–

za Svenskt Tenn AB, B. Eliasson i M. Jerner, jur. kand.,

–

za Europsku komisiju, É. Gippini Fournier, K. Simonsson, E. Ljung Rasmussen, J. Samnadda i G. Tolstoy, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o [žigu Europske unije] (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) i te odredbe iz Uredbe br. 207/2009, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2015/2424 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2015. (SL 2015., L 341, str. 21.) (u daljnjem tekstu: izmijenjena Uredba br. 207/2009).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, društva Textilis Ltd i Ozgura Keskina i, s druge strane, društva Svenskt Tenn AB, u pogledu toga da tužitelji u glavnom postupku stavljaju na tržište proizvode za kućanstvo koji navodno povređuju žig kojeg je nositelj društvo Svenskt Tenn.

3

Članak 4. Uredbe br. 207/2009, naslovljen „Znakovi od kojih se može sastojati [žig Europske unije]”, propisuje:

„[Žig Europske unije] može se sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, posebno riječi, uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda ili usluga drugog poduzetnika.”

4

Članak 7. te uredbe, naslovljen „Apsolutni razlozi za odbijanje”, u stavku 1. točki (e) propisuje:

„Neće se registrirati sljedeće:

[…]

5

Uvodna izjava 12. Uredbe 2015/2424, koja je izmijenila Uredbu br. 207/2009, navodi:

„Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna sukladnost s načelom prvenstva prema kojem registrirani raniji žig ima prednost pred kasnije registriranim žigom, potrebno je predvidjeti da izvršavanje prava koja proizlaze iz žiga EU‑a ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava nositelja stečena prije podnošenja prijave ili prije datuma prvenstva žiga EU‑a. […].”

6

Članak 7. stavak 1. točka (e) izmijenjene Uredbe br. 207/2009 propisuje:

„Neće se registrirati sljedeće:

[…]

7

Iz članka 4. Uredbe 2015/2424 proizlazi da je stupila na snagu 23. ožujka 2016.

8

Svenskt Tenn stavlja na tržište pokućstvo i tkanine za kućanstvo te drugu opremu za dekoraciju.

9

Tijekom 1930-ih Svenskt Tenn započeo je suradnju s arhitektom Josephom Frankom, koji je za njega nacrtao nekoliko motiva za tkanine za kućanstvo, među ostalim, motiv naziva MANHATTAN, koji stavlja na tržište i u pogledu kojeg tvrdi da je nositelj autorskog prava.

10

Svenskt Tenn je 4. siječnja 2012. podnio prijavu registracije žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Taj figurativni žig MANHATTAN bio je registriran pod brojem 010540268.

11

Proizvodi i usluge za koje je žig bio registriran obuhvaćeni su razredima 11., 16., 20., 21., 24., 27. i 35. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju, među ostalim, sjenilima (razred 11.), stolnjacima, papirnatim ubrusima, papirnatim podlošcima za čaše, papiru za pakiranja, knjigama s tekstom ili crtežima, plakatima (razred 16.), pokućstvu (razred 20.), priboru i posuđu za kućanstvo ili za kuhinju, četkama, staklenim proizvodima, porculanskom i keramičkom posuđu koje nije obuhvaćeno drugim razredima (razred 21.), tkaninama i tekstilnim proizvodima koji nisu obuhvaćeni drugim razredima, pokrivačima za krevete i stolove (razred 24.), sagovima, zidnim tapetama koje nisu od tekstila, papirnatim zidnim tapetama (razred 27.), uslugama maloprodaje pokućstva, jastuka, zrcala, papirnatih zidnih tapeta, sagova, svjetiljki, tkanina, tekstilnih proizvoda, vezova, pribora i posuđa za kućanstvo ili za kuhinju, posuđa, staklenih proizvoda, porculana, keramike, svijećnjaka, papirnatih ubrusa, vreća, draguljarskih proizvoda, knjiga i časopisa (razred 35.).

12

Figurativni žig MANHATTAN prikazan je ovako:

13

Textilis je društvo engleskog prava, u vlasništvu O. Keskina, čija je djelatnost prodaje na internetu počela u 2013. godini. To je društvo prodavalo tkanine i proizvode za kućanstvo s motivima sličnima onima figurativnog žiga MANHATTAN.

