EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014FJ0006

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 23. ožujka 2015.
Julia Borghans protiv Europske komisije.
Javna služba – Primici od rada – Mirovina za nadživjele osobe – Članak 27. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Razvedeni bračni drug preminulog dužnosnika – Postojanje prava na uzdržavanje u trenutku smrti dužnosnika – Članak 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Rok za podnošenje zahtjeva za mirovinu.
Predmet F-6/14.

ECLI identifier: ECLI:EU:F:2015:19

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

23. ožujka 2015.(*)

„Javna služba – Primici od rada – Mirovina za nadživjele osobe – Članak 27. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Razvedeni bračni drug preminulog dužnosnika – Postojanje prava na uzdržavanje u trenutku smrti dužnosnika – Članak 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju – Rok za podnošenje zahtjeva za mirovinu“

U predmetu F‑6/14,

povodom tužbe podnesene na temelju članka 270. UFEU-a, primjenjivog na UEZAE na temelju njegova članka 106.a,

Julia Borghans, razvedeni bračni drug g. van Raana, preminulog dužnosnika Europske komisije, sa stalnom adresom u Auderghemu (Belgija), koju zastupaju F. Van der Schueren i C. Lefèvre, avocats,

tužitelj,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju J. Currall i A.-C. Simon, u svojstvu agenata,

tuženika,

SLUŽBENIČKI SUD
(drugo vijeće),

u sastavu: K. Bradley, predsjednik, H. Kreppel (izvjestitelj) i M. I. Rofes i Pujol, suci,

tajnik: P. Cullen, administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 6. studenoga 2014.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Tužbom koju je tajništvo Službeničkog suda zaprimilo 28. siječnja 2014. J. Borghans zahtijeva poništenje odluke kojom joj je Europska komisija odbila priznati pravo na mirovinu za nadživjele osobe.

 Pravni okvir

2        Pravni okvir obuhvaća članke 27. i 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije, u verziji koja je prethodila stupanju na snagu Uredbe (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjeni Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) kao i prateće odredbe Pravilnika o osoblju i navedenog priloga.

3        Članak 79. Pravilnika o osoblju određuje:

„Nadživjeli bračni drug dužnosnika ili bivšeg dužnosnika ima pravo na mirovinu za nadživjele osobe kako je predviđeno poglavljem 4. Priloga VIII. [Pravilniku o osoblju] u iznosu od 60 % starosne mirovine ili naknade za invalidnost koja [je] isplaćena pokojniku ili koja bi mu bila isplaćena, neovisno o godinama staža u službi ili dobi, da je u trenutku smrti ispunjivao uvjete za to.

Iznos mirovine za nadživjele osobe koji se isplaćuje nadživjelom bračnom drugu dužnosnika koji je preminuo s jednim od administrativnih statusa navedenih u članku 35. [Pravilnika o osoblju] ne smije biti manji od iznosa za minimalne troškove života niti manji od 35 % od zadnje osnovne plaće koju je dužnosnik primio.

[…]“

4        U skladu s člankom 80. Pravilnika o osoblju:

„Ako dužnosnik ili osoba koja ima pravo na starosnu mirovinu ili naknadu za invalidnost premine i pritom iza sebe ne ostavi bračnog druga koji ima pravo na mirovinu za nadživjele osobe, djeca koju je pokojnik u trenutku smrti uzdržavao u smislu članka 2. Priloga VII. [Pravilniku o osoblju] imaju pravo na mirovinu za djecu preminule osobe u skladu s člankom 21. Priloga VIII. [Pravilniku o osoblju].

Isto pravo na mirovinu primjenjuje se na djecu koja ispunj[avaj]u prethodno navedene uvjete u slučaju smrti ili ponovnog braka bračnog druga koji prima mirovinu za nadživjele osobe.

Ako dužnosnik ili osoba koja ima pravo na starosnu mirovinu ili naknadu za invalidnost premine, a uvjeti navedeni u prvom stavku nisu ispunjeni, uzdržavana djeca u smislu članka 2. Priloga VII. [Pravilniku o osoblju] imaju pravo na mirovinu za djecu preminule osobe u skladu s člankom 21. Priloga VIII. [Pravilniku o osoblju]; mirovina je, međutim, jednaka polovini mirovine izračunane u skladu s tim člankom.

[…]“

5        Članak 21. stavak 1. prvi podstavak Priloga VIII. Pravilniku o osoblju glasi:

„Mirovina za dijete preminule osobe, predviđena člankom 80. stavcima prvim, drugim i trećim Pravilnika o osoblju, za prvo dijete preminule osobe iznosi osam desetina mirovine za nadživjele osobe na koju bi nadživjeli bračni drug dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji je primao starosnu mirovinu ili naknadu za invalidnost imao pravo, pri čemu se smanjenja utvrđena člankom 25. [ovog Priloga] ne primjenjuju.“

 Činjenice iz kojih proizlazi spor

6        Tužiteljica je 20. travnja 1991. sklopila brak s g. van Raanom, koji je tada bio Komisijin dužnosnik.

7        U tom je braku 10. listopada 1993. rođeno jedno dijete.

8        Presudom od 15. lipnja 2004. tribunal de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu, Belgija) proglasio je sporazumni razvod braka g. van Raana i tužiteljice. Sporazumom o razvodu braka sklopljenim 24. prosinca 2003. (u daljnjem tekstu: sporazum o razvodu braka) te priloženim navedenoj presudi, bilo je predviđeno da će, počevši od tog datuma i sve do svoje smrti g. van Raan tužiteljici plaćati uzdržavanje u tada utvrđenom iznosu od 3000 eura mjesečno.

9        Presudom od 18. prosinca 2007. sudac izmiritelj kantona Overijse-Zaventem (Belgija) je na zahtjev g. van Raana, počevši od 1. listopada 2006. ukinuo uzdržavanje koje je on bio dužan plaćati tužiteljici.

10      Tužiteljica je 12. veljače 2008. podnijela žalbu protiv presude suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007.

11      G. van Raan preminuo je 2. ožujka 2008.

12      Nesporno je da nakon smrti g. van Raana Komisija tužiteljici nije isplaćivala mirovinu za nadživjele osobe.

13      Nasuprot tomu, počevši od srpnja 2008. Komisija je djetetu pokojnog g. van Raana i tužiteljice priznala pravo na mirovinu za djecu preminule osobe na temelju članka 80. Pravilnika o osoblju, koja je, u skladu s člankom 21. stavkom 1. prvim podstavkom Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, iznosila osam desetina mirovine za nadživjele osobe koju bi tužiteljica primala da je imala pravo na takvu mirovinu (u daljnjem tekstu: mirovina za djecu preminule osobe po uvećanoj stopi).

14      Budući da je u listopadu 2011. dijete pokojnog g. van Raana i tužiteljice postalo punoljetno, ono je u svojstvu nasljednika g. van Raana preuzelo postupak pokrenut pred belgijskim sudovima radi ukidanja obveze uzdržavanja tužiteljice, koji je tada bio u tijeku pred tribunalom de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu).

15      Presudom od 25. ožujka 2013. tribunal de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) ukinuo je presudu suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. i utvrdio je da je prvotni zahtjev pokojnog g. van Raana za ukidanje uzdržavanja predviđenog sporazumom o razvodu braka u korist tužiteljice neosnovan, s obrazloženjem da se nisu ispunili uvjeti za ukidanje uzdržavanja predviđeni sporazumom o razvodu braka.

16      Dijete pokojnog g. van Raana i tužiteljice je u svojstvu nasljednika g. van Raana prihvatilo presudu tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013.

17      Dopisom od 29. travnja 2013. tužiteljica je od Komisije zatražila da joj, počevši od travnja 2008., isplaćuje mirovinu za nadživjele osobe, uz obrazloženje da ona ispunjava uvjete za priznavanje prava na takvu mirovinu propisane člankom 27. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju zato što je tribunal de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) presudom od 25. ožujka 2013. ukinuo presudu suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007.

18      Odlukom od 3. lipnja 2013. (u daljnjem tekstu: sporna odluka) Komisija je odbila tužiteljičin zahtjev, pozivajući se na okolnost da je ona, s obzirom na to da nije podnijela zahtjev za mirovinu u roku od godine dana od datuma smrti g. van Raana, izgubila to pravo u skladu s člankom 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

19      Podneskom od 9. srpnja 2013. tužiteljica je protiv sporne odluke podnijela žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju.

20      Odlukom od 29. listopada 2013. tijelo za imenovanje odbilo je žalbu uz obrazloženje koje je bilo istovjetno onomu iz sporne odluke (u daljnjem tekstu: odluka o odbijanju žalbe).

 Zahtjevi stranaka

21      Tužiteljica od Službeničkog suda zahtijeva da:

–        poništi odluku o odbijanju žalbe;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

22      Komisija od Službeničkog suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužiteljici snošenje troškova.

 Pravo

 Predmet tužbe

23      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, učinak zahtjeva za poništenje koji se formalno odnosi na odluku kojom se odbija žalba, kad ta odluka nema samostalni sadržaj, takav je da će se pred Službeničkim sudom pokrenuti postupak u odnosu na akt protiv kojeg je bila podnesena žalba (vidjeti, u tom smislu, presudu Vainker/Parlament, 293/87, EU:C:1989:8, t. 8.).

24      U ovom slučaju, budući da odluka o odbijanju žalbe nema samostalni sadržaj, valja smatrati da je tužba usmjerena protiv same sporne odluke.

 Dopuštenost

 Argumenti stranaka

25      Komisija predlaže da se zahtjev za poništenje sporne odluke odbaci kao nedopušten. Naime, Komisija smatra da ta odluka samo potvrđuje raniju implicitnu odluku donesenu nakon smrti g. van Raana 2008., kojom je uprava tužiteljici odbila priznati pravo na mirovinu za nadživjele osobe i koju ona nije osporila u roku iz članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Komisija dodaje da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, mogućnost podnošenja zahtjeva u smislu članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju – koju je tužiteljica iskoristila zahtijevajući dopisom od 29. travnja 2013. mirovinu za nadživjele osobe – ne može dužnosniku ili pravnom slijedniku omogućiti da se ne pridržava rokova za podnošenje žalbe i pravnog lijeka predviđenih člancima 90. i 91. Pravilnika time što putem takvog kasnijeg zahtijeva posredno dovodi u pitanje raniju odluku koja, kao u ovom slučaju, nije pobijana u za to predviđenim rokovima.

26      Tužiteljica predlaže da se Komisijin argument o postojanju zapreke vođenju postupka odbije.

 Ocjena Službeničkog suda

27      Kako to proizlazi iz ustaljene sudske prakse, nedopuštena je tužba za poništenje podnesena protiv odluke kojom se samo potvrđuje prethodna odluka koja nije pobijana u roku. Odlukom se samo potvrđuje prethodna odluka ako ne sadržava nikakav novi element u odnosu na prethodni akt te ako joj nije prethodilo preispitivanje situacije adresata tog prijašnjeg akta (presuda A/Komisija, F‑12/09, EU:F:2011:136, t. 119.).

28      U ovom slučaju, najprije treba provjeriti je li, kako to tvrdi Komisija, 2008. donesena implicitna odluka o odbijanju priznavanja tužiteljičina prava na mirovinu za nadživjele osobe jer potonja nije ispunjavala uvjete propisane člankom 27. prvim stavkom Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

29      U tom pogledu članak 90. stavak 1. Pravilnika o osoblju propisuje da svaka osoba na koju se primjenjuje navedeni pravilnik može tijelu za imenovanje podnijeti zahtjev za donošenje odluke koja se na nju odnosi i da se izostanak odgovora na taj zahtjev po proteku roka od četiri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva smatra implicitnom odlukom kojom se zahtjev odbija. Iz takve odredbe proizlazi da do odluke kojom se dužnosniku implicitno odbija pravo može načelno doći samo pod pretpostavkom da je dužnosnik prethodno administraciji podnio zahtjev za priznanje tog prava.

30      Međutim, u svojim podnescima Komisija je navela da joj tužiteljica nije podnijela nikakav zahtjev za isplatu mirovine za nadživjele osobe. Kada je riječ o tužiteljici, iako je ona doista u svojoj žalbi protiv sporne odluke spomenula postojanje takvog zahtijeva te čak i odluke kojom joj je 2008. odbijeno pravo na mirovinu za nadživjele osobe, ona je nakon toga, u svojim podnescima i na raspravi, potvrdila da ne postoji nikakav zahtjev ni odluka u tom smislu.

31      Stoga nije utvrđeno da je Komisija implicitnom odlukom, nastalom zbog šutnje u vezi s tužiteljičinim zahtjevom, tužiteljici odbila pravo na mirovinu za nadživjele osobe.

32      Usto, pod pretpostavkom da je Komisija, u isto vrijeme kada je djetetu pokojnog g. van Raana i tužiteljice priznala pravo na mirovinu za djecu preminule osobe po uvećanoj stopi, tužiteljici 2008. implicitnom odlukom odbila priznati pravo na mirovinu za nadživjele osobe, ne može se smatrati da sporna odluka samo potvrđuje tu implicitnu odluku.

33      Naime, ta se implicitna odluka mogla temeljiti samo na okolnosti da tužiteljica nije ispunjavala uvjete iz članka 27. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za priznavanje prava na takvu mirovinu za nadživjele osobe. Međutim, sporna odluka obrazložena je činjenicom da tužiteljica nije poštovala rok propisan člankom 42. tog istog priloga. Stoga je Komisija u spornoj odluci preispitala tužiteljičinu situaciju na temelju novih elemenata koji mogu utjecati na tu situaciju.

34      Iz toga slijedi da Komisijin argument o postojanju zapreke vođenju postupka treba odbiti.

 Meritum

 Argument stranaka

35      Protiv sporne odluke tužiteljica u biti ističe samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

36      Među brojnim prigovorima koje je istaknula u potporu svojem tužbenom razlogu, tužiteljica pojašnjava da joj se ne može prigovarati da u roku od godine dana od datuma smrti g. van Raana nije podnijela zahtjev za mirovinu za nadživjele osobe. Naime, na taj datum zbog presude suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. više nije imala pravo na uzdržavanje i, slijedom toga, nije ispunjavala uvjete propisane člankom 27. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju. Tužiteljica dodaje da je nakon toga, podnijevši zahtjev za isplatu mirovine za nadživjele osobe u roku od godine dana od dana donošenja presude tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013., kojom je ponovno priznato uzdržavanje, postupila u skladu s člankom 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

37      Komisija zahtijeva da se tužbeni razlog odbije.

38      Komisija tvrdi da je tužiteljica bila dužna postupiti u roku predviđenim člankom 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za podnošenje zahtjeva za mirovinu za nadživjele osobe. Komisija smatra da je tužiteljica trebala u roku od godine dana od datuma smrti g. van Raana obavijestiti upravu da je sporazumom o razvodu braka određeno njezino uzdržavanje i da je podnijela žalbu protiv presude od 18. prosinca 2007. kojom je sudac izmiritelj kantona Overijse-Zaventem to uzdržavanje ukinuo.

39      Komisija je na raspravi pojasnila da je konačnu isplatu mirovine za djecu preminule osobe po uvećanoj stopi djetetu pokojnog g. van Raana i tužiteljice, u slučaju da ju je tužiteljica o tome obavijestila, mogla uvjetovati time da tribunal de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) ne ukine presudu suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. i retroaktivno ponovno ne prizna pravo na uzdržavanje.

40      U odgovoru na pitanja Službeničkog suda Komisija je isto tako na raspravi tvrdila da tužiteljica u svakom slučaju ne bi nikada mogla steći pravo na mirovinu za nadživjele osobe, jer na datum smrti g. van Raana nije ispunjavala uvjete za stjecanje prava na takvu mirovinu propisana člankom 27. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, to jest da na datum smrti bivšeg bračnog druga koji je dužnosnik ili bivši dužnosnik ima pravo na uzdržavanje. Komisija dodaje da nije relevantna okolnost da je nakon smrti g. van Raana tribunal de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) ukinuo presudu suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. i da je nakon toga ponovno priznao pravo na uzdržavanje koje je određeno sporazumom o razvodu braka. Komisija smatra da bi drugačija odluka značila priznanje da se u određenom razdoblju moglo istodobno zakonito isplaćivati mirovinu za nadživjele osobe i mirovinu za djecu preminule osobe po uvećanoj stopi, povrjeđujući pritom članak 80. Pravilnika o osoblju.

 Ocjena Službeničkog suda

–       Uvodne napomene

41      Iako se za odbijanje tužiteljičina zahtjeva za mirovinu za nadživjele osobe Komisija u spornoj odluci i odluci o odbijanju žalbe temeljila na okolnosti da je tužiteljica izgubila to pravo, s obzirom na to da taj zahtjev nije podnijela u roku od godine dana propisanom člankom 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, Komisija je u svojem odgovoru na tužbu i na raspravi tvrdila da tužiteljica nikada nije imala pravo na mirovinu za nadživjele osobe, jer, s obzirom na to da nije primala uzdržavanje na datum kada je njezin bivši bračni drug preminuo, nije ispunjavala uvjete propisane člankom 27. prvim stavkom Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za stjecanje prava na takvu mirovinu.

42      U tom pogledu, prema ustaljenoj sudskoj praksi, instituciji ne može biti dopušteno, osim ako ima ograničenu nadležnost, tijekom postupka iznijeti zamjensko obrazloženje (presuda CP/Parlament, F‑8/13, EU:F:2014:44, t. 67. i navedena sudska praksa).

43      Potrebno je stoga ispitati je li Komisija – koja je prije svega prvotno obrazloženje sporne odluke koje se temeljilo na tužiteljičinoj povredi članka 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju namjeravala zamijeniti novim obrazloženjem koje se temelji na tome da tužiteljica nije ulazila u područje primjene članka 27. prvog stavka navedenog priloga – imala ograničenu nadležnost.

44      Kako to propisuje članak 27. prvi stavak Priloga VIII. Pravilniku o osoblju „[r]azvedeni bračni drug dužnosnika ili bivšeg dužnosnika ima pravo na mirovinu za nadživjele osobe, kako je definirano ovim poglavljem, pod uvjetom da u slučaju smrti bivšeg bračnog druga može dokazati da ima pravo na uzdržavanje na temelju sudske odluke ili službeno registriranog sporazuma između bivših bračnih drugova.“

45      Kada provjerava ima li razvedeni bračni drug dužnosnika ili bivšeg preminulog dužnosnika u slučaju smrti svojeg bivšeg bračnog druga pravo na uzdržavanje u smislu članka 27. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, uprava ne raspolaže nikakvom marginom prosudbe i dužna je priznati ili odbiti to pravo ovisno o tome je li ta činjenična okolnost dokazana ili nije.

46      Slijedom toga, budući da administracija ima ograničenu nadležnost za priznavanje ili odbijanje mirovine za nadživjele osobe predviđene člankom 27. prvim stavkom Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, Komisija je u svojem odgovoru na tužbu i na raspravi mogla iznijeti zamjensko obrazloženje koje se temelji na tome da se na tužiteljicu nije primjenjivala ta odredba.

47      Stoga je na Službeničkom sudu da najprije provjeri može li se tužiteljica zbog presude tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013. smatrati pravnim sljednikom mirovine za nadživjele osobe.

48      U slučaju potvrdnog odgovora na Službeničkom će sudu biti da nakon toga utvrdi je li se na tužiteljicu primjenjivao rok zastare propisan člankom 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

–       Pitanje je li tužiteljica zbog presude tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013. imala pravo na mirovinu za nadživjele osobe

49      Kao što je to navedeno, iz članka 27. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju proizlazi da je priznavanje prava na mirovinu za nadživjele osobe rastavljenom bračnom drugu dužnosnika ili bivšeg preminulog dužnosnika uvjetovano time da on „u slučaju smrti bivšeg bračnog druga može dokazati da ima pravo na uzdržavanje na temelju sudske odluke ili službeno registriranog sporazuma između bivših bračnih drugova“.

50      U ovom slučaju, iz pismena priležećih spisu proizlazi da, iako je sporazumom o razvodu braka bilo previđeno da će g. van Raan tužiteljici plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 3000 eura, to je uzdržavanje ukinuto, počevši od 1. prosinca 2006., presudom suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem, koja je, u skladu s belgijskim pravom, bila privremeno ovršiva po samom zakonu.

51      Stoga se tužiteljica 2. ožujka 2008., na datum kada je g. van Raan preminuo, i unatoč tomu što je podnijela žalbu protiv presude suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007., nije mogla smatrati pravnim sljednikom koji na temelju belgijskog prava ima pravo na uzdržavanje od svojeg bivšeg bračnog druga.

52      Točno je da kad je g. van Raan preminuo, presuda suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. nije bila pravomoćna, s obzirom na to da je tužiteljica, kako je to navedeno, podnijela žalbu na tu presudu. Međutim, zbog privremene ovršivosti presude, tužiteljica nije više raspolagala nikakvim ovršnim naslovom koji bi joj bio omogućio da nastavi zahtijevati plaćanje uzdržavanja.

53      Slijedom toga, na datum smrti g. van Raana tužiteljica nije ispunjavala uvjete propisane člankom 27. prvim stavkom Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za stjecanje prava na mirovinu za nadživjele osobe.

54      Osim toga, Komisija je sama u svojim podnescima priznala da se „[č]lanak 27. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju nije mogao […] primijeniti“ na tužiteljičinu situaciju na datum smrti g. van Raana.

55      Međutim, nije sporno da je presudom od 25. ožujka 2013. tribunal de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) ukinuo presudu suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. i proglasio neosnovanim prvotni zahtjev pokojnog g. van Raana kojim je zahtijevao ukidanje uzdržavanja predviđenog sporazumom o razvodu braka.

56      Potrebno je utvrditi je li, kako to tvrdi tužiteljica, ukidanje prvostupanjske presude od žalbenog suda imalo učinak da joj dodijeli pravo na mirovinu za nadživjele osobe u smislu članka 27. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

57      U tom pogledu Službenički sud podsjeća da se tekst odredbe prava Unije, koja, poput članka 27. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica za određivanje njezina smisla i dosega, mora tumačiti autonomno i u vezi s kontekstom odredbe i ciljem kojem teži predmetni propis. Međutim, i kada ne postoji takvo izričito upućivanje, primjena prava Unije može podrazumijevati – kada sud Unije u pravu Unije ili njegovim općim načelima ne može prepoznati elemente koji mu omogućuju da autonomnim tumačenjem precizira sadržaj i doseg predmetne odredbe prava Unije – da je pravo država članica mjerodavno (presuda Díaz García/Parlament, T‑43/90, EU:T:1992:120, t. 36.).

58      U predmetnom slučaju, kako je to izričito presudio Prvostupanjski sud Europskih zajednica u presudi M/Sud (T‑172/01, EU:T:2004:108), pojam „uzdržavanja […] na temelju […] sporazuma između bivših bračnih drugova“, u smislu članka 27. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, ne može se autonomno tumačiti. Pojam obveze uzdržavanja o kojoj su se zbog razvoda sporazumjeli bivši bračni drugovi naprotiv ima imovinske posljedice koje proizlaze iz presude o razvodu donesene na temelju pravila mjerodavnog građanskog prava (presuda M/Sud, EU:T:2004:108, t. 72.).

59      Slijedom toga, za utvrđivanje može li razvedeni bračni drug dužnosnika ili bivšeg dužnosnika dokazati da „u slučaju smrti bivšeg bračnog druga ima pravo na uzdržavanje na temelju […] službeno registriranog sporazuma između bivših bračnih drugova“, mjerodavan je zakon koje uređuje učinke razvoda, to jest, u ovom slučaju, belgijski zakon na temelju kojeg je bio proglašen razvod.

60      Međutim, budući da je prema belgijskom pravu učinak ukidanja prvostupanjske sudske odluke od žalbenog suda retroaktivna nevaljanost te odluke, presudom tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013. kojom se ukida presuda suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. retroaktivno je poništena potonja presuda te je utvrđena valjanost prava na uzdržavanje predviđenog sporazumom o razvodu braka, pri čemu se smatra da to pravo na uzdržavanje nikada nije prestalo.

61      Stoga, počevši od 25. ožujka 2013., datuma proglašenja presude tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu), uzimajući u obzir ponovno priznavanje tužiteljičina prava na uzdržavanje od 1. listopada 2006. predviđenog sporazumom o razvodu braka, za nju se nužno treba smatrati da po belgijskom pravu dokazuje da po smrti g. van Raana ima pravo na uzdržavanje.

62      Iz toga slijedi da je učinak presude tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013. bio taj da je tužiteljica stekla pravo na mirovinu za nadživjele osobe u smislu članka 27. prvog stavka Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

63      Na taj zaključak ne može utjecati Komisijin prigovor, u skladu s kojim bi za utvrđenje može li razvedeni bračni drug dužnosnika ili bivšeg dužnosnika imati pravo na mirovinu za nadživjele osobe na temelju članka 27. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju, valjalo u obzir uzeti samo situaciju koja postoji na datum smrti dužnosnika ili bivšeg dužnosnika, a ne i eventualnu retroaktivnu izmjenu te situacije. Naime, prihvatiti takav prigovor značilo bi povrijediti belgijsko pravo, u skladu s kojim je učinak ukidanja od žalbenog suda prvostupanjske odluke kojom je ukinuto uzdržavanje retroaktivna valjanost prava na uzdržavanje.

64      Također se ne može prihvatiti ni Komisijin argument u skladu s kojim bi priznavanje tužiteljičina prava na mirovinu za nadživjele osobe, počevši od datuma smrti g. van Raana, povrjeđivalo odredbe članka 80. trećeg stavka Pravilnika o osoblju.

65      U tom pogledu točno je da odredbe članka 80. trećeg stavka Pravilnika o osoblju sprečavaju da se za isto razdoblje istodobno priznaju pravo razvedenog bračnog druga dužnosnika ili bivšeg dužnosnika na mirovinu za nadživjele osobe i pravo djeteta kojeg je taj dužnosnik ili bivši dužnosnik u trenutku smrti uzdržavao na mirovinu za djecu preminule osobe po uvećanoj stopi.

66      Međutim, u ovom slučaju, istodobno s učinkom ponovnog priznavanja tužiteljičina uzdržavanja, počevši od 1. listopada 2006., na temelju sporazuma o razvodu braka i, slijedom toga, nastanka tužiteljičina prava na primanje mirovine za nadživjele osobe počevši od smrti g. van Raana, presuda tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013. je Komisijinu odluku, kojom je od srpnja 2008. djetetu pokojnog g. van Raana i tužiteljice priznato pravo na mirovinu za djecu preminule osobe po uvećanoj stopi, retroaktivno lišila pravne osnove.

67      Naposljetku, potrebno je podsjetiti da je cilj članka 27. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju omogućiti razvedenom bračnom drugu dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji je u trenutku njegove smrti primao iznos za uzdržavanje da nakon njegove smrti nastavi primati sredstva potrebna za život. Ništa ne opravdava da se razvedenom bračnom drugu dužnosnika ili bivšeg dužnosnika uskrati mirovina za nadživjele osobe i stoga sredstva potrebna za život samo iz razloga koji ne ovisi o njegovoj volji, tj. zato što je pravo na uzdržavanje – koje je on ostvarivao na temelju nacionalnog prava – bilo ukinuto prije smrti dužnosnika ili bivšeg dužnosnika, a zatim ponovno retroaktivno priznato nakon njegove smrti.

–       Pitanje je li se na tužiteljicu primjenjivao rok zastare propisan člankom 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju

68      Prema članku 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju „[a]ko pravni sljednici preminulog dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji je primao starosnu mirovinu ili naknadu za invalidnost ne podnesu zahtjev za mirovinu ili naknadu u roku od godinu dana od datuma njegove smrti, oni gube to pravo, osim u slučajevima u kojima se utvrdi viša sila.“

69      Iz samog sadržaja članka 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju slijedi da se u njemu propisani rok zastare primjenjuje samo u slučaju pravnih sljednika preminulog dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji je na dan smrti imao prava na mirovinu odnosno naknadu.

70      Slijedom toga, u područje primjene članka 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju ne ulazi slučaj pravnih sljednika preminulog dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji, kao u ovom slučaju, na dan smrti potonjeg nemaju prava na mirovinu ili naknadu, ali im ta prava budu nakon njegove smrti rektroaktivno priznata odlukom nacionalnog suda.

71      U ovom slučaju, kao što je navedeno, tužiteljica na dan smrti g. van Raana nije imala pravo na mirovinu za nadživjele osobe jer je uzdržavanje predviđeno sporazumom o razvodu braka ranije ukinuto presudom suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. te ga žalbeni sud još nije bio ponovno priznao s retroaktivnim učinkom.

72      U tim okolnostima Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava temeljeći spornu odluku na činjenici da je tužiteljica, s obzirom na to da nije podnijela zahtjev za mirovinu u roku od godinu dana od datuma smrti g. van Raana, izgubila to pravo primjenom članka 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

73      Ostaje pitanje je li tužiteljica unatoč tomu bila dužna u određenom roku podnijeti zahtjev za mirovinu za nadživjele osobe.

74      U tom pogledu, budući da u Pravilniku o osoblju ne postoji odredba koja pravnim sljednicima preminulog dužnosnika ili bivšeg dužnosnika, koji se nalaze u situaciji opisanoj u točki 70. ove presude, nameće rok za podnošenje zahtjeva za mirovinu ili naknadu, na Službeničkom je sudu da popuni tu prazninu (vidjeti, po analogiji, kada je riječ o roku za podnošenje tužbe u sporovima između Europske investicijske banke i njezina osoblja, presudu Dunnett i dr./EIB, T‑192/99, EU:T:2001:72, t. 51.).

75      Naime, načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja, koja su opća načela prava Unije, predstavljaju prepreku tomu da institucije i fizičke osobe postupaju bez ikakvog vremenskog ograničenja, stvarajući tako među ostalim opasnost za stabilnost stečenih pravnih položaja, te zahtijevaju poštovanje razumnog roka (vidjeti, po analogiji kada je riječ o roku za podnošenje tužbe za naknadu štete, rješenje Marcuccio/Komisija, T‑157/09 P, EU:T:2010:403, t. 42.).

76      Stoga, Službenički sud smatra da načelo pravne sigurnosti obvezuje pravne sljednike preminulog dužnosnika ili bivšeg dužnosnika koji se nalaze u situaciji opisanoj u točki 70. ove presude da podnesu zahtjev za mirovinu ili naknadu u razumnom roku, koji počinje teći od datuma dostave odluke nacionalnog suda na temelju koje su im prava na mirovinu ili naknadu retroaktivno priznata.

77      U ovom slučaju, iako pismena priležeća spisu ne omogućuju da se precizno utvrdi datum kada je presuda tribunala de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu) od 25. ožujka 2013. dostavljena tužiteljici, do te je dostave nužno došlo najranije 25. ožujka 2013.

78      Međutim, tužiteljica je podnijela zahtjev za mirovinu za nadživjele osobe 29. travnja 2013., to jest u roku koji valja smatrati razumnim s obzirom na okolnosti slučaja.

79      Stoga, valja smatrati da tužiteljica nije izgubila pravo na mirovinu za nadživjele osobe u trenutku kada je podnijela zahtjev za dodjelu te mirovine.

80      Međutim, Komisija smatra da ju je tužiteljica trebala u roku od godinu dana od datuma smrti g. van Raana barem obavijestiti o svojoj osobnoj situaciji i, posebice, pojasniti da je na temelju sporazuma o razvodu braka ona imala pravo potraživati uzdržavanje od g. van Raana, da je to uzdržavanje ukinuto presudom suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007. i da je žalbeni postupak povodom žalbe koju je podnijela na tu presudu bio u tijeku pred tribunalom de première instance de Bruxelles (prvostupanjski sud u Bruxellesu).

81      Međutim, ni iz teksta ni iz strukture članka 42. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju ne može se zaključiti da je tužiteljica bila dužna Komisiji dostaviti informacije te naravi, s obzirom na to da se tom odredbom pravnim sljednicima preminulog dužnosnika ili bivšeg dužnosnika, koji doista imaju pravo na mirovinu ili naknadu, samo nameće rok za podnošenje zahtjeva za ostvarenje njihovih prava.

82      Slijedom toga, to što tužiteljica Komisiji nije dostavila informacije o svojoj obiteljskoj situaciji, posebice o žalbi koju je podnijela protiv presude suca izmiritelja kantona Overijse-Zaventem od 18. prosinca 2007., uopće nije relevantno kada je riječ o pitanju je li ona pravodobno podnijela zahtjev za mirovinu za nadživjele osobe.

83      Iz svega prethodno navedenog proizlazi da spornu odluku treba poništiti a da nije potrebno ispitati ostale prigovore istaknute u potporu jedinog tužbenog razloga.

 Troškovi

84      Sukladno odredbama članka 101. Poslovnika, uz iznimke predviđene drugim odredbama Poglavlja 8. Odjeljka 2. navedenog Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi vlastite troškove i dužna je na zahtjev druge stranke snositi troškove koje joj je prouzročila. Na temelju članka 102. stavka 1. istog poslovnika Službenički sud može odlučiti da, ako to zahtijeva pravičnost, stranka koja ne uspije u postupku snosi vlastite troškove, ali da je dužna samo djelomično snositi troškove druge stranke odnosno da uopće nije dužna snositi troškove po toj osnovi.

85      Iz razloga navedenih u predmetnoj presudi proizlazi da Komisija nije uspjela u svojoj tužbi. Osim toga, tužiteljica je u svojem tužbenom zahtjevu izričito zatražila da Komisiji bude naloženo snošenje troškova. Budući da predmetne okolnosti ne opravdavaju primjenu odredaba članka 102. stavka 1. Poslovnika, Komisija snosi vlastite troškove te joj se nalaže snošenje tužiteljičinih troškova.

Slijedom navedenog,

SLUŽBENIČKI SUD
(drugo vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se odluka od 3. lipnja 2013. kojom je Europska komisija J. Borghans odbila priznati pravo na mirovinu za nadživjele osobe.

2.      Europska komisija snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova J. Borghans.

Bradley

Kreppel

Rofes i Pujol

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 23. ožujka 2015.

Tajnik

 

       Predsjednik

W. Hakenberg

 

       K. Bradley


* Jezik postupka: francuski

Top