1

Slijedom napetosti u nekim segmentima financijskih tržišta, posebice na pojedinim tržištima državnih obveznica europodručja, Europska središnja banka (ESB) je 10. svibnja 2010. odlučila i javno objavila da treba uspostaviti privremeni program za tržišta vrijednosnih papira, s ciljem ponovne uspostave primjerenog funkcioniranja transmisijskog mehanizma monetarne politike, odnosno postupak u okviru kojega se odlukama monetarne politike utječe općenito na gospodarstvo i posebno na razinu cijena.

2

ESB je 14. svibnja 2010. donio Odluku 2010/281/EU o uspostavi programa za tržišta vrijednosnih papira (ESB/2010/5) (SL L 124, str. 8.). Program za tržišta vrijednosnih papira (Securities Markets Programme, u daljnjem tekstu: SMP) omogućio je ESB‑u i nacionalnim središnjim bankama (u daljnjem tekstu: NSB) Eurosustava da provode izravne intervencije na javnim i privatnim tržištima obveznica u europodručju.

3

Upravitelji portfelja Eurosustava su uspostavili SMP putem intervencija u vidu kupnje državnih obveznica nominiranih u eurima na sekundarnim tržištima. ESB je u okviru navedenog SMP‑a, između svibnja 2010. i ožujka 2011., te između kolovoza 2011. i veljače 2012. kupio državne obveznice, među kojima i grčke.

4

Sporazumom o zamjeni od 15. veljače 2012. sklopljenim između Helenske Republike i ESB‑a, te u njemu navedenih NSB‑a Eurosustava (u daljnjem tekstu: Sporazum o zamjeni), ESB i NSB‑i Eurosustava zamijenili su grčke državne obveznice kojih su bili vlasnici za nove grčke državne obveznice. Potonje imaju jednake značajke u pogledu nominalne vrijednosti, nominalne kamatne stope, datuma plaćanja kamata i datuma otkupa kao i izvorne grčke državne obveznice.

5

Grčke državne obveze restrukturirane su u ožujku 2012. u okviru inicijative sudjelovanja privatnog sektora u restrukturiranju grčkog nacionalnog duga. To restrukturiranje nije utjecalo na nove grčke državne obveznice čiji su vlasnici bili ESB i NSB‑i navedeni u gornjoj točki 4. Tužitelj, Versorgungswerk der Zahnärztekammer Schleswig‑Holstein, mirovinski fond Komore dentalne medicine u Schleswig‑Holsteinu, koji je vlasnik grčkih državnih obveznica, nije prihvatio inicijativu sudjelovanja privatnog sektora i tužbom je zatražio zaštitu svojih prava protiv Helenske Republike. Smatra da pitanje o tome koliko su grčkih državnih obveznica držali ESB i NSB‑i Eurosustava u trenutku restrukturiranja grčkog nacionalnog duga u okviru inicijative sudjelovanja privatnog sektora ima posebnu važnost za tužbu koju je podnio.

6

ESB je 6. rujna 2012. odlučio okončati SMP. Objavio je da će likvidnost postignuta SMP‑om i dalje biti apsorbirana kao i prije i da će se vrijednosni papiri koji postoje u portfelju vezanom za SMP držati do dospijeća. Također je objavio tehnička obilježja koja se odnose na monetarne transakcije vrijednosnih papira na sekundarnim tržištima državnih obveznica (Outright Monetary Transactions, u daljnjem tekstu: OMT), koje su predstavljale eventualne buduće mjere monetarne politike.

7

Dopisom od 15. ožujka 2013. tužitelj je od ESB‑a zatražio pristup „Prilogu“ Sporazuma o zamjeni.

8

ESB je na taj zahtjev odgovorio dopisom od 16. travnja 2013. Pojasnio je da su se u Sporazumu o zamjeni među ostalim nalazili Prilozi A i B, i opisao je njihov sadržaj. Kad je riječ o Prilogu A, ESB je prvenstveno naveo da prilog u obliku tablice predstavlja grčke državne obveznice koje su on i NSB‑i Eurosustava stekli u okviru SMP‑a. Ta se tablica sastojala od četiri stupca, u kojima je bio naveden opis vrijednosnih papira, njihov identifikacijski broj, ukupan opseg SMP‑a i mjesto. ESB je također naveo da je ukupna vrijednost grčkih državnih obveznica navedenih u Prilogu A iznosila 42.732.860.000,00 eura. Nadalje je naveo da se Prilog B sastoji od dva dijela. U dijelu I. određeni su financijski uvjeti novih grčkih državnih obveznica i on se sastoji od pet stupaca, od kojih su u četirima navedeni elementi koji se nalaze u Prilogu A, a u petom nominalna vrijednost u eurima. Nominalna vrijednost novih grčkih državnih obveznica navedenih u Prilogu B iznosila je također 42.732.860.000,00 eura. U dijelu II. određeni su ostali uvjeti u pogledu novih grčkih državnih obveznica, poput osnovice za izračun kamate, datumi plaćanja kamata, platni agent, kotacija, pregovori itd. Nadalje, ESB je pojasnila da nove grčke državne obveznice imaju jednake značajke kao i izvorne grčke državne obveznice u pogledu nominalne vrijednosti, kuponskih stopa, datuma plaćanja kamata i datuma otplate i da nisu uvrštene na popis vrijednosnih papira koji su bili predmetom restrukturiranja u okviru inicijative sudjelovanja privatnog sektora. U preostalom dijelu, ESB je odbio tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao pristup detaljnim i raščlanjenim informacijama koje se nalaze u Prilozima A i B.

9

Tužitelj je 19. travnja 2013. ESB‑u uputio ponovni zahtjev kojim je zatražio samo pristup Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni.

10

Dopisom od 22. svibnja 2013., ESB je dostavio izvatke Priloga A i B Sporazumu o zamjeni potvrđujući opis navedenih priloga iz dopisa od 16. travnja 2013. U preostalom dijelu odbio je ponovni zahtjev. U tom je kontekstu naveo da je detaljne i raščlanjene informacije o grčkim državnim obveznicama kojih je on bio vlasnik kao i NSB‑i Eurosustava odbio otkriti na temelju članka 4. stavka 1. točke (a), druge, treće i sedme alineje svoje Odluke 2004/258/EZ od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima ESB‑a (ESB/2004/3) (SL L 80, str. 42.), kako je izmijenjena njegovom Odlukom 2011/342/EU od 9. svibnja 2011. o izmjeni Odluke ESB/2004/3 (ESB/2011/6) (SL L 158, str. 37.) (u daljnjem tekstu: izmijenjena Odluka 2004/258). To je odbijanje opravdano zaštitom javnog interesa povezanog s monetarnom politikom Europske unije i države članice, u ovom slučaju Helenske Republike, internih financija ESB‑a i NSB‑a Eurosustava i stabilnosti financijskog sustava u Uniji.

11

Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 18. srpnja 2013. tužitelj je pokrenuo ovaj postupak.

12

Na temelju izvještaja suca izvjestitelja, Opći sud (deveto vijeće) odlučio je otvoriti usmeni dio postupka.

13

U okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 64. njegova Poslovnika, Opći je sud 28. listopada 2014. tužitelju i ESB‑u uputio pisana pitanja. Tužitelj i ESB su na ta pitanja odgovorili u određenom roku.

14

U okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 65. Poslovnika, Opći sud je rješenjem od 3. studenoga 2014. naložio ESB‑u dostavu Priloga A i B Sporazumu o zamjeni. ESB je postupio po toj mjeri upravljanja postupkom u određenom roku. Sukladno članku 67. stavku 3. trećem podstavku Poslovnika, prilozi o kojima je riječ nisu dostavljeni tužitelju.

15

Na raspravi održanoj 10. prosinca 2014. saslušana su izlaganja stranaka, kao i njihovi odgovori na postavljena pitanja Općeg suda.

16

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

17

ESB od Općeg suda zahtijeva da:

18

ESB osporava dopuštenost tužbe, a da pritom nije formalno istaknuo prigovor nedopuštenosti. Ističe da je odvjetnik tužitelja, prije nego što je u ime tužitelja postavio zahtjeve za pristup prilozima Sporazumu o zamjeni, takve zahtjeve već bio postavio u svoje vlastito ime. Ti su zahtjevi, koji su gotovo jednaki onima postavljenima u ime tužitelja, odbijeni. Budući da je tužiteljev odvjetnik 15. ožujka 2013. – dakle istog dana kad je podnesen zahtjev za pristup u ime tužitelja – odustao od tužbe protiv te odluke (predmet T‑70/13), tužbu za poništenje treba odbaciti kao nedopuštenu.

19

U tom smislu treba utvrditi da se ESB, u pogledu zahtjevâ koje je tužiteljev odvjetnik postavio u ime tužitelja, nije pozvao ni na njihov prekomjeran karakter, ni na zlouporabu, niti na pravomoćnost. Suprotno tomu, ESB je svojim odlukama od 16. travnja i 22. svibnja 2013. odbio tužiteljeve zahtjeve.

20

Tužitelj kao adresat tih odluka ima pravo protiv njih podnijeti tužbu. Naime, suprotno onomu što tvrdi ESB, na tužiteljevo pravo podnošenja tužbe protiv navedenih odluka ne može utjecati moguća nedopuštenost njegova zahtjeva postavljenog ESB‑u, ni odustajanje drugog tužitelja u drugom postupku koji se vodio pred Općim sudom.

21

Slijedom toga, taj prigovor nedopuštenosti treba odbiti.

22

ESB tvrdi da je prvi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje odluke ESB‑a od 16. travnja 2013., kako je izmijenjena odlukom ESB‑a od 22. svibnja 2013., nedopušten. Smatra da tužitelj nije dovoljno jasno naznačio odluku ESB‑a čije poništenje traži. Argumenti navedeni u prilog tom zahtjevu odnose se i na njegov odgovor od 16. travnja 2013., kao i na onaj od 22. svibnja 2013.

23

U tom smislu, valja podsjetiti da na temelju članka 21. stavka 1. Statuta Suda Europske unije, koji se na postupak pred Općim sudom primjenjuje na temelju članka 53. stavka 1. tog statuta i članka 44. stavka 1. točke (c) Poslovnika, svaka tužba mora sadržavati predmet spora. Ta naznaka mora biti dovoljno precizna da tuženiku omogući pripremu svoje obrane, a Općem sudu provedbu sudskog nadzora (presuda od 20. ožujka 2013., Nexans France/Entreprise commune Fusion for Energy, T‑415/10, Zb., EU:T:2013:141, t. 49.).

24

U ovom slučaju treba uzeti u obzir pravni kontekst u koji ulazi zahtjev za poništenje. Naime, prema postupku predviđenom u člancima 6. i 7. izmijenjene Odluke 2004/258, nakon odbijanja inicijalnog zahtjeva za pristup dokumentima podnositelj zahtjeva može podnijeti ponovni zahtjev u kojem od Izvršnog odbora ESB‑a traži da preispita stajalište potonjeg. Imajući u vidu te odredbe, potrebno je utvrditi da iz zahtjeva za poništenje „odgovora ESB‑a od 16. travnja 2013., kako je izmijenjen odgovorom ESB‑a od 22. svibnja 2013.“, dovoljno jasno proizlazi da tužitelj zahtijeva poništenje izmjene početne odluke, odnosno dopisa Izvršnog odbora ESB‑a od 22. svibnja 2013. Tužitelj je na raspravi potvrdio takvo shvaćanje njegova zahtjeva za poništenje.

25

Suprotno onomu što tvrdi ESB, tu tužiteljevu potvrdu ne može se smatrati preinakom njegova zahtjeva. Naime, već iz tužbe dovoljno jasno proizlazi da se zahtjev za poništenje odnosi na odluku ESB‑a od 22. svibnja 2013.

26

Stoga prigovor nedopuštenosti koji se odnosi na zahtjev za poništenje odluke ESB‑a od 22. svibnja 2013. treba odbiti.

27

U prilog svojem zahtjevu za poništenje tužitelj navodi tri tužbena razloga. Prvi tužbeni razlog sadrži prigovor nezakonitosti koji se odnosi na članak 4. stavak 1. točku (a) sedmu alineju izmijenjene Odluke 2004/258. Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze obrazlaganja propisanu člankom 296. stavkom 2. UFEU‑a i člankom 41. stavkom 2. točkom (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Treći tužbeni razlog odnosi se na osnovanost razmatranja ESB‑a.

28

Opći sud smatra prikladnim ispitati drugi i treći tužbeni razlog prije ispitivanja prvoga.

29

Tužitelj tvrdi da je ESB povrijedio obvezu obrazlaganja iz članka 296. stavka 2. UFEU‑a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje o temeljim pravima. U prilog tom tužbenom razlogu ističe da se iznimke od prava na javni pristup dokumentima trebaju usko tumačiti i primjenjivati. Tvrdi da institucija koja uskraćuje pristup dokumentu mora objasniti u kojoj bi mjeri pristup tom dokumentu mogao konkretno i stvarno ugroziti interes koji se štiti iznimkom na kojoj temelji svoj zahtjev na osnovi odredbe na koju se poziva. Zahtjevi koji proizlaze iz obveze obrazlaganja u ovom su slučaju posebice visoki zbog diskrecijske ovlasti ESB‑a i ograničenog sudskog nadzora nad njegovim odlukama. Tužitelj smatra da dopis ESB‑a od 22. svibnja 2013. ne udovoljava tim zahtjevima.

30

ESB osporava ove argumente.

31

U tom smislu, valja podsjetiti da se na temelju članka 296. stavka 2. UFEU‑a u pravnim aktima navode razlozi na kojima se akti temelje.

32

Obveza obrazlaganja predstavlja bitan postupovni zahtjev koji se mora razlikovati od pitanja osnovanosti obrazloženja, koje se odnosi na materijalnu zakonitost osporenog akta. Obrazloženje neke odluke mora odgovarati naravi akta o kojem je riječ i na jasan i nedvosmislen način odražavati razmatranja institucije Unije koja je donijela pravni akt, kako bi zainteresirane osobe mogle razumjeti razloge poduzimanja mjere, a sudovi Unije izvršavati njihove nadzorne ovlasti (presuda od 22. ožujka 2001., Francuska/Komisija, C‑17/99, Zb., EU:C:2001:178, t. 35.).

33

Zahtjev obrazloženosti mora se ocjenjivati kroz okolnosti konkretnog slučaja, prvenstveno kroz sadržaj akta, prirodu istaknutih razloga te interes koji osobe kojima je akt upućen ili druge osobe na koje se on izravno i osobno odnosi mogu imati da dobiju objašnjenja. Nije potrebno da se u obrazloženju navedu svi relevantni činjenični i pravni elementi, budući da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta propisane zahtjeve mora ocijeniti ne samo u odnosu na način kako je formulirano, nego i u odnosu na njegov kontekst i sva pravna pravila koja uređuju predmetno područje (presuda od 11. rujna 2003., Austrija/Vijeće, C‑445/00, Zb., EU:C:2003:445, t. 49.).

34

Upravo u odnosu na tu sudsku praksu valja ispitati obrazloženje dopisa ESB‑a od 22. svibnja 2013.

35

U navedenom dopisu ESB prije svega tvrdi da bi otkrivanje podataka iz Priloga A i B Sporazumu o zamjeni narušilo, kao prvo, zaštitu javnog interesa povezanog s financijskom, monetarnom ili ekonomskom politikom Unije i države članice, kao drugo, interne financije ESB‑a i NSB‑a Eurosustava i, kao treće, stabilnost financijskog sustava u Uniji i u državi članici, te da je stoga djelomično uskraćivanje pristupa navedenim dokumentima opravdano na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) druge, treće i sedme alineje izmijenjene Odluke 2004/258.

36

Nadalje, ESB je detaljnije naveo razloge zbog kojih je smatrao da otkrivanje tih podataka može ugroziti javni interes.

37

Kao prvo, pojasnio je da ne otkriva detaljne i raščlanjene informacije o svojim intervencijama na tržištima jer to može ugroziti djelotvornost monetarne politike Unije. Isto vrijedi, među ostalim, i za kupovine vrijednosnih papira u okviru SMP‑a, koje predstavljaju intervencijske radnje. Otkrivanje točnog sastava portfelja SMP‑a u pogledu grčkih državnih obveznica otkrilo bi informacije o strategiji i taktici koje se žele postići intervencijskim radnjama, a to bi moglo ugroziti djelotvornost eventualnih budućih intervencijskih radnji ESB‑a, i, naposljetku, djelotvornost monetarne politike. U tom smislu, ESB je pojasnio da svrha njegova stjecanja grčkih državnih obveznica i stjecanja istih od strane NSB‑a Eurosustava u okviru SMP‑a nije bilo ulaganje, nego da se radi o javnom cilju, odnosno da se htjelo ukloniti poremećaje mjerodavnih segmenata tržištâ vrijednosnih papira kako bi se ponovno uspostavio prikladan transmisijski mehanizam monetarne politike, s obzirom na to da je riječ o bitnom dijelu financijske stabilnosti i o temeljnom preduvjetu djelotvornosti monetarne politike. Bez stvarne transmisije monetarne politike bila bi ugrožena financijska stabilnost u cijelom europodručju, kao i održanje jedinstvenog monetarnog prostora kao takvog.

38

Kao drugo, ESB pažnju tužitelja usmjerava na činjenicu da nije uobičajeno da subjekti na financijskom tržištu otkrivaju točan sastav svojeg financijskog portfelja, jer bi to nepovoljno utjecalo na njihove financijske interese. Prema općeprihvaćenom načelu, potpuna transparentnost u odnosu na određene zahtjeve oslabila bi tržišnu poziciju nositelja u pogledu budućih transakcija, jer bi to trećim osobama omogućilo da na temelju portfeljne strategije koju je slijedio u prošlosti predvide svoje buduće potrebe i sklonosti na području ulaganja. Budući da su NSB‑i Eurosustava javni ulagači, potrebno je zaštititi javni interes koji se odnosi na interne financije ESB‑a i NSB‑a Eurosustava te ograničiti otkrivanje pojedinih detaljnih informacija o transakcijama i iznosima navedenima u njihovoj bilanci.

39

To obrazloženje zadovoljava zahtjeve vezane uz obvezu obrazlaganja.

40

Naime, razmatranja ESB‑a navedena u gornjim točkama 35. do 38. omogućila su tužitelju da se upozna s pravnom osnovom na kojoj je ESB temeljio odbijanje tužiteljeva zahtjeva za pristup prilozima A i B Sporazumu o zamjeni, odnosno sa člankom 4. stavkom 1. točkom (a) drugom, trećom i sedmom alinejom izmijenjene Odluke 2004/258, i s razlozima zbog kojih je smatrao da bi otkrivanje sadržaja navedenih priloga ugrozilo monetarnu politiku Unije i država članica, njegove interne financije i one NSB‑a Eurosustava, te stabilnost financijskog sustava. Ta razmatranja Općem sudu omogućuju i nadzor nad osnovanošću razmatranja ESB‑a.

41

Ni jedan od tužiteljevih argumenata ne može dovesti u pitanje ovaj zaključak.

42

Na prvome mjestu, tužitelj ističe da se ESB, s obzirom na to da njegova ukupna djelatnost služi javnom cilju, nije mogao samo pozvati na poremećaje mjerodavnih segmenata tržišta i javni cilj svojih intervencija kako bi opravdao uskraćivanje pristupa Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni.

43

Taj prigovor treba odbiti.

44

Naime, kao što to proizlazi iz gornjih točaka 35. do 38., ESB u svojem dopisu od 22. svibnja 2013. nije naveo samo javne ciljeve koje želi postići svojim intervencijama, nego je naveo i konkretne razloge zbog kojih bi otkrivanje informacija koje se nalaze u Prilozima A i B moglo ugroziti djelotvornost eventualnih budućih intervencijskih mjera, njegove interne financije, kao i interne financije NSB‑a Eurosustava.

45

Na drugome mjestu, tužitelj tvrdi da ESB nije u dovoljnoj mjeri naveo razloge zbog kojih bi informacije koje se nalaze u Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni mogle dovesti u pitanje djelotvornost budućih intervencijskih mjera, s obzirom na to da je, s jedne strane, SMP već bio istekao i da, s druge strane, nije tražio informacije koje se neposredno tiču SMP‑a, nego isključivo informacije koje se nalaze u Sporazumu o zamjeni.

46

Taj prigovor treba odbiti.

47

Naime, kao što to proizlazi iz gornjih točaka 35. do 38., ESB je u svojoj odluci od 22. svibnja 2013. naveo da informacije koje se nalaze u Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni nisu samo potaknule subjekte na tržištu da analiziraju taktiku i strategiju na kojima se temelje intervencije izvršene u okviru SMP‑a, već i da predvide taktiku i strategiju eventualnih budućih intervencija, što bi moglo utjecati na njihovu djelotvornost.

48

Na trećemu mjestu, tužitelj ističe da pozivanja na „poremećaj mjerodavnih segmenata tržišta“ i „transmisijski mehanizam“ u području monetarne politike, koja je ESB koristio u svojem obrazloženju, nisu bila dovoljno jasna.

49

Taj prigovor treba odbiti.

50

Naime, suprotno onomu što navodi tužitelj, ESB nije bio dužan još više pojasniti izraze „poremećaj mjerodavnih segmenata tržišta“ i „transmisijski mehanizam“ koje je koristio u svojem dopisu od 22. svibnja 2013. Najprije, kada je riječ o izrazu „poremećaj mjerodavnih segmenata tržišta“, valja podsjetiti da je javno poznato da je Unija od početka 2010. prolazila kroz krizu javnog duga i da su se na određenim tržištima državnoga duga europodručja pojavile napetosti, posebice zbog rastuće zabrinutosti na tržištu u pogledu održivosti javnih financija s obzirom na vrlo visoke proračunske deficite, posebice u Grčkoj. Bilo je također poznato da su se te tenzije proširile na ostale segmente financijskih tržišta i da je ESB najavio SMP kako bi poboljšao djelotvornost transmisijskog mehanizma monetarne politike. Nadalje, što se tiče činjenice da je ESB koristio izraz „transmisijski mehanizam“, potrebno je utvrditi da tužitelja, koji je grčke državne obveznice stekao u svojstvu institucionalnog ulagača, treba smatrati subjektom koji je upoznat sa značenjem tog pojma odnosno subjektom koji ga lako može saznati, primjerice korištenjem internetske stranice ESB‑a.

51

Na četvrtome mjestu, tužitelj tvrdi da u odluci od 22. svibnja 2013. nisu navedene apsolutno nikakve činjenice i da se ESB oslonio na obično nagađanje kada je riječ o ugrožavanju djelotvornosti eventualnih budućih intervencijskih radnji. Naime, zahtjevi koji proizlaze iz obveze obrazlaganja u ovome su slučaju visoki jer ESB raspolaže širokom marginom prosudbe u svrhu određivanja može li otkrivanje dokumenata o kojima je riječ ugroziti javni interes.

52

Budući da se ovaj prigovor odnosi na povredu obveze obrazlaganja kao postupovnog zahtjeva, treba ga odbiti.

53

Točno je da ESB raspolaže širokom marginom prosudbe kada je riječ o pitanju može li javni interes koji se tiče financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice, internih financija ESB‑a ili NSB‑a Eurosustava i stabilnosti financijskog sustava u Uniji ili u državi članici biti ugrožen otkrivanjem informacija koje se nalaze u Prilozima A i B, pa se slijedom toga, nadzor zakonitosti od strane suda Unije u tom smislu mora ograničiti na provjeru poštovanja pravila postupka i davanja obrazloženja, materijalne točnosti činjenica kao i odsutnosti očite pogreške u ocjeni i zlouporabe ovlasti (presuda od 29. studenoga 2012., Thesing i Bloomberg Finance/ESB, T‑590/10, EU:T:2012:635, t. 43.).

54

Valja također podsjetiti da zbog ograničenog nadzora od strane sudova Unije poštovanje obveze ESB‑a da dostatno obrazloži svoje odluke ima još veći značaj. Naime, samo na taj način sud Unije može provjeriti jesu li činjenični i pravni elementi o kojima ovisi primjena diskrecijske ovlasti bili prisutni (vidjeti u tom smislu presudu od 21. studenoga 1991., Technische Universität München, C‑269/90, Zb., EU:C:1991:438, t. 14.).

55

Međutim, suprotno onomu što navodi tužitelj, obvezi obrazlaganja se u ovom slučaju ni na koji način ne protivi to što se ESB oslonio na razmatranja koja uzimaju u obzir moguće postupanje subjekata na tržištu nakon otkrivanja informacija koje se nalaze u Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni i na učinke koje bi takvo postupanje moglo imati na buduće intervencije. Naime, s jedne strane, to je razmatranje dovoljno konkretno kako bi tužitelju omogućilo osporavanje njegove osnovanosti, a Općem sudu da provede sudski nadzor. S druge strane, u ovom slučaju općenitost obrazloženja ESB‑a opravdana je brigom da se ne otkriju informacije na čiju se zaštitu odnosi navedena iznimka.

56

Na petome mjestu tužitelj tvrdi da razlog prema kojem postoji opasnost da će biti otkrivene strategija i taktika investicijskih aktivnosti nije relevantan i da je ESB pogrešno tvrdio da ima potrebe i sklonosti na području ulaganja.

57

Te prigovore također treba odbiti.

58

Naime, oni se odnose na osnovanost obrazloženja i stoga se na temelju njih ne može dokazati postojanje povrede obveze obrazlaganja kao postupovnog zahtjeva.

59

Stoga valja odbiti ovaj tužbeni razlog u dijelu koji se temelji na povredi članka 296. stavka 2. UFEU‑a.

60

Nadalje, budući da se ovaj tužbeni razlog temelji i na povredi članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje o temeljim pravima, sukladno čijim odredbama pravo na dobru upravu uključuje među ostalim obvezu uprave da obrazloži svoje odluke, valja utvrditi da zbog prethodnih razmatranja nije moguće prihvatiti niti taj tužbeni razlog, a da pritom nije potrebno odlučiti o pitanju primjenjuje li se u okolnostima ovog slučaja ta odredba na ESB.

61

Stoga drugi tužbeni razlog treba u cijelosti odbiti.

62

Tužitelj ističe da razmatranja ESB‑a na kojima temelji odbijanje njegova zahtjeva za pristup Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni sadrže pogreške. Smatra da ako bi argumente koje je ESB iznio trebalo smatrati dostatnima za uskraćivanje pristupa navedenim prilozima, to bi predstavljalo prepreku pravu na informiranje utvrđenom u članku 15. stavku 3. UFEU‑a i u članku 42. Povelje o temeljim pravima, koja bi bila neproporcionalna i lišila bi to pravo njegova sadržaja.

63

ESB osporava ove argumente.

64

U tom smislu, najprije valja istaknuti da bi pojedini argumenti koje tužitelj navodi u okviru ovog tužbenog razloga mogli navesti na pomisao da on ističe prigovor nezakonitosti kojim želi dovesti u pitanje usklađenost članka 4. stavka 1. točke (a) druge i treće alineje izmijenjene Odluke 2004/258 s člankom 15. stavkom 3. UFEU‑a i člankom 42. Povelje o temeljnim pravima.

65

Međutim, tužitelj je u svojem odgovoru od 10. studenoga 2014. na pitanja Općeg suda (vidjeti gornju točku 13.) pojasnio da u slučaju da Opći sud nađe da su u ovom slučaju ispunjeni uvjeti za iznimke propisane u članku 4. stavku 1. točki (a) drugoj i trećoj alineji izmijenjene Odluke 2004/258, on ne ostaje kod prigovora nezakonitosti koji se odnosi na članak 4. stavak 1. točku (a) drugu i treću alineju izmijenjene Odluke 2004/258.

66

Stoga valja ispitati upućuju li argumenti koje je tužitelj iznio na pogrešku koja utječe na osnovanost zaključka ESB‑a prema kojem je djelomično odbijanje zahtjeva za pristup Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni opravdano na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) druge i treće alineje izmijenjene Odluke 2004/258.

67

Kao što to proizlazi iz gornjih točaka 35. do 38., ESB je u prilog tom zaključku u bitnome naveo da bi otkrivanje detaljnih i raščlanjenih podataka o državnim obveznicama koje su on i NSB‑i Eurosustava stekli u okviru SMP‑a moglo potaknuti subjekte na tržištu da donesu zaključke o strategiji, taktici i metodama koji su korišteni u okviru potonjega, i da predvide strategiju, taktiku ili metode koji bi mogli biti korišteni u okviru budućih intervencija. To bi moglo ugroziti djelotvornost navedenih intervencija i, naposljetku, monetarnu politiku Unije, kao i interne financije ESB‑a i NSB‑a Eurosustava.

68

Tužitelj ta razmatranja smatra pogrešnima. U prilog ovom tužbenom razlogu ne iznosi samostalne argumente, već se samo poziva na argumente koje je iznio u okviru drugog tužbenog razloga koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja. Stoga, valja ispitati argumente koje je tužitelj iznio u okviru drugog tužbenog razloga s obzirom na to da se ne odnose, ili barem ne isključivo, na povredu obveze obrazlaganja kao postupovnog zahtjeva, već i na osnovanost razmatranja ESB‑a.

69

Tužitelj ističe da se razmatranja ESB‑a ne temelje niti na jednoj činjenici, već na običnim nagađanjima. Takva razmatranja ne mogu biti opravdanje za uskraćivanje pristupa dokumentima na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) druge i treće alineje izmijenjene Odluke 2004/258. U tom smislu tužitelj također tvrdi da se njegov zahtjev nije odnosio na intervencijske mjere, već samo na Sporazum o zamjeni, i da je u svakom slučaju, u trenutku kad je podnio svoj zahtjev, SMP već bio istekao.

70

U tom pogledu najprije valja podsjetiti da se izmijenjena Odluka 2004/258 odnosi, kako je to navedeno u njezinim uvodnim izjavama 2. i 3., na odobrenje šireg pristupa dokumentima ESB‑a od pristupa koji je postojao u okviru sustava uspostavljenog njegovom Odlukom 1999/284/EZ od 3. studenoga 1998. o javnom pristupu dokumentima i arhivima Europske središnje banke (ESB/1998/12) (SL L 110, str. 30.), vodeći računa o zaštiti neovisnosti ESB‑a i NSB‑a Eurosustava, kao i o povjerljivosti određenih pitanja koja se tiču ispunjavanja zadaća ESB‑a.

71

Članak 2. stavak 1. izmijenjene Odluke 2004/258 svakom građaninu Unije i svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi s boravištem odnosno sjedištem u nekoj državi članici daje pravo pristupa dokumentima ESB‑a, u skladu s uvjetima i ograničenjima određenima tom odlukom.

72

To je pravo podložno određenim ograničenjima na temelju razloga javnog ili privatnog interesa. Preciznije govoreći, člankom 4. stavkom 1. točkom (a) drugom i trećom alinejom izmijenjene Odluke 2004/258 propisane su iznimke od pristupa dokumentu u slučaju kad bi njegovo otkrivanje moglo narušiti zaštitu javnog interesa povezanog s financijskom, monetarnom ili ekonomskom politikom Unije ili države članice, ili s internim financijama ESB‑a ili NSB‑a Eurosustava.

73

Imajući u vidu činjenicu da iznimke od prava na pristup navedene u članku 4. izmijenjene Odluke 2004/258 odstupaju od prava na pristup dokumentima predviđenog u njezinu članku 2. stavku 1., treba ih strogo tumačiti i primjenjivati. Stoga, kad ESB odluči uskratiti pristup dokumentu koji je od njega zatražen na temelju članka 4. stavka 1. navedene odluke, on načelno mora opravdati razlog zbog kojeg pristup tom dokumentu može konkretno i stvarno ugroziti interes zaštićen jednom od iznimaka predviđenih tom odredbom na koju se poziva (presuda Thesing i Bloomberg Finance/ESB, točka 53. supra, EU:T:2012:635, t. 41. i 42.).

74

Upravo s obzirom na ta načela valja ocijeniti jesu li razmatranja ESB‑a bila dostatna da bi opravdala djelomično odbijanje zahtjeva za pristup Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni.

75

Na prvome mjestu, budući da tužitelj ESB‑u prigovara da je svoje zaključke temeljio na pretpostavkama, valja podsjetiti da je ESB na temelju pravila propisanih člankom 4. izmijenjene Odluke 2004/258 dužan izvršiti usporedbu između – s jedne strane – postojeće situacije, u kojoj pristup dokumentima (još) nije odobren, i – s druge strane – hipotetske situacije u kojoj bi pristup dokumentima bio odobren. Stoga, sama okolnost da je ESB u svojoj odluci o djelomičnom uskraćivanju pristupa uzeo u obzir hipotetsku situaciju u kojoj bi dao pristup Prilozima A i B, ne može sama za sebe dovesti u pitanje osnovanost njegova zaključivanja.

76

Na drugome mjestu treba ispitati jesu li argumenti koje ističe tužitelj takve prirode da se njima može dokazati da ESB u svojoj odluci od 22. svibnja 2013. nije dovoljno konkretno obrazložio opasnost od ugrožavanja zaštićenog interesa ili da je u okviru njegovih razmatranja u tom smislu došlo do očite pogreške u ocjeni.

77

U tom smislu, najprije valja istaknuti da tužitelj ne iznosi niti jedan argument koji bi mogao dovesti u pitanje osnovanost razmatranja ESB‑a prema kojem bi otkrivanje podataka koji se nalaze u Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni otkrila točan sastav portfelja SMP‑a te stoga subjektima na tržištu omogućila da se upoznaju među ostalim s nominalnom vrijednošću, kuponskim stopama, datumima plaćanja kamata i datumima otplate državnih obveznica stečenih u okviru SMP‑a. Naime, tužitelj u tom smislu samo navodi da ne traži pristup dokumentima koji se neposredno tiču intervencije ESB‑a. Međutim, na temelju informacija koje se nalaze u Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni moguće je – kao što to navodi ESB – prepoznati grčke državne obveznice koje su ESB i NSB‑i Eurosustava stekli u okviru SMP‑a.

78

Nadalje, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, činjenica da je SMP već bio istekao ne čini ta razmatranja očito pogrešnima ili nerelevantnima. Naime, prema mišljenju ESB‑a, otkrivanje podataka koji se nalaze u Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni moglo je subjekte na tržištu dovesti u situaciju da predvide strategiju, taktiku i metode koje bi on i NSB‑i Eurosustava mogli koristiti u okviru budućih intervencija. Kao što je to Opći sud već presudio, uobičajeno je da tržišni subjekti koriste informacije koje objavljuju središnje banke jer se njihove analize i odluke smatraju posebno važnim i pouzdanim izvorom za procjenu trenutnog i budućeg razvoja financijskog tržišta (presuda Thesing i Bloomberg Finance/ESB, točka 53. supra, EU:T:2012:635, t. 52., 57. i 63.).

79

Osim toga, tužitelj dovodi u pitanje razmatranje ESB‑a prema kojem bi djelotvornost budućih intervencija i njegove interne financije, kao i one NSB‑a Eurosustava, mogle biti ugrožene u slučaju da pojedini subjekti na tržištu postupe u skladu s predviđanjima do kojih su došli na temelju podataka iz Priloga A i B Sporazumu o zamjeni.

80

Kada je riječ o tom elementu obrazloženja dopisa od 22. svibnja 2013., ESB je pojasnio da otkrivanje informacija koje se tiču metode korištene u okviru SMP‑a može ugroziti intervencijske mjere s jednakim ili sličnim ciljem poput onoga koji je slijedio SMP. Svrha takvih programa je poticanje subjekata na tržištu na ulaganje u jednu kategoriju državnih obveznica, po potrebi čak i prije nego ih kupe ESB i NSB‑i Eurosustava, kako bi se iskoristila promjena cijena koja je pokrenuta tim kupovinama. Oni mogu imati pozitivan učinak na sve obveznice koje se nalaze u navedenoj kategoriji. Kako subjekti na tržištu nisu upoznati s time kojim su obveznicama skloni ESB i NSB‑i Eurosustava, to će ih potaknuti na to da uvelike ulažu u cijelu navedenu kategoriju. S druge strane, u slučaju kad bi tržišni subjekti imali pristup detaljnim i raščlanjenim podacima iz Priloga A i B Sporazumu o zamjeni, postojala bi opasnost da bi bila ugrožena djelotvornost intervencijskih mjera i, naposljetku, djelotvornost monetarne politike, kao i interne financije ESB‑a i NSB‑a Eurosustava. U tom bi slučaju subjekti na tržištu mogli biti u situaciji da postave predviđanja kako bi točnije odredili vrste državnih obveznica u navedenoj kategoriji koje bi mogli kupiti ESB i NSB‑i Eurosustava, pa se usredotočiti na stjecanje tih vrsta obveznica. S jedne strane, to bi moglo imati za posljedicu povećanje cijena onih vrsta obveznica koje su subjekti na tržištu prepoznali kao obveznice koje bi mogli kupiti ESB i NSB‑i Eurosustava. Budući da te obveznice stvarno odgovaraju obveznicama kojima su skloni ESB i NSB‑i Eurosustava, potonji bi se mogli odlučiti ili na kupovinu tih vrsta obveznica po višim cijenama, ili na kupovinu drugih obveznica koje manje odgovaraju njihovim željama. S druge strane, ESB i NSB‑i Eurosustava mogli bi se odlučiti na kupovinu obveznica raznih vrsta unutar navedene kategorije, kako bi potaknuli subjekte na tržištu na ulaganje u sve obveznice koje se nalaze u navedenoj kategoriji, umjesto da se usredotoče na određene vrste obveznica.

81

U tom smislu, tužitelj prvenstveno ističe da se ta razmatranja ESB‑a temelje na nemogućoj pretpostavci. Točno je da je ESB u svojem priopćenju za medije od 6. rujna 2012. objavio tehnička obilježja koja se tiču kupovine državnih obveznica u okviru programa o OMT‑u (u daljnjem tekstu: Program OMT) (vidjeti gornju točku 6.). Međutim, moglo se predvidjeti da ESB i NSB‑i Eurosustava neće kupiti državne obveznice u okviru tog programa.

82

U tom smislu tužitelj kao prvo tvrdi da iz odluke ministara europodručja s kraja 2014. proizlazi da je u okviru monetarne politike u vezi s Helenskom Republikom kao mjera bilo predviđeno otvaranje kreditne linije. Kupovina grčkih državnih obveznica stoga više nije bila predviđena.

83

Taj prigovor treba odbiti.

84

U tom pogledu valja podsjetiti da se prema ustaljenoj sudskoj praksi u okviru tužbe za poništenje podnesene na temelju članka 263. UFEU‑a, zakonitost akta Unije mora ocijeniti u skladu s činjeničnim i pravnim elementima koji su postojali na dan kada je taj akt donesen (presuda od 7. veljače 1979., Francuska/Komisija, 15/76 i 16/76, Zb., EU:C:1979:29, t. 7.). Naime, okolnosti na koje se tužitelj poziva nastale su nakon odluke ESB‑a od 22. svibnja 2013. i stoga ne mogu dovesti u pitanje njezinu zakonitost.

85

Kao drugo, tužitelj tvrdi da prema priopćenju za medije ESB‑a od 6. rujna 2012. kupovina državnih obveznica u okviru programa OMT pretpostavlja da država čija je kupnja obveznica predviđena pregovara o planu sanacije s Europskim stabilizacijskim mehanizmom (u daljnjem tekstu: ESM). U ovom je slučaju pregovaranje o takvom planu moglo biti isključeno. Naime, odluke ESM‑a mogu biti donesene samo jednoglasno, a zbog sumnji Bundesverfassungsgerichta (njemački ustavni sud) koje proizlaze iz njegova zahtjeva za prethodnu odluku od 14. siječnja 2014. u predmetima 2 BvR 2728/13 do 2 BvR 2731/13 i 2 BvR 13/13 (predmet C‑62/14, Gauweiler i dr., koji je još u tijeku pred Sudom), i sumnji Bundesbanke (njemačka središnja banka) u vezi sa zakonitošću Programa OMT, jedan član njemačke vlade najavio je da takav plan sanacije neće biti odobren.

86

Taj prigovor treba odbiti.

87

U tom smislu valja istaknuti da tužitelj razmatra samo stjecanje državnih obveznica u okviru Programa OMT kako je to opisano u priopćenju za medije ESB‑a od 6. rujna 2012. Međutim, razmatranja ESB‑a navedena u gornjoj točki 80. ne odnose se samo na stjecanje državnih obveznica u okviru Programa OMT, već na svaku intervencijsku mjeru čiji je cilj jednak ili sličan cilju koji se želi postići SMP‑om. U tom smislu, valja podsjetiti da ESB ima vrlo široku marginu prosudbe glede izbora i određivanja mjera koje donosi u okviru izvršavanja svojih zadaća. Stoga, kad je ESB ispitivao može li pristup Prilozima A i B utjecati na monetarnu politiku Unije, njegove interne financije ili interne financije NSB‑a Eurosustava, imao je pravo uzeti u obzir sve mjere koje bi mogao donijeti u budućnosti i nije bio dužan uzeti u obzir samo mjere kojima se uređuje uvjet, predviđen u priopćenju za medije ESB‑a od 6. rujna 2012. koji se tiče OMT‑a, prema kojemu je stjecanje državnih obveznica u okviru tog programa uvjetovano time da predmetna država članica pregovara o planu sanacije s ESM‑om.

88

U svakom slučaju, argumentima koje tužitelj iznosi nije moguće dokazati da je u trenutku kad je ESB donio odluku od 22. svibnja 2013., bilo očito da uvjeti predviđeni u priopćenju za medije ne mogu biti ispunjeni.

89

S jedne strane, kad je riječ o argumentu koji se odnosi na zahtjev za prethodnu odluku Bundesverfassungsgerichta u predmetu C‑62/14, valja utvrditi da iz njega ne proizlazi da taj sud smatra da je svako stjecanje državnih obveznica od strane ESB‑a ili NSB‑a Eurosustava u okviru Programa OMT protivno primarnom pravu Unije. Suprotno tomu, iz točaka 99. i 100. tog zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da taj sud ne isključuje da bi Program OMT, tumačen na restriktivan način, bilo moguće smatrati sukladnim s pravom Unije.

90

S druge strane, kad je riječ o argumentu koji se odnosi na protivljenje odobrenju novog plana sanacije koje je najavio član njemačke vlade, potrebno je istaknuti da iz priopćenja ESB‑a od 6. rujna 2012. proizlazi da se Program OMT primjenjivao na države koje već sudjeluju u planu sanacije. Čak i pod pretpostavkom da se o planu sanacije ne može pregovarati za državu članicu koja još ne sudjeluje u takvom programu, to ne bi isključilo stjecanje obveznica država koje već sudjeluju u takvom programu.

91

Stoga, tužitelj niti jednim svojim argumentom ne može dokazati da se 22. svibnja 2013., odnosno u trenutku kad je ESB djelomično odbio sporni zahtjev za pristup, moglo isključiti da će ESB ili NSB‑i Eurosustava izvršiti kupovinu državnih obveznica u okviru Programa OMT.

92

Stoga valja utvrditi da argumenti koje tužitelj iznosi ne mogu dokazati da se razmatranja ESB‑a – navedena u gornjim točkama 37. i 38., prema kojima bi otkrivanje podataka iz Priloga A i B Sporazumu o zamjeni moglo ugroziti djelotvornost buduće intervencije čiji je cilj jednak ili sličan cilju koji se želi postići SMP‑om – temelje na pretpostavci koja nije dovoljno vjerojatna ili da sadrže očitu pogrešku u ocjeni.

93

Nadalje, tužitelj navodi da se razmatranje ESB‑a, prema kojem bi otkrivanje podataka iz Priloga A i B Sporazumu o zamjeni bilo takve naravi da ugrožava djelotvornost budućih intervencijskih mjera, ne može odnositi na mjere čiji su ciljevi različiti od ciljeva koji se žele postići SMP‑om. Naime, čak i da takve mjere podrazumijevaju i stjecanje državnih obveznica, stjecanja koja su usporediva sa stjecanjima koja su izvršena u okviru SMP‑a ne mogu se ponoviti kad intervencijske mjere slijede različite ciljeve.

94

Taj prigovor treba odbiti.

95

Kao prvo, taj je prigovor bespredmetan. Naime, razmatranja ESB‑a u vezi s intervencijskim mjerama čiji je cilj jednak ili sličan SMP‑u ispitana u gornjim točkama 80. do 92. dovoljna su sama za sebe da opravdaju djelomično odbijanje zahtjeva za pristup Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni.

96

Kao drugo, i u svakom slučaju, kao što to ESB s pravom ističe, kad intervencija podrazumijeva stjecanje državnih obveznica od strane ESB‑a i NSB‑a Eurosustava, postoji opasnost da se subjekti na tržištu oslone na informacije koje se odnose na takva stjecanja u prošlosti kako bi prepoznali, pogrešno ili točno, sklonosti ESB‑a i NSB‑a Eurosustava određenim vrstama državnih obveznica za koje smatraju da se primjenjuju neovisno o cilju koji se želi postići stjecanjem državnih obveznica.

97

U takvom bi slučaju, zbog razmatranja iznesenih u gornjoj točki 80., objava informacija koje se nalaze u Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni mogla utjecati na djelotvornost intervencijskih mjera ESB‑a i njegove interne financije ili interne financije NSB‑a Eurosustava.

98

Stoga valja zaključiti da niti jednim od tužiteljevih argumenata nije moguće dokazati da se razmatranja ESB‑a iz dopisa od 22. svibnja 2013., prema kojima bi otkrivanje Priloga A i B Sporazumu o zamjeni moglo ugroziti djelotvornost budućih intervencijskih mjera i naposljetku, monetarnu politiku, kao i njegove interne financije i interne financije NSB‑a Eurosustava, temelje na čisto hipotetskoj situaciji ili da su zahvaćena očitim pogreškama u ocjeni.

99

Tužitelj ističe da su razmatranja ESB‑a koja se temelje na njegovoj portfeljnoj strategiji i njegove sklonosti na području ulaganja pogrešna. Intervencijama ESB‑a želi se postići javni cilj i stoga ESB nema portfeljnu strategiju ili sklonosti na području ulaganja.

100

Taj prigovor također treba odbiti.

101

U tom pogledu valja istaknuti da kad intervencija podrazumijeva kupnju državnih obveznica, činjenici da se njome želi postići javni cilj nije protivno to da ESB ili NSB‑i Eurosustava mogu imati određene sklonosti prema određenim vrstama državnih obveznica.

102

Stoga valja zaključiti da niti jedan prigovor koji je tužitelj istaknuo ne može dovesti u pitanje osnovanost razmatranja ESB‑a prema kojima je uskraćivanje pristupa Prilozima A i B Sporazumu o zamjeni opravdano na temelju članka 4. stavka 1. točke (a) druge i treće alineje izmijenjene Odluke 2004/258.

103

S obzirom na tužiteljevo pojašnjenje koje je navedeno u gornjoj točki 65., nije potrebno ispitati eventualni prigovor nezakonitosti koji se odnosi na članak 4. stavak 1. točku (a) drugu i treću alineju izmijenjene Odluke 2004/258.

104

Stoga ovaj tužbeni razlog treba odbiti a da pritom nije potrebno ispitati prigovore koji se odnose na članak 4. stavak 1. točku (a) sedmu alineju izmijenjene Odluke 2004/258, kojim je propisano da se uskraćuje pristup ili odbija otkrivanje dokumenta kad se time ugrožava zaštita javnog interesa u odnosu na stabilnost financijskog sustava u Uniji ili u državi članici. Naime, te prigovore treba odbiti kao bespredmetne. Prema strukturi članka 4. izmijenjene Odluke 2004/258, odbijanje zahtjeva za pristup opravdano je kad su ispunjeni uvjeti propisani jednom od iznimaka predviđenih u tom članku. U ovom se slučaju to odbijanje može temeljiti na članku 4. stavku 1. točki (a) drugoj i trećoj alineji izmijenjene Odluke 2004/258. Stoga, čak i pod pretpostavkom da su prigovori koji se odnose na članak 4. stavak 1. točku (a) sedmu alineju izmijenjene Odluke 2004/258 utemeljeni, oni ne mogu dovesti u pitanje opravdanje odbijanja zahtjeva za pristup.

105

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj ističe da članak 4. stavak 1. točka (a) sedma alineja izmijenjene Odluke 2004/258 nije u skladu s člankom 15. stavkom 3. UFEU‑a ni s člankom 42. Povelje o temeljim pravima. S jedne strane, iznimka predviđena tom odredbom više nije obuhvaćena Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.). S druge strane, uvodne izjave Odluke 2011/342 ne upućuju na to proširenje razloga za odbijanje. Stoga se odluka ESB‑a od 22. svibnja 2013. ne može temeljiti na toj odluci.

106

ESB osporava ove argumente.

107

Ovaj tužbeni razlog treba odbiti kao bespredmetan zbog razmatranja iznesenih u gornjoj točki 104.

108

Budući da treba odbiti sve navedene tužbene razloge, valja odbiti i zahtjev za poništenje odluke ESB‑a od 22. svibnja 2013.

109

Kao što je to navedeno u gornjoj točki 24., zahtjev za poništenje treba tumačiti na način da se odnosi samo na odluku ESB od 22. svibnja 2013.

110

U svakom slučaju, čak i pod pretpostavkom da je tužitelj zahtijevao i poništenje dopisa ESB‑a od 16. travnja 2013., taj bi zahtjev trebalo odbiti jer treba odbiti sve tužbene razloge iznesene u prilog zahtjevu za poništenje dopisa ESB‑a od 22. svibnja 2013. i jer tužitelj nije istaknuo posebne tužbene razloge u prilog eventualnom zahtjevu za poništenje odluke ESB‑a od 16. travnja 2013.

111

Stoga nije potrebno odlučiti o prigovoru nedopuštenosti koji je istaknuo ESB, a prema kojem eventualni zahtjev za poništenje dopisa ESB‑a od 16. svibnja 2013. nije dovoljno jasan.

112

Imajući u vidu sva prethodna razmatranja, tužbu treba odbiti u cijelosti.

113

Sukladno odredbama članka 87. stavka 2. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova sukladno zahtjevu ESB‑a.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (deveto vijeće)

proglašava i presuđuje: