Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017CA0556

predmet C-556/17: Presuda Suda (veliko vijeće) od 29. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Pécsi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság — Mađarska) — Alekszij Torubarov protiv Bevándorlási és Menekültügyi Hivatal (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednička politika azila i supsidijarne zaštite — Zajednički postupci za priznavanje međunarodne zaštite — Direktiva 2013/32/EU — Članak 46. stavak 3. — Razmatranje u potpunosti i ex nunc — Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima — Pravo na djelotvoran pravni lijek — Opseg ovlasti prvostupanjskog suda — Nepostojanje ovlasti izmjene — Odbijanje nadležnog upravnog ili nesudskog tijela da postupi u skladu s odlukom tog suda)

SL C 319, 23.9.2019, p. 8–9 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

23.9.2019   

HR

Službeni list Europske unije

C 319/8


Presuda Suda (veliko vijeće) od 29. srpnja 2019. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Pécsi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság — Mađarska) — Alekszij Torubarov protiv Bevándorlási és Menekültügyi Hivatal

(predmet C-556/17) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička politika azila i supsidijarne zaštite - Zajednički postupci za priznavanje međunarodne zaštite - Direktiva 2013/32/EU - Članak 46. stavak 3. - Razmatranje u potpunosti i ex nunc - Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima - Pravo na djelotvoran pravni lijek - Opseg ovlasti prvostupanjskog suda - Nepostojanje ovlasti izmjene - Odbijanje nadležnog upravnog ili nesudskog tijela da postupi u skladu s odlukom tog suda)

(2019/C 319/07)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Pécsi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Alekszij Torubarov

Tuženik: Bevándorlási és Menekültügyi Hivatal

Izreka

Članak 46. stavak 3. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da u okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom predmetu, kada je prvostupanjski sud — nakon što je u potpunosti i ex nunc razmotrio sva relevantna činjenična i pravna pitanja koja je podnio podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu — utvrdio da se primjenom kriterija predviđenih Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite tom podnositelju zahtjeva mora priznati takva zaštita zbog razloga koji ističe u prilog svojem zahtjevu, ali upravno ili nesudsko tijelo nakon toga donese odluku u suprotnom smislu a da prethodno u tu svrhu nije utvrdilo da su se pojavila nova pitanja koja opravdavaju novu ocjenu potreba za međunarodnom zaštitom navedenog podnositelja zahtjeva, navedeni sud mora izmijeniti tu odluku koja nije u skladu s njegovom prethodnom presudom i zamijeniti je svojom odlukom u vezi sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu te, ako je potrebno, izuzeti od primjene nacionalni propis koji mu zabranjuje takvo postupanje.


(1)  SL C 5, 8. 1. 2018.


Top