1.

Predmetni zahtjev za prethodnu odluku ponovno se odnosi na financiranje javne radiodifuzijske usluge u Danskoj državnim potporama što je već bilo predmetom nekoliko odluka sudova Unije. Na temelju tih odluka utvrđeno je da državne mjere financiranja u korist društva TV2/Danmark A/S (u daljnjem tekstu: TV 2) čine potpore koje su spojive s unutarnjim tržištem ( 2 ).

2.

Međutim, Komisija nije bila obaviještena o tim mjerama prije njihove provedbe. U glavnom se postupku sada postavlja pitanje mora li korisnik koji prima tu formalno nezakonitu potporu Danskoj platiti kamate za razdoblje do Komisijina odobrenja tih potpora. U tu je svrhu Komisija osmislila izraz kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti ( 3 ).

3.

U načelu se obveza plaćanja kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti priznaje i u slučajevima u kojima se potpora ne mora vratiti jer je spojiva s unutarnjim tržištem ( 4 ). Međutim, TV 2 i Danska, koje podupiru Nizozemska i Austrija, u ovom slučaju tvrde da predmetna potpora jest naknada za pružanje javnih usluga što bi trebalo utjecati i na obvezu plaćanja kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti.

4.

Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. UFEU‑a ( 5 ) (u daljnjem tekstu: Uredba 2015/1589) u članku 16. ( 6 ) sadržava odredbe o povratu potpora. Stavak 2. tog članka glasi kako slijedi:

„Iznos potpore koji se treba vratiti u skladu s odlukom o povratu potpore uključuje i kamatu po odgovarajućoj stopi koju odredi Komisija. Kamata se naplaćuje počevši od dana kada je nezakonita potpora stavljena na raspolaganje korisniku do dana povrata njezinog iznosa.”

5.

Financiranje danskog društva TV 2 koje pruža javnu radiodifuzijsku uslugu državnim sredstvima od 1995. do 2002. bilo je predmetom nekoliko administrativnih i sudskih postupaka.

6.

Društvo TV 2 u spornom je razdoblju osim pristojbi za radiodifuzijsku uslugu ostvarilo prihode i prodajom oglasnih prostora na televiziji. Te je prihode povremeno ostvarivalo samostalno društvo TV 2 Reklame A/S koje je u vlasništvu države i koje je dobit djelomično preko fonda proslijedilo društvu TV 2, a djelomično izravno isplatilo društvu TV 2.

7.

Pružatelj radiodifuzijske usluge TV 2 sastoji se od devet samostalnih poduzetnika: osam regionalnih postaja i jednog poduzetnika koji djeluje na nacionalnoj razini. TV 2 je u spornom razdoblju bio zakonom obvezan proizvoditi nacionalne i regionalne televizijske programe te ih emitirati putem nacionalnih i regionalnih postaja.

8.

Regionalne postaje nisu same ostvarivale prihod, nego ih je financirao TV 2. TV 2 je imao zakonsku obvezu i u tom pogledu.

9.

Danska Komisiji nije prijavila financiranje u obliku pristojbi za radiodifuzijsku uslugu i prihoda od oglašavanja. Nakon što je Opći sud poništio prvu Komisijinu odluku iz 2004. ( 7 ), Komisija je nakon preispitivanja u 2011. ( 8 ) (u daljnjem tekstu: Odluka TV 2 II) odlučila da mjere financiranja društva TV 2 od 1995. do 2002. čine mjere potpore čija se nezakonita provedba protivi članku 108. stavku 3. UFEU‑a, ali da je njihov ukupni iznos spojiv s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a. Tu je odluku naposljetku potvrdio Sud ( 9 ).

10.

Oslanjajući se na činjenicu da sporne potpore nisu prijavljene, tužitelj u glavnom postupku, Viasat Broadcasting UK Ltd. (u daljnjem tekstu: Viasat), traži da se utvrdi da je TV 2 obvezan platiti kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti u iznosu od 1746300000 danskih kruna (DKK) (oko 234623606 eura) za razdoblje između isplate potpore i Komisijine konačne odluke iz 2011. o spojivosti tih potpora s unutarnjim tržištem.

11.

Obračunska osnova za potraživane kamate jest zbroj mjera financiranja klasificiranih kao potpora, uključujući stoga i iznose koje je TV 2 primio na temelju prihoda od oglašavanja te iznose koje je TV 2 proslijedio svojim regionalnim postajama.

12.

TV 2 se suprotstavlja tom potraživanju. Smatra da se u situaciji, kao u predmetnom slučaju u kojem je neprijavljena potpora, koja je isplaćena kao naknada za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa, spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a i koju zbog toga nije potrebno vratiti, ne smiju naplatiti kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti. To je mišljenje u bitnom obrazložio time da se članak 106. stavak 2. UFEU‑a u takvim slučajevima protivi primjeni obveza obavješćivanja i mirovanja iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a, ali da je obveza plaćanja kamata u svakom slučaju povezana s postojanjem stvarne neopravdane prednosti. Međutim, u predmetnom slučaju nije riječ o takvoj situaciji.

13.

Rješenjem od 29. svibnja 2019., koje je Sud zaprimio 6. lipnja 2019., Østre Landsret (Žalbeni sud regije Istok, Danska) uputio je Sudu u skladu s člankom 267. UFEU‑a sljedeća prethodna pitanja:

14.

Viasat, TV 2, Kraljevina Danska, Kraljevina Nizozemska, Republika Austrija i Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja u postupku pred Sudom i dostavili pisane odgovore na ostala pitanja Suda.

15.

Sud koji je uputio zahtjev postavlja tri pitanja kojima želi saznati treba li i, ako je odgovor potvrdan, u kojoj mjeri TV 2 treba platiti kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti na primljene iznose zbog toga što nije prijavio potpore za razdoblje od provedbe mjere potpore do Komisijine konačne odluke iz 2011.

16.

U tom pogledu, u okviru prvog prethodnog pitanja treba pojasniti vrijedi li obveza plaćanja kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti, koja polazi od toga da se neprijavljivanje potpora protivi Ugovoru (vidjeti odjeljak A), i za potpore koje se nisu prethodno prijavile, ali ih se dodijelilo u skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a (vidjeti odjeljak B). Predmet drugog i trećeg prethodnog pitanja, koja treba ispitati zajedno, jesu iznosi koje treba uzeti u obzir ako su relevantni za izračun kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti (vidjeti odjeljak C).

17.

Mjera potpore formalno je nezakonita ako je njezina primjena u suprotnosti s postupovnim pravilom iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a ( 10 ). Članak 108. stavak 3. UFEU‑a sastavni je dio sustava nadzora koji je UFEU‑om uspostavljen u području državnih potpora. U okviru tog sustava, države članice imaju obvezu, s jedne strane, prijaviti Komisiji svaku mjeru kojom se želi uvesti ili izmijeniti potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i, s druge strane, ne primijeniti takvu mjeru sve dok ta institucija ne donese konačnu odluku o spomenutoj mjeri, u skladu s člankom 108. stavkom 3. trećom rečenicom UFEU‑a ( 11 ).

18.

Ta obveza obavješćivanja i mirovanja treba osigurati da učinci potpore ne nastanu prije nego što je Komisija imala priliku da u razumnom roku detaljno ispita projekt i po potrebi pokrene službeni istražni postupak ( 12 ). Osigurava da se mjera potpore koja nije spojiva s unutarnjim tržištem nikad ne provede ( 13 ).

19.

Međutim, postoje iznimke od tog načela. Tako se člankom 3. Uredbe (EU) br. 651/2014 ( 14 ) one potpore koje ispunjavaju uvjete Uredbe izuzimaju od smjernica iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a. Međutim, uvodna izjava 7. Uredbe istodobno naglašava iznimnu prirodu tog izuzeća, te pojašnjava da sve ostale potpore podliježu članku 108. stavku 3. UFEU‑a.

20.

Østre Landsret (Žalbeni sud regije Istok) prvim prethodnim pitanjem u biti pita jesu li nacionalni sudovi obvezni korisniku nezakonite potpore naložiti plaćanje kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti i u slučaju kad Komisija kasnije, u skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a, utvrdi da je potpora spojiva s unutarnjim tržištem jer je činila naknadu za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa te ju se zbog toga ne mora vratiti.

21.

Time se prvo prethodno pitanje nadovezuje na presudu u predmetu CELF ( 15 ) u kojoj je Sud utvrdio da plaćanje kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti treba naložiti ako se državnu potporu isplati protivno obvezi prijave, ali za koju je, na temelju članka 107. stavka 3. UFEU‑a, kasnije utvrđeno da je spojiva s unutarnjim tržištem ( 16 ). Stoga naposljetku valja pojasniti utječe li razlog zbog kojeg se smatra da je potpora spojiva s unutarnjim tržištem na obvezu plaćanja kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti.

22.

U pogledu sekundarnog prava, obveza plaćanja kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti proizlazi iz članka 16. stavka 2. Uredbe 2015/1589, odnosno, članka 14. stavka 2. Uredbe br. 659/1999 ( 17 ). Točno je da se ta odredba izričito odnosi samo na situaciju u kojoj potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem te ju stoga treba vratiti. U tom slučaju treba platiti kamate za razdoblje nezakonitosti, odnosno za razdoblje između provedbe mjere i Komisijine konačne odluke.

23.

Međutim, Sud je u predmetu CELF odlučio da obveza plaćanja kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti postoji i ako je, u skladu s člankom 107. stavkom 3. UFEU‑a, potpora spojiva s unutarnjim tržištem te ju zbog toga ne treba vratiti ( 18 ).

24.

U načelu tu sudsku praksu treba primjenjivati na sve potpore koje su spojive s unutarnjim tržištem, ali koje su nezakonite, neovisno o kontekstu njihove spojivosti. Te prigovore treba odbaciti, pogotovo u mjeri u kojoj se danska i nizozemska vlada protive tomu da sudsku praksu u predmetu CELF ne treba uzeti u obzir zbog odstupajućeg načela spojivosti u pogledu nezakonitih potpora u kontekstu usluga od općeg gospodarskog interesa.

25.

Naime, obveza plaćanja kamata proizlazi iz povrede postupovne odredbe iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a. Takva povreda postupka nastaje nepridržavanjem obveze obavješćivanja i mirovanja neovisno o tome jesu li potpore spojive s unutarnjim tržištem. Postupak, čiji je sastavni dio obveza obavješćivanja i mirovanja, treba upravo omogućiti da se utvrdi čini li mjera potporu i je li ona po potrebi spojiva s unutarnjim tržištem. Stoga, smjernice iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a vremenski prethode odluci o spojivosti.

26.

Prema sudskoj praksi, Komisijina odluka o spojivosti kao konačna odluka istražnog postupka ne otklanja povredu zabrane iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a na odgovarajući način ( 19 ) i posljedično nema utjecaja na nezakonitost potpore. Svako drukčije tumačenje dovelo bi do poticanja na nepoštovanje članka 108. stavka 3. treće rečenice UFEU‑a te bi odredbu lišilo njezina korisnog učinka ( 20 ). Naime, ako u okviru planirane potpore, neovisno o tome je li spojiva s unutarnjim tržištem, nepoštovanje članka 108. stavka 3. UFEU‑a ne uzrokuje više rizika ili sankcija nego u slučaju poštovanja te odredbe, poticaj državama članicama da prijave potpore i pričekaju odluku o spojivosti značajno bi se smanjio, čime bi se smanjio i opseg Komisijina nadzora ( 21 ).

27.

Osim toga, takvo tumačenje podrazumijeva premještanje odgovornosti. Naime, u sustavu nadzora potpora nacionalni su sudovi nadležni za zaštitu prava pojedinca od moguće povrede zabrane predviđene člankom 108. stavkom 3. UFEU‑a te, ako je potrebno, za otklanjanje učinaka nezakonitosti potpore ( 22 ). Suprotno tomu, Komisija ocjenjuje je li mjera potpore spojiva s unutarnjim tržištem ( 23 ). Ako Komisijina pozitivna odluka posljedično otklanja povredu postupka, Komisija neizravno odlučuje i o povredi prava pojedinačnih konkurenata korisnika potpore ( 24 ) te im uskraćuje mogućnosti zaštite prava pred nacionalnim sudovima.

28.

Iz svega navedenog proizlazi da povreda postupka i dalje postoji neovisno o eventualnoj spojivosti potpore s unutarnjim tržištem. Kao što je to Sud naglasio, osobito u predmetu CELF, pravom Unije nalaže se da nacionalni sudovi poduzmu one mjere koje su prikladne za učinkovito otklanjanje učinaka nezakonitosti ( 25 ).

29.

Sud je pak u predmetu CELF utvrdio da je plaćanje kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti pouzdan instrument za takvo otklanjanje ( 26 ). Naime, od nacionalnih sudova očekuje se da prava pojedinaca osobito štite od povreda koje proizlaze iz nezakonitosti potpore ( 27 ).

30.

Iz povrede obveze mirovanja proizlazi konkurentska prednost za korisnika nezakonite potpore koja istodobno znači povredu prava trećih osoba koje djeluju na istom tržištu. Ta prednost može biti financijske prirode jer valja pretpostaviti da je korisnik potpore tijekom istražnog postupka tu potporu, a time i povezano ukidanje mjere, dobio na neki drugi način. U načelu, pružatelji usluga od općeg gospodarskog interesa navedeno također mogu dobiti u obliku zajma s provjerenim kamatama tako da je zajam izložen potraživanim kamatama uobičajenim na tržištu ( 28 ). Naime, čak i ako poduzetnici u državnom vlasništvu koje država može financirati dokapitalizacijom često posluju u tim područjima, potraživane kamate koje su uobičajene na tržištu same po sebi čine mogućnost financiranja koja nije obuhvaćena kontekstom državnih potpora i stoga ih se može staviti na raspolaganje ad hoc, a da se prethodno ne provede upravni postupak.

31.

Osim toga, prednost prijevremene provedbe mjere potpore jest i u činjenici da se konkurenti korisnika potpore izlažu učincima potpore koja je spojiva s unutarnjim tržištem prije nego što bi to bio slučaj da se moraju pridržavati postupka, čime se tijekom razdoblja nezakonitosti poboljšava položaj korisnika potpore na tržištu u odnosu na druge subjekte na tržištu ( 29 ).

32.

Ta prednost koju je Sud utvrdio u pogledu nekog tržišta, a koja nije povezana s pružanjem usluga od općeg interesa, ide u korist i pružateljima usluga od općeg gospodarskog interesa. Naime, članak 14. UFEU‑a i članak 106. stavak 2. UFEU‑a pojašnjavaju da i u tom području u načelu postoji tržišno natjecanje te da je ono poželjno. Konačno, predmetni slučaj pokazuje da ta ocjena odgovara i stvarnom stanju dotičnog radiodifuzijskog tržišta. Viasat kao privatni poduzetnik konkurira poduzetniku TV 2 koji pruža javnu uslugu. Poduzetnik koji je zadužen za pružanje usluga stoga ima položaj na tržištu koji se poboljšava činjenicom da već raspolaže financijskim sredstvima za izradu programa u trenutku u kojem Komisija još nije odlučila o potpori. U području televizijskog prijenosa takva sredstva mogu biti osobito važna u pogledu tržišnog natjecanja za ekskluzivna prava emitiranja.

33.

U tom kontekstu, treba odbiti argumente društva TV 2, kao i argumente danske i nizozemske vlade, na temelju kojih TV 2 u predmetnom slučaju nije ostvario nezakonitu prednost prijevremenom provedbom potpore, odnosno, tu je prednost u svakom slučaju trebalo utvrditi ispitivanjem pojedinačnog slučaja. Druge stranke u postupku tomu u prilog u bitnom navode da TV 2 nije primio prevelike potpore, što također treba uzeti u obzir kad se ocjenjuje učinak prijevremene provedbe potpore.

34.

Međutim, prednosti prijevremene dobiti navedene u točki 31. ovog mišljenja, a koja proizlazi iz povrede postupka, ne može se protiviti taj argument koji se tematski odnosi na pitanje spojivosti potpore s unutarnjim tržištem, a time i na činjenice iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Naime, treba razlikovati činjeničnu prednost od prednosti koja proizlazi iz nezakonite provedbe. Dok prva prednost čini materijalni uvjet za dobivanje potpore, a postojanje tog uvjeta Komisija treba utvrditi na temelju određenih kriterija, potonja prednost ne zahtijeva ispitivanje pojedinačnog slučaja jer povoljniji položaj u odnosu na potencijalne konkurente već postoji na temelju dostupnosti državnih sredstava i ne ovisi o tome je li Komisija utvrdila da je mjera spojiva s unutarnjim tržištem. Naime, čak i ako je mjera opravdana, takva je samo zbog toga što podliježe pravilnom postupku ( 30 ).

35.

U tom se kontekstu valja pridržavati načela da se potpori čija se provedba protivi obvezi obavješćivanja i mirovanja iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a, i to neovisno o njezinoj eventualnoj spojivosti s unutarnjim tržištem, pripisuju kamate za razdoblje trajanja nezakonitosti zbog toga što korisnik potpore ostvaruje neopravdanu prednost potporom koja je prijevremeno provedena.

36.

Međutim, postavlja se pitanje zahtijeva li povlastica kojom se pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa ostvaruje na temelju europskih ugovora, među ostalim, članka 14. i članka 106. stavka 2. UFEU‑a, postojanje iznimke od tog načela. U tom se spektru kreću argumenti društva TV 2 i austrijske vlade, u kojima navode da se na temelju članka 106. stavka 2. UFEU‑a ne smije primjenjivati pravilo iz članka 108. stavka 3. UFEU‑a ili, u svakom slučaju, obveza plaćanja kamata, ako pravilo odnosno obveza sprečavaju pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa.

37.

U skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a, poduzeća kojima je povjereno obavljanje usluga od općega gospodarskog interesa podliježu pravilima sadržanima u Ugovorima, osobito pravilima tržišnog natjecanja, i u to u mjeri u kojoj primjena tih pravila ne sprečava, de iure ili de facto, obavljanje posebnih zadaća koje su im povjerene.

38.

U skladu s člankom 14. UFEU‑a, i ne dovodeći u pitanje članak 4. UEU‑a te članke 93., 106. i 107. UFEU‑a, a s obzirom na značenje koje usluge od općeg gospodarskog interesa imaju kao dio zajedničkih vrijednosti Unije, kao i na njihovu ulogu u promicanju socijalne i teritorijalne kohezije, Unija i države članice, svaka u okviru svojih ovlasti i u okviru područja primjene Ugovorâ, vode računa o tome da se takve usluge odvijaju na temelju načela i uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih, koji im omogućuju ispunjavanje njihovih zadataka.

39.

Protokoli br. 26 o uslugama od općeg interesa ( 31 ) i br. 29 o sustavu javne radiodifuzije u državama članicama ( 32 ) priloženi Ugovorima potvrđuju te dvije odredbe ( 33 ).

40.

Obveza plaćanja kamata u pogledu formalno nezakonitih potpora može utjecati na taj cilj osiguravanja usluga od općeg gospodarskog interesa. Naime, s tim bi ciljem, a time naposljetku s navedenim odredbama primarnog prava, bilo nespojivo da se, u okviru obveze plaćanja kamata, korisniku potpore u konačnici oduzmu sredstva koja su mu potrebna za pružanje te usluge.

41.

Međutim, člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a predviđaju se dva načina za prevladavanje zabrana potpore u pogledu financijske potpore takvih vrsta usluga te kako bi se obveza plaćanja kamata mogla staviti u odgovarajući odnos s osiguravanjem usluga od općeg gospodarskog interesa. Kao prvo, u skladu s kriterijima iz presude Altmark Trans ( 34 ), određene mjere državne potpore ne čine potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i, kao drugo, Komisija može odobriti mjere potpore koje ne udovoljavaju tim kriterijima, odnosno, mjere koje čine potpore.

42.

Stoga, ako zbog obveze plaćanja kamata nastane manjak financijskih sredstava za pružanje usluge, država članica može u pogledu tih posebnih potpora ispitati nadoknađuje li pružatelju usluge trošak kamata u skladu s kriterijima utvrđenim u presudi Altmark Trans ( 35 ), kako bi ipak omogućila provedbu potrebnih usluga. U tom je slučaju i dalje osigurano pružanje usluga. Pravo o državnim potporama stoga se ne protivi nadoknadi troška kamata.

43.

Ako mjera koja pružatelju usluge nadoknađuje kamate ne ispunjava kriterije koji su utvrđeni u presudi Altmark, dotična država članica može odobriti potrebna sredstva u obliku potpore što bi podrazumijevalo da Komisija prethodno treba dati odobrenje ( 36 ). U skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a, ta bi potpora bila spojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj financijski trošak kamatama ne sprečava, de iure ili de facto, obavljanje posebnih zadaća koje su im povjerene.

44.

Točno je da bi se to rješenje moglo pobiti činjenicom da se korisniku odobrene isplate, navodno samo kako bi se udovoljilo formalnim zahtjevima postupka, naloži da dio te potpore vrati državi članici u obliku kamata, samo kako bi se taj iznos zatim ponovno ostvario u obliku nove potpore. U tom se kontekstu postavlja pitanje bi li ukidanje obveze plaćanja kamata u pogledu nezakonitih, ali odobrenih, potpora u svrhu pružanja usluga od općeg gospodarskog interesa u pojedinačnim slučajevima bolje odgovaralo materijalno pravnom položaju stranaka u postupku.

45.

Međutim, takvo postupanje u konačnici treba odbiti. Tomu se najprije protivi podjela ovlasti ispitivanja u području prava o državnim potporama. Stoga, u slučaju da se ne poštuju kriteriji iz presude Altmark Trans, „ukidanje” kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti ( 37 ) ustvari predstavlja oprost tih kamata, a time i potporu. U skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a ispitivanje spojivosti te potpore s unutarnjim tržištem isključiva je Komisijina odgovornost te ga nacionalni sudovi ne mogu provesti čak ni u pojedinačnim slučajevima.

46.

Osim toga, obveze obavješćivanja i mirovanja čiji učinak osigurava obvezu plaćanja kamata, osim prethodno navedenih ciljeva ( 38 ) štite i prava konkurenata korisnika potpore. Taj se aspekt ne smatra zastarjelim ako se dokaže da je potpora spojiva s unutarnjim tržištem te da korisnik ostvaruje i povrat kamata.

47.

Osim toga, postupovna prava konkurenata od iznimne su važnosti u okviru europskih programa potpora. S jedne strane, ta prava mogu pridonijeti učinkovitosti nadzora državnih potpora. S druge strane, zabrana državnih potpora osigurava zaštitu nenarušenog tržišnog natjecanja koji potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa ograničavaju samo u onoj mjeri u kojoj je to zaista potrebno.

48.

Točno je da način rješavanja nesklada između obveze plaćanja kamata i pružanja usluga od općeg gospodarskog interesa koji se predlaže u ovom mišljenju stvara povećane administrativne troškove, ali sprečava svaki poticaj da se odustane od prethodnog obavješćivanja o potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa. K tomu, tako se poštuje podjela ovlasti ispitivanja u području prava o državnim potporama između Komisije i nacionalnih sudova. Tim se načinom osiguravaju prava konkurenata, ali i to da opseg takvih potpora podliježe strogom nadzoru, kako u okviru kriterija utvrđenih u presudi Altmark tako i u pogledu odobrenja koje je dala Komisija.

49.

Stoga, obveza nacionalnog suda da korisniku potpore naloži plaćanje kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti vrijedi i ako se nezakonita državna potpora dodijeli za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa i ako je Komisija za tu potporu kasnije utvrdila da je spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU‑a na temelju procjene cjelokupne financijske situacije poduzetnika koji pruža javnu uslugu, uključujući njegovu kapitalizaciju.

50.

Predmet drugog i trećeg prethodnog pitanja jest vrsta osnove na kojoj se temelji izračun kamatnog iznosa. Sud koji je uputio zahtjev tim pitanjima traži pojašnjenje u pogledu iznosa na kojem se temelji kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti. On u biti pita treba li naplatiti kamate na sve mjere financiranja u korist TV 2 u razdoblju koje se ovdje navodi ili treba li određene mjere izuzeti.

51.

Na ta se pitanja može odgovoriti zajedno. Točno je da oba pitanja imaju različite poveznice jer se drugo pitanje odnosi na dio mjera financiranja u korist društvu TV 2 koje proizlaze iz prihoda od oglašavanja, a predmet trećeg pitanja su iznosi koje je TV 2 isplatio regionalnim postajama. Odgovor na oba pitanja proizlazi iz relevantnih propisa kao i povezane sudske prakse.

52.

U skladu s time, obveza obavješćivanja i mirovanja primjenjuje se na svaku mjeru potpore ( 39 ). Sudovi Unije potvrdili su da uvjeti iz članka 107. stavka 1. UFEU‑a postoje i u pogledu prihoda od oglašavanja ( 40 ) i iznosa koje je TV 2 isplatio regionalnim postajama ( 41 ). Stoga se može zaključiti da i ti sastavni dijelovi mjera financiranja čine državne potpore.

53.

Budući da Danska država te mjere potpore nije uredno prijavila te ih je obustavila dok Komisija nije odobrila njihovu dodjelu, riječ je i o formalno nezakonitim potporama koje dovode do kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti u pogledu iznosa koji su posebno navedeni u ovom mišljenju.

54.

Kao što je to već navedeno, pitanje ostvaruje li ili zadržava li korisnik nezakonite potpore nezakonitu prednost na temelju same te potpore nije važno u pogledu kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti ( 42 ). Stoga, kao što smatra sud koji je uputio zahtjev, činjenica da TV 2 nije zadržao neto korist od prihoda koje je isplatio regionalnoj postaji nije relevantna. Obveza plaćanja kamata posljedica je povrede postupka te kompenzira prednost koja proizlazi iz prijevremene provedbe potpore ( 43 ).

55.

Stoga, na drugo i treće pitanje suda koji je uputio zahtjev valja odgovoriti da su nacionalni sudovi obvezni korisniku potpore naložiti plaćanje kamata za razdoblje trajanja nezakonitosti za sve iznose u pogledu kojih je u konačnoj Komisijinoj odluci utvrđeno da korisnika potpore stavljaju u povoljniji položaj u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.

56.

Stoga predlažem Sudu da odluči kako slijedi: