EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62018CC0171

Mišljenje nezavisnog odvjetnika E. Tancheva od 28. ožujka 2019.

Court reports – general

ECLI identifier: ECLI:EU:C:2019:272

MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA

EVGENIJA TANCHEVA

od 28. ožujka 2019. ( 1 ) ( 2 )

Predmet C‑171/18

Safeway Ltd

protiv

Andrewa Richarda Newtona,

Safeway Pension Trustees Ltd

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (Žalbeni sud, Ujedinjena Kraljevina))

„Članak 157. UFEU‑a i jednake plaće muškaraca i žena – Provedba presude Barber o jednakim plaćama s obzirom na dob za umirovljenje – Utvrđivanje datuma zatvaranja Barberova ‚prozora’ – Područje primjene zabrane retroaktivnog izravnavanja prema dolje dobi za umirovljenje u skladu s pravom Unije za vrijeme otvorenog Barberova prozora – Nedostatak roka, u pravu države članice, za pokretanje postupka radi provedbe jednakog postupanja s obzirom na dob za umirovljenje – Autonomija prava države članice u primjeni pravnih lijekova i pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje”

1. 

Glavni postupak daje Sudu neuobičajenu priliku da odluči o tome što predviđa pravo Unije kako bi se osigurala djelotvorna provedba načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti u okolnostima u kojima pravo države članice ne predviđa rok za pokretanje postupka radi osporavanja njegovih navodnih povreda, a provedbu zakonodavstva o jednakim plaćama zatraži jedna privatna stranka protiv druge. Točnije, stranke se, u biti, ne slažu o tome jesu li mjere koje je poduzeo mirovinski fond 1991., nakon presude Suda u predmetu Barber ( 3 ), bile prikladne za usklađivanje s pravilima utvrđenim u toj presudi o jednakoj plaći u odnosu na mirovine. Širi zahtjev prava Unije da prava budu popraćena djelotvornim pravnim lijekovima također je relevantan za spor.

2. 

Court of Appeal of England and Wales (Žalbeni sud Engleske i Walesa, Ujedinjena Kraljevina) (u daljnjem tekstu: sud koji je uputio zahtjev) dvoji je li izmjena akta Trusta koji uređuje mirovinsko osiguranje u vezi s pitanjem koje se pojavilo 1996. (trust kao pravni oblik u kojem se strukovna mirovinska osiguranja uobičajeno osnivaju u Ujedinjenoj Kraljevini) ( 4 ), ali koje je odrazilo promjene iz 1991. glede njegova upravljanja, u skladu sa zabranom utvrđenom sudskom praksom Suda ( 5 ) o retroaktivnom izravnavanju prema dolje ( 6 ), izjednačavanjem dobi za umirovljenje muškaraca i žena na način da se na potonje primjeni dob za umirovljenje muškaraca, u razdoblju prije provedbe presude Suda u predmetu Barber.

I. Pravni okvir

A.   Pravo Europske unije

3.

Članak 157. stavci 1. i 2. UFEU‑a navode:

„1.   Svaka država članica osigurava primjenu načela o jednakim plaćama muškaraca i žena za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti.

2.   Za potrebe ovog članka ‚plaća’ je redovita osnovna ili minimalna nadnica ili plaća te svako drugo primanje, bilo u gotovini ili u naravi, koju radnik prima neposredno ili posredno od svojeg poslodavca, a u vezi sa zaposlenjem.

Jednakost plaće bez diskriminacije na temelju spola znači:

(a)

da se plaća za jednak rad plaćen po učinku obračunava na temelju jednake mjerne jedinice;

(b)

da je plaća za rad plaćen po vremenskoj jedinici jednaka za jednak posao.”

B.   Pravo države članice

4.

U članku 19. akta Trusta koji uređuje Safeway Pension Scheme (u daljnjem tekstu: Sustav) od 1. travnja 1984. navedeno je:

„Glavno društvo može u svakom trenutku i povremeno uz suglasnost Trusteeja dopunskim aktom (Supplemental Deed) koji izvršavaju glavno društvo i Trusteeji bilo kojem od Trustova promijeniti ili dopuniti ovlasti i odredbe koje uređuju djelovanje Sustava uključujući ovaj akt i pravila i podredne akte i druge instrumente u pisanom obliku kojima se dopunjuje ovaj akt i akti navedeni u drugom Dodatku ovom aktu te takve ovlasti može izvršavati na način da one proizvode učinke od datuma navedenog u dopunskom aktu koji može biti datum tog akta ili datum bilo koje prethodne objave u pisanom obliku upućene osiguranicima o promjeni ili dodatku ili datum koji nastupa u bilo kojem razumnom roku koji prethodi datumu tog akta ili nastupa nakon datuma tog akta kako bi izmjena ili dopuna imala retroaktivni ili pro futuro učinak.”

II. Činjenično stanje u glavnom postupku i prethodno pitanje

5.

Glavni postupak bavi se utvrđivanjem datuma od kojeg se uobičajena dob za umirovljenje (u daljnjem tekstu: UDU), koja se primjenjuje na strukovno mirovinsko osiguranje za zaposlenike Safeway Group (gore navedeni Sustav), izjednačava na 65 godina za muškarce i žene, s obzirom na to da je prethodno bila uspostavljena na 60 godina za žene i 65 godina za muškarce.

6.

Safeway Limited (u daljnjem tekstu: žalitelj), koji je glavni poslodavac u okviru osiguranja, tvrdi da je do izjednačavanja UDU‑a došlo 1. prosinca 1991., s obzirom na to da je to datum od kojeg su članovi sustava bili obaviješteni o izjednačavanju postupanja prema muškarcima i ženama, uvođenjem UDU‑a od 65 godina za oba spola pisanom objavom te da je to datum od kojeg je službena izmjena Sustava retroaktivno proizvodila učinke.

7.

Prvotuženik, Andrew Newton, korisnik osiguranja, tvrdi da se izjednačavanje UDU‑ova na 65 godina nije pojavilo do 2. svibnja 1996., s obzirom na to da je to datum provedbe akta kojim je Sustav službeno bio izmijenjen. Ako je to točno, u razdoblju između prosinca 1991. i svibnja 1996. nije došlo do izjednačavanja UDU‑ova za muškarce i žene, pa su prava muškaraca, za to razdoblje, trebala biti jednaka pravima skupine u povoljnijem položaju, odnosno ženama. Prema prvotuženiku, UDU je za žene ostao na dobnoj granici od 60 godina sve do službene izmjene 2. svibnja 1996., tako da su muškarci bili ovlašteni na taj UDU sve do toga datuma.

8.

Sud koji je uputio zahtjev navodi da su, ako je to točno, ukupne financijske posljedice utvrđivanja ovog pitanja procijenjene na iznos od preko 100 milijuna funti (GBP).

9.

Sukladno pisanim očitovanjima Safeway Pension Trustees Ltd, kao drugotuženika, njegov položaj u glavnom postupku je neutralan.

10.

Promjena UDU‑a bila je posljedica presude od 17. svibnja 1990. u predmetu Barber ( 7 ), u kojem je, sukladno članku 119. UEZ‑a (koji je postao članak 157. UFEU‑a), utvrđeno nezakonitim diskriminirati muškarce, određivanjem različitih UDU‑ova za muškarce i žene unutar sustava mirovinskih osiguranja. UDU‑ovi raspravljani u predmetu Barber iznosili su 65 godina za muškarce i 60 godina za žene.

11.

Unatoč tomu, vremenski je učinak presude Barber bio suspendiran, a Sud je u toj presudi utvrdio da se ne može pozivati na izravan učinak članka 119. UEZ‑a, koji je postao članak 157. UFEU‑a, za potraživanja s naslova mirovine zbog takve diskriminacije s učinkom prije objave presude u predmetu Barber 17. svibnja 1990. Stoga je presuda imala isključivo pro futuro učinak ( 8 ). Iako su mirovinski fondovi mogli slobodno reagirati na presudu Barber, za ubuduće, „izravnavanjem prema dolje”, što je značilo povećanje UDU‑a žena na visinu UDU‑a muškaraca (u glavnom postupku 65 godina) ( 9 ), prije no što su takve mjere bile poduzete, skupina u nepovoljnijem položaju, odnosno muškarci, trebala je biti tretirana na jednak način kao i skupina u povoljnijem položaju, odnosno žene. Stoga se od 17. svibnja 1990., datuma presude u predmetu Barber, do poduzimanja mjera mirovinskog fonda radi osiguravanja jednake plaće za jednak rad između muškaraca i žena primjenom jednakog UDU‑a za oba spola, prema muškarcima trebalo postupati jednako povoljno kao i prema ženama ( 10 ). To se počelo nazivati „izravnavanje prema gore”, a razdoblje je, bar u Ujedinjenoj Kraljevini, postalo poznato kao „Barberov prozor” ( 11 ).

12.

Dana 1. rujna 1991., gore navedena objava Trusteejeve odluke o izmijeni Sustava uvođenjem jedinstvenog UDU za muškarce i žene za dob od 65 godina, kao odgovor na presudu iz predmeta Barber, za vrijeme staža ostvarenog od 17. svibnja 1990., priopćena je svim osiguranicima sustava (u daljnjem tekstu: objava iz 1991.). Dopisom od 1. prosinca 1991., upućenim zaposlenicima koji su bili osiguranici ili ispunjavali uvjete da postanu osiguranici Sustava, žalitelj je potvrdio da će izmjene mirovina, opisane u objavi iz 1991., stupiti na snagu od 1. prosinca 1991.

13.

Slijede izvadci iz objave iz 1991.:

„Promjene u Vašem mirovinskom sustavu

Ova objava Vas unaprijed obavještava o […] značajnim promjenama Safeway Pension and Family Benefits Sustava koje Društvo i Trustee namjeravaju uvesti od 1. prosinca 1991. […] Uobičajena dob za umirovljenje od 65 godina za muškarce i žene – nejednako postupanje prema muškarcima i ženama odavno je zabranjeno u radnoj praksi. Iznenađujuće, u području mirovina bilo je moguće dozvoliti različito postupanje, pogotovo u odnosu na dob za umirovljenje. Nedavni predmet Suda [Europske unije] sve će to promijeniti […].

Europski sud utire novi put na području mirovina

Možda ste čuli za nedavni predmet koji je uključivao Guardian Royal Exchange (GRE) i jednog od njihovih bivših zaposlenika, D. H. Barbera. On je tvrdio da je bio žrtva diskriminacije na temelju spola kada mu je bio odbijen zahtjev za mirovinu od strane GRE‑a nakon otkaza u dobi u kojoj bi ženi mirovina bila odobrena. Nakon dugotrajne borbe koja je dospjela na Sud [Europske unije], predmet je riješen u korist D. H. Barbera. To je važna presuda jer znači da su promjene u odnosu na različite dobi za umirovljenje muškaraca i žena sada neophodne u mnogim mirovinskim osiguranjima poduzeća. I dalje je donekle neizvjesno kako će odluka suda funkcionirati u praksi. Međutim, Društvo i Trustee odlučili su da je sada potrebno djelovati kako bi se uobičajena dob za umirovljenje izjednačila. Nastavljaju pratiti situaciju i donijet će daljnje izmjene koje bi mogle biti potrebne nakon što se razjasne učinci presude.”

14.

Objava iz 1991. sadržavala je sljedeću bilješku:

„Naglašava se da su akt i pravila Trusta pravna podloga Sustava te da je ova objava namijenjena isključivo potrebama općih uputa i informacija. Napominjemo da promjene opisane u ovom letku predstavljaju izmjenu Vaših općih uvjeta zaposlenja.”

15.

Prema sudu koji je uputio zahtjev, Sustavom se od početka prosinca 1991. upravljalo na način da su prethodno različiti UDU‑ovi za muškarce i žene, zaista bili izjednačeni usvajanjem zajedničkog UDU‑a od 65 godina. Stoga su se mirovine osiguranika računale prema toj osnovi. Isplate članovima koji su se umirovili od tada na dalje odvijale su se na osnovi UDU‑a od 65 godina za muškarce i žene, kao i plaćanja prijenosa i plaćanja zbog smrti članova u službi.

16.

Međutim, kao što je prethodno navedeno, nikakve odgovarajuće izmjene nisu bile donesene aktom sve do 2. svibnja 1996., kada su žalitelj i Trustee donijeli sljedeći akt i pravila Trusta za Sustav (u daljnjem tekstu akt iz 1996.). Pravila, koja su činila drugi Dodatak akta iz 1996., omogućila su zajednički UDU od 65 godina za muškarce i žene. Izjednačavanje UDU‑ova trebalo je imati retroaktivni učinak od 1. prosinca 1991., kao datuma stupanja na snagu izjednačavanja UDU‑ova, navedenog u objavi iz 1991.

17.

U siječnju 2009., neovisni savjetnik Trusteeja izrazio je zabrinutost u odnosu na odmak od pet godina između objave iz 1991. i stupanja na snagu akta iz 1996. Budući da u pravu države članice nije bio predviđen rok za zahtijevanje prava na mirovinu na temelju Trusta kada Trust i dalje ima imovinu ( 12 ), postupak je pokrenut pred High Courtom (Visoki sud) nekoliko godina kasnije, s prvotuženikom glavnog postupka koji je tvrdio da je došlo do povrede načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti na temelju članka 157. UFEU‑a, kao što je raspravljano u presudi Suda u predmetu Barber ( 13 ). Dana 29. veljače 2016., High Court (Visoki sud) presudio je u njihovu korist. Na presudu je uložena žalba sudu koji je uputio zahtjev.

18.

Sud koji je uputio zahtjev navodi da nije postojalo neslaganje između stranaka da provedbene mjere za zatvaranje „Barberova prozora” nisu poduzete sve do 2. svibnja 1996., odnosno do izrade akta iz 1996., a ne 1. prosinca 1991. kao datuma obavijesti o objavi iz 1991. ( 14 ). Kao što je gore objašnjeno (točka 11. ovog mišljenja), prema presudi Barber, dok mjere za provođenje načela jednake plaće u smislu UDU‑ova nisu usvojene (uzimajući u obzir razdoblje radnog staža ostvarenog nakon te presude, odnosno 17. svibnja 1990.), skupina u nepovoljnijem položaju (muškarci) bit će tijekom „prozora” tretirana na jednak način kao i skupina u povoljnijem položaju (žene), kako bi postupanje bilo ujednačeno. Unatoč tomu, nakon zatvaranja „Barberova prozora” izjednačavanje može obuhvaćati UDU od 65 godina za muškarce i žene. Drugim riječima, izravnavanje prema dolje je prema Barberu dopušteno samo tijekom tog razdoblja.

19.

Sud koji je uputio zahtjev dodaje da „se referentna vrijednost za utvrđivanje prava skupine u povoljnijem položaju tijekom razdoblja u kojem je Barberov prozor otvoren može pronaći u aktu i pravilima trusta relevantnog sustava jer je to jedini i isključivi sustav ili okvir ili referentna točka za potrebe postizanja jednakog postupanja ( 15 )”.

20.

Međutim, sud koji je uputio zahtjev izražava sumnje o tome je li High Court (Visoki sud) pravilno primijenio praksu Suda kad se protivio retroaktivnom izravnavanju prema dolje prava skupine u povoljnijem položaju naspram onih u skupini s nepovoljnijim položajem, do uvođenja mjera koje će biti usklađene s presudom Barber ( 16 ) i zatvaranjem prozora. Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da je, prema pravu države članice, pravo koje je bilo omogućeno ženama na temelju UDU‑a od 60 godina bilo „izmjenjivo” (retroaktivno izmjenjivo) ( 17 ) iz razloga što je za cijelo razdoblje od 1. prosinca 1991. do 2. svibnja 1996., objava iz 1991. bila usmjerena na povećanje UDU‑a za žene na 65 godina te se to moglo provesti prema pravu države članice. Naime, sustavom se tijekom tog razdoblja upravljalo na toj osnovi.

21.

Stoga, sud koji je uputio zahtjev postavlja pitanje je li retroaktivno potvrđivanje, u aktu Trusta od 2. svibnja 1996., izmjene prakse pokrenute objavom iz 1991. i stupanja na snagu zajedničkog UDU‑a od 65 godina za muškarce i žene u stvari dozvoljeno prema sudskoj praksi Suda, s obzirom na to da je zabrana retroaktivnog izravnavanja prema dolje tijekom Barberova prozora primjenjiva jedino na prava koja su bila „neizmjenjiva” (fiksna).

22.

Nadalje, sud koji je uputio zahtjev ističe da, tijekom Barberova prozora, pravo Unije ne zahtijeva dodjeljivanje većih prava skupini u nepovoljnijem položaju u odnosu na prava koja uživa skupina u povoljnijem položaju. Dodjeljivanje neizmjenjivog prava muškarcima, između 1991. i 1996., UDU‑om od 60 godina, premašilo bi prava žena tijekom tog razdoblja, s obzirom na to da su one imale tek izmjenjivo pravo da se umirove sa 60 godina.

23.

Sukladno svemu navedenom, sud koji je uputio zahtjev prekinuo je postupak i postavio sljedeće prethodno pitanje:

„Ako se pravilima sustava mirovinskog osiguranja na temelju nacionalnog prava, nakon izmjene njegova akta trusta, dodjeljuje ovlast kojom se retroaktivno smanjuje vrijednost stečenih mirovinskih prava i muškaraca i žena za razdoblje između datuma objave planiranih promjena u sustavu u pisanom obliku i datuma kad je akt trusta doista izmijenjen, zahtijeva li se člankom 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (prethodno i u vrijeme nastanka činjenica članak 119. Ugovora iz Rima) da se stečena mirovinska prava i muškaraca i žena tijekom ovog razdoblja smatraju neizmjenjivima, na način da se njihova mirovinska prava štite od retroaktivnog smanjenja korištenjem ovlasti na temelju nacionalnog prava?”

24.

Pisana su očitovanja Sudu podnijeli žalitelj, oba tuženika u žalbenom postupku i Europska komisija. Svi su sudjelovali na raspravi koja je održana 4. veljače 2019.

III. Analiza

A.   Uvod

25.

Čini se da nastanak spora koji se razmatra u glavnom postupku počiva na dvama elementima koji su specifični za pravni sustav države članice. Prvi je nepostojanje roka za ostvarivanje prava na mirovinu na temelju Trusta ( 18 ). Drugi je, kako se čini, nedostatna jasnoća prava države članice u vezi s pravnim statusom i učinkom objave iz 1991.

26.

Započet ću analiziranjem ta dva elementa u predmetu, prije nego što objasnim zašto ključnu ulogu u rješavanju spora ima utvrđivanje datuma od kojeg je Barberov prozor bio zatvoren; pitanje koje mora ocijeniti sud koji je uputio zahtjev, ali u svjetlu svih relevantnih načela prava Unije. S obzirom na to, savjetovat ću Sudu da preoblikuje prethodno pitanje u skladu s prijedlogom obrazloženim u odjeljku F u nastavku. Put ka tom preoblikovanju je slijedeći.

B.   Nedostatak roka za pokretanje postupka

27.

Važno je napomenuti da kad pravo Unije pruža prava pojedincima koje sudovi države članice imaju dužnost zaštititi na temelju obveza sadržanih u drugom podstavku članka 19. stavka 1. UEU‑a, to ne obuhvaća pravo, bar kad je riječ o pravu Unije, da se ta prava mogu sudski ostvarivati bez vremenskog ograničenja. Umjesto toga, u skladu s ustaljenom praksom Suda, u nedostatku zakonodavstva prava Unije u vezi s postupovnim pitanjima, na tužbe temeljene na pravu Unije primjenjuju se razumni rokovi za pokretanje postupka određeni pravom države članice, ako se isti rok primjenjuje i na slična potraživanja isključivo domaće prirode (načelo ekvivalentnosti) i zastarni rok ne čini primjenu prava Unije nemogućom ili pretjerano otežanom (načelo djelotvornosti). U svrhu pravne sigurnosti, određivanje razumnog roka je u skladu s pravom Unije. ( 19 )

28.

Naime, Sud je smatrao da se može osloniti na nacionalna pravila o rokovima za pokretanje postupaka prema nacionalnom pravu, u odnosu na radnike koji ostvaruju svoje pravo da pristupe sustavu strukovnog mirovinskog osiguranja kako bi osigurali jednaku plaću za jednak rad na temelju članka 157. UFEU‑a, prema načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti. ( 20 )

29.

Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava na sličan način prihvaća vremenska ograničenja u vezi s ostvarivanjem potraživanja. Taj je sud smatrao da se „pravo na pošteno suđenje pred sudom, zajamčeno člankom 6. stavkom 1. Konvencije [za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda] mora tumačiti u smislu preambule Konvencije koja, u svojemu relevantnom dijelu, određuje da vladavina prava treba biti dijelom zajedničkog naslijeđa država ugovornica. Jedno od temeljnih aspekata vladavine prava je načelo pravne sigurnosti ( 21 )” Ustaljena sudska praksa Europskog suda za ljudska prava potvrđuje da su rokovi za pokretanje postupka usmjereni na osiguravanje dobrog sudovanja ( 22 ), tako da nekoherentni ili nejasni rokovi koji uređuju parnični postupak ne zadovoljavaju standarde pravednosti propisane člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a ( 23 ).

30.

Sudska praksa Europskog suda za ljudska prava nadalje predviđa da rokovi za pokretanje postupaka štite pravo na obranu i zaobilaze poteškoće u dokazivanju. Oni sprječavaju zakašnjele zahtjeve i nepravde koje se mogu pojaviti kada je sud pozvan da odlučuje o događajima koji su se odvili u dalekoj prošlosti i to na temelju dokaza koji su možda postali zastarjeli ( 24 ). Dok Europski sud za ljudska prava potvrđuje da u slučaju teških kršenja ljudskih prava poput ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti ( 25 ), otmica i nezakonitih ubijanja, postupci ne smiju biti spriječeni previše preskriptivnom primjenom rokova ( 26 ), parnični postupci koje čine sporovi iz radnog prava ne ulaze u ovu kategoriju ( 27 ).

31.

U skladu s mjerilima koja je postavio Europski sud za ljudska prava, ocjenjivanje odvijanja postupka kao cjeline ( 28 ), uzimajući u obzir činjenicu da je pravo na pošteno suđenje temeljno i središnje demokratsko načelo na kojemu počiva vladavina prava ( 29 ), bilo bi potrebno za određivanje je li nedostatak roka za pokretanje parničnog postupka u predmetnim okolnostima u skladu sa zahtjevom pravičnosti na temelju članka 6. stavka 1. EKLJP‑a.

32.

To se pitanje ne postavlja za ocjenu u glavnom postupku. Međutim, nepostojanje roka za pokretanje postupka u skladu s pravom države članice za provedbu jednakog postupanja s obzirom na UDU‑ove čini precizno određivanje datuma, s kojim je Barberov prozor bio zatvoren, još važnijim. Kako je prethodno navedeno, to pitanje zahtijeva uzimanje u obzir svih relevantnih načela prava Unije.

C.   Pravni učinak objave iz 1991.

1. Neslaganje između stranaka s obzirom na posljedice objave iz 1991.

33.

Neslaganje između stranaka o ovom pitanju ključno je za rješavanje spora u glavnom postupku. Mišljenja sam da je, prema pravu Unije, datum zatvaranja Barberova prozora datum na koji su poduzete potpuno pravno provedive mjere za izjednačavanje UDU‑ova muškaraca i žena. Takve mjere trebaju biti uključene u pravni sustav koji je usklađen s pravom na djelotvoran pravni lijek na temelju članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 19. stavka 1. UEU‑a. Inače moraju biti u skladu s općim načelima prava koja se odnose na ovo pravo (vidjeti u nastavku, odjeljci D do F).

34.

Žalitelj se na raspravi pozvao na točku 20. odluke kojom se upućuje na prethodno pitanje, te je tvrdio da su, slijedom objave iz 1991., koja je stupila na snagu 1. prosinca 1991., društvo poslodavca i trusteeji imali zakonsko pravo izmijeniti fond mirovinskog osiguranja i donijeti UDU za muškarce i žene od 65 godina od 1. prosinca 1991., te da je to imalo pravni učinak i bilo pravno valjano u skladu s pravom države članice. Prije 2. svibnja 1996., niti jedan zaposlenik, muškarac niti žena, nije mogao zahtijevati UDU od 60 godina. Da jesu, navodi zastupnik žalitelja na raspravi, bili bi upoznati s izmjenom fonda mirovinskog osiguranja.

35.

Nasuprot tomu, prvotuženik je tvrdio da su trusteeji morali pristupiti provedbi akta Trusta da bi promjena UDU‑a bila pravno provediva te da se do 2. svibnja 1996. to nije dogodilo. Pravila Fonda nastavila su primjenjivati UDU od 60 godina za žene i 65 godina za muškarce do izdavanja tog akta 2. svibnja 1996. Prvotuženik se, među ostalim, na raspravi pozvao na točke 21., 24. i 30. presude suda koji je uputio zahtjev ( 30 ).

2. Sud koji je uputio zahtjev i objava iz 1991.

36.

Istovremeno, kao što je gore navedeno (točka 19. ovog mišljenja), sud koji je uputio zahtjev naveo je da „se referentna vrijednost za utvrđivanje prava skupine u povoljnijem položaju tijekom razdoblja u kojem je Barberov prozor otvoren […] može pronaći u aktu trusta i pravilima relevantnog trusta jer je to jedini i isključivi sustav ili okvir ili referentna točka za potrebe postizanja jednakog postupanja” ( 31 ). Sud koji je uputio zahtjev također navodi (vidjeti točku 18. ovog mišljenja) da nije bilo neslaganja među strankama o tome da je Barberov prozor zatvoren 2. svibnja 1996. ( 32 ). Međutim, kad je objava iz 1991. objavljena u listopadu 1991., ona je navodila da zaposlenici trebaju imati na umu „da promjene opisane u ovom letku predstavljaju izmjenu Vaših općih uvjeta zaposlenja” (vidjeti točku 14. ovog mišljenja).

37.

Budući da granica između (obveznog) izravnavanja prema gore i (dobrovoljnog) izravnavanja prema dolje proizlazi iz tumačenja Suda područja primjene koje se odnosi na jednake plaće za jednak rad između muškaraca i žena na temelju članka 157. UFEU‑a, datum djelotvorne provedbe obveza poslodavca da omogući jednaki UDU za muškarce i žene, na temelju radnog staža ostvarenog poslije 17. svibnja 1990. (datuma donošenja presude Barber), nije izvan nadležnosti prava Unije. Presude Suda, na koje se sud koji je uputio zahtjev oslonio u određivanju datuma zatvaranja Barberova prozora, ne predstavljaju potpunu sliku opsega pravnog načela Unije relevantnog za to pitanje.

38.

U predmetu Razzouk i Beydoun/Komisija ( 33 ), dvojici udovaca bila je odbijena obiteljska mirovina u odnosu na doprinose njihovih preminulih supruga kao dužnosnica Europske zajednice. U to su vrijeme uvjeti za isplatu obiteljskih mirovina za udovce bili različiti od uvjeta koji se primjenjuju na udovice. Sud je utvrdio da je u vezi s obiteljskim mirovinama potrebno jednako postupati prema udovcima i udovicama, s obzirom na to da je jednako postupanje prema muškarcima i ženama bilo temeljno načelo prava Unije.

39.

U predmetu Federatie Nederlandse Vakbeweging ( 34 ), Sud je utvrdio da udana žena, koja je nacionalnim zakonodavstvom bila isključena od prava na mirovinu, ima pravo na mirovinu pod jednakim uvjetima kao i muškarci na temelju izravnog učinka članka 4. stavka 1. Direktive 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnom provođenju načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti ( 35 ).

40.

I presuda Nimz ( 36 ) odnosila se na neizravnu diskriminaciju na temelju spola i nejednako postupanje prema radnicima koji rade na nepuno radno vrijeme u odnosu na radnike koji rade na puno radno vrijeme ili na gotovo puno radno vrijeme i obvezu sudova države članice da izuzmu zakone države članice koji su prouzročili predmetnu neizravnu diskriminaciju.

41.

Unatoč tomu, kao što je nagoviješteno gore (točka 37. ovog mišljenja) ova tri slučaja nisu u potpunosti prikazala cijeli spektar pravnih načela koja su relevantna za određivanje datuma na koji je Barberov prozor zatvoren.

D.   Načela prava Unije relevantna za određivanje zatvaranja Barberova prozora

1. Odluke Suda o članku 157. UFEU‑a i UDU‑ima

42.

Imajući na umu da je Sud utvrdio da članak 157. UFEU‑a nameće obvezu rezultata na poslodavca, pa „niti taj članak niti bilo koja druga odredba prava Zajednice ne propisuje način na koji će tu obvezu provesti poslodavci ili trusteeji strukovnog mirovinskog osiguranja” ( 37 ), Sud je također utvrdio da učinkovitost članka 157. UFEU‑a ne smije biti ugrožena te da „pravna zaštita potrebna za osiguranje jednakosti” ne smije biti narušena ( 38 ). Stoga su trusteeji dužni učiniti sve u okviru svojih ovlasti da se usklade s načelom jednakog postupanja ( 39 ), uključujući, ako je potrebno, obraćanje nacionalnom sudu radi izmjene odredbi fonda mirovinskog osiguranja ili akta trusta ( 40 ). Poslodavčeva primjena članka 157. UFEU‑a „mora biti trenutačna i potpuna” ( 41 ), te su nacionalni sudovi dužni izuzeti „bilo koju diskriminatornu nacionalnu odredbu, bez potrebe zahtijevanja ili čekanja njezina prethodnog ukidanja” ( 42 ).

2. Uloga Povelje

43.

Glavni se postupak odnosi na horizontalnu provedbu zahtjeva u vezi s jednakim plaćama, određenih člankom 157. UFEU‑a, između dviju privatnih stranaka, a Sud je nedavno utvrdio da je, u takvim okolnostima, članak 47. Povelje u potpunosti provediv čak i ako su zakoni države članice u izravnom sukobu s njim ( 43 ).

44.

U skladu s tim, primjenjuje se članak 52. stavak 3. Povelje jer, kao što je istaknuto u popratnim objašnjenjima članka 47., prvi stavak odgovara članku 13. EKLJP‑a ( 44 ). U skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, u takvim okolnostima „značenje i opseg primjene tih prava jednaki su”, pa se dužna pozornost treba obratiti na relevantnu sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, kako bi se osiguralo da pravo Unije udovoljava minimalnim uvjetima zaštite utvrđenima u ovoj sudskoj praksi ( 45 ).

45.

Ističem da je, unatoč tomu što članak 51. stavak 1. Povelje navodi da se „odredbe ove Povelje odnose na […] države članice samo kada provode pravo Unije”, Sud zauzeo drukčije mišljenje od nezavisnog odvjetnika u smislu da privatne strane „nisu izravno vezane” Poveljom zbog teksta članka 51., stavka 1. ( 46 ). Sud je sada utvrdio da je širi raspon pravnih osoba obvezan uskladiti se s Poveljom i smatrao da se to primjenjuje na „područje obuhvaćeno pravom Unije” ( 47 ), uključujući okolnosti u kojima se takva „područja” proširuju na horizontalno izricanje obveza ( 48 ). Načelo jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti prema članku 157. UFEU‑a odavno je imalo horizontalni izravni učinak između privatnih strana ( 49 ), te je stoga, neosporno, „područje obuhvaćeno pravom Unije”.

46.

Kao što je gore navedeno (točka 33. ovog mišljenja), članak 47. Povelje treba čitati u svjetlu članka 19. stavka 1. UEU‑a. Sukladno toj odredbi, sudovi država članica obvezni su omogućiti sveobuhvatni sustav djelotvorne sudske zaštite ( 50 ).

3. Sadržaj odgovarajućih materijalnih pravila

47.

Sud je već odredio da je načelo djelotvorne sudske zaštite, omogućeno člankom 47. Povelje, sačinjeno od različitih elemenata, posebice načela ravnopravnosti stranaka i prava na pristup sudu ( 51 ). Za trenutne potrebe, osnova članka 47. Povelje, prema praksi Suda, leži u osiguravanju postojanja pravnog lijeka kojim se osigurava poštovanje prava Unije ( 52 ).

48.

Slično tomu, Europski sud za ljudska prava utvrdio je da članak 13. EKLJP‑a zahtijeva osiguravanje domaćih pravnih lijekova putem kojih će se moći razmotriti sadržaj prigovora te omogućiti prikladna zaštita, a taj pravni lijek mora biti djelotvoran i u praksi i pravno ( 53 ).

49.

Odavno je uspostavljeno u sudskoj praksi ovoga Suda da „sama praksa ili upravna okružnica […] nisu dovoljne za potrebe točnog prenošenja direktive, s obzirom na to da, za razliku od autentičnih zakonskih izvora, one ne jamče pravnu sigurnost, obvezujuće obveze i javnost” ( 54 ).

50.

Uz to, relevantna su i opća načela prava Unije koja zahtijevaju dostupnost djelotvornih pravnih lijekova radi provedbe prava Unije.

51.

Kao što je već navedeno (točka 27. ovog mišljenja) u okviru nacionalnih rokova za pokretanje postupka, pravni lijekovi i postupci na temelju prava države članice ne smiju činiti provedbu prava zajamčenih pravom Unije nemogućom ili pretjerano teškom u praksi. Pravni lijekovi za ostvarivanje prava zajamčenih pravom Unije moraju biti jednaki onima za slične zahtjeve isključivo domaće prirode ( 55 ).

E.   Pristup za rješavanje spora u glavnom postupku

52.

S obzirom na prethodno navedeno, došao sam do zaključka da je za rješavanje spora u glavnom postupku ključno zauzeti pristup koji je Komisija predložila na raspravi. To jest, najprije je potrebno utvrditi uzrokuju li uopće navedene činjenice stanje retroaktivnosti.

53.

Odgovor na ovo pitanje bit će niječan ako je objava iz 1991. bila u potpunosti pravno obvezujuća ( 56 ) pa je, prema tome, pravni lijek bio usmjeren na osiguravanje zajedničkog UDU‑a od 65 godina koji je bio djelotvoran i u praksi i prema zakonu, u skladu s pravnim obvezama navedenima u članku 47. Povelje i članku 19. stavku 1. UEU‑a. U skladu s prethodno raspravljanom sudskom praksom, izravnavanje prema dolje kako bi muškarci i žene dijelili UDU od 65 godina u potpunosti je zakonito nakon zatvaranja Barberova prozora, stoga prvotuženikov predmet ne bi bio relevantan jer se retroaktivnost ne pojavljuje.

54.

S druge strane, ako nikakvo djelotvorno sredstvo nije uloženo do 2. svibnja 1996., datuma relevantnog akta trusta, Barberov prozor je ostao otvoren sve do ovog trenutka, pa je tako, u skladu sa zabranom Suda o retroaktivnom izravnavanju prema dolje, prema muškarcima (skupini u nepovoljnijem položaju) trebalo postupati na isti način kao i prema ženama (skupini u povoljnijem položaju) i dodijeliti im UDU od 60 godina do 2. svibnja 1996. U takvom bi slučaju prvotuženikov predmet, čini se, uspio.

55.

Kao što je već naznačeno, to su pitanja o kojima treba odlučiti sud koji je uputio zahtjev, podložno ograničenjima utvrđenima u relevantnoj sudskoj praksi Suda.

F.   Preoblikovanje postavljenih pitanja i predloženi odgovor

56.

U okviru postupka suradnje između nacionalnih sudova i Suda, uspostavljenog člankom 267. UFEU‑a, na Sudu je da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu Sud mora, ako je potrebno, preoblikovati postavljena pitanja ( 57 ).

57.

S obzirom na to da je trenutak u kojem je Barberov prozor bio zatvoren ključan za rješavanje spora u glavnom postupku, predlažem da Sud preoblikuje prethodno pitanje kako slijedi.

58.

„Koje elemente treba uzeti u obzir pri određivanju datuma od kojeg je mirovinski fond poduzeo prikladne mjere, u odnosu na radni staž ostvaren nakon presude od 17. svibnja 1990., Barber (C‑262/88, EU:C:1990:209), kako bi se ostvarila primjena načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti na temelju članka 157. UFEU‑a, u odnosu na uobičajenu dob za umirovljenje? Je li u razdoblju koje je tome prethodilo, a u kojem je Barberov prozor bio otvoren, zabrana retroaktivnog izravnavanja prema dolje na temelju prava Unije, koja sprječava primjenu dobi za umirovljenje žena (skupinu u povoljnijem položaju) jednaku onoj muškaraca (skupini u nepovoljnijem položaju), primjenjiva kada se pravilima fonda mirovinskog osiguranja, u skladu s nacionalnim pravom, nakon izmjene akta trusta dodjeljuje ovlast za retroaktivno smanjivanje vrijednosti stečenih mirovinskih prava muškaraca i žena za razdoblje između datuma pisane objave o namjeravanim izmjenama fonda osiguranja i datuma kad je akt trusta zaista bio izmijenjen?

59.

U odnosu na prvi dio toga pitanja, mora se obratiti dužna pozornost na zajedničke učinke članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, i članka 47. Povelje, na temelju kojih država članica mora osigurati jednako postupanje u odnosu na UDU‑ove te je to obvezujuća obveza koja je u potpunosti provediva kako u praksi tako i pravno (vidjeti točke 47. do 49. ovog mišljenja). Pravo na jednaku plaću na temelju članka 157. UEU‑a, u odnosu na UDU‑ove, ne smije biti nemoguće ili pretjerano teško za ostvariti u praksi. Istovremeno, sustav pravnih lijekova, koji osigurava jednako postupanje u odnosu na UDU‑ove, mora biti jednak onomu primjenjivom na slične zahtjeve isključivo domaće prirode (vidjeti točku 51. ovog mišljenja).

60.

U odnosu na odgovor na drugu polovicu gornjeg pitanja, došao sam do zaključka da izmjenjivo (retroaktivno izmjenjivo) ili neizmjenjivo (fiksno) pravo žena da se umirove sa 60 godina nije relevantno za primjenu sudske prakse o zabrani izravnavanja prema dolje, koja traje onoliko koliko Barberov prozor ostane otvoren. Do tog sam zaključka došao zbog sljedećih razloga.

61.

Ne prihvaćam argumente u pisanim očitovanjima žalitelja u smislu da primjena zabrane izravnavanja prema dolje u glavnom postupku zadire u slobodu prava države članice da odredi koje prednosti ima skupina u povoljnijem položaju ( 58 ). U praksi suda nedvosmisleno je utvrđeno da, kako bi se osigurala usklađenost s člankom 157. UFEU‑a, dob za umirovljenje muškaraca i žena mora biti jednaka. To je uvjet koji ne može biti narušen razlikama u pravu države članice, s obzirom na to da je Sud utvrdio da je „načelo jednake plaće jedan od temelja Zajednice” ( 59 ).

62.

Taj pristup ne skreće u tumačenje prava države članice i ocjenjivanje njegovih učinaka. Sprječavanje slabljenja prvenstva, odavno uspostavljenih i izravno primjenjivih članaka Ugovora, poput članka 157. UFEU‑a, od ključne je važnosti. Kao što je istaknuto u pisanim opažanjima prvotuženika, Sud u presudi Coloroll tvrdi da poslodavci „i trusteeji ne smiju […] biti ovlašteni oslanjati se na pravila njihova fonda mirovinskog sustava, ili ona sadržana u aktu trusta, kako bi izbjegli njihove obveze da osiguraju jednako postupanje po pitanjima plaće” ( 60 ).

63.

Jednako tako ne slažem se niti s time da, kao što je navedeno u pisanim priopćenjima žalitelja, primjena zabrane izravnavanja prema dolje, dok je Barberov prozor otvoren, rezultira, prema činjenicama iz glavnog postupka, dodjeljivanjem neizmjenjivog prava muškarcima da se umirove s 60 godina, dok je ženama dodijeljeno tek izmjenjivo pravo da se umirove sa 60 godina, u skladu s engleskim pravom, pa je muškarcima dodijeljeno veće pravo u odnosu na ono pruženo ženama. Ističem da praksa Suda sprječava postupanje, prema skupini u nepovoljnijem položaju, koje bi bilo povoljnije od onoga kako se postupa prema skupini u povoljnijem položaju ( 61 ).

64.

Ipak, nije sporno da je u vrijeme donošenja presude u predmetu Barber, UDU za žene koje su bile korisnice Safeway Pension Trusta bio određen granicom od 60 godina starosti. Praksom Suda utvrđeno je da, s obzirom na temeljni status jednake plaće u pravu Unije, „smisao i područje primjene tog načela ne mogu biti određeni pozivanjem na formalni kriterij koji je ovisan o pravilima ili praksi postupanja u državama članicama. Potreba osiguravanja jednake primjene Povelje diljem zajednice zahtijeva da [članak 157. UFEU‑a] bude tumačen neovisno o tim pravilima ili praksama ( 62 )”.

65.

Kao što je dalje istaknuto u pisanim očitovanjima prvotuženika, nema smisla ključnu presudu Suda koja sprječava retroaktivno izravnavanje prema dolje tumačiti restriktivno ( 63 ) i na način da se njome odlučuje tek da je na temelju prava Unije bilo nedopušteno retroaktivno smanjivati mirovine, ako je to također bilo nedopušteno i pravom države članice, s obzirom na nepostojanje mogućnosti da do toga dođe u uređenju trusta (ugovoru o trustu). Tuženik s pravom tvrdi da bi, kad bi Sud prihvatio ovaj argument, sudska praksa koja sprječava izravnavanje prema dolje tijekom razdoblja u kojem je Barberov prozor otvoren bila bez učinka ( 64 ). Zabrana bi se primjenjivala isključivo kad nije potrebna, jer je retroaktivno izravnavanje prema dolje već spriječeno na temelju prava države članice.

IV. Zaključak

66.

Stoga sudu koji je uputio zahtjev predlažem odgovoriti kako slijedi.

Pri određivanju trenutka u kojem je mirovinski fond poduzeo prikladne mjere u odnosu na vrijeme staža ostvarenog nakon presude od 17. svibnja 1990. u predmetu Barber (C‑262/88, EU:C:1990:209), za ostvarivanje načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti na temelju članka 157. UFEU‑a, u odnosu na uobičajenu dob za umirovljenje, a što je pitanje na koje sud koji je uputio zahtjev treba odgovoriti, dužnu pozornost treba obratiti na činjenicu da, na temelju kombiniranih učinaka članka 19. stavka 1. drugog podstavka, UEU‑a, i članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, pravo države članice mora osigurati da je jednako postupanje u odnosu na uobičajenu dob za umirovljenje obvezujuća obveza koja je u potpunosti provediva, kako u praksi tako i pravno, te da pravni lijekovi predviđeni pravom države članice za osiguranje jednake plaće na temelju članka 157. UFEU‑a u odnosu na uobičajenu dob za umirovljenje ne čine ostvarivanje tog prava nemogućim ili pretjerano teškim u praksi. Istovremeno, sustav pravnih lijekova koji osigurava jednako postupanje u odnosu na uobičajenu dob za umirovljenje mora biti jednak onomu primjenjivom na slične zahtjeve isključivo domaće prirode.

Tijekom razdoblja koje je tomu prethodilo, a u kojem je Barberov prozor bio otvoren, zabrana retroaktivnog izravnavanja prema dolje na temelju prava Unije, koja sprječava primjenu dobi za umirovljenje žena (skupinu u povoljnijem položaju) jednaku onoj muškaraca (skupini u nepovoljnijem položaju), primjenjuje se čak i kada se pravilima fonda mirovinskog osiguranja, u skladu s nacionalnim pravom, nakon izmjene akta trusta dodjeljuje ovlast za retroaktivno smanjivanje vrijednosti stečenih mirovinskih prava muškaraca i žena za razdoblje između datuma pisane objave namjeravanih izmjena fonda osiguranja i datuma kad je akt trusta zaista bio izmijenjen.


( 1 ) Izvorni jezik: engleski

( 2 ) Točke 36. i 58. ovog teksta izmijenjene su nakon prvotne objave.

( 3 ) Presuda od 17. svibnja 1990., Barber (C‑262/88, EU:C:1990:209)

( 4 ) Presuda od 28. rujna 1994., Coloroll Pension Trustees (C‑200/91, EU:C:1994:348, t. 3.)

( 5 ) U tom pogledu vidjeti presude od 28. rujna 1994.Coloroll Pension Trustees (C‑200/91, EU:C:1994:348); Avdel Systems (C‑408/92, EU:C:1994:349); Fischer (C‑128/93, EU:C:1994:353); i Vroege (C‑57/93, EU:C:1994:352).

( 6 ) Značenje tog pojma objašnjeno je u točki 11. ovog mišljenja u nastavku.

( 7 ) C‑262/88, EU:C:1990:209

( 8 ) Ibid., točka 45., u kojoj je Sud utvrdio da se na temelju „izravnog učinka članka 119. Ugovora ne može zahtijevati pravo na mirovinu s učinkom od datuma prije ove presude, osim u slučaju radnika ili osoba koje se pozivaju na njih, a koji su prije tog datuma pokrenuli sudski postupak ili podnijeli istovrijedan zahtjev na temelju primjenjivog nacionalnog prava”. Ovo je bilo popraćeno Protokolom (br. 2) koji se tiče članka 119. Ugovora o osnivanju Europske zajednice priloženog Ugovoru o funkcioniranju Europske unije od 7. veljače 1992., koji glasi: „Za svrhe iz članka 119. ovog Ugovora, mirovine iz sustava strukovnog socijalnog osiguranja ne smatraju se primicima od rada, ako, i u mjeri u kojoj, se odnose na vrijeme zaposlenja prije 17. svibnja 1990., osim u slučaju radnika ili osoba koje se pozivaju na njih, a koji su prije tog datuma pokrenuli sudski postupak ili podnijeli istovrijedan zahtjev na temelju primjenjivog nacionalnog prava.”

( 9 ) Odluka kojom se upućuje na prethodno pitanje, točka 24. Vidjeti također presudu od 28. rujna 1994., Avdel Systems (C‑408/92, EU:C:1994:349, točka 21.).

( 10 ) Odluka kojom se upućuje na prethodno pitanje, ibid. Vidjeti također presudu od 28. rujna 1994.Coloroll Pension Trustees (C‑200/91, EU:C:1994:348, t. 32.) i Avdel Systems (C‑408/92, EU:C:1994:349, t. 17.).

( 11 ) Odluka kojom se upućuje na prethodno pitanje ibid. i točka 38.

( 12 ) Navod žalitelja na raspravi koji tuženik nije osporio, kao što to proizlazi iz odjeljka 21. Zakona o zastari iz 1980. U odredbi se navodi sljedeće:

„Rok za tužbe u vezi s imovinom trusta:

(1) Ni jedan zastarni rok propisan ovim zakonom neće se primjenjivati na tužbe korisnika trusta:

(a) u odnosu na bilo kakvu prijevaru ili prijevarno kršenje trusta kojeg je trustee stranka ili povjerenik; ili

(b) radi oporavka od trusteejeve imovine trusta ili prihoda od imovine trusta u posjedu trusteeja ili prethodno primljene od trusteeja i prenamijenjene za njegovo korištenje.

(2) Kada trustee, koji je također korisnik trusta, primi ili zadrži imovinu trusta ili njegove prihode kao svoj udio u raspodjeli imovine trusta, njegova odgovornost za bilo koju tužbu na temelju pododjeljka 1. točke (b), osim tužbe radi oporavka te imovine ili njezinih prihoda, nakon isteka roka zastare propisanog ovim zakonom za oporavak imovine trusta, biti će ograničena do viška njegova odgovarajućeg udjela.

Ovaj se pododjeljak primjenjuje samo ako je trustee djelovao opravdano i u dobroj vjeri pri raspodjeli.

(3) Sukladno prethodnim odredbama ovog odjeljka, tužba korisnika radi oporavka od imovine trusta ili u odnosu na bilo kakvo kršenje trusta, a koja nije tužba za koju je propisan zastarni rok drugom odredbom ovog Zakona, ne smije se izjaviti nakon isteka roka od 6 godina od dana nastupa prava na pokretanje postupka.

Za potrebe ovog pododjeljka, smatrati će se da niti jednom korisniku ovlaštenom na buduće primitke iz imovine trusta, nije nastupilo pravo na pokretanje postupka, dok nije došao u posjed primitka.

(4) Ni jedan korisnik čija su prava zajamčena ovim zakonom ne može uživati veća prava iz presude ili odluke bilo kojeg drugog korisnika od onih što bi ih imao da je podnio tužbu i pozvao se na prava iz ovog zakona.”

( 13 ) Presuda od 17. svibnja 1990., Barber (C‑262/88, EU:C:1990:209)

( 14 ) Vidjeti Safeway Limited/Andrew Newton and Safeway Pension Trustees Limited [2017] EWCA Civ 1482, t. 41.

( 15 ) Ibid., točka 39., u odnosu na presudu od 20. ožujka 1984., Razzouk i Beydoun/Komisija (75/82 i 117/82, EU:C:1984:116); od 4. prosinca 1986.Federatie Nederlandse Vakbeweging (71/85, EU:C:1986:465); i od 7. veljače 1991.Nimz (C‑184/89, EU:C:1991:50). Vidjeti raspravljanje o tim predmetima u nastavku u točkama 38. do 40.

( 16 ) Presuda od 17. svibnja 1990., Barber (C‑262/88, EU:C:1990:209)

( 17 ) Zastupnik prvotuženika izjavio je na saslušanju da je to bilo značenje „izmjenjivog prava” prema engleskom pravu. Izjava nije bila osporena.

( 18 ) Gore navedena bilješka 11.

( 19 ) Npr. nedavna presuda od 22. veljače 2018.INEOS Köln (C‑572/16, EU:C:2018:100, t. 47. i navedena sudska praksa). Vidjeti također, u odnosu na načela ekvivalentnosti i djelotvornosti, točke 42. do 46. i navedenu sudsku praksu. Ovo je podložno ograničenim iznimkama koje se ne čine relevantnima za glavni postupak, npr. presuda od 1. prosinca 1998.Levez (C‑326/96, EU:C:1998:577, t. 34.), gdje je nacionalni rok, u odnosu na zakašnjenje potraživanja, bio neprimjenjiv zato jer je zakašnjenje „bilo povezano sa činjenicom da je poslodavac namjerno pogrešno predstavio zaposleniku visinu naknade primljenu od osoba suprotnog spola za iste poslove”.

( 20 ) Presuda od 28. rujna 1994., Fisscher (C‑128/93, EU:C:1994:353, t.40.).

( 21 ) ESLJP, 24. srpnja 2003., Ryabykh/Rusija (CE:ECHR:2003:0724JUD005285499, t. 51.).

( 22 ) ESLJP, 20. travnja 1999., Valin/Španjolska (CE:ECHR:2001:1011JUD004779299, t. 22.)

( 23 ) ESLJP, 16. prosinca 1992., de la Pradelle/Francuska (CE:ECHR:1992:1216JUD001296487, t. 35.)

( 24 ) ESLJP, 22. prosinca 1996., Stubbings/Ujedinjena Kraljevina (CE:ECHR:2009:0707JUD000106207, t. 51.)

( 25 ) ESLJP, 24. travnja 2011., Association „21 December 1989”/Rumunjska, (CE:ECHR:2011:0524JUD003381007, t. 144.). Vidjeti također Konvenciju Opće skupštine UN‑a o nezastarijevanju ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, 26. studenoga 1968., A/RES/2391 (XXIII), i Europsku konvenciju o nezastarijevanju zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina koja je stupila na snagu 2003., ETS br. 082.

( 26 ) ESLJP, 18. prosinca 2012., Aslakhanova i dr./Rusija (CE:ECHR:2012:1218JUD000294406)

( 27 ) U smislu da je, sukladno bugarskom Ustavnom sudu, načelo na kojem se temelje zastarni rokovi utemeljeno na nekoliko pretpostavki. Prvo, da značajni protek vremena vodi do bitnih postupovnih poteškoća. Drugo, da zastarni rokovi potiču zainteresiranu stranu da pravodobno pokrene postupak. Treće, iznimka od ovoga načela dozvoljena je samo u izvanrednim okolnostima koje su izričito navedene u Ustavu, kao što su zločini protiv čovječnosti (Odluka br. 12, od 13. listopada 2016., predmet br. 13/2015; Решение №12 от 13 октомври 2016 по конституционно дело 13/2015).

( 28 ) ESLJP, 7. lipnja 2012., Centro Europa 7 i Di Stefano/Italija, (CE:ECHR:2012:0607JUD003843309, t. 197.)

( 29 ) ESLJP, 21. veljače 1975., Golder/Ujedinjena Kraljevina, (CE:ECHR:1975:0221JUD000445170, t. 34.).

( 30 ) Vidjeti Safeway Limited/Andrew Newton and Safeway Pension Trustees Limited [2017] EWCA Civ 1482. Drugotuženik je na raspravi izjavio da je smatrao neprimjerenim podnijeti očitovanja o tom pitanju zbog neslaganja između žalitelja i prvotuženika.

( 31 ) Ibid., točka 39., u odnosu na presudu od 20. ožujka 1984., Razzouk i Beydoun/Komisija (75/82 i 117/82, EU:C:1984:116); od 4. prosinca 1986.Federatie Nederlandse Vakbeweging (71/85, EU:C:1986:465); i od 7. veljače 1991.Nimz (C‑184/89, EU:C:1991:50)

( 32 ) Žaliteljeve se tvrdnje navedene na raspravi i ponovljene u gornjim točkama 6. i 34. ovog mišljenja teško podudaraju s ovime.

( 33 ) Presuda od 20. ožujka 1984. (75/82 i 117/82, EU:C:1984:116)

( 34 ) Presuda od 4. prosinca 1986. (71/85, EU:C:1986:465)

( 35 ) SL 1979., L 6, str. 24.

( 36 ) Presuda od 7. veljače 1991. (C‑184/89, EU:C:1991:50)

( 37 ) Presuda od 28. rujna 1994., Coloroll Pension Trustees (C‑200/91, EU:C:1994:348, t. 38.)

( 38 ) Ibid., točka 23.

( 39 ) Ibid., točka 22.

( 40 ) Ibid., točka 28.

( 41 ) Presuda od 28. rujna 1994., Avdel Systems (C‑408/92, EU:C:1994:349), točka 25.)

( 42 ) Ibid., točka 16.

( 43 ) Presuda od 17. travnja 2018., Egenberger (C‑414/16, EU:C:2018:257). Usporediti mišljenje nezavisnog odvjetnika Bobeka u predmetu Cresco Investigation (C‑193/17, EU:C:2018:614). Sud je donio presudu 22. siječnja 2019. (C‑193/17, EU:C:2019:43).

( 44 ) Presuda od 30. lipnja 2016.Toma i Biroul Executorului Judecătoresc Horațiu‑Vasile Cruduleci (C‑205/15, EU:C:2016:499, t. 40.)

( 45 ) Ibid, točka 41.

( 46 ) Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice Trstenjak u predmetu Dominguez (C‑282/10, EU:C:2011:559, t. 83.).

( 47 ) Presuda od 17. travnja 2018., Egenberger (C‑414/16, EU:C:2018:257, t. 76.). Vidjeti također presudu od 6. studenoga 2018.Bauer i Willmeroth (C‑569/16 i C‑570/16, EU:C:2018:871, t. 85.).

( 48 ) Ibid.

( 49 ) Presuda od 8. travnja 1976., Defrenne (43/75, EU:C:1976:56, t. 39.)

( 50 ) Presuda od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses (C‑64/16, EU:C:2018:117, točke 33. do 36.)

( 51 ) Presuda od 30. lipnja 2016.Toma i Biroul Executorului Judecătoresc Horațiu‑Vasile Cruduleci (C‑205/15, EU:C:2016:499, t. 42.)

( 52 ) Presuda od 13. ožujka 2007., Unibet (C‑432/05, EU:C:2007:163)

( 53 ) Mišljenje nezavisne odvjetnice Sharpston u predmetu Ghezelbash (C‑63/15, EU:C:2016:186, t. 83.). Nezavisni odvjetnik poziva se na presudu ESLJP‑a od 6. lipnja 2013., Mohammed/Austrija, CE:ECHR:2013:0606JUD000228312, točke 69. i 70. Vidjeti također moje mišljenje u predmetu National Iranian Tanker Company/Vijeće (C‑600/16 P, EU:C:2018:227, točke 118. i 119.).

( 54 ) Moje isticanje. Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika Tizzana u predmetu Komisija/Francuska (C‑292/99, EU:C:2001:384, t. 52.). Nezavisni odvjetnik se poziva na presude od 2. prosinca 1986., Komisija/Belgija (239/85, EU:C:1986:457, t. 7.); od 17. listopada 1991., Komisija/Njemačka (C‑58/89, EU:C:1991:391, t. 13.); presuda od 10. prosinca 1991., Komisija/Grčka (C‑306/89, EU:C:1991:463, točka 19.); i od 20. ožujka 1997., Komisija/Njemačka (C‑96/95, EU:C:1997:165, točka 38.).

( 55 ) Kao primjer, vidjeti, među ostalim, presudu od 6. listopada 2015., Orizzonte Salute (C‑61/14, EU:C:2015:655). Za kritiku koja se odnosi na nedostatno posvećivanje pažnje Suda u razlikovanju prava na djelotvoran pravni lijek na temelju članka 47. Povelje i načela djelotvornosti i ekvivalentnosti, vidjeti, među ostalim, Krommendijk, J., „Is there light on the horizon?” Razlikovanje između „djelotvornosti Rewa” i načela djelotvorne sudske zaštite u članku 47. Povelje poslije Orizzonte’, 53 (2016) Common Market Law Review, 1395, posebno 1408. i sljedeći.

( 56 ) Vidjeti točke 47. do 49. ovog mišljenja. Ističem da se nezavisni odvjetnik van Gerven u svojem mišljenju u predmetu Avdel Systems (C‑408/92 i C‑28/93, EU:C:1994:183) osvrnuo u točki 15. na zahtjev za usklađenost „u potpunosti s načelom jednakog postupanja” i u točki 24. na „izravnu (i u načelu trenutačnu) primjenu članka 119. na ‚horizontalne’ fondove”.

( 57 ) Npr. presuda od 30. lipnja 2016.Toma i Biroul Executorului Judecătoresc Horațiu‑Vasile Cruduleci (C‑205/15, EU:C:2016:499, točka 30. i navedena sudska praksa)

( 58 ) U tom smislu, žalitelj se poziva na presude od 20. ožujka 1984.Razzouk i Beydoun/Komisija (75/82 i 117/82, EU:C:1984:116); od 4. prosinca 1986., Federatie Nederlandse Vakbeweging (71/85, EU:C:1986:465); od 7. veljače 1991., Nimz (C‑184/89, EU:C:1991:50); i od 28. rujna 1994., Fisscher (C‑128/93, EU:C:1994:353).

( 59 ) Presuda od 28. rujna 1994., Coloroll Pension Trustees (C‑200/91, EU:C:1994:348, t. 26.)

( 60 ) Presuda od 28. rujna 1994., Coloroll Pension Trustees (C‑200/91, EU:C:1994:348, t. 27.)

( 61 ) Presuda od 28. rujna 1994., Fisscher (C‑128/93, EU:C:1994:353, točke 35. i 36.)

( 62 ) Presuda od 28. rujna 1994., Beune (C‑7/93, EU:C:1994:350, točka 28.)

( 63 ) Presuda od 28. rujna 1994., Avdel Systems (C‑408/92, EU:C:1994:349)

( 64 ) U tom pogledu, prvotuženik se oslanja na mišljenje nezavisnog odvjetnika Van Gervena u spojenim predmetima Ten Oever (C‑109/91, C‑110/91, C‑152/91 i C‑200/91, EU:C:1993:158, t. 19., bilješka 4. i navedena sudska praksa).

Top