-53/19 P)

(2019/C 112/38)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelji: Banco Santander, S.A. i Santusa Holding, S.L. (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, R. Calvo Salinero i A. Lamadrid de Pablo, odvjetnici)

Intervenijenti u potporu tužiteljima u prvom stupnju: Kraljevina Španjolska, Savezna Republika Njemačka i Irska

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

ukine presudu Općeg suda od 15. studenoga 2018.,

prihvati tužbu za poništenje i konačno poništi pobijanu odluku, i

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je 15. studenoga 2018. donio presudu u predmetu T-399/11 RENV, Banco Santander, S.A.i Santusa Holding/Europska komisija (1), protiv koje je podnesena ova žalba. Presudom je odbijena tužba žaliteljâ protiv odluke Europske komisije od 12. siječnja 2011. (2), o „financijskom ugledu”, uređenom člankom 12.5 Leya de Impuesto sobre Sociedades (španjolski Zakon o porezu na dobit).

U potporu svojoj žalbi žalitelji navode jedan žalbeni razlog koji se odnosi pogreške koje se tiču prava sadržane u pobijanoj presudi u pogledu tumačenja članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s pojmom „selektivnost”.

Žalitelji osobito tvrde da je Opći sud:

počinio pogrešku u određivanju referentnog sustava u prvoj fazi ispitivanja selektivnosti,

počinio pogrešku određivanja cilja u odnosu na koji se uspoređuju činjenične i pravne situacije tijekom druge faze ispitivanja selektivnosti,

posljedično, također počinio pogrešku u pogledu dodjele tereta dokazivanja i u primjeni načela proporcionalnosti,

podredno, počinio pogrešku u svojem ispitivanju navodnog nepostojanja dokaza o uzročnoj vezi između nemogućnosti poduzetnikâ za spajanje u inozemstvu i stjecanja inozemnih udjela, i

podredno, počinio pogrešku odbacivši odvojivost mjere ovisno o postotku kontrole,

osim što je nastavio nepravilno pravno rasuđivanje, Opći sud na mnogim navedenim mjestima nadomjestio rasuđivanje iz odluke različitim i vlastitim rasuđivanjem, zbog čega je počinio dodatne pogreške koje se tiču prava.


(1)  Presuda od 15. studenoga 2018., Banco Santander i Santusa/Komisija (T-399/11 RENV, EU:T:2018:787)

(2)  Odluka Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog ugleda (goodwilla) kod stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011., L 135, str. 1.) [neslužbeni prijevod]


Top