—

za O. Ahlströma i L Kjellberga, E. Bergenhem, advokat,

—

za Europsku komisiju, A. Bouquet i C. Tufvesson, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Sporazuma o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Kraljevine Maroka, odobrenog u ime Zajednice Uredbom Vijeća (EZ) br. 764/2006 od 22. svibnja 2006. (SL L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 4., svezak 8., str. 156.; u daljnjem tekstu: Sporazum o ribarstvu).

2

Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv O. Ahlströma i L. Kjellberga te protiv društava Fiskeri Ganthi AB (u daljnjem tekstu: Fiskeri Ganthi) i Fiskeri Nordic AB (u daljnjem tekstu: Fiskeri Nordic), na čiji se teret stavlja da su nezakonito obavljali ribolovne aktivnosti u marokanskim ribolovnim zonama u razdoblju od travnja 2007. do svibnja 2008.

3

U četvrtoj alineji preambule Sporazuma o ribarstvu ugovorne strane istaknule su odlučnost da u zajedničkom interesu surađuju na poticanju uvođenja odgovornog ribarstva kako bi se osiguralo dugoročno očuvanje i održivo iskorištavanje živih morskih resursa, a posebno provođenjem sustava nadzora nad cjelokupnim ribolovnim aktivnostima, s ciljem osiguranja učinkovitosti mjera za razvoj i očuvanje ribljih resursa. Također, u sedmoj alineji iste preambule ugovorne strane izrazile su želju da se uvedu odredbe i uvjeti koji će uređivati ribolovne aktivnosti plovila Zajednice u marokanskim ribolovnim zonama kao i potporu Zajednice za uvođenje odgovornog ribolova tim ribolovnim zonama.

4

Svrha Sporazuma o ribarstvu definirana je u njegovom članku 1. kako slijedi:

„Ovim se Sporazumom utvrđuju načela, pravila i postupci koji uređuju:

5

Sukladno članku 2. točki (d) Sporazuma o ribarstvu, „plovilo Zajednice znači ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom države članice Zajednice i koje je registrirano u Zajednici“.

6

Članak 6. Sporazuma o ribarstvu, naslovljen „Uvjeti za obavljanje ribolovnih aktivnosti“, u stavcima 1. i 2. određuje:

„1.   Plovila Zajednice mogu obavljati ribolov u marokanskim ribolovnim zonama samo ako imaju povlasticu za ribolov, izdanu u skladu s ovim Sporazumom. Plovila Zajednice mogu obavljati ribolovne aktivnosti ako imaju povlasticu koju izdaju nadležna marokanska tijela na zahtjev nadležnih tijela Zajednice.

2.   Za ribolovne kategorije koje nisu navedene u […] protokolu [kojim se utvrđuju mogućnosti ribolova i financijski doprinos predviđen Sporazumom o ribarstvu; u daljnjem tekstu: Protokol], povlastice plovilima Zajednice mogu izdati tijela Maroka. Međutim, što je i u duhu partnerstva iz ovog Sporazuma, odobravanje tih povlastica ostaje ovisno o pozitivnom mišljenju Europske komisije. Postupak za dobivanje povlastice za ribolov za plovilo, odgovarajuće takse i način plaćanja za vlasnika broda utvrđuju se međusobnim sporazumom.“

7

Članak 7. Sporazuma o ribarstvu, naslovljen „Financijski doprinos“, u stavku 1. predviđa:

„Zajednica dodjeljuje Maroku financijski doprinos u skladu s odredbama i uvjetima utvrđenim u Protokolu i prilozima [Sporazumu o ribarstvu]. Taj se doprinos sastoji od dva povezana sastavna dijela, i to:

8

Uredba Vijeća (EZ) br. 3317/94 od 22. prosinca 1994. o utvrđivanju općih odredaba o odobravanju ribolova u vodama trećih zemalja u okviru sporazuma o ribarstvu (SL L 350, str. 13.), koja je bila na snazi u vrijeme na koje se odnose činjenice iz glavnog postupka, u uvodnoj izjavi 2. određivala je „da je, u cilju osiguravanja učinkovitog i transparentnog gospodarenja ribolovnim aktivnostima koje obavljaju plovila Zajednice u okviru sporazuma o ribarstvu sklopljenih između Zajednice i trećih zemalja, potrebno da svaka država članica posreduje kako bi se njezinim plovilima, koja su dobila povlasticu ribolova u trećoj zemlji, dopustilo obavljanje tih aktivnosti te da se zabrani obavljanje ribolova u vodama treće zemlje bez takvog dopuštenja, kako bi se ispunile obveze Zajednice prema trećim zemljama“. [neslužbeni prijevod]

9

Članak 1. navedene uredbe predviđao je:

„1.   Ovom uredbom utvrđuju se opće odredbe kojima se uređuju ribolovne aktivnosti ribarskih plovila Zajednice u vodama trećih zemalja, u okviru sporazuma o ribarstvu sklopljenog između Zajednice i treće zemlje, ukoliko se na te aktivnosti primjenjuje obveza pribavljanja povlastice za ribolov od dotične treće zemlje.

2.   Samo ona ribarska plovila Zajednice kojima je izdano važeće ‘odobrenje za ribolov – sporazum o ribarstvu’ imaju pravo obavljati ribolovne aktivnosti u vodama trećih zemalja, na temelju sporazuma o ribarstvu sklopljenog između Zajednice i te treće zemlje.“ [neslužbeni prijevod]

10

Prema članku 2. iste uredbe, ‘odobrenje za ribolov – sporazum o ribarstvu’ znači ribolovna dozvola koju država članica koja je država zastave izdaje plovilu Zajednice, u okviru sporazuma o ribarstvu sklopljenog između Zajednice i treće zemlje, koja uz povlasticu za ribolov tom plovilu dopušta da u ribolovnoj zoni te treće zemlje obavlja ribolovne aktivnosti.

11

Članak 3. Uredbe br. 3317/94 određivao je:

„Država članica koja je država zastave izdaje i upravlja odobrenjima za ribolov – sporazum o ribarstvu, za ribarska plovila koja plove pod njezinom zastavom, sukladno uvjetima predviđenima ovom uredbom.“ [neslužbeni prijevod]

12

Sukladno članku 5. navedene uredbe:

„1.   Država članica koja je država zastave dostavlja Komisiji, za ribarska plovila koja plove pod njezinom zastavom, zahtjeve za ishođenje povlastica za ribolov od treće zemlje radi obavljanja ribolovnih aktivnosti u okviru ribolovnih mogućnosti koje su Zajednici odobrene u skladu sa sporazumom o ribarstvu sklopljenim s trećom zemljom. Ona treba osigurati da zahtjevi budu usklađeni s postignutim dogovorima u okviru predmetnog sporazuma o ribarstvu i s propisima Zajednice.

2.   Komisija razmatra zahtjeve svake države članice vodeći računa o ribolovnim mogućnostima koje su toj državi dodijeljene u skladu s propisima Zajednice te o eventualnim uvjetima predviđenim sporazumom o ribarstvu za ribarska plovila Zajednice. Komisija dostavlja odnosnoj trećoj zemlji, u roku od deset radnih dana računajući od primitka zahtjeva države članice ili u roku predviđenom sporazumom o ribarstvu, zahtjev za ishođenje povlastice za ribolov od treće zemlje za plovila Zajednice koja žele obavljati svoje ribolovne aktivnosti u vodama dotične treće zemlje. Ako iz razmatranja Komisije slijedi da zahtjev ne ispunjava uvjete iz ovog stavka, Komisija će odmah obavijestiti zainteresiranu državu članicu da ne može dostaviti cijeli zahtjev ili dio tog zahtjeva odnosnoj trećoj državi, navodeći pritom razloge.

3.   Komisija će bez odgađanja obavijestiti državu članicu koja je država zastave o izdavanju povlastice za ribolov koju je odobrila odnosna treća zemlja radi obavljanja ribolovnih aktivnosti ili o odluci treće zemlje da ne odobri povlasticu. U potonjem slučaju Komisija će provesti nužne provjere konzultirajući državu članicu koja je država zastave i zainteresiranu treću zemlju.“ [neslužbeni prijevod]

13

Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku navodi da su, prema člancima 19. do 23. Zakona o ribarstvu (fiskelagen, SFS 1993, br. 787), švedska vlada ili tijelo koje ona odredi, a to je u vrijeme na koje se odnose činjenice iz glavnog postupka bio Fiskeriverket (Državna uprava za ribarstvo), donosili regulatorne propise u pogledu ribarenja. Članak 24. tog zakona predviđa da se regulatorni propisi koji se donose na temelju spomenutih članaka 19. do 23. primjenjuju na morski ribolov koji švedska plovila obavljaju izvan švedskog gospodarskog pojasa, u međunarodnim vodama i u drugim vodama gdje se ribolov obavlja u skladu s međunarodnim ugovorima.

14

Sukladno članku 40. Zakona o ribarstvu, tko namjerno ili iz nepažnje prekrši regulatorne propise donesene na temelju članka 19., članka 20. stavka 1. ili članaka 21. do 23. navedenog zakona kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Istom kaznom kaznit će se onaj tko namjerno ili iz grube nepažnje prekrši propise Europske unije u pogledu zajedničke ribarstvene politike, osobito ako nezakonito ribari. Ako se kažnjivo djelo iz navedenog članka 40. može smatrati teškim, njegov počinitelj kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.

15

Regulatorne odredbe Fiskeriverketa koje uređuju pristup i nadzor ribolovnih zona (Fiskeriverkets föreskrifter om resurstillträde och kontroll på fiskets område, FIFS 2004, br. 25; u daljnjem tekstu: regulatorne odredbe Fiskeriverketa), u tekstu koji je bio na snazi u vrijeme na koje se odnose činjenice iz glavnog postupka te čija primjena prema njezinom Poglavlju 1. članku 1. obuhvaća Uredbu br. 3317/94, u Poglavlju 3. članku 1. predviđa:

„Plovila čija je duljina jednaka ili veća od pet metara mogu se koristiti za profesionalni morski ribolov pod uvjetom da u tu svrhu posjeduju odobrenje koja izdaje Fiskeriverket“.

16

Poglavlje 4. regulatornih odredbi Fiskeriverketa, naslovljeno „Odobrenje dodatnog ribolova […]“, glasi kako slijedi:

„Ribolov u okviru sporazuma o ribarstvu između [Europske zajednice] i treće zemlje

Članak 1.

Zahtjev za takvu povlasticu za ribolov koja se traži od treće države i zahtjev za ‘odobrenje za ribolov – sporazum o ribarstvu’ iz Uredbe […] br. 3317/94 podnose se Fiskeriverketu.

Odobrenje za ribolov izdaje se upisom plovila na osnovnu listu.

Članak 2.

Uvjeti za izdavanje odobrenja u smislu članka 1. su sljedeći:

1.   Prilikom ulaska u zonu treće zemlje, aktivna izjava daje se nadležnim tijelima treće zemlje posredstvom stanice Stockholm Radio. Izjava treba sadržavati vanjski identifikacijski broj, ime i pozivni radio signal plovila. Kad plovilo napušta zonu, treba izvršiti pasivnu izjavu putem iste radio stanice.

2.   Fiskeriverket određuje broj plovila s posebnim odobrenjem koji se u isto vrijeme mogu nalaziti u zoni treće zemlje.

3.   Treba se pridržavati regulatornih odredbi koje mogu donijeti tijela trećih država.

4.   Fiskeriverket može odrediti dodatne uvjete.

Ribolov koji se obavlja na temelju posebnih sporazuma o ribarstvu u vodama trećih zemalja, po kvotama druge države i u međunarodnim vodama izvan ribolovnog ili gospodarskog pojasa

Članak 3.

Ribolov u vodama treće zemlje uz pomoć švedskog ribarskog plovila koje ima odobrenje za profesionalni ribolov kada se ne radi o slučaju iz članka 1., po kvotama druge države i u međunarodnim vodama izvan ribolovnog ili gospodarskog pojasa, dopušten je samo na temelju posebnog odobrenja koje izdaje Fiskeriverket.“

17

Iz odluke kojom je upućen zahtjev za prethodnu odluku razvidno je da je protiv O. Ahlströma, zakonskog zastupnika društva Fiskeri Ganthi, vlasnika plovila Aldo, i L. Kjellberga, zakonskog zastupnika društva Fiskeri Nordic, vlasnika plovila Nordic IV, pokrenut postupak na temelju članaka 24. i 40. Zakona o ribarstvu te Poglavlja 3. članka 1. i Poglavlja 4. članka 3. Regulatornih odredbi Fiskeriverketa, jer su u razdoblju od travnja 2007. do svibnja 2008. namjerno ili iz grube nepažnje obavljali profesionalni ribolov uz obalu Zapadne Sahare sa svojim plovilima upisanima u švedski registar plovila, dok nisu posjedovali niti su na brodu imali potrebna odobrenja koja izdaje Fiskeriverket, to jest opća odobrenja za profesionalni ribolov i posebna odobrenja za ribolov u navedenim vodama sukladno sporazumu o ribarstvu.

18

Podredno, Kammaråklagaren (državno odvjetništvo) je pokretanje navedenog postupka temeljio na članku 40. Zakona o ribarstvu, članku 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 1281/2005 od 3. kolovoza 2005. o upravljanju povlasticama za obavljanje ribolova i minimumu informacija koje moraju sadržavati [neslužbeni prijevod] (SL L 203, str. 3.) i članku 22. stavku 1. točkom (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 2371/2002 od 20. prosinca 2002. o očuvanju i održivom iskorištavanju ribolovnih resursa u okviru Zajedničke ribarstvene politike (SL L 358, str. 59.) u vezi s člankom 6. Sporazuma o ribarstvu.

19

Kammaråklagaren u obrazloženju pokretanja postupka prije svega tvrdi da su navedena plovila, čija je posada bila sastavljena od švedskih i marokanskih ribara, kontinuirano ribarila kočom, na temelju čega je ostvarena dobit u ukupnom iznosu od najmanje 14 milijuna švedskih kruna (SEK) u 2007. i 6 milijuna SEK u 2008. Kammaråklagaren je smatrao da se radi o teškim kažnjivim djelima zbog činjenice da su ona počinjena sustavno tijekom dužeg razdoblja, da se tiču iznimno važne djelatnosti i da je ulov imao veliku vrijednost.

20

O. Ahlström i L. Kjellberg niječu činjenice koje im se stavljaju na teret i osporavaju da su kazneno odgovorni. Tvrde da su ribarska plovila Aldo i Nordic IV, po ugovoru o takozvanom najmu „praznog broda“, iznajmljena marokanskom društvu Atlas Pelagic, koje ima svoje vlastito pravo na ribolov u marokanskim teritorijalnim vodama kao i pravo na ribolov drugih marokanskih subjekata. Tvrde da je to društvo u okviru svoje djelatnosti unajmilo dva plovila i da je njima samostalno raspolagalo. Nadalje ističu da se za obavljanje te djelatnosti nije zahtijevalo nikakvo odobrenje švedskih tijela ili nekog drugog europskog tijela, s obzirom na to da se regulatorne odredbe Fiskeriverketa ne primjenjuju na djelatnost iznajmljivanja koju obavljaju društva Fiskeri Ganthi i Fiskeri Nordic. Budući da nije počinjena nikakva povreda prava Europske unije, članak 6. stavak 1. Sporazuma o ribarstvu kao ni sporazum u cijelosti ne primjenjuju se na činjenice iz glavnog postupka.

21

Hovrätten för Västra Sverige (žalbeni sud Zapadne Švedske), pred kojim je pokrenut postupak povodom žalbe podnesene protiv presude koju je donio Göteborgs tingsrätt (okružni sud u Göteborgu), smatra da nije moguće sa sigurnošću reći isključuju li pravo Europske unije i Sporazum o ribarstvu ribolov koji plovila Zajednice obavljaju u marokanskim vodama bez odobrenja Europske unije ili neke od država članica.

22

Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku smatra da se članak 6. stavak 2. Sporazuma o ribarstvu može tumačiti u smislu takvog isključenja. Međutim, taj sud navodi da prema mišljenju nekih autora ta odredba dopušta tumačenje prema kojem plovilo Zajednice može obavljati ribolov na temelju privatne povlastice koju izdaje treća zemlja. Pritom dodaje da je u predmetu iz glavnog postupka isticano da su marokanska nadležna tijela smatrala da su dva predmetna plovila obavljala ribolovnu djelatnost u skladu sa Sporazumom o ribarstvu i da su ta tijela za to izdala potrebna odobrenja.

23

U tim okolnostima Hovrätten för Västra Sverige odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:

24

Sud koji uputio zahtjev za prethodnu odluku svojim pitanjima, koje valja razmotriti zajedno, želi znati treba li Sporazum o ribarstvu, a posebno njegov članak 6., tumačiti u smislu da on isključuje svaku mogućnost da plovila Zajednice obavljaju ribolovne aktivnosti u marokanskim ribolovnim zonama na temelju povlastice koju su izdala marokanska nadležna tijela bez posredovanja nadležnih tijela Europske unije.

25

Navedeni sud osobito pita isključuje li Sporazum o ribarstvu mogućnost, u cilju obavljanja ribolova u tim ribolovnim zonama, davanja u najam plovila Zajednice na temelju ugovora o najmu „praznog broda“ marokanskom društvu koje posjeduje samo povlasticu koju marokanska nadležna tijela izdaju marokanskim vlasnicima ribolovnih kvota. On također pita je li isti slučaj i ako najmodavac tom društvu pruža znanja i vještine te tehničku pomoć.

26

Treba reći da su ugovorne stranke Sporazuma o ribarstvu u preambuli tog sporazuma izrazile volju za uspostavljanje odredbi i uvjeta koji će uređivati ribolovne aktivnosti plovila Zajednice u marokanskim ribolovnim zonama. Cilj je tog sporazuma, kako se definira u njegovom članku 1., utvrditi načela, pravila i postupke kojima se među ostalim uređuju uvjeti pristupa tih plovila marokanskim ribolovnim zonama. Budući da navedeni sporazum nije predviđao nikakvu iznimku od tih uvjeta, iz toga slijedi da se oni primjenjuju na sva plovila Zajednice – a to su prema članku 2. točki (d) Sporazuma o ribarstvu sva plovila koja plove pod zastavom države članice Zajednice i koja su u njoj i registrirana – koja žele obavljati ribolovne aktivnosti.

27

Stoga članak 6. Sporazuma o ribarstvu, kojim se određuju uvjeti pod kojima se obavlja ribolov, u svom prvom stavku predviđa da plovila Zajednice mogu obavljati ribolovne aktivnosti u marokanskim ribolovnim zonama samo ako posjeduju povlasticu izdanu u okviru tog sporazuma o ribarstvu.

28

Prema samom tekstu te odredbe, plovila Zajednice mogu obavljati ribolovne aktivnosti u marokanskim ribolovnim zonama pod uvjetom da imaju povlasticu koju izdaju nadležna tijela Kraljevine Maroko na zahtjev nadležnih tijela Europske unije. Članak 6. stavak 2. Sporazuma o ribarstvu osim toga predviđa da spomenuta tijela mogu izdati povlastice plovilima Zajednice za kategorije ribolova koje nisu predviđene u Protokolu, ali da u duhu partnerstva uspostavljenog Sporazumom o ribarstvu odobravanje tih povlastica „ostaje ovisno o pozitivnom mišljenju Europske komisije“.

29

Iz toga slijedi da se posredovanje nadležnih tijela Europske unije zahtijeva uvijek kada se plovilu Zajednice treba dopustiti obavljanje ribolovne aktivnosti u marokanskim ribolovnim zonama te da, slijedom toga, takvo plovilo u njima ne može obavljati takve aktivnosti na temelju povlastice koju su izdala marokanska nadležna tijela bez takvog posredovanja.

30

U tom pogledu valja napomenuti da je Uredba br. 3317/94 u svom članku 5. uspostavila postupak koji država članica koja je država zastave i Komisija trebaju slijediti prilikom ishođenja povlastica za ribolov koje izdaju treće zemlje radi obavljanja ribolovnih aktivnosti u okviru ribolovnih mogućnosti koje izdaje Zajednica na temelju Sporazuma o ribarstvu, ovlašćujući Komisiju da razmatra zahtjeve za ishođenje takvih povlastica prije nego što ih proslijedi odnosnoj trećoj zemlji. Ta je uredba usto i uvjetovala, kako to proizlazi iz njezine uvodne izjave 2. te iz članka 1. stavka 2. i članaka 2. i 3., mogućnost da plovila Zajednice obavljaju ribolovne aktivnosti u vodama treće zemlje na temelju sporazuma o ribarstvu sklopljenog između Zajednice i te treće zemlje odobrenjem ribolova koje izdaje država članica zastave.

31

Pored toga treba istaknuti da bi izdavanje mogućnosti plovilima Zajednice da pristupe marokanskim ribolovnim zonama kako bi ondje obavljala ribolovne aktivnosti, isključujući posredovanje nadležnih tijela Europske unije, bilo u suprotnosti s ciljem Sporazuma o ribarstvu kojim se, kao što proizlazi iz njegovih članaka 1. i 3., želi uspostaviti odgovorno ribarenje u tim ribolovnim zonama kako bi se osiguralo dugoročno očuvanje i održivo iskorištavanje živih morskih resursa, a posebno provođenjem sustava nadzora nad cjelokupnim ribolovnim aktivnostima, s ciljem osiguranja učinkovitosti mjera za razvoj i očuvanje tih resursa. Naime, takva mogućnost mogla bi dovesti do povećanja ulazaka brodova Zajednice u te ribolovne zone i u njima pojačati iskorištavanje resursa od strane tih plovila, a bez nadzora nadležnih tijela Europske unije.

32

Također, pristup plovila Zajednice marokanskim ribolovnim zonama mimo onoga što je predviđeno Sporazumom o ribarstvu ne bi bio u skladu s osnovom i svrhom financijskog doprinosa koji Europska unija odobrava Kraljevini Maroka na temelju članka 7. tog sporazuma, a koji se prema tom istom članku sastoji od financijskog doprinosa za pristup plovila Zajednice marokanskim ribolovnim zonama i financijske potpore za uvođenje nacionalne politike ribarstva na temelju odgovornog ribolova i održivog iskorištavanja ribolovnih resursa u marokanskim vodama.

33

Stoga se ne može prihvatiti da plovila Zajednice stječu pristup marokanskim ribolovnim zonama kako bi ondje obavljala ribolovne aktivnosti sklapanjem u tu svrhu ugovora o najmu „praznog broda“ s marokanskim društvom koje ima povlasticu koju marokanska tijela izdaju marokanskim vlasnicima ribolovnih kvota ili koristeći bilo koji drugi pravni instrument u cilju stjecanja pristupa ribolovnim zonama kako bi ondje obavljala takve aktivnosti izvan okvira Sporazuma o ribarstvu te, prema tome, bez posredovanja nadležnih tijela Europske unije.

34

Uzevši u obzir sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da Sporazum o ribarstvu, posebno njegov članak 6., treba tumačiti u smislu da on isključuje svaku mogućnost da plovila Zajednice obavljaju ribolovne aktivnosti u marokanskim ribolovnim zonama na temelju povlastice koju su izdala marokanska nadležna tijela bez posredovanja nadležnih tijela Europske unije.

35

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:

Sporazum o partnerstvu u ribarstvu između Europske zajednice i Kraljevine Maroka, odobren u ime Zajednice Uredbom Vijeća (EZ) br. 764/2006 od 22. svibnja 2006., posebno njegov članak 6., treba tumačiti u smislu da on isključuje svaku mogućnost da plovila Zajednice obavljaju ribolovne aktivnosti u marokanskim ribolovnim zonama na temelju povlastice koju su izdala marokanska nadležna tijela bez posredovanja nadležnih tijela Europske unije.