14

Svenskt Tenn podnio je protiv Textilisa i O. Keskina pred Stockholms tingsrättom (Prvostupanjski sud u Stockholmu, Švedska) tužbu zbog povrede žiga MANHATTAN kojeg je nositelj i tužbu zbog povrede njegova autorskog prava. Također je zatražio da se Textilisu i O. Keskinu pod prijetnjom kazne zabrani, s jedne strane, prodaja ili distribucija na drugi način javnosti u Švedskoj određenih označenih predmeta i, s druge strane, uporaba tog žiga u Švedskoj za tkanine, jastuke i pokućstvo.

15

U odgovoru na te tužbe Textilis i O. Keskin podnijeli su pred tim sudom protuzahtjev da se utvrdi ništavost žiga MANHATTAN jer, s jedne strane, nema razlikovni karakter i jer se, s druge strane, s obzirom na način na koji se rabi, sastoji od oblika koji proizvodu daje bitnu vrijednost u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009.

16

Stockholms tingsrätt (Prvostupanjski sud u Stockholmu) odbio je taj protuzahtjev, među ostalim, uz obrazloženje, s jedne strane, da se u skladu s člankom 4. Uredbe br. 207/2009 žig Europske unije može sastojati od bilo kojeg znaka koji se može grafički prikazati, uključujući crteže, pod uvjetom da ima razlikovni karakter i, s druge strane, da žig MANHATTAN nije oblik u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. te uredbe.

17

Stockholms tingsrätt (Prvostupanjski sud u Stockholmu) presudio je da su Textilis i O. Keskin povrijedili žig MANHATTAN i da su usto povrijedili autorsko pravo društva Svenkst Tenn.

18

Textilis i O. Keskin podnijeli su žalbu protiv te presude pred Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud u Stockholmu u svojstvu žalbenog suda za intelektualno vlasništvo i gospodarske stvari) radi utvrđivanja ništavosti žiga MANHATTAN, na temelju članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009.

19

U prilog svojoj žalbi ističu da se znak koji se sastoji od motiva tkanine ne može registrirati kao žig a da se ne zaobiđe načelo vremenskog ograničenja zaštite autorskog prava. Smatraju da je to razlog zbog kojeg članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. Uredbe br. 207/2009 sprečava registraciju kao žiga znakova koji se sastoje isključivo od oblika koji proizvodu daje bitnu vrijednost.

20

Nasuprot tomu, Svenkst Tenn tvrdi da se znakovi koji se sastoje od oblika motiva mogu registrirati kao žigovi Europske unije, poput figurativnog žiga MANHATTAN.

21

Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud u Stockholmu u svojstvu žalbenog suda za intelektualno vlasništvo i gospodarske stvari) pita se može li se figurativni žig, poput žiga MANHATTAN, koji se sastoji od dvodimenzionalne reprodukcije dvodimenzionalnog proizvoda, poput tkanine, smatrati oblikom u smislu te odredbe. On u tom smislu ističe da iz članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009 jasno proizlazi da se razlog za ništavost predviđen tom odredbom primjenjuje na trodimenzionalne žigove i dvodimenzionalne žigove koji prikazuju trodimenzionalne oblike, poput prikaza skulpture ili vaze, kao što je to presudio Sud EFTA‑e u točkama 110. do 115. svoje presude od 6. travnja 2017., Norwegian Board of Appeal for Industrial Property Rights – appeal from the municipality of Oslo (E-05/16) ili kao što je to presudio Sud u presudi od 18. lipnja 2002., Philips (C‑299/99, EU:C:2002:377).

22

Međutim, on se pita o tome može li se taj razlog za ništavost primijeniti na dvodimenzionalne žigove koji prikazuju dvodimenzionalni proizvod, poput motiva otisnutog na tkanini ili reprodukcije slike. U tom smislu navodi da bi bilo paradoksalno ne primijeniti taj razlog za odbijanje registracije za takve slučajeve jer ništa ne opravdava različito postupanje između trodimenzionalne skulpture i dvodimenzionalne slike.

23

Navodi da je, za razliku od žiga o kojem je bilo riječi u predmetu koji je doveo do presude od 12. lipnja 2018., Louboutin i Christian Louboutin (C‑163/16, EU:C:2018:423), koji se sastojao od jedne boje otisnute na potplatu cipele, figurativni žig MANHATTAN o kojem je riječ ovdje djelo zaštićeno autorskim pravom.

24

Pita se o tome mijenja li izmjena članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009 Uredbom 2015/2424 – u skladu s kojom se odbija registracija ne samo znakova koji se sastoje isključivo od „oblika” nego i „drugog obilježja proizvoda”, koji mu daje bitnu vrijednost – ocjenu koju treba provesti na temelju tog razloga za ništavost. U tom smislu želi znati treba li u predmetu u tijeku primijeniti Uredbu br. 207/2009 ili izmijenjenu Uredbu br. 207/2009, s obzirom na to da su datum registracije žiga MANHATTAN, datum zahtjeva za proglašavanje ništavosti i datum prvostupanjske presude protiv koje je podnesena žalba svi prije 23. ožujka 2016., datuma stupanja na snagu Uredbe 2015/2424.

25

Ističe da se, u svakom slučaju i neovisno o primjenjivoj verziji tog članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii., u slučaju da se prihvati da se ta odredba primjenjuje na dvodimenzionalne žigove koji prikazuju dvodimenzionalni proizvod, postavlja pitanje kriterija koji omogućuju utvrđivanje može li se za znak, poput onoga u glavnom postupku, smatrati da se „sastoji isključivo od oblika koji proizvodu daje bitnu vrijednost” ako se registracija tog znaka kao žiga odnosi na nekoliko razreda proizvoda i ako je zamišljen na taj način da može prekriti cijeli proizvod ili njegove bitne dijelove ili pak biti rabljen kao logotip.

26

U tom smislu ističe poteškoću ocjene tog razloga za ništavost jer je podnositelj prijave žiga jedino obvezan navesti proizvode u pogledu kojih ima namjeru rabiti taj žig, a ne precizirati praktične okolnosti uporabe znaka u pogledu kojeg traži zaštitu.

27

Tako bi se žig mogao, ovisno o slučaju, otisnuti na proizvodu u cijelosti, poput tkanine za kućanstvo, papira ili poslužavnika, tako da postane bitan element samog proizvoda i da u mnogim slučajevima postoji istovjetnost između žiga i proizvoda, ili pak zauzimati manje mjesto na proizvodu, osobito kad se taj žig rabi kao logotip.

28

U tim je okolnostima Svea hovrätt, Patent- och marknadsöverdomstolen (Žalbeni sud u Stockholmu u svojstvu žalbenog suda za intelektualno vlasništvo i gospodarske stvari) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

29

Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku iii. izmijenjene Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da se primjenjuje na žigove registrirane prije stupanja na snagu te izmijenjene uredbe.

30

Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, kako bi se osigurala zaštita načelâ pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, materijalnopravne odredbe prava Unije treba tumačiti na način da se ne odnose na okolnosti nastale prije njihova stupanja osim u mjeri u kojoj iz njihova teksta, svrhe ili strukture proizlazi da im treba pripisati takav učinak (vidjeti u tom smislu presudu od 14. srpnja 2011., Bureau national interprofessionnel du Cognac,C‑4/10 i C‑27/10, EU:C:2011:484, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

31

U ovom slučaju nije sporno da Uredba 2015/2424, koja je stupila na snagu 23. ožujka 2016., ne sadržava nikakvu odredbu koja izričito predviđa da bi se članak 7. stavak 1. točka (e) podtočka iii. izmijenjene Uredbe br. 207/2009 primjenjivao na žigove Europske unije registrirane prije tog datuma.

32

Nadalje, iz cilja Uredbe 2015/2424 ni iz strukture te uredbe ne proizlazi da je zakonodavac Unije članku 7. stavku 1. točki (e) podtočki iii. izmijenjene Uredbe br. 207/2009 namjeravao dati retroaktivni učinak. Takvo tumačenje proizlazi i iz uvodne izjave 12. Uredbe 2015/2424, koja podsjeća na privrženost zakonodavca Unije načelu pravne sigurnosti.

33

Stoga na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku iii. izmijenjene Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da se ne primjenjuje na žigove registrirane prije stupanja na snagu te izmijenjene uredbe.

34

Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku iii. Uredbe br. 207/2009 tumačiti na način da se znak, poput onoga u glavnom postupku, koji se sastoji od dvodimenzionalnih dekorativnih motiva i koji se stavlja na proizvode poput tkanine ili papira, „sastoji isključivo od oblika” u smislu te odredbe.

35

U tom pogledu, u nedostatku definicije pojma „oblik” u Uredbi br. 207/2009, značenje i doseg tog pojma treba utvrditi, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, sukladno njegovu uobičajenom smislu u svakodnevnom jeziku, pri čemu valja uzeti u obzir kontekst u kojem se koristi i ciljeve kojima teži propis kojega je dio (vidjeti u tom smislu, u pogledu Direktive 2008/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 2008., L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.), presudu od 12. lipnja 2018., Louboutin i Christian Louboutin, C‑163/16, EU:C:2018:423, t. 20. i navedenu sudsku praksu).

36

U kontekstu prava o žigovima pojam „oblik” valja općenito shvatiti na način da označava sve linije i obrise koji prostorno ograničavaju proizvod (presuda od 12. lipnja 2018., Louboutin i Christian Louboutin, C‑163/16, EU:C:2018:423, t. 21.).

37

Na temelju tih razmatranja Sud je presudio da primjena određene boje na posebnom mjestu na proizvodu ne znači da se dotični znak sastoji od „oblika” u smislu članka 3. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Direktive 2008/95, formulacija kojeg je slična onoj članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009, ako registracija žiga nema za cilj zaštitu oblika proizvoda ili njegova dijela, nego jedino primjenu te boje na to posebno mjesto (presuda od 12. lipnja 2018., Louboutin i Christian Louboutin, C‑163/16, EU:C:2018:423, t. 24.).

38

Doduše, kao što je to istaknula Europska komisija u svojim očitovanjima, nije sporno da, za razliku od znaka koji se odnosi na boju kao takvu, znak u glavnom postupku, koji se sastoji od dvodimenzionalnih dekorativnih motiva i koji se stavlja na proizvode poput tkanine ili papira, sadržava linije i obrise.

39

Međutim, za taj se znak ne može smatrati da se „sastoji isključivo od oblika” u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009.

40

Naime, iako je točno da u glavnom postupku dotični znak prikazuje oblike koji se sastoje od vanjskih obrisa crteža koji prikazuje, na stilizirani način, dijelove zemljopisnih karti, taj znak, uz te oblike, ipak sadržava dekorativne elemente koji se nalaze kako unutar tako i izvan tih obrisa.

41

Nadalje, taj znak ističe riječi, među ostalim, riječ Manhattan.

42

U svakom slučaju ne može se smatrati da se znak koji se sastoji od dvodimenzionalnih dekorativnih motiva podudara s oblikom proizvoda kad se taj znak stavlja na proizvode poput tkanine ili papira, oblik kojih se razlikuje od tih dekorativnih motiva.

43

Zbog toga se ne može smatrati da se znak poput onoga u glavnom postupku sastoji isključivo od oblika u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009.

44

Posljedično, isključenje iz članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009 ne može se primijeniti na takav znak.

45

U tom smislu valja istaknuti da okolnost da je znak u glavnom postupku također zaštićen autorskim pravom nije relevantna za pitanje sastoji li se on isključivo od „oblika” u smislu članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke iii. Uredbe br. 207/2009.

46

Stoga na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 7. stavak 1. točku (e) podtočku iii. Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da se znak, poput onoga u glavnom postupku, koji se sastoji od dvodimenzionalnih dekorativnih motiva i koji se stavlja na proizvode poput tkanine ili papira, ne „sastoji isključivo od oblika” u smislu te odredbe.

47

Uzimajući u obzir odgovor na drugo pitanje, nije potrebno odgovoriti na treće pitanje.

48

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje: