1

Tužitelj VM Vermögens‑Management GmbH podnio je 18. prosinca 2009. prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

2

Žig za koji je podnesena prijava za registraciju verbalni je znak Vermögensmanufaktur.

3

Usluge za koje je zatražena registracija odnosile su se na razrede 35. i 36. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen, i odgovarale su, za svaki od tih razreda, sljedećem opisu:

4

Prijava žiga Europske unije objavljena je 8. veljače 2011. u Glasniku žigova Zajednice br. 26/2011. Predmetni je žig 18. svibnja 2011. registriran pod brojem 8770042.

5

Intervenijent DAT Vermögensmanagement GmbH 30. srpnja 2012. podnio je EUIPO‑u zahtjev za proglašavanje osporavanog žiga ništavim za sve usluge za koje je bio registriran. U prilog svom zahtjevu, intervenijent je dostavio priloge 1. do 6. navedene u točki 3. odluke od 29. travnja 2015. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) kojom je peto žalbeno vijeće EUIPO‑a prihvatilo njegovu žalbu.

6

Razlog ništavosti istaknut u prilog tom zahtjevu naveden je u članku 52. stavku 1. točki (a) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (b) i (c) te uredbe.

7

Tužitelj je 15. siječnja 2013. podnio svoja očitovanja od 9. siječnja 2013. i zahtijevao da se u cijelosti odbije zahtjev za proglašavanje žiga ništavim. U tom pogledu, dostavio je priloge 1. do 17. navedene u točki 5. pobijane odluke.

8

Intervenijent je 7. lipnja 2013. podnio svoja očitovanja o očitovanjima tužitelja od 15. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu: očitovanja od 7. lipnja 2013.) i dostavio priloge 7. do 25. navedene u točki 3. pobijane odluke. Također je zahtijevao produljenje roka kako bi podnio dodatne dokaze koje je zatražio od Deutsches Patent- und Markenamta (Njemački ured za patente i žigove), ali koje još nije bio dobio.

[izostavljeno]

10

Intervenijent je 23. kolovoza 2013. podnio nova očitovanja (u daljnjem tekstu: očitovanja od 23. kolovoza 2013.), kojima su priloženi prilozi 26. do 30. navedeni u točki 3. pobijane odluke. Odjel za poništaje greškom je ta očitovanja intervenijenta smatrao očitovanjima tužitelja i kao takve ih 2. rujna 2013. dostavio intervenijentu. Također je obavijestio obje stranke da je kontradiktorni dio postupka zatvoren. Nakon što je primijetio svoju pogrešku, Odjel za poništaje istoga je dana poništio svoju prethodnu obavijest u pogledu tužitelja.

9

EUIPO je 14. listopada 2013. obavijestio tužitelja da se odbija zahtjev za produljenje roka koji je 7. lipnja 2013. podnio intervenijent zbog toga što potonji zahtjev nije bio obrazložen i da se ne uzimaju u obzir očitovanja od 23. kolovoza 2013. EUIPO je pojasnio da mu je preslika intervenijentova dopisa od 23. kolovoza 2013. dostavljena samo u informativne svrhe.

14

Odjel za poništaje je 10. prosinca 2013. u cijelosti odbio zahtjev za proglašavanje žiga ništavim. U bitnom, svoju je odluku osobito temeljio na činjenici da njemačka riječ „Manufaktur” nije mogla imati konkretno značenje u pogledu obuhvaćenih usluga zbog njihove nematerijalne naravi. Slijedom toga, prema njegovu mišljenju, kombinacija njemačke riječi „Vermögen” i njemačke riječi „Manufaktur” imala je na dan podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga (u daljnjem tekstu: relevantni datum) razlikovni karakter i nije opisivala usluge.

10

Intervenijent je 5. veljače 2014., na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009, EUIPO‑u podnio žalbu protiv odluke Odjela za poništaje. Dana 10. travnja 2014. podnio je podnesak u kojem se iznose razlozi za žalbu i dostavio dokumente navedene u točki 8. pobijane odluke. Tužitelj je 25. lipnja 2014. podnio očitovanja i dostavio dokumente navedene u točki 9. pobijane odluke.

11

Peto žalbeno vijeće EUIPO‑a pobijanom je odlukom prihvatilo žalbu intervenijenta. Kao prvo, ocijenilo je da su dokumenti koje su mu dostavili tužitelj i intervenijent samo dokazi kojima se dopunjuju i konkretiziraju već podneseni dokazi i da ono, stoga, njihovim prihvaćanjem izvršava svoju diskrecijsku ovlast. Kao drugo, ocijenilo je da je osporavani žig bio opisan i da nije imao razlikovni karakter. Slijedom toga, poništilo je odluku Odjela za poništaje i proglasilo osporavani žig ništavim.

18

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

20

EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:

12

Intervenijent nije formalno iznio zahtjeve u odgovoru na tužbu.

24

Tužitelj u bitnom tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je osporavani žig opisivao obuhvaćene usluge u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009. Njegovi argumenti temelje se, kao prvo, na pogrešci u pogledu definicije relevantne javnosti i, kao drugo, na pogrešci u ocjeni percepcije osporavanog žiga promatranog i u cijelosti i prema pojedinačnim elementima.

13

EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.

40

Žalbeno vijeće u točki 25. pobijane odluke u bitnome je navelo – pozivajući se na internetsku verziju njemačkog rječnika Duden i pritom propuštajući, zbog očite greške u pisanju, prenijeti riječ „visoke” – da njemačka riječ „Manufaktur” potječe od latinskih riječi „manus” (ruka) i „facere” (raditi) i označava malo industrijsko ili trgovačko poduzeće u kojem se visoko specijalizirani proizvodi proizvode u cijelosti ili djelomično ručno, zbog čega su visoke kvalitete.

14

Iako nije sporno da se njemačka riječ „Manufaktur” odnosi na mjesto proizvodnje proizvoda, tužitelj osporava da je na relevantan datum mogla, s jedne strane, također označivati poduzeće koje pruža usluge i, s druge strane, upućivati na usluge koje su individualizirane i visoke kvalitete.

15

Kao prvo, što se tiče uporabe njemačke riječi „Manufaktur” s obzirom na usluge, žalbeno vijeće je u točki 27. pobijane odluke ocijenilo da je intervenijent uvjerljivo dokazao mogućnost takve uporabe na relevantan datum, osobito za financijske usluge. Tako je naveo njemačke jezične kombinacije „Finanzmanufaktur” i „Kreditmanufaktur” (u daljnjem tekstu: kombinacija „Finanzmanufaktur”, odnosno kombinacija „Kreditmanufaktur”).

16

Potrebno je naglasiti da je intervenijent u prilogu očitovanjima od 7. lipnja 2013. dostavio različite elemente, navedene u točki 3. pobijane odluke, koji dokazuju da je na relevantan datum njemačka riječ „Manufaktur” bila upotrijebljena u vezi s uslugama, posebno financijske naravi. Intervenijent je tako dostavio priloge 10., 11. i 18. do 21. iz kojih proizlazi da su kombinacija „Finanzmanufaktur” i kombinacija „Kreditmanufaktur” bile upotrijebljene znatno prije tog datuma.

17

Tužitelj međutim ističe da treba uzeti u obzir činjenicu da se relevantna javnost sastoji od šire javnosti, dok prilozi 10., 11. i 20. očitovanjima od 7. lipnja 2013. proizlaze iz novina specijaliziranih za financije i da se prilozi 18. i 19. temelje na specijaliziranim engleskim publikacijama prevedenim na njemački. U tom pogledu, s jedne strane, treba smatrati da činjenica da se njemačka riječ „Manufaktur” pojavljuje u specijaliziranim novinama ne znači da relevantna javnost neće moći percipirati vezu između te riječi i usluga. S obzirom naime na obuhvaćene usluge, koje spadaju u razrede 35. i 36., relevantna javnost, makar se djelomično sastojala od šire javnosti (vidjeti točke 36. i 37. ove presude), u mogućnosti je čitati specijalizirane, posebno financijske novine. S druge strane, iz priloga 18. i 19. očitovanjima od 7. lipnja 2013. ne proizlazi da je riječ o prijevodima. U svakom slučaju, u tim je dokumentima pisanim na njemačkom riječ „Manufaktur” upotrijebljena u vezi s uslugama.

18

Osim toga, tužiteljev argument prema kojem je kombinacija „Finanzmanufaktur” u prilozima 11. i 17. očitovanjima od 7. lipnja 2013. upotrijebljena u navodnicima ili kao naziv trgovačkog društva, što ne omogućava dokazivanje njezina opisnog karaktera, nije relevantan. Pitanje se naime odnosi na to je li se, na relevantan datum, njemačka riječ „Manufaktur” mogla upotrijebiti s obzirom na usluge. Iz navedenih priloga pak proizlazi da je to bio slučaj, osobito za financijske usluge. Iz istog razloga, argument prema kojem se njemačka kombinacija riječi „Vermögensmanufaktur” (u daljnjem tekstu: kombinacija „Vermögensmanufaktur”) ne nalazi među navedenim primjerima i argument prema kojem je značenje njemačkih izraza „Finanz” i „Kredit”, upotrijebljenih s njemačkom riječi „Manufaktur”, konkretnije od onog njemačke riječi „Vermögen” upotrijebljene s potonjim izrazom, nisu relevantni.

19

Stoga treba odlučiti da je žalbeno vijeće u točki 27. pobijane odluke moglo pravilno smatrati da je na relevantan datum njemačka riječ „Manufaktur” mogla biti povezana s uslugama.

20

Kao drugo, što se tiče uporabe njemačke riječi „Manufaktur” u odnosu na usluge koje su individualizirane i visoke kvalitete, žalbeno vijeće je u točki 27. pobijane odluke ocijenilo da je intervenijent uvjerljivo dokazao postojanje takve uporabe na relevantan datum.

21

Tužitelj pak smatra da nije dokazano da njemačka riječ „Manufaktur” jamči proizvode koji su individualizirani ili su visoke kvalitete. Tu argumentaciju međutim treba odbiti.

22

Kao prvo, naime, u pogledu upućivanja na visoku kvalitetu, žalbeno vijeće je u točki 25. pobijane odluke, pozivajući se na internetsku verziju njemačkog rječnika Duden, u bitnome pojasnilo da njemačka riječ „Manufaktur” označava malo poduzeće u kojem se visoko specijalizirani proizvodi proizvode u cijelosti ili djelomično ručno, zbog čega su visoke kvalitete (vidjeti točku 40. ove presude). Tužitelj pak ne dovodi u pitanje tu definiciju iz navedenog rječnika. Iako žalbeno vijeće nije preciziralo da je postojala na relevantan datum, važno je istaknuti da su i tužitelj i intervenijent dostavili ulomke iz internetske verzije njemačkog rječnika Duden iz 2012., koji sadrže definiciju njemačke riječi „Manufaktur” istovjetnu onoj koju je prihvatilo žalbeno vijeće, s navođenjem izraza „visoke”. Osim toga, iz usporedbe šestog i sedmog izdanja tiskane verzije njemačkog rječnika Duden, iz 2006. odnosno 2011., proizlazi da je upućivanje na visoku kvalitetu dodano u kasnijem od ta dva izdanja. Uzimajući stoga, poput EUIPO‑a, u obzir činjenicu da se značenje izraza razvija tijekom vremena i da novo izdanje rječnika pretpostavlja neko vrijeme pripreme i izrade, treba smatrati da je do razvoja značenja njemačke riječi „Manufaktur” nužno došlo znatno prije 2011.

23

Kao drugo, u pogledu upućivanja na individualizirane proizvode, s obzirom na to da nije sporno da se na relevantan datum njemačka riječ „Manufaktur” odnosila na ideju ručnog rada, njime se izražavala ideja da je proizvodnja bila individualiziranija od tvorničke i lančane proizvodnje. Osim toga, u prilogu 10. očitovanjima od 7. lipnja 2013. koji se sastoji od novinskog članka od 15. lipnja 2009., njemačka kombinacija riječi „Finanzmanufakturen” navedena je s prizvukom koji upućuje na razliku između, s jedne strane, tvorničke i lančane proizvodnje i, s druge strane, manufakturne proizvodnje. Nadalje, ideja razvoja manufakturne proizvodnje prema tvorničkoj, a tako i lančanoj i manje individualiziranoj proizvodnji, također proizlazi iz priloga 21. očitovanjima od 7. lipnja 2013., iz 2007., u kojem se navode njemački izrazi „Industrialisierung der Kreditprozesse” (industrijalizacija kreditnih postupaka), „Die Kreditmanufaktur als Ausgangbasis” (kreditna manufaktura kao polazište) i „Von der Kreditmanufaktur zur Kreditfabrik” (od kreditne manufakture do kreditne tvornice). Konačno, ideja još individualiziranije proizvodnje koju trebaju ponuditi banke proizlazi iz priloga 18. i 19. očitovanjima od 7. lipnja 2013., koji sadrže informacije iz 1927. i 1981. godine i prema kojima, u bitnom, banke ne trebaju biti središta financijskog posredovanja, nego kreditne manufakture.

24

S obzirom na prethodna razmatranja, treba zaključiti da postoje elementi prije i nakon relevantnog datuma koji potvrđuju definiciju njemačke riječi „Manufaktur” koja je prihvaćena u pobijanoj odluci. U tom pogledu, treba podsjetiti da je Sud u više navrata presudio da se elementi koji, makar nastali nakon datuma podnošenja prijave za registraciju, omogućavaju da se dođe do zaključaka o situaciji kakva je bila na taj isti datum, mogu uzeti u obzir, a da se ne počini pogreška koja se tiče prava (vidjeti presudu od 6. ožujka 2014., Pi‑Design i dr./Yoshida Metal Industry, C‑337/12 P do C‑340/12 P, neobjavljenu, EU:C:2014:129, t. 60. i navedenu sudsku praksu; vidjeti također, u tom smislu, rješenje od 5. listopada 2004., Alcon/OHIM, C‑192/03 P, EU:C:2004:587, t. 41.).

25

Stoga žalbeno vijeće nije počinilo pogrešku u ocjeni kad je u bitnom zaključilo da, iako u svom originalnom značenju njemačka riječ „Manufaktur” doduše označava poduzeće u kojem se proizvodi proizvode ručno, na relevantan datum ona se također odnosila na ideju proizvodnje koja je individualizirana i visoke kvalitete te se mogla upotrijebiti s obzirom na usluge.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (šesto vijeće)

proglašava i presuđuje: