7.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 256/14

1.

Treba li članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. (1) o stečajnom postupku tumačiti na način da su sudovi države članice na području koje je otvoren stečajni postupak isključivo nadležni za odlučivanje o tužbi za poništenje stečaja protiv tuženika koji ima registrirano sjedište ili domicil u drugoj državi članici, ili stečajni upravitelj u slučaju iz članka 18. stavka 2. Uredbe može podnijeti tužbu za poništenje sudu u državi članici u kojoj tuženik ima registrirano sjedište ili domicil, kada se tužba za poništenje stečajnog upravitelja temelji na raspolaganju pokretninom koja se nalazi u toj drugoj državi članici?

2.

Primjenjuje li se oslobođenje od odgovornosti iz članka 24. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Uredbe br. 1346/2000 u slučaju kada je obvezu u korist dužnika u državi članici ispunio upravitelj poslovne jedinice društva dužnika registrirane u toj državi članici, kada je u trenutku ispunjenja u drugoj državi članici podnesen zahtjev za otvaranje stečajnog postupka u odnosu na imovinu dužnika i kada je određen privremeni stečajni upravitelj, ali još nije donesena odluka o otvaranju stečajnog postupka?

3.

Primjenjuje li se članak 24. stavak 1. Uredbe br. 1346/2000 o ispunjenju obveza na plaćanje novčanog iznosa dužniku kada je prvotni dužnikov prijenos tog novca osobi koja je ispunila obvezu bez učinka u skladu s nacionalnim pravom suda nadležnog u području stečaja i kada je nepostojanje učinka posljedica otvaranja stečajnog postupka?

4.

Je li presumpcija o neimanju saznanja u skladu s člankom 24. stavkom 2. Uredbe br. 1346/2000 primjenjiva kada tijela navedena u članku 21. stavku 2. drugoj rečenici Uredbe nisu poduzela potrebne mjere kako bi se osigurala objava u registru države članice – na području koje se nalazi poslovni nastan društva dužnika – odluka stečajnog suda kojima se imenuje stečajni upravitelj i nalaže da raspolaganje imovinom proizvodi učinke samo s odobrenjem stečajnog upravitelja, kada država članica, u kojoj se nalazi registrirano sjedište poslovnog nastana, predviđa obveznu objavu tih odluka, iako ih priznaje na temelju članka 25. u vezi s člankom 16. Uredbe?