12.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 52/14

1.

Odnose li se stavci 1. i 2. članka 3. Direktive 2010/13/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga samo na slučajeve u kojima država članica primateljica želi obustaviti televizijsko emitiranje i/ili daljnje emitiranje ili se odnose i na druge mjere koje je država članica primateljica primijenila kako bi na neki drugi način ograničila slobodni prijem programa i njihov prijenos?

2.

Treba li uvodnu izjavu 8. i članak 3. stavke 1. i 2. Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga tumačiti na način da državama članicama primateljicama, nakon što su utvrdile da je sadržaj opisan u članku 6. te direktive prikazan, prenesen za distribuciju i distribuiran na televizijskom programu koji je dalje emitiran i/ili internetski distribuiran iz države članice Europske unije, zabranjuju da, ako uvjeti iz članka 3. stavka 2. te direktive nisu ispunjeni, donesu odluku poput one predviđene člankom 33. stavkom 11. i člankom 33. stavkom 12. točkom 1. litavskog Zakona o informiranju javnosti, odnosno odluku kojom se televizijske distributere koji djeluju na području države članice primateljice i druge subjekte koji pružaju usluge povezane s internetskom distribucijom televizijskih programa obvezuje da privremeno odrede da se televizijski program može dalje emitirati i/ili internetski distribuirati samo u okviru televizijskih programskih paketa za koje se plaća dodatna naknada